Uvod

Elektronska pošta, e-pošta ili kolokvijalno imejl (engl e-mail) su različiti nazivi za mrežni servis koji omogućava slanje i primanje poruka raznovrsnog sadržaja. Ime predstavlja analogiju tradicionalnoj pošti, pri čemu poštansko sanduče zamjenjuju serveri na kojima se e–mail čuva dok je korisnik ne preuzme.

Programi za rad sa elektronskom poštom se zasnivaju na uređivaču teksta za sastavljanje poruka, čijom primjenom se poruka priprema za slanje, mehanizma za slanje i primanje poruka i čitača primljenih poruka. Uz poruke se mogu slati i datoteke. Poruka se šalje primaocu na temelju njegove adrese elektronske pošte. Poruka se može opslati jednom ili više primalaca odjednom. Poslate poruke se čuvaju u elektronskom poštanskom sandućetu primaoca, koje se nalaze na njegovom serveru sve dok ih ne zahtijeva za prijem na lokalni računar. Gotovo svi pružaoci internet usluga u svojoj ponudi imaju i servis za elektronsku poštu. Ranije se e–mail slao i primao isključivo preko posebnog softvera za slanje i primanje poruka, kao npr. Microsoft Outlook Express, Mozilla Thunderbird ili Apple Mail. Iako se ovi programi i danas koriste ipak je popularnija Web bazirana e–mail usluga koaj nam dozvoljava pristup pošti sa bilo kog računara koji je priključen na internet i koji ima web browser.

Svaki korisnik koji želi da koristi ovu uslugu mora imati bar jednu elektronsku adresu. Elektronsku adresu možemo i dobiti otvaranjem naloga kod dobavljača internet usluga, od administartora lokalne računarske mreže ili korišćenjem nekog od servisa besplatne elektronske pošte. Elektronska adresa ima posebnu strukturu: ime_korisnika@domen (npr. seki85 @ t-com.me , selma.sljuka @ hotmail.com ...)

Istorija

U oktobru 1972.god (mada ima izvora koji tvrde da se to dogodilo u julu 1970 – te), stručnjak za računarstvo Ray Tomlinson je napisao prvi program za razmjenu poruka između dva računara. Tomlinson, diplomac sa bostonskog MIT-a, bio je u to vrijeme zaposlen u BBN – (Bolt, Bearnek, Newman) laboratoriji u Kembridžu, u državi Masačuestes. Radeći na Digtal-ovim računarima PDP – 10, Tomlinson je najprije napravio program koji je omogućavao da korisnici istog računara jedan drugom ostavljaju poruke. Međutim, kao teoretičar interneta Džon Nauton piše u svojoj knjizi „Kratka istorija budućnosti“, „svrbjeli su ga dlanovi“ pa je napisao i program koji tekstualne poruke razmjenjuje između dva računara. Transfer poruke je uspio, a Tomlinson se ne sjeća kako je prva poruka glasila, čak vjeruje da je napisao nešto u smisli „test“. Potpuno nesvjestan da je napravio nešto što će potpuno promijeniti svijet koju deceniju kasnije, on ipak nije izdržao a da se ne pohvali svom kolegi Džeriju Burčiglu moleći ga da „ne širi dalje“. „Ovo nije ono čime bi trebalo da se bavimo“, rekao mu je.

U to vrijeme internet je bio mreža od nekoliko desetina računara, uglavnom u SAD-u, u okviru projekta američke vojske pod imenom ARPA. Za nadležne nije predstavljalo malo iznenađenje kad su dvije godine kasnije utvrdili da od ukupnog prometa na mreži čak tri četvrtine otpada na elektronsku poštu, na jedan takoreći nus – proizvod.

Danas je elektronska pošta vodeći servis na internetu i smatra se da je u svijetu koristi više od pola milijarde ljudi, dok su procjene da je 2005. koristilo oko 1.2 milijarde. Večina poruka je trivijalna i najveću gužvu prave reklame svake vrste kao i poruke inicirane (i inficirane) različitim virusima.

Pored programa za razmjenu pošte, Rej Tomlinson je odgovoran za masovnu upotrebu znaka @ (at, poznato i kao „ludo a“ ili „monkey“). Smišljajući kako da razvrsta primaoce poruka odlučio je da njihova imena i imena računara na kojima se nalaze njihovi računi razdvoji nekim znakom interpukcije. Kako je na svojoj tastaturi imao samo 12 takvih znakova na raspolaganju odlučio se za onaj koji nikad ne koristi u pisanju poruka. Taj princim adresiranja koristi se i dan danas.

Razvoj e-pošte zaokružen je 1975. kada je programer o imenu Džon Vital napisao program „Msg“ (engl – message – poruka). Njegov istorijski doprinos sastoji se u genijalnoj ideji da u program uvrdti opciju odgovaranja na poruku, takozvano „re“ (engl – reply – odgovor) koje je on tada nazvao „answer“. Dvije godine kasnije Ted Majer i Ostin Henderson izbacili su protokol za prenošenje poruka u kojem su definisali koje informacije (osim teksta), e – pošta treba da nosi i od tada nije bilo značajnijih promijena u strukturi.

Format poruke

Svaka poruka elektronske pošte se sastoji iz zaglavlja i tijela. Zaglavlje nosi, između ostalog, sledeće podatke:

Adresu i ime pošiljaoca (From) Adresu primaoca (To: ) – piše se u adresnom dijelu. Ukoliko hoćemo istu

poruku da pošaljemo na više adresa onda kucamo spisak tih adresa (polje CC: ili BCC: )

Adresu servera preko kojeg je poruka poslata kao i servera koji su prosleđivali poruku na njenom putu do odredišta

Datum slanja (Date) Predmet poruke (Subject) – kratak opis sadržaja poruke. Kod primaoca se osim

imena pošiljaoca i datuma vidi i predmet poruke. Na osnovu tih podataka primalac odlučuje da li će i kada čitati neku poruku

Prioritet – važnost poruke itd.Tijelo poruke se može sastojati iz više dijelova, u zavisnosti od toga da li se sa

tekstom poruke šalju i datoteke.Na kraju imamo i prilog poruke (Attachment) a to je fajl koji se dodaje poruci. To

može biti dokumnet, radna tabela, slika, prezentacija, zvuk, video i sl.

Protokoli elektronske pošte

Najčešće se koriste tri protokola za primanje i slanje elektronske pošte.Da bi poslali poruku na željenu adresu brine se SMTP protokol. Za skaldištenje

poruka koristi se POP3 protokol. Ovaj protokol obezbjeđuje mjesto za čuvanje poruka koje su stigle dok nismo povezani sa serverom za elektronsku poštu. Poruke se po preuzimanju brišu sa servera osim ako nije drugačije zahtjevano.

Za korisnike koji pristupaju svom „elektronskom sandućeti“ sa različitih računara najbolje je da koriste IMAP4 protokol. Ovaj protokol omogućava da naše poruke ostaju na serveru i da se njima možemo baviti bez prenošenja na računar sa koga pristupamo pošti. Da bi oslobodili mjesto na serveru za nove poruke nepotrebne poruke moramo izbrisati. Pristup pošti se na ovaj način ostvaruje Web čitačem.

Na ovaj način funkcionišu servisi na internetu koji pružaju uslugu „besplatne“ elektronske pošte. Ovim servisima se pristupa preko Web čitača. Najpoznatiji servisi koji pružaju ovu uslugu su www.yahoo.com, www.hotmail.com, www.gmail.com... Na njima možemo otvoriti nalog z aelektronsku poštu popunjavanjem pristupnog formulara. Na ovim serverima dobićemo određeni prostor i ulsuge elektronsk eporšte. Ovakvi servisi se najčešće finansiraju preko reklama koje morati gledati dok čitate ili šaljete poštu.

Programi za elektronsku poštu

Da bi koristili elektronsku poštu moramo imati program za poštu koji omogućava slanje, primanje, proslijeđivanje, snimanje i sortiranje poruka. Svi ovi programi imaju zajedničke sledeće funkcije:

- Kreiranje elektronske poruke (new message)- Slanje poruke (send message)- Preuzimanje pristiglih poruka (get message)- Čitanje primljene poruke (read message)- Odgovor na pristiglu poruku (replay)- Proslijeđivanje primljene poruke na drugu adresu (forward)- Brisanje poruke (delete)- Štampanje poruke (print)- Uključivanje drugih dokumenta u poruku (attach)- Korišćenje adresara (adress book)

Outlook Express

Outlook express je program za rad sa elektronskom poštom. Program možemo startovati iz menija All Programs u Start meniju, nakon čega se pojavljuje osnovni prozor programa (Slika 1)

Slika 1. Osnovni prozor Outlook Express – a

Prozor je podijeljen u više dijelova:- Folders- spisak foldera- Contacts – kontakt lista sa adresama- Radni dio prozora sa sadržajem izabranog foldera- Paleta alata i linija menijaIzgled i sadržaj ovog prozora se može podešavati opcijom Layout iz View menija.Folderi sa liste foldera imaju sledeći sadržaj:- Inbox – u ovom foldderu se nalazi pristigla pošta- Outbox – u ovom folderu se nalaze poruke koje smo napisali i koje čekaju na

red da budu poslate- Sent Items – u ovom folderu se nalaze kopije poslatih poruka- Deleted items – u ovom folderu su izbrisane poruke- Drafts – u ovom folderu se čuvaju poruke koje ne želimo da pošaljemo odmah

ili poruke koje smo započeli a nismo završili. Poruke koje se nalaze u ovom folderu možemo poslati, nastaviti njihovo pisanje ili izbrisati.

Nova poruka

Klikom na ikonu Create Mail na paleti alata otvara se prozor New Message u kome pišemo pšoruku. Poruka sadrži zaglavlje poruke i tekst poruke, a svakoj poruci možemo dodati neki fajl kao prilog (slika 2)

Slika 2. Prozor u kome kreiramo poruku

Zaglavlje može imati sledeća polja:- From – polje u kome biramo adresu pošiljaoca (samo ukoliko je u programu

definisano višenaloga elektronske pošte)- To – polje u kome unosimo elektronsku adresu na koju šaljemo poruku- CC (Carbon Copy) – ako poruku šaljemo na više adresa ovde unesemo sve

adrese na koje šaljemo kopiju poruke odvojene sa „ ; “- BCC (Blind carbon Copy) – isto što i CC ali primalac ne zna da šaljete kopiju

osobama koje su naznačene u Bcc polju- Subject – u ovom polju se unosi tema poruke (kratak opis poruke)- Attach – u ovom polju je ime i veličina fajla koji je dodat poruci kao prilog.

Sadržaj poruke unosimo u donji dio prozora. Možemo koristiti alate za formatiranje sa palete alata ili iz menija za formatiranje. Poruku šaljemo klikom na alat

Send.

Dodavanje fajla poruci

Elektronskoj poruci možemo, kao prilog, dodati jedan ili više fajlova. Postupak dodavanja fajla poruci započinje klikom na alat Attach (spajalica) ili opcijom File

Attachment u Insert meniju. Otvoriće se prozor Insert Attachment u kome biramo fajl koji šaljemo zajedno sa elektronskom poštom (slika 3.).

Slika 3. Biramo fajl koji šaljemo sa elektronskom porukom

Kada uz poruku priložimo fajl, u zaglavlju poruke se pojavljuje novo polje Attach sa podacima o imenu i veličini dodatih fajlova (slika 2). Da bi uklonili dodati fajl dovoljno je da ga izbrišemo iz ovog polja. Moramo voditi računa o veličini priloženog fajal. Ako je fajl veliki onda će salnje i primanje takve poruke biti otežano i usporeno. Da bi smanjili veličinu priloženog fajla prije dodavanja ga treba smanjiti programom za kompresiju.

Kada dobijemo poruku koja kao prilog ima dodati fajl, ored imena poruke se pojavljuje slika spajalice. Spajalica se pojavljuje i u zaglavlju dijela sa sadržajem poruke. Klikom na ime dodatog fajla možemo ga otvoriti (Open) ili sačuvati (Save).

Prijem poruke

Klikom na dugme Send/Recv na paleti alata obraćamo se mail serveru sa zahtjevom da mu proslijedi sve poruke prispjele na njegovu aadresu. Ukoliko poruka ima one će se poslije kraćeg vremena preseliti u folder Inbox Outlook express-a. Ulaskom u taj folder i klikom na određenu poruku prikazaće se njen sadržaj.

Kada dobijemo poruku koja kao prilog ima dodati fajl, ored imena poruke se pojavljuje slika spajalice. Spajalica se pojavljuje i u zaglavlju dijela sa sadržajem poruke(slika 4). Klikom na ime dodatog fajla možemo ga otvoriti (Open) ili sačuvati (Save).

Slika 4. Spajalica pokazuje da poruka ima dodat fajl

Prioritet poruke

Da bi naglasili važnost poruke koju šaljemo, određujemo joj jedan od tri nivoa prioriteta:

- High (!) – visok prioritet, poruku bi trebalo odmah pročitati- Normal – normalni prioritet- Low (↓) – nizak prioritet, poruku možemo pročitati i kasnije.Prioritet možemo odrediti pomoću alata Priority koji se nalazi na paleti alata

prozora za pisanje poruke, amožemoi komandom Set Priority iz Message menija u istom prozoru.

Emocije u e – porukama

:-) Osmijeh ;-) Namigivanje :-* Poljubac {{{*** Zagrljaji i poljupci :-( Tužan sam :-o Šokiran :-O Vikanje :-D Smijanje

Yahoo Mail

Slika 5. Yahho Mail stranica

U browseru, u polje za adresu kucamo www.mail.yahoo.com pojaviće nam se stranica za prijavu na Yahoo Mail. Ukoliko prvi put otvaramo nalog kliknemo na opciju Sign Up. To nam otvara stranicu sa formularom koji treba popuniti (slika 5).

Slika 6. Formular za otvaranje naloga

U prvom dijelu moramo unijeti neke lične podsatke. U polje My name unesemo svoje ime, a u polje Last name svoje prezime. U polju Gender, iz padajuće liste izaberemo Male za muški pol a Female za ženski. U polju Birthday iz padajuće liste izaberemo mjesec rođenja, a u preostala dva polja dan i godinu rođenja. U polju I live in izaberemo Montenegro (ako nema Montenegro biramo Serbia i Montenegro, na slici je dat primjer države Bosna i Hercegovina), a u poslednjem polju Postal Code unesemo poštanski broj grada u kojem živimo (ukoliko se javi greška u poštanskom kodu kucamo kod glavnog grada Crne Gore).

U drugom dijelu moramo izabrati svoje korisničko ime ili ID i lozinku ili password. Korisničko ime mora biti jedinstveno, tj. ne smiju niti dva korisnika sa istim

ID-om, jer bi onda dolazilo do problema pri isporuci poruka. Korisničko ime mora imati najmanje 4 znaka a najviše 32. Znakovi koje smijemo koristiti su slova engleskog alfabeta, cifre, donja crta i jedna tačka. Nakon unosa ID-a u polje Yahoo!ID and Email kliknemo na dugme Check da provjerimo da li je to ime već u upotrebi. Ako je zauzeto računar će da predloži neka imenakoja su slobodna, pa možemo uzeti neko od njih ili probati smisliti novo ime. Upravo to će biti naša adresa i sastojaće se od smišljenog korisničkog imena, znaka @ I imena davatelja email usluge, tj. korisnicko - _ime@ yahoo.com . Nakon toga unosimo lozinku u polje Password. Lozinka mora biti dugačka najmanje 6 a najviše 32 znaka, i ne smije sadržavati blanko znakove i naše ime ili . Lozinka mora biti dugačka najmanje 6 a najviše 32 znaka, i ne smije sadržavati blanko znakove i naše ime ili Yahoo!ID. Lozinka je najbolja ako je neka mješavina malih i velikih slova, cifara i posebnih znakova. Ipak, ne treba pretjerivati u tome jer lozinka treba isto tako da nama lako pamtljiva. Lozinku moramo unijeti još jednom u polje Re – type Passsword, da bi osigurali da nije došlo do greške u unosu lozinke.

U trećem dijelu moramo ispuniti još neke podatke koji će nam osigurati pristup našem računu, čak iako zaboravimo naše korisničko ime ili lozinku. Prvo što moramo ispuniti je polje Alternate Email. Tu unosimo email adresu na koju će nam . Tu unosimo email adresu na koju će nam Yahoo poslati zaboravljeni email ID i lozinku. Ako nam je Yahoo prva mail adresa koju otvaramo, onda ćemo ovdje morati nešto izmisliti. Ovdje je važno da dodamo znak @, jer bez toga mail adresa nije ispravna. Jedan od primjera bi bio bezveze@gmail.com. Nakon toga u polju Security Question izaberemo iz padajuće liste jedno sigurnosno pitanje i na njega u narednom polju Your Answer ponudimo odgovor na to pitanje. Odgovor mora imati najmanje 4 slova. Primjer bi bilo pitanje “What is your pet’s name?” i odgovor “Lesi”. Odgovor “Rex” nije dobar. Izaberimo pitanje na koje ćemo znati odgovor nekad u budućnosti kada nam ovaj mehanizam zatreba. Nakon toga u polju Type the code shown, malim slovima unosimo slova I cifre koje se nalaze u pravougaonom polju niže. Na ovaj način pomažemo Yahoo da spriječi spamere pri otvaranju lažnih računa koje će poslije zloupotrebljavati. Kada I to uradimo još je preostalo da stavimo kvačicu u polje Do you agree? i kliknemo na dugme Create my account.

Ako je sve prošlo kako treba Yahoo će nam čestitati nakon trebamo kliknuti na dugme Continue da bi se prijavili sa našim novootvorenim korisničkim imenom. Ako nešto nismo dobro uradili yahoo će nas vratiti nazad da ispravimo tu grešku. Polja u kojima se desila greška će biti označena.

Nakon prijave kliknemo na dugme Check mail da provjerimo poštu. U Inbox-u u kojem se inače nalaze primljene poruke bi trebala da stoji poruka dobrodošlice od Yahoo tima.

Slika 7. Otvoren nalog

Slika 8. Prozor za pisanje

Ako želimo napisati email poruku kliknemo na New. U polje To: unesemo mail adresu osobe kojoj poruku šaljemo, au polje Subject razlog javljanja. U praznom prostoru napišemo poruku. Ukoliko prije slanja poruci želimo dodati neki dokumnet, npr. sliku kliknemo na dugme Attach na kojem se nalazi spajalica. Nakon toga u prozorčiću File upload pronađemo fajl na lokalnom disku koji želimo nadodati na poruku. Kada završimo sa pisanjem poruke pritisnemo dugme Send.

Ovdje pored Inbox-a imamo i folder Sent u kojem se nalaze poruke koje smo mi poslali, folder Spam koji je spam filter, folder Trash u kojem se nalaze pobrisane poruke itd.

Sličan postupak je i sa ostalim besplatnim e-mail servisima.

Sigurnost

Korišćenje elektronske pošte je ugroženo od strane četiri pojave: bombardovanjem porukama, spamom, pokušajima preuzimanja ličnih podataka i prenošenjem virusa.

Virusi mogu dolaziti u različitim oblicima putem elektronske pošte, ali se ciljini računar najčešće zarazi zahvaljujući nepažnji korisnika. Poruka koja sadrži virus je sama po sebi najčešće nemoćna da napravi iakvu štetu ali ukoliko korisnici nepažljivo otvaraju svaku vrstu sadržaja može doći do aktiviranja virusa. Danas je ovaj problem najčešći kod korisnika Microsoft Windows-a i nnjegovih programa za pregled pošte ali se, rijeđe, javlja i na drugim operativnim sistemima.

Današnji serveri za elektronsku poštu obično imaju ugrađenu antivirusnu i antispam zaštitu koja spriječava neželjene poruke da uopšte dođu do sandučeta primaoca i umejsto njih se obično šalju obavještenja o nepoznatim virusima.

SPAM

Uvod i definicije SPAM-a

Pravilo reklamiranja na internetu, unekim segmentima značajno se razlikuje od reklamiranja u realnom svijetu, a i u svijetu ostalih medija (TV, novine, radio...). kod e-mail advertising-a i reklamiranaj na Usenet (News) servisima postoje posebna pravila koja se razlikujju od Web reklamiranja i, upravo zbog problema koji se javljaju često automatskim prihvatanjem ustaljenih normi komunikacije na ovim servisima, a koje su, u osnovi, veoma slične, posebnu pažnju posvećujem upravo ovim segmentima internet marketinga. Drugim riječima, većina korisnika ovih servisa ubrzo nakon prvog pristupa internetu savlada pravila komunikacije tako što imitira (svjesno ili nesvjesno) formu pisanja ličnih i poslovnih pisama na način koji je uobičajen u standardnoj komunikaciji zemaljskom poštom, i/ili vidjevši kako to drugi rade preko interneta, svjesno ili nesvjesno prihvata način komunikacije koji smatra logičnim i pravilnim.

Ovakav pristup ne smatram lošim, ali ovakav sistem vrlo često dovodi do grešaka koje se ostavruju u segmentima komunikacije na mreži, koji se razlikuju od drugih vidova komunikacije. Korisnici ovih servisa, jednostavno, ne razmišljaju o posledicama postupaka koje čine, zato što su ih vidjeli od drugih, bez obzira što ti postupci direktno vode do loših efekata poslovanja na netu prilikom poslovne komunikacije. Glavni razlog

tome je nepostojanje literature (sajtova) na našem jeziku koja se bavi ovom tematikom. U svjetskim razmjerima i Usenet SPAM poruke su najčešći oblizi neželjene komunikacije sa korisnicima ovih servisa.

Definicije SPAM-a

Kod e-mail reklamiranja možemo krenuti od dvije, manje ili više poznate, činjenice:

Ovaj vid reklame predstavlja direktan marketing, obzirom da se upućuje na tačno određenu adresu koju prima jedan čovjek

Sloboda koju omogućava net i tzv. privatnost e-mail adrese (prave privatnosti na internetu nema!) dovode do pojave, u internet žargonu poznate kao SPAM (SPAM na engleskom: junk e-mail, unsolicited mail, bulk message, ili u prevodu: đubre, neželjena poruka).

Oko definicije SPAM-a „lome se koplja“, a generalno, SPAM predstavlja svaku e-mail poruku koju korisnik dobije, a koja nema direktne ili indirektne veze sa njim.

Pod direktnim vezama se podrazumjevaju osobe i firme (servisi) sa kojima korisnik komunicira. Pod indierktnim vezama se podrazumjevaju osobe i firme (servisi) koje se pozivaju na direktne veze (gdje direktne veze mogu potvrditi da su prosledile e-mail adresu drugoj oosobi, firmi ili servisu).

Jednostavnije rečeno, svaka poruka koja nema razloga da se pojavi u mailbox-u (sandučetu) korisnika predstavlja SPAM.

Posledica SPAM-a veoma često je burna komunikacija između osobe koja je primila SPAM i onoga ko ga je poslao,a koja se naziva Flame War. Flame u i nternet žargonu predstavlja poštu koja je napadna ili uvrijedljiva i sl., a kada na tu poštu stigne odgovor u istom tonu od strane jednog ili više korisnika (u slučaju komunikacije preko mailing liste ili Usenet grupa) dobija se Flame War.

SPAM poruke mogu biti neprijatne, neželjene, i neautorizovane. Kod neautorizovanih poruka pošiljalac se predstavlja kao neko drugi.

Odakle dolazi SPAM

Prvu SPAM elektronsku poštu poslala je kompanija Digital Equipment Corp 1. Maja 1978.god predstavljajući računarsku opremu. Ova poruka je bila poslata svim Arpanet korisnicima na zapadnoj obali SAD-a. Reakcija primaoca bila je slična onoj kakvu biste danas očekivali- sjetimo se da je Arpanet bio vojni projekat i da nejgova komercijalna upotreba nije bila prihvatljiva. U to vrijeme nije postojao SPAM filter koji bi zaustavio SPAM poštu zato što nije ni biloSPAM pošte. U aprilu 1994.god jedna advokatska firma iz Feniksa, Cantr ann Siegel, je reklamirala svoje usluge tako što je poslala poruku na adrese nekoliko hiljada diskusionih grupa. Ovo je vjerovatno bila prva automatizovana upotreba SPAM-a velikih razmjera i ovaj slučaj je popularizovao termin SPAM koji se i danas koristi.

Dileme oko SPAM-a

Ima nekoliko razloga zbog kojih je pitanje SPAM-a veoma problematično. Ako je korisnikova e-mail adresa bilo gdje javno istaknuta (liste i pretraživači e-mail adresa – White Pages, liste korisnika provider-a, navod na nekoj Web starnici...), onda se može

podrazumjevati da onaj ko vidi tu adresu može i da je koristi. Isto tako, na osnovu Web adresa (URL-ova) može se pretpostaviti kako glasi e-mail adresa.

Postoji nekoliko vrsta SPAM poruka: Pravi SPAM – koji neko konstantno šalje bez mogućnosti uticaja korisnika

da ta pošta prestane. Određena populacija na netu šalje milione ovakvih poruka da bi isključila određeno mjesto (čvor – node) na internetu iz upotrebe. Ponekad je u pitanju čista obijest pošiljaoca poruke, kojji pronađe „žrtvu“, pa je bombarduje različitim sadržajima. Ovakvih primjera ima mnogo, a zajedničko za sve njih je da primalac poruke ne može da utiče na prestanak stizanja poruka. Ovo je globalno najozbiljniji SPAM problem.

Latentni (prikriveni) SPAM – ovo su poruke koje šalju osobe i firme (servisi) i koje na svom početku ili kraju imaju informaciju kako da korisnik prestane da ih dobija. Ovim se pošilajoci ograđuju, nudeći korisniku mogućnost da se odjavi sa liste slanja. Obično na početku ovih poruka stoji rečenica „This i s not SPAM“ („Ovo nije SPAM“). Ova vrsta poruka je najučestalija na e-mail servisima interneta i predmet je polemika da li jeste ili nije SPAM.

Poruke o postojanju nekog virusa – ovakve poruke same po sebi predstavljaju jednu vrstu virusa i SPAM, i veliki broj ljudi bar jednom nasjedne na jednu iod njih. Razlog zbog čega ove poruke predstavljaju neku vrstu virusa jeste geometrijska progresija i brzina kojom se šire, i time ovakve poruke utiču na već veliku zagušenost u internet saobraćaju. U ovu kategoriju spadaju i poruke tipa „Iz xxx razloga pošaljite ovu poruku na xxx (što više) adresa i desiće vam se (ili neće vam se desiti) xxx“.

Poruke o brzoj zaradi – ovakve poruke, uglavnom stižu bez naše volje a primamljivi sadržaji naivne primaoce uspjevaju da ubijede u njihovu navodnu logičnost i istinitost. Iz ove grupe se izuzimaju Opt-in poruke. Kada se desi da korisnik dobije poruku koja u sebi sadrži informaciju (e-mail adresu) o tome kome je još poslata ista poruka (CC – Carbon Copy), ovo može značiti da svako ko je dobio ovu poruku može da upotrebi te adrese ako hoće. Zato se preporučuje rad sa BCC ili sa kopijama gdje primaoci ne vide adrese onih kojima je poruka još poslata.

SPAM je toliko zasjeo u pore internet komunikacije da priznati stručnjaci iz ove oblasti (npr. Matt Rosoff) često poistovjećuju SPAM sa direktnim marketingom. Glavna razlika između ova dva pojma jeste u tome što direktan marketing predstavlja reklamiranje koje je namjenjeno ciljanoj populaciji korisnika, nasuprot što većoj neciljanoj populaciji kojom se služe tvorci SPAM poruka.

javno isticanje e-mail adrese

svi korisnici koji se odluče da postave negdje svoju e-mail adresu trebalo bi da budu upoznati sa negativnim posledicama ove inače pozitivne akcije (pronalaženje prijatelja, rođaka...). obično se dešava da vlasnik e-mail adrese ne razmišlja o ovome kada postavlja ili daje svoju e-mail adresu na neki servis ili adresu gdje će njegova adresa biti dostupna bilo kome. Rješenje za ovaj problem predstavlja otvaranje nove adrese za koju će znati samo ljudi koji direktno komuniciraju sa vlasnikom te e-mail adrese. Ovo jepovezano sa otvaranjem novog e-mail naloga kod provajdera, bilo da je u pitanju provajder pristupa na internet ili provajder prostora na Webu.

Sa druge strane, rješenje predstavlja obavještenje korisniku od starne provajdera da a ko želi privatan i javni pristup svojoj e-mail adresi mora imati minimalno dvije e-

mail adrese. Jedan od načina prevazilaženja ovog problema jeste uzimanje besplatne adrese na nekom od postojećih servisa.

SPAM na servisu Usenet

Usenet predstavlja najveći izazov za SPAM-ere zato jer je lako pristupačan i prividno se manje kontroliše od komunikacije na mailing listama. U avgustu 1997.god grupa sistemskih administratora iz američke države New Jercey je blokirala sve Usenet poruke ISP-a UUNet. Ovom prilikom tokom Anti – SPAM protesta je bilo blokirano na desetine hiljada poruka u roku od nekoliko dana koliko je protest trajao.

Ovaj primjer u internet žargonu naziva se „Active UDP“ ili Active Usenet Death Penalty – aktivna smrtna kazna na servisu Usenet. Pord ovog termina, u upotrebi je i termin „Passive UDP“ kojim se označava isključivanje određenog domena sa Usenet servisa od strane sistem administratora ISP-a.

U februaru 1998.god primjenjene su i jedna i druga mejra na ISP NETCOM. Npr. ISP Tele Danmark internet je totalno isključio sve poruke koje su slane na News grupe od strane velikog provajdera NETCOM. „Passive UDP“ je izuzetno neugodna mjera jer kada se uvede od strane nekogg ISP-a ostaje u zavisnosti od volje sistem administartora.

Zašto firme koriste SPAM poruke

Postoje mnogi pojedinci koji skupljaju e-mali adrese na različite načine i zatim ih koriste (ili prodaju) u različite svrhe. Postoje čitavi servisi koji se bave prikupljanjem ovakvih adresa i oni zarađuju veliki novac prodajući adrese zainteresovanoj klijenteli koja je zainteresovana za prodaju nekih proizvoda ili usluga na internetu a kojhu ne zanima da li je to SPAM ili ne: postoji veliki broj istraživanja na ovu temu koji potvrđuje da se barem 1% ljudi koji dobiju SPAM poruku zainteresuje i kupe proizvod ili uslugu. Znači što više adresa – više prodatih jedinica proizvoda ili usluge.

Ovde se postavlja pitanje imidža firme koja na ovaj način obezbejđuje profit. Pozitivna marketinška politika se ocjenjuje dugoročnim ostavrenejm njenih ciljeva, a firme koje se isključivo baziraju na principu „Rata na brzinu“ toliko i opstaju. Ovo pitanje zadire u suštinu marketing psihologije konzumenta i strateško ponašanje firme u odnosu na ovo.

Rezultati istraživanja u Americi su da oko 75% ljudi koji prime SPAM poštu je ni ne pročita, nego je odmah izbriše. Od 25% onih koji je pročitaju oko 50% je izbriše, a oko 50% smatra da je u redu to što su dobili ovakvu poruku. Otprilike 2% pohvali proizvod, ako je dobro plasirana poruka, a isto toliko pošalje poruku da je iznerviran što je poruka stigla na nnjegovu adresu. U zavisnosti od korisnikovog vremena korišćenja usluga servisa interneta postoji raspodjela ovih rezultata na starnu onih koji su vrlo neiskusni i kratko su na internetu, kojima ne smeta ovaj vid reklame, prema vrlo iskusnima koji to ne odobravaju i vrlo često šalju posebne odgovore o tome da više ne žele da primaju ovakve poruke.

Znači, što je više u adresama koje koriste SPAM firme korisnika koji su neiskusni veća je vjerovatnoća da će oni pročitati poruku i obrnuto.

Borba protiv SPAM-a

U SAD postoji Anti – SPAM zakon koji je u sklopu akata vezanih za sve elektronske komunikacije („Electronic Communications Privacy Act“) i kji od nedavno daje pozitivne efekte po ovom pitanju.

Postoji i nekoliko metoda prevencije koje manje ili više uspješno otklanjaju SPAM poruke:

Filtriranje prispjelih poruka - skoro svi programi za rad sa e-mail servisom posjeduju filtere koji kontrolišu sadržaj header-a svake e-mail poruke kao što su linije To, From ili Subject i poruke razvrstavaju u različite foldere. Problem je u tome što se teško pravi razlika između potrebnih i SPAM poruka. Pored toga stvaraoci SPAM-a se trude da izbjegnu e-mail filtere. Bez obzira na nedostatke ova metoda se najviše preporučuje korisnicima.

Anti – SPAM software – koriste jednostavne filtere za pronalaženje e-mail poruka sa poznatih SPAM adresa kaoi filtere koje koriste e-mail programi. Jedan od najboljih programa je SpammerSlammer koji pored standardnih metoda prepoznaje adrese tipa please @ buy.our.product ili adrese servera kao što su 0.0.0.0. spammerSlammer je besplatan i radi sa Pc verzijama programa netscape Mail, Eudora, Microsoft Outlook i Outlook Express i Pegasus Mail. Programi kao što je MailTool pregledaju naslove poruka prije nego što se pošta učita pa možemo sami izbrisati poštu koja nije poželjna.

Skrivanje prave e-mail adrese na Usenet diskusionim grupama – ako ne želite nikakvu neželjenu pošzu u svojim porukama na News grupe možete staviti lažnu adresu ili koristiti besplatne e-mail adrese.

Neodgovaranje na SPAM poruke – ako odgovorite na ovakve poruke postoji mogućnost da je to način da se potvrdi tačnost vaše ardese.

Akcija ISP-a – može pomoći u slučajevima stalnih nasrtaja sa jedne adrese ili stalnih nasrtaja uopšte. U našoj državi se još ne sprovode zakonske sankcije protiv SPAM-era.

Šta nije SPAM

Jedan od najčešćih uzroka primanja poruka za koje mislimo da su SPAM, a posle se ispostavi da nismo bili u pravu jeste zaborav. Korisnici različitih servisa interneta vrlo često se prijavljuju za različite besplatne usluge koje se pružaju na svim servisima i kada poruke ne stignu odmah postoji velika mogućnost da korisnik jednostavno zaboravi da jekomunicirao sa tom firmom.

Da bi se ovakvi problemi izbjegli potrebno je koristiti odgovarajuće programe koji odmah šalju odgovarajuću informaciju preko e-mail servisa odgovarajućem korisniku. Svi oni koji žele da posluju preko interneta a ne žele da upadnu u zamku slanja SPAMporuka mogu da izbjegnu to sa kampanjom koja se bazira na jednoj ili više akcije koje se mogu podijeliti u 8 grupa:

Opt-In e-mail marketing – različite kompanije nude svojim korisnicima mogućnost da primaju reklamne poruke po različitim kategorijama interesovanja ako to oni žele. Te kompanije nude drugim kompanijama uslugu reklamiranja po principu ciljane populacije, rentiranjem lista korisnika koji imau slobodu da se odjave sa ovih lista kad to zažele.

E-mail časopisi i URL-minderi – slanje poruka ciljanoj populaciji nije SPAM ako se korisnici sami po svojoj želji prijavljuju na listu slanja časopisa ili za notifikaciju o promjeni sadržaja web stranice.

Personalni servisi vijesti – u slučaju ovog servisa korisnici mogu da biraju jednu ili više različitih oblasti iz kojih će primati vijesti (kultura, sport, tehnologija...)

HTML Mail – ako se bilo koja legalna kampanja direktnog marketinga ostavruje preko pošte koja je u HTML formatu dobija se, mogućnost koju inače pruža web, banner i ostali dizajnerski načini animiranja potencijalne mušterije. Za ovu opciju je potreban poseban upit korisniku jer veliki broj istraživanja govore da više od 90% internet populacije koristi plain text (ASCII) u slanju i primanju mail poruka.

Virtuelno društvo – kreiranjem Usenet ili e-mail diskusione grupe o tematici koja je bliska sa djelatnošću firma koja stvara ovaj servis dobija se mogućnost plasiranja informacija korisnicima koje se ne smatraju da su SPAM poruke.

Korišćenje SIG-ova – u e-mail poslovnoj korespodenciji koristi se SIG (potpis). Informacija o vlasniku e-mail adrese i njegovoj firmi (Signature) treba da je što kraća i neupadljivija, a da ima sve potrebne informacije.

Autoresponeri – nazivaju se još i Infobot-ovi. To su programi koji automatski odgovaraju na e-mail zahtjev korisnika. Preko njihse mogudavati informacije na gore opisane načine. U slučaju potrebe odgovora od strane stvarne osobe, potrebno je naznačiti vremenski period do kada će odgovor biti poslat.

Besplatne e-mail adrese – ovom metodom servisa za primanje i salnje besplatne pošte dobija se mogućnost prikazivanja različitih reklamnih sadržaja.

Šta je to RBL zaštita

RBL je skraćenica od Real Time Black List (non – stop aktivna crna lista) i predstavlja skup IP adresa „onih koji su odbili da zaustave SPAM“.

RBL liste se najčešće koriste u fazi uspostavljanja SMTP veze, odnosno u trenutku kada predajni e-mail server započinje proces prijave radi prenosa elektronske pošte. Prijemni SMTP server provjerava postojanje IP adrese predajnog serveera na nekoj od izabranih RBL listi. Ako je predajni server na crnoj listi, komunikacija se prekidaprije nego prenos elektronske poruke počne.

Svakom ko ima svoj SMTP server može se desiti da bude zapisan na nekoj od RBL listi. U tom slučaju treba da otkloni grešku i prijavi svoj sistem na retestiranje i uklanjanje sa crne liste.

MAPS – Mail Abuse Prevention System

Jedan od prvih i najpoznatijih RBL sisitema je MAPS koji je na žalost nedavno prešao u komrecijalni režim. To zanči da korišćenje MAPS servisa košta od par stotina do par hiljada dolara godišnje. Cijena je proporcionalana broju korisnika, odnosno mailbox-ova i odnosi se na jedan server, odnosno jednu IP adresu koja se štiti.

Komercijalizacija MAPS-a je dovela do pojave novih kvalitetnihi besplatnih RBL sistema kao što su SPEWS, SPAMHAUS idr. Koji pružaju mannje ili više sličan servis.

RBL + Sendmail ili Qmail

Primjena RBL listi za najrasprostranjenije (besplatne) mail servere se najčešće izvode reversnim DNS upitom. Sendmail se proširuje kontrolnim upitom u odabrane RBL sisteme a Qmail dopunskim RBLSMTPD programom. Suština rada ovih zaštitnih

procedura je ista: ako IP adresa predajnog servera postoji na crnoj listi dalja komunikacija se prekida.

Pristizanje hiljada poruka dnevno znači i slanje više hiljada DNS upita jer se često koristi više RBL sistema paralelno. U slučaju velikih sistema umjesto spoljašnjih DNS upita koristi se lokalna DNS zona koja nastaje kopiranjem (transferom) sa RBL siistema.provjere RBL liste se nadalje izvode lokalno bez slanja paketa do udaljenih sistemapreko interneta.

Odakle im moja adresa

E-mail adrese se mogu prikupiti na više načina: Sa vašeg web sajta pomoću tzv e-mail adress spider-a Direktnim upitima na mail server – pomoću e-mail harvesting tehnike Eko ste se na nekom web sajtu prijavili i ostavili podatke o sebi

Adress Spider je SPAMWare program koji analizira odabrani web sajt, traži i bilježi pronađene e-mail adrese. Postupak je preuzet sa regularnih erb spider-a koji pune sadržaj web pretraživača ali je namjena ovakvih preograma često maliciozna jer se prikupljene e-mail adrese koriste za formiranje listi adresa na koje će ubrzo biti poslate SPAM poruke.

E-mail harvesting je takođe postupak ekstrakcije e-mail adresa, ali u ovom slučaju direktno sa SMTP servera zaduženog za određeni domen. Tehnika se u suštini sastoji od glupih, mehaničkih proba svih mogućih kombinacija slova i brojeva, dok se ne dođe do seta stvarnih e-mail adresa. Ovakvi progarmi imaju nešto ugrađene inteligencije a to je da izbjegnu pojedine adrese koje bi spamera dovele u neugodnu situaciju.

Registracija za pristup nekom zaštićenom web prostoru kao što su na primjer stranice za odrasle brzo dovodi do upisa na SPAM listu i zatim poplave poruka adekvatnih onome što ste za trenutak poželjeli da vidite. Još gore, može se desiti da ste se desili za pristup sasvim regularnom sadržaju ali da je baza podataka hakerisana i vaš e-mail završio na nekom CD-u sa milion adresa koji se prodaje preko interneta za 20-ak dolara.