egzodus iz letnice - hrvatske izbjeglice s...

Nar. umjet. 32/2, 1995, str. 129—152, G. Duijzings, Egzodus iz Letnice - hrvatske..

Stru ni lanak UDK 325.2:323.113](=862) Primljeno: 7.11.1995.

129

EGZODUS IZ LETNICE - HRVATSKE

IZBJEGLICE S KOSOVA U ZAPADNOJ SLAVONIJI

Kronika1

GER DUIJZINGS

School for Social Science Research, Amsterdam

Rije je o etnografskom izvje u o zbivanjima koja su uzrokovala

gotovo potpun egzodus iz Letnice, male hrvatske enklave na Kosovu.

Kronika ovoga egzodusa uklju uje i povijest naseljavanja hrvatskog

stanovni tva s Kosova u zapadnu Slavoniju. Autor se usredoto uje na

te ko e s kojima su se izbjeglice susrele, nastoje i se prilagoditi svojoj

novoj situaciji.

Uvod

Autori antropolo ke studije o problemu izbjeglica, Harrell-Bond i Voutira

(1992) primje uju da su prisilno raseljavanje i iskorjenjivanje pu anstva - -

kao posljedica ratova, primjerice - uobi ajene zna ajke ljudskog iskustva.

Usprkos tome, njima se ne pridaje akademska pozornost koju zaslu uju,

poglavito s obzirom na hitnost rje avanja problema sada njih izbjeglica i

veliku koli inu ljudske patnje koju su ti problemi prouzrokovali. Dru tvena

znanost je op enito zanemarivala istra ivanje problema izbjeglica, mo da

zato jer je to naporan, nezahvalan, a esto i vrlo bolan zadatak koji je te ko

financirati. Osim toga, unutar samih dru tvenih znanosti postoje tako er

teorijske predrasude koje uzrokuju to zanemarenje. Istra iva i obi no nisu

marili za nasilje i ljudsku patnju u dru tvima u kojima su radili, vjeruju i da

su te pojave samo trenutna odstupanja od kulturnih normi koje bi u

'normalnim' uvjetima dovele do sklada.

1 Ovaj je tekst izmijenjena i pro irena verzija referata odr anog na konferenciji WAR, EXILE,

EVERYDAY LIFE (Zagreb, 30. o ujka — 2. travnja 1995). elio bih se zahvaliti

stanovnicima Letnice, a posebno svojim doma inima Vinki i Darojku za njihovu iznimnu

gostoljubivost i susretljivost tijekom, i usprkos, burnih doga aja koji su poremetili njihove

ivote. Tako er se elim zahvaliti Pavlu Mati u i Sebi Anti u - - prija njim iteljima

letni ke upe - na njihovim prijedlozima i primjedbama na raniju verziju ovog teksta.

Naglasio bih da svu odgovornost za sadr aj ovoga lanka snosim ja sam.

Nar. umjet. 32/2, 1995, str. 129—152, G. Duijzings, Egzodus iz Letnice - hrvatske...

130

I ja sâm, kao kulturni antropolog, nisam prou avao prisilne migracije

sve dok se nisam izravno su elio s tim problemom tijekom svog istra ivanja u

biv oj Jugoslaviji. Godine 1992. zapo eo sam s terenskim radom u Letnici,

hrvatskom selu na Kosovu, smje tenom na sada njoj granici SRJ s

Republikom Makedonijom. Odabirom jednoga udaljenog i izoliranog

hrvatskog, a ne srpskog ili albanskog sela mislio sam da mogu izbje i neke od

problema koji obi no dosta ote avaju antropolo ki terenski rad na Kosovu.

Tra io sam mjesto gdje bih donekle mimoi ao napetosti i opasnosti to su

posljedica krajnje etni ke polarizacije izme u Srba i Albanaca i odvajanja

dvaju naroda - koju bi netko nazvao apartheidom - kao dominantnog obilje ja

kosovskog dru tva tijekom pro loga desetlje a. Daleko od glavnih gradskih

sredi ta, gdje su te etni ke napetosti najvidljivije, mislio sam da sam izabrao

relativno mirnu i nepomu enu sredinu, gdje se politi ki nemir ne osje a tako

izravno kao, primjerice, u urbanim sredi tima. Povrh toga, bilo je to izvrsno

mjesto za istra ivanje: Letnica je bila hrvatska katoli ka enklava, jedna od

malobrojnih u ovom dijelu Balkana, a bila je, isto tako, znano i popularno

"ekumensko" stjeci te hodo asnika, ne samo katolika, nego i drugih etni kih i

vjerskih skupina koje ive na tom podru ju. Podru je je bilo neobi no

zanimljivo zbog svoga mije anog stanovni tva, koje ine Albanci katoli ke i

islamske vjeroispovijesti, Albanci kripto-katolici (tzv. laramani), pravoslavni

Srbi i Hrvati katolici. U ari tu mog istra ivanja bili su odnosi me u tim

skupinama kao takvi. Kao to moja odluka da prou im jedno stjeci te

hodo asnika daje naslutiti, uglavnom me zanimalo u kojoj mjeri religija i

ritual sudjeluju u izgradnji i prikazu etniciteta, i mo emo li hodo a e

promatrati kao neku vrstu laboratorija identiteta. Moja su glavna pitanja bila:

bi li dana nje pogor anje odnosa me u nekim od tih skupina djelovalo na

ekumenski karakter tog hodo a a? Bi li se ljudi razli ita vjerskog i etni kog

porijekla jo uvijek mirno sastajali? Ili se sveti te trebalo pretvoriti u arenu u

kojoj bi se granice izme u suparni kih skupina jasno nazna ile i

dramatizirale? Imaju i ta pitanja na umu, te potaknut radom Sallnowa (1981),

Eadea i Sallnowa (1991), te Baxa (1987), zapo eo sam svoje istra ivanje.

Za samo godinu dana razvoj doga aja u biv oj Jugoslaviji stvorio je

pravu "eksperimentalnu" situaciju, zasigurno ne posve bezopasnu, budimo u

to sigurni, kako za mene, tako i za moje informante. Iznenada sam se zatekao

usred neo ekivanih i radikalnih procesa etni kog previranja, to je na koncu

dovelo do nestanka zajednice koju sam kanio prou avati. Iako se na Kosovu

nije vodio rat, tijekom nekoliko mjeseci (izme u srpnja i prosinca 1992.),

glavnina hrvatskog pu anstva Letnice i okolnih sela odlu ila je pobje i,

ostavljaju i za sobom svoje ku e i imovinu. U Hrvatsku su oti li kao

izbjeglice, a ve ina ih se naselila na podru ju zapadne Slavonije. S obzirom

da sam iz prve ruke do ivio i promatrao te doga aje, napisao sam ovu

kroniku egzodusa iz Letnice, u kojoj sam poku ao opisati i dokumentirati te

burne doga aje i njihove posljedice to je mogu e stvarnije i vjernije, s


131

prvenstvenim ciljem da se ti doga aji spase od zaborava. Zbog toga sam

odlu io ve inu (ne sve) svojih antropolo kih interesa staviti na stranu, iako

elim naglasiti da kronika, dakako, ipak odra ava moje gledi te. To je, u

osnovi, moj vlastiti prikaz, no iskreno se nadam da on u o ima ljudi kojih se

to najvi e ti e iskazuje razumijevanje za njihova nesre ena i potresna

iskustva.

Etnografski prikaz Letnice prije egzodusa

Letnica je malo i udaljeno planinsko selo skriveno duboko u Skopskoj Crnoj

Gori,2 na samom rubu sada njeg ostatka Jugoslavije. To planinsko podru je

jo je uvijek poznato pod starim turskim imenom Karadag. Letnica se

smjestila na gornjem dijelu jedne duge i uske doline, okru ene zelenim i

jednoli nim gorjem koje ini prirodnu granicu s Makedonijom. Nova

jugoslavensko-makedonska granica je vrlo blizu, samo sat i pol hoda uzbrdo,

ili uzdu potoka koji protje e kroz selo. Ne tako davno, granica nije imala tu

va nost koja joj se sad pridaje. Kad sam prvi put stigao tamo u ljeto 1991.,

bila je to ne uvana administrativna granica izme u Kosova i jugoslavenske

Socijalisti ke Republike Makedonije. Stanovni tvo Letnice moglo je

slobodno prelaziti granicu, primjerice, kao hodo asnici koji su svakog lipnja

pje a ili do Skopja da bi posjetili onda nju katoli ku crkvu. Me utim, sada je

granica dignuta na "vi u razinu": postala je nova dr avna granica izme u

republika Jugoslavije i Makedonije.

Letnica je, odnosno, trebao bih re i, bila je zemljopisno sredi te

brojnih sela i zaselaka koji zajedno tvore hrvatsku i katoli ku enklavu u

podru ju to ga uglavnom nastanjuju Albanci islamske vjeroispovijesti.

Letnica nije bila najve e hrvatsko naselje u ovom podru ju, no zahvaljuju i

svom sredi njem zemljopisnom polo aju (u dolini), njezina va nost u

gospodarskom, upravnom, te isto tako i vjerskom smislu, nadilazi va nost

obli njih a ara, sela koje ima dvostruko ve i broj stanovnika. Letni ka crkva

bila je dugo vremena jedina katoli ka crkva u tom podru ju, a nedjeljom -

kad su ljudi obi no odlazili u crkvu - na seoskoj je ledini bila tr nica. Letnica

je tako er bila upravno sredi te te hrvatske enklave, te je imala ured mesne

zajednice gdje su se, primjerice, dr ale mati ne knjige. Me utim, Letnica se

prije svega pro ula kao hodo asni ko mjesto to su ga tisu e hodo asnika

razli itog etni kog i vjerskog podrijetla posje ivale svake godine.3 Divovska

bijela crkva Majka Bo ja Letni ka, izgra ena na brdu, dominira cijelim

2 Mali i Zi i Shkupit na albanskom. 3 To sveti te ne posje uju samo (hrvatski i albanski) katolici, nego je ono bilo, i jo uvijek jest,

iznimno popularno me u Romima koji su prete ito islamske vjeroispovijesti. Letnicu su

tako er - ali u ne to manjoj mjeri - posje ivali pravoslavni Srbi i Albanci islamske

vjeroispovijesti.


132

selom.4 Podignuta je prije vi e od ezdeset godina na mjestu crkve iz 19. st.

koja je bila o te ena klizanjem tla (Turk 1973:18). Sredinom pro loga

desetlje a, u Vrnezu i Vrnavokolu - dvama obli njim susjednim selima -

izgra ena je druga moderna crkva, posve ena hrvatskom svecu Leopoldu

Mandi u (kojega je Rim kanonizirao 1982.).

Pet kilometara dalje le i Stubla, jedno od malobrojnih sela Albanaca

katolika u pokrajini, koje ima krasan polo aj na nekoj vrsti visoke planinske

terase, s pogledom na kosovsku nizinu. Stubla je ve a od bilo kojeg hrvatskog

naselja, a jo od po etka ovog stolje a ima svoju vlastitu crkvu i ini tako

zasebnu albansku upu. Prije toga, ono je bilo dio letni ke upe poput svih

ostalih hrvatskih naselja u Karadagu. Stubla ima posebnu povijesnu

reputaciju kao selo "albanskih mu enika". Sredinom devetnaestog stolje a

mnoge albanske obitelji iz Stuble deportirane su u Anatoliju nakon to su se

javno izjasnile kao katolici. Sve do tada, one su bile laramani, odnosno,

kripto-katolici, koji su se predstavljali da su islamske vjeroispovijesti,

poglavito u kontaktima s Turcima i susjednim bratstvima (clans) Albanaca

islamske vjeroispovijesti (Turk 1973:33, 47). Mnogi katolici u Stubli tvrde da

su izravni potomci tih laramana, a neki od njih jo uvijek nose imena

nepobitno islamskog podrijetla. Pojedine kripto-katoli ke obitelji jo uvijek

postoje u nekim udaljenim i gotovo opustjelim zaseocima u brdovitom zale u

Stubla. Prema kazivanju pojedinih informanata, oni su zadr ali svoja

muslimanska obilje ja zbog tradicionalnih enidbenih veza s muslimanskim

obiteljima. Koliko ja znam, laramani su dozvoljavali, barem do 1925., da im

djecu krste katoli ki sve enici iz Letnice ili Stuble koji su im davali

kr ansko ime, za razliku od muslimanskog imena koje se koristilo u

javnosti.5 Me utim, ve ina laramanskih obitelji preselila se u nizinu i

odbacila svoj dvostruki vjerski identitet. Neki su se javno preobratili na

katolicizam, dok su drugi postali pravi muslimani, ovisno o tome koja je vjera

prevladala u njihovoj novoj sredini.

4 Majka Bo ja Letni ka poznata je pod imenom Letni ka Gospa, kako je zovu Hrvati, odnosno

Nëna e Letnicës, kako je zovu Albanci katolici. Tako er su esta imena Majka Bo ja

Crnagorska (kod Hrvata) i Zoja Cërnagore (kod Albanaca). 5 Za vrijeme mog boravka u Letnici 1992. istra io sam knjige Matice kr tenih u katoli koj

crkvi. Otkrio sam da su kr tenja laramana vrlo pomno ubilje ili gotovo svi katoli ki

sve enici na slu bi u Letnici i Stubli. Tijekom gotovo pedeset godina (1893.—1940.),

sve enici su vodili posebne knjige za laramane (uglavnom nazivane occulti). Tijekom tog

razdoblja, pokrstili su gotovo 1 200 djece laramanskog podrijetla. Me utim, velika ve ina

tih laramanskih kr tenja dogodila se prije 1925. Skoro polovicu su inila "vanbra na" djeca,

to jest, djeca koja su dolazila iz brakova bez crkvena blagoslova. Osim krsnih kr anskih

imena, sve enici su esto tako er upisivali muslimanska imena koja su ve bila data djetetu.

Tako sam, primjerice, za dje ake prona ao slijede e parove imena: Marko - Muharem,

Simon - Osman, David - - Tefik. Djevoj ice su se obi no krstile pod imenom Marija, dok

su se njihova muslimanska imena razlikovala: Amide, Arifia, Kadisha, Zaide, Tahibe, itd.


133

Stubla, Letnica i sva druga hrvatska naselja dio su op ine Vitina,

kojom potpuno dominiraju Srbi, iako njihov udio u ukupnom stanovni tvu ne

prelazi 17%. Njihovo najva nije upori te je sama Vitina, gradi smje ten u

ravnici, nekih 12 kilometara udaljen od Letnice. U tom gradu, koji ima tek

nekoliko tisu a stanovnika, Srbi ine apsolutnu ve inu.6 Jo od 1990., oni su

preuzeli potpun nadzor nad upravnim tijelima op ine, protjeruju i Albance -

i, u ne to manjoj mjeri, Hrvate - sa svih va nih i manje va nih polo aja. Osim

Vitine, postoje jo dva srpska naselja na putu do Letnice - sela Vrbovac i

Grn ar. Kada su, od ljeta 1991. zbog rata u Hrvatskoj, napetosti izme u

mjesnih Srba i Hrvata porasle zbog rata u Hrvatskoj, strate ki polo aj tih

dvaju sela - na samom ulazu u dolinu koja vodi do Letnice - u inio se kao

mogu a opasnost. U slu aju sukoba, ega se stanovni tvo Letnice sve vi e

pribojavalo, Srbi bi imali vrlo va nu strate ku prednost jer su mogli presje i

sve glavne komunikacije. Za Hrvate u Letnici, kao i za Albance u Stubli,

cesta je bila jedina veza s vanjskim svijetom.

Slu aju i pri e mojih informanata, shvatio sam da su Srbi i Hrvati sve

do nedavna imali prijateljske odnose. Srbi bi esto ponudili preno i te i hranu

onim Hrvatima iz Letnice koji bi do li obra ivati ili ubirati ljetinu na svojoj

zemlji blizu Vrbovca i Grn ara. Svake godine sredinom kolovoza mnogi Srbi

bi posjetili Letnicu tijekom hodo a a povodom Uza a a. Neki bi do li prije

svega radi trgovanja ili da prodaju vi ak svojih poljoprivrednih proizvoda.

Ostali, poglavito ene, dolazili bi u Letnicu zbog vjerskih razloga. ak su i

Srbi iz udaljenijih mjesta, poput Gnjilana (udaljenog 30 kilometara), eljeli

posjetiti Letnicu; posebice mladi ljudi smatrali su to jednom od glavnih

prilika za zabavu i udvaranje u tom dijelu Kosova. Jedan mladi srbijanski

politi ar iz Gnjilana, sada lan Milo evi eve Socijalisti ke partije, ispri ao mi

je, s nostalgijom u glasu, kako se - tijekom jednog od svojih posjeta Letnici -

zaljubio u mladu Hrvaticu, katolkinju. Njegovi arki poku aji da se njome

o eni ostali su bez rezultata, zato to djevoj ini roditelji nisu odobravali

vjen anje s ne- -katolikom. Iako su me usobne bra ne veze, izgleda, bile

izuzetak, odnos izme u Hrvata i Srba zasnivao se na privr enosti i

me usobnom ispomaganju, stoga to su oba naroda - kao etni ke i religiozne

6 Prema popisu stanovni tva iz 1981., op ina Vitina imala je 47 839 stanovnika. Gotovo tri

etvrtine inili su Albanci (35 105 osoba), Srbi su inili 17% (8 369), a Hrvati 8% (3 772) od

ukupnog broja stanovnika (Grabelj ek 1991:332). Zadnji popis stanovni tva iz 1991., koji su

masovno bojkotirali Albanci iz Kosova, pokazuje slijede e rezultate. Te je godine hrvatska

zajednica u Vitini (uklju uju i naselja Letnica, a are, Vrnez, Vrnavokolo i zaselak Kaba , u

kojemu su uglavnom Hrvati) imala 4 234 osoba, od ukupnog (i procijenjenog) broja od 57

290 stanovnika (usp. Popis 1993:118). a are su bile nadaleko najve e hrvatsko naselje s 1

606 stanovnika, dok su sela Letnica (808), Vrnez (835) i Vrnavokolo (885), bila manje-vi e

iste veli ine. Gotovo svi itelji bili su Hrvati. Mje ovito hrvatsko-albansko naselje Kaba ,

blizu Vitine, imalo je 351 stanovnika, od kojih su glavninu inili Hrvati. Ve ina stanovnika

Kaba a bila se tek nedavno doselila, a uglavnom su do li iz albanskih i hrvatskih sela u

Karadagu.


134

manjine me u premo nom ve inom Albanaca islamske vjeroispovijesti - bila

veoma svjesna zajedni kog polo aja. Mnogi Hrvati iz Letnice rekli su mi da

su se odnosi sa Srbima pogor ali tek tijekom zadnje dvije do tri godine.

Tradicionalno, kao to se stariji ljudi sje aju, bilo je vi e problema s

Albancima islamske vjeroispovijesti koji su znali plja kati ku e, krasti stoku i

zapo injati krvave zavade.

Ono to mi je najvi e upalo u o i u ovom podru ju bila je nejasnost i

promjenljivost identiteta. Albanci u Stubli sada su katolici, no prije su bili

muslimani, odnosno, da budemo precizniji, i katolici i muslimani u isto

vrijeme. O zahtjevima situacije bi ovisilo ho e li se odlu iti za jednu ili drugu

opciju. Katolkinje iz Stuble jo uvijek nose dimije, haremske hla e koje danas

nose samo muslimanke, a i drugi su muslimanski obi aji tako er sa uvani sve

do danas. Me utim, neki itelji Letnice tvrde da su Albanci u Stubli

podrijetlom katoli ki Hrvati koji su se za vrijeme Turaka islamizirali i kasnije

albanizirali.7

Za vrijeme moga terenskog rada 1992., stanovnici Vrnavokola,

susjednog sela Stuble koje je sad gotovo napu teno, bili su Hrvati. Me utim,

uo sam kako mnogi od njih savr eno govore albanski, za razliku od Hrvata

ovdje koji obi no nisu znali, a jednostavno nisu ni eljeli znati albanski. Imali

su svoje tradicionalne enidbene veze sa Stublama, i uvijek su bili vi e

usmjereni na Albance iz Stuble, negoli na hrvatsku upu Letnica kojoj su

formalno pripadali. I ovdje je ve ina ena nosila dimije, dok su doslovce dvije

ku e dalje - u susjednom selu Vrnezu - ene bile odjevene u tipi nu crveno-

bijelu no nju koja se smatra tradicionalnom hrvatskom no njom tog

podru ja.8 Neki stanovnici Letnice podrugljivo se smiju iteljima Vrnakola

zbog njihova staromodnog i patrijarhalnog na ina ivota, koji je, navodno,

bio veoma sli an ivotu Albanaca. Po eo sam se pitati da li su Hrvati iz

Vrnavokola prije mo da bili Albanci koji su se pohrvatili, to je bila

posljedica jurisdikcije crkve u Letnici. To je, barem, bilo gledi te nekih

Albanaca katolika u Stubli.

I sam "hrvatski" identitet stanovnika Letnice i a ara nije bio u cijelosti

oslobo en sumnje. Iako mjesna predaja ka e da je rije o Hrvatima koji su se

prije mnogo stolje a doselili iz Dalmacije, njih je ve ina ostalih etni kih

skupina prije zvala latinima, umjesto "Hrvatima" (Uro evi 1933). Taj izraz,

koji se jo uvijek rabi za (albanske i hrvatske) katolike, premda rje e no prije,

pokazuje da su se oni prvenstveno smatrali pripadnicima rimske katoli ke

7 Ova je tvrdnja neodr iva u svjetlu povijesnih dokaza koje podastire Uro evi . Na temelju

svog istra ivanja zaklju io je da su preci itelja Stuble bili Albanci katolici koji su do li iz

mjesta Topojane u sjevernoj Albaniji sredinom 18. stolje a (Uro evi 1933:165).

8 Granicu izme u Vrneza i Vrnavokola jednom mi je pokazao stanovnik Vrnavokola koji je

nacrtao zami ljenu crtu izme u dvije ku e sagra ene jedna do druge. Ovaj primjer najbolje

pokazuje da se granice prvenstveno stvaraju u glavama ljudi.


135

crkve, koja je sve do ezdesetih godina ovoga stolje a, ovdje kao i posvuda,

provodila latinsku liturgiju. Neki Hrvati, poglavito oni iz a ara, pri ali su mi

o mogu nosti saskog podrijetla njihovog naselja, dok su Srbi uvijek tvrdili da

su Hrvati iz Letnice zapravo katoli ki Srbi koji su zaboravili svoj izvorni

srpski identitet.9 Oni tvrde da su Hrvati u Letnici imali neke stare "srpske"

obi aje, posebice Slavu. Ukratko, nitko ovdje nije bio onakav kakvim se

doimao na prvi pogled i svi su, zapravo, osporavali tvrdnje o identitetu

drugih.

Letnica 1992.

Vratimo se nedavnim doga anjima. Rat u Hrvatskoj (od ljeta 1991.) i u Bosni

i Hercegovini (od prolje a 1992.) o ito je potisnuo sve slo enosti i nejasno e

vezane uz lokalne identitete. Doga aji u zemlji i iroj me unarodnoj zajednici

po eli su odre ivati svakodnevni ivot, a lokalne su posebnosti izgubile svoju

neposrednu va nost. Kada sam posjetio Letnicu u travnju 1992. (po prvi put

nakon moga kratkotrajnog terenskog rada u kolovozu 1991.), ve ina

mu karaca u selu neprestano je slu ala svoje tranzistorske prijemnike,

naro ito tijekom ve eri i no i kada su najlak e mogli uhvatiti Radio Zagreb.

Gutali su bezbrojne izvje taje s rati ta u Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj, a

mene je zadivilo njihovo detaljno poznavanje borbi, boji nica i naoru anja,

kao i vode ih li nosti koje su predvodile jugoslavensku dramu. Ovi su ljudi

bili potpuno zaokupljeni okrutnim ratom, i to s valjanim razlogom. Svaki

potez Tu mana, Milo evi a, Izetbegovi a ili bilo kojeg me unarodnog

politi ara ili posrednika, morao se neposredno odraziti na njihove ivote.

Tako er, po samome dolasku, bojao sam se da u tamo zate i jedinice

Jugoslavenske armije koje su se upravo bile zapo ele povla iti iz Republike

Makedonije (u prolje e 1992). Njihova bi nazo nost ote ala, a ako ne i

onemogu ila, moj rad na toj novoj i osjetljivoj dr avnoj granici. Osim toga,

Jugoslavenska narodna armija nije bila - najbla e re eno - na dobrom glasu u

nesrpskim podru jima. Me utim, u travnju 1992. Letnicu jo uvijek nije bila

uznemirila nazo nost vojske - o igledno, doga aji su se prebrzo razvijali ak

i za JNA - prvi vojnici nisu pristigli sve do kolovoza 1992. Od tada, pa

nadalje, redaju se izvje a o prekr ajima to su ih po inili pripadnici JNA, a

kojih su rtve bili Hrvati iz Letnice (vidi primjerice: Nedeljkov 1995).

Mnogi su se Hrvati sna no poistovjetili s nezavisnom Hrvatskom

Franje Tu mana i njezinom te kom borbom za opstanak. Usprkos tome, bilo

je i podvojenih osje aja prema Hrvatskoj. S jedne strane, ljudi su je smatrali

obe anom zemljom u kojoj te e med i mlijeko, gdje je ivot lak i i bogatiji. S

9 Tridesetih godina ovoga stolje a, primjerice, srpski je etnograf Atanasije Uro evi

jednostavno ozna io ovu zajednicu kao Srbe katolike, uglavnom ne spominju i mogu nost

da ih mo emo smatrati Hrvatima. Samo na jednom mjestu on pi e: "Ima i takvih koji zbog

svoje katoli ke veroispovesti ho e da se nazovu Hrvatima." (Uro evi 1933:144).


136

druge strane, ona je bila mjesto gdje su oduzimanje crkvenih imanja i

moderni utjecaji sa Zapada, poglavito masovni turizam, doveli do, tako re i,

propadanja i podrivanja tradicionalnih katoli kih obiteljskih vrijednosti. Pa

ipak, u tim te kim vremenima za Hrvate u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini,

zaboravili su te uobi ajene predrasude, te se solidalizirali sa svojim

sunarodnjacima koji su snosili posljedice rata. Mnogi su se pribojavali da bi

se sli na tragedija mogla dogoditi Kosovu, i na taj na in zbrisati Letnicu sa

zemljovida.

Hrvati iz Letnice imali su razloga za strah. Prije rata u Hrvatskoj nisu

skrivali svoje odu evljenje Franjom Tu manom. Njegova pobjeda tijekom

izbora u travnju 1990. bila je dovela do sna nih, pa ak i eufori nih reakcija.

Tu manova slika i drugi hrvatski nacionalni simboli mogli su se vidjeti u

mnogim domovima, du anima, kao i na ulicama. Me utim, kad je 1991.

zapo eo rat, simpatiziranje onih koji su sad postali neprijatelji, po elo je

stvarati ozbiljne nevolje. Hrvati iz Letnice odjednom su se na li na "krivoj

strani": Srbi su na njih po eli gledati kao na kolaboracioniste i mjesnu petu

kolonu hrvatskih usta a, odnosno fa ista. Srbijanska policija po ela je

sklanjati hrvatske nacionalne simbole, posteri Tu mana morali su se skidati

sa zidova, a neki su ljudi po eli skrivati onaj nakit i sli ne stvari koje bi se

mogle protuma iti kao izrazi hrvatskih nacionalisti kih simpatija.10 Policija je

pretra ila neke od ku a, ne bi li na la oru je i promid beni materijal. Neki

"lojalni" Hrvati nastavili su raditi zajedno sa Srbima, no oni su se sve vi e

po eli smatrati suradnicima Milo evi eva re ima.

Jedna od najizravnijih posljedica rata bio je i bijeg mnogih mladi a u

Hrvatsku, poglavito onih koji jo uvijek nisu odslu ili vojni rok u

Jugoslavenskoj armiji, a o ekivali su poziv svakoga trenutka. Ostankom u

Letnici riskirali su da budu poslani na boji te u Slavoniji ili bilo gdje drugdje.

Ako su se ve morali boriti, radije bi se borili na hrvatskoj strani boji nice.

Odsudan trenutak, kako mi je bilo re eno, bila je smrt mladog Hrvata iz

okolice Vrnavokola, koji je slu io Jugoslavensku armiju, a ku i je bio

dopremljen u lijesu. Slu beni uzrok smrti bio je - samoubojstvo, no ve ina

ljudi je vjerovala da su ga ubili srpski vojnici. Kad sam posjetio Letnicu u

kolovozu 1991., ve ina je mladih ljudi ve bila napustila mjesto. Bilo mi je

re eno da su pobjegli s Kosova odmah nakon izbijanja rata u Hrvatskoj.

Ve ina ih je oti la u Skoplje gdje su na li uto i te u gradskim parkovima i

ekali na mogu nost prijevoza u Hrvatsku.

Za vrijeme mojeg drugog posjeta Letnici u travnju 1992., dodan je novi

element ve podosta napetoj situaciji. Samo nekoliko tjedana prije, Vojislav

e elj - vo a ultranacionalisti ke Srpske radikalne stranke - - izjavio je

da bi Hrvate iz Srbije trebalo deportirati u "njihovu" Hrvatsku. Bilo je vrlo

10 Jedan od mojih informanata ispri ao mi je da je iz opreza uni tio staru hrvatsku nov anicu,

"relikviju" to ju je uvao iz razdoblja Nezavisne dr ave Hrvatske (1941.——1945.).


137

malo ljudi koji ovu prijetnju nisu uzeli ozbiljno jer e elj obi no izvr i ono

to naumi (zbog ega ga je u to vrijeme otvoreno hvalio sam Milo evi ). Jo

od travnja 1992. hrvatska manjina u Vojvodini dobro zna to to zna i. Srpski

su radikali iskoristili osvetoljubivost srpskih izbjeglica iz Hrvatske, te su

zajedno s njima po eli napadati domove Hrvata. U mnogim slu ajevima

stanarima tih ku a, Hrvatima, bile su 'ponu ene' ku e u Hrvatskoj, to jest, one

iz kojih su srpske izbjeglice bile prisiljene oti i. U anonimnim prijetnjama od

njih se tra ilo da odu to prije kako bi izbjegli jo ozbiljnije mjere. U nekim

su se slu ajevima i bombe bacale u dvori ta ku a. S obzirom da vlasti ni ta

nisu poduzele da bi zaustavile te prijetnje i incidente, odnosno da bi sudski

gonile po initelje tih nedjela, mnogi su Hrvati bili prisiljeni pobje i u

Hrvatsku. Najzloglasniji je primjer - koji je privukao najvi e pozornosti -

slu aj mjesta Hrtkovci u Srijemu, gdje su gotovo svi Hrvati protjerani. Srpske

izbjeglice iz Hrvatske i mjesni nacionalisti, koji su preuzeli vlast u mjestu,

dali su selu Hrtkovci novo "srpsko" ime: Srbislavci. Kada sam, u travnju

1992., do ao u Letnicu, e eljeve prijetnje Hrvatima u Srbiji bile su na ustima

svih ljudi, uzrokuju i podosta straha i o aja. "Deportirat e nas, morat emo

oti i odavde", bilo je prvo to mi je rekla moja doma ica. Sedamnaestog

svibnja e elj je posjetio Vitinu radi predizbornog skupa, a neki Hrvati iz

Letnice tvrde da su ga tako er vidjeli u svom selu, anonimno, u automobilu s

nekoliko tjelohranitelja. Od tada pa nadalje, strahovanja u Letnici porasla su

na nezapam enu razinu.


138

Egzodus

Nakon e eljevih prijetnji i posjeta Vitini, me u stanovni tvom Letnice

po ela se iriti panika. Nedugo nakon e eljeva posjeta, nepoznate su osobe

spalile nekoliko ku a i staja. Ve ina je ljudi uvjerena da je to nedjelo srpskih

ekstremista, koje su na to potakle e eljove izjave. Bilo je i glasina da je

paliku a bio umno poreme en Hrvat iz Letnice koga su na to nagovorili Srbi.

Me utim, kako su mi neki od stanovnika Letnice - oni malobrojni koji su

ostali u Letnici - natuknuli u kolovozu 1994., to je isto tako moglo biti djelo

fanati nih nacionalisti kih Hrvata koji su eljeli ra iriti strah me u hrvatskim

stanovni tvom da bi ga potakli da ode u Hrvatsku. U svakom slu aju,

mu karci iz sela po eli su organizirati oru anu stra u koja je ophodila no u i

bila opremljena s tek nekoliko sportskih pu aka. Nedugo zatim, u selu je

nastala panika koju je prouzrokovala a ica naoru anih Srba koji su usred

no i stigli automobilom i u li u umu. Ostavili su automobil u sredi tu sela,

gdje su se po eli skupljati stanovnici Letnice i raspravljati o tome to bi

trebalo poduzeti. Ujutro, kad su se Srbi vratili sa svog no nog izleta u umu,

okupljenom mno tvu su rekli da su prethodne no i pili i osjetili veliku elju

za no nim lovom. Za to su odabrali Letnicu - hrvatski teritorij - - njihova

poruka tako nije ostavila mjesta nikakvoj sumnji.

Izra ena je tako er zabrinutost za mogu nost da bi Srbi iz obli njeg

Vrbovca mogli odsje i Letnicu od vanjskoga svijeta. Kru ile su sve vrste

glasina da su ti Srbi - s kojima su odnosi, zapravo, uvijek bili dosta srda ni -

dobro naoru ani, te da ekstremisti planiraju napraviti masovan pokolj me u

Hrvatima Letnice. Iako nisam smatrao te glasine ozbiljnima, ipak sam s

na uljenim u ima slu ao kad su ljudi raspravljali o putevima za bijeg kroz

obli nje gorje prema Makedoniji. Ukratko, ivot u Letnici bio je naru en

strahom i nesigurno u, a mnogi su ljudi po eli razmatrati mogu nost da

napuste Kosovo i odu u Hrvatsku. O igledno, neki su ve bili donijeli tu

odluku: dva dana nakon e eljova posjeta Vitini vidio sam veliki kamion

parkiran na seoskom trgu u koji su neke obitelji ve stavljale namje taj i

drugu imovinu.

Razlozi za odlazak postajali su sve hitniji. Osim ve spomenutih

incidenata, koji su uzrokovali veliku zabrinutost me u stanovni tvom, ivot

je postajao sve te i zbog problema i "neprilika" koje su djelomi no bile

posljedica sankcija to su ih UN nametnule Srbiji. Isporuka struje se prekidala

gotovo svakog dana, obi no na nekoliko sati, a esto po nekoliko dana nije

bilo vode. Srpske vlasti u Vitini smatrale su se odgovornima za to, poglavito

kad bi se to dogodilo na katoli ki blagdan, primjerice Uskrs ili Bo i .

Zavladala je nesta ica gotovo svega: benzina, sapuna, bra na, jestiva ulja i

ostalih osnovnih ive nih namirnica. Najosnovniji lijekovi i medicinska

pomagala, kao to su injekcije protiv tetanusa i antibiotici, potpuno su

nedostajali. Ve 1991. ambulanta u Letnici prestala je s radom, to je zna ilo


139

da su ljudi morali i i u Vitinu zbog svakog malog lije ni kog pregleda ili

cijepljenja djece.

Gospodarski uvjeti postali su tako er sve lo iji. Mogu nosti

zara ivanja za ivot oduvijek su bile ograni ene na samu Letnicu. U

pro losti, mnogi mu karci su tra ili svoju sre u negdje drugdje, esto rade i

kao gra evinari u glavnom gradu Makedonije, Skopju, ili Beogradu, pa ak i

dalje, u vicarskoj i Njema koj. Ne tako davno, neki su mu karci i li ak u

SAD, i ne bi se godinama vratili. U ve ini slu ajeva, me utim, nastavili su

njegovati svoje veze s Letnicom, obi no ostavljaju i tamo svoje ene i djecu,

i vra aju i se jednom ili dvaput godi nje. Novac to bi ga zaradili rade i u

inozemstvu ulagali su u izgradnju nove ku e ili du ana. Oni koji su radili u

inozemstvu nisu osjetili nikakve promjene, barem u gospodarskom pogledu,

no te su promjene dobro osjetili oni koji su imali posao u Skopju ili

Beogradu, jer su se njihove pla e drasti no smanjile, poglavito nakon

izbijanja rata. Ve ina ih je ostala gotovo praznih ruku, zara uju i ne vi e od

10 do 20 njema kih maraka mjese no, dok su cijene divljale zbog ratne

inflacije. Za mnoge nezaposlene mu karce izgledi su ak bili sumorniji u

podru ju gdje ne-Srbi jedvice mogu dobiti posao. Umirovljenici su uvidjeli

da njihovi izvori prihoda vi e ili manje potpuno presu uju; mirovine nisu

pristizale, a ako bi i stigle, njihova bi vrijednost propala zbog inflacije.

Odlazak ve ine mladih ljudi - koje su obi no pratile njihove obitelji -

kao i egzodus stanovni tva Janjeva (hrvatskog gradi a nedaleko Pri tine)

poja alo je iseljeni ku groznicu. Bilo mi je re eno da je ve za Bo i 1991.

vi e od polovice stanovni tva Janjeva oti lo u Hrvatsku, gdje se ve ina njih

naselila u uvenoj zagreba koj etvrti Dubrava, koja je ve godinama bila

tvr ava Hrvata iz Janjeva. To je imalo glavni psiholo ki utjecaj na

stanovni tvo Letnice, s obzirom da je prisutnost Janjevaca, koji su se bavili

proizvodnjom i trgovinom plasti nim predmetima,11 na ve inu ljudi djelovala

ohrabruju e. Iako je postojalo o igledno suparni tvo izme u tih dviju

hrvatskih zajednica - priprost selja ki puk Letnice smatrao je Hrvate iz

Janjeva arogantnima, naglima i drskima - no Janjevci su se tako er smatrali

pametnima i iskusnima, to je bila neka vrsta jamstva kada bi stvari krenule

nagore.12 Njihov masovni odlazak smatrao se lo im predznakom i poticao je

druge da slijede njihov primjer. Neki su pojedinci imali ak hitnije razloge za

odlazak; primjerice, jedini pekar u Letnici pobjegao je zbog srpske policije,

nakon to su doznali da je skrivao oru je kod ku e. Uop eno govore i, rat je

sprije io ljude da stvaraju daljnje planove za budu nost. Oni su nastavili

11 Na Kosovu to se u ali zove Ari i Janjevës (na albanskom), odnosno, Janjeva ko zlato (na

hrvatskom).

12 Hrvati iz Janjeva su, tradicionalno, davali sve enike za malu (hrvatsku i albansku) katoli ku

zajednicu na Kosovu.


140

obra ivati zemlju, anju i to bi posijali u prolje e, no mnogi zahtjevniji

poslovi, kao to je izgradnja nove ku e, potpuno su bili obustavljeni.

Zov za masovnim odlaskom postao je glasniji, poglavito tijekom srpnja

i kolovoza 1992. Za ve inu ljudi situacija je postala odve nesigurna i nije

obe avala ni ta dobro u budu nosti: "Kad Kosovo ostane u srpskim rukama,

tu nema mjesta za nas, a kad Albanci dobiju svoju republiku Kosovo, bit e

nam ak i gore", tako su mi esto govorili. Bez obzira na to, bilo je ponekad

izra enog neslaganja - naro ito izme u mu karaca i ena - u vezi s pitanjem

da li treba oti i odmah ili pri ekati kako e se stvari odvijati. U ve ini

slu ajeva ene su radije eljele ostati: njihov je ivot uvijek bio vezan za dom

- njihov prvotni ponos i simbol postignu a - i rijetko su kro ile izvan sela.

One su se pla ile mogu nosti napu tanja svojih domova radi odlaska u daleku

zemlju u kojoj nikad nisu bile.13 Ve ina mu karaca je, me utim, radije bila za

odlazak: oni su uvijek bili okrenuti irem svijetu, i po eli su gledati na

iseljenje kao otvaranje novih mogu nosti. Neslaganje izme u mu karaca i

ena imalo je kao posljedicu u ne rasprave, pa ak i fizi ke obra une,

kojima su mu karci poku avali nagovoriti svoje ene - zajedno s djecom - da

odu u Hrvatsku. Ponekad ti poku aji da nagovore supruge nisu odmah urodili

plodom, odnosno uop e nisu urodili plodom. Znam za jedan stariji bra ni par,

gdje je suprug naposljetku ostavio suprugu u njihovom domu u Letnici. Ona

se eljela brinuti za svoje stare i bolesne roditelje, koji su tako er odlu ili

ostati.

Na kraju, ve ina ljudi je odlu ila napustiti Kosovo "prije no to bude

kasno". Iskoristili su mogu nost to im je ponudila hrvatska katoli ka

fondacija, Fond sv. Izidora, da budu evakuirani u Hrvatsku bez putovnice ili

drugih putnih isprava. Glavnina ljudi prevozila se autobusima od Skopja

preko Bugarske, Rumunjske i Mad arske, dok su neki stari ili bolesni bili

prevezeni direktno u Zagreb zrakoplovom.14 Gotovo svi oni - - izuzev i

13 To se podudara s otkri ima Petera Loizosa koji je, u svojoj knjizi o ciparskim ratnim

izbjeglicama, uo io da ene posebno sna no osje aju gubitak doma, gotovo kao neku vrstu

osobne amputacije. (Loizos 1891:176—177). 14 Fond sv. Izidora osnovan je kao dobrotvorna organizacija nekoliko godina prije izbijanja

rata u Hrvatskoj (1986.) s nakanom da ispoma e Hrvate na Kosovu (u sklopu katoli ke

crkve sv. Izidor je za titnik seljaka i zemljoradnika). Bareti (1993) pi e da je ovaj fond

organizirao prijevoz ljudi potpuno nezavisno, bez prethodnog odobrenja katoli ke crkve i

hrvatskih dr avnih vlasti. Tako er, glavni pokreta i organizator tog masovnog preseljenja,

Eugen oo , u jednom intervjuu iz 1993, izjavio je da mu dr ava pri tom nije nimalo

pomogla (Majeti 1993:9). To mi se ini nevjerojatnim: kako privatna dobrotvorna

organizacija mo e organizirati prijevoz stotina, pa ak i tisu a izbjeglica (ve inom bez

putnih isprava) u Hrvatsku preko etiri druge balkanske dr ave, te kako ih mo e ponovno

naseliti u pusto i strate ki va no podru je, a bez pristanka i suradnje nekih va nih

institucija, primjerice vlade, crkve, mjesne vlasti u ulovcu i Vo inu, te Crvenog kri a, da

spomenem samo najo itije. Nedavno je hrvatski ministar Adalbert Rebi doista priznao da

je njegov Ured za prognanike i izbjeglice dopustio Fondu sv. Izidora da Hrvate iz Kosova

naseli u ulovcu (Kova i 1995).


141

imu nije koji su si mogli priu titi kamion - ostavili su sve za sobom, svoje

ku e i gotovo svu imovinu. Neki su prodali namje taj i stoku Albancima, za

nisku cijenu. Stariji ljudi, koji su ostali na Kosovu, bili su zamoljeni da jo

uvijek paze na njihovu imovinu, ako bi postojala teoretska mogu nost da se

vrate. Od svibnja 1992. pa nadalje, katoli ki sve enici u Letnici izdijelili su

na stotine, pa i tisu e tzv. krsnih listova u upnom uredu Letnica. S obzirom

da su hrvatske vlasti odbijale primiti jugoslavenske dr avljane, taj dokaz o

hrvatskom katoli kom identitetu bio je jedina ulaznica za Hrvatsku. U lipnju

1992. prvi autobusi s izbjeglicama stigli su u Hrvatsku, a pola godine kasnije

glavnina stanovni tva Letnice bila se iselila. Izme u svibnja 1992. i svibnja

1993. bilo je organizirano oko 10 konvoja koji su prevezli vi e od 2 200 ljudi.

Oni koji su si to mogli priu titi iznajmili su kamion ili kombi da bi svoje

obitelji i imovinu dovezli do Hrvatske.15

Naseljavanje u zapadnoj Slavoniji

(UNPROFOR-ov sektor Zapad)

Nakon to sam se vratio u Nizozemsku, nisam se uo s mojim prijateljima

gotovo godinu dana, sve dok nisam odlu io oti i u Hrvatsku da bih otkrio to

im se zapravo dogodilo. Neki su mi spomenuli da itelje Letnice planiraju

naseliti u nekoliko sela u zapadnoj Slavoniji. ak sam i uo imena nekih od

tih sela, a da nisam znao kakvo je tamo stanje. Znao sam samo da su neki

ljudi ve bili posjetili ta sela, pothranjuju i ma tu onih koji su razmi ljali o

odlasku iz Letnice, te ivotu u tom novom okru ju. Pa ipak, sumnjam da su

ljudi znali sve pojedinosti o tim planovima naseljavanja. Za vrijeme mog rada

u Letnici u ljetu 1992., ve ina je ljudi naga ala o ivotnim uvjetima s kojima

e se susresti u inozemstvu: bili su sigurni jedino u to da e im se hrana i krov

nad glavom osigurati, te da e vjerojatno morati i i u kolu u iti hrvatski, jer

je njihov vlastiti lokalni dijalekt, posebna mje avina srpskog, hrvatskog i

makedonskog, bio sve drugo no hrvatski jezi ni standard.

U prosincu 1993. oti ao sam u Hrvatsku da bih po prvi put posjetio

zapadnu Slavoniju gdje su se Letni ani bili naselili. Nakon to se rat u

Hrvatskoj bio razbuktao 1991. nisam imao neku posebnu elju da saznam

gdje su se borbe vodile i tko je zapravo dr ao koje teritorije. Na taj na in,

nisam znao za injenicu da je to podru je (izme u Pakraca, Virovitice i

Podravske Slatine) bilo popri te velikih stradanja i sna nih sukoba izme u

Hrvata i Srba. Prije no to je rat zapo eo, zapadna Slavonija imala je zna ajan

broj pripadnika srpske manjine - postojala su sela u kojima su Srbi inili

15 Ponovno sam posjetio Letnicu u prosincu 1992. Tada je vi e od polovice stanovni tva bilo

izbjeglo. Posljednji put sam oti ao tamo u kolovozu 1994. za vrijeme hodo a a. U samoj

Letnici postoji jo oko 20 doma instava (sli an broj je i u drugim hrvatskim selima u

blizini), a mnoga od njih sastoje se od starih bra nih parova koji nisu bili voljni zapo eti

novi ivot kao izbjeglice. Pribli no je ostalo 15% od ukupnog broja itelja (800 ljudi).


142

ve inu - te su je stoga, u kolovozu 1991. zauzele srpske paravojne snage i

pripojile je tzv. krajini.16 Ona je inila neku vrstu srpskog klina u hrvatskom

teritoriju, prote u i se gotovo do mad arske granice blizu Virovitice i

Podravske Slatine, te prijete i da odsije e isto nu Slavoniju od ostalog dijela

Hrvatske. U skladu sa srpskim nacionalisti kim te njama, to je podru je

trebalo postati nova granica Velike Srbije, koja bi tako er uklju ila ostali dio

Slavonije.17 U studenome iste godine hrvatske snage zapo ele su ofenzivna

djelovanja kojih je cilj bio povratiti to strate ki va no podru je, a uspjele su

ponovno osvojiti polovicu teritorija, to je pla eno brojnim rtavama na

hrvatskoj strani. Kada su srpske paravojne snage natjerane na povla enje,

ubile su mnogo hrvatskih civila - - koji su ve bili ivjeli pod srpskim

terorom gotovo pet mjeseci - a uni tile su i velik broj ku a i crkvi. Taj se dio

zapadne Slavonije od tada nalazi u hrvatskim rukama, iako pod nadzorom

Ujedinjenih naroda. Zapadna Slavonija bila je, zapravo, jedino Za ti eno

podru je Ujedinjenih naroda (UNPA, sektor Zapad), koje su djelomi no

kontrolirali Hrvati. Ostala UNPA podru ja - uklju uju i tzv. krajinu i isto nu

Slavoniju - bila su u srpskim rukama.18 Ujedinjeni narodi dopustili su ulazak

hrvatskoj policiji u to podru je, ali ne i hrvatskoj vojsci.

Tako sam se u prosincu 1993. uputio vlakom u Viroviticu, odakle sam

starim i klimavim drvenim vlakom stigao u sektor Zapad. Taj me vlak doveo

do ulovca, sela koje se prije zvalo Miokovi evo, kao to je jo uvijek pisalo

na karti za vlak. Prije ovih doga aja selo je imalo mije ano stanovni tvo

Hrvata i Srba, a prema popisu stanovni tva iz 1981. tu je ivio i znatan broj

'Jugoslavena'. Ime sela esto se mijenjalo - od prvobitnog mad arskog imena

Gjulaves u Miokovi evo (1928.), u ulovac (1940.), te ponovo u

Miokovi evo (1944.) - a tako je bilo i s njegovim etni kim sastavom. Prije

drugog svjetskog rata tu su ivjeli Hrvati, Nijemci i Mad ari, te samo

nekoliko Srba. Nakon tog rata, komunisti ke su vlasti rastjerale Nijemce i

Mad are, a njihova mjesta zauzeli su Srbi koji su do li iz Bosne i

Hercegovine, te iz sela na obli njoj planini Papuk (Bareti 1993). Tijekom

16 U povijesnim izvorima, to se podru je tako er zvalo Pakra ko-vo inska krajina. U

esnaestom i sedamnaestom stolje u, kada su Turci zauzeli Slavoniju, naselili su

pravoslavne Srbe iz Bosne (zajedno s mnogobrojnim Muslimanima) da bi ovi branili

njihovu granicu s Habsbur kim carstvom. Tada je s tog podru ja u cjelini oti lo izvorno

hrvatsko katoli ko pu anstvo. Preostali katolici obratili su se na islam ( uvak 1994:13). 17 Prema planovima srpskih nacionalista, poput e elja, granicu Velike Srbije trebalo bi

otprilike povu i pravcem gradova Virovitica - Karlovac - Karlobag.

18 U prolje e 1995. Ujedinjeni narodi izborili su se za novi mandat u biv im UNPA

podru jima, a njihova misija u Hrvatskoj preimenovana je u UNCRO. Kao posljedicu toga,

Ujedinjeni narodi su povukli znatan dio svojih snaga u skladu s hrvatskim zahtjevima.

Po etkom svibnja 1995. tijekom dvodnevnog munjevitog rata, hrvatske oru ane snage

osvojile su preostali dio zapadne Slavonije koji se jo uvijek nalazio u srpskim rukama.


143

nedavnog rata (1991.) svi Srbi su ponovno oti li, a na njihovo mjesto sada su

do li Hrvati s Kosova, koji trenuta no ine ve inu u op ini ulovac.19

U kolovozu 1991. ulovac (odnosno, Miokovi evo u to vrijeme),

postao je dio Slavonije pod kontrolom Srba. Bilo je to etni ko upori te, a u

selu su podignuti zatvor, odnosno koncentracijski logor. Tu su bili zato eni

neki Hrvati, me u njima i katoli ki sve enik iz tog sela. Tijekom tih nekoliko

mjeseci srpske okupacije bilo je ubijeno trideset Hrvata (Bareti 1993).20

Krajem 1991. hrvatska vojska je kona no zauzela selo, a srpsko je

stanovni tvo masovno odbjeglo, napustiv i svoje ku e i svu imovinu. Za

vrijeme borbi hrvatske su ku e bile sravnjene sa zemljom, a mnoge od njih

o te ene. Kad su hrvatske snage po ele napredovati, Srbi su tako er dignuli u

zrak katoli ku crkvu. Bili su je rekvirirali kao "skladi te" za oru je i

municiju, koje je eksplodiralo samo dan ili dva kasnije (Kostovi & Juda

1992:248 i Bareti 1993). Sada je samo crkveni toranj preostao, stoje i kraj

ru evina crkve kao glavni podsjetnik na ovda nji rat.

Pa ipak, ulovac nije bio toliko razoren tijekom rata kao to je,

primjerice, bio Vo in, smje ten nekih 20 kilometara isto nije. Tamo je ve ina

ku a i javnih objekata bila sru ena do temelja ili te ko o te ena, uklju uju i i

monumentalnu katoli ku crkvu, koju je sna la ista sudbina kao i crkvu u

ulovcu (Kostovi & Juda 1992:68; Le livre noir 1993:160). Od te zgrade,

koja je bila popularno marijansko hodo asni ko sredi te jo od osamdesetih

godina devetnaestog stolje a, posve eno Lurdskoj djevici (Lukinovi

1986:80—99), nije se sa uvao niti jedan kamen.21 Osim ogromne razine

materijalnog razaranja, Vo in je tako er bio popri te bezobzirnog pokolja

civila. Kad su se Srbi povla ili iz tog podru ja trinaestog prosinca 1991., ubili

su 43 hrvatska civila u Vo inu i u dvama obli njim selima (Kostovi & Juda

1992:118—121). Nakon toga, hrvatske snage su sa svoje strane pri napadu

spalile mnoge ku e biv ih srpskih itelja sela.22

19 Prema Bareti u, ima oko 1 200 doma ih Hrvata koji ive u op ini ulovac, dok "uvezenih"

Hrvata (uglavnom s Kosova) ima 1652 (Bareti 1993.). 20 U zajedni koj knjizi Kostovi a i Juda a nalazi se i poglavlje o srpskim logorima gdje se

spominje i koncentracioni logor u Miokovi evu, poglavito u svjedo enjima to su ih dali

biv i zato enici (1992:183—193 i drugdje). 21 To je ve drugi put u ovom stolje u da je ta crkva razorena: u svibnju 1944. Nijemci su

razorili Vo in, spalili katoli ku i pravoslavnu crkvu i opusto ili ostali dio sela (Lukinovi

1986:34—37). Podru je planine Papuk, kojemu i Vo in pripada, bilo je sna no partizansko

upori te. Nakon rata, pod komunist kom vla u, trebalo je oko dvadeset godina - sve do

1963. - da selo ponovno za ivi. Vo in nije imao katoli kog sve enika. Tako er se

obustavilo hodo a enje u Vo in, da bi ponovno po elo tijekom ezdesetih. Crkva je

ponovno sagra ena tijekom sedamdesetih, a ponovno posve ena 1984. (Lukinovi

1986:41—47).

22 Izgredi to su ih po inile hrvatske snage za vrijeme ratnih operacija u zapadnoj Slavoniji

1991. doveli su do prosvjeda organizacije za ljudska prava - Helsinki Watch. Trinaestog

velja e 1992. oni alju pismo predsjedniku Tu manu u kojem prosvjeduju protiv takvih


144

Vo in i ulovac su samo dva od pet sela gdje su Hrvati iz Letnice na li

uto i te. Tu je jo i selo eralije blizu Vo ina, kao i sela Koreni ani i Bastaji

nedaleko ulovca.23 Sve do 1991. sva ta naselja imala su o itu srpsku ve inu,

a jedino je ulovac (biv e Miokovi evo) bio iznimka.24 Kako sada stvari

stoje, Hrvati s Kosova na li su svoj novi dom u biv im srpskim ku ama,

onima koje nisu bile o te ene ratnim razaranjima. Slu beno, njihov je

boravak u tim ku ama privremen, a oni su du ni oti i im se pravi vlasnik

vrati. Iako je to malo vjerojatno, mnogi ljudi usprkos tome ra unaju da se to

mo e dogoditi. Zbog toga, oni su slabo motivirani da odr avaju te ku e, osim

najhitnijih i neophodnih popravaka (kao to je ostakljivanje prozora). Nemaju

volje, a niti financijskih mogu nosti da poprave ili pobolj aju kvalitetu ku a.

Mnoge ku e nemaju teku u vodu, u nekima od njih nema uvjeta za grijanje, a

struja je esto jedini luksuz. Ve ina tih ku a je u jadnom stanju zbog ratnih

o te enja i kasnijeg nemara.

Iako, sre om, Hrvati iz Letnice nisu zavr ili u nekom od izbjegli kih

logora, ve ina njih se osje a veoma nelagodno to zauzimaju ku e, te

upotrebljavaju namje taj ljudi koji su isto tako napustili svoje domove.

injenica da su i sami morali napustiti svoje domove i svu imovinu ve ini

Letni ana ne nudi mnogo utjehe. Oni se osje aju poput uljeza na privatnom

posjedu drugih ljudi ija se prisutnost jo uvijek mo e osjetiti u svakom kutku

ku e, u stvarima i velikim vrtovima to su ih za sobom bili ostavili. Ispo etka,

kako mi je ispri ala jedna ena, obi no bi usred no i ula glasove ili kucanja

na vrata, o ekuju i prija nje stanare da se vrate (postoji mno tvo pri a o

Srbima koji prelaze srpsko-hrvatsku crtu razgrani enja no u, da bi vidjeli to

se dogodilo s njihovim selima i ku ama). Prije svega, u i u ne iju ku u dr i

se nepo tenim. To e, na koncu, prouzro iti nesre u. "Tu e nikome nije

donijelo sre u", obi no ka u.25 U idealnim uvjetima Hrvati iz Letnice bi

radije izgradili vlastitu ku u za sebe. Me utim, u ovom trenutku to je

izgreda (Le livre noir 1993:75—76, bilj. 2.; vidi tako er Kostovi & Juda 1992:263). U

studenome i prosincu 1991. vi e od 20 000 srpskih civila pobjeglo je na podru je na koje su

se povukli Jugoslavenska armija i srpske paravojne snage (Le livre noir 1993:159—160). 23 Prema informacijama to sam ih dobio na licu mjesta, biv i stanovnici Vrneza i Vrnavokola

uglavnom su bili naseljeni u ulovac i eralije, a oni iz Letnice u Vo in. Biv i itelji

a ara bili su raspore eni u Bastaji, Vo in i Koreni ane. 24 Prema popisu stanovni tva iz 1981., ovakav je bio etni ki sastav tih sela. eralije su imale

376 stanovnika, od kojih su 325 bili Srbi, 41 Jugoslavena i 8 Hrvata. Vo in je imao 1 558

stanovnika, od toga 904 Srba, 404 Hrvata i 226 Jugoslavena. Koreni ani su imali 409

stanovnika, od toga 304 Srba, 71 Jugoslavena i 29 Hrvata. Miokovi evo je imalo 541

stanovnika, od toga 201 Srba, 200 Hrvata i 118 Jugoslavena. I, kona no, Bastaji je imalo

530 stanovnika, od toga 375 Srba, 97 Jugoslavena i 33 Hrvata (Grabelj ek 1991). 25 Pri e o sudbini izbjeglica u Hrvatskoj tako er su doprle do onih to su ostali u Letnici. Za

vrijeme mog zadnjeg posjeta Letnici u kolovozu 1994., neki od njih su osudili injenicu da

je ve ina izbjeglica u la u ku e drugih ljudi. Znam za slu aj barem dvije osobe koje su

odbile i i u Hrvatsku zbog te vrste moralnih prigovora.


145

neizvedivo, stoga moraju ostati gdje jesu dok se rat ne okon a i dok se sva

pitanja vezana za privatno vlasni tvo ne rije e me usobnim sporazumom

izme u Hrvatske i Srbije, odnosno da u suprotnom potra e druga ije rje enje.

S obzirom da su hrvatske vlasti su eljene s rastu im otporom izbjeglica s

Kosova da se trajno nastane u tim srpskim ku ama, bilo je govora o izgradnji

novih ku a za njih u paralelnim naseljima. Me utim, hrvatska vlada je sada,

izgleda, odustala od tih planova.26

U onih nekoliko dana to sam ih proveo tamo, nitko nije javno priznao

da je po alio odluku o napu tanju Letnice i odlasku u Hrvatsku. Usprkos

tome, ovdje, kao i na Kosovu, uo sam pre utnu kritiku katoli ke crkve koja

je, navodno, poticala egzodus, ili barem nije ni ta u inila da ga sprije i.

Tako er je i hrvatski nezavisni tjednik "Feral Tribune" - enfant terrible

hrvatskog tiska - objavio dva veoma kriti na teksta o cijeloj toj politici

preseljavanja stanovni tva i njezinim nepovoljnim u incima. Prvi tekst

napisao je Drago Hedl (1993), a drugi Domagoj Horvat (1995). Prvo bih

naveo potonjega, koji iznosi sliku politi ke manipulacije i instrumentalizacije

sudbinom kosovskih Hrvata, te iskazuje neke bolne istine i razo aranja s

kojima su se te izbjeglice susrele:

"Povijest dolaska kosovskih Hrvata prekrivena je velom utnje

domoljubnoga licemjerja: doseljenici pri aju kako su ih na Kosovu jo

krajem osamdesetih mnogi posje ivali i pri ali im bajke o divnome

ivotu u njihovoj prapostojbini, iz koje su negdje u srednjem vijeku

pobjegli pred Turcima. Po etkom devedesetih srpski rat protiv

Hrvatske i rasisti ka represija prema nesrbima na Kosovu toj su

sumnjivoj ideji zakasnjele repatrijacije osobito i li na ruku. Siroma ne i

zapla ene Hrvate nije bilo te ko nagovoriti da se "vrate ku ama". Ondje

ih, govorilo se, eka sve: ku e, posao, zemlja, stada ovaca ve se, samo

za njih prevoze iz Australije... Tri godine kasnije, obe anja su, naravno,

iza njih. ive u tu im, srpskim ku ama, koje su sve prije nego topli

domovi; sa starosjediocima se razumiju malo ili nikako, posla nemaju

ili je nedostojno pla en, uvjereni su da im kradu humanitarnu pomo ,

oko njih divlja 3000 hektara neobra ene zemlje, a oni je ne mogu

obra ivati, problema je milijun, a oni ih ne znaju ni formulirati, niti

znaju kome se obratiti da im u tome pomogne. I tako, dok metropola

grmi o demografskoj obnovi, ulova ka djeca, koje se ra a daleko

najvi e u dr avi, bolje ljivo ka ljucaju pod fotografijama blagog Papina

lica."

(Horvat 1995)

Hedl (1993) ukazuje na politi ku pozadinu tih razmjena stanovni tva. U prvoj

polovici 1992., kao to Hedl tvrdi, ta je razmjena bila dogovorena izme u

26 Ministar obnove i razvitka Jure Radi nedavno je izjavio da izgradnja novih naselja ne

dolazi u obzir, jer "Hrvatska danas ima znatno vi e slobodnih ku a i stanova nego to je

zainteresiranih." (Kova i 1995)


146

predsjednika Hrvatske, Franje Tu mana, i tada njeg predsjednika Jugoslavije,

Dobrice osi a. Oni su navodno odr ali sastanak na kome su se obojica

slo ila da se zapo ne s tzv. "humanim" razmjenama stanovni tva. Jo od tada,

smatra Hedl, hrvatsko i srbijansko vodstvo blisko sura uju na onome to Hedl

zove praksom "demografskog in injeringa".

Osim ponovnog dovo enja stanovni tva na podru ja koja su Srbi

napustili, Hrvati su, najvjerojatnije, imali jo jedan va an motiv da dovedu

Hrvate s Kosova u Hrvatsku. U o ima konzervativnih nacionalista, jedna od

najozbiljnijih bolesti modernog hrvatskog dru tva je tzv. bijela kuga, koja se

odnosi na male obitelji, odnosno obitelji bez djece. Hrvatska ima veoma

nisku stopu nataliteta, a u ve ini podru ja demografski rast je ak i negativan.

To se smatra pitanjem od nacionalne va nosti koje prijeti postojanju Hrvatske

i hrvatskog naroda gotovo koliko i sam rat.27 Dok konzervativci unutar

katoli ke crkve i vlade nastoje suzbiti takav razvoj doga aja, te na sve strane

nastoje promicati tzv. "demografsku obnovu" Hrvatske, razumije se samo po

sebi da im se inilo o iglednim da bi hrvatski narod mogao imati koristi od

visoke stope nataliteta me u Hrvatima na Kosovu, izravno kao demografski

"poticaj", te neizravno kao poticaj drugim Hrvatima. Obitelji s petoro, estoro

ili vi e djece nisu nikakav izuzetak me u kosovskim Hrvatima. Da je to ne to

vi e od pukog naga anja, pokazuje nedavna izjava hrvatskog ministra obnove

i razvitka Jure Radi a. U jednom intervjuu pohvalio je Hrvate s Kosova zbog

njihova visoka nataliteta to je, po njemu, sre a za Hrvatsku. (Kova i 1995)

Sve ovo je veoma osjetljiva tema. Zbog svega toga, bilo mi je iznimno

te ko izna i koje su bile pojedinosti i okolnosti egzodusa i masovnog

preseljenja u zapadnu Slavoniju, te tko su bili organizatori. Me utim, jasno je

da to nije bio u potpunosti "spontani" proces koji je prouzro ila srpska

prijetnja terorom u Letnici. Srbijanski planovi da se Srbija o isti od Hrvata i

drugog nesrpskog pu anstva, kao i hrvatski planovi za naseljavanje zapadne

Slavonije da bi se tako Hrvatskoj dao novi demografski 'poticaj', ini se da

idu pod ruku jedan s drugim. Politika demografskog in injeringa ima lo e

posljedice, pi e Hedl, poglavito u slu aju Hrvata s Kosova, koji se doimaju

vrlo nesretnima u tom zastra uju em okru ju ru evina i spaljenih ku a. Oni

imaju ogromne probleme s prilagodbom u tom neprijateljskom okru ju, u

kojemu ih ne prihva aju doma i Hrvati. Iako posjeduju sna an osje aj da su

sa uvali hrvatski i katoli ki identitet na Kosovu, vi e od mnogih Hrvata u

samoj Hrvatskoj, s njima potonji sada postupaju kao sa iptarima ( to je

postalo pogrdan sinonim za Albance). Doma i Hrvati, prema mi ljenju mojih

kaziva a, dr e ih primitivnima i prljavima, naglima i nepouzdanima, ljudima

koji nisu, niti e jednostavno ikad biti dio ulju enog svijeta. Te dvije kulture

na le su se sad u srazu: starosjedioci koji daju sve od sebe kako bi nastavili sa

27 Jedan od pobornika "demografske obnove" Hrvatske je konzervativni i nacionalisti ki

katoli ki sve enik Anto Bakovi , koji je i vo a Hrvatskog populacijskog pokreta.


147

svojim ivotom onakvim kakav je nekad bio - iako su ga traumatska iskustva

i goleme ratne materijalne tete nepovratno izmijenile - i ti "prokleti do ljaci"

koji nisu iskusili u ase rata, a ipak su se u velikom broju ugnijezdili usred

ru evina koje je taj rat ostavio za sobom.

Napetosti izme u starosjedilaca i do ljaka najozbiljnije su u selima

gdje je znatan dio starosjedilaca ostao, primjerice u Vo inu i ulovcu. Tamo

je golemo pritjecanje hrvatskih izbjeglica s Kosova (i nekih mjesta u Bosni i

Hercegovini, te isto noj Slavoniji) drasti no izmijenilo demografski sastav a

da nije sasvim izbrisalo starosjedila ko stanovni tvo.28 Posljedica toga bila su

ozbiljna trvenja, primjerice u ulovcu izme u izbjeglica i mjesnih elnika,

koji se optu uju da uskra uju humanitarnu pomo i drugu robu (na primjer,

staklo za prozore, sobne pe i, traktore i druge poljoprivredne potrep tine), te

da ih dijele svojim ljudima, odnosno prodaju. S obzirom da su te optu be bile

javno izre ene, te da su Hrvati s Kosova u vezi s tim upoznali vi e vlasti,

odnosi izme u starosjedilaca i do ljaka sasvim su se pogor ali. Prema

mi ljenju izbjeglica, mjesni elnici - poglavito na elnik i katoli ki sve enik -

upotrebljavaju ratne ku nje kao opravdanje da bi zagospodarili, te tra e

posebne povlastice glede humanitarne pomo i i drugih oblika pomo i. Ne

ele prihvatiti injenicu da se situacija u selu izmijenila, i boje se da e

izgubiti svoju prevlast i polo aje. U jednom intervjuu, na elnik ulovca je to

dobro pojasnio tu e i se da Hrvati s Kosova ele preuzeti vlast u ulovcu

(Horvat 1995). Sli ne su napetosti zabilje ene u Vo inu, gdje je broj ana

prevaga kosovskih Hrvata u usporedbi s doma im Hrvatima nagla enija no u

ulovcu. U Vo inu je 1994. onda njeg katoli kog sve enika ve zamijenio

Hrvat s Kosova. U Koreni anima, Bastaji i eralijama - prije gotovo u

potpunosti srpskim selima - ti su problemi manje ozbiljni, jer je preostalo vrlo

malo starosjedilaca. Ovdje se ljudi s Kosova dr e svojeg tradicionalnog

seoskog ivota u izolaciji, gotovo bez ikakve namjere da se prilagode novoj

situaciji (Mustapi 1995).

Prema sada dostupnim informacijama, situacija se pobolj ava.

Formalni status hrvatskih izbjeglica s Kosova rje ava se. Gotovo dvije godine

oni su bili izbjeglice, to je zna ilo da nisu mogli na i posao ili natjecati se za

njega, te da su uvelike ovisili o humanitarnoj pomo i. S obzirom da to nije

moglo zadovoljiti njihove potrebe, zadnje godine zapo eli su obra ivati

malene parcele zemlje, tek onoliko koliko bi im dostajalo za ivot. Od

po etka 1995. ve ina ljudi prima hrvatsko dr avljanstvo, to zna i da se

uklanja glavnina prepreka njihovoj integraciji u hrvatsko dru tvo. Oni sada

mogu na i posao, dobiti normalno zdravstveno osiguranje, te dobiti hrvatske

putovnice. Usprkos tim o itim pobolj anjima, ve ini njih e i dalje biti veoma

28 Prema Mustapi u, Vo in broji 353 autohtona Hrvata i 1 247 do ljaka (Mustapi 1995). U

ulova koj je op ini 1993. godine bilo 1 652 "uvezena" Hrvata (taj je broj sada zasigurno

ve i), dok se broj starosjedilaca kretao oko 1 200 (Bareti 1993).


148

te ko, pa ak i nemogu e ivjeti u tom opusto enom dijelu Hrvatske - gdje

ni ta ne funkcionira normalno, te gdje gospodarstvo treba izgraditi doslovce

iz temelja.

Pogovor

Jedan od glavnih i najhitnijih problema kojim se Hrvatska trenutno mora

pozabaviti je integracija golemog broja izbjeglica i prognanika unutar svojih

granica. Moj prikaz je ilustracija tog problema te je, iako vjerojatno nije

najozbiljniji primjer, ipak dovoljno ozbiljan. Da bih pojasnio i dijagnosticirao

probleme koji su se pojavili u zapadnoj Slavoniji, te procijenio izglede

budu e integracije Hrvata s Kosova, elim se ukratko osvrnuti na poljskog

antropologa Macha (1993), koji nam u svom eseju "Migracija, etni ki

identitet i va nost teritorija" nudi neke veoma korisne ideje utemeljene na

iskustvu Poljske nakon drugog svjetskog rata.

Mach daje neku vrstu inventara uvjeta i imbenika koji odre uju da li

e neka migracija biti uspje na ili ne. On se udaljuje od shva anja da je

teritorij - tj. pojam domovine - glavna sastavnica kulturnog identiteta. S

obzirom da etni ke i nacionalne grupe organiziraju svoj teritorij na kulturnom

na elu (primjerice u arhitekturi), domovina je dio modela svijeta onakvim

kakvim ga vidi grupa, te jedino pravo mjesto gdje e ta zajednica ivjeti.

Migracija podriva teritorijalnu ukorijenjenost identiteta, a migranti moraju

ulo iti ogroman napor da pomire svoj vlastiti identitet i kulturne tradicije s

novim kulturnim krajolikom. Prema Machu, mnogo toga ovisi o tome da li je

migracija dobrovoljna ili prisilna. Ako je dobrovoljna, tada e migranti biti

spremni ponovno izgraditi svoj ivot u novoj zemlji, te se poduzimaju svi

napori da bi se rekonstruirao identitet na takav na in da nova zemlja postane

njegovim sastavnim dijelom. Ako je prisilna, kao to je slu aj s ve inom

izbjeglica, to e esto dovesti do produ ene pasivnosti i nezainteresiranosti,

kao i do odbijanja da se u novom okru ju stvori novi identitet. Izbjeglice ne e

prihvatiti novu zemlju kao svoju vlastitu, te za njihovu kona nu integraciju

ostaje malo nade.

Prema Machovom mi ljenju, izgledi za uspje nu integraciju migranata

ovise o mnogim imbenicima. Nezadovoljstvo nekada njim uvjetima ivota i

nedostatak emocionalne privr enosti za zemlju odakle su do li mo e

potpomo i uspje noj integraciji. Kada su pak migranti u stanju birati svoju

novu zemlju, bit e motiviraniji integrirati se jer su to sami izabrali, umjesto

da im se taj izbor nametne odozgo. Proces e tako er biti lak i ako postoje

sli nosti izme u nove i stare zemlje. To se o ituje u prirodnim i kulturnim

dimenzijama: prirodan teren je isto toliko va an koliko i kulturna organizacija

tog prirodnog krajolika. U slu aju da se neka zajednica naseli na novom

teritoriju, klju nom postaje spremnost starosjedilaca da prihvate do ljake, a

kulturne razlike izme u dviju grupa ne bi smjele biti prevelike jer bi


149

onemogu ile uspje nu integraciju. Drugi uvjet je osje aj da je nova zemlja

zakonito vlasni tvo novih doseljenika, te da je taj aran man nepromjenljiv i

trajan. Jo je va no to da zakonski, dru tveni i politi ki uvjeti dozvoljavaju

neovisne, spontane oblike organiziranja i samouprave me u migrantima. I

kao posljednje, ali ne i najmanje va no, od presudnog je zna enja postojanje

investicijskih fondova i ostalih gospodarskih mogu nosti.

Ako se osvrnemo na situaciju kosovskih Hrvata u zapadnoj Slavoniji,

vidjet emo da su neki od navedenih elemenata prisutni, a da drugi nisu. Iz

mog opisa je jasno da su kulturni jaz izme u kosovskih Hrvata i doma ih

Hrvata, kao i nespremnost potonjih da prihvate kosovske Hrvate, glavne

prepreke daljnjoj integraciji. S druge strane, injenica da su hrvatske

zajednice u Letnici i njezinoj okolici presa ene u podru je koje je veoma

sli no Letnici, a da su pritom te zajednice ostale manje-vi e neoslabljene,

znatno e ubla iti te ko e vezane za egzodus. Osim prirodnih sli nosti - -

papu ko podru je je isto tako brdovito, ali ne tako izra eno i tako ogoljeno

kao to je Skopska Crna Gora - postoji i o ita sli nost u kulturnom krajoliku,

kao va an imbenik koji ne treba podcijeniti. S obzirom da su Hrvati iz

Letnice izuzetno religiozni ljudi, veoma privr eni crkvi i Letni koj Gospi, od

temeljne je va nosti da se ponovno na u u mjestu gdje je privr enost kultu

Marije iva i gdje zauzima sredi nje mjesto.

Ipak, postoje mnoga pitanja i nejasno e koje kompliciraju ovaj slu aj.

Jesu li ti ljudi izbjeglice, ili jednostavno migranti koji posvuda oku avaju

sre u? Da li je egzodus bio dobrovoljan ili prisilan? to pojam domovine

Hrvatske zna i tim "Hrvatima iz dijaspore" koji su se sada, tobo e, nakon

nekoliko stolje a "vratili ku i"? Da li se u Hrvatskoj doista osje aju kao "kod

ku e", odnosno, kakav za njih ima smisao domovina izgubljena na Kosovu?

to misliti o vidljivim velikim razlikama izme u mu karaca i ena? A to je s

emocionalnom privr eno u zemlji odakle su do li? Da li injenica da se ta

zemlja zove Srbija oslabljuje tu emocionalnu vezu? Ne znam odgovor na ta

pitanja, a u isto se vrijeme pitam da li ga netko od letni kih Hrvata doista zna.

(Preveo Miroslav Kirin)

NAVEDENA LITERATURA

Bareti , Renato. 1993. "Kosovoski autobusi bez voznog reda". Nedjeljna Dalmacija,

1. rujan 1993.

Bax, Mart. 1987. "Religious Regimes and State-Formation: Toward a Research

Perspective". Anthropological Quarterly 60 (1):1—11.

Bax, Mart. 1995. Medjugorje: Religion, Politics, and Violence in Rural Bosnia.

Amsterdam:VU University Press.


150

Eade, John & Michael J. Sallnow, ur. 1991. Contesting the sacred. The Anthropology

of Christian Pilgrimage. London: Routledge.

Grabelj ek, Dragana (et al.). 1991. Nacionalni sastav stanovni tva SFR Jugoslavije.

Knjiga 1: Podaci po naseljima i op tinama. Beograd: Savezni zavod za

statistiku.

Harrell-Bond B. E. & E. Voutira. 1992. "Anthropology and the study of refugees".

Anthropology Today 8, br. 4:6—10.

Hedl, Drago. 1993. "Prokleti do o i. Nakaze demografskog in enjeringa". Feral

Tribune, 17. studeni 1993:7.

Horvat, Domagoj. 1995. "Vodite nas odavde. rtve repatrijacije - kako su Hrvati s

Kosova dovabljeni u zapadnoj Slavoniji, a potom izigrani". Feral Tribune, 13.

velja a 1995.

Kostovi , Ivica & Milo Juda , ur. 1992. Mass killing and genocide in Croatia

1991/92: A book of evidence (Based upon the evidence of the Division of

Information, the Ministry of Health of the Republic of Croatia). Zagreb:

Hrvatska sveu ili na naklada.

Kova i , A. 1995. "Janjevci na li novi dom. Kako su se u Daruvarskoj okolici sna li

izbjegli Hrvati s Kosova." Ve ernji list, 17. listopada 1995:10.

Le livre noir de l'ex-Yougoslavie. Purification ethnique et crimes de guerre.

Documents rassemblés par Le Nouvel Observateur et Reporters sans

frontières. 1993. Paris: Arléa.

Loizos, Peter. 1981. The heart grown bitter. A chronicle of Cypriot war refugees.

Cambridge: Cambridge University Press.

Lukinovi , Andrija. 1986. Na a Gospa Vo inska. Zagreb - Vo in: Kr anska

Sada njost i upni ured Vo in.

Mach, Zdzislaw. 1993. "Migration, Ethnic Identity, and the Significance of

Territory". In: Zdzislaw Mach, Symbols, Conflict, and Identity. Essays in

Political Anthropology. Albany: State University of New York Press, 172——

210.

Majeti , Roman. 1993. "Crkveni fond svetog Izidora preselio je 4 000 Hrvata s

Kosova u napu tene srpske ku e u zapadnoj Slavoniji". Globus, 3. prosinca

1993:8—9.

Mustapi , An elka. 1995. "Kosovski bum u zapadnoj Slavoniji. U posjetu Vo inu,

mjestu naseljenom kosovoskim Hrvatima". Nedjeljna Dalmacija, 27. sije anj

1995:2—3.

Nedeljkov, Milovan. 1995. "Hrvati ne e nestati iz Beograda. Zvonimir Markovi ,

predstojnik ureda vlade Republike Hrvatske u Beogradu, o polo aju Hrvata u

Srbiji i Crnoj Gori". Ve ernji list, 25. o ujak 1995:10—11.

Popis '91 Stanovni tvo. Sv.1: Nacionalna pripadnost. Podaci po naseljima i

op tinama. 1993. Beograd: Savezni zavod za statistiku.

Sallnow, M. J. 1981. "Communitas Reconsidered: the Sociology of an Andean

Pilgrimage". In: Man (N. S.) 16:163—182.


151

uvak, Dragica. 1994. "Migracije stanovni tva na slatinskom podru ju". Zavi aj.

Glasilo za kulturu, znanost i umjetnost. Matica Hrvatska Virovitica, ljeto

1994/IV, br. 5—6:4—5.

Turk, Alojz. 1973. Letnica. Marijansko hodo asni ko sveti te - Ekumenski centar na

Kosovu. Majka Bo ja Crnagorska. Letni ka Gospa - Zoja Cërnagore.

Beograd: Blagovest.

Uro evi , Atanasije. 1933. "Katoli ka upa Crna Gora u Ju noj Srbiji (Letni ka

upa)". Glasnik skopskog nau nog dru tva (Skoplje) XIII:159—170.

Uro evi , Atanasije. 1993 (1935). Gornja Morava i Izmornik. Reprint izdanje.

Pri tina: Jedinstvo (izvorno objavljeno u ediciji: "Srpski etnografski zbornik",

knjiga LI. Podserija: Naselja i poreklo stanovni tva, knjiga 28. Beograd:

Srpska Kraljevska Akademija).