EGZOGENI PROCESI I OBLICI (udžbenik 115 str.)

- Reljef oblikovan endogenim pokretima pod stalnim je utjecajem vanjskih (egzogenih)

pokreta => uništavanje (zaravnavanje)

- Sunčeva energija i gravitacijska sila => cirkulacija vode u prirodi, klimatske promjene,

život organizama, procesi na padinama => RELJEF

UNIŠTAVANJE I TROŠENJE STIJENA:

1) MEHANIČKO (FIZIČKO) - usitnjavanje u veće ili manje komadiće stijena (npr.

pustinje – razlika u temperaturi; hladna područja – voda koja se ledi)

2) KEMIJSKO (KOROZIJA) – kemijskom reakcijom u stijeni mijenja se kemijski sastav

(npr. krški reljef => korozija=> na vapnencima površinski i podzemni reljefni oblici)

3) ORGANOGENO – djelovanje živih organizama; mehaničko+kemijsko (npr. biljke –

drobe stijenu+izlučuju kiseline)

DENUDACIJA – zajednički naziv za sve egzogene procese koji djeluju na ogoljivanje terena

PADINE :

- svi nagnuti dijelovi na Zemljinoj površini (nagib >1,5%)

- stalno izložene egzogenom oblikovanju

- padinski procesi: spiranje, klizanje, puzanje, tečenje (soliflukcija), odronjavanje,

urušavanje

TIPOVI RELJEFA OBLIKOVANI VANJSKIM SILAMA:

- FLUVIJALNI (riječni) – oblikovan radom tekućica

- MARINSKI (morski) –oblikovan valovima, morskim strujama, mijene

- LAKUSTRIJSKI (jezerski)

- GLACIJALNI (ledenjački) – oblikovan radom leda

- EOLSKI (pustinjski) – oblikovan radom vjetra

- KRŠKI – oblikovan kemijskim otapanjem stijena

- BIOGENI (organogeni) – oblikovan radom organizama (biljke i životinje)

- ANTROPOGENI – oblikovan radom čovjeka

FLUVIJALNI PROCESI I OBLICI (udžbenik 118. str.)

FLUVIJALNI (DOLINSKI) RELJEF – nastaje kombiniranim djelovanjem tekućica i

spiranjem padina => DOLINE (IZDUŽENE UDOLINE) – ovisi o građi stijena, naslagama,

nagibu terena, količini vode

- atmosferska voda (500 000 km3/god. na Zemlju):

dijelom otječe površinom = TEKUĆICE

dijelom ponire = TEMELJNICA

Posljedica odnosa erozije i akumulacije: gornji, srednji i donji tok tekućice

PROCES STVARANJA FLUVIJALNIH RELJEFNIH OBLIKA:

1) EROZIJA- tekućica usijeca i produbljuje tok u stijenskoj podlozi = KORITO (žlijeb

kojim otječe voda) i DOLINSKE STRANE

DUBINSKA EROZIJA = gornji dio toka, veći nagib, produbljivanje korita (oblik slova

V), veći komadi stijena

BOČNA EROZIJA = srednji i gornji tok, sitniji materijal, širenje dolinskih strana, nema

produbljivanja

2) TRANSPORT (PRENOŠENJE) – materijal erodiran u gornjem toku dolazi u srednji i

donji tok

AKUMULACIJSKI OBLICI = kamenje, blato, mulj, glina

SLAPOVI – postupno otjecanje vode preko niza kaskada (npr. Skradinski buk)

VODOPADI – mjesta gdje dolazi do naglog pada vode iz višeg u niže korito (npr.

Alngel, Venezuvela)

REGRESIJSKA EROZIJA = unazadno pomicanje vodopada (npr. Niagara, Iguacuu)

3) AKUMULACIJA (TALOŽENJE) – donji dio toka, manji nagib, manji transport, manja

brzina

- MEANDRI – riječni zavoj

(djelovanje bočne erozije, nizinski

dijelovi) => MRTVAJE (odsječene

od riječnog toka; potkovasta jezera)

Proces nastanka mrtvaje

3

- ukoliko se na dnu riječnog korita nađe neka zapreka dolazi do taloženja materijala, pri

čemu nastaju RIJEČNI SPRUDOVI, a ako izbiju iznad razine vode nastaju ADE

(RIJEČNI OTOCI)

- pri visokom vodostaju tekućice može doći do izlijevanja vode iz korita pri čemu nastaju

NAPLAVNE (ALUVIJALNE) RAVNI, a područje uz njih koje je rijeka nekad plavila

nazivaju se RIJEČNE TERASE

- DELTE su razgranata riječna ušća nastala akumuliranjem materijala na ušću (npr. Nil,

Amazona, Mississippi, Ind, Kongo, Volga, Dunav, Ganges, Brahmaputra, Mekong,

Lena, Irawaddy, Niger) => često gusto naseljena područja zbog naslaga mulja pa se

poljoprivredno iskorištavaju (npr. Bangladeš na ušću Gangesa i Brahmaputre, najgušće

naseljena država svijeta 980 st/km2)

RIJEČNA DOLINA – osnovni reljefni oblik nastao djelovanjem rijeka (ovisi o tektonici,

sastavu stijena, reljefu u koji se usijeca, te o klimatskim promjenama)

dijelovi doline: korito, dolinska strana, naplavna ravan

prema uzdužnom profilu:

jednostavne - šire se od izvora prema ušću (rijedak slučaj)

složene ili kompozitne - izmjenjuju se proširenja (kotline u mekim stijenama) i

suženja (klanac ili sutjeska u tvrdim stijenama)

prema pružanju reljefnih oblika:

transverzalne (poprečne) – pod određenim kutom presijecaju glavne reljefne oblike

(npr. Krka)

longitudinalne (uzdužne) – usporedno s pružanjem glavnih reljefnih oblika (npr.

srednji tok rijeke Save

4

MARINSKI I JEZERSKI PROCESI I OBLICI (udžbenik 122. str.)

OBALA – uzak pojas kopna koji graniči s morem ili jezerom

ABRAZIJA - razorni rad valova

1) ABRAZIJSKI OBLICI:

KLIF (obalni strmac)

VALNA POTKAPINA (udubljenje u razini mora; usijecanje u unutrašnjost

kopna)

ABRAZIJSKA TERASA (obalna ravan)

RT (zaostali, otporniji dijelovi na abraziju)

HRID ili OSTJENJAK (manje stjenovito uzvišenje koje strši iznad razine mora)

PODMORSKI GREBEN

POLUOTOCI

2) AKUMULACIJSKI OBLICI

ŽAL (pješčane ili šljunčane plaže)

SPRUD (nastaje u plitkom moru)

LIDO (dugi i uski otok, npr. kod Venecije)

LAGUNA

PREVLAKA, PRIMOŠTEN ili TOMBOLO (poluotok npr. Mt. Saint Michelle –

Normandija, Francuska; Sv. Stefan – Crna Gora; Rovinj; Primošten) i

poluotoke, npr. Zlatni rat – Bol na Braču)

STRELKA (obalni sprudovi koji se jednim svojim dijelom vežu za rtove

ZALJEVI ili LIMANI

5

VRSTE OBALA PREMA POSTANKU:

1. ABRAZIJSKE – razornim djelovanjem valova dolazi do promjene primarnog izgleda

obale

2. INGRESIJSKE – nastale potapanjem kopna (izdizanje mora >96m; wϋrmska

glacijacija), a mogu biti tektonske ili erozijske

TEKTONSKE - rasjedanje, nabiranje, vulkani, potresi

- naborana+ingresijska npr. Dalmatinski tip obale (Zadarski

otoci)

EROZIJSKE – potapanjem reljefa koji je nastao djelovanjem erozije

- ESTUARIJ – ljevkasta riječna ušća (npr. Temza, Rajna)

- RIJAS – potapanjem riječnog ušća (npr. Limski kanal, Raški

zaljev, Šibenski zaljev, Boka Kotarska)

- DELTE – nanosi oko riječnih ušća (npr. Nil, Mississippi)

- FJORDOVI – potapanje ledenjačke doline (npr. obala Čilea,

Norveške, Kanade, Grenlanda, Aljaske)

3. ORGANOGENE – djelovanjem živih organizama (biljaka i životinja)

MANGROVE – ekvatorijalna područja; bočata voda; neposredno uz obalu s

gusto prepleteno korijenje viri iz vode (npr. obala Madagaskara)

KORALJNE – tropska mora, rastu oko vulkanskih otoka (npr. Veliki koraljni

greben istočna obala Australije); koraljni otok => ATOL

4. KOMBINIRANE – djelovanjem više različitih čimbenika

6

RAZVEDENOST OBALE predstavlja odnos njene zračne i stvarne dužine krajnjih točaka.

OBALA – granična crta između kopna i mora (obale svjetskoga mora duge su ukupno 804 574,5 km)

- najdulju obalu ima Kanada (četvrtina duljine svjetske obale), a Hrvatska je na 18.

mjestu s obalom dugom 5 835km (prema najnovijim podatcima obala Hrvatske duga je

6175,7 km

- razvedena ili raščlanjena obala je obala na kojoj ima mnogo zaljeva, poluotoka, rtova

i otoka; indeks razvedenosti: brojčani odnos između stvarne duljine i najkraće (ili

zračne) udaljenosti krajnjih točaka obale

Zračna dužina Hrvatske kopnene obale iznosi 559 km, a stvarna 1 777,7 km. No tome se

pridodaje obala otoka (njih 1 185) i grebena s dužinom obale od 4 057,3 km. Tako je njen

indeks 10,44 te se svrstava na 2. ili 3. mjesto po razvedenosti u Europi (iza Norveške i/ili

Grčke).

Za one koji žele znati više: Josip Faričić: Koliki je indeks razvedenosti obalne crte Hrvatske?

http://www.geografija.hr/clanci/422/koliki-je-indeks-razvedenosti-obalne-crte-hrvatske

7

GLACIJALNI RELJEF (udžbenik 126. str.)

Glacijalna oblici na zemlji zauzimaju oko 16 milijuna km2 (1/10 kopnenog dijela Zemlje)

PODRUČJA NA KOJIMA SE JAVLJA GLACIJALNI I PERIGLACIJALNI RELJEF:

u područjima s višom nadmorskom visinom (pada više snijega no što se može otopiti)

u višim geografskim širinama (sve je prisutniji i u nižim nadmorskim visinama)

područja gdje prevladavaju snježne padaline

temperature niže od 0°C

GLACIJALI – hladnija geološka razdoblja u Zemljinoj prošlosti; razlozi nastanka glacijacija:

promjena Zemljina položaja prema Suncu; smanjenje sunčeve radijacije; vulkanska prašina;

promijene odnosa kopna i mora; promijene smjera kretanja morskih struja.

Područja na Zemlji nastala glacijacijom: sjeverni dio Europe (britanski otoci, Nizozemska,

sjeverna Njemačka, Rusija), Alpe, Pirineji, Sibir, Kamčatka, Sjeverna Amerika (sjevernije od

40° s.g.š.), Argentina (južno od 40° j.g.š.)

EGZARAZIJA – glacijalna erozija

LED – glavni pokretač egzogenog modeliranja => formira se iznad snježne granica (ona je na

nižoj nadmorskoj visini s porastom geografske širine npr. uz ekvator na visino oko 6000 m;

Alpe 2500 – 3000 m; Aljaska 600 m, Grenland 90 m)

LEDENJAČKI RELJEF – reljef nastao kretanjem i djelovanjem leda

FIRN (ZRNATI LED) - u toplijem dijelu godine dio snijega se topi, a rastopljena voda

prokapljuje u dublje slojeve i tu se ponovo smrzava

DVA TIPA LEDENE MASE NA ZEMLJI:

ledenjaci (glečeri) – ledeni tokovi koji se kreću (npr. alpski glečeri, islandski glečeri)

ledeni pokrov – akumulirane mase leda koje prekrivaju velike površine antarktičkih,

arktičkih i subarktičkih krajeva

CIRKOVI => firn se akumulira u izvorišnim dijelovima dolina, pod težinom svoje mase

polukružno se kreće, udubljuje podlogu i formira polukružna udubljenja (npr. ledenjačka

jezera)

8

TIL => iz cirka kreće ledeni tok niz padinu pri čemu erodira podlogu i nosi rastrošeni materijal

Led djeluje na podlogu i bokove te formira LEDENJAČKU DOLINU (oblik slova “U”)

MORENE- raspadnuti materijal koji led prenosi i taloži

KOMČIĆI - zaobljene uzvisine

DRUMLINI - eliptični brežuljci

ESKER - izdužena uzvišenja nastala akumuliranjem sitnih čestica

STRIJE – brazde koje je udubio led kamenjem koje prenosi

PERMAFROST (trajno smrznuto tlo) dubina i do nekoliko stotina m, za kratkih ljeta otapa

se svega do dubine 1 m (npr. Sibir, Aljaska, sjever Kanade) – subpolaran područja

Ako je tlo izuzetno natopljeno vodom, pri nagibu >20° dolazi do GELISOLIFLUKCIJA

(tečenje zemljišta)

PINGO - uzvišenje nastalo zbog pojave leda u tlu, moguća visina i do 70 m; povećanje visine i

volumena ljeti

FJELDOVI – ledenjačke visoravni

FJORD – zaljev nastao potapanjem ledenjačkih dolina (najveći fjord na svijetu je Sognefjord u

Norveškoj, oko 200 km; Grenland, Aljaska, Kanada, Čile)

9

EOLSKI PROCESI I OBLICI (udžbenik 130. str)

EOL u antici Bog vjetra

PUSTINJE područja na zemlji koja godišnje primaju manje od 250 mm padalina, a

isparavanje je veće od količine padalina koje primaju

temperaturna amplituda viša od 60°C

22% kopnenog dijela Zemlje (najrasprostranjenije u rubnim tropskim i suptropskim

područjima (1/10 cijele Zemljine površine)

na njihov razmještaj uvjetovana je geografskim položajem, reljefnom izoliranošću,

kontinentalnošću, hladnim morskim strujama uz obalu, kombinirani utjecaj

Raširenost pustinja i polupustinja u svijetu:

DEZERTIFIKACIJA proces širenja pustinja; razlozi: klimatske promjene ili negativno

djelovanje čovjeka (npr. smanjenje površine Aralskog jezera i jezera Čad)

EOLSKA EROZIJA mehaničko djelovanje vjetra na oblikovanje reljefa; VJETAR

prenosi, taloži i oblikuje zemljinu površinu, a taj utjecaj je najintenzivniji u aridnim (suhim) i

semiaridnim (polusuhim) područjima s oskudnom vegetacijom. Procesi eolske erozije:

DEFLACIJA – ispuhivanje, prenošenje, valjanje čestica rastresitog pokrova u smjeru

puhanja vjetra

KORAZIJA – prenošenjem čestice mogu nagrizati i rušiti istaloženu stijenu

10

Eolski erozijski oblici: OSTJENJAK (kompaktnija stijena koju vjetar nije erodirao), GUR

(uzvišenje nalik na gljivu)

Akumulacijski oblici: DINE ili SIPINE (nastaju taloženjem pijeska smanjenjem brzine vjetra

i slabljenjem njegove prijenosne moći; aktivne i neaktivne), BARHANE (dine oblika

polumjeseca ili srpastog oblika)

VRSTE PUSTINJA: HAMADE = kamenite pustinje

SESIR = šljunčane pustinje

ERG = pješčane pustinje

TAKIR = glinovite pustinje

VADI suha riječna korita

OAZE plodna područja u pustinji (vjetar je ispuhao pjeskoviti materijal, pa su na površinu

izbile vodonosne naslage)

PRAPOR (LES) rastresit materijal (sedimentna stijena) nastao erozijom vjetra u uvjetima

hladne klime (pleistocen)

Najveće pustinje svijeta: Sahara, Velika australska pustinja, Gobi, Rub' al Khali, Karakum,

Takla Makan, Atacama, Sonora, Kalahari, Namib, Mojave, Patagonija

11

KRŠKI PROCESI I OBLICI (udžbenik 134. str.)

KRŠ specifičan oblik reljefa koji se razvija samo na topljivim stijenama (vapnenci,

dolomiti)

stijene u krškom području su izrazito podložne kemijskom trošenju (otapanje

čvrstih vapnenaca- kalcijev karbonat, CaCO3)

obilježavaju ga brojne pukotine što za posljedicu ima poniranje vode u podzemlje

(VRULJE => slatki izvori vode na morskom dnu)

SEDRA (travertin, bigar, tufa, vapneni mačak) => vrsta taložne stijene svojstvena za tekućice

na krškoj podlozi na mjestima pregiba. Nastaje taloženjem otopljenoga kalcijevog-karbonata.

Brže raste u toplijem dijelu godine, a uvjet za rast je čista voda. Rastom sedrenih pregrada

(barijera) nastaju jezera, a preko pregrada voda se prelijeva s više na nižu razinu u obliku

slapova (npr. na Plitvičkim jezerima i rijeci Krki, gdje predstavlja temeljni fenomen

nacionalnih parkova).

U svijetu se izdvajaju prostori krša u tropskim i umjerenim širinama:

krš tropskih krajeva – u tim područjima dolazi do formiranja zaravni iz kojih se

uzdižu osamljene uzvisine strmih padina – kupasti krš (JI Azija, Srednja Amerika)

krš umjerenih širina – karbonatne stijene (vapnenci i dolomiti), brojni površinski i

podzemni oblici - dinarski krš (prostor Dinarida)

Tulove grede, Velebit, RH (slika lijevo); krš u JI Kini (slika desno)

12

1) POVRŠINSKI KRŠKI OBLICI => škrape, kamenice, ponikve (vrtače, doci), uvale, polja

u kršu (npr. Ličko p., Imotsko p.), zaravni (npr. Srednjodalmatinska krška zaravan)

2) PODZEMNI KRŠKI OBLICI => jame (vertikalne udubine; dublje od 5 m; nagib >45°),

špilje (horizontalne udubine; dulje od 5 m; nagib <45°), kaverne (zatvorene šupljine)

ukrasi u speleološkim objektima => stalaktiti (vise sa špiljskih svodova) stalagmiti

(dižu se s dna špilja), stalagnati (špiljski stupovi)

SPELEOLOGIJA => znanstvena disciplina koja se bavi proučavanjem fizičkih, geoloških i

bioloških aspekata podzemnih oblika

Najdublja jama Najduža špilja

Svijet Voronja ili Krubera (Kavkaz, Abhazija-

Gruzija)

(-2 190 m)

Mammoth Cave (Kentucky, SAD)

(>530 km)

Hrvatska Lukina jama (Hajdučki i Rožanski kukovi,

NP Sjeverni Velebit)

(-1 392 m)

Špiljski sustav Đulin ponor-Medvednica

(Ogulin)

(16 396 m)

OBILJEŽJA KRŠKIH PODRUČJA U HRVATSKOJ:

Prirodna obilježja krškog krajolika: ogoljenost, bezvodnost (voda ponire u podzemlje),

prevlast makije i šikare, klima vrućih i suhih ljeta i jakih kiša s pljuskovima, labilna ekološka

ravnoteža.

Ljudske aktivnosti kao čimbenik krškog krajolika: rijetka naseljenost, smanjenje

proizvodne aktivnosti, nepovoljan sastav stanovništva, intenzivno iseljavanje stanovništva.

13

BIOGENI PROCESI I OBLICI (udžbenik 138. str.)

Nastaju djelovanjem živih organizama => biljaka i životinja

KORALJNJE OBALJE => organogene (zoogene) obale

- rastom koralja u plitkim, čistim i toplim (tropskim) morima

- Veliki koraljni greben (SI obala Australije), dug 2000 km; otok Zlarin (Hrvatska)

- ako se koralji svojim rastom vežu uz vulkanske otoke koji se polako snižavaju i tonu

ispod razine mora => ATOLI – koraljni greben prstenastog oblika koji zatvara plitku

lagunu na mjestu nekadašnjeg vulkanskog otoka (vrlo česti u Tihom oceanu)

-

MANGROVE => fitogeni oblici koji nastaju rastom bujne hidrofilne vegetacije u plićacima

tropskih mora

- vrlo gusto korijenje koje viri iznad vodene površine => usitnjavanje i mrvljenje stijena

- npr. priobalje Nove Gvineje, Venezuele, Filipina, zapad Afrike

Postanak atola, koraljni greben, mangrove

ANTROPOGENI PROCESI I OBLICI (udžbenik 139. str.)

ČOVJEK => mijenja i oblikuje reljef; najintenzivnije tijekom posljednjih 200 godina

- sječa šuma (spiranje, denudacija, erozija), skretanje riječnih korita, regulacija velikih

rijeka, gradnja nasipa, izgradnja brana (hidroelektrane), izgradnja prometnica,

betonizacija obale, polderi (Nizozemska)

<= proces stvaranja poldera