ekonomija pranje novca srb
DESCRIPTION
Radi se o pranju novca i krijumcarenjuTRANSCRIPT
BESPLATNI GOTOVI SEMINARSKI, DIPLOMSKI I MATURSKI RAD.RADOVI IZ SVIH OBLASTI, POWERPOINT PREZENTACIJE I DRUGI EDUKATIVNI MATERIJALI.
WWW.SEMINARSKI-RAD.COM
WWW.DIPLOMSKI-RAD.COM
WWW.MATURSKI-RAD.COM
NA NAŠIM SAJTOVIMA MOŽETE PRONACI SVE BILO DA JE TO SEMINARSKI, DIPLOMSKI ILI MATURSKI RAD, POWERPOINT PREZENTACIJA I DRUGI EDUKATIVNI MATERIJAL. ZA RAZLIKU OD OSTALIH MI VAM PRUŽAMO DA POGLEDATE SVAKI RAD NJEGOV SADRŽAJ I PRVE TRI STRANE TAKO DA MOŽETE TACNO DA ODABERETE ONO STO VAM U POTPUNOSTI ODGOVARA. U NAŠOJ BAZI SE NALAZE GOTOVI SEMINARSKI, DIPLOMSKI I MATURSKI RADOVI KOJE MOŽETE SKINUTI I UZ NJIHOVU POMOC NAPRAVITI JEDINISTVEN I UNIKATAN RAD. AKO U BAZI NE NADJETE RAD KOJI VAM JE POTREBAN, U SVAKOM MOMENTU MOZETE NARUCITI DA SE IZRADI NOVI UNIKATAN SEMINARSKI ILI NEKI DRUGI RAD NA LINKU NOVI RADOVI. SVA PITANJA I ODGOVORE MOŽETE DOBITI NA NAŠEM FORUMU. ZA BILO KOJI VID SARADNJE ILI REKLAMIRANJA MOZETE NAS KONTAKTIRATI NA [email protected]
Sadržaj
Uvod............................................................................................................................................11. Šta je novac?...........................................................................................................................32. Pojam pranja novca.................................................................................................................33. Razlozi za oprez u međunarodnom finansijskom poslovanju.................................................4
3.1. Prevare sa finansijskim instrumentima............................................................................53.2. Investicione piramida šeme..............................................................................................6
4. Pranje novca u međunarodnom bankarskom sistemu.............................................................85. Faze pranja novca i uticaj na nacionalnu ekonomiju............................................................146. Međunarodni propisi.............................................................................................................157. Zakon o sprečavanju pranja novca u Srbiji...........................................................................17
7.1. Obveznici sprovođenja Zakona......................................................................................177.2. Identifikacija stranke......................................................................................................187.3. Obaveštavanje ureda......................................................................................................197.4. Tajnost postupka i podataka...........................................................................................20
8. Ured za sprečavanje pranja novca.........................................................................................218.1. Delokrug rada i sturktura Ureda....................................................................................218.2. Tajnost postupka i podataka...........................................................................................238.3. Egmont grupa.................................................................................................................23
9. Pranje novca zloupotreba informacionih tehnologija..........................................................2410. Nacionalna strategiju za borbu protiv organizovanog kriminala........................................30
10.1. Osnovni ciljevi Strategije.............................................................................................3111. Organizovani kriminal u Republici Srbiji...........................................................................3212. Pranje novca i organizovani kriminal.................................................................................34
12.1. Faktori koji pogoduju razvoju organizovanog kriminala.............................................3613. Institucije, kapaciteti i sredstva za borbu protiv pranja novca............................................3614. Mere za suzbijanje pranja novca.........................................................................................4315. Implementacija mera za borbu protiv pranja novca............................................................44Zaključna razmatranja...............................................................................................................46LITERATURA.........................................................................................................................49
1
Uvod
Pranje novca je proces kojim se želi zametnuti trag pravog izvora nezakonito stečenog novca,
pri čemu se iskorišćava finansijski, a sve češće i nefinansijski sektor i struke. Skladno
definiciji Smernice 2005/60/EZ, taj proces obuhvata prikrivanje prave prirode i izvora novca,
pretvaranje i prenos imovine u smislu prikrivanja njezina protivzakonitog porekla odnosno
nabavku, posedovanje ili upotrebu imovine proizašle iz kaznenog dela odnosno sudelovanje,
povezanost, pokušaj pomaganja, poticanja i omogućivanje izvršenja bilo koje od navedenih
radnji. Prljavim se novcem smatra svaki novac koji je stečen kaznenim delom i sva imovina
koja proizlazi iz tog novca. To znači da pranje novca bez prethodne kriminalne aktivnosti ne
postoji. Američki Ured za sprečavanje pranja novca (FinCEN)1 opisao je proces pranja novca
kroz tri faze: polaganje, oplemenjivanje i integraciju.
U fazi polaganja sredstva iz kriminalne delatnosti ulažu se u finansijski sistem ili se
investiraju u nekretnine i pokretnine. Glavni je cilj ubaciti novac u finansijske tokove ili ga
prebaciti izvan zemlje. Pritom perači novca izlažu svoju zaradu, stoga je ta faza s obzirom na
mogućnost detekcije prljavog novca krucijalna. Bez obzira na to pojavljuje li se novac koji
proizlazi iz kriminalne aktivnosti u obliku gotovine ili ne, faza polaganja najopasnija je za
kriminalca. Tada još postoji veza između novca i kriminalca. Od tog trenutka novac više nije
gotovina već se pretvara u brojke na papiru ili na zaslonu ekrana.
Sledeća faza u tom procesu poznata je pod nazivom oplemenjivanje, ali se naziva i
pretresanjem ili mešanjem. U fazi oplemenjivanja perači brojnim transakcijama počinju
prikrivati trag pravog izvora novca. Legalnim transakcijama prebacuju novac na računima u
zemlji i inostranstvu i menjaju njegov oblik, upravo radi otežavanja praćenja njegova toka. U
toj se fazi svugde postojeće off shore kompanije mogu pojaviti kao prikladno sredstvo.
Krajnji cilj prebacivanja novca jest raspršivanje novca i pribavljanje što više papirnatih
tragova kako bi se omeo nadzor koji je u toku ili buduća istraga i na kraju priskrbilo lažno
poreklo odnosno izvor novca.
I, konačno, u fazi integracije perači integriraju svoja sredstva u ekonomiju i finansijski sistem
pa ih mešaju s dopuštenim sredstvima, čime otežavaju detekciju pravog izvora novca. Završna
faza procesa pranja novca zapravo je integracija nezakonitih sredstava koja su postala
zakonita i koja su uspešno uronjena i položena u finansijski sistem. Ta se faza katkad zove
fazom sušenja odnosno centrifugiranja.
Pranje novca je kompleksni sistem koji se razvija, primenjuju se nove tehnike, a perači se sve
više usavršavaju. Kriminalci se skrivaju iza komplikovanih transakcija koje obuhvataju
2
međunarodne transfere, usitnjavaju transakciju na manje iznose ili transferuju na račune većeg
broja osoba, menjaju oblik novca, a pri svemu tome koriste se i savetima vrhunskih
bankarskih stručnjaka, brokera, investicijskih bankara, računovođa, konsultantskih kuća,
javnih beležnika i odvetnika. Proces pranja novca nikad ne prestaje: bez obzira na to koliko je
faza prljavi novac prošao i koliko su oblika nezakonita sredstva promenila, takva sredstva
nikada neće biti čista u očima zakona.
3
1. Šta je novac?
Novac je zamisao. Ideja da nekom objektu može biti određena vrednost i da se može
koristiti u trgovini vrlo je stara, ali univerzalna.Novac je vrlo staro pomagalo, ali je poimanje
da je to pouzdan artefakt, nešto što čovek može prihvatiti bez pitanja i bez proveravanja, ali
nešto što se u istoriji novca pojavljivalo samo povremeno; zapravo je to poimanje stvoreno
uglavnom tek u prošlom veku. Svako novac doživljava na drukčiji način i nije nimalo čudno
da se ta mišljenja razlikuju, pogotovo u svetu različitih kultura. Jasno razumevanje procesa
pranja novca jednako tako zahteva razumevanje prirode novca i njegove uloge. Novac se
najčešće shvata kao gotovina. Koliko stvarno vredi jedan dinar, dolar ili euro? Možda bi bolja
definicija novca bila da je on “sve ono što je opšteprihvaćeno kao način podmirivanja
troškova”.1 Novac se pojavio hiljadama godina pre papira i kovanica, a nikada se neće saznati
ko je došao na ideju da se nekom objektu odredi vrednost i nameni tako važno mesto u
trgovini. Novac je, dakle, zamisao da neki određeni predmet ima vrednost i da je prihvaćen u
svim vrstama razmene. Kao zamisao, novac može imati bilo koji oblik. U različitim
vremenima, na različitim mestima, novac može biti gotovo sve što se može zamisliti. Zašto je
sve to toliko važno za prevenciju pranja novca? Moramo biti svesni da, iako većina procesa
pranja novca obuhvata samo neke oblike novca, sve može biti upotrebljeno u procesu pranja
novca: dijamanti, zlato, kreditne kartice, deonice, garancije, retke kovanice, polise osiguranja
i još mnogo drugih različitih oblika novca. Te vrste transfera novca u različite oblike
ograničene su samo maštom osobe, a ne oblikom u kojemu se novac pojavljuje.
2. Pojam pranja novca
Nije neobično da se baš u SAD-u 1986. godine “odigrala legislativna premijera”, tako
da je u državi Washington donesen Zakon o pranju novca, koji je strogo kažnjavao svako
neprijavljivanje gotovinskih novčanih transakcija većih od 10.000 dolara. Inače, u literaturi se
spominje da je izraz “pranje” promovisao londonski “The Guardian” pre trideset godina u
vezi s poznatom Nixonovom aferom Watergate, a radilo se o iznosu od 200.000 dolara,
predviđenih za finansiranje američke republikanske predizborne kampanje. Početkom 1980-ih
godina spomenuti izraz nalazimo i u dokumentima Veća Evrope. S obzirom na to da se proces
pranja novca po pravilu zbiva u tri faze te se neretko proteže preko međunarodnih granica, u
čemu sudeluju manje ili veće grupe ljudi stvorene ad hoc ili za trajnije delovanje, a prethodi
1 Ljutić, B. Ž. „Revizija. - Teorija i praksa“. Beograd, 2002., str. 15.
4
mu različitost predikatnih kaznenih dela, sve to jasno upućuje na složenost samog procesa
pranja novca. Upravo se zbog tog razloga u literaturi pojavljuju različite definicije pranja
novca, od kojih neke navodimo.
• Pranje novca svaka je tehnika usmerena na pretvorbu nepošteno i nezakonito stečenog
prihoda tako da se čini kao poštena i zakonita zarada (Heršak, 1992:741).
• Pranje novca označava aktivnost usmerenu na prikupljanje nepošteno ili nezakonito
stečenih prihoda putem dopuštenih poslova (Vukelić, 1994:29).
• Pranje novca možemo najkraće definisati kao pretvaranje ilegalno ostvarene dobiti u
prividno legalnu (Novoselec, 1996:41).
• Pranje novca obuhvata delatnosti usmerene na prikrivanje imovinske koristi ostvarene
kriminalnim delom, uključivanje, deponiranje i drugo raspolaganje tim predmetima (novcem,
vrednosnim papirima, draguljima i dr.), uz stvaranje privida legalne stečenosti tih predmeta
(Giunio, 1998:40).
• Pranje novca je finansijska transakcija stvorena za promicanje određenih nezakonitih
aktivnosti ili za prikrivanje dobiti iz nezakonitih delatnosti (DeGabrielle, 2001:192).
• Termin pranje novca odnosi se na promenu oblika nezakonito stečenog novca tako da
izgleda legalan. Osim toga, to je prikrivanje nezakonitog izvora prihoda ili njegovo
korišćenje (Claessens, 2000:22).
• Tradicionalno se pranjem novca smatra (odvojeno od ostaloga) čišćenje prljavog novca
proizašloga iz nezakonitih aktivnosti koje su u kolektivnoj svesti verovatno povezane s
prodajom droge (Lilley, 2000:1).2
3. Razlozi za oprez u međunarodnom finansijskom poslovanju
Poseban oprez se mora posvećivati finanijskim instrumentima sa kojima se rukuje u
međunarodnim poslovnim transakcijama, ali i onim instrumentima koji su povezani sa
trgovinskim transakcijama gde dominiraju akreditivi koji predstavaljaju oko 100 milijardi
dolara godišnjih banarski obaveza, a preko akreditiva se realizuje oko 60% međunarodne
robne trgovine.
2 Ehrenfeld, R.“Evil Money: Encounters Along the Money Trail.“, New York. 1992., str. 566-571
5
3.1. Prevare sa finansijskim instrumentima
Prevare, kao i pronevere u međunarodnim poslovnim finansijama, uključujući i lošu i
nekorektnu poslovnu praksu, su moguće u raznim vidovima i to: manipulacijama,
falsifikovanjem dokumenata, izmenama podataka ili isprava, prikazivanjem tuđih sredstava
kao svojih, primanja uplata sredstava za nepostojeću robu, prodavanje iste robe dva ili više
puta, isporuka robe koja je slabijeg kvaliteta, izbegavanja isplate štete i osiguranja, lažni
zahtevi za odštetu namernim oštećenjem robe, zadržavanjem uplaćenih avansa bez isporuke
robe, aktiviranjem datih garancija i obezbeđenja bez pravih razloga, naplatom pre ugovorenog
roka, skrivanjem dokumentacije koja utiče na sadržinu transakcije i njeno kasnije
vrednovanje, kao i knjiženje bez prateće dokumentacije („obrade nepostojećih stavki“) itd.
Poslednjih nekoliko godina dosta se čuje o instrumentima prvoklasnih banaka (prime bank
instruments) što se prevashodno odnosi na garancije prvoklasnih banka, note prvoklasne
banke i stand by akreditive, ali i neke druge bankarske proizvode. Učestale su prevare sa
ovim (falsifikovanim ) instrumentima koji se navodno nude kao prilika za dobru investiciju sa
visokim prinosom, bez rizika i uz veliki diskont ( koje se o dospeću mogu naplatiti u punom
iznosu ili mogu da posluže kao kolateral za neku drugu transakciju) zato što je njihovom
sadašnjem „vlasniku „hitno potreban gotov novac. Navodi se i da se ovi instrumenti
vanbilansno emituju od strane banaka kako bi prikupile dodatni kapital i izbegle određena
ograničenja, pa tako nisu voljne da javno priznaju njihovo postojanje, ali da će ovi
instrumenti biti u svakom slučaju isplaćeni od strane banaka koje moraju da vode računa o
svojoj reputaciji. 3Cilj prevaranta je da se partner uvuče u transakciju i da se na ime otkupa
ovih instrumenata izvuče što više novca. Ponuđeni instrumenti deluju vrlo verno i bilo je već
više slučajeva da su otkupljeni. Zato se preporučuje da se pokaže dužan oprez kod ovakvih
ponuda i da se svaka proveri prethodno sa bankom koja je izdala instrument, odnosno sa
centralnom
bankom, a da se ponuđaču ne daju nikakava pisana dokumenta unapred (faks, pismo, pa čak
ni vizit karta).
Na međunarodnom tržištu su se pojavili i lažni akreditivi čije vrednosti dostižu velike
iznose. Većinu ovakvih falsifikovanih instrumenata izdaju organizacije koje su banke samo
po nazivu (nemaju imovinu, sedište, zaposlene), a obično su registrovane u nekoj zemlji koja
ima liberalan režim (offshore) poslovanja ili uopšte ne postoje. Ovde se tvrdi da akreditivi
mogu da posluže kao kolateral za pozajmljivanje velikih iznosa novca (koji prevazilaze sumu
3 Bošković M. „Aktuelni problemi suzbijanja pranja novca“, Beograd. 2001., str. 69-81.
6
iz akreditiva) zato što za njihovu isplatu garantuje banka, odnosno da se mogu brzo unovčiti
uz plaćanje malog avansa (ili provizije), a po pravilu su dokumenti dati u pravno-tehnički
nepravilno sačinjenoj i jezički komplikovanoj formulaciji. U međunarodnim finansijskim
krugovima poznata je i tzv. „Nigerijska šema“ (poznata i kao 419, prema broju člana
krivičnog zakona Nigerije kojim se ona sankcioniše). Suština je u tome da se (obično pismom
ili faksom) nudi da određena transakcija (povraćaj preplaćenih sredstava po osnovu
naduvanih faktura po nekom ugovoru, obično u vezi sa izvozom nafte, ali i dvostruko
plaćenim iznosima, dobijenim nasleđem...), samo „prođe“ preko računa klijenta, zato što
ponuđač to ne može da direktno uradi, pošto je viši službenik Centralne banke ili državne
naftne kompanije, te da će se za ovu skromnu uslugu dobiti velika nagrada u procentu od
milionske transakcije. 4Ukoliko se pokaže inicijalni interes, sledi zahtev za davanje broja
računa i banke, ali i za uplatu malog avansa „da bi cela stvar krenula“ (pre svega
podmićivanje činovnika i plaćanje poreza i taksi) pošto su sredstva ponuđača blokirana ili
„baš tog trenutka nema dovoljno“, a zatim slede novi i novi zahtevi, jer „transakcija samo što
nije realizovana...“ (ova prevara se i naziva prevara sa avansnim plaćanjem provizije -
advance fee fraud). Ponude poslova u ovim i drugim prevarantskim šemama (engleski: scams)
su vrlo maštovite, broj varijacija je beskrajno veliki (uključujući i rudnike zlata i dijamanata),
koriste se lažna zaglavlja, lažni dokumenti, falsifikovani pečati, lažna imena, a potpuno
neovlašćeno (da bi se dobilo na uverljivosti) prava imena ljudi na vrlo visokim položajima.
3.2. Investicione piramida šeme
Piramida šeme su u svojim različitim varijantama najčešće korišćeni model za
„pravljenje novca“. Ove šeme se još nazivaju i „Poncijeve šeme“ po čoveku koji ih je učinio
poznatim - Charles A.Ponzi-u. Model koji je u Bostonu, juna 1919, lansirao Ponci, bio je vrlo
jednostavan i bazirao se na tri ključne komponente. 5Prvo, ubedio je grupu ljudi u svoju
„investicionu ideju“ koja se ogledala u kuponima koje je izdala Međunarodna poštanska unija
koji su pružali mogućnost za arbitražno određivanje cene. Drugo, obećao je visoku zaradu
(prinos) za investiciju (50% kamate na svakih 90 dana). Treće, izgradio je inicijalni
kredibilitet ispunjavajući u početku svoja obećanja tj. vršeći isplate i to na način što su kamate
plus glavnica onima koji su prvi ušli u šemu bili isplaćivani iz priliva novčanih uplata onih
koji su kasnije „regrutovani“ u šemu. Dok je šema trajala Ponci je zarađivao i po 200.000
4 Bošković M. „Aktuelni problemi suzbijanja pranja novca“, Beograd. 2001., str. 69-81.5 Bošković M. „Aktuelni problemi suzbijanja pranja novca“, Beograd. 2001., str. 69-81.
7
dolara dnevno, što je za ondašnje prilike bila ogromna suma. Međutim, problem sa ovom, kao
i sa šemam slične vrste, je to da ne mogu da traju večno. Ova je trajala do avgusta 1920, kada
je Boston Globe razotkrio celu prevaru. Računa se da je Ponci prevario oko 10.000 investitora
za oko 9,5 miliona dolara. Međutim, iako je srazmerno najpoznatija, to nije bila prva poznata
šema ove vrste. Još 1719. izvesni John Law, uz blagoslov francuskih vladajućih krugova,
formirao je kompaniju koja je dobila ekskluzivnu privilegiju da trguje na Misisipiju i u
provinciji Luizijani, da bi kasnije dobila i ekskluzivnu privlielgiju da trguje sa Istočnom
Indijom, Kinom i Južnim morima. Navedena šema (koja je dobila naziv „Misisipi šema“) je
imala sve potrebne komponente Poncijeve šeme -primamljivu investicionu ideju (učešće u
profitu od trgovine sa egzotičnim zemljama), obećanu visoku zaradu (40% godišnje dividende
na akcije kompanije) i inicijalno izvršenje obaveza (isplaćena je godišnja dobit od 120%). Pri
tome je ova šema imala i dodatnu komponentu koju Poncijeva šema nije imala, a to je podrška
i učešće vladajuće klase. Dopunjena je bila i time što je svoj oslonac imala i u klasičnoj
piramidalnj banci sa simboličnim nazivom Rojal banka. Slična šema je i bila sa South Seas
Company 1720. koja je, takođe, imala ekskluzivni monopol na trgovinu sa Južnim morima i
koja je, kada je razotkrivena, koštala Engleski parlament 7,1 miliona tadašnjih funti koje su se
morali nadoknaditi investitorima6. Zemlje u tranziciji su pogodno tle za razne piramida šeme.
Razlozi su uglavnom jednostavni i svode se na san o brzom i lakom bogaćenju i nepoznavanju
osnovnih principa finansiranja, ali i na nerazvijenosti finansijskih tržišta, kao i pasivnosti, pa
i delimičnoj prećutnoj podršci pojedinih segemenata vladajućih struktura. Dobar primer za to
su u novije vreme piramida šeme u Albaniji7. Posle decenija izolacije i odsustva pravog
komercijalnog bankarskog i finansijkog poslovanja, za nekoliko godina stvorila se nova klasa
„imalaca računa i štednih uloga“ (dobrim delom po osnovu doznaka iz inostranstva) koja je
1996. raspolagala sa oko 700 miliona dolara. Oni su postali laka meta za razne piramida
šeme. Prve su bile „čiste“ ili fondovske piramide čiji „promoteri“ nisu dalje ulagali
prikupljeni novac, kako bi se bar i delimično oplodio, već su samo novcem
iz drugog kruga isplaćivali investitore iz prvog kurga, pa dok sve to traje. 6Tako je jedna žena
nudeći kamatnu stopu od 20-30% mesečno (u Albaniji je tada inflacija bila godišnje 13%)
uspela da prikupi oko 50 miliona dolara od naivnih investitora i deponenata. Sa druge strane,
dve fondovske piramide su prikupljeni novac deponovale na svoje račune kod komercijalnih
banaka. Na vrhuncu „piramida groznice“, u poslednjem kvartalu 1996, ove fondovske
piramide su na svojim računima imale oko 250 miliona dolara, što je predstavljalo oko 40%
njihovih obaveza. Na sreću deponenata, prevaranti iz nepoznatih razloga nisu pokušali da
6 Bošković M. „Aktuelni problemi suzbijanja pranja novca“, Beograd. 2001., str. 69-81.
8
ovako prikupljena sredstva premeste iz bankarskog sistema, tako da ih je početkom 1997.
centralna banka zamrzla, da bi zaštitila ulagače (sredstva su vraćena bez kamate), ali i da bi
zaštitila bankarski sistem koji bi teško preživeo povlačenje ovako velikog iznosa novca.
Za razliku od „čistih“ piramida šema, postojale su i „investicione“ piramida šeme čiji
su organizatori realizovali i neke stvarne investicije (finansiranje izgradnje supermarketa,
kompleksa poslovnog prostora i benzinskih stanica) koje su koliko-toliko štitile supsatncu
uloženih sredstava, pa čak i donosile neki profit. Računa se da je najveća investiciona
piramida šema (sa investicijama u supermarkete, putničke agencije, građevinarstvo
nekretnine, čak i u sopstvenu televiziju) uspela da prikupi oko 500 miliona dolara, pri čemu je
njena nominalna aktiva u knjigama iznosila i celih 6 milijardi dolara. Računa se da je ukupna
vrednost prikupljenih depozita od strane 16 registrovanih piramida šema, pre nego što je kriza
izbila početkom 1997, bila za tako siromašnu zemlju zapanjujućih 1,2 milijardu dolara ili oko
50% bruto društvenog proizvoda zemlje. Epilog se zna - krvavi nemiri (preko 2000 ljudi je
izgubilo život), haos, kolaps finansijskog sistema i pad vlade.
4. Pranje novca u međunarodnom bankarskom sistemu
Kao što je već napomenuto, postoji više definicija pranja novca (money londering).
Tako se pranje novca definiše kao operacija skrivanja ili „prerušavanja“ ilegalno ili
prekomereno stečenih sredstava, time što se ta sredstva prikazuju kao legalno stečena ili tako
da nisu prekomerena. Prema drugoj definiciji, pranje novca je pretvaranje dobiti koja je
stečena nelegalnim ili protivzakonitim poslovnim aktivnostima, sa posebnim naglaskom na
trgovinu drogom, u dobit koja je stečena legalnim i zakonitim poslovnim aktivnostima.
Prihvatljiva je i definicija da je pranje novca finansijska operacija kojom se nelegalno stečena
sredstva usmeravaju preko brojnih računa kod različitih banaka, ili pretvaraju u drugi oblik
(akcije ili hartije od vrednosti), sa ciljem da se sakrije početni, stvarni iznos sredstava,
odnosno njihovo poreklo. Suština svih ovih definicija je da pranje novca, koje može biti u
raznim vidovima, odnosno putem raznih transakcija, predstavlja pretvaranje nelegalno
stečenih sredstava u sredstva koja imaju legalnu formu sticanja i raspolaganja. Pranje novca je
veliki biznis ili, još bolje rečeno, prava industrija. Iz razumljivih razloga ne postoje tačni
podaci koliko se novca godišnje „opere“ u svetu, ali i od najskromnijih procena zastaje dah.
Prema procenama MMF-a, u svetu se godišnje opere između 500 i 1.500 milijardi dolara. Po
drugoj proceni, u pitanju je najmanje 590 milijardi dolara, a po trećoj 1.000 milijardi dolara.
U svakom slučaju, radi se o stotinama milijardi dolara. A kako i ne bi kada se procenjuje da
9
je prihod tzv.“organizovanog kriminala“ u 1996. dostigao 1.000 milijardi dolara (od čega je
polovina stvorena u SAD), a valjda su i oni „neorganizovani“ nešto „privredili“. Nekih 78 %
prihoda organizovanog kriminala u SAD i 70% prihoda onog u „Grupi 7“ najrazvijenijih
zemalja sveta je povezan sa drogom, gde najviše inkasira tzv. Cali kartel iz Kolumbije sa 320
milijardi dolara Prema proceni partnera firme Coopers & Lybrand, u Rusiji 41.000
kompanija, polovina banaka i 80% zajedničkih ulaganja sa stranim kapitalom, moglo bi biti
povezani sa kriminalnim grupama kojih ima oko 5000 Inače, osnovni izvori ilegalno stečenog
novca su: trgovina drogom, finansijski kriminal (prevare u bankarstvu, prevare sa kreditnim
karticama, klasične pronevere, prevare na bazi avansne provizije, prevare sa investicijama
itd.), korupcija, zelenaški poslovi, ilegalno kockanje, iznuđivanje, prostitucija, ilegalana
trgovina oružjem i „belim robljem“ itd. 7Dobit od finansijskog kriminala ozbiljno poslednjih
godina konkuriše trgovini drogom što se tiče „zarađivačke sposobnosti“.
Novac se pere svuda u svetu, s tim što se SAD smatraju najvećim centrom pranja
novca u svetu, a Njujork svetskom prestonicom. Paradoksalno je to da je najveća povika kada
je u pitanju pranje novca na offshore centre i tzv. poreske rajeve (tax havens), kao i na neke
manje zemlje, dok se najveći deo pranja novca obavlja upravo u razvijenim zemljama, zato
što one u tom pogledu nude i najveće mogućnosti. Informacije radi, u SAD je pranje novca
kao kriminalni akt sankcionisano tek 1986.godine. Nedavno je otkriveno da je više od 10
milijardi dolara poreklom iz Rusije (od čega deo otpada i na sredstva dobijena kao zajam od
MMF-a) oprano preko Bank of New York i još nekih zapadnih bankaka. Sa druge strane,
procenjuje se da je samo preko 40 milijardi dolara poreklom iz Rusije oprano preko
Švajcarske od sloma komunizma. Pomalo ironično deluje opaska lista Economist da
„poslednji skandal sa pranjem novca u Njujorku potvrđuje da je zlo organizovanog kriminala
duboko prisutno u Rusiji i da preti da inficira ostatak sveta“, jer je upravo taj svet u dobroj
meri doprineo da se ovo zlo razvije u Rusiji, a sada se plaši svog sopostvenog proizvoda .
Poreske službe razvijenih zemalja sastavile su svojevremeno listu zemalja i „poreskih rajeva“
poznatih po tome što se u njima lako plasira „prljavi“ novac, ne plaća porez i ne pita za
poreklo novca. Poznata američka banka i finansijska kompanija Merrill Lynch procenila je još
krajem 1995. da u bankama „poreskih rajeva“ leži oko 1.500 milijardi dolara ili oko 15%
bruto svetskog proizvoda. Inače, navodno na Sejšalima se svakom ko investira sumu od 10
miliona dolara daje imunitet od zahteva za izručenje za najveći deo postupaka, pa čak i
sertifikat sa potpisom predsednika. Na prioritetnoj listi centara za pranje novca, iz 1997, koju
7 Giunio, M.,“Mere za sprečavanje pranja novca”,Beograd, 1998.-članak
10
je sastavilo US Department of State (International Narcotic Control Strategy Report) nalaze
se: Aruba, Kanada, Kajmanska ostrva, Kolumbija, Kipar, Nemačka, Hong Kong, Italija,
Meksiko, Holandija, Holandski Antili, Nigerija, Panama, Rusija, Singapur,
Švajcarska,Tajland, Turska,V. Britanija, SAD i Venecuela Koliko je pranje novca značajna
stavka u finansijskim tokovima pojedinih novoindustrijalizovanih zemalja u razvoju, može da
posvedoči i procena da se u Tajlandu godišnje „opere“ 28,5 milijardi dolara prljavog novca,
što je ekvivalent oko 15% bruto društvenog proizvoda. Tehnike pranja novca su brojne i
prilagođavaju se konkretnoj situaciji, ali po mišljenju poznavalaca ove oblasti postoji
nekoliko tipičnih „šema“.
Tehnika „usitnjavanja“ (smurfing) koja se zasniva na korišćenju velikog broja
novčanih depozita od kojih je svaki manji od onog za koji je propisana obaveza prijavljivanja
(10.000 dolara u SAD). Ovi depoziti se deponuju kod raznih međusobno nepovezanih
finansijskih institucija, da bi se zatim „ukrupnjavali“ slivanjem na „centralni“ račun (master
account). Računi se često otvaraju pod lažnim imenom. „Strukturiranjem“ transakcija ispod
nivoa propisane evidencije prometa sredstava preko mreže sitnih „ulagača“ (tzv.“štrumfova“)
i prenošenjem preko više bankarskih računa, gubi se trag u poreklo novca. Ovde spada i
kupovina bankarskih zapisa, kreditnih pisama i trevelers čekova za manje sume. Pranje novca
preko tzv. fasadnih (shell ili front) kompanija se često koristi, pogotovo kada su u pitanju veće
sume. Ovo se realizuje tako što „prljavi“ novac stiže kod poverenika (trust u smislu
finansijskog poverenika ili staratelja nad aktivom) ili firme koja služi kao paravan u nekoj
zemlji koja ne pravi previše pitanja o poreklu ili još uvek važe strogi principi bankarske tajne.
Ova firma prebacuje novac drugoj firmi koja je obično u nekom offshore centru, a koju
zastupaju nominalni vlasnici ili lokalni advokati, da bi se zatim novac transferisao u banku u
nekom od bankarskih „poreskih rajeva“. U zadnjoj iteraciji novac se ulaže u neki legalni
posao ili neku uglednu finansijsku instituciju, neretko u zemlji odakle je „prljavi“ novac i
potekao. Što je više firmi i banaka uključeno i više prebacivanja sa računa na račun izvršeno,
to je poreklu novca teže ući u trag. Ovde je ključna uloga kompanija „fasada“ koja nemaju
nikakvu stvarnu poslovnu aktivnost, već se koriste samo za otvaranje računa u različitim
bankama i kasnije služe da se preko njih kroz fiktivne poslove prikaže da su sredstva potekla
iz legalnih transakcija. Dokumentacija koja prati ovakve transakcije (ugovori o zajmu,
bankarske garancije, kupoprodajni ugovori, banakrski akreditivi i sl.) uglavnom je lažna ili
pravno manjkava.
„Pogrešno fakturisanje“ (mis-invoicing) izvoza i uvoza i falsifikovanje podataka u
instrumentima međunarodnog platnog prometa i carinskih deklaracija. U te svrhe često se i
11
kupuju špediterske firme. Ovo važi i za izdavanje lažnih računa uopšte za uslugu ili robu koja
nije izvršena ili isporučena, odnosno realno je znatno manje cene. Pomenimo i odštetne
zahteve za isplatu osiguranja za robu koja nikad nije ni postojala. Inače, u osiguranju su
poznate kupovina polise osiguranja „prljavim novcem“ koja se može prevremeno unovčiti uz
diskont za „čisti“ ček osiguravača ili poslužiti kao kolateral za bankarski zajam. Fizički
transport „prljavog“ novca u neku od zemalja gde se ne pravi previše pitanja o poreklu, je
srazmerno rizično i pomalo van mode, ali „cash curier“ i dalje služe ovoj svrsi. Ranije su
„perači novca“ izbegavali zamke obaveze prijavljivanja većih novčanih iznosa u finansijskom
sistemu krupovinom (i preporodajom) nakita i luksuzne robe, a sada su prešli i na nekretnine,
hotele, restorane, trkačke konje, jahte ili građevinsku opremu. Ovde može da se primeni i
sledeća kombinacija: „kooperativni“ prodavac nekretnina prihvata da prijavi kupovinu ispod
stvarne vrednosti, s tim da razliku dobije „ispod stola“ (ovo je dobro i zbog poreza), da bi
novi vlasnik posle izvesnog vemena prodao ovu nekretninu po njenoj stvarnoj vrednosti,
legalizujući na taj način „razliku u ceni“.8
„Trampa“ (bartering) ukradene domaće robe za legalnu aktivu u inostranstvu uz
odgovarajući diskont nije toliko sofisticirana, ali se i dalje široko primenjuje. Kupovina hartija
od vrednosti i raznih finansijskih derivata posredstvom brokera je vrlo jednostavna i
srazmerno „čista“ transakcija. Dovoljno je da se, pošto su poznate cene, naknadno sačini
ugovor o kupovini i prodaji futures-a i evidentira kod „kooperativnog“ brokera, na koji način
se kreira prividno legalano stečena dobit. Postoje i druge tehnike kao što je, na primer,
kupovina čipova za kocku u kazinima za „keš“ i zatim njihova zamena ponovo na blagajni
kazina za ček, a da „kockari“ i ne okušaju sreću. Inače, „industrija zabave“ je tradicionalno
bila omiljeno stecište „perača novca“, zato što daju određene usluge kao i banke (odobravaju
zajmove, menjaju valute, vrše prenos sredstava). 9Tu je kupovina strane valute u manjima
iznosima za turistička putovanja i njeno iznošenje iz zemlje preko mreže „turista“ ili
„pretplaćivanje“ depozita za kreditne kartice ili kreiranje visokog „kreditnog bilansa“ koji se
brzo može pretvoriti u gotovinu u bilo koje vreme i mesto, a da reputacija firme emitenta
kreditne kartice ne pobuđuje nikakvu sumnju.
Inače, u finansijskom sistemu „perači novca“ pored banaka koriste nebankarske
institucije kao što su: institucije za odobravanje potrošačkih kredita, hipotekarne korporacije,
lizing kompanije, firme koje se bave izdavanjem krditnih kartica, faktoring i forfeting
kompanije, firme koje se bave robnom i kamatnom arbitražom, menjačkim poslovima itd.
8 Giunio, M.,“Mere za sprečavanje pranja novca”,Beograd, 1998.-članak9 Giunio, M.,“Mere za sprečavanje pranja novca”,Beograd, 1998.-članak
12
Kao dobra ilustracija etapa u pranju novca može da posluži sledeća podela Bank of England:
1. Etapa „plasmana“: Sredstva pribavljena nedozvoljenim aktivnostima deponuju se nekoj
banci ili se koriste za kupovinu hartija od vrednosti, odnosno aktive u širem smislu. 2. Etapa
„presvlačenja“: Deponovana sredstva i aktiva se transferiše van granica zemlje, obično nekoj
„fasadnoj“ kompaniji. 3. Etapa „integracije“: Sredstva ulaze u legalne finansijske tokove
preko fiktivnih faktura ili lažnih naloga za otplatu zajmova. Slična je i podela po metodu „veš
mašine“ na:
1. Fazu „pretpranja“ kada sredstva ulaze u finansijski sistem ili zemlju
gde je slabija kontrola porekla novca.
2. Faza „pranja“ kada se sredstva koriste za kupovinu legalne aktive.
3. Faza „recikliranja“ u kojoj se sredstva u legalnom obliku vraćaju
u zemlju porekla.10
Borba protiv pranja novca se sprovodi na nacionalnom i međunarodnom nivou, sa
manje ili više uspeha. Uglavnom sve zemlje koje su značajnije pogođene ovim fenomenom
imaju posebne organizacije ili jedinice u vidu tzv. radnih grupa (task force) za borbu protiv
pranja novca ili tzv. kriminala belih okovartnika (white collar crime). Neke od zemalja koje
su poznate kao „perioince“ su bile praktično i prinuđene da formiraju ovakve grupe kako bi
manifestovale svoju dobru volju. Od svih je svakako najpoznatija Finansijsko-akciona radna
grupa za pranje novca (Financial Action Task Force on Money Laundering - FATF) osnovana
1990. čiji su članovi predstavnici 26 zemalja i dve međunarodne organizacije. Ova radna
grupa dala je 40 preporuka o merama koje bi zemlje trebale da preduzmu radi suzbijanja
aktivnosti pranja novca u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom. Prema ovim
preporukama, svaka zemlja bi trebala da preduzme mere u okviru svog zakonodavstva da se
pranje novca sankcioniše kao krivično delo, kao i da se omogući konfiskacija imovine stečene
pranjem novca. Posebno je istaknut značaj uloge finansijskog sistema (banaka i nebankarskih
finansijskih institucija) u borbi protiv pranja novca, zasnovane na identifikaciji komitenata i
vođenju evidencije, domaćinskom poslovanju finansijskih institucija, uz jačanje međunarodne
saradnje na suzbijanju pranja novca. Ovde bi trebalo pomenuti i Evropsku konvenciju o
pranju, traganju, plenidbi i konfiskaciji prihoda iz kriminalnih poslova iz 1990.godine. Na
nacionalnom nivou pojedine zemlje su formirale posebne jedinice za finansjske informacije
(Financial Information Units) koje prikupljaju informacije o mogućim slučajevima pranja
novca. Tako u SAD postoji posebna organizacija (Financial Crimes Enforcment Network-Fin-
10 Giunio, M.,“Mere za sprečavanje pranja novca”,Beograd, 1998.-članak
13
CEN) koja je sastavni deo Trezora, sa budžetom od 23 miliona dolara i preko 50 analitičara
koji imaju pravo pristupa u sve komercijalne i vladine baze podataka u potrazi za sumnjivim
transakcijama.
Osnovno oružje za borbu protiv „perača novca“ je obaveza banaka i nebankarskih
finansijskih institucija da prijave sumnjive transakcije, odnosno da prijave sve transakcije
preko određenog novčanog iznosa. U EU je to 15.000 ekija (eura), a u SAD 10.000 dolara. S
obzirom na to da su banke tradicionalna meta perača novca, dobar deo aktivnosti na
sprečavanju ovih transakcija je usmeren prema njima. Tako je i jedan broj zemalja doneo
svojevrstan Kodeks ponašanja banaka, zasnovan na prinicipu „upoznaj svog klijenta“ (know
your customer“), odnosno postavio je neku vrstu standarda dobre poslvne prakse. Bankarima
se posebno preporučuje da vode računa o klijentima koji ne žele da daju uobičajene podatke
kod otvaranja računa (vrsta posla, ranije bankarske veze, ko su direktori) ili kod otvaranja
računa nema domicilnu adresu, niti želi da pokaže dokumenta. Tu spadaju i klijenti za koje se
ne može utvrditi bivše i sadašnje zaposlenje, a koji vrše velike transakcije ili klijenti koji ne
daju svoje finansijske izveštaje, odnosno daju finansijske izveštaje koji su neuobičajeni za
vrstu posla kojom se bave. U svakom slučaju, banakari moraju da budu uvek budni, a posebno
da čuvaju dokumentaciju o identitetu klijenata i izvode sa računa, kao i poslovnu
korespodenciju još jedno određeno vreme posle zatvaranja računa (preporuka je 5 godina).
Bankarima se savetuje da budu oprezni i kod korespodentskih odnosa sa drugim banakama u
zemlji i inostranstvu i da obrate pažnju na takve stvari kao što su velika frekvencija
gotovinskih depozita, veliki priliv malih novčanica koji nije uobičajen za lokaciju banke
korespondenta itd. Mada inventivnost „perača novca“ nije za potcenjivanje, njihove
mogućnosti se šire sa razvojem tehnologije i komunikacija. Već se mnogo govori o „sajber
pranju“ (cyberlaundring) zasnovanom na elektronskom transferu novca koje je mnogo lakše i
brše od klasičnog transfera. Ako postoji nešto što „perači novca“ mrze to je „keš“, tj. novac u
fizičkom obliku, jer je negov transport i skrivanje noćna mora sa logističkog aspekta, uz uvek
prisutan rizik da će kurir biti uhvaćen. Sada parče plastike sa mikročipom (kartice tipa stored-
velue cards) može da zameni kofere novca. Tu si i „pametne kartice“ (smart cards) koje će u
2000. godini koristiti rezidenti više od 100 zemalja, a procene su da će godišnje biti izdavano
1,5 milijarda ovakvih kartica. Širenje Interneta, elektronske trgovine i plaćanja daje za pravo
glavnom savetniku Bank of Liechenstein, koji predviđa da će za nekoliko godina pranje novca
preko Interneta poprimiti zabrinjavajuće razmere, tako da bi se ovim aspektom trerbalo što
pre ozbiljno pozabaviti.
14
5. Faze pranja novca i uticaj na nacionalnu ekonomiju
Postupak pranja novca uglavnom se odvija u tri faze:
1. faza ulaganja u kojoj se novac ostvaren neposredno od kriminalnog delovanja poput
prodaje droge) prvi put ulaže ili u finansijsku ustanovu ili se njime kupuje dređena imovina;
2. faza prikrivanja u kojoj se pokušava prikriti ili naizgled promeniti stvarno oreklo ili
vlasnika sredstava;
3. faza integracije u kojoj se novac uključuje u legalnu ekonomiji i finansijski sistem i ripaja
ostalim vrednostima u sistemu.
Često se pojedine faze ne mogu razlučiti. Pojedine faze pranja novca mogu biti stovetneili se,
još češće, mogu međusobno preklapati. Kako će se odvijati pojedina faza koje će se metode
pritom koristiti zavisi o raspoloživim mehanizmima za pranje i ahtevu organizovanog
kriminala koji taj posao naručuje. U svakom slučaju pranja novca odrazumeva mnogobrojne
međusobno različite tehnike koje su obično složene, omišljate i tajne. Zajedničko im je da se
njima mora sakriti originalno poreklo lasništvo novca, i a naručitelji žele zadržati kontrolu
nad samim postupkom i po otrebi ostvariti njegovu promenu.
Pranje novca podrazumeva rešavanje, pretvaranje ili čišćenje novca tečenog
kriminalnim aktivnostima (najčešće trgovinom droge), njegov prelaz preko eđunarodnih
granica (ponajviše povratak u zemlje gdje je droga proizvedena) i onovno uključivanje tog
novca u regularne novčane tokove. Pranje novca je izuzetna retnja integritetu finansijskih
ustanova (kako se to ponajbolje ogledava u Rusiji gde afija nadzire mnoge od najvažnijih
banaka u zemlji), koja dovodi u nepovoljan položaj rivredne subjekte koji legalno posluju
(kao što je to slučaj u Kolumbiji). Perači novca e nastoje ostvariti najvišu stopu dobiti na
novac koji operu, već im je važnije esto ili investicija koje će im omogućiti najlakše i najbrže
recikliranje novca. Tako ovac može putovati iz zemlje s dobrom ekonomskom politikom u
kojoj se ostvaruju više tope dobiti u zemlje s lošijom politikom i nižim prinosima od uloženih
sredstava. Tako se bog pranja novca može dogoditi da se slobodni kapital ulaže manje
racionalno, što eliko može narušiti postojeće ekonomske tokove. Promena u potražnji novca –
kao ezultat pranja novca to se ne odražava u službenim pokazateljima - može na acionalnoj
razini izazvati nestabilnost kamata. Pranje novca, kao i ostale ezakonite aktivnosti,
uslovljavaju regresivnu distribuciju dohotka i stvaranje velike otrošačke moći pojedinaca u
uslovima opšte recesije. Time se iskrivljuje struktura otrošnje, pogotovo među bogatima, i
preobražava se postojeća socijalna stratifikacija astajanjem društvenih grupa novih bogataša.
Velika sredstva koja se zarađuju pranjem ovca utiču na porast potražnje za luksuznim
15
proizvodima, povećanje cena nekretnina i nekih potrošnih dobara, što sve potiče spekulacije i
inflaciju. Oblici radnog sudelovanja oji su u skladu sa zakonom počinju se smatrati manje
vrednim. Nezakonitost postaje osnovno načelo ekonomske aktivnosti. ranjem novca osim što
uvelike podriva slobodno tržišno delovanje, narušava i emokratsku političku strukturu i
političku stabilnost zemlje. Pranjem novca i korupcijom oja je njegova česta popratna pojava
stvara se opasna pretnja ržavnoj suverenosti, utoritetu državne vlasti, narušavanju
demokratske vrednosti i javne ustanove, i veliko šteti nacionalnoj privredi.
6. Međunarodni propisi
S porastom javne svesti o prijetnji koju organizovani kriminal postavlja društvu i s
prepoznavanjem fenomena pranja novca kao vrlo opasnog za stabilnost pojedinih ekonomija,
a otkrivanje i sprečavanje pranja novca kao učinkoviti instrument u borbi protiv organiziranog
kriminala, međunarodna je zajednica donela niz konvencija, preporuka i smernica, među
kojima vredi istaknuti sledeće. Konvencija Ujedinjenih naroda protiv nezakonitog prometa
opojnih droga i psihotropnih tvari (Beč, 1988.), kojom se razmatra problem i određuju načini
borbe protiv narkotika oduzimanjem profita stečenih od nezakonite proizvodnje i prometa
narkoticima, i promoviše međunarodna saradnja država članica. Bečka je konvencija važna
zato što je to prvi dokument kojim se kažnjava pranje novca, iako se kažnjavanje odnosi samo
na ograničeni broj predikatnih dela (Konvencija se odnosi samo na promet droge), odnosno
dela iz kojih zapravo proizlazi prljavi novac (Condemi i Pasquale, 2005:42). Konvencija 141.
Veća Evrope o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga
kaznenim delom (Strasbourg, 1990.), koja propisuje obvezu oduzimanja profita iz svih
nezakonitih delatnosti te međunarodnu saradnju u zapljeni i podeli oduzetih sredstava.
Najvažniji deo cele Konvencije jeste članak posvećen međunarodnoj saradnji. Članak 18.
navodi uzajamnu obvezu (pomoć pri istragama i usvajanje i primenu privremenih mera za
zapljenu ili konfiskaciju imovine) koja se odnosi na proceduralno pitanje o zahtevima što ih
članice šalju jedna drugoj, kao i na osnovu za odbijanje 11(Condemi i Pasquale, 2005:44-45).
Konvencija o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda
stečenog kaznenim delom te o finansiranju terorizma (ETS 198), u kojoj se, među ostalim:
• pobliže određuje finansijsko-obaveštajna jedinica (Finansial Intelligence Unit – FIU),
obaveza osnivanja FIU i pristup informacijama koji je istovetan zahtevu iz Preporuke
26. FATF-a4 (Finansial Action Task Force).
11 Đurđević D. “Suprotstavljanje pranju novca u jugoistočnoj Evropi“, Beograd,2007., str. 51-55
16
• propisuje mogućnost odgode obavljanja domaćih sumnjivih transakcija i međunarodna
saradnja u vezi s odgodom (odgodu može zahtevati FIU ili drugo nadležno telo kada postoji
sumnja da je transakcija povezana s pranjem novca ili finansiranjem terorizma, a radi analize
transakcije i potvrđivanja sumnje),
• propisuje saradnju između FIU radi prikupljanja, analize ili istraživanja relevantnih
informacija o bilo kojoj činjenici koja bi mogla upućivati na pranje novca ili finansiranje
terorizma,
• propisuje da FIU može odbiti zahtev za dostavom podataka ako bi tražena informacija
mogla omesti kaznenu istragu koja se provodi u zemlji kojoj je zahtev upućen, kada bi
otkrivanje informacije bilo u nesrazmjeru s legitimnim interesima neke fizičke ili pravne
osobe ili na neki drugi način ne bi bilo u skladu s temeljnim načelima domaćeg prava u toj
zemlji. Svako odbijanje mora biti primereno obrazloženo.
Preporuka grupe za finansijsku akciju kao tela za proricanje mera protiv pranja novca
razvijenih zemalja sveta, od kojih vredi istaknuti proširivanje kruga obveznika na
nefinansijske institucije, identifikaciju stvarnog vlasnika, preduzimanje mera dubinske
analize, povratnu informaciju, izveštavanje, nadzor i regulaciju sumnjivih transakcija i
međunarodnu saradnju. Preinaka Preporuka poprimila je svoj konačan oblik na XIV.
planetarnom sastanku (u Berlinu 2003.), na kojemu su usvojeni novi standardi prevencije i
borbe protiv pranja sredstava pribavljenih na nezakonit način i finansiranja međunarodnog
terorizma (Condemi i Pasquale, 2005:401).
Uredba 1781/2006 propisuje obavezu da informacije o nalogodavatelju prate transfer
novca radi sprečavanja, istraživanja i otkrivanja pranja novca i finansiranja terorizma. Radi
primene Specijalne preporuke. FATF-a6, kojoj je cilj poboljšanje transparentnosti svih vrsta
prebacivanja novca elektronskim putem unutar zemlje i među državama, olakšavajući pri
tome telima sprovođenja zakona da slede elektronski prenos novca što ga sprovode kriminalci
i teroristi, 2007. stupila je na snagu Uredba 1781/2006. Uredbom se propisuje obaveza
institucija koje provode transakciju da uz svaki elektronski prenos novca moraju biti navedene
potpune informacije o osobi koja je dala nalog, odnosno njeno ime, adresa i broj računa.
Nadalje, Uredba propisuje obavezu verifikacije svih prikupljenih podataka o nalogodavcu na
temelju dokumenata, podataka ili informacija dostupnih iz pouzdanih i nezavisnih izvora.
Radi prikupljanja podataka o nalogodavcu propisuje se postupanje institucija koje provode
transakciju, posrednika pri njihovu provođenju i onih koje takve transakcije primaju, kao i
procena rizika i obaveza obaveštavanja FIU o sumnjivim transakcijama.
17
Zaključno, navodi se obaveza čuvanja podataka i svih informacija o nalogodavca,
obaveza saradnje s telima koja sudeluju u borbi protiv pranja novca i finansiranja terorizma uz
propisivanje odvraćajućih i delotvornih kazni sprovođenjem učinkovitog nadzora.
Međunarodni propisi regulišu sprečavanje pranja novca i finansiranje terorizma uključujući
pravni, finansijski i nadzorni aspekt. Vođene osnovnom idejom da pranje novca i finansiranje
terorizma mora biti zabranjeno, međunarodne konvencije, smernice i preporuke propisuju
oduzimanje profita iz svih nezakonitih delatnosti, način sprovođenja mera i radnji radi
kvalitetne identifikacije i obaveštavanja finansijsko-obaveštajne jedinice, razmenu podataka s
drugim državama i međunarodnu pravnu pomoć.
7. Zakon o sprečavanju pranja novca u Srbiji
Srpski Zakon o sprečavanju pranja novca ima preventivni karakter jer propisuje mere i
radnje u bankarskom, finansijskom i drugom poslovanju koje se preduzimaju radi otkrivanja i
sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma. Vrlo je važno napomenuti da se sadržaj
svih članaka tog Zakona odnosi kako na sprečavanje pranja novca, tako i na sprečavanje
finansiranja terorizma, što u svakom pojedinom članku nije izrekom navedeno, ali proizlazi iz
odredaba člana 1, stavka 1. Zakona. Zakonom se propisuju obveznici sprovođenja mera i
radnji koji su dužni postupati po Zakonu, kao i delovanje i postupci Ureda za sprečavanje
pranja novca (u nastavku teksta: Ured) u otkrivanju sumnjivih transakcija kojima se prikriva
pravi izvor novca i imovine ili prava za koje postoji sumnja da su pribavljena na nezakonit
način u zemlji ili inostranstvu.
7.1. Obveznici sprovođenja Zakona
Članom 2, stavom 1. Zakona navode se obveznici prijave novčanih transakcija odnosno
propisuje se da su to pravne osobe i odgovorne osobe u njima i fizičke osobe koje su
obavezne preduzimati mere i radnje radi otkrivanja i sprečavanja pranja novca u skladu sa
Zakonom, a to su banke i stambene štedionice, štedno-kreditne zadruge, investicijski fondovi i
društva za upravljanje investicijskim fondovima, penzijski fondovi i društva za upravljanje
penzijskim fondovima, Finansijska agencija, Srpska pošta d.d., Srpski fond za privatizaciju,
društva za osiguranje, berze i ostale pravne osobe ovlašćene za obavljanje poslova u vezi s
vrednosnim papirima, ovlašćeni menjači, zalagaonice, priređivači igara na sreću za lutrijske
igre, za igre u kazinima, za kladioničke igre i za igre na sreću na automatima. Obaveze su
18
proširene i na podružnice domaćih obveznika u inostranstvu (npr. banaka, društava za
osiguranje i sl.) ili onih obveznika koji u većinskom vlasništvu ili pod kontrolom imaju
finansijske institucije u državama u kojima se ne primenjuju standardi sprečavanja pranja
novca.
Isto tako, kao obveznici se navode i druge pravne osobe, trgovci pojedinci, obrtnici
i fizičke osobe koje primaju i šalju novčana sredstva, prodaju i kupuju dugovanja i
potraživanja, upravljaju imovinom za treće osobe, izdaju platne i kreditne kartice i posluju tim
karticama, bave se leasingom, organiziraju putovanja, dražbe, trguju nekretninama,
umetninama, antikvitetima i drugim predmetima veće vrednosti i obradom plemenitih kovina
i dragulja i njihovim prometom. Novost koju donose zadnje izmene i dopune Zakona (NN
117/03), a odnosi se na proširenje kruga obveznika na advokate, advokatska društva, javne
beležnike, revizorske kompanije, ovlašćene revizore, pravne ili fizičke osobe koje obavljaju
računovodstvene poslove ili poslove poreznog savetovanja, zapravo je usklađenje sa
Smernicom EU 2001/97/EC o sprečavanju korišćenja finansijskog sistema radi pranja novca.
Svi obveznici, u skladu sa članom 15. Pravilnika o sprovođenju Zakona (u nastavku teksta:
Pravilnik), dužni su odrediti ovlašćenu osobu koja je odgovorna za aprovođenje Zakona.
Ovlašćena će osoba obavljati svoj zadatak u saradnji s “mrežom” odgovornih osoba u nižim
organizacijskim jedinicama obveznika. Ta je osoba odgovorna za saradnju s Uredom,
odnosno za preduzimanje svih mera za otkrivanje i sprečavanje pranja novca.
7.2. Identifikacija stranke
Jedna od mera za otkrivanje pranja novca koju preduzimaju obveznici upravo je
utvrđivanje identiteta stranke prilikom otvaranja svih vrsta bankovnih računa ili
uspostavljanja drugih oblika trajnije poslovne saradnje sa strankom, odnosno:
• prilikom svake transakcije koja se obavlja gotovim novcem, stranom valutom, vrednosnim
papirima, plemenitim kovinama i draguljima ako je vrednost transakcije 105.000 din ili veća,
• prilikom obavljanja povezanih transakcija koje ukupno dosežu vrednost 105.000 din ili
veću,
• društva za osiguranje utvrđuju identitet stranke kada je reč o poslovima životnog osiguranja
ako godišnji broj premija za životno osiguranje prelazi 40.000 din,
• prilikom svih ostalih gotovinskih ili negotovinskih transakcija ako postoji sumnja da je reč o
pranju novca.
19
Uključivanjem u međunarodne finansijske tokove Srbija je, osim investicijama iz zakonitog
poslovanja, izložena i transakcijama kojima se ne zna pravi izvor sredstava, kao ni identitet
osobe koja iza njih stvarno stoji, kao i investicijama koje svoj izvor imaju u off shore zonama.
Upravo iz zahteva koje postavlja Smernica 2005/60/EZ (u nastavku teksta: Treća smernica) i
Preporuke FAFT-a, Zakonom je propisana obaveza da prilikom otvaranja računa ili drugih
oblika uspostavljanja trajnije poslovne saradnje, radi utvrđivanja identiteta stvarnog vlasnika,
obveznik zatraži od stranke izjavu s podacima o stvarnom vlasniku pravne osobe i popisom
članova Uprave. Način identifikacije stvarnog vlasnika detaljnije je propisan Pravilnikom.
7.3. Obaveštavanje ureda
Iz člana 8. Zakona proizlazi obaveza o dostavi podataka (o stranci i transakciji) koje
je obveznik prikupio prilikom identifikacije, i to za transakcije koje se obavljaju gotovim
novcem, stranom valutom, vrednosnim papirima, plemenitim kovinama i draguljima i za
povezane transakcije ako je iznos transakcije 200.000 din ili više. Naime, limit za
identifikaciju je iznos od 105.000 din, a sve transakcije u vrednosti od 105.000 do 200.000
din obveznik će pohranjivati u svoje evidencije, dostupne na zahtev Ureda, ali o tome neće
obaveštavati Ured. Obaveštavanje o transakcijama vezanim za poslove životnog osiguranja,
ako godišnji broj premija prelazi 40.000 din, obveznik treba prijavljivati u iznosu koji je
potreban i za identifikaciju, i to na način propisan Zakonom. Nadalje, obveznik će Uredu
dostavljati obaveštenje o svim ostalim gotovinskim i negotovinskim transakcijama za koje
postoji sumnja da su pranje novca, bez obzira na iznos i vrstu transakcije. Člankom 3.
Pravilnika jasno se propisuje način identifikacije stvarnog vlasnika. Naime, prilikom
otvaranja računa ili drugih oblika uspostavljanja trajnije poslovne saradnje obveznik je dužan
od stranke zatražiti izjavu s podacima o stvarnom vlasniku i članovima Uprave pravne osobe.
Ako se ne može utvrditi identitet stvarnog vlasnika – fizičke osobe, obveznik će prihvatiti
izjavu u kojoj je kao stvarni vlasnik navedena pravna osoba (s nazivom kompanije, sedištem,
državom i matičnim brojem) registrovana u državama koje primenjuju međunarodne
standarde sprečavanja pranja novca. Međutim, za stranke koje su registrovane u off shore
zonama i nekooperativnim zemljama, podatak o stvarnom vlasniku – fizičkoj osobi, jedan je
od osnovnih uslova za otvaranje računa ili uspostavljanje poslovne saradnje. Posumnja li
obveznik da je došlo do promene vlasničko-upravljačke strukture, dužan je zatražiti od
stranke novu izjavu o stvarnom vlasniku. Strankama koje ne dostave pisanu izjavu s podacima
o stvarnom vlasniku i članovima
20
Uprave pravne osobe prilikom otvaranja računa ili uspostavljanja poslovne saradnje,
odnosno dostave izjavu s nepotpunim podacima, a obvezniku nije poznata njihova vlasničko-
upravljačka struktura, neće se moći otvoriti račun ili uspostaviti poslovna saradnja. Ako je pak
obveznik zatražio novu izjavu od stranke, a ona mu nije dostavljena ili je nepotpuna, obveznik
je dužan zatvoriti račun ili prekinuti poslovnu saradnju sa strankom. Na osnovu člana 21.
Pravilnika, obveznik je dužan na pravilan način voditi popis o provedenim transakcijama,
prilikom kojih je obveznik dužan samo identifikovati stranku, o čemu je dužan i obavestiti
Ured. Podatke o identifikaciji stranke koja obavlja transakciju i o samoj transakciji obveznik
čuva u svojim evidencijama hronološkim redom i na način koji omogućuje njihov učinkoviti
nadzor od ovlašćenih tela. Isto tako, obveznik mora omogućiti brzo i kompletno dostavljanje
podataka koje traži Ured, a koji se odnose na stranke i transakcije kao predmet obrade. S
obzirom na to da se u analitičkom radu Ureda pokazalo kako neke vrste transakcija nemaju
veliku važnost u obradi podataka, članom 24. Pravilnika propisano je da obveznici ne
obaveštavaju Ured o gotovinskim transakcijama polaganja dnevnog utrška od prodaje robe
ili usluga na račun, osim pri sumnji na pranje novca12.
Isto tako, obveznici moraju obaveštavati Ured i o transakcijama koje odbiju obaviti
ako ne mogu na Zakonom propisani način identifikovati stranku i pribaviti sve potrebne
podatke o transakciji. Tada uz obaveštenje moraju dostaviti i podatke koje prikupe u vezi s
takvim transakcijama i osobama.
7.4. Tajnost postupka i podataka
Skladno članu 15. Zakona, svi podaci prikupljeni na osnovu Zakona poverljivi su i
tajni i mogu se koristiti samo za otkrivanje i sprečavanje pranja novca ili kaznenog dela u
vezi s pranjem novca. 13Podaci dobijeni međunarodnom saradnjom takođe se mogu koristiti
samo za sprečavanje i otkrivanje pranja novca, a da bi se mogli upotrebiti za policijske i
sudske postupke, o tome se mora tražiti saglasnost od inostranog ureda koji ih je dostavio. Na
temelju člana 17. Zakona, Ured i obveznik ne obaveštavaju osobu o prikupljenim podacima
koji se na nju odnose niti o postupanju prema Zakonu14. Prethodno navedene podatke Ured
daje samo na zahtev suda. Dakle, zaštita podataka i postupka jedna je od glavnih stvari upravo
zato što obaveštenje koje Ured prima sadrže podatke o transakcijama koji su bankarska tajna,
kao i lične informacije u vezi sa sumnjom o pranju novca koja se može pokazati i 12 S. Cindori: „Sistem sprečavanja pranja novca, Finansijska teorija i praksa“, Beograd, 2003.,str. 55-7213 Član 15. Treće direktive i Preporuke 6, 7. i 8. FATF-a
14 Član 17. Treće direktive i Preporuka 5. FATF-a
21
neosnovanom. Podatke kojima raspolaže, Ured može dati na uvid osobi na koju se oni odnose,
ali samo na njen zahtev, i to deset godina nakon njihova prikupljanja. Usklađivanje domaćeg
zakonodavstva s međunarodnim standardima Borba protiv teškog kriminala sve više postaje
međunarodni problem, što zahteva moderne i učinkovite metode kako u nacionalnim, tako i u
međunarodnim razmerima. Za usklađivanje s međunarodnim standardima nužna je izmena
odnosno donošenje novog Zakona o sprečavanju pranja novca i novog Pravilnika.
8. Ured za sprečavanje pranja novca
Ured za sprečavanje pranja novca osnovan je u sastavu Ministarstva finansija kao
samostalna jedinica, a uređen je Uredbom o unutrašnjoj srukturi Ministarstva finansija.
Prema svetskim standardima, i srpski je Ured kao finansijsko-obaveštajna jedinica zapravo
analitička služba koja treba preventivno delovati na području pranja novca, analitički
obrađivati podatke koje prikuplja od obveznika, a propisani su Zakonom, i dostavljati
obaveštenja o sumnjivim transakcijama nadležnim državnim telima i inostranim uredima.
8.1. Delokrug rada i sturktura Ureda
Skladno Uredbi, Ured je samostalna unutrašnja strukturna jedinica u sastavu
Ministarstva finansija, osnovana na osnovu Zakona o sprečavanju pranja novca kao
finansijsko- obaveštajna jedinica administrativnog modela koja:
• prikuplja, analizira, analitički obrađuje i pohranjuje Zakonom propisane podatke o
transakcijama dobijene od obveznika, i to radi sprečavanja i otkrivanja pranja novca i
sprečavanja finansiranja terorizma,
• dostavlja obaveštenja o sumnjivim transakcijama nadležnim državnim telima na dalje
postupanje i procesuiranje te zajedno s njima preduzima mere za sprečavanje i otkrivanje
pranja novca i sprečavanje finansiranja terorizma15,
• obavlja administrativni nadzor obveznika s obzirom na sprovođenje Zakona iz delokruga
svoje nadležnosti16,
Ured posreduje između obveznika iz finansijskoga i nefinansijskog sektora i nadležnih
tela koja nakon primitka obaveštenja o sumnjivim transakcijama određuju smer i dinamiku
postupanja u istraživanju i dokazivanju tog kaznenog dela.
• neposredno i uz uslov uzajamnosti međunarodno razmenjuje podatke o sumnjivim
15 Članci 26. i 27. Treće direktive i Preporuka 14. FATF-a16 Član 39. Treće direktive i Preporuka 17. FATF-a
22
transakcijama s odgovarajućim telima i službama pojedinih država koje se bave
sprečavanjem pranja novca,17
• obavlja i druge poslove bitne za razvoj preventivne strategije u sprečavanju pranja
novca18.
Ured je struktuiran u dva odela: Odeljak za prevenciju i Odeljak za analitiku. Odeljak
za prevenciju obavlja stručne i administrativne poslove u saradnji sa Zakonom određenim
obveznicima i predlaže i prati razvoj preventivne strategije na tom području. Jedna od
osnovnih zadataka Odela jeste razvoj i praćenje sistema indikatora za prepoznavanje
sumnjivih transakcija obveznika i tumačenja vezana za praktičnu primenu Zakona i
podzakonskih propisa. Radi usklađivanja s međunarodnim propisima, delatnici Odela izrađuju
zakonske i podzakonske akte i interne propise iz područja sprečavanja pranja novca i područja
sistemske zaštite podataka i evidencija Ureda. Osnovna uloga Odela za analitiku jest obrada
podataka o zaprimljenim gotovinskim i sumnjivim transakcijama na temelju određenih
indikatora i metodologija, a na osnovi specifične ekspertize (tzv. grupno-obaveštajne
analitike). Načelnik Odela, na temelju sprovedene strateške analize i pretrage baza Ureda,
predlaže analitičku obradu novih predmeta, a inspektori utvrđuju indicije o pranju novca i
uspostavljaju vezu između sumnjive transakcije i određene kriminalne aktivnosti u zemlji i
inostranstvu iz koje potiču nezakonita sredstva. U sklopu saradnje putem razmene podataka i
informacija s odgovarajućim međunarodnim telima i organizacijama koje se bave
sprečavanjem i otkrivanjem pranja novca, Odel sudeluje i u međunarodnim akcijama i
analizira i prati tendencije pranja novca u zemlji i u inostranstvu.
8.2. Tajnost postupka i podataka
Članom 15. Zakona propisano je da su svi podaci prikupljeni na osnovu Zakona
poverljivi i tajni, a mogu se koristiti samo za otkrivanje i sprečavanje pranja novca ili
kaznenog dela u vezi s pranjem novca. Nadalje, člankom 17. Zakona propisano je da Ured i
obveznik ne obaveštavaju osobu o prikupljenim podacima koji se na nju odnose ni o
postupanju prema Zakonu, odnosno Ured daje podatke samo na zahtev suda. Podatke kojima
17 Uredba o unutrašnjoj strukturi Ministarstva finansija (NN 70/01).
18 Uredba o unutrašnjoj strukturi Ministarstva finansija (NN 70/01).
23
raspolaže Ured može dati na uvid osobi na koju se oni odnose na njen zahtev, ali tek deset
godina nakon njihova prikupljanja. Zaštita tajnosti podataka u Uredu propisana je Uredbom o
zaštiti tajnosti podataka, postupku s pismenim merama zaštite radnog prostora i dokumenata i
održavanju reda u Uredu za sprečavanje pranja novca.
Uredbom se pre svega definiše pojam službene tajne i označavanje tajnosti podataka,
primanje i uručivanje pošte i postupak s pismima u Uredu, nadzor ulaza i boravka u
prostorijama Ureda, kao i mere zaštite radnog prostora i dokumenata. Zaštita podataka u
elektronskom obliku regulisana je Uredbom o korišćenju i obaveznim merama zaštite
Inteligentnog informacijskog sistema Ureda. Njime se propisuje sistem ovlašćene upotrebe i
obavezne mere zaštite podataka, informacija i znanja prikupljenih na temelju Zakona i
odnosnog Pravilnika na nivou celokupnog Inteligentnog informacijskog sistema Ureda. Svaka
osoba koja se zapošljava u Uredu dužna je potpisati izjavu o čuvanju tajnosti podataka. U
izjavi se osoba, pod materijalnom i kaznenom odgovornošću, obavezuje da ćečuvati u tajnosti
sve podatke, informacije i saznanja do kojih dođe tokom rada u Uredu, odnosno obavezuje se
da ih neće odati ni predati drugoj osobi ili na drugi način učiniti pristupačnim. Obaveze
čuvanja tajnosti podataka delatnici se moraju pridržavati i nakon prestanka rada u Uredu.
8.3. Egmont grupa
Egmont grupa je međunarodna mreža nacionalnih ureda specijaliziranih za borbu
protiv pranja nezakonitih sredstava. Trajno podržava saradnju nacionalnih ureda, podstiče
međusobnu razmenu informacija i iskustava o mogućim slučajevima pranja novca. U njenom
je sastavu trenutno 101 nacionalna finansijska obaveštajna jedinica koja se bavi sprečavanjem
i otkrivanjem pranja novca. Jedno od gotovo najvažnijih postignuća rada grupe jeste stvaranje
zaštićene internetske komunikacije. Egmontov međunarodni sigurnosni internetski web sistem
omogućuje članovima međusobnu komunikaciju putem zaštićenog e-maila, olakšavajući
praktičnu i brzu razmenu podataka u borbi protiv pranja novca. Iako to ne zamenjuje
tradicionalne kanale koji služe za dobijanje dokaza za sudski proces, nadzornim službama
mogu osigurati korisne informacije u istrazi. Dakle, cilj je Egmont grupe stvaranje uslova za
sigurnu, brzu i zakonski utemeljenu razmenu informacija koja služi borbi protiv pranja novca
i koja je usmerena na stvaranje mreže u međunarodnoj saradnji ureda. U nastojanju za što
većim protokom informacija koje pridonose otkrivanju pranja novca, Ured je potpisao
Memorandume o razumevanju s uredima iz Slovenije, Belgije, Italije, Češke, Paname, Litve,
24
Makedonije, Libanona, Izraela, Bugarske, Rumunjske, Australije, Lihtenštajna, Albanije,
BiH, Crne Gore, Poljske, Hrvatske, Gruzije i Ukrajine.
Korišćenje Inteligentnoga informacijskog sistema Ureda obuhvata strategijsku i operativnu
analitiku i vizualizaciju, s krajnjim ciljem detektovanja sumnjivih transakcija putem
određenih indikatora i dostavljanja obaveštenja o sumnjivim transakcijama nadležnim
državnim telima radi daljnjeg postupanja, povezujući sumnjive transakcije s kriminalnim
aktivnostima pojedinca, grupe ili organizacije, uključujući poznate metode pranja novca.19
Srbija je stalna članica posebnog Odbora Veća Evrope za procenu mera protiv pranja novca
(The Commitee on the Evolution of Anti-Money Laundering Meausures – Moneyval
Comitee).
9. Pranje novca zloupotreba informacionih tehnologija
U okviru fronta nacionalne, regionalne i globalne borbe usmerene na iskorenjivanju
organizovanog kriminala i povećanju stepena bezbednosti veliki značaj poseduju do sada
relativno neistražene mogućnosti suzbijanja pranja novca. U svemu tome su primarno
značajne aktivnosti nacionalnih vlada uz veoma rastući značaj regionalne i multilateralne
saradnje različitih tela i organizacija, što je trajna spoljno-politička i bezbednosna
orijentacija naše zemlje, vlade i demokratskih institucija20. Donošenje saveznog Zakona o
suzbijanju pranja novca je samo prvi korak, formalne prirode, koji za sobom povlači veoma
značajne unutrašnje i spoljnje obaveze koje će biti sve oštrije izražene u formi implicitnih
zahteva i obaveza, koje će morati da ispuni naša zemlja u procesu stabilizacije i pripajanja sa
Evropskom Unijom (EU) i reintegracije u međunarodne finansijske institucije (Međunarodni
monetarni fond, Svetska banka, Svetska trgovinska organizacija i druge). Zbog toga je veoma
značajno odrediti implikacije mehanizama i instrumenata suzbijanja pranja novca na sektore:
a) banaka, b) finansijskih institucija i v) privrede. Uz rastuću saradnju na međunarodnom
planu u ovoj sferi, moguće je unapređenje nacionalne bezbednosti i zaštita nacionalnih
interesa kao trajni strateški interes demokratskog društva i civilnih institucija. Izražena
nestabilnost savremenog sveta u ekonomskom, političkom i društvenom pogledu, uz
unipolarni svetski poredak koji je potisnuo blokovske tradicionalne podele i hladni rat ali ga
nije eliminisao, donela je nove izazove. Jedan od svakako najvećih izazova je pranje novca.
19 S. Cindori: „Sistem sprečavanja pranja novca, Finansijska teorija i praksa“, str. 55-72 (2007.)
20 Časopis “Poslovna politika”(Broj jul-avgust 2003 str. 19-21).
25
Ogroman napredak u razvoju informacionih tehnologija, internet, e-poslovanje,
relativno jeftini informatički resursi (mogućnost nabavke personalnog računara od strane
pojedinca, zakup i usluge internet provajdinga), kao i ostvarivanje dugogodišnjeg sna
"kupovina iz fotelje" preko mreže, uz posedovanje platne kartice za plaćanje elektronskim
novcem, stvorili su i preduslove da se u glavama pojedinaca stvori ideja za zloupotrebu istih. 21Prethodno definisano okruženje kao jednu od bitnih determinanti ima i ekspanziju
zloupotrebe informacionih tehnologija do neslućenih granica. Zbog toga, ali svakako ne samo
zato, pranje novca prerasta od usko nacionalnog i eventualno regionalnog u primarni problem
regionalne i globalne bezbednosti koji će biti u fokusu svetske politike tokom prvih dekada
21. veka. Uloga nacionalnih vlada u suzbijanju pranja novca je nezamenljiva. Zaoštravanje
borbe protiv terorizma, sve bezočniji teroristički akti, nove metode rada, uključivanje sve
većeg broja informatičkih stručnjaka u rad terorističkih organizacija i grupa zahtevaju nove
odgovore i kreiranje nacionalnih i koordiniranih međunarodnih strategija borbe u suzbijanju
pranja novca. Snažan nacionalni finansijski, bankarski i regulatorni sistem i državne
institucije su zaloga efikasne borbe u suprotstavljanja pranju novca. Savremena borba protiv
zloupotrebe informacionih tehnologija se odvija na više frontova: nacionalnom, regionalnom i
međunarodnom. Kreiranje nacionalne strategije borbe protiv pranja novca podrazumeva
izgradnju i očuvanje ljudskih prava i sloboda, institucija demokratskog društva. Suština je:
društvena zajednica jedino može biti na strikno zakonskim osnovama bolje zaštićena i
bezbednija od pojava pranja novca i zloupotrebe informacionih tehnologija u te svrhe.
Trendovi međunarodne trgovine, tokovi novca i kapitala, kretanje ljudi, dobijaju nove
pojavne oblike i gube mnoga od postojećih ograničenja. Nastaju nove mogućnosti ali i još
nepoznati rizici koje nije moguće sagledati do kraja. Novi fenomeni 21. veka zahtevaju nove
organizovane društvene odgovore i reakcije. Sve ugroženija nacionalna bezbednost zahteva
nove pristupe i rešenja bezbednosnog odgovora, reakcije i fronta organizovane demokratske
države u borbi protiv pranja novca. Mogućnost da naša zemlja u ovom domenu ostvari
značajne rezultate i proboje je potencijal sticanja enormnog regionalnog i međunarodnog
kredibiliteta i povećavanja ugleda i uticaja naše zemlje i njene spoljnje politike. Uslov za to su
kreiranje nacionalne koordinirane strategije suprotstavljanja pranju novca, za koju je
potrebnovreme, materijalni resursi, ljudi i institucije.
Ključnu ulogu u ovoj borbi će imati banke i njihovi informacioni sistemi. Najveća je
odgovornost banaka u suprotstavljanju pranju novca je sprečavanje, kako samog pranja
nelegalno stečenog novca, tako i sprečavanje njegovog uvođenja u legalne tokove. Vrlo je
21 Petrović, R. Slobodan „Kompjuterski kriminal“, Beograd, 2001., str 153.
26
značajna elaboracija veoma obuhvatnih i kompleksnih procedura sticanja saznanja o stvarnim
aktivnostima klijenata, sticanja jasnog i nedvosmislenog saznanja i uvida za koje namene se
koriste novčana sredstva (kratkoročna), investira kapital (dugoročno), sa fokusom na
procedurama interne kontrole i interne revizije i eksterne komercijalne revizije, prema
Međunarodnim i nacionalnim standardima revizije i računovodstvenim standardima kao i
nacionalnim regulativama i merama vezanim za platni promet (unutrašnji i međunarodni). Da
bi se pojava pranja novca i zloupotrebe informacionih tehnologija suzbila neophodno je
uspostaviti aspekte rane detekcije, suzbijanja i prevencije pranja novca u bankama i u sistemu
platnog prometa. Kontiunirano suprotstavljanje pranju novca značajno onemogućava na
preventivnoj osnovi finansiranje svih vidova kriminala. Zbog toga je potrebno sagledati u
kakvoj će poziciji biti banke, bankarski, finansijski i privrednisistemi nacija, regionalni i
globalni po uvođenju novih mera suprotstavljanju pranju novca kao i mehanizama za kontrolu
i nadzor informacionih tehnologija koje u ovoj vrsti aktivnosti čine medium .
• Suprotstavljanje pranju novca predstavlja skup mera, radnji, aktivnosti i postupaka koje
preduzimaju nadležni organi u cilju ostvarivanja funkcije države u domenu suzbijanja
mehanizama pranja novca, odnosno zaštite njenih vitalnih vrednosti i nacionalne. Zaštita ne
predstavlja bilo kakvu posebnu organizaciju koja bi izvršavala zadatke iz oblasti javne i
državne bezbednosti, već naprotiv, delatnošću nadležnih državnih i društvenih organa
ostvaruje se funkcija integralne zaštite nacionalnih interesa od negativnih efekata pranja
novca.
• Sistem suprotstavljanja pranju novca predstavlja jedan od najnovijih podsistema u okviru
integralnog sistema bezbednosti (javne i nacionalne) i obuhvata niz radnji i mera u sklopu
organizacije fizičke i tehničke zaštite i bezbednosne zaštite (aktivne i pasivne), radi
sprečavanja raznih kriminalnih i drugih oblika ugrožavanja nacionalne bezbednosti u sferi
pranja novca i borbi protiv terorizma na nacionalnom, regionalnom i međunarodnom planu, sa
ciljem otkrivanja njihovih učinilaca, kao i efikasnije zaštite države od mehanizama pranja
novca i terorizma što je od centralnog značaja za bezbednost zemlje, nacionalne privrede i
građana.
Udžbenici koji se bave pranjem novca kažu da postoje četiri zajednička faktora za sve
takve operacije. Prvi polazi od činjenice da nema potrebe za pranjem ako svako zna čije su
pare kad one izađu iz mašine za pranje. Dakle, prvo pravilo je da vlasništvo i poreklo moraju
biti sakriveni. Drugo podrazumeva da novac mora promeniti oblik. Niko ne pere pare da bi od
tri miliona dolara u banknotama od 20 dolara na kraju dobio tri miliona dolara u banknotama
od 20 dolara. Zato se gotovina pretvara u bankovne račune, skupe slike, luksuzne vile,
27
automobile, zemlju, čekove... Američke vlasti su pre nekoliko godina utvrdile, recimo, da su
pare prane preko računa otvorenih na ime Merilin Monro, Zeke Rodžera, Me Vest, Abrahama
Linkolna... Promena oblika, kad je reč o ogromnim iznosima gotovine, znači i smanjenje
obima. Jer, suprotno opštem uverenju, dva miliona dolara ne mogu stati u aktntašnu: dva
miliona dolara u novčanicama od 20 dolara je gomila visoka bar tri metra. Treće, trag koji
ostaje iza para mora biti nejasan. Cilj čitave operacije je propao ako neko može ući u trag
parama od početka do kraja. Zato se ona sprovodi kroz bezbroj bankarskih računa, preko
lažnih banaka i lažnih kompanija.
Recimo, otvorite firmu ili banku na Holandskim Antilima i tamo položite svoj ilegalno
zarađen novac. Uz pomoć dobrih veza, prebacite pare u Roterdam, na račun brodske
kompanije registrovane u Panami sa sedištem na Kipru. Oni ih pošalju u Singapur, na račun
osiguravajućeg društva registrovanog u Lihtenštajnu sa sedištem na Ajsl of Men, odakle pare
idu na račun građevinske kompanije registrovane u Hongkongu koja radi u Monaku, a ima
račun u Los Anđelesu. I tako bar četdesetak puta. Ako ste spretni i brzi ceo posao možete
obaviti za manje od sata. I na kraju, ma kroz kakve i ma kroz koliko operacija novac prolazio
pri pranju, nad njim uvek treba imati kontrolu. Svi ljudi umešani u posao znaju da je reč o
prljavim parama i da njihov vlasnik malo šta može učiniti ako ih ukradu. Koliko je opasno ne
poštovati ovo pravilo uverila su se četiri Mađara početkom 1992. godine. Sa 2,6 miliona
nemačkih maraka u rukama ušli su jednog dana u glavnu zgradu čuvene švajcarske banke
Kredit Svis, na Paradeplacu u Cirihu, gde su imali zakazan sastanak. U velikom, mermernom
holu prišla su im dvojica muškaraca koji su se predstavili kao službenici banke. Dok je jedan
sa koferima punim para otišao u sobu da ih prebroji, drugi je Mađare pozvao na kafu. Pošto
se onaj prvi nije pojavljivao ovaj drugi je otišao "da proveri gde je" i - više se nije vratio.
Nedelju dana kasnije isto se proveo i jedan kanadski biznismen koji je - opet u Kredit Svis na
Paradeplacu - došao sa torbama u kojima je bilo 2,5 miliona dolara u švajcarskim francima.
Banka je sprovela istragu, utvrdila da niko iz nje nije bio umešan i ostalo je nejasno kako je
sve bilo moguće. Pokazalo se, ipak, da i nad lopovima ima lopova.22
Formiranjem institucije za prikupljanje relevatnih informacija koja bi prikupljala i
razmenjivala kako finansijske, tako i informacije koje se odnose na bilo koji vid zloupotrebe
informacionih tehnologija na domaćem i međunarodnim nivou u svrhu kontrolisanja i
prevencije pranja novca i zloupotrebe informacionih tehnologija, postigli bi se značajni
rezultati. Potrebno je osnovati međuresornu radnu grupu koja bi okupljala sve agencije i
institucije uključene u suzbijanje pranja novca i zloupotrebe informacionih tehnologija kako
22 http://www.blicnews.com/no24/3novac/novac1.htm.
28
bi se redovno testirao i ocenjivao njihov rad i razgovaralo o adaptaciji ka novim izazovima.
Nameće se neophodnost programske harmonizacije rada banaka i drugih finansijskih ustanova
i institucija koji se mora poštovati kako bi standardi za identifikaciju finansijskih transakcija
delovali i omogućili praćenje stvarnih korisnika računa5. Sama problematika pranja novca i
zloupotrebe informacionih tehnologija nameće obaveze kako bankarima tako i
informatičarima da svako iz svog ugla da maksimalan doprinos na sprečavanju ovog
društvenog zla čija transformacija upravo svoj novi procvat zasniva na zloupotrebi
informacionih tehnologija. Značajan ako ne i najveći doprinos na ukazivanju i sagledavanju
zloupotrebe informacionih tehnologija možemo sresti u knjizi "Kompjuterski kriminal" dr
Slobodana R. Petrovića gde se na sistematičan način uz vredno prikupljene primere može
videti praktična evolucija zloupotrebe informacionih tehnologija od prvobitnih
sitnosopstveničkih ka krupnim kriminalno-organizovanim, finansijskim, političkim,
terorističkim i drugim malverzacijama: "Da bi slika o kompjuterskom kriminalu bila što
potpunija, pa samim tim i jasnija, čitaocu se nudi još jedan broj primera, među kojima se
nalaze i slučajevi iz naše sredine. Ova činjenica samo potvrdjuje konstataciju da mi, kada je u
pitanju kompjuterski kriminal, nismo, niti ćemo biti izuzetci.23
Z. M., KU br. 11978/83 od 19.05.1983. godine, blagajnik ekspoziture "Beobanke" izvršio je
krivično delo zloupotrebe službenog položaja iz 51. 242. KZ SRS i krivično delo falsifikovanja
službene isprave iz čl. 428. KZ SRS na sledeći način: Ekspozitura "Beobanke" gde je Z. M. bio
zaposlen koristila je terminale za direktno ubacivanje novog stanja u računar i za provere stanja
imovine po štednim partijama štediša koji traže isplatu. Za rad na terminalu posebno su obučeni
pojedini radnici "Beobanke" među kojima je bio i Marković, ali nisu svi obučeni radnici i radili na
terminalu, već samo likvidatori koji su dobili i specijalne ključeve za startovanje, bez kojih
terminal ne može da radi. Ovi su ključevi prilikom davanja kontakata na dnevniku terminala
ostavljali trag u vidu šifre tako da se po pravilu uvek znalo koji je radnik radio na terminalu, što
je predstavljalo jednu vrstu zaštite od zloupotreba. Međutim, u odnosima među radnicima u
ekspozituri vladalo je veliko poverenje, pa je prvi ovlašćeni radnik početkom radnog vremena
stavljao svoj ključ u bravu terminala i nije isključivao mašinu do kraja radnog vremena, a
promene na terminalu vršio je ko stigne od zaposlenih. Ovu mogućnost iskoristio je Z. M., pa je u
terminal ubacio svoju dinarsku štednu knjižicu "Beobanke" koja glasi na donosioca i zahtevao
isplatu od 180.000 dinara, iako je na knjižici imao samo 2.000 dinara. Naravno, terminal nije
dozvolio traženu isplatu niti je, pošto je tako bio programiran, iskazao minusni saldo od 178.000
dinara, već je u knjižici zabeležio traženu isplatu od 180.000 dinara, a u rubrici "stanje" iskazao
stvarno stanje od 2.000 dinara koliko je vlasnik zaista imao. Odmah nakon ove promene Z. M. je
na terminalu izvršio novu promenu u štednoj knjižici i to u suprotnom smeru, odnosno sada je
izvršio storniranje tražene isplate knjižeći brojku 180.000 crvenim brojevima. Na ovaj način kroz
23 Petrović, R. Slobodan, „Kompjuterski kriminal“ , Beograd, 2001., str 53.
29
dnevnik terminala prikazano je da je isplata stornirana te je promena imovine svedena na nulu.
Međutim, mašina je storniranje u knjižici prihvatila kao uplatu, pa je sada fiktivno povećala stanje
imovine na 182.000 dinara. Na ovaj način Z. M. je u računaru stvorio lažno stanje imovine za
navedeni iznos i mogao je u bilo kojoj ekspozituri "Beobanke" podići 182.000 dinara, što je on i
učinio. Otkrivanje ovog krivičnog dela bilo je otežano bez obzira na šifru ključa kojom je
odredjeni radnik zadužen, jer se preko nje nije moglo utvrditi ko je izvršio promene na terminalu,
kao i činjenicu da je isplata izvršena sa partije štednje na donosioca, te je izvršilac bio nepoznato
lice. Krivično delo je uočeno tek naknadnom kontrolom dnevnika terminala iz koga se videla
nelogičnost promene storniranja isplate iznosa od 180.000 dinara.24
Jedan od primera nemilosrdne borbe u suzbijanju pranja novca je svakako i
međunarodni sudski proces koga je prošle godine pokrenula Evropska unija, optuživši
kompaniju Reynolds za pranje novca. R.J. Reynolds (RJR), je drugi po veličini duvanski
koncern u SAD. EU je podigla optužnicu zbog navodnog pranja novca. U optužnici protiv
R.J. Reynoldsa, proizvođača cigareta marke "Kamel" i "Vinston", EU tvrdi da je kompanija:
„Više od deset godina vodila i nadzirala pranje novca". Po optužnici EU na 145 stranica "RJR
je učestvovao u organizovanom kriminalu i podupirao ga time što je prao novac koji vodi
poreklo iz trgovine drogom i iz drugih zločina". EU tvrdi da su šefovi podzemlja svoje
ilegalne prihode prali kupovinom cigareta u ogromnim količinama, koje su plaćali preko
posrednika i perača novca. Istragu su sproveli članovi OLAF-a, nemačkog državnog tužioca
Franz-Hermanna Bruennera. Optužnica detaljno opisuje zamršene puteve Rejnoldsovih
cigareta u jednom i vraćanje novca u suprotnom smeru... Kakav će konačan epilog ove
optužnice biti ostaje da se vidi na sudu. Na osnovu svega do sada izloženog jasno se nameće
potreba za povećanom kontrolom društvenih i državnih činilaca nad pojavama zloupotrebe
informacionih tehnologija i spregom ovih pojava sa pranjem novca. Kombinacija ova dva
nedela svakako utiče na potrebu školovanja specifičnih kategorija stručnjaka kao sto su
revizori informatičkih tehnologija, veštaci za informacione tehnologije i dr.
10. Nacionalna strategiju za borbu protiv organizovanog kriminala
Organizovani kriminal predstavlja najsloženiju i najopasniju vrstu kriminala u
svakom društvu i jednu od najvećih pretnji savremenom čovečanstvu. Republika Srbija je
odlučna u nameri da, strateškim pristupom i uz pomoć međunarodne zajednice, razvije
nacionalne kapacitete i potencijale za efikasnu borbu protiv svih oblika organizovanog
24 Petrović, R. Slobodan, „Kompjuterski kriminal“ , Beograd, 2001., str 102.
30
kriminala, a posebno protiv različitih oblika koruptivnog povezivanja i uticaja njegovih
nosilaca u strukturama državne vlasti25.
Donošenje i implementacija Nacionalne strategije za borbu protiv organizovanog
kriminala (u daljem tekstu: Strategija) je od najšireg značaja za sve građane Republike Srbije i
važan je korak u procesu pridruživanja Evropskoj uniji. Vlada će stvoriti sve neophodne
političke i pravne pretpostavke za uspešnu primenu Strategije sa težištem na tri osnovna
principa: primeni i razvijanju preventivnog, represivnog delovanja i oduzimanja imovine
proistekle iz krivičnih dela. Takođe, Vlada će preko svojih institucija aktivno razvijati
poverenje i saradnju sa građanima i privatnim sektorom, radi povezivanja svih snaga i
potencijala zajednice u borbi protiv organizovanog kriminala.
Strategijom Vlada utvrđuje politiku u oblasti uspostavljanja efikasnog sistema za
borbu protiv organizovanog kriminala, kojom definiše strategijske ciljeve, uloge i
odgovornost državnih subjekata i određuje okvire za izradu planova implementacije. Takođe,
Strategijom se stvaraju dodatni uslovi za efikasnije uključivanje Republike Srbije u
regionalni, evropski i svetski koncept borbe protiv organizovanog kriminala.
Strategija je u skladu sa Nacionalnim programom za integraciju u Evropsku uniju, kao
i tekućim reformskim procesima u zemlji, pre svega onim koji su navedeni u dokumentu
„Evropsko partnerstvo”. Ona je u čvrstoj koncepcijskoj i funkcionalnoj vezi sa određenim
strategijama u Republici Srbiji, koje se odnose na različite oblasti: borba protiv korupcije,
pranje novca i finansiranje terorizma, trgovina ljudima, integrisano upravljanje granicom,
nedozvoljena trgovina drogama i suprotstavljanje ilegalnim migracijama (koja se nalazi u
postupku usvajanja). Društvo sa najrazvijenijim sistemom i najboljim rezultatima u borbi
protiv organizovanog kriminala u regionu, sa težnjom ka njegovom potpunom eliminisanju.
Strategija je zasnovana na sledećim vrednostima:
- poštovanje osnovnih ljudskih prava i sloboda;
- profesionalni državni službenici;
- partnerstvo sa zajednicom;
- poštovanje nacionalnih i međunarodnih standarda;
- transparentnost rada;
- saglasnost ličnih i grupnih interesa sa organizacionim;
- prihvatanje individualnih odgovornosti i posvećenost poslu.26
25 Tanjug, 26.02.2009. god
26 Na osnovu člana 45. stav 1. Zakona o Vladi („Službeni glasnik RS”, br. 55/05, 71/05-ispravka, 101/07 i 65/08)
31
Republika Srbija će svim raspoloživim kapacitetima i u saradnji sa državama regiona i
međunarodnim organizacijama, kao i razvijanjem savremenih zakonskih okvira, institucija i
kapaciteta, efikasno da se bori protiv organizovanog kriminala.
10.1. Osnovni ciljevi Strategije
Strategijom se, u skladu sa međunarodnim standardima i preporukama, u dužem
vremenskom periodu predviđaju mogući trendovi i pravci razvoja organizovanog kriminala i
definišu odgovarajući osnovni ciljevi i mogućnosti Republike Srbije za njegovo
predupređenje i smanjivanje na najmanju moguću meru. Takođe, Strategijom se definiše
politika, pravac i metodologija državnih organa u borbi protiv organizovanog kriminala.
Osnovni ciljevi Strategije su:
- razvijanje proaktivnog pristupa u borbi protiv organizovanog kriminala;
- povećanje efikasnosti u borbi protiv organizovanog kriminala odgovarajućom primenom
preventivnog i represivnog delovanja, kao i oduzimanje imovine proistekle izvršenjem
krivičnog dela;
- harmonizacija nacionalnog zakonodavstva sa međunarodnim standardima u oblasti borbe
protiv organizovanog kriminala;
- jačanje kapaciteta (ljudskih i materijalno-tehničkih) svih državnih organa koji učestvuju u
borbi protiv organizovanog kriminala;
- jačanje saradnje na nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou;
- jačanje saradnje između državnih organa, privatnog sektora i civilnog društva.
11. Organizovani kriminal u Republici Srbiji
Organizovani kriminal je izrazito štetna pojava za društva u bilo kojoj fazi razvoja, a
posebno za ona koja se nalaze u fazi tranzicije i demokratskog preobražaja. On zadire u sve
sfere društva, uništava živote i pričinjava veliku materijalnu štetu, produkuje i podstiče druge
vrste kriminala, uzrokuje osećanje straha i beznađa i narušava integritet i ugled državnih
institucija i države u celini. Organizovani kriminal podrazumeva vršenje krivičnih dela od
strane organizovane kriminalne grupe ili njenih pripadnika. Pod organizovanom kriminalnom
grupom podrazumeva se grupa od tri ili više lica, koja postoji određeno vreme i deluje
32
sporazumno u cilju vršenja jednog ili više krivičnih dela za koja je propisana kazna zatvora od
četiri godine ili teža kazna, radi sticanja, posredno ili neposredno, finansijske ili druge koristi.
Značajne karakteristike organizovanog kriminala su sledeće:
- svaki član kriminalne organizacije ima unapred određeni, odnosno očigledno odredivi
zadatak ili ulogu;
- delatnost kriminalne organizacije planirana je na duže vreme ili za neograničeni vremenski
period;
- delatnost organizacije zasniva se na primeni određenih pravila unutrašnje kontrole i
discipline članova;
- delatnost organizacije planira se i vrši u međunarodnim razmerama;
u vršenju delatnosti primenjuje se nasilje, zastrašivanje ili da postoji spremnost za njihovu
primenu;
- u vršenju delatnosti koriste se privredne ili poslovne strukture, pranje novca i nezakonito
stečene dobiti;
- postoji uticaj organizacije ili njenog dela na političku vlast, sredstva javnog informisanja,
zakonodavnu, izvršnu ili sudsku vlast ili na druge važne društvene ili ekonomske činioce.
Procenjuje se da u Republici Srbiji deluje više organizovanih kriminalnih grupa (u
daljem tekstu: OKG) koje su regionalo povezane sa istim takvim grupama u zemljama u
okruženju i šire, a najviše sa grupama iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Rumunije,
Republike Hrvatske, Republike Makedonije, Republike Bugarske i Republike Albanije. OKG
ostvaruju veoma štetan uticaj na privredni i ekonomski razvoj Republike Srbije. Osnovni
metod njihovog delovanja je ulaganje velikih suma nelegalno stečenog novca u legalne
tokove, kao i za korumpiranje pripadnika državne administracije, kako bi se došlo do
zaštićenih informacija i ostvario uticaj na tok i ishod krivičnog progona. Nemoguće je
precizno izračunati materijalno-finansijsku štetu koju Republici Srbiji nanosi organizovani
kriminal, ali je sasvim sigurno da je ona velikih razmera.
Na teritoriji AP Kosova i Metohije deluje veliki broj OKG sa izraženom
hijerarhijskom strukturom uspostavljenom na familijarnim odnosima koje se pretežno bave
krijumčarenjem opojnih droga i psihoaktivnih supstanci, trgovinom ljudima i ljudskim
organima, krijumčarenjem ljudi, međunarodnim krijumčarenjem motornih vozila,
krijumčarenjem oružja i eksploziva, akcizne robe i drugih krivičnih dela sa elementima
nasilja. Ove grupe su povezane sa pojedinim OKG na teritoriji centralne Srbije i AP
Vojvodine i drugim OKG u zemljama regiona, a deo ilegalno stečenih sredstava
preusmeravaju na finansiranje terorističkih organizacija.
33
Specifičnost aktivnosti organizovanog kriminala u Republici Srbiji je pretnja po
nacionalnu bezbednost, što zahteva pojačano angažovanje bezbednosnih službi.
Pojavni oblici organizovanog kriminala zastupljeni u Republici Srbiji su: trgovina
narkoticima, iznude, otmice, ucene, trgovina ljudima, krijumčarenje ljudi, korupcija, pranje
novca, zloupotreba službenog položaja, falsifikovanje novca i drugih sredstava plaćanja,
prostitucija, trgovina oružjem i eksplozivnim materijama, međunarodno krijumčarenje vozila,
krijumčarenje akcizne robe i visokotehnološki kriminal.
Položaj Republike Srbije i njeno mesto na međunarodnom putu droge doprinose da
velike količine droge prolaze, ali se i zadržavaju u našoj zemlji. Procesi dezintegracije
prethodnog društvenog sistema sa uspostavljanjem novog, koji je tek u formiranju, zajedno sa
porastom organizovanog kriminala, prostitucije, trgovine ljudima i generalno osiromašenje
nacije samo su doprineli intenziviranju problema vezanog za droge. Ekonomski gubici za
društvo zbog trgovine drogama, ilegalnih tokova novca i transakcija su ogromni, koje između
ostalog produkuju i velike troškove lečenja zavisnika, njihove socijalne zaštite i dr. Ponuda
opojnih droga na domaćem „tržištu” direktno zavisi od njenog kretanja na evropskom i
svetskom „tržištu”.
Krivična dela sa elementima nasilja, kao što su: otmice, iznude i ucene karakterišu
specifične ekonomske i društvene prilike u Republici Srbiji. Sadašnja ekonomska kriza na
svetskom nivou, koja će verovatno zahvatiti i našu zemlju, uticaće na porast krivičnih dela sa
elementima nasilja i specijalizaciju organizovanih kriminalnih grupa za vršenje ovih krivičnih
dela kao i povezivanje sa OKG u okruženju. Deo zapadnog Balkana, a samim tim i Republika
Srbija, postala je izvorište trgovine oružja, naročito nakon oružanih konflikata u poslednjoj
deceniji prošlog veka, koje je preostalo kao veliki „višak” naoružanja. Za krijumčarenje
oružja Republika Srbija je tranzitna zemlja, ali i zemlja izvorišta i odredišta. Problematiku
međunarodnog krijumčarenja motornih vozila karakterišu povezivanje kriminalnih grupa u
regionu i šire, sa jasnim podelama poslova, stvarajući mrežnu strukturu, krađe i prevare u vezi
sa osiguranjem automobila, skupocenih autobusa, kamiona i radnih mašina, falsifikovanje
dokumentacije i povezivanje sa graničnim državnim službenicima radi nesmetanog prolaska.
Poslednjih godina Republika Srbija se osim tranzita ili odredišta, češće pojavljuje i
kao zemlja porekla žrtava trgovine ljudima, najčešće u cilju seksualne i radne eksploatacije.
Republika Srbija se nalazi u centru tranzitnih ruta za legalan i ilegalan promet roba i ljudi.
Imajući to u vidu, niz godina unazad se upravo „balkanskom rutom” ka zemljama Evropske
unije vršilo krijumčarenje državljana afroazijskih zemalja, kao i lica albanske i turske
nacionalnosti. U pojavi ilegalnih migracija preko teritorije Republike Srbije kao tranzitne
34
zemlje, poslednjih godina je sve prisutnija i ekonomska migracija domaćeg stanovništva.
Navedenom pogoduje i status dela teritorije Republike Srbije, AP Kosova i Metohije, iz kog
pravca je poslednjih godina registrovan najveći broj ilegalnih ulazaka na teritoriju centralne
Srbije.
Korupcija predstavlja ozbiljan društveni problem i njene razmere nije moguće utvrditi.
Postoje indicije da je takozvana „tamna brojka kriminala” u ovoj oblasti daleko veća imajući
u vidu obostranu korist lica koje prima i koje daje mito. Korupcija je odnos koji se zasniva
zloupotrebom ovlašćenja u javnom ili privatnom sektoru u cilju sticanja lične koristi ili koristi
za drugoga. Organizovani kriminal neodvojivo je povezan sa korupcijom, a pre svega u
državnim organima. U slučajevima korupcije u državnim organima, organizacijama i javnim
službama narušavana je zakonska procedura, profesionalna etika i moral, strukovna pravila i
povređivana su prava građana na socijalnu zaštitu, obrazovanje, medicinski tretman, fer i
pravično suđenje. Korupcijom su posebno pogođeni obrazovni i zdravstveni sektor, lokalna
samouprava, pravosuđe, carina i policija.
12. Pranje novca i organizovani kriminal
Pranje novca predstavlja spoj između opšteg i privrednog kriminala i jedan je od
bitnijih faktora organizovanog kriminala. Uočene tendencije ukazuju da se novac stečen
vršenjem predikatnih krivičnih dela ulaže u kupovinu nepokretnosti i luksuznih dobara na
teritoriji Republike Srbije. Takođe, nezakonito stečen novac transferiše se van granica
Republike Srbije na privatne račune fizičkih lica, kao i na račune „off shore” firmi koje se
osnivaju za tu namenu. Prisutna je i tendencija da novac stečen vršenjem predikatnih
krivičnih dela iz oblasti opšteg kriminala se plasira u legalne tokove, pri čemu se koriste
specijalizovana lica iz oblasti finansija za pranje novca. Uočena je pojava da se novac stečen
na nelegalan način u inostranstvu unosi u zemlju, fizički ili putem bankarskih transfera i ulaže
u nekretnine u Republici Srbiji, čemu pogoduje nepostojanje ili nezadovoljavajuća primena
propisa o poreklu imovine. Proces privatizacije u Republici Srbiji u velikoj meri omogućuje
ulaganje „prljavog” novca u kupovinu pravnih lica koja se privatizuju.
Nakon uvođenja jedinstvene evropske valute, uočeno je da kriminalne grupe u
Republici Srbiji, koje se bave falsifikovanjem novca i njegovom distribucijom, uglavnom
falsifikuju Evro novčanice, a da su novčanice domaće valute i američkog dolara sve ređe
predmet falsifikovanja. Pored organizovanog falsifikovanja novca, sve su češći slučajevi u
kojima pojedinici, uz pomoć savremene računarske opreme, vrše izradu falsifikovanog novca,
35
što u budućnosti može biti veliki problem, s obzirom na potencijalnu masovnost ovakvih
slučajeva. Osim slučajeva falsifikovanja novca, tokom 2008. godine, na teritoriji Republike
Srbije, uočeno je i postojanje organizovanih kriminalnih grupa koje se bave falsifikovanjem i
zloupotrebom platnih kartica, koje su sve češće sredstvo plaćanja u našoj zemlji.
Trenutna situacija u oblasti visokotehnološkog kriminala ukazuje na činjenicu da je
stopa porasta ove vrste kriminala i broja povratnika u izvršenju ovih krivičnih dela velika,
naročito u domenu neovlašćenog pristupa zaštićenom računaru, računarskoj mreži i
elektronskoj obradi podataka, i povredi prava intelektualne svojine. Tokom 2008. godine
zabeležen je enormno veliki broj neovlašćenog pristupa zaštićenim računarima i računarskim
mrežama koji se odnose na internet prezentacije, kako Vladinih institucija tako i na internet
prezentacije pravnih i fizičkih lica iz Republike Srbije. Takođe, organizovane kriminalne
grupe za krijumčarenje narkotika, falsifikovanje novca, trgovinu ljudima, pranja novca sve
više koriste mogućnosti novih tehnologija za ostvarivanje međusobne komunikacije, koja se
ogleda u primeni VoIP tehnologije, elektronske pošte, instant mesindžera (MSN, ICQ, i dr.).
Predviđa se da će budući period visokotehnološkog kriminala karakterisati veće
uključivanje organizovanog kriminala u korišćenje računara prilikom distribucije opojnih
droga, zloupotrebe dece, zloupotrebe platnih kartica, zatim u prostituciji, trgovini ljudskim
organima, elektronskom transferu novca koji nudi atraktivne mogućnosti za brzo i pouzdano
„pranje novca”, većem uključivanju maloletnih lica u izvršenje težih krivičnih dela, krađi
identiteta i zloupotrebi u elektronskoj trgovini.
12.1. Faktori koji pogoduju razvoju organizovanog kriminala
Faktori koji pogoduju razvoju organizovanog kriminala u Republici Srbiji su brojni, a
po vrsti i intenzitetu slični su faktorima istovrsne pojave koja je zahvatila zemlje u tranziciji.
Posebno su uticajni sledeći faktori: siromaštvo i visok stepen nezaposlenosti, struktura
vlasništva i svojinska transformacija, korupcija, geotranzitni položaj zemlje, neprimenjivanje
ili selektivno primenjivanje propisa, nedostatak profesionalizma i zloupotreba savremenih
tehnologija. Predviđa se da će na dalje kretanje i razvoj organizovanog kriminala u Republici
Srbiji, varirajućim intenzitetom, uticati svi navedeni faktori, ali i svetska ekonomska kriza,
povećan trend konzumiranja opojnih droga i psihoaktivnih supstanci, ulaganje novca stečenog
36
izvršenjem krivičnih dela u legalne tokove, ekspanzija visokotehnološkog kriminala, ekološki
kriminal i dr. Upravo iz ovih razloga, neophodno je da Strategija predvidi kontinuiran
integrisan proces mera i metoda svih državnih organa u borbi protiv organizovanog kriminala.
13. Institucije, kapaciteti i sredstva za borbu protiv pranja novca
Normativno-pravni okvir
Strategija je utemeljena na svim važećim zakonima, konvencijama, bilateralnim i
multilateralnim ugovorima, kao i drugim pravnim aktima donetim i usvojenim do dana
stupanja na snagu ove strategije. Republika Srbija je u proteklom periodu ratifikovala
najvažnije konvencije koje se odnose na borbu protiv organizovanog kriminala.
Uspostavljanje savremenog i sveobuhvatnog zakonskog okvira u skladu sa relevantnim
međunarodnim standardima predstavlja jedan od ključnih sistemskih uslova za efikasnu borbu
protiv pranja novca u Republici Srbiji. Svi državni organi koji su nadležni za borbu protiv
pranja novca vrše procenu delotvornosti zakonskog okvira i staraju se o njegovom
unapređenju u skladu sa potrebama. Nadležnost, ovlašćenja i postupanje svih državnih organa
koji učestvuju u borbi protiv organizovanog kriminala uređuje više zakona, od kojih su
najvažniji: Krivični zakonik („Službeni glasnik RS”, br. 85/05, 88/05-ispravka, 107/05-
ispravka), Zakonik o krivičnom postupku („Službeni list SRJ”, br. 70/01, 68/02 i „Službeni
glasnik RS”, br. 58/04, 85/05-dr.zakon, 85/05, 115/05 i 49/07) i Zakonik o krivičnom
postupku („Službeni glasnik RS”, br. 46/06, 49/07 i 122/08), Zakon o policiji („Službeni
glasnik RS”, broj 101/05), Zakon o organizaciji i nadležnosti državnih organa u suzbijanju
organizovanog kriminala („Službeni glasnik RS”, br. 42/02, 27/03, 39/03, 60/03-US, 67/03,
29/04, 58/04-dr.zakon, 45/05 i 61/05), Zakon o osnovama uređenja službi bezbednosti
Republike Srbije („Službeni glasnik RS”, broj 116/07), Zakon o službama bezbednosti
Savezne Republike Jugoslavije („Službeni list SRJ”, broj 37/02 i „Službeni list Srbije i Crne
Gore”, broj 17/04), Zakon o Bezbednosno-informativnoj agenciji („Službeni glasnik RS”,
broj 42/02), Zakon o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela („Službeni glasnik RS”,
broj 97/08), Zakon o odgovornosti pravnih lica za krivična dela („Službeni glasnik RS”, broj
97/08), Zakon o programu zaštite učesnika u krivičnom postupku („Službeni glasnik RS”, broj
85/05), Carinski zakon („Službeni glasnik RS”, br. 73/03, 61/05, 85/05-dr.zakon i 62/06-
dr.zakon), Zakon o sprečavanju pranja novca („Službeni glasnik RS”, br. 107/05, 117/05-
ispravka i 62/06-dr.zakon), Zakon o poreskom postupku i poreskoj administraciji („Službeni
37
glasnik RS”, br. 80/02, 84/02-ispravka, 23/03-ispravka, 70/03, 55/04, 61/05, 85/05-dr.zakon,
62/06-dr.zakon i 61/07), Zakon o izvršenju krivičnih sankcija („Službeni glasnik RS”, broj
85/05) i Zakon o organizaciji i nadležnosti državnih organa za borbu protiv
visokotehnološkog kriminala („Službeni glasnik RS”, broj 61/05).27
Nacionalna strategija za borbu protiv korupcije, koja je sastavni deo Odluke o
utvrđivanju Nacionalne strategije protiv korupcije („Službeni glasnik RS”, broj 109/05),
predviđa niz preporuka koje se odnose na borbu protiv korupcije. Ova strategija, pored
ostalog, sadrži i preporuke koje se odnose na doslednu primenu propisa o obaveznom
oduzimanju koristi koja potiče od korupcije, kao i izradu uputstva o postupanju sa privremeno
oduzetom, zamrznutom i oduzetom imovinskom koristi. U Zakoniku o krivičnom postupku
sadržane su posebne odredbe o postupku za krivična dela pranja novca, o postupku
oduzimanja predmeta i imovinske koristi i postupku međunarodne saradnje u otkrivanju i
krivičnom gonjenju učinilaca krivičnih dela pranja novca. Takođe, sadržane su i odredbe koje
se odnose na svedoka saradnika, ostvarivanje uvida u račun bankarske ili druge finansijske
organizacije, privremenu obustavu isplate odnosno izdavanja sumnjivog novca, vrednosnih
papira ili predmeta. Pored primene mera iz čl. 232. i 234. ovog zakonika, regulisana je i
primena mera pružanje simulovanih poslovnih usluga, sklapanje simulovanih pravnih poslova
i angažovanje prikrivenih islednika, kontrolisanih isporuka, kao i privremeno oduzimanje
predmeta i imovinske koristi i van uslova predviđenih odredbama čl. 82. do 88. i čl. 513. do
520. ovog zakonika. Status svedoka saradnika, uloga prikrivenog islednika, obim kontrolisane
isporuke, mogućnost primene specijalnih istražnih tehnika i u fazi pripremanja krivičnog dela
organizovanog kriminala, korišćenje video-konferencijske veze prilikom saslušanja
okrivljenog ili osuđenog lica, poseban pritvorski i zatvorski režim za organizatore kriminalne
organizacije, poštovanje međunarodnih standarda prava na odbranu, samo su neka od pitanja
koja su zakonima već predviđena, ali bi ih trebalo na odgovarajući način urediti zakonima.
Institucionalni okvir za borbu protiv pranja novca
Vlada kao nosilac izvršne vlasti, usmerava i usklađuje rad organa državne uprave i vrši
nadzor nad njihovim radom. Politička volja Vlade i drugih subjekata političkog sistema ima
veoma važnu ulogu u borbi protiv pranja novca. Od rešenosti i sposobnosti činilaca političkog
sistema da se obračunaju sa organizovanim kriminalom zavisi njen uspeh. Zbog toga,
postojanje i stabilnost političke volje, usvajanje i sprovođenje odgovarajućih propisa, kao i
27 Giunio, M.,“Mere za sprečavanje pranja novca”,Beograd, 1998.-članak
38
jačanje državnih organa, odnosno institucionalnog okvira i politike predstavljaju uslove za
sprovođenje Strategije. Na osnovu važećeg zakonodavstva, nosioci borbe protiv pranja novca
su: Ministarstvo unutrašnjih poslova, Bezbednosno-informativna agencija (BIA),
Vojnobezbednosna agencija (VBA) kao organ uprave u sastavu Ministarstva odbrane,
Ministarstvo pravde i Ministarstvo finansija (Uprava za sprečavanje pranja novca, Poreska
uprava, Uprava carina). Zakonom se uređuje organizacija i nadležnost državnih organa u
suzbijanju pranja novca, i formirani su specijalizovani državni organi za borbu protiv pranja
novca, i to: posebno odeljenje za suzbijanje pranja novca – „Specijalno tužilaštvo” u
Okružnom javnom tužilaštvu u Beogradu; služba za borbu protiv pranja novca (u daljem
tekstu: SBPPN), u okviru Ministarstva unutrašnjih poslova; posebno odeljenje u Okružnom
sudu u Beogradu; posebna pritvorska jedinica u Okružnom zatvoru u Beogradu.
Ministarstvo unutrašnjih poslova raspolaže posebno organizovanim, opremljenim i
obučenim organizacionim jedinicama za borbu protiv organizovanog kriminala. Uprava
kriminalističke policije objedinjuje sve jedinice koje učestvuju u borbi protiv organizovanog
kriminala među kojima je SBPOK nosilac tih aktivnosti. U okviru SBPOK-a funkcionišu
organizacioni delovi koji se bave suzbijanjem organizovanog kriminala iz oblasti narkotika,
opšteg, finansijskog i visokotehnološkog kriminala (Odeljenje formirano 2008. godine).
Ministarstvo pravde Posebna odeljenja sudova i posebno odeljenje tužilaštva nadležna za
postupanje u krivičnim delima organizovanog kriminala u potpunosti su materijalno i tehnički
opremljena. U Republičkom javnom tužilaštvu, 2008. godine, osnovano je posebno odeljenje
koje se bavi krivičnim delima korupcije i krivičnim delima privrednog kriminala koja su
povezana sa korupcijom. Takođe, specijalizovana odeljenja formirana su u četiri okružna
tužilaštva u Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Kragujevcu. Navedena odeljenja postupaju u
teškim slučajevima korupcije, odnosno slučajevima „visoke korupcije”.
U sastavu Ministarstva finansija nalaze se: Uprava za sprečavanje pranja novca,
Poreska uprava i Uprava carina. Uprava za sprečavanje pranja novca ovlašćena je da
pribavlja, analizira i razmenjuje podatke i informacije u vezi sa pranjem novca sa nadležnim
državnim organima, kao i srodnim službama drugih država i međunarodnim organizacijama.
U okviru Poreske uprave formiran je Sektor poreske policije, kao posebna organizaciona
jedinica nadležna za otkrivanje poreskih krivičnih dela i njihovih učinilaca. U Upravi carina
formiran je Sektor za kontrolu primene carinskih propisa koji u svom sastavu ima odeljenja
za suzbijanje krijumčarenja, zaštitu intelektualne svojine, carinske istrage, obaveštajne
poslove i analizu i upravljanje rizikom, koja svoju delatnost obavljaju i u oblasti suzbijanja
39
organizovanog kriminala. 28 Bezbednosno-informativna agencija u okviru svojih nadležnosti
obavlja i poslove koji su u vezi sa borbom protiv međunarodnog organizovanog kriminala,
odnosno stručnim poslovima i zadacima otkrivanja, istraživanja i dokumentovanja najtežih
oblika organizovanog kriminala sa elementima inostranosti. U Bezbednosno-informativnoj
agenciji su na osnovu odgovarajućih podzakonskih akata, formirane organizacione jedinice
koje se bave poslovima i zadacima u vezi sa suprotstavljanjem međunarodnom
organizovanom kriminalu, u skladu sa zakonom i smernicama koje dobija od Vlade. Agencija
je uspostavila saradnju sa većim brojem službi bezbednosti susednih zemalja, zemalja
Jugoistočne Evrope i Evropske unije, kao i srodnim službama drugih zemalja.
Vojnobezbednosna agencija u okviru svojih nadležnosti otkriva, istražuje i dokumentuje
krivična dela sa elementima organizovanog kriminala unutar Ministarstva odbrane i Vojske
Srbije ili koja su usmerena prema Ministarstvu odbrane i Vojsci Srbije. U Vojnobezbednosnoj
agenciji su na osnovu odgovarajućih podzakonskih akata formirane organizacione jedinice za
suprotstavljanje organizovanom kriminalu. Vojnobezbednosna agencija je u oblasti
suprotstavljanja organizovanom kriminalu ostvarila saradnju sa srodnim službama u zemlji i
inostranstvu. Saradnja među subjektima u borbi protiv organizovanog kriminala je
uspostavljena, sa mogućnošću unapređenja u zajedničkim istragama, razmeni podataka i
uspostavanju efikasnijeg informacionog sistema.
Radna tela Vlade obrazuju se radi davanja mišljenja i predloga u pitanjima iz
nadležnosti Vlade i usklađivanja stavova organa državne uprave. Vlada može da obrazuje
povremena radna tela radi razmatranja pojedinih pitanja iz svoje nadležnosti i davanja
predloga, mišljenja i stručnih obrazloženja. 29U cilju daljeg unapređenja saradnje između
policijskih i pravosudnih organa i poboljšanja razmene informacija i koordinacije među
državnim organima, uspostaviće se, pri Vladi, radno koordinaciono telo za pravosuđe i
unutrašnje poslove koje će se baviti pitanjima iz oblasti pravosuđa i unutrašnjih poslova. Ovo
telo će činiti predstavnici nadležnih državnih organa za oblast pravosuđa i unutrašnjih
poslova, kao i ostalih državnih organa po pozivu. Ostali državni organi, organi uprave,
teritorijalne autonomije, lokalne samouprave i javnih službi predstavljaju bitan činilac u borbi
protiv organizovanog kriminala.
Uspostavljanje novih organizacionih jedinica
28 Giunio, M.,“Mere za sprečavanje pranja novca”,Beograd, 1998.-članak29 Giunio, M.,“Mere za sprečavanje pranja novca”,Beograd, 1998.-članak
40
Potreba za fleksibilnim odgovorom na sve savremene oblike organizovanog kriminala,
koje karakterišu složenost, dinamičnost i promena pojavnih oblika, zahteva mogućnost
osnivanja novih organizacionih jedinica u skladu sa zakonskim okvirom i budžetskim
sredstvima. Novim Zakonom o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela predviđeno
je da se u okviru Ministarstva unutrašnjih poslova formira organizaciona jedinica nadležna za
finansijsku istragu koja otkriva imovinu proisteklu iz krivičnog dela i vrši druge poslove u
skladu sa navedenim zakonom, a u okviru Ministarstva pravde je predviđeno formiranje
Direkcije za upravljanje oduzetom imovinom koja bi vršila upravljanje, procenu, čuvanje i
prodaju imovine proistekle iz krivičnog dela. Takođe, predviđeni su posebni postupci
privremenog i trajnog oduzimanja imovine proistekle iz krivičnog dela.
Novim Zakonom o javnom tužilaštvu („Službeni glasnik RS”, broj 116/08),
predviđeno je osnivanje Tužilaštva za organizovani kriminal kao tužilaštva posebne
nadležnosti koje se osniva za teritoriju Republike Srbije. Istim zakonom predviđeno je da ovo
tužilaštvo može da ima odeljenja van svog sedišta. Predviđeno je da Republički javni tužilac
može da ovlasti Tužioca za organizovani kriminal da postupa u pojedinom predmetu iz
nadležnosti drugog tužioca radi efikasnijeg vođenja postupka ili drugih važnih razloga. Ovaj
zakon će se primenjivati od 1. januara 2010. godine do kada će biti izabran Tužilac za
organizovani kriminal, njegovi zamenici i biće preuzeti predmeti za koje je bilo nadležno
Posebno odeljenje za suzbijanje organizovanog kriminala koje je obrazovano u Okružnom
javnom tužilaštvu u Beogradu.
Kapaciteti za borbu protiv pranja novca
Sve državne organe koji su nadležni za borbu protiv pranja novca karakteriše
kadrovska nepopunjenost, kako u broju tako i u kvalitetu. Na jednoj strani postoji tendencija
odliva kvalitetnih i iskusnih kadrova u druge državne organe i privatni sektor, koji ih privlači
neuporedivo boljim materijalnim uslovima rada, a na drugoj priliv mladih i neiskusnih
službenika kojima u velikoj meri nedostaju znanja i veštine koji su potrebni za uspešnu borbu
protiv organizovanog kriminala. Da bi bili stvoreni kvalitetni kadrovi za borbu protiv
organizovanog kriminala potreban je proces višegodišnjeg neposrednog angažovanja na tim
poslovima i stalno osposobljavanje i usavršavanje za različite vrste specijalizacije.
Specijalizacija kadrova za borbu protiv pranja novca, kao proces, za sada nema trajni
karakter, niti postoji razvijen sistem obuke koji bi omogućavao kontinuirano sticanje
potrebnih kompetencija. Ona se sada ostvaruje povremeno, kroz seminare, okrugle stolove,
41
praktične obuke, studijske posete i dr. Posebno je potrebna radi sagledavanja specifičnosti
organizovanog kriminala, usavršavanja metoda borbe, taktike istraživanja i dokumentovanja
savremenih oblika kriminala, primene specijalnih istražnih tehnika, sprovođenja finansijskih
istraga i efikasnog oduzimanja imovine proistekle izvršenjem krivičnih dela, implementacije
međunarodnih standarda, razvijanja pravne regulative i u drugim oblastima.
Ulaganje u modernizaciju infrastrukture i opreme je neprestana potreba, naročito u
pogledu standardizovanosti i savremenosti, imajući u vidu sisteme i opremu koju danas
koriste organizovane kriminalne grupe. Ovim se omogućava integracija i brza reakcija svih
relevantnih državnih organa, i obezbeđuje kontinuirana i efikasna borba protiv
organizovanog kriminala. 30
Potrebna sredstva za sprovođenje aktivnosti obezbeđuju se iz budžeta Republike
Srbije. Osnovni ciljevi Strategije će biti realizovani kroz različite aktivnosti državnih organa i
međunarodnih subjekata. Posebne aktivnosti koje treba sprovesti je uspostavljanje
mehanizama i instrumenata planiranja finansiranja kako iz budžeta Republike Srbije, tako i iz
međunarodnih fondova i instrumenata finansiranja. Uočena je i potreba za povećanom
koordinacijom međunarodnih fondova i instrumenata finansiranja.
Proaktivan pristup u borbi protiv pranja novca nosi u sebi perspektivu promena u
našim ukupnim mogućnostima i podrazumeva, između ostalog, koordinaciju i bolje korišćenje
obaveštajnih podataka, kao i informacija proisteklih iz strateške analize (npr. rizika i procene
pretnji), unapređenje znanja, pojačanu međusobnu saradnju državnih organa, efikasnije
sprovođenje postojećih zakona, primenu najboljih iskustava iz prakse i povezivanje
informacionih mreža i baza podataka nadležnih državnih organa, kao i razvijanje regionalne
saradnje na svim nivoima.
Pranje novca predstavlja pretnju i rizik po nacionalnu bezbednost što zahteva pojačan
kriminalističko-obaveštajni rad i razmenu podataka. Iako je saradnja bezbednosnih i
obaveštajnih službi na zadovoljavajućem nivou, treba razmotriti mogućnost daljeg
unapređenja razvoja ove saradnje ka još efikasnijem sistemu zasnovanom na novim
saznanjima i iskustvima, kako domaćih tako i stranih subjekata u borbi protiv organizovanog
kriminala. Informacije se razmenjuju, ali postoje brojni informacioni sistemi između kojih ne
postoji zadovoljavajuća koordinacija. Preventivni oblik borbe protiv pranja novca obuhvata
različite aktivnosti kojima se umanjuju mogućnosti vršenja krivičnih dela i poboljšavaju
društveni činioci koji sprečavaju nastanak i razvoj pranja novca. Pored toga, on doprinosi
obaveštavanju i zaštiti žrtava organizovanog kriminala što uslovljava saradnju i povezivanje
30 Giunio, M.,“Mere za sprečavanje pranja novca”,Beograd, 1998.-članak
42
aktera prevencije na svim nivoima. Takođe, važno mesto bi morala da ima procena mogućeg
uticaja određenih zakonskih rešenja na prevenciju pranja novca. Nedostatak adekvatne
strategijske analize je jedan od bitnih faktora koji otežava borbu protiv pranja novca.
Strategijska analiza koja između ostalog obuhvata i analizu postojećih rizika i procenu pretnji,
uz pojačan obaveštajni rad, preduslov je za efikasnu borbu protiv organizovanog kriminala.
Građansko društvo i mediji u borbi protiv pranja novca
Kompleksnost borbe protiv pranja novca kao društvene pojave zahteva aktivnu ulogu
celokupnog društva, pre svega građanstva. Interes građanskog društva da bude zaštićeno od
pranja novca predstavlja važan potencijal za saradnju sa nadležnim državnim organima.
Takođe, postoje mnogobrojni simptomi pranja novca koje građani zapažaju, kao što su
kriminalne aktivnosti, sumnjiva ponašanja, posledice i drugo.
Napori državnih organa u borbi protiv pranja novca ne mogu da daju odgovarajuće
rezultate, bez podrške građana. Oni su jedan od glavnih objekata zaštite Strategije, ali i njen
akter. Strategijom će se pružiti mogućnost za razvijanje svesti građana o dalekosežnim
posledicama pranja novca.
Udruženja građana, strukovna i profesionalna udruženja takođe mogu da uoče
probleme u vezi sa novim pojavnim oblicima pranja novca. Saradnja specijalizovanih
državnih organa sa njima može da bude od velikog značaja prilikom uočavanja novih
pojavnih oblika pranja novca.
Mediji i njihov nesumnjiv uticaj na društvo svakako predstavljaju značajan, gotovo
nezaobilazan faktor u borbi protiv pranja novca, posebno kroz objektivno izveštavanje o
pojavnim oblicima, afirmaciju postignutih rezultata, kao i ukazivanje na štetne posledice koje
ova pojava ima na društvo u celini, u meri koja ne utiče na vođenje postupaka protiv učinilaca
krivičnih dela pranja novca. U isto vreme, sama priroda i finansijska moć organizovanog
kriminala nameće uvek prisutnu opasnost ostvarivanja uticaja na medije radi profilisanja
javnog mnjenja i skretanja pažnje javnosti sa aktivnosti pojedinih kriminalnih grupa.
14. Mere za suzbijanje pranja novca
Na osnovu predviđanja daljeg kretanja i razvijanja organizovanog kriminala u
Republici Srbiji, kao i procene raspoloživih nacionalnih kapaciteta i mogućnosti za borbu
43
protiv te pojave, a samim tim i pranja novca kao njegovog pojavnog oblika, potrebno je
preduzeti sledeće mere:
Normativno-pravne
1. Formulisati jedinstvenu zakonsku definiciju organizovanog kriminala koja će biti
usklađena sa evropskim i međunarodnim kriterijumima i omogućiti veću efikasnost u
borbi protiv te pojave;
2. Proceniti normativno pravni okvir u smislu revidiranja postojećih zakona i usvajanja
novih i nastaviti sa pristupanjem Republike Srbije međunarodnim konvencijama sa
potpunom i doslednom primenom međunarodnih preporuka, inicijativa i standarda za
borbu protiv organizovanog kriminala;
3. Doneti nove zakone kojima će se regulisati rad Bezbednosno-informativne agencije i
Vojnobezbednosne agencije, uz uvažavanje specifičnosti da je do daljnjeg potrebno da
navedene službe bezbednosti zadrže određena policijska ovlašćenja;
Institucionalne
4. Razvijati institucionalne uslove za efikasno otkrivanje i dokazivanje krijumčarenja
narkotika, ljudi, vozila, lakog oružja i drugih dobara, pranja novca, koruptivnih i
krivičnih dela u oblasti visoke tehnologije i dosledno oduzimanje imovine stečene
izvršenjem krivičnih dela;
5. Unapređivati sve oblike saradnje i koordinacije državnih organa nadležnih za
sprovođenje Strategije na svim nivoima kako u Republici Srbiji tako i na reginalnom i
međunarodnom nivou;
6. Unapređivati prevenciju u borbi protiv organizovanog kriminala, sa težištem na
izučavanju uzroka i posledica u saradnji državnih organa sa visokoobrazovnim
ustanovama i institucijama u zemlji i inostranstvu;
Kapaciteti
7. Obezbeđivati i razvijati kvalitetne kadrove u državnim organima odgovornim za
sprovođenje Strategije, sa težištem na objektivnim i visokim kriterijumima selekcije,
popuni, razvoju i napredovanju u karijeri zasnovanim na sposobnostima i rezultatima
rada, potrebnoj specijalizaciji, motivaciji i nagrađivanju, edukaciji i obuci i razvijati
sistem upravljanja i rukovođenja i njihove organizacione kompetencije;
8. Razvijati proces proaktivnih istraga radi efikasnog dokazivanja i procesuiranja
krivičnih dela organizovanog kriminala;
9. Obezbeđivati i razvijati materijalno-tehničke i finansijske kapacitete državnih organa
koji su odgovorni za sprovođenje Strategije. Učestvovati u zajedničkim projektima sa
medijima, lokalnom zajednicom i drugim partnerima Strategije;
44
10. Razvijati specijalne istražne, operativno-taktičke, kriminalističko-obeveštajne i
analitičko-operativne metode borbe protiv organizovanog kriminala;
11. Stvarati zajedničke istražne timove i sprovoditi koordinisane akcije;
12. Uspostaviti i razvijati sistem efikasnih instrumenata za strategijsku analizu;
13. Uspostaviti nove i razvijati postojeće organizacione jedinice za borbu protiv
organizovanog kriminala;31
15. Implementacija mera za borbu protiv pranja novca
Da bi se obezbedila potpuna primena Strategije i postigao uspeh u borbi protiv pranja
novca, uspostaviće se efikasan i racionalan menadžment na najvišem nivou. U slučaju
promene okolnosti predviđenih Strategijom izvršiće se njeno revidiranje. U roku od šest
meseci nakon objavljivanja Strategije, biće donet Akcioni plan o njenoj implementaciji, kojim
će se detaljno razraditi mere, i posebno razmotriti preventivni i represivni oblik borbe protiv
pranja novca, kao i oduzimanje imovine proistekle iz krivičnih dela. Strukturu tog dokumenta
činiće sledeći elementi: uspostavljanje efikasne organizacione strukture (stvaranje novih
organizacionih jedinica i radnih grupa); podela odgovornosti u odnosu na strategijski nadzor,
kontrolu, praćenje, evaluaciju i revidiranje (dalje razvijanje) Strategije, sistem rukovođenja,
sistem mera za realizaciju mera Strategije, indikatore uspeha, nosioce i izvršioce aktivnosti,
finansije, mogući rizici i rokovi.
Za efikasno sprovođenje Strategije, Vlada će osnovati radno telo sastavljeno od
predstavnika državnih organa koji učestvuju u sprovođenju Strategije, kao i drugih
zainteresovanih subjekata, sa osnovnim zadacima:
- formiranje Radne grupe za izradu Akcionog plana;
- koordiniranje radom državnih organa odgovornih za sprovođenje Strategije;
- podnošenje izveštaja Vladi o sprovođenju Strategije;
- predlaganje revidiranja Strategije u skladu sa potrebama.
31 Giunio, M.,“Mere za sprečavanje pranja novca”,Beograd, 1998.-članak
45
Zaključna razmatranja
Srbija je preduzela važne korake u borbi protiv pranja novca. Ratifikovala je
Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv nezakonitog prometa opojnih droga i opasnih stvari iz
1988. godine. Veća Evrope o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju
prihoda stečenoga kaznenim delom iz 1990. godine, a u zakonodavstvo uvrstila Preporuke
FATF-a i smernice EU. Nadalje, 1997. stupio je na snagu Zakon o sprečavanju pranja novca i
Pravilnik koji svojim izmenama i dopunama prate trendove međunarodnih propisa. S obzirom
na to da je pranje novca ponajpre međunarodni problem, ističe se važnost odredaba
Konvencije. Veća Evrope o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda
stečenoga kaznenim delom koja propisuje opštaa pravila međunarodne saradnje i Konvencije
o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenog kaznenim delom
te o finansiranju terorizma, koja detaljnije razrađuje i jasno propisuje pravila saradnje među
finansijsko-obaveštajnim jedinicama radi prikupljanja, analize ili istraživanja relevantnih
informacija o bilo kojoj činjenici koja bi mogla upućivati na pranje novca ili finansiranje
terorizma.
46
Kako bi se Srbija u području sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma
uskladila s međunarodnim standardima, nužna je izmena odnosno donošenje novog Zakona
o sprečavanju pranja novca i Pravilnika. Najvažniji je cilj izrade novog Zakona usklađivanje s
Trećom smernicom i Preporuka FATF-a koje se odnose na identifikaciju stranke i definisanje
stvarnog vlasnika, odnosno na dubinsku analizu stranke, vođenje sveobuhvatne evidencije i
statistike, na povratnu informaciju obveznicima o delotvornosti dojava sumnji o pranju novca,
na zaštitu delatnika finansijskih i nefinansijskih institucija kada u dobroj veri izveštavaju
finansijsko-obaveštajnu jedinicu. Srpski Ured za sprečavanje pranja novca kao finansijsko-
obaveštajna jedinica administrativnog tipa sastoji se od Odela za prevenciju i Odela za
analitiku, koji se po svojim ustrojima razlikuju, ali ih povezuju poslovi koji se u određenoj
meri isprepleću.
Borba protiv pranja novca se sprovodi na nacionalnom i međunarodnom nivou, sa
manje ili više uspeha. Uglavnom sve zemlje koje su značajnije pogođene ovim fenomenom
imaju posebne organizacije ili jedinice u vidu tzv. radnih grupa (task force) za borbu protiv
pranja novca ili tzv. kriminala belih okovartnika (white collar crime). Neke od zemalja koje
su poznate kao „perioince“ su bile praktično i prinuđene da formiraju ovakve grupe kako bi
manifestovale svoju dobru volju. Od svih je svakako najpoznatija Finansijsko-akciona radna
grupa za pranje novca (Financial Action Task Force on Money Laundering - FATF) osnovana
1990. čiji su članovi predstavnici 26 zemalja i dve međunarodne organizacije. Ova radna
grupa dala je 40 preporuka o merama koje bi zemlje trebale da preduzmu radi suzbijanja
aktivnosti pranja novca u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom. Prema ovim
preporukama, svaka zemlja bi trebala da preduzme mere u okviru svog zakonodavstva da se
pranje novca sankcioniše kao krivično delo, kao i da se omogući konfiskacija imovine stečene
pranjem novca. Posebno je istaknut značaj uloge finansijskog sistema (banaka i nebankarskih
finansijskih institucija) u borbi protiv pranja novca, zasnovane na identifikaciji komitenata i
vođenju evidencije, domaćinskom poslovanju finansijskih institucija, uz jačanje međunarodne
saradnje na suzbijanju pranja novca. Ovde bi trebalo pomenuti i Evropsku konvenciju o
pranju, traganju, plenidbi i konfiskaciji prihoda iz kriminalnih poslova iz 1990.godine. Na
nacionalnom nivou pojedine zemlje su formirale posebne jedinice za finansjske informacije
(Financial Information Units) koje prikupljaju informacije o mogućim slučajevima pranja
novca. Tako u SAD postoji posebna organizacija (Financial Crimes Enforcment Network-Fin-
CEN) koja je sastavni deo Trezora, sa budžetom od 23 miliona dolara i preko 50 analitičara
koji imaju pravo pristupa u sve komercijalne i vladine baze podataka u potrazi za sumnjivim
transakcijama.
47
Dobra prevencija osiguraće edukaciju obveznika, što će rezultirati kvalitetom
prijavljenih transakcija, off site nadzor na vreme će upozoriti obveznike na nepravilnosti u
postupanju, a dobra informatička potpora učinit će sve informacije dostupnima u što kraćem
roku, a njihovu analizu što preglednijom. Kvalitet dobijenih podataka, odnosno dostava
transakcija od strane obveznika utemeljena na proceni rizika od pranja novca i finansiranja
terorizma rezultirat će dobrim radom analitičke službe, što se ogledava u izradi obaveštenja o
sumnjivim transakcijama koje Ured dostavlja nadležnim telima radi dalje obrade. Konačno,
ono što vredi posebno istaknuti jeste stvaranje “pametnih prepreka” i saradnja svih tela na
području prevencije i represije, kako unutar zemlje, tako i s inostranstvom, što je od ključnog
značenja i jedan je od najučinkovitijih načina sprečavanja novih mogućnosti pranja novca i
finansiranja terorizma što ih otvara globalizacija.
Krivična dela sa elementima nasilja, kao što su: otmice, iznude i ucene karakterišu
specifične ekonomske i društvene prilike u Republici Srbiji. Sadašnja ekonomska kriza na
svetskom nivou, koja će verovatno zahvatiti i našu zemlju, uticaće na porast krivičnih dela sa
elementima nasilja i specijalizaciju organizovanih kriminalnih grupa za vršenje ovih krivičnih
dela kao i povezivanje sa OKG u okruženju. Deo zapadnog Balkana, a samim tim i Republika
Srbija, postala je izvorište trgovine oružja, naročito nakon oružanih konflikata u poslednjoj
deceniji prošlog veka, koje je preostalo kao veliki „višak” naoružanja. Za krijumčarenje
oružja Republika Srbija je tranzitna zemlja, ali i zemlja izvorišta i odredišta. Problematiku
međunarodnog krijumčarenja motornih vozila karakterišu povezivanje kriminalnih grupa u
regionu i šire, sa jasnim podelama poslova, stvarajući mrežnu strukturu, krađe i prevare u vezi
sa osiguranjem automobila, skupocenih autobusa, kamiona i radnih mašina, falsifikovanje
dokumentacije i povezivanje sa graničnim državnim službenicima radi nesmetanog prolaska.
Poslednjih godina Republika Srbija se osim tranzita ili odredišta, češće pojavljuje i
kao zemlja porekla žrtava trgovine ljudima, najčešće u cilju seksualne i radne eksploatacije.
Republika Srbija se nalazi u centru tranzitnih ruta za legalan i ilegalan promet roba i ljudi.
Imajući to u vidu, niz godina unazad se upravo „balkanskom rutom” ka zemljama Evropske
unije vršilo krijumčarenje državljana afroazijskih zemalja, kao i lica albanske i turske
nacionalnosti. U pojavi ilegalnih migracija preko teritorije Republike Srbije kao tranzitne
zemlje, poslednjih godina je sve prisutnija i ekonomska migracija domaćeg stanovništva.
Navedenom pogoduje i status dela teritorije Republike Srbije, AP Kosova i Metohije, iz kog
pravca je poslednjih godina registrovan najveći broj ilegalnih ulazaka na teritoriju centralne
Srbije.
48
LITERATURA
Ali, A. S. (1998) A Gateway for Money Laundering? Finansial Liberalisation in Developing
and Transnational Economies. Journal of Money Laundering Control, Vol.1, No.4, April.
Bošković M. (2001), Aktuelni problemi suzbijanja pranja novca, Beograd
Campbell, A. (1997) The High Street solicitor and the proceeds of criminal activity -the risks,
Journal of Money Laundering Control, Vol.1, June.
Chang, A. and Herscowitz, A. (1995) Money Laundering, American Criminal Law Review,
Volume 32, nº 27, winter 1995;
Ehrenfeld, R. (1992) Evil Money: Encounters Along the Money Trail. Harper Collins
Publishers, New York.
49
Hinterseer, R. K. (1997) An Economic Analysis of Money Laundering, Journal of Money
Laundering Control, Vol.1, No.2, October.
Ljutić, B. Ž. (2000, 2002) Revizija. Teorija i praksa. Beograd: Magistar biznis administracije-
MBA Press.
Petrović, R. Slobodan. (2001) Kompjuterski kriminal - drugo izdanje. Beograd: Ministarstvo
unutrašnjih poslova Republike Srbije.
Blunden, B., (2001. ) The Money Launderers: How They Do It, and How to Catch Them at It.
Chalford: Management Books.
DeGabrielle, C., (2001. ) “Međunarodni napori Sjedinjenih Američkih Država u borbi protiv
pranja novca”. Srpski letopis za kazneno pravo i praksu, 8 (2), 192, 202.
Giunio, M., (1998. ) “Mere za sprečavanje pranja novca”. Slobodno preduzetništvo,
S. Cindori (2007.), Sistem sprečavanja pranja novca, Finansijska teorija i praksa
Lilley, P., (2000. ) Dirty Dealing: The Untold Truth About Global Money Laundering.
London: Kogan Page.
Madinger J. and Zalopany S., (1999). Money Laundering. A Guide for Criminal Investigators.
Grad: izdavač.
Novoselec, P., (1996). „Kriminalno-političko značenje i pravno uređenje pranja novca”,
Ekonomski fakultet, Beograd
Propisi
Konvencija. Veća Evrope o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda
stečenog kaznenim delom.
50
Uredba o korišćenju i obaveznim merama zaštite inteligentnog informacijskog sistema
Uredba o zaštiti tajnosti podataka, postupku s pismima, merama zaštite radnog prostora i
dokumenata i održavanju reda u Uredu za sprečavanje pranja novca.
Pravilnik o provođenju Zakona o sprečavanju pranja novca, NN 189/03.
Preporuke FATF-a 40+9 (40 preporuka vezanih za pranje novca i 9 specijalnih preporuka
koje se odnose na finansiranje terorizma).
Smernice Evropskog parlamenta i Veća (1991/308/EEC, 2001/97/EC i 2005/60/EZ).
Uredba o unutrašnjoj strukturi Ministarstva finansija, NN 70/01.
Zakon o sprečavanju pranja novca, NN 69/97, 106/97, 67/01, 114/01, 117/03 i 142/03.
Zakon o sprečavanju pranja novca, "Službeni list SRJ", br. 53/2001
51