UNIVERZITET U BEOGRADU

EKONOMSKI FAKULTET Beograd

PRISTUPNI RAD

Beograd, maj 2012.

UNIVERZITET U BEOGRADU

EKONOMSKI FAKULTET

Beograd

PRISTUPNI RAD

IZ PREDMETA: UPRAVLJANJE EKONOMSKOM POLITIKOM

TEMA: EKONOMSKA POLITIKA U CILJU PRIVLAČENJA STRANIH DIREKTNIH INVESTICIJA-PRIMJER BIH

Mentor: Student:

prof. dr Nikola Fabris Mirela Damjanović Broj indeksa: M1 13/10

Beograd, jun 2012.

Sadržaj

UVOD........................................................................................................................................3

1. BIH-OCJENE I ANALIZE MEĐUNARODNIH INSTITUCIJA I ORGANIZACIJA 4

1.1. Doing business 2012 i Transition report 2011..............................................................................................4

1.2. Monitoring sprovođenja Strategije za borbu protiv korupcije 2009-2014................................................81.2.1 Periodični izvještaji Transparency International BiH................................................................................8

2. STRANE DIREKTNE INVESTICIJE...............................................................................9

2.1. Pojam stranih direktnih investicija...............................................................................................................9

3. BIH I STRANE DIREKTNE INVESTICIJE..................................................................11

3.1. Analiza i ocjena stranih direktnih investicija u BiH..................................................................................11

3.2. Prednosti ulaganja u BiH.............................................................................................................................15

3.3 Međunarodni izvori investicionog prava, međunarodni pravni standardi i institucionalni okvir za zaštitu stranih investicija u BiH..........................................................................................................................17

3.4. Uticaj privatizacije na rast stranih direktnih investicija...........................................................................19

3.5. Javno-privatna partnerstva kao instrument rasta stranih direktnih investicija....................................20

3.6. Poseban osvrt na strane direktne investicije u Republici Srpskoj............................................................21

4. STRANE DIREKTNE INVESTICIJE U BIH –PERSPEKTIVE 2012-2015...............25

ZAKLJUČAK.........................................................................................................................28

LITERATURA.........................................................................................................................29

Uvod

Nacionalni životni standard jedne zemlje zavisi od sposobnosti kompanija da dostignu

visok stepen produktivnosti i da vremenom povećavaju produktivnost. Održiva produktivnost

zahtjeva konstantnu nadogradnju nacionalne ekonomije u kojoj kompanije moraju uvoditi

nove tehnologije, povećavati kvalitet proizvoda i efikasnost proizvodnog procesa. Jedan od

načina pribavljanja sredstava za uvođenje nove tehnologije i unapređenje proizvodnog

procesa jesu strane direktne investicije.

U ovom radu obrađena je tema Ekonomska politika u cilju privlačenja stranih direktnih

investicija-primjer Bosna i Hercegovina. Cilj rada jeste da nam da odgovor na pitanje koliko

je Bosna i Hercegovina trenutno atraktivna za strane investitore, šta smo do sad uradili i

koje uslove moramo poboljšati da bi napravili korak naprijed.

U prvom dijelu rada pratićemo ocjene i analize položaja BiH, u oblasti uslova poslovanja,

stepena korupcije i sl., različitih međunarodnih institucija i organizacija kroz izvještaje kao

što su Doing business report i Transition report.

Drugi dio rada uvodi nas u samu suštinu stranih direktnih investicija definišući njihov

pojam, oblike i značaj.

Treći dio rada nas upoznaje sa stranim direktnim ulaganjima u BiH, trenutnim stanjem,

značajem i uslovima za privlačenje u cilju daljeg ekonomskog razvoja. U ovom dijelu

napravićemo poseban osvrt na strane direktne investicije u Republici Srpskoj.

Završni, četvrti, dio rada nam daje kratak pregled efekata posljednje globalne ekonomske

krize na ekonomiju BiH kao i perspektive za strane direktne investicije u periodu od 2012-

2015. godine.

2

1. BIH-OCJENE I ANALIZE MEĐUNARODNIH INSTITUCIJA I ORGANIZACIJA

1.1. Doing business 2012 i Transition report 2011

Doing business report, koji Svjetska banka u saradnji s Međunarodnom finansijskom

koroporacijom (IFC) radi za 183 ekonomije svijeta, dao je odgovor, kao i svake godine, kako

se regulacija poslovanja promijenila u 2011. godini širom svijeta, i kako su te promjene

uticale na ekonomije i poslovanja kompanija. Izvještaj Svjetske banke i njezine Međunarodne

financijske korporacije (IFC) rangira zemlje po propisima koji regulišu deset poslovnih faza,

a to su: pokretanje poduzeća, dobijanje građevinskih dozvola, uključenje električne energije,

registracija imovine, dobijanje kredita, zaštitu ulagača, plaćanje poreza, trgovina s

inostranstvom, sprovođenje ugovora i zatvaranje preduzeća. Važne oblasti poslovanja, kao

što su blizina velikim tržištima, kvalitet usluga infrastrukture, sigurnost imovine od krađe,

transparentnost vladinih nabavki, makroekonomski uslovi ili temeljna snaga institucija, nisu

predmet direktnog proučavanja od strane Doing Business-a. Podaci koji su prikupljeni ne

odnose se na prepreke nesmetanom obavljanju poslovanja, ali pomažu da se identifikuje izvor

prepreka, podržavajući politike kod kreiranja reformi. Predstavljeni indikatori koji su

analizirani u Izvještaju „Doing Business-a“ mjere kvalitet zakonodavstva poslovanja, zaštitu

prava imovine i njihov efekat na poslovanje, posebno malih i srednjih poduzeća.

Prema izvještaju Doing Business 2012, Bosna i Hercegovina je, od 183. ekonomije,

rangirana na 125. mjestu, dok je Singapur i ove godine prva rangirana ekonomija u svijetu.

Iako je BiH rangirana dva mjesta bolje nego prošle godine (127. mjesto), i dalje je najlošije

plasirana od svih država u regionu. Podatak govori da su poslovno okruženje, zakonska

regulativa, administracija, finansijski sektor, poreska politika, lakoća investiranja i drugi

indikatori i dalje najlošiji u regionu. Posmatrajući zemlje u regionu, u izvještaju Doing

Business 2012, najbolje je i dalje plasirana Makedonija, na 22. mjestu, dok je Slovenija na

37., Crna Gora na 56., a Srbija na 92. mjestu. Hrvatska je na 80. mjestu, a Kosovo je i ove

godine na 117. mjestu.

3

Slika 1: BiH i zemlje u regionu prema Doing Business 2012. godine

Izvor FZZPR

Tabela 1: Rang Bosne i Hercegovine u Doing Business 2012. godine

Rang Doing Business 2012 Doing Business 2011 Promjena ranga

Lakoća poslovanja 125 127 +2zbirna ocjena

Početak 162 161 -1poslovanja

Dobijanje 163 173 +10građevinskihdozvolaPriključenje 157 157 0električne energije

Registracija 100 101 +1Imovine

Mogućnost 67 64 -3Kreditiranja

Zaštita investitora 97 93 -4

Poreska politika 110 108 -2

4

Trgovina s 108 109 +1Inostranstvom

Provođenje 125 125 0ugovora

Rješavanje 80 78 -2insolventnosti

Iz navedenog pregleda proizlazi da je BiH u oblastima početak poslovanja (-1), mogućnost

kreditiranja (-3), zaštita investitora (-4), poreska politika (-2) i rješavanje insolventnosti (-2)

napravila korak nazad, dok je u dijelu sprovođenja ugovora i priključenja električne energije

ostala na istom mjestu kao i prošle godine. Napredak je učinjen u oblasti dobijanje

građevinskih dozvola (+10), trgovina sa inostranstvom (+1) i registracija imovine (+1).

Analize pokazuju da, brojne i dugotrajne, procedure za osnivanje poduzeća negativno utiču

na rast proizvodnje, ne čine posao sigurnijim i ne doprinose razvoju poslovne incijative.

Dugotrajne procedure guše privatne investicije, guraju ljude u neformalnu ekonomiju,

povećavaju potrošačke cijene i korupciju.

Kroz dva seta indikatora, Doing Business procjenjuje zakonska prava kreditora i dužnika

kad su u pitanju sigurne kreditne transakcije i raspoloživost kreditnih informacija. Index

dubine kreditnih informacija mjeri pravila i prakse koje odražavaju pokrivenost, djelokrug i

pristup kreditnim informacijama. Kreditni informacijski sistemi umanjuju asimetriju kod

pozajmljivanja sredstava i omogućuju kreditorima da vide finansijsku istoriju dužnika

(pozitivnu ili negativnu), obezbjeđujući im vrijedne informacije kako bi razmotrili rizik.

Kompanije povećavaju poslovnu aktivnost rastom kapitala, putem bankarskih kredita ili

privlačenjem investicija. Prodaja akcija (investiranje u akcije) omogućuje kompanijama

širenje bez potrebe obezbjeđenja plaćanja bankarskih kredita. Međutim, investitori se pažljivo

brinu o svom novcu, prate zakone koje ih štite i ulažu tamo gdje je veća sigurnost i zaštita

investicija. Od ukupnog broja odluka da se investira u 73% slučajeva ulaže se tamo gdje je

prisutna zakonska zaštita i sigurnost kapitala, a u 22 % slučajeva ulaganje se vrši radi

karakteristika i kvaliteta kompanija.

Porezi su izuzetno bitni za svaku zemlju. Bez njih ne bi bilo novca da se obezbijedi

zadovoljenje javnih potreba, ulaganje u infrastrukturu i usluge koje su ključne za

5

funkcionisanje ekonomije. Ukoliko je poresko opterećenje visoko i zakonska regulativa

rigidna, preduzetnici će težiti ka radu u sivoj (neformalnoj) ekonomiji.

Ekonomska kriza je povećala potrebu razmatranja kreiranja takvog stečajnog sistema koji

će pomoći reorganizovanju i zatvaranju kompanija. U zemljama gdje je zakonska regulativa

stečaja neefikasna i neproduktivna poslovanja se zadržavaju godinama, neopravdano

zarobljavajući sredstva i ljudski kapital koji je potrebno usmjeriti na efikasnija i produktivnija

mjesta. U zemljama gdje su stečajni zakoni nedovoljno efikasni destimulišu se investicije

stranog i domaćeg kapitala. Pristupi kreditima su otežani, a kreditni i finansijski rizici rastu.

Naprotiv, efikasni stečajni zakoni mogu ohrabriti poduzetnike. Rezultat je produktivnije

poslovanje i rast privrednih aktivnosti.

BiH je smanjila vrijeme potrebno za registraciju imovine i zemljišta u Sarajevu,

pojednostavila procese prijave poreza na dohodak i smanjila socijalna davanja poslodavaca,

međutim, ono na što Svjetska banka skreće posebnu pažnju je ubrzavanje dobijanja dozvola

za pokretanje biznisa. Po navedenom indikatoru BiH je rangirana na 162. mjesto, na 163.

mjesto po indikatoru dobijanja građevinskih dozvola, a na 110. mjesto po plaćanju poreza.

Iako je registracija imovine jedna uspješna priča, ono što posebno zabrinjava Svjetsku banku

i IFC je stagnacija u napretku u drugim indikatorima. Osim toga stanje u pet indikatora je, u

odnosu na prošlu godinu, pogoršano ne zato što je BiH uvela neke nove procedure, već zato

što su sve druge zemlje više napredovale u ovim segmentima. Domaći ekonomisti ukazuju

da je BiH i dalje daleko od zemalja privlačnih za poslovanja, prvenstveno zbog lošeg imidža

ratne prošlosti, turbulentne političke situacije, te neefikasne administracije.

Evropska banka za obnovu i razvoju daje izvještaj o strukturnim i institucionalnim

reformama u 29 zemalja u tranziciji. Elementi tržišne ekonomije koji su ovdje obuhvaćeni

jesu preduzeća, tržište i trgovina, finansijski sektor i infrastruktura. Na osnovu Transition

report 2011 zaključeno je da glavni problem u BiH i dalje ostaju ustavne reforme. Proces

privatizacije je zaustavljen, uglavnom zbog loših tržišnih uslova i nedostatka volje političara

da rasprodaju ekonomski osjetljiva dobra, i potrebno ga je nastaviti posebno u oblasti

telekomunikacija, građevinarstva i sektoru trgovine. U finansijskom sektoru banke su,

generalno, dobro kapitalizovane, ali uspostavljanje jedinstvenog sistema bankarske

supervizije i dalje ostaje prioritet. Stepen razvoja nebankarskog tržišta, uključujući i tržište

kapitala, i dalje je na niskom nivou. Pretpostavka je da bi novi Stand by aranžman sa MMF-

om trebao da pomogne makroekonomsku stabilizaciju BiH.

6

1.2. Monitoring sprovođenja Strategije za borbu protiv korupcije 2009-2014

1.2.1 Periodični izvještaji Transparency International BiH

Korupcija je u Bosni i Hercegovini sveprisutna pojava. O tomu svjedoče mnoga

istraživanja, a korupcija je kao tema na vrhu političke, ekonomske i kriminalnopolitičke

agende, ali i etičkih i sociologijskih rasprava. Gubici koje BiH ima zbog korupcije su veoma

značajni i predstavljaju prepreku daljem razvoju zemlje i procesu pridruživanja EU-i.

Indirektne štete od korupcije su daleko veće od direktnih jer imaju za posljedicu smanjenje

ulaganja stranih investitora u BiH. Bez stranih investitora je teško generisati nova radna

mjesta, što za posljedicu ima pad životnog standarda i visok stepen siromaštva u zemlji.

Korpupcija je posebno izražena u procesima privatizacije, izdavanja koncesija i javnih

nabavki. U tim oblicima korupcije se gubi najviše novca koji se može usmjeriti za razvojne

projekte. Mjere antikorupcije daju male rezultate zbog velikog uticaja političkih ličnosti i

izvršnih vlasti na pravosuđe u cilju zaštite od procesuiranja.

Napori zemlje na reduciranju korupcijskih praksi ocjenjuju se neadekvatnim i neefikasnim.

U izvještaju o napretku ka evropskim standardima za 2011. Evropska komisija je ocijenila da

je Bosna i Hercegovina postigla ograničen napredak u suprotstavljanju korupciji, koja je

široko rasprostranjena u javnom i privatnom sektoru, utičući na pravosuđe, poreske i carinske

organe, javne nabavke, privatizaciju i sl. Evropska komisija je, takođe, utvrdila da se

antikorupcijske politike i mjere ne implementiraju adekvatno.

Prema Indeksu Percepcije Korupcije za 2011., koji Transparency International izrađuje na

godišnjoj osnovi, Bosna i Hercegovina se nalazi na 91. do 94. mjestu koje dijeli sa Liberijom,

Trindadom, Tobagom i Zambijom. U poređenju sa zemljama bivše SFRJ, Bosna i

Hercegovina se nalazi iza Slovenije (35. mjesto), Hrvatske (66), Makedonije (69),  Srbije

(86), Crne Gore (66), dok je, i dalje, jedino Kosovo iza Bosne i Hercegovine, na 112. mjestu.

BiH se, takođe, nalazi na samom dnu liste evropskih zemalja po prisustvu korupcije u javnom

sektoru. Srbija je, u odnosu na prošlu godinu, nazadovala na godišnjoj listi; CPI je 3,3, a

prošle godine se nalazila na 78. mjestu. Kao glavne probleme Srbije, predstavnici

Transparency International, su naveli nedovoljnu reformu pravosuđa, kršenje antikorupcijskih

zakona, vaninstitucionalnu moć političkih stranaka, koja utiče na rad javnog sektora,

netransparentan proces donošenja odluka, nepotrebne procedure i nedovoljne kapacitete

organa koji vrše nadzor nad primjenom zakona. Crna Gora se, na najnovijoj listi

Transparency International, nalazi se na 66 mjestu, dijeli isto mjesto s Hrvatskom i

7

Slovačkom, s kojima ima i isti indeks percepcije korupcije, i bolje je rangirana od svih

ostalih zemalja regiona.

S obzirom na dugogodišnje naglašavanje neophodnosti postojanja antikorupcijskih politika

BiH je, usvajanjem Strategije za borbu protiv korupcije 2009-2014, ostvarila izvjestan

pomak. Na ovaj način BiH je formalno ispunila dio obaveza kreiranja politike iz Konvencije

Ujedinjenih nacija protiv korupcije, ali i obaveza iz Evropskog partnerstva i Mape puta za

liberalizaciju viznog režima. Međutim, imajući u vidu komentare koji su predstavljeni u

periodu prije usvajanja same Strategije, generalno se može zaključiti da način dosadašnje

realizacije ciljeva i aktivnosti predviđenih samom Strategijom nije na zadovoljavajućem

nivou. Glavne zamjerke na Strategiju su se odnosile na nejasnu formulaciju vizije i strateških

ciljeva, nepostojanje plana izdvajanja neophodnih sredstava iz budžeta, te nedovoljno

poznavanje lokalnog konteksta. Naime, upravo su ovi problemi prilikom izrade prisutni i kod

same implementacije.

2. STRANE DIREKTNE INVESTICIJE

2.1. Pojam stranih direktnih investicija

Strane direktne investicije (SDI), kao oblik međunarodnog kretanja kapitala, jesu oblik

ulaganja koja definišemo kao realna ulaganja u proizvodnju, tj.opremu, zalihe, zemljište i sl.,

pri čemu investitori imaju pravo na aktivno učešće u upravljanju preduzećem. Svaka

kupovina akcija u visini od 10 % vrijednosti preduzeća predstavlja drektnu investiciju. Za

razliku od greenfield investicija1, klasične direktne investicije podrazumjevaju preuzimanje

već postojećeg preduzeća u inostranstvu. Bitne tri komponenete stranih direktinih investicija

jesu:

vlasnički kapital –kupovina akcija preduzeća od strane nerezidenta neke zemlje,

reinvestirani prihodi-prihodi od akcija koji nisu isplaćeni stranom investitoru,

unutarkompanijski zajmovi-kratkoročni ili dugoročni zajmovi između roditeljske

kompanije i filijale u inostranstvu.

1 Greenfield ulaganja definišemo kao direktna ulaganja, po pravilu, stranog kapitala. Riječ je o ulaganju kapitala koje rezidenti jedne države ostvaruju u inostranstvu. To može biti ulaganje u osnivanje vlastitog preduzeća (npr. novog trgovačkog društva), ulaganje u osnivanje zajedničkog preduzeća (npr. osnivanje mješovitog društva) ili osnivanje, odnosno, otvaranje filijale. Za takav oblik ulaganja je karakteristično da investitor stiče kontrolu i aktivno obavlja kontrolu, te upravlja preduzećem u koje je uložio. Kovačević, R.,Međunarodne finansije, Ekonomski fakultet, Beograd 2009. str . 516

8

Direktne investicije, kao i portfolio investicije, stimulisane su potrebom za većim

prinosima i diverzifikacijom rizika, a njihovi glavni nosioci jesu transnacionalne kompanije.

Rast stranih direktnih investicija posebno je zabilježen u skorije vrijeme u periodu od 2000-

2007., a kao posljedica djelovanja oko 79.000 transnacionalnih kompanija koje su imale

mrežu od preko 790.000 filijala u okviru koji je 413.000 bilo na području ZUR. U 2008.

svjetske SDI su opale za 14,5% usljed smanjenja broja merdžera i akvizicija sa evropskim

zemljama.

Dva osnovna oblika stranih direktnih investicija jesu horizontalne i vertikalne SDI.

Horizontalne SDI jesu takve investicije kod kojih kompanija proizvodi iste proizvode u

zemlji i inostranstvu. Na ovaj način kompanije zadržavaju tajne proizvodnog procesa i

poslovnog uspjeha. Vertikalne investicije su vezane za poslovne procese koji se odvijaju u

više faza gdje se neke od faza poslovnog proces odvijaju u inostranstvu. Ovakve investicije

su često motivisane obezbjeđenjem sirovina iz inostranstva za potrebe domaće prerađivačke

industrije i obično se kreću od razvijenih ka ZUR.

SDI se, u savremenim uslovima, smatraju glavnim pokretačima globalizacije. U ZUR

ovakav vid investiranja povećava zaposlenost (posebno niskokvalifikovanih radnika), dovodi

do transfera savremenih tehnologija prenosa upravljačkih znanja, a mogu doprinijeti i

popravljanju trgovinskog bilansa zemlje ako se poveća izvoz. Najprisutniji oblik SDI jesu

merdžeri i akvizicije, a rijeđi oblik ovih investicija je su povratne vertikalne direktne

investicije.2

Osnovna razlika između direktnih investicija i portfolio investicija jeste u tome što kod

direktnih investicija vlasnik kapitala zadržava punu kontrolu nad plasiranim sredstvima,

odlučujući o načinu plasiranja rezultata, organizaciji proizvodnje i sl, dok kod portfolio

investicija vlasnici imaju pravo na prihod od uloženih sredstava u obliku kamate, bez obzira

na uspješnost poslovanja, ali ne mogu uticati na način upotrebe sredstava.

2 Povratne vertikalne direktne investicije javljaju se u slučaju kada kompanije iz ZUR kupuju preduzeća u industrijski razvijenim zemljama. Kovačević R., Međunarodne finansije, Ekonomski fakultet, Beograd 2009. str . 516

9

3. BIH I STRANE DIREKTNE INVESTICIJE

3.1. Analiza i ocjena stranih direktnih investicija u BiH

Strana direktna ulaganja su se, u ekonomijama u tranziciji, pokazala kao stabilniji izvor

finansiranja od bilo kojeg drugog priliva stranog kapitala i većinom ne stvaraju dug u stranoj

valuti. Poseban značaj stranih direktnih ulaganja za zemlje Jugoistočne Europe, a time i za

BiH, proizlazi iz uvoza proizvodnog i organizacijskog znanja (knowhow) stranih kompanija,

što je ,nesumnjivo, važno u restrukturiranju ekonomija u tranziciji prema konkurentnijem

sistemu. Osim navedenog, strani ulagač omogućuje lakši pristup drugim tržištima, dok su

međunarodni rizik i rangiranje zemalja prema stepenu ostvarenih reformi pozitivno u

korelaciji sa stranim ulaganjima koji zemlja uspije ostvariti. Efikasnost, visina i struktura

investicija u BiH, bez sumnje, su pretpostavke uspješnog restruktuiranja, jačanja izvozne

konkurentnosti i postizanja visokih održivih stopa rasta u dužem vremenskom periodu.

Činjenica je da uslovi za direktna strana ulaganja u većini zemalja postaju sve sličniji u

smislu liberalizovanog pristupa, tako da stabilni makroekonomski uslovi i uspješan

ekonomski mehanizam zemlje potencijalnog domaćina ulaganja, postaju sve važniji faktor

za privlačenje stranog kapitala.

Zemlje jugoistočne Europe, a time i BiH, postaju svjesne da su same odgovorne za

stvaranje što privlačnijeg okruženja (zdrav i konkurentan domaći sektor, pravni i

institucionalni okviri koji podstiču ulaganja bez diskriminacije, liberalan devizni sistem,

fleksibilno tržište radne snage i kvalitetno regulisanje javnog sektora.) Jedno od ključnih

pitanja jeste koliko su efikasno strana direktna ulaganja iskorištena u Bosni i Hercegovini i

koliki je njihov doprinos ekonomskom razvoju zemlje. Upravo ovdje glavnu ulogu treba da

odigraju greenfield investicije, kao glavni oblik direktnih stranih ulaganja, tj. investitor mora

napraviti novu tvornicu ili postrojenje na tržištu zemlje u koju je ušao, mora zaposliti nove

ljude i što je najvažnije, mora na to tržište donijeti novi proizvod. Od svih oblika direktnih

ulaganja greenfield investicije su jedine koje su u funkciji unapređenja međunarodne

konkurentnosti privrednog subjekta.

U objavljenom izvještaju Svjetske banke „Doing Business 2010“, Bosna i Hercegovina je

prvi put u poređenju sa prethodne četiri godine napredovala na listi država prema kvalitetu

poslovnog okruženja. Međutim, u istom izvještaju je konstatovano da je i dalje prisutan

izvjestan zastoj u reformama koje bi olakšale bavljenje biznisom u BiH. Zabrinjavajuće je što

je, uprkos napretku, BiH je i dalje najlošije plasirana od svih država u regionu. To govori da

su poslovno okruženje, zakoni, administracija, finansijski sektor, porezi i drugi indikatori i

10

dalje najlošiji u regionu. Bosna i Hercegovina je, prema navedenom izvještaju, još nisko na

navedenoj listi u pogledu vremena i broja procedura za osnivanje nove firme.

U kontekstu prethodno izloženog, BiH bi mogla izvući korisne lekcije za privlačenje

stranog kapitala iz iskustva Albanije i Makedonije. Uz pomoć institucija kao što je „one-stop-

shop” u Makedoniji se preduzeće može registrovati za četiri sata uz troškove manje od 50

EUR-a. Slična je situacija i u Albaniji, drugim globalnim reformatorom u 2008.godini, gdje

se u nacionalnom centru za registraciju preduzeća može dobiti jedinstven broj za poreske,

carinske, statističke, sudske i sve ostale svrhe (EBRA 2008. Transition Report 2008).

Dalja integracija BiH u EU trebala bi pomoći BiH u privlačenju stranih ulaganja. To bi

nesumnjivo doprinijelo širenju tržišta za BiH proizvođače. Prihvatanje pravila EU i regulacije

smanjuje ulagački rizik stvaranjem poslovnog okruženja sličnog onome u zapadnoj Evropi.

Bosna i Hercegovina bi se trebala orijentisati na sistemsko unapređenje svih oblika

ekonomske i političke saradnje, ne samo sa zemljama EU i svijeta, nego i s našim

neposrednim susjednim zemljama članicama CEFTA-e.3 To implicira da se poradi na što

bržem uklanjanju svih preostalih oblika ograničenja na područjima slobodnog kretanja

kapitala i razmjene roba i usluga, i na taj način priliva stranih direktnih ulaganja.

Pretpostavka je da bi za sve strukture u BiH zajednički interes trebao biti da se čini sve što je

moguće pozitivno u privlačenju direktnih stranih ulaganja kako bi se i ubuduće opravdalo

povjerenje koje je inostrani privatni kapital do sada iskazao prema BiH.

Potrebno je istaći da je na priliv stranih ulaganja u BiH djelom uticao usporen tempo

sprovođenja procesa privatizacije određenog broja strateških državnih kompanija u segmentu

telekomunikacija, energetike, građevinarstva, poljoprivrede, metalne industrije, drvne

industrije, osiguranja i drugo, zatim sigurnosno-politički uslovi, kao i uticaj konkurentnosti

zemalja iz okruženja. Zakonom o politici stranog ulaganja stvorene su osnovne prednosti za

strane investitore kao što su:4

pojednostavljena procedura odobravanja ugovora o stranim ulaganjima,

proširenje djelatnosti u kojima strani investitor može imati većinsko učešće,

jasna prava ulagača (nacionalni tretman, poreski tretman, pravna sigurnost, zaštita

imovine ulagača i sl.)

3 Informacija o stranim ulaganjima u BiH za 2009., Federalno Ministarstvo trgovine, Sektor vanjske trgovine, Mostar 2010, str.34 Zakon o politici direktnih stranih ulaganja u BiH, Službene novine Federacije BiH br. 17/98 i 13/03

11

Strana direktna ulaganja u Bosni i Hercegovini u 2011. bilježe pad u odnosu na vrijednosti

u istom periodu 2010. godine. Prema podacima Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih

odnosa u BiH strana ulaganja u 2011. iznosila su 391,986 miliona KM (prema CBBiH 612,1

miliona KM), što predstavlja smanjenje u odnosu na ulaganja u istom periodu 2010. godine

za 42,5 %. Treba uzeti u obzir da je ovaj iznos ulaganja također i manji za 57 % od prosjeka

ulaganja u zadnjih pet godina (912,7 miliona KM5).

Grafikon 1: Stanje FDI po kvartalima u BiH (u 000 KM)

Izvor: MVTEO

U Federaciji BiH je uloženo 184,41 miliona KM, a u Republici Srpskoj 207,31 miliona

KM, te u BrčkoDistriktu 0,18 miliona KM. Najveća ulaganja se odnose na društva Delta

Maxi 36,1 miliona KM (povećanje kapitala, trgovački lanac, Srbija), Hypo Alpe Adria Bank

ad Banja Luka 48,75 miliona KM (povećanje kapitala, Austrija), Jajce Alloy Wheels Jajce

35,4 miliona KM (metalni proizvodi, Luksemburg), Restruct Sarajevo (trgovina motornim

gorivima, Rusija). U isto vrijeme, najveća smanjenja kapitala odnose se na OMV BiH doo

38,7 miliona KM (Austria), M-BL Društvo za trgovinu na veliko i malo d.d. Banja Luka

27,7 miliona KM (Slovenija), Organika BH d.o.o. 16 miliona KM (Poljska), Opeka d.d.

Sarajevo 13,95 miliona KM (Hrvatska).

Grafikon 2: Najznačajnija ulaganja u BiH po zemljama do 31.12.2011.

5 Treba uzeti u obzir da su ulaganja u 2007. godini bila rekordna (privatizacija Telekom RS) i iznosila su 2.440 miliona KM;

12

Izvor: MVTEO

Najznačajnija ulaganja po zemljama u 2011. godini:

Srbija 124,2 miliona KM (31,69%)

Luksemburg 71,63 miliona KM (18,28%)

Holandija 31,63 miliona KM (8,1%)

Saudijska Arabija 26,43 miliona KM (6,75%)

Turska 24,59 miliona KM (6,27%)

Hrvatska 18,47 miliona KM (4,7%)

Austrija 16,1 miliona KM (4,1%)

Slovenija 15,59 miliona KM (3,98%)

Katar 14,67 miliona KM (3,74%)

Kajmanska ostrva 12,9 miliona KM (2,5%)

Njemačka 12,89 miliona KM (3,29%)

što čini 94,2% ukupnih ulaganja u 2011. godini. Registrovani ukupni strani kapital pretežno

se odnosi na ulaganja u oblast proizvodnje sa 39,9%; oblast bankarstva i finansija sa 15,5%

%; usluge sa 23,9%

Grafikon 3: Registrovane FDI u BIH po djelatnostima u (000.000) KM

13

Izvor MVTEO

Proces privatizacije državnog udjela u vlasništvu nekih strateških preduzeća u ovom

polugodištu nije otpočeo, mada je kod onih najprofitabilnijih (iz oblasti telekomunikacije i

energetike) odložen do daljnjeg. Evidentno je i kašnjenje velikih investicionih ulaganja u

oblasti energetike po principu zajedničkih ulaganja sa stranim partnerima. Učešće stranih

partnera u ovim projektima bi, u narednom periodu, znatno povećala direktna strana ulaganja

u Bosni i Hercegovini, te time postala glavni pokretač budućeg ekonomskog razvoja zemlje.

Povećanja direktnih stranih investicija u svijetu, posebno prema zemljama u razvoju i

tranziciji (gdje su po prvi puta premašile ulaganja u razvijene zemlje), i umjeren izlazak iz

krize najrazvijenijih zemalja svijeta daje realnu snovu za očekivanje povećanja ulaganja

direktnih stranih investicija u Bosni i Hercegovini u odnosu na prethodni period.

3.2. Prednosti ulaganja u BiH

Prednosti ulaganja u BiH bi bile da:

BiH ima jasnu evropsku perspektivu,

BiH ima povoljan geografski položaj,

BiH ima kvalifikovanu i motivisanu radnu snagu,

BiH ima stabilnu valutu vezanu za EUR,

95% proizvoda je oslobodjeno taksi pri uvozu u zemlju,

Strani ulagači su u svojim pravima izjednačeni sa domaćim, i imaju pravo na transfer

u inostranstvo svih prihoda ostvarenih ulaganjima u BiH,

Strani ulagači su oslobođeni plaćanja carinskih taksi na ualaganja,

14

Strani ulagači imaju pravo neograničeno pravo otvaranja i držanja računa u svim

komercijalnim bankama na teritoriji BiH, u domaćoj ili bilo kojoj drugoj

konvertibilnoj valuti.

Da bi privukla strane investitore, država mora raditi na slijedećem:

Pojednostaviti birokratski sistem u cilju ohrabrivanja razvoja poduzetništa i

stvaranja poduzetničkog okruženja. To bi se postiglo smanjenjem vremena potrebnog

za registrovanje firmi Takođe, pojednostavljen birokratski sistem bi uticao na slobodu

ulaganja i na otvaranju puta stranim investicijama.

Raditi na pozitivnom imidžu BiH u svijetu - ratna i poslijeratna događanja u državi,

ali i u regionu, doprinijela su lošem imidžu države u svijetu, što kao posljedicu ima

nedovoljan interes za ulaganja u Bosnu i Hercegovinu.

Izraditi strategiju za privlačenje stranih investicija u BiH- strategija bi se trebala

odnositi na definisanje sektora u kojima BiH ima najveće konkurentske prednosti za

strane investicije, te strategije privlačenja stranih investicija koje mogu donijeti

najviše koristi ekonomiji BiH.

Raditi na smanjivanju političke nestabilnosti - politička nestabilnost je ozbiljna

prepreka za veći dotok stranih direktnih investicija. Osim toga, sve češće prijetnje za

narušavanje socijalnog mira usljed ubrzanja reformi, posebno privatizacije, djeluju

destimulativno za strana, ali i domaća ulaganja.

Ubrzati privatizaciju - spor proces privatizacije u Bosni i Hercegovini je, između

ostalog, rezultirao i nižim nivoima u privlačenju stranih investicija. Prema indeksu

privatizacije, koju EBRD objavljuje svake godine, BiH u poređenju sa ostalim

zemljama u tranziciji, kao i u slučaju obima stranih investicija, bilježi niske ocjene.

Važan razlog za veći obim stranih investicija u bankarstvu je činjenica da je proces

privatizacije u ovom sektoru bio daleko efikasniji nego u drugim sektorima.

Smanjiti poreze - poreski sistem je destimulativan za strana i domaća ulaganja.

Visina poreskih opterećenja i dalje će predstavljati prepreku za strana ulaganja. U

narednom periodu morat će doći do smanjenja javne potrošnje i smanjenja budžetskih

deficita, ali i smanjenja poreza i doprinosa, u cilju stimulisanja daljnjeg rasta

privatnog sektora i stranih investicija.

Smanjiti cijene usluga javnih preduzeća - cijene usluga javnih preduzeća su više

nego u regionu, a često i u odnosu na evropski prosjek, što također predstavlja

problem za privlačenje većeg obima stranih investicija. Cijena električne energije za

privredne subjekte u BiH je daleko iznad evropskog prosjeka. Cijena međunarodnih

15

telefonskih poziva je i do deset puta viša nego u drugima tranzicijskim državam, ali je

i viša u odnosu na države EU.

Donijeti program mjera o sprečavanju sive ekonomije - u Bosni i Hercegovini su

registrovani vrlo različiti oblici sive ekonomije. Procjenjuje se da siva ekonomija

učestvuje oko 25% u odnosu na BDP Bosne i Hercegovine.

Donijeti program mjera o ozbiljnom sankcionisanju korupcije

Prilagoditi registrativu standardima EU

Transfer novih tehnologija jedna je od glavnih konkurentskih prilika za BiH. Zbog

ograničenih sredstava koje BiH ima na raspolaganju za istraživanje i razvoj novih

tehnologija, najbrži razvojni put je transfer novih tehnologija kroz privlačenje direktnih

stranih ulaganja. BiH je do sada ostvarila vrlo skromne rezultate po pitanju privlačenja

stranih investicija, pa je na ovom polju potrebno napraviti velike iskorake. Za ulaganje i

pokretanje poslovnog poduhvata. BiH mora stvoriti okruženje koje je maksimalno atraktivno

za strane investitore, te usmjeriti sve raspoložive resurse u stvaranje povoljnog ambijenta za

razvoj poslovnog sektora u BiH.

3.3 Međunarodni izvori investicionog prava, međunarodni pravni standardi i institucionalni okvir za zaštitu stranih investicija u BiH

Primjetno je da u oblasti investiranja postoje međunarodna okvirna pravila koja bi uopšteno

osigurala zaštitu ulagačima i njihovim ulaganjima, te se ista uređuje na univerzalnom,

regionalnom i bilateralnom nivou. Ideja o kodifikaciji državne prakse usmjerene na strana

ulaganja u formi multilateralnog sporazuma bila je zagovarana posebno nakon Drugog

svjetskog rata, kako u teoriji, tako i u praksi, ali bez konkretnih rezultata. Jedan od prvih

bitnijih dokumenata u ovoj oblasti bila je Povelja međunarodne trgovinske organizacije6, dok

je drugi dokument bio Ekonomski sporazum iz Bogote, potpisan na IX međunarodnoj

konferenciji američkih država 1948. godine, u kojem su bili sadržani opšti međunarodni

standardi zaštite stranih ulaganja i kapitala, međutim, nijedan od ovih dokumenata nije stupio

na snagu. Kao obilježje vremena u kojem su donešeni7 UNGA rezolucija 1803 (XVII) o

stalnoj suverenosti nad prirodnim izvorima iz 1962., Deklaracija GS UN o uspostavljanju

novog međunarodnog ekonomskog poretka i istoimeni Program akcije iz 1974., Konvencija o

6 United Nations Conference on Trade and Employment, Final Act and Related Documents (1948).U:W. Friedman, Legal Aspect of Foregin Investments, Stevens and Sons Limited, London, 1959., 702.7 Rezolucije su savjetodavnog karaktera i njhov značaj se prvenstveno ogledao u podsticanju stvaranja povoljnijeg ambijenta, investicione klime, za strana ulaganja. U odnosu na konvencije u ovoj oblasti dio su tzv. mekog prava. Odraz su vremena u kojem su nastale, i sa aspekta savremenih međunarodnih investicionih odnosa nemaju pravni značaj

16

rješavanju investicionih sporova između država i državljana drugih država iz 1965. godine, te

konvencija o multilateralnoj agenciji za garantovanje investicija iz 1987. godine. Kao način

preventiranja sukoba pravila različitih zemalja iz ove oblasti zemlje članice OECD-a su

2006. godine usvojile Okvirnu politiku u oblastu ulaganja koja obuhvata zajedničke stavove

zemalja članica u deset različitih oblasti među kojima su i politika investiranja, investicioni

podsticaji i poreske olakšice. U oblasti stranih direktinh investicija najznačajniji su bilateralni

sporazumi o podsticanju i zaštiti ulaganja i dio su oošteg zakonskog okvira pojedinih zemalja.

U Bosni i Hercegovini na snazi su bilateralni sporazumi o unapređenju i zaštiti investicija sa:

Albanijom, Austrijom, Belgijom, Bjelorusijom, Češkom, Crnom Gorom, Danskom, Egiptom,

Finskom, Francuskom, Grčkom, Holandijom, Hrvatskom, Indijom, Iranom, Italijom, Katrom,

Kinom, Kuvajtom, Litvanijom, Mađarskom, Makedonijom, Malezijom, Moldavijom,

Njemačkom, članicama OPEC-a, Pakistanom, Portugalom, Rumunijom, Slovačkom,

Slovenijom, Španijom, Srbijom, Švedskom, Švicarskom, Turskom, Ukrajinom i Velikom

Britanijom.8 Radi rješavanja međunarodnih investicionih sporova između država i državljana

drugih država uspostavljen je Centar za rješavanje međunarodnih investicionih sporova.

Obezbjeđenje povoljne klime za privlačenje stranih investicija predstavlja izazov za sve

zemlje ako se uzmu u obzir trendovi sveopšte globalizacije i povratni pritisak za poslovnom

konkurentošću. U tom smislu neophodno je da se usvoje međunarodna iskustva u ovoj oblasti

i definišu prioriteti u svrhu privlačenja i zadržavanja stranih investicija, a koji se odnose na

unapređenje opšte investicione klime i izgradnju povoljne slike o zemlji u inostranstvu.9

Ovom zadatku odgovorila je Republika Srpska 2009. godine, usvajanjem Strategije

podsticanja i razvoja stranih ulaganja u Republiku Srpsku za period 2009.-2012. godine, gdje

je dat pregled stanja stranih direktnih ulaganja u ovom entitetu, investicione klime, zakonske

regulative, prepreke ulaganjima, te ciljeva u oblasti podsticanja i razvoja stranih direktnih

ulaganja. U Strategiji su definisana četiri osnovna strateška cilja:

unapređenje investicione i poslovne klime,

stvaranje adekvatnog institucionalnog okvira za privlačenje stranih direktnih

ulaganja,

usmjerenje na prioritetne sektore,

privlačenje svih tipova stranih direktnih investicija, posebno iz odabranih zemalja

8 Sporazum o unapređenju i zaštiti investicija, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa sa Inostranstvom BiH, http://www.mvteo.gov.ba/sporazumi/trgovinski/bilateralni/investicije/Archive.aspx?id=275

9 Ova aktivnost, u BiH, je povjerena Agenciji za promociju i unapređenje stranih direktnih investicija FIPA

17

(Srbija, Rusija, Kina, Slovenija, Hrvatska, Austrija, Njemačka, Italija).

3.4. Uticaj privatizacije na rast stranih direktnih investicija

Značajan izvor investicija, kako i u drugim zemljama u tranziciji, tako i u BiH jeste proces

privatizacije. U periodu od 1994. do 2007. godine u BiH je uložen kapital investitora iz 89

zemalja svijeta u iznosu od 6,48 milijardi KM. Ulaganja su obuhvatila prvenstveno oblast

proizvodnje (48,4%), bankarstva (11,6%), trgovine (6,2%), usluga (3,9%), saobraćaja

uključujući i telekomunikacije (23,1%), turizma (0.9%), dok ostale investicije po sektorima

učestvuju sa 5,9 % u ukupnim stranim ulaganjima.10.

Krajnji cilj privatizacijskog procesa bio je promjena vlasničke strukture i, na tim osnovama,

preraspodjela ekonomske moći, što bi kao krajnji ishod trebalo imati makroekonomsku

stabilizaciju. U okviru entitetskih ekonomski politika definisani su konkretni ciljevi

privatizacije među kojima je i povećanje stranih ulaganja i omogućavanje stranim

investitorima ulazak na nova tržišta u zemljama i regijama u razvoju, gdje se jeftina i

mnogobrojna radna snaga, kao i manji rizik za ulaganja, javljaju kao izuzetne pogodnosti za

strane ulagače.

Potpuno ili djelimično odsustvo strategija u privatizaciji preduzeća iz sektora infrastrukture,

naročito javnih i komunalnih, najznačajnija je kočnica u ispoljavanju njihovih pozitivnih

efekata. Odgovarajuća strategija predstavlja svojevrstan osnov normativno-regulatornom

okviru, bez koje su strateški privredni subjekti neprivlačni investitorima. Poštivanje principa

ekonomičnosti privatizacije podrazumijeva uzimanje u obzir troškova privatizacije, njene

isplativosti na duže staze i vremena koje potrebno da se ispune ciljevi koji se njome žele

postići. Potrebno je izvršiti diferencijaciju preduzeća s obzirom na uspješnost poslovanja,

tržišnu poziciju, rentni položaj, radnu i kapitalnu intenzivnost i veličinu preduzeća, kao i

izabrati adekvatan model privatizacije koji bi umanjio ili eliminisao negativne posljedice

ovog procesa. Najznačajniji pomak u BiH je ostvaren u elektroenergetskom sektoru, na

nivou oba entiteta, za razliku od ostalih sektora gdje nisu jasno deninisani pravci privatizacije

i harmonizovani zakonski propisi. Neefikasnost procesa privatizacije ne pridonosi povećanju

stranih direktnih investicija. U situaciji u kojoj se BiH nalazi danas, ona nije u mogućnosti

obezbijediti dovoljno svježeg kapitala za oživljavanje poslovnih aktivnosti svojih preduzeća.

Radi povećanja zainteresovanosti stranih investitora za ulaganje u BiH , proces privatizacije 10 Informacija o stranim direktnim ulaganjima u BiH od 1994. do 2007. godine, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa sa inostranstvom BiH, http://www.mvteo.gov.ba/izvjestaji_publikacije/izvjestaji/?id=88

18

je, prije svega, usmjeren na stvaranje uslova za oživljavanje privrednih kapaciteta koji

se danas nikako, ili nedovoljno koriste.

3.5. Javno-privatna partnerstva kao instrument rasta stranih direktnih investicija

Model javno-privatnog partnerstva oblik je zajedničkog nastupanja javnog i privatnog

sektora u kojem ovi subjekti udružuju resurse i stručna znanja kako bi se zadovoljila neka

javna potreba. Na ovaj način privatni sektor angažuje svoja sredstva i vještine u pružanju

usluga od javnog interesa. Njihovo uvođenje u privredno pravne sisteme zemalja članica EU

uslovljeno je rastućim potrebama stanovništva kao korisnika specifičnih usluga , čije pružanje

je ranije bilo rezervisano samo za organe javne vlasti. Motivi međunarodnog kretanja kapitala

zavise od oblika u kome se kapital ulaže. Različiti motivi, naprimjer, opredjeljuju privatne u

odnosu na javne tokove kapitala. U principu, privatni kapital pokrenut je ekonomskim

motivima, a javni širim društveno političkim interesima. Nedostatke javnog sektora moguće

je prevaziću upravo specifičnim udruživanjem privatnog znanja, kapitala, vještine i

materijalnih sredstava sa javnim, gdje se privatni sektor javlja u ulozi preduzetnika, dok javni

sektor ima funkciju obezbjeđenja opšteg interesa od eventualne zloupotrebe. Model javno-

privatnog partnerstva nastao je kao reakcija na monopolističko ponašanje svojstveno javnom

sektoru i odsustvo inicijative za povećanjem konkurentnosti u pružanju javnih usluga, što je

posredno dovelo do smanjenja ponude istih, kao i stvaranju prostora za političko uplitanje i

djelovanje. Sadržinu javno - privatnog partnerstva predstavlja finansiranje javnog sektora,

projektovanje, izgradnja, održavanje javne infrastrukture i pružanje usluga. Na ovaj način

nastoji se uticati na ekonomski razvoj i realizaciju postavljenih ciljeva, kroz definisanje

odgovornosti subjekata ovog odnosa i ugovaranje rizika. Najpogodniji sektori za primjenu

ovog vida partnerstva jesu energetski, zdravstveni i obrazovni.

Kritike se upućuju kako od strane predstavnika zaposlenika tako i od strane samih građana,

koji u javno-privatnim partnerstvima vide prijetnju po radna mjesta i uslove rada, odnosno

kvalitet i cijenu usluga. Takođe, su u javnosti prisutne i sumnje kako bi ovaj vid partnerstva

mogao prerasti u svoju suprotnost, na način da javna vlast, u cilju ostvarenja veće dobiti,

svjesno prepusti monopolski položaj privatnom partneru. Ipak, prigovori novom javnom

menadžmentu, u pogledu potkopavanja tržišnog takmičenja, a koji se opravdavaju

umanjenjem koristi za krajnje korisnike, ne stoje, ako iz političkih razloga nijedan drugi oblik

privatizacije nije moguć.

19

S obzirom na sve prednosti ovog modela nesporna je potreba njegovog implementiranja i

primjene u Bosni i Hercegovini. Ovo, međutim, zahtijeva svojevrsno prilagođavanje njenog,

najprije makroekonomskog, a zatim institucionalnog i pravnog ambijenta. Srž ovog problema

u Bosni i Hercegovini mogao bi se tražiti u disperzivnosti i jednostranosti postojećih propisa

kojima se ona obezbjeđuje. Stoga bi bilo poželjno donošenje odgovarajuće strategije (ne

nužno na nivou države,) gdje bi se najprije utvrdila potreba za ovim oblikom saradnje po

pojedinim sektorima od javnog interesa, te ex ante, definisali rizici i mehanizmi obezbjeđenja

kontrole sprovođenja ovog vida partnerstva.

3.6. Poseban osvrt na strane direktne investicije u Republici Srpskoj

Kao što smo već zaključili u prethodnom, strane direktne investicije imaju poseban uticaj

na privredni rast upravo zbog činjenice da, za razliku od drugih obilka priliva kapitala, strane

direktne investicije, pored kapitala sadrže i tehnologiju, menadžerska i organizaciona znanja,

pristup tržištu i sl., te su stoga neophodni sa aspekta razvojnih potreba privrede, kao i rasta i

održanja konkurentskih mogućnosti i performansi. Imajući to u vidu, strani investicioni

paketi s ovakvim elementima su veoma važni za rast izvoza i ukupan oporavak privrede

Republike Srpske. S obzirom da se RS opredijelila za strategiju privlačenja SDI, nužno je

uspostaviti koncept promocije prilagođen potrebama stranih ulagača (ciljnih grupa).

Program promocije RS za privlačenje SDI mora uključivati akcioni plan, raspoložive

ljudske potencijale i adekvatna finansijska sredstva.

Prema Strategiji podsticanja i razvoja stranih ulaganja u RS određene su ciljne grupe stranih

investitora i prioritetni sektori. Prioritetni sektori se odnose na prirodne resurse koji ujedno

predstavljaju konkurentsku prednost RS-e, i to11:

Prirodno obnovljive resurse: voda (čista i nezagađena) za piće, termo i mineralna

voda, voda za elektroenergiju, šume, poljoprivredne površine, vjetar (za

elektroenergiju)i proizvodnja bio-dizela (iz repice i lignita),

Prirodni neobnovljivi resursi: rudarstvo (željezna ruda, ugalj, boksit), modernizovanje

infrastrukture: saobraćajna povezanost, mogućnost elektroenergetskih priključaka,

vodovodna i kanalizaciona mreža, telekomunikacije i sl.).

Za uspješnost promocije neophodno je spoznati očekivanja investitora, odnosno šta

investitori očekuju od investicije. Očekivanja stranih investitora se, prije svega, odnose na:

11 Strategija podsticanja i razvoja stranih ulaganja u RS , http://www.vladars.net/sr-SP- Cyrl/Vlada/Ministarstva/meoi/Documents/ , str.54 (tačka 6.4)

20

zaštitu investitora i investicija ( (naročito onih koji se odnose na očuvanje prava

svojine),

strani investitori reaguju na mjere koje upućuju na na pakete podsticajnih mjera za

pojedine sektore ili regione,

regulatorne mjere fiskalnog tipa (stvaranje liberalnog fiskalnog sistema uz smanjenje

poreza koji utiču na investicione odluke),

kreiranje jasnih i preciznih odnosa zaposlenih i poslodavaca,

uspostavljanje tržišne konkurencije, kao i smanjenje troškova neophodnih za

otpočinjanje posla i prestanak rada,

pristup regionalnim tržištima, kroz zaključivanje sporazuma o slobodnoj trgovini,

povećanje produktivnosti kroz unapređenje specijalizovanih znanja,

strani investitori reaguju na uspješne primjere privatizacije

SDI targetiranje – donošenje podsticajnih mjera za najperspektivnije sektore, odnosno

regije,

razvoj uslužnih djelatnosti (konsultantske kuće, agencije za nekretnine, marketing

agencije,itd.), posebno u postinvesticionom periodu, u cilju zadržavanja

reinvestiranog profita i proširenja poslovanja investitora.

U cilju efikasnije promocije SDI potrebno je izraditi strateški marketing plan- program

promocije RS za privlačenje SDI. Strateški cilj je usmjeriti promociju na privlačenje svih

oblika SDI iz svih zemalja, a posebno odabranih zemalja kao što su: Srbija, Rusija, Kina,

Italija, Njemačka, Austrija, Slovenija i Hrvatska. Operativni ciljevi predviđeni Stategijom za

privlačenje SDI obuhvataju:

iniciranje i organizovanje promocije investicionih mogućnosti RS-e u odabrani

zemljama (investicioni forumi i sajmovi),

stvaranje široke lepeze promotivnih materijala- opštih i sektorskih- dostupnih na

internetu kao i u štampanom i elektronskom obliku (brošure, bilteni, investicioni

vodiči, prezentacije),

organizovanje ciljnih posjeta potencijalnim investitorima u odabranim zemljama,

odabir stranih kompanija i njihovih ključnih ljudi kao potencijalnih investitora, i

pokretanje kampanja u svrhu njihovog privlačenja,

stvaranje sistema dodjele godišnjih nagrada u svrhu promocije koristi od stranih

investitora u zemlji (najveća investicija, najviše novog zaposlenja, najviše lokalnih

dobavljača, itd.).

21

Planom promocije je potrebno ostvariti bolju informisanost potencijalnih investitora, raditi

na uspostavljanju informacione baze podataka, pružanju usluga stranim investitorima,

pripremi i izdavanju promotivnog materijala, pokretanju promotivnih kampanja,

organizovanju investicijskih konferencija, foruma, okruglih stolova i sl. Promotivne akcije

moraju biti usmjerene ka objedinjavanju aktivnosti i resursa u svrhu stvaranja što povoljnije

percepcija o atraktivnosti ulaganja u zemlju. U svjetlu globalnog kretanja kapitala i

ograničenosti tržišta, kreiranje investicione ponude je preduslov za transnacionalna

partnerstva.

Na osnovu analize urađene na Ekonomskom fakultetu u Banja Luci, a za potrebe Vlade

Republike Srpske i izrade strategije plana privlačenja stranih direktnih investicija u periodu

2009.-2012. godine, priliv stranih direktnih ulaganja u Repubilku Srpsku, u periodu od

2004.-2007. godine je bio najveći u 2007.godini. U 2004. godini je investiranje u Birač

Zvornik zabilježeno kao najveća strana direktna investicija u toj godini (465,6 miliona KM).

Analizirajući najatraktivnije sektore za strane direktne investitore u 2004. godini, zaključeno

je da je proizvodnja privukla najveći dio ukupnih stranih direktnih investicija. Pored

proizvodnje, drugi atraktivan sektor jeste bankarski sa vidno manjim udjelom u ukupnim

stranim direktnim ulaganjima (10% ukupnih stranih ulaganja). U 2005. godini priliv SDI je

bio oko 150 miliona KM, a jedan od razloga smanjenja SDI jeste manji udio investicionih

projekata u iznosu SDI. Udio bruto priliva SDI putem reinvestiranja u istoj godini bio je 25%

što pokazuje da su neki strani investitori u Republiku Srpsku iz prethodnih godina stekli

povjerenje u poslovni ambijent u zemlji i pronašli mogućnost za proširivanje svojih

aktivnosti. Preostali dio bruto priliva SDI u 2005. godini došao je putem osnivanja novih

preduzeća i preuzimanja domaćih privatnih kompanija (posebno banaka) od strane stranih

investitora. Sa aspekta sektora privrede, najveći dio SDI u 2005. privukao je industrijski

sektor. Među investicijama koje premašuju 10 miliona KM bila su 3 investitora:

Jelšingrad a.d. Banja Luka (livnica čelika)-90 miliona KM,

Hypo Alpe Adria Bank a.d. Banja Luka-70,5 miliona KM,

EFT Group Stanari Doboj (rudnik lignita)-22,6 miliona KM.

Pad priliva SDI u 2006. godini doveo je do njihovog izjednačavanja sa prilivima iz 2003.

godine što je djelimično objašnjeno smanjenjem učešća stranih investitora u procesu

privatizacije. Od ukupnog registrovanog priliva SDI u 2006.godini najveći udio činili su

dokapitalizacija i reinvestiranje od strane postojećih investitora. Preostali dio SDI ostvaren je

kroz osnivanje preduzeća (40,7%) i privatizaciju državnih preduzeća (8%). Najveći dio SDI

22

ponovo su privukli industrija i bankarstvo. Tri najveća pojedinačna strana direktna ulaganja u

2006. godini u Republici Srpskoj bila su:

NLB Razvojna banka a.d. Banja Luka-36 miliona KM,

Hypo Alpe Adria Bank a.d. Banja Luka-28 miliona KM i

Komercijalna banka a.d. Banja Luka-9,9 miliona KM

U 2007. godini se posebno ističu ulaganja u društva:

Telekomunikacije RS a.d. Banja Luka – 1,26 milijarda KM –prodaja državnog

kapitala (Srbija),

Rafinerija nafte a.d. Bosanski brod-328,9 miliona KM i Rafinerija ulja Modriča a.d.

Modriča-153, 9 miliona KM- prodaja državnog kapitala (Rusija) ,

Akcionarsko društvo Banjalučka pivara – 43,2 miliona KM-prodaja državnog

kapitala i dokapitalizacija (Kajmanska ostrva),

IEFK banka a.d. Banja Luka - 20,0 miliona KM - osnivanje(Rusija),

AD Volksbank Banja Luka – kupovina akcionarskog kapitala (Austrija),

Petrol a.d. Banja Luka – 15,2 miliona KM-osnivanje (Rusija),

Jelšingrad Fabrika mašina i dizalica a.d. Prnjavor-13,4 miliona - prodaja državnog

kapitala i dokapitalizacija (Hrvatska).

Ulaganja Telekoma Srbija u Telekom Srpske uticalo je na sektorsku distribuciju SDI u

2007. godini, pa je sektor saobraćaja i telekomunikacija primio najveći iznos i zauzima

vodeću poziciju u odnosu na ostale sektore. Na drugom mjestu je proizvodnja koja je do

2007. godine imala najveće učešće sa aspekta SDI.

Tokom 2008. došlo do značajnog smanjenja priliva direktnih stranih

investicija, kako u cijeloj BiH, tako i u Republici Srpskoj. Ipak, kod dvije

djelatnosti registrovana su i povećanja priliva. Te dvije djelatnosti su

građevinarstvo i proizvodnja hemijskih prozvoda. Ipak, ako posmatramo

cjelokupnu BiH, statistički najznačajniji uticaj na smanjenje priliva

direktnih stranih ulaganja imao je pad priliva po osnovu vrijednosnog

iskaza stavke pošta i telekomunikacije. U 2007. po osnovu ove djelatnosti

zabilježen je najveći priliv kao rezultat realizacije privatizacije Telekoma

Srpske u vrijednosti od 646 miliona eura, međutim, u 2008. nije došlo do

najavljivane privatizacije BH Telecoma.

Po osnovu redovnog istraživanja koje je provela CBBiH, posmatrano po

djelatnostima, kako u BiH, tako i u Republici Srpskoj, tokom 2009.

23

primjetan je manji priliv direktnih stranih investicija u odnosu na 2008.

Tokom 2009. došlo je do znatnog odliva direktnih stranih investicija po

osnovu djelatnosti «finansijsko posredovanje» (izuzev osiguranja i

penzijskih fondova). Ipak, konstatovano je da je u posmatranom periodu

više djelatnosti registrovalo nastavak priliva direktnih stranih investicija.

2010. godina je zabilježila dalji opadajući trend stranih direktnih ulaganja.

Na osnovu podataka Centralne banke BiH, tokom tri kvartala 2011. tokovi SDI iznosili su

376 miliona KM. Posmatrano po porijeklu, tokom 2011., najveća vrijednost SDI, od 141

milion KM, je porijeklom iz Rusije, a najveći odliv je registrovan kod Švajcarske, u iznosu

od 39 miliona KM.

4. STRANE DIREKTNE INVESTICIJE U BIH –PERSPEKTIVE 2012-2015

Recesija nije zaobišla ni Bosnu i Hercegovinu i uticaj recesije nije upitan, ali ekonomska

kriza u BiH nije uvezena i ciklična. Recesija je, već izraženu, domaću krizu samo potencirala.

Naime, činjenica je da je kriza dugo vremena bila ublažavana prihodima od privatizacije,

sredstvima međunarodne ekonomske pomoći, a takođe od 2006.godine i prilivima od PDV.

Poznato je da je tržišna transformacija BiH reducirana na makroekonomsku stabilizaciju, tj.

zemlja uživa samo stabilnost tkz. nominalnih indikatora (stabilnost i konvertibilnost domaće

valute, fiksan devizni kurs i nisku stopu inflacije). Međutim, realni ekonomski indikatori

pokazuju ekonomsko zaostajanje zemlje koje se ogleda u konstantno visokoj stopi

nezaposlenosti, visokom deficitu trgovinske i platne bilance, te održivosti vanjskog duga uz

međunarodnu pomoć i transfere iz inostranstva. Gore navedeno stanje proizlazi iz strukture

ekonomije BiH koja je rezultat tradicionalnog koncepta ekstenzivnog razvoja industrije.

Naime, struktura privrede BiH i dalje obilježava visoko učešće posebno energetsko –

sirovinskog sektora.

Negativni efekti globalne finansijske krize najviše uticaja ostavljaju na realni sektor

ekonomije BiH, i to putem pogoršavanja uslova pribavljanja kapitala, pa u tom kontekstu

smanjenja stranih direktnih investicija, smanjenja potražnje na domaćem i izvoznom

tržištu, povećanja konkurencije na regionalnom i evropskom tržištu. Ti negativni efekti su

doveli do ozbiljnog ugrožavanja postojećih radnih mjesta, smanjenja perspektive novog

zapošljavanja i lošijeg socijalnog stanja u zemlji. Činjenica je da se u BiH ne pravi kvalitetan

iskorak kada je u pitanju uvođenje novih tehnologija nego se nastavlja praksa tržišne

valorizacije u obliku sirovina. Dakle, BiH treba povećati proizvodnju proizvoda višeg stepena

24

prerade. Nesumnjivo da to zavisi od količine i kvalitete ulaganja koji ostvaruju privredni

subjekti. Zadržane zarade kompanija često nisu dovoljne za znatnija ulaganja tako da

preduzeća trebaju eksterno vrelo finansiranja. Jedna od mogućnosti eksternog

finansiranja su upravo strana ulaganja kao poseban oblik finansiranja.

S obzirom da su nesiguran oporavak privrede, visoki budžetski deficit i kriza eura, uz

smanjenje kreditnog rejtinga većeg broja zemalja u eurozoni, značajno su uticali na slab

oporavak i oscilacije u ulaganjima u BiH (391,9 miliona KM SDU u 2011. godini)

pretpostavka je da će se takvo stanje nastaviti i u narednom periodu. Od događaja koji će

imati uticaja na priliv SDU svakako treba spomenuti da je u trećem mjesecu 2012. godine

Internacionalna kreditna agencija „Standard & Poors“ poboljšala rejting „B na posmatranju

negativno“na „B stabilno“.dok je u četvrtom mjesecu 2012. godine agencija „Moody Investor

Service“ smanjila kreditni rejting BiH sa „B2 negativno“ na „B3 negativan“. Ukupna strana

ulaganja u BiH u 2012. godini bi se mogla kretati u rasponu od 460-660 miliona KM.12

Na osnovu nastavka sprovođenja „Plana privatizacije za 2011. godinu“, Agencije za

privatizaciju FbiH, predviđena je privatizacija kapitala u državnom vlasništvu u iznosu do 95

miliona KM. Kao značajna investicija se navodi modernizacija, uz proširenje prerađivačkih

kapaciteta, Rafinerije Bosanski Brod, od strane Ruskog partnera Zarubežnjeft, za period

2011-2015. godina, planirana u iznosu od oko 1,6 milijardi KM (od 79213 miliona EUR).

Od navedenog, iznosa u 2012. godini, bi se uložio iznos od 20 do 100 miliona KM, te bi u

narednom periodu u zavisnosti i od stanja na tržištu prosječno godišnje ulaganje moglo

dostizati i do 150 miliona KM.

Za 2013. godinu se očekuju strana direktna strana ulaganja u iznosu od 590–990 miliona

KM. U RS se očekuje početak izgradnje „TE Ugljevik 3“ u iznosu od oko 800 miliona KM u

periodu od 3-4 godine (planirani početak u proljeće 2013. godine).

Ulaganja u 2014. godini bi bila od 680 - 990 miliona KM. Od nastavka procesa

privatizacije preduzeća u državnom vlasništvu u FBiH se očekuje oko 100-150 miliona KM

SDU. Moguće je (nije uzet u obzir prilikom projekcije) početak gradnje Blok 7 u TE „Tuzla“

snaga 450 MW. Investicija u izgradnju, uključujući i ulaganje u povećanje kapaciteta

rudnika, u ukupnom iznosu bila bi oko 1,647 milijardi KM dok bi ulaganje u 2014. godini

moglo iznositi i do 140 miliona KM. Trebala bi otpočeti i realizacija projekta izgradnje

elektroenergetskog sistema HES Gornja Drina (pod uslovom da je prethodno završen proces

pronalaženja strateškog partnera od strane Vlade RS i Elektroprivrede RS). U prvoj godini 12 http://www.dep.gov.ba/analizeiprojekcije/projekcije/perspektive/?id=1503

25

izgradnje ulaganje u HES Gornja Drina bi bilo oko 50 miliona KM, dok bi u narednom

periodu prosječna godišnja ulaganja mogla iznositi oko 100 miliona KM.

Strana direktna ulaganja u 2015. godini bi mogla biti u rasponu od 720 miliona – 1.120

miliona KM.

Zaključak

Najproblematičniji faktori za uspješno obavljanje poslovanja u Bosni i Hercegovini jesu:

pristup finansijskim sredstvima, visoke poreske stope, neefikasna birokratija i korupcija.

Rješavanje problema korupcije je dugotrajan proces, ali isto tako i jedan od ključnih uslova

26

pri donošenju odluke da li investirati u neku zemlju ili ne. Smanjiti korupciju i, na taj način,

dodatno motivisati stranog investitora, za nas bi značilo intenzivnu i efikasnu saradnju na

nivou cijele države.

Bosna i Hercegovina je još uvijek faktorima vođena ekonomija i zemlja gdje osnovni

infrastrukturni i institucionalni zahtjevi ne obezbjeđuju konkurentnost preduzeća i privrede.

Domaći ekonomisti ukazuju da je BiH i dalje daleko od zemalja privlačnih za poslovanja,

prvenstveno zbog lošeg imidža ratne prošlosti, turbulentne političke situacije, te neefikasne

administracije. Veći napor u povećanju efikasnosti administracije bi sigurno imao pozitivan

efekat na potencijalnog stranog investitor.

Poseban značaj stranih direktnih ulaganja za zemlje Jugoistočne Europe, a time i za BiH,

proizlazi iz uvoza proizvodnog i organizacijskog znanja (knowhow) stranih kompanija, što je

nesumnjivo važno u restrukturiranju ekonomija u tranziciji prema konkurentnijem sistemu.

Dalja integracija BiH u EU trebala bi pomoći BiH u privlačenju stranih ulaganja. To bi

nesumnjivo doprinijelo širenju tržišta za BiH proizvođače. Prihvatanje pravila EU i

regulacije smanjuje ulagački rizik stvaranjem poslovnog okruženja sličnog onome u zapadnoj

Evropi. Bosna i Hercegovina bi se trebala orijentisati na sistemsko unapređenje svih oblika

ekonomske i političke saradnje, ne samo sa zemljama EU i svijeta, nego i s našim

neposrednim susjednim zemljama članicama CEFTA-e. U zadnje tri dekade smatra se da su,

za zemlje sa srednjim dohotkom najbolje strategije razvoja one koje su zasnovane na

izvozom vođen razvoj. Glavne karakteristike takvih strategija je, pored visokog nivoa

domaće štednje i domaćih investicija, visok nivo inostranih investicija (posebno u industriju).

Recesija nije zaobišla ni Bosnu i Hercegovinu i uticaj recesije nije upitan, ali ekonomska

kriza u BiH nije uvezena i ciklična. Recesija je, već izraženu, domaću krizu samo potencirala.

Negativni efekti globalne finansijske krize najviše uticaja ostavljaju na realni sektor

ekonomije BiH, i to putem pogoršavanja uslova pribavljanja kapitala, pa u tom kontekstu

smanjenja stranih direktnih investicija, smanjenja potražnje na domaćem i izvoznom tržištu,

povećanja konkurencije na regionalnom i evropskom tržištu. Činjenica je da se u BiH ne

pravi kvalitetan iskorak kada je u pitanju uvođenje novih tehnologija nego se nastavlja

praksa tržišne valorizacije u obliku sirovina. Dakle, BiH treba povećati proizvodnju

proizvoda višeg stepena prerade. Nesumnjivo da to zavisi od količine i kvalitete ulaganja koji

ostvaruju privredni subjekti. Zadržane zarade kompanija često nisu dovoljne za znatnija

ulaganja tako da preduzeća trebaju eksterno vrelo finansiranja. Jedna od mogućnosti

eksternog finansiranja su strana ulaganja kao poseban oblik finansiranja.

27

LITERATURA

1. Agencija za unapređenje stranih investicija u BiH, 2012., Direktna

strana ulaganja (SDI) -stanje i performanse, [online] dostupno na:

http://www.fipa.gov.ba/informacije/statistike/investicije/

Default.aspx?id=180&pageIndex=1 [pristup 18.06.2012.].

2. Cerović, B., 2004., Ekonomika tranzicije, Ekonomski fakultet, Beograd.

3. Centralna banka BiH, 2012., Bilten 2011, [online] dostupno na :

http://www.cbbh.ba/files/bilteni/2011/bilten_4_2011.pdf [pristup 18.06.2012.].

4. Direkcija za ekonomsko planiranje BiH, 2012., Informacija o kretanju

makroekonomskih pokazatelja januar/februar 2012, [online] dostupno na :

http://www.dep.gov.ba/dokumenti_politika/Mjesecne_informacije/info2012/?id=1494

[pristup 17.06.2012.].

5. Direkcija za ekonomsko planiranje BiH, 2012. , Outlook perspektive 2012-2015,

[online] dostupno na:

http://www.dep.gov.ba/analizeiprojekcije/projekcije/perspektive/?id=1503 [pristup

17.06.2012.].

6. Ekonomski fakultet Banja Luka, 2009., Strategija podsticanja i razvoja stranih

ulaganja u RS za period 2009-2012. godine., Banja Luka.

7. European Bank for Reconstruction and Development, 2010., Transition report 2010:

Recovery and reform, [online] dostupno na :

http://www.ebrd.com/downloads/research/transition/tr10.pdf, [pristup 17.06.2012.].

8. European Bank for Reconstruction and Development, 2011., Transition report 2011:

Crisis in Transition: The People's Perspective, [online] dostupno na :

http://www.ebrd.com/downloads/research/transition/tr11.pdf , [pristup 18.06.2012.].

9. Federalni zavod za programiranje razvoja, 2011., Strategija razvoja BiH 2010.-2014.,

[online] dostupno na: http://www.fzzpr.gov.ba/dokumenti/strateski-dokumenti-bih

[pristup 19.06.2012.].

10. Federalno Ministarstvo trgovine, Sektor vanjske trgovine, 2010., Informacija o

stranim ulaganjima u BiH za 2009., Mostar.

11. Kovačević, R., 2009., Međunarodne finansije, Ekonomski fakultet, Beograd.

12. Michael E.Porter, 1990., The Competitive Advantage of Nations, The Fresh Press, New York.

28

13. The World Bank/the International Finance Corporation, 2012., Doing Business 2012:

Doing Business in a More Transparent World, [online] dostupno na :

http://www.doingbusiness.org/~/media/FPDKM/Doing%20Business/Documents/

Annual-Reports/English/DB12-FullReport.pdf [pristup 18.06.2012.].

14. The World Bank/the International Finance Corporation, 2012., Doing business

2011.:Making a Difference for Enterpreneurs, [online] dostupno na :

http://www.doingbusiness.org/~/media/FPDKM/Doing%20Business/Documents/

Annual-Reports/English/DB11-FullReport.pdf [pristup 18.06.2012.].

15. The World Bank/the International Finance Corporation, 2010., Doing business 2010.:

Reforming through difficult times, [online] dostupno na:

http://www.doingbusiness.org/~/media/FPDKM/Doing%20Business/Documents/

Annual-Reports/English/DB10-FullReport.pdf [pristup 18.06.2012.].

16. Transparency International Bosnia and Herzegovina, 2012., BiH Strategija za borbu

protiv korupcije 2009-2014, [online] dostupno na :

http://ti-bih.org/wp-content/uploads/2011/05/BiH-Strategija-za-borbu-protiv-

korupcije.pdf [pristup 18.06.2012.].

29

30

31