V

Željku Markić, Živi zid i demografski slom proizveo je sadašnji izborni zakonNovo izborno zakonodavstvo ne treba da bi se narušila manjinska prava. Pogrešno je Pupovca poistovjećivati sa Srbima u Hrvatskoj. Svi oni nisu Pupovac. Ne zastupa on interese srpske sirotinje, onih deklasiranih, već interese gornjih i privilegiranih

Piše Anđelko Milardović

Majka svih reforma

eć dulje vrijeme društvo u kojem živimo stjerano je u mišolovku. Mišolovka je u društvenom smi-slu konstruirano društveno stanje u kojem se zatekla trpna većina. Demokratskim putem pokušava razbiti žice mišolovke kako bi promijenila svoje egzistencijalno trpno stanje. Mišolovka je men-talna slika (metafora) i stvarno mentalno zarobljeničko stanje

hrvatskog društva konstruirano postojećim konzervativnim iz-bornim zakonodavstvom. To iz-borno zakonodavstvo proizvelo je tiraniju manjine nad većinom. Reforma izbornog zakonodavstva majka je svih reforma. Kakvo je stanje u političkoj praksi?! Jedan od pokušaja razbijanja mišolovke je, dakle, najavljeni referendum o promjeni izbornog zakonodav-stva, koje Vladar (Il Principe) uz asistenciju članova koalicijskoga niza onemogućava tehnički, me-dijski, politički kršeći građanska prava, pokazujući kako se defek-tna predstavnička demokracija boji vlastitih građana. Svoj ose-bujni „demokratski potencijal“ pokazuju u vidu postparlamentar-nog stanja, šire postdemokracije (Colin Crouch. Post-democracy, 2004.). Postdemokracija je stanje u kojem se klatno demokracije po-maklo prema oligarhiji otuđenoj od građana i naroda.Profiteri dogovorne političke tran-zicije konstruirane uz pripomoć

duboke države “ancien regime”, u Hrvatskoj doživjeli su svoj “ame-rički san”. Kad je riječ o reformi izbornog zakonodavstva, prije će napraviti veliku koaliciju protiv te reforme negoli je provesti. Prije će u savez s Nečastivim negoli u pro-mjene!

Hajdučki plijenReforma izbornog zakonodavstva bila bi kraj političkoj oligarhiji što je kolonizirala politički prostor. Potonja je izvedena iz ovakvog izbornog zakonodavstva kreatori kojega su vrhovi dviju političkih stranaka uz asistenciju servilnih akademskih krugova s Fakulteta političkih nauka i Pravnog fakul-teta.( J. Benda. Izdaja intelektu-alaca,1927.) Zapravo arhitekata ovakvog sustava što ljude baca u siromaštvo, tjera u iseljeništvo, generira demografski slom i ne-stanak RH društva na dugi rok.Politička oligarhija ili tranzicijski dobitnici iz doba dogovorne tran-zicije proizvela je partijsku i kli-

jentelističku, ekskluzivnu priva-tiziranu državu. Ako niste članovi dviju velikih sestrinskih stranaka (SDP - HDZ) gotovo da nemate što tražiti. Pa je dobro da se iselite! Bit će manje nezaposlenih! A oni će se uz pomoć PR trikova hvaliti da su “smanjili nezaposlenost”. Posljedice, dakle, privatizirane partijsko-oligarhijske države su niska participacija građana, ne-jednake prilike za napredovanje, moralno-politička podobnost kao recidiv SKH mentaliteta u tim strankama, apstinencija na izborima i zastoj u razvoju. Put u dekadenciju!Demokracija u Hrvatskoj s ova-kvim izbornim zakonodavstvom, komičnim izborima, koje je Vla-do Šeks u jednoj izbornoj noći komentirao rekavši da su izbori čista farsa, jer se odluke donose u različitim gremijima, dok je Sabor kao politički teatar mjesto/topos potvrđivanja odluka gremija, što je nadasve blisko mojoj staroj tezi o proizvodnji simulirane demo-

kracije ili proizvodnji pristanka, spram koje gajim radikalnu skep-su i poneko gađenje. Riječ je o demokraciji s prazninom, površ-nošću i otuđenošću, osrednjošću i ponekad apsurdom. Točnije, onoj koja počiva na reklami i imidžu, spinu, pseudodogađajima, slici bez teksta/tona, simulaciji (Jean Budrillard. Simulacija i zbilja, 2001.) s tonama floskula, banalno-stima i političko-cirkusantskom lakrdijom na novim društvenim mrežama.Simulirana demokracija zapra-vo je teatar političkog apsurda s kojim se na kraju kazališne pred-stave valja suočiti da smo gledali predstavu u kojoj je glavna glumi-ca bila duda varalica s okusom še-ćera za omamljivanje. Ovaj model izbornog zakonodavstva odgova-ra HDZ-u i SDP-u. Oni će u veli-ku koaliciju samo zbog blokade reforme izbornog zakonodavstva kako bi onemogućili eventualni pozitivni rezultat referenduma, koji zagovara ekipa oko gospođe

Zašto Bruxelles šuti?Juncker nikada nije spomenuo potrebu za ovom reformom pa to vjerojatno znači da mu Plenković i Bernardić trebaju kao partneri

REUT

ERS

ponaša? Zašto ne zagovara izbor-ne reforme? Zato što je siguran u prokušane političko-oligarhijske strukture, da će s njima lakše po-slovati negoli, primjerice, s nekim novim političkim akterima izvan kontrole, nastalim kao proizvod novog reformiranog izbornog za-konodavstva.Oligarhija preko svojih medijskih i intelektualnih trabanata ozbilj-no danas debatira o tomu kako se Europi dogodio populizam, zaboravljajući da su oligarhije di-ljem Europe proizvele populizam. (Jean Werner Müller. Što je popu-lizam, 2016.). Onda HDZ i SDP kao sestrinske partije iznjedrene iz krila Službe Državne Bezbednosti staroga režima po tranzicijskom rođenju, u dogovorenoj tranziciji, također zbore o populizmu, za-nemarujući političku metafiziku koja bi se trebala baviti uzrokom populizma. Činjenica je da su oni glavni generatori populizma, akteri defektne demokracije i apsolutno potrošenog političkog sustava RH.Zašto bi reforma izbornog zako-nodavstva u političko-metodolo-gijskom smislu trebala biti prva, a ostale druge reforme? Zato što je ona temelj i pretpostavka svih reforma. To je logična politička metoda reformiranja demokrat-skog društva, koje svoj institucio-nalno dobar ili loš dizajn izvodi na temelju dobrih ili loših, pravednih ili nepravednih izbornih pravila. Ako su izbori metoda uspostavlja-nja demokratskih institucija, onda metoda mora imati dobra pravila metode u interesu većine.Tek nakon provedbe reforme izbornog zakonodavstva koja bi imala ustavnopravno uporište, s elementima pravednosti i dis-tribucije uloga u društvu, mogli bismo očekivati zaustavljanje po-litičkog i demografskog sloma RH na dugi rok. Stoga ću kao član rad-ne skupine za izradu demografske strategije RH zagovarati unošenje reforme izbornog zakonodavstva kao dio demografske strategije. Ovdje se po mojem mišljenju radi o obrani života/bitka, kao i o po-litičkoj ontologiji i metafizici, jer se u javni diskurs iz nužde mora-ju nametnuti prva i zadnja pitanja politike ovoga društva. Situacija u kojem se zateklo ovo društvo zbog egoizma političke oligarhije i nje-zine pokvarenosti, dekadencije čisto je šekspirijanska, izražena u pitanju biti ili ne biti, pitanje je sada! Biti, da! Ali kako?!Koga proizvodi ovakvo izborno zakonodavstvo? Ovakvo izbor-no zakonodavstvo koje sustavno provode HDZ i SDP kao sestrinske partije po oligarhijskom principu

Tito – Pavelić kao prokušanih po-studbaških tehnika vladanja. Je li ustavno ograničavati pravo djelo-vanja zastupnika zato što je zastu-pnik nacionalne manjine?Valja biti oprezan i držati se Ustava RH. Tu ništa nije sporno. No spor-ni su mletački trgovci ili faraonski predstavnici manjina, poglavito srpske i talijanske, uvažena gospo-da i abonenti vlasti M.P. i F.R. koji već 25 godina uspješno vladaju u različitim koalicijskim kombina-cijama. Sve za vlast, sve za pare. Pa makar bila i “proustaška”. Oni su dio hrvatske političke oligarhi-je u trajnom mletačkotrgovačkom koalicijskom odnosu/zvanju, što im omogućuje baš ovakvo izborno zakonodavstvo.Od njihova vladanja koristi ne-maju manjine koje predstavljaju. Krenimo od Pupovca. Pupovac je u neprestanoj polemici s “pro-ustaškom vlasti”. No, “ustaški novac” jako voli. Zbog toga sjedi u toj istoj “proustaškoj vlasti”. Možda je ovdje riječ i o politič-kom bipolarnom poremećaju ili nečemu gorem? U Hrvatskoj manjine nisu problem. Pogreš-no je Pupovca poistovjećivati sa Srbima u Hrvatskoj. Svi naši Srbi nisu Pupovac. Bilo bi grozno kad bi bili. A to što se on identificira s većinom srpske manjine u Hr-vatskoj, pa nećemo valjda nasjesti na takvu besmislicu te stradati na kori od banane u uvjerenju da je to istina. Ne zastupa interese srp-ske sirotinje, onih deklasiranih, već interese gornjih i privilegira-nih slojeva srpske manjine u RH.Novo izborno zakonodavstvo ne treba da bi se narušila manjinska prava. Svakako treba da se detro-niziraju manjinski oligarhijski vladari.Izborni zakon trebalo bi mijenja-ti u pravcu jačanja sustava pre-ferencijskih glasova, konačnog sređivanja biračkih popisa, kako se ne bi dogodilo da mrtvi glasu-ju, da politički trgovac i prekupac, preko beogradskog “autopredu-zeća Lasta” unajmljuje i dovozi najamnu glasačku snagu iz Srbi-je na izborna mjesta u Hrvatskoj u dosluhu s pajdašima HDZ-a. A kad se najamnoj glasačkoj snazi iz

Srbije ne isplati honorar za glaso-vanje po dogovorenoj cijeni, oni se javno pobune govoreći kako im Pupovac/poslodavac nije isplatio honorare za glasovanje. I to hrvat-ska vlast tolerira. Reforma izbor-nog zakonodavstva trebala bi ići i u pravcu nove izborne geogra-fije koja neće ići na ruku velikim strankama, i koja bi trebala biti pravedno uređena, za pravedan politički sustav. K tomu bi valjalo u sistemsko-reformskom zahvatu ići na smanjivanje broja zastupni-ka (oko 80 s obzirom na veličinu države), ustavne promjene glede teritorijalnog ustroja, koje bi tre-bale biti usklađene s izmjenama dosadašnje izborne geografije, te promjene koje bi se odnosile na unutarnju stranačku demokra-ciju. Ona je danas poražavajuća, cezaristička iz koje se kao takve ne može roditi demokracija.

Kraj političkoj oligarhijiZnačajan prinos unutarstranač-koj demokraciji bilo bi uvođenje antioligarhijskog članka u statute političkih stranaka. To znači da bi netko unutar stranke mogao imati samo dva mandata (osam godina) i da bi nakon osam godina bila otvorena mogućnost za nekoga drugog. S antioligarhijskim član-kom mogao bi se aktivirati sustav cirkulacije društvenih elita i likvi-dirati oligarhijski sindrom od ko-jega pate političke stranke, čiji je talac cijelo društvo. Bez normalne izborne metode i normalnih stra-naka nema normalne demokraci-je. Kada bi se to dogodilo, bio bi to relativni kraj jednoj te istoj poli-tičkoj oligarhiji u RH koja nas jaše od rođenja ove države. Koliko je realno ostvarenje ovakvih promi-šljaja? Tko bi ih proveo? Oni koji su uspostavili ovakav sustav? Hoće li oni to napraviti? Čisto sumnjam? Neprovođenje reforme izbornog zakonodavstva bit će naš ukupni kraj.Neki nisu imali egzistencijalnih uvjeta i snage trpjeti sve to pa su emigrirali. To se opisuje kao “mo-bilnost” za koju smo se navodno borili. Što je samo nastavak tužne priče o iseljavanju iz Hrvatske iz vremena K.u.K. vladavine Alek-sandra, Pavelića, Tita... Bilo da je monarhija, monarhistička dik-tatura, desna, lijeva diktatura ili simulirana demokracija. Epilog je isti. Iseljavanje i postupno ne-stajanje. Tko provede pravednu reformu izbornog zakonodavstva bit će vladar RH na dugi rok, a tko je bude blokirao u političku će povijest biti upisan kao grobar koji je zakucao zadnji čavao u bu-dućnost i perspektivu Republike Hrvatske. •

Je li odlaganje promjene izbornog zakonodavstva zadnji čavao u lijes Republike Hrvatske

vladavine (Hrvatska je po Usta-vu republika, stvarno oligarhija!) izravno proizvode Željku Mar-kić, Živi zid, Most i druge aktere, čudeći se kako su se isti akteri pojavili u obliku nepredviđenih političkih “elementarnih nepo-goda”, ne uvažavajući činjenicu da su ti akteri samo odgovor na cementiranje oligarhijskog sin-droma RH i nepodnošljivih de-vijacija. Kod sestrinskih partija dvojbe nema. Ako treba propasti RH, zbog njihova egoizma radije biraju propast društva RH negoli vlastitu propast. I to je taj bolesni i egoistični sindrom vlasti manji-ne koja je na dugi rok spremna uništiti društvo i većinu u nje-mu. Pa ako netko treba crknuti, neka crkne ta prokleta većina, koja je egoističnoj političkoj oli-garhiji bitna samo na dan izbo-ra odnosno festivala simulirane demokracije. Nakon toga dana ta većina koja navodno vlada (jer je demokracija vladavina većine?!) zapravo je permanentni problem jer većina uvijek nešto zahtijeva. Tu smo kod mjesta gdje možemo pokazati da su izbori samo instru-ment i farsa, na kojima se većina instrumentalizira radi instalira-nja političke oligarhije, koja da bi uopće postojala treba većinu kao legitimacijski dokaz vlastite političke ontologije i postojanja “demokracije”. Naravno, one predstavničke u postparlamen-tarnom stanju.

Bilo bi grozno kad bi biloOdgovor na degeneriranu ili defektnu parlamentarnu pred-stavničku demokraciju su poku-šaji aktiviranja direktne demo-kracije preko referenduma, kao možda ne najboljeg rješenja, ali svakako korektiva i odgovora na defektnu demokraciju. Naravno, u strogo definiranim zakonskim okvirima, jer se bez zakonskih okvira i nadzora, direktna demo-kracija može odmetnuti u tiraniju većine nad manjinom, baš kao što sada imamo posla s predstavnič-kom demokracijom kao tiranijom manjine nad većinom.Većina je nemoćna poduzeti re-formske zahvate. Moćna manjina ima novac, medije i unajmljene PR agencije... Uspješno fabrici-ra pseudodogađaje. Uz pomoć “macanizma” zakrivljuje zbilju, proizvodi svjetla i sjene društva spektakla, glamur, pretvara de-mokraciju u politički spektakl odnosno teatar režiranih uloga odglumljenog pluralizma, proi-zvodi fiktivne podjele na ljevicu i desnicu, naše i vaše, s nakanom permanentnog povijesnog sukoba na tragu starih konfliktnih linija

Markić. Ili će u koaliciju ako osje-te da će Živi zid, kao njihov izrav-ni proizvod ili odgovor na stanje koje su oni u posljednjih dvade-setak godina proizveli, ugroziti njihov tranzicijski hajdučki pli-jen. HDZ i SDP dovode Živi zid na vlast. Izbori su možda daleko, ali je panika zbog te činjenice vidlji-va već danas. Postojeće izborno zakonodavstvo preferiraju banke (financijska oligarhija), jer uz ova-kve političare faktički upravljaju društvom i državom, gdje su po-litičari/politička oligarhija samo eksponenti financijske/bankar-ske oligarhije, a građani marva koja se finim tehnikama tjera u dužničko ropstvo, jer se s tom ma-som i s tom zaduženom marvom može lakše upravljati.Onda slijedi ovaj niz. Kupuj, tro-ši, zadužuj se i množi, budi pod utjecajem sapunica, utjehu traži u glupim televizijskim serijama i tabloidima. Misli kako ćeš pre-ko Facebooka promijeniti svijet. Naravno, uz pomoć virtualnih prijatelja ili avatara s nikakvim interesom za promjene i građan-sku pobunu protiv nepodnošlji-vog stanja. Tko ti je onda kriv?! Živi u mišolovci! Budi miš! Odu-stani biti čovjek s dostojanstvom! No, tko će još i dalje podupirati ovakav model izbornog zakono-davstva?

Bolesni egoisti HDZ i SDPTaj model će poduprijeti mediji isprepleteni s dvjema političkim strankama, PR agencije za simula-ciju demokracije i peglanje imidža blijedih autoritarnih stranačkih lidera, koji bez PR agencijskih naputaka ne mogu složiti dvije suvisle i pametne. Oni kao takvi vladaju nama?! Totalni poraz gra-đana?! Na rubu pameti!Postojeće izborno zakonodavstvo podržavat će kupljeno civilno društvo koje u Plenković-Macan modelu autoritarne/PR demo-kracije (demokrature) ne vidi više bijele miševe u vidu parkiranja Pa-velićeve svite i bojne na Jelacich Platzu, kao i akteri međunarodne politike kojima ovakva servilna/beskičmenjačka politička struktu-ra, s minimalno tri vanjske politi-ke i bezkoncepcijskim modelom društva, vladavinom na “pritisak odozgo” zapravo najviše odgova-ra. Odgovaraju im lutke na koncu. Bez stava, identiteta i perspektive. Vrlo ponizno. Na repu Europske unije. Četvrta liga - zapad. Katarza je ovdje ključna riječ. Jer ovako se više ne može.Bruxelles nikada nije spomenuo reformu izbornog zakonodavstva, dok se istodobno zalaže za refor-me u RH. Zašto se Bruxelles tako

Mijenjanje izbornog zakonodavstva trebalo bi donijeti novu izbornu geografiju, smanjivanje broja zastupnika na njih 80, ustavne promjene oko teritorijalnog ustroja te unutar-stranačku demokraciju

Ako su izbori metoda uspostavljanja demokratskih institucija, onda metoda mora imati dobra pravila u interesu većine

IGO

R KR

ALJ/

PIXS

ELL