Predmet: Historija umjetnosti IVProfesorica: doc. dr. Aida Abadžić-HodžićAsistentica: Anja Bogojević

Naziv Eseja:

“ SPLAV MEDUZA” Jean-Louis André Théodore Géricault

Student: Irena JukićAkademija Likovnih Umjetnosti SarajevoOdsjek: NastavničkiII godina

Sarajevo 2013.

BIOGRAFIJA

Théodore Géricault, punog imena Jean-Louis-Théodore Géricault (Rođen, 26. septembra 1791. - Pariz, 26. januara 1824.), francuski slikar i grafičar kasnog klasicizma u čijem se slikarstvu najavljuju romantizam i realizam.

Géricault je u Parizu učio kod C. Verneta, a stilski i vremenski stoji između Davidova klasicizma i Delacroixova romantizma. Kako je od djetinjstva bio opsjednut konjima, još kao dječak slikao ih je u stajama Versaillesa. Godine 1817. putuje Italijom gdje nastaju djela s prikazom konjskih utrka (Utrka konja u Rimu).

Na pariškom Salonu 1819. godine, nakon jakog negodovanja, izložena je njegova radikalna slika Splav Meduze(Brodolomci fregate Meduza), koja je označila

prodor i afirmaciju romantičarskog likovnog shvaćanja. Taj strašni prizor, naslikan po istinitom događaju, prikazuje smrt i patnju bez imalo plemenitosti ili dostojanstva. Nakon kritika njegovog djela odlazi u London. U Engleskoj je pod utjecajem Johna Constablea razvio smisao za krajolik (Derby u Epsomu).

Njegovi sugestivni i ekspresivni portreti mentalno oboljelih osoba od kojih su najpoznatiji Luđak i Luda starica utjecali su kasnije na pojavu realističkog izraza Gustavea Courbeta.

Po povratku iz Londona u Pariz slikao je uglavnom prizore s konjskih utrka, konjanike, animalističke motive. Izradio je i brojne crteže i litografije, uglavnom konja. Načinio je i nekoliko skica za velike slike u kojima je namjeravao ostvariti ideale slobode i demokracije. No, prije no što ih je započeo, u trideset trećoj godini života pao je s konja i poginuo.

SPLAV MEDUZA

1 "Splav Meduza", 1818.-1819., 491 x 716 cm, ulje na platnu

Ovu sliku bi najbolje mogli tematski kategorizirati ako bi rekli da se slika bavi pitanjima rase i imigracije, umjetničkog stila i otkrića, realizma i režima. Iako bi temeljito istraživanje bilo koje od ovih tema zahtijevalo roman, a mnogi su pisani, površna rasprava o nekoliko od tih pitanja osvjetljava značaj djela unutar historijskih i suvremenih rasprava, i općenito unutar historije umjetnosti.

Kontekstualna analiza

Brodolom Meduze

U Junu, 1816.godine, brod Meduza je otplovio na otvoreno more, zajedno sa tri druga broda, prema senegalskoj luci Saint-Louis, koju su britanci poklonili Francuzima kao znak dobre volje prema kralju, Luju XVIII. Brod je nosio približno 400 ljudi, uključujući i novog guvernera Senegala i njegove vojnike, sa 160 članova posade. Kapetan Meduze je bio Hugues Duroy de Chamuereyes, pedesetrogodišnjak koji nije bio na otvorenom moru 25 godina i nikada do tada nije upravljao brodom.

Meduza je zaglavila u blizini afričke obale. Nažalost, bila je preblizu obale i neizbježno su udarili pješčani sprud. Pokušavali su izbaciti višak tereta u nadi da će izbaviti brod iz blata, ali kapetan nije dozvolio posadi da se oslobode topova, zbog straha da bi naljutio svoje nadređene u Francuskoj.

Kako bilo, svi su bili prisiljeni napustiti brod. Bogatijima je bilo osigurano mjesto u spasilačkim čamcima, dok su ostalih 149 ljudi bili prisiljeni ploviti improviziranim splavom, koji je bio svezan užetom za jedan od spasilačkih čamaca. U jednom trenutku splav je bio, namjerno ili slučajno, odsječen od čamca za spašavanje. Ono što je slijedilo bila je dvosedmična noćna mora olujnih mora, brutalnih ubojstava, ludila i kanibalizma. Na dan 17. Jula, samo je 15 ljudi bilo živo kada su ugledali jedan od brodova koji su isplovili zajedno s Meduzom. Brod se zvao Argus , i bio je u potrazi za ostatcima Meduze. Isprva se pojavio a zatim nestao iznad horizonta (ovo „viđenje“ će postati tema Gericaultove slike), da bi se pojavio nekoliko sati kasnije da bi spasili brodolomce. Samo je deset muškaraca preživjelo teško iskušenje.

Tragedija je postala glavna vijest, događaj i skandal tog dana. De Chaumereys je bio sudski optužen, ali je oslobođen zbog straha Francuske od ismijavnja Britanaca, zbog davanja dužnosti de Chaumereyesu.

Potisnut monarhijom, zbog njihove inkriminirajuće priče (koja je bila cenzurirana), Meduzin inženjer/geograf je zatražio naknadu štete. Suočen s novčanim kaznama i zatvorom objavio je svoju priču u knjizi, a zbog te knjige Gericault se odlučio na slikanje Splava. Kasnije se upoznao s brodolomcima, saslušao njihove priče i odlučio primijeniti njihove portrete za dva muškarca koji stoje pored jarbola. To prijateljstvo i knjiga su bili početak Gericaultova putovanja u potrazi za istinom u vezi brodoloma, koju je na svojstven način uhvatio i prikazao.

Iako nužno nije najvažnija tema za Gericaulta, moć Splava kao političkog sredstva propagande je odmah bila jasna, i to je bilo najtrajnije historijsko gledište. Kako je priča o Meduzi postala prominentna, upletena u zamršenu politiku Burbonske restauracije i napetosti između liberalaca i rojalista, i kako su događanja napredovala, sa vrlo emotivnom temom – trgovinom robljem, Splav Meduza je sam postao simbolom ovih rasprava. Kritičari tog vremena, uzimali su zdravo za gotovo da Meduza odražava opći, partizanski stav; koji je bio na strani Opozicije. Njihove

reakcije, predvidljivo i uglavnom slijede političke pripadnosti, a slika je izazvala ili odvratnost ili divljenje prema odgovarajućim burbonskim ili liberalnim simpatijama. Politički značaj slike dugo će odjekivati nakon što je burbonska dinastija legla na počinak a Napoleonov nećak preuzeo kontrolu nad nacijom.

Ta izdržljivost je zbog Gericaultove reprezentacije klasičnog sukoba u bezvremenskim romantičarskim potezima kista. Politički protivnici monarhije koristili su brodolom kao ilustraciju za opasnost kojoj je Francuska bila izložena režimom koji stavlja interese dinastije iznad interesa nacije, pa je tako dala da brodovima upravljaju politički favoriti i dozvolila aristokratskim časnicima da napuste svoje ljude u vrijeme krize.

Ipak, samo slika zadržava svoje mjesto u analima simbolične historije zbog Gericaultove sposobnosti da uhvati realnost teškog stanja brodolomaca u bezvremenskom obliku, koji se nije referirao na detalje koji ga vežu za Meduzu. Umjesto toga, kroz prikaz ljudi koji se bore protiv nemoguće sile prirode, Gericault će na kraju umanjiti neposrednu kontroverzu i stvoriti umjetničko djelo, koje će predstavljati klasni sukob na širem nivou.

Klasicisam + modernizam = francuski romantizam

Gericault je ispočetka radio u stilu francuske škole, u vrijeme kada je Napoleonov patronat omogućavao materijalnu bazu i, njegove pobjede, tema koju je pretrpio veliki broj umjetnika. Napoleonovim padom, i pokroviteljstvo i tema su nestali, tako da je željni umjetnik otputovao u Rim da bi vidio i natjecao se s klasicistima. Zapanjen njihovom vještinom, čeznuo je za alternativom za „dosadu“ od antike, pobožnosti i monarhije. Gericault je pronašao ovu alternativu u surovoj realnosti modernog svijeta.

Njegov problem je bio kako da da klasičnoj formi svakodnevnu realnost, kako da prenese stvarni, savremeni događaj, svjež kao jutarnje vijesti, u prikaz nadljudske snage i energije, dostojne da stoji do rimskih majstora, odnosno, kako odabrati između modernosti i monumentalnosti. Umjesto da se odluči za jedno, Gericault se odlučio za potpuno novu formu slikarstva, koje je kasnije nazvano francuskim romantizmom, i koje je rezultiralo historijskim značajem Splava, jer je forsirao sadržaj i njegove diskurzivne podkonstrukcije , u retoričkom smislu klasičnog modela prikazivanja. Dakle, Gericaultov umjetnički značaj, posebno kako je viđen u Splavu, je bio vezan za njegovu sposobnost da kombinira monumentalnost klasicizma sa nacionalizmom i heroizmom modernog života, dok u isto vrijeme realistično prikazuje ne-herojsku prirodu života. Rezultat su slike ljudi i slike koje apeliraju na ljude, ali koje su naslikane u dovoljno grandioznom stilu za Louvre.

Gericaultovo radikalno korištenje perspektive, u građenju svoje neobične kompozicije, slično privilegira i gledatelja i osobu niže klase prikazane na slici. Dovodeći splav u prvi plan, Gericault uključuje gledatelja kao učesnika. Njegovo oko prati putnike, naprežući se prema tački

u daljini, Argusu. Njegove oči, ispunjene široko raširenom vizijom Splava, kanalizirane kretnjama čovjeka prije njega, njegova pažnja neodoljivo privlači do tačke na kojoj svi pokreti konvergiraju. Umjetnikovo korištenje muskularnih tijela da bi prikazao forme, koje su očigledno groteskne, ima paralelan cilj stavljanja gledatelja u položaj brodolomnika i podvrgavanje gledatelja njihovom naporu. Omogućava dovođenje posmatrača u blisko, empatično sudjelovanje, formirajući emotivnu poveznicu s onima na slici, istodobno abstrahirajući subjekt da bi se prilagodio idealnim formama ljudskog tijela. On je izrazio moć i prostranstvo prirode u slici prepunoj ljudskih tijela, a uklonio dosta od aktualnosti teme, dajući joj veći značaj.

Gericault nije radio s lakoćom, stalno je bio u potrebi za novom inspiracijom iz života, tako da se povremeno izlagao ubodu svježeg iskustva, da bi izoštrio osjećaj realnosti svoje teme. Putovao bi na obalu da posmatra morsko nebo, posjećivao pariške bolnice da bi gledao i skicirao lica umirućih. U svojoj iscrpnoj potrazi za informacijama o brodolomu također je zadužio stolara Meduze da mu izradi model splava, i tako gradi dosje pun vjerodostojnih dokaza i dokumenata. Gericault je otišao još dalje u pokušaju da ponovo izgradi stvarnost brodolomaca: nakon što je obrijao kosu i preselio u novi studio, kako bi osigurao svoju izoliranost, proucavao je mrtvace, donoseći trupla i dijelove tijela u svoj atelje, da bi živio sa mirisima raspadajućih ljudskih tijela, baš kao što su i preživjeli sa splava čuvali dijelove tijela mrtvih za vlastitu hranu.

2 Studija za Meduzu

3 Studija za Meduzu

Prikupljajući sve detalje, kako bi rekreirao neposredno iskustvo koje je slikao, Gericault je dodao referentno obilje svom radu. Ovo „ višeslojno, informativno postojanje“, koje je povezalo čin i rezultat njegove slike na stotine načina, da realni detalji splava, paradoksalno rezultiraju slikom oslobođenom od bilo koje reference na njega.

Gericaultova slika povezuje i pitanje rasne različitosti, uključujući tri crnca među brodolomce i postavljanjem jednog crnca iznad ostalih ljudi na splavu, predstavljajući svjetionik nade. U Gericaultovo vrijeme, sa monarhijom koja je trgovinu robljem gledala kao održiv ekonomski alat, njegovo pozicioniranje crnca,na svojoj slici, kao vrhunac nade, donosi mnoga pitanja, „Kako ga je mogao staviti na vrh piramide? Da li je slijep?“. Naprotiv, Gericault je bio upleten u spor, koji je potaknut otkrićem da je robovlasništvo skriveni motiv Meduzinog putovanja. Gericault nije samo podržavao one koji su bili prognani i napušteni od vojnika i aristokrata Meduze i francuskog društva, nego se također zalagao protiv ropstva, u svojoj slici koja prikazuje brodolom broda čija je nezvanična misija bila rekonstrukcija francuske trgovine robljem u Senegalu.

Formalna analiza

Theodore Géricaultov epski rad, Splav Meduze, formalni je trijumf nabijen energijom, dramom i teatralnom raskoši. U početku, gledatelj je svjestan njenih velikih razmjera jer djelo pokriva platno velikih dimenzija, koje posmatrača stavlja u položaj patuljka, a likovima dodaje herojski značaj, značaj veći od života. Druga stvar koju odmah opažamo je ćudljivo tamna paleta, kako ljudski oblici izlaze iz tamnog crnila u zlatnu svjetlost sutona. Tmurne boje i blijedi tonovi kože svejedno lišavaj sliku vibrirajućih boja, tako da raspoloženje slike ostaje ipak ostaje zloslutno. Splav sa preživjelima je sa svih strana opkoljen izdignutim valovima opasnog mora i turobnim oblacima što vise nisko iznad horizonta; posvuda je osjećaj kretanja i energije.

Kompoziciono, radom dominira jaki dijagonalni val, koji se proteže od donjeg lijevog kuta prema gornjoj desnoj strani. Ova slikovna energija je izbalansirana težinom punih jedara sa lijeve strane, koja su ispunjena razjarenim zrakom. Gledatelj se naizmjenično fokusira na očajnog čovjeka na donjoj lijevoj strani, i lika na gornjoj desnoj strani, koji maše tkaninom. Gledatelj kao da se može naći u ulozi tog lika, koji kao da lebdi na zraku.

Ukupno jedinstvo ovoga djela je moćna konzinstencija svjetla i energičnih figuralnih formi, koje kreiraju vizuelnu napetost, a koja ipak ostaje harmonična.

Na Gericaulta je jako uticao Michelangelo, kao skoro i na sve neoklasicističke i romantičarske slikare, tako da je slikao idealizovana, muskularna tijela, koja su, u ovom slučaju velika kontradiktornost u odnosu na to kako su stvarno muškarci izgledali tada. Sličnost sa figuralnim prikazom možemo vidjeti komparacijom sa „Strašnim sudom“ iz sikstinske kapele.

4 detalj "Strašni sud", Michelangelo

5 detalj "Splav Meduze"

SINTEZA

Formalni jezik koje je koristio Gericault je simbol romantičarskog senzibiliteta I povijesnog konteksta u kojem se nalazi ova slika. Jasno je da je Gericaultova namjera bila evocirati porast emocija u gledatelju, a njegovo rukovanje svjetlom i sjenama, kao i nadolazeća i snažna sila valova i vjetra su zaduženi doprinošenju tom cilju. Veličina rada dokazuje da je djelo bilo namijenjeno za širu publiku koja će vjerovatno raspravljati ne samo o njihovim empatičkim reakcijama na temu, nego i o legitimnosti političkog poretka. Stvaranjem vizualne nadmoći od očaja do nade, vidljive u dijagonalnom pokretu od donje lijeve do gornje desne strane, Gericault formalno pokazuje emocionalni/intelektualni sadržaj i dublje implikacije koje slika nudi. Slika postavlja duboka pitanja o prirodi opstanka, barbarstvu i čudu ljudske otpornosti na licu strašne i nemilostive sile prirode, kao i unutarnje borbe za značenjem i svrhom, s kojom se svi suočavamo. Samo kroz Gericaultovo virtuozno rukovanje kompozicijskim prostorom, svjetlom i dramatičnim teatralnim efektima je puna snaga i smisao ovog rada stvaran.

Literatura

1. Alhadeff, Albert. The Raft oft he Medusa: Gericault, Art and Race. (New York: Prestel, 2002)

2. http://www.readwritethink.org/files/resources/lesson_images/lesson1142/RaftRomChat.pdf

3. http://museumsecrets.tv/dossier.php?o=71&pmo=65

4. http://www.louvre.fr/en/oeuvre-notices/raft-medusa

5. http://www.independent.co.uk/arts-entertainment/art/great-works/great-works-the-raft-of-the-medusa-1819-491x716-cm-th233odore-g233ricault-2203558.html

6. http://mydailyartdisplay.wordpress.com/2011/06/10/the-raft-of-medusa-by-theodore-gericault/