editorial

Čiji je mrak na svijetlim stazama?

Golema količina vode ovih je dana pokušala sprati ljagu s ove tuž-ne i zapuštene zemlje.

Opet nije uspjelo, jer ništa ne uspije-va. Neki je šaljivdžija rekao da niti kri-za ne može uspjeti, baš zbog tog ništa, i vjerojatno je bio u pravu, jer ono što nam se događa kriza je samo eufemi-stički: malko si tepamo, dok krpamo rupe, rupetine, rupčage... Problemčić je, nastavimo li lijepo započeto proli-jevanje, što u toj priči još uvijek vje-rujemo kako su za “naše sranje” krivi neki drugi, pokušavamo im nadjenuti imena i lica, pokušavamo ih nanizati na stupove srama, objesiti po trgo-vima, potrpati u Alcatraze: neće biti bolje, ali moramo se olakšati. Ako se ne možemo spasiti, možemo se barem iskaliti: neka visi Pedro! Jučer smo za-okruživali njegovo ime na glasačkom listiću, klicali mu na izbornim sku-povima, pravdali milijune potrošene na “kampanje”, hvatali se za srca i ponosno uzdizali čela kad nam je je-dan govorio da će oni (njih 200) biti bogati, a mi siromašni; kada su “maj-

Da, kontinuitet kriterija! Oni su to vidjeli drukčije: tisućljetna kultura koja se pogubila negdje po povijesti, ali je njezin simbolički potencijal bio odličan amblem na amerikaniziranim mandurama soldata nove države, nadgrobnih generalčuga, onih para-dnih “stupova društva” ponajprije, kojima nije trebao aktualitet kulture, njezini prinosi u realnom vremenu: trebala im je apstrakcija “tisućljetnosti”, jer obraćali su se onima kojima kultura ne znači, nego zvuči.

Dvadeset, osamnaest, petnaest go-dina poslije mi se zgražavamo nad potpunim ukinućem kulture u me-dijima. Kao da se sve dogodilo baš sada, netom prije negoli smo podigli kapke i ugledali tužan prizor hrvatskih novina i hrvatskih televizija. Istina, možda su kapci bili spušteni svo to tužno i hirovito vrijeme, koje su skakavci temeljito oglodali, ali koji nas je vrag natjerao da ih otvaramo sada kada to više nikome, ama baš nikome ne može pomoći?

Branko Čegec

ke Jugovića” tvrda srca sijale sinove po panonskom blatu i dinarskim vrleti-ma, zato da bi Oni bili vojskovođe i grmjeli o “ostvarenjima povijesnih snova”, grmjeli tako da grmljavina zagluši kočije s blagom na putu u sigurnost pečalbe, u mrak švicarskih i inih sefova, jer rat je bio, zaboga!

Tih smo godina vjerovali da Mi možemo očuvati prostor u koji su se kleli Oni: kulturu, naime. I knji-ževnost, jer u njoj se, mislili smo, rađa i rascvjetava jezik, u koji su se oni također zaklinjali. Pravili su od njega grotesku, a mi smo, kao, pru-žali otpor. Sakatili su svaki sumnji-vi prizvuk, vješali izdajničke riječi po razjapljenim tarabama javnih medija, tih ratnih prostitutki što mijenjale su mušterije u vlastitome mraku, pravdajući mrakom ne-prepoznavanje uniforme, zastave, znakovlja: u tom biznisu, naime, postoji samo cijena kao mjera sva-ke vrijednosti.

A Mi smo, kao, čuvali kulturu. Kleli se u tradiciju, modernost, provjerene vrijednosti i kontinuitet kriterija.

UreĐUjU____Branko Čegec, Miroslav Mićanović, Vanda Mikšić, Tanja Radović, Ivana Sajko, Darija Žilić

glavni i odgovorni Urednik____Branko Čegec

design____Bestias

laYoUt____MEANDARMEDIA

nakladnik____Centar za knjigu, Zagreb, Nike Grškovića 39; e-mail: tema@czk.hr, czk@czk.hr tel: +385 1 481 3022fax: +385 1 481 3323

tisak____Kikagraf ZagrebPrinted in Croatia 2010

cijena____Pojedinačni broj 50 knDvobroj 70 kn

godišnja pretplata____ (6 brojeva/ 4 sveska)Za pojedince 200 knZa pravne osobe 240 kn Uplate na račun Centra za knjigu2500009-1101065277Hypo Alpe-Adria-Bank ili2484008-1105527308 Raiffeisen bankas naznakom: Godišnja pretplata na časopis TEMA

cjenik oglasnog prostora____Zadnja stranica korica____ 6.000,00 knUnutarnja stranica korica (1/1 u boji)____ 3.500,00 knUnutarnje stranice (1/1 crno-bijela)____ 2.000,00 knUnutarnje stranice (1/2 crno-bijela)____ 1.200,00 knUnutarnje stranice (1/4 crno-bijela)____ 700,00 kn

Nakladnicima i knjižarama odobravamo 20% popusta na navedene cijene. Dizajn stranice oglasnog prostora naplaćujemo dodatnih 20%. Dizajn oglasa poslati najkasnije 15 dana prije izlaska časopisa. Godišnja pretplata na oglasni prostor časopisa omogućuje 30% popusta za uplate iznad 10.000 kn.

Časopis izlazi uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Ureda za kulturu Grada Zagreba.

ISSN 1334-6466

časopis za knjigu____godina VII / 3-4 / 2010____

3/4godišnja pretplata za inozemstvo____40 € / 60 $ na račun Centra za knjigu IBAN: HR1024840081105527308, S.W.I.F.T: R2BHHR2Xili na račun distributera MEANDARMEDIAIBAN: HR2524840081103030831, S.W.I.F.T: RZBHHR2XRaiffeisen banka

godišnja pretplata za pdF izdanje____(dostupno od siječnja 2011)

Za pojedince 80 knZa pravne osobe 120 knZa inozemstvo 20 € / 30 $

1_editorial____ 4_intervjU____ 10_atelier Fritz____ 15_(p)ogled____ 22_atelier Fritz____ 32_intervjU____ 41_tema____ 42_ 44_ 49_ 56_ 63_ 68_atelier Fritz____ 72_(p)ogled____ 79_atelier Fritz____ 86_intervjU____ 94_atelier Fritz____ 97_(p)ogled____100_atelier Fritz____107_darijini dijalozi____115_

119_prostor i pismo____

130_izdanja____

134_

136_

138_

sadrŽaj

Branko Čegec: Čiji je mrak na svijetlim stazama?Ivana Simić Bodrožić: Povratak u nepovratno, razgovarao Miroslav MićanovićAlek Popov: Misija London, ulomci iz romana, s bugarskog prevela Ksenija MarkovićGiorgio Agamben: Parodija, s talijanskoga prevela Vanda Mikšić Zdravko Mustać: Atomic energyTonči Valentić: Zašto je moderna mnogostruka?, razgovarala Darija ŽilićESTRADIZACIJA KULTURE - EUTANAZIJA KRITIKE Nadežda Čačinovič: Posrednici i procjenitelji ili o paradoksima kritičkoga diskursaIngrid Šafranek: Kultura i razvojSibila Petlevski: Prilog ekologiji idejaAnte Armanini: Kratak uvod u gramatiku vizualnogBranko Čegec: Totalitarizam s ljudskim licemEsad Babačič: TeroristVladimir Kopicl: Epohalni bluz nad panonskim morem (Fenyvesi Otto) Brankica Radić: Nismo djeca, zaboga!Armano Jeričević: Tigrovi i ostalo od čega sam živ, su-djelovao u prostoru Miroslav MićanovićJelena Galijašević: Crna kutijaMiloš Đurđević: Imperativ emancipacije i ljubavna poezija (Sanja Sagasta)Ljubo R. Weiss: Kako je Daniel Schwarz umalo postao otacMarina Šur Puhlovski: U plagijatu nema nikoga, razgovarala Darija ŽilićJelena Milinković: Kriza periodike loša je za književni život i književnost uopće,razgovarala Darija ŽilićChristopher Merrill: Stvari skrivenog Boga - putovanje na Svetu goru, s engleskog preveo Miloš ĐurđevićDragan Jurak: “Antikapitalistički” roman koji promiče kapitalističke vrijednosti,(Stieg Larsson: Kule u zraku, Fraktura, Zaprešić 2010)Miranda Novak: Zločini koji su je formirali(Irena Delonga: Riječi kupuju zločine koje ćeš počiniti)Darija Žilić: Tranzicijski gubitnici(Željko Barišić: Pasje poslijepodne u Jurskom parku, Naklada Mlinarec i Plavić,Zagreb 2010) Tanja Radović: Povampirena intima (Willy Pasini: Ponovno otkrivanje intime, ICR, Rijeka, 2010)

4

Ivana Simić Bodrožić rođena je 1982. godine u Vukovaru. Apsolventica je studija filo-zofije i kroatistike na Filozof-

skom fakultetu u Zagrebu. Za knjigu pjesama Prvi korak u tamu dobila je nagradu Goran za mlade pjesnike te nagradu Kvirin za najbolju pjesnič-ku knjigu autora do 35 godina (obje 2005). Pjesme su joj objavljivane u domaćim i inozemnim književnim časopisima, izborima i antologijama.

Miroslav Mićanović: Hotel Zagor-je je roman koji ne dolazi niotku-da: literarno – on je već započet knjigom pjesama Prvi korak u tamu; autobiografski, biograf-ski – on se upire u neposredno životno iskustvo, ali i događaje koji imaju posebno značenje za ne mali broj ljudi, roman ima intenzivne povijesne, ideološke i praktične polemičko-političke ko-notacije.

misleći o svojim dvjema knjigama u čemu se sve ogleda tvoj interes:

literarno i autobiografski? misliš li o događajima ili o pismu? što očekuješ i kome si uputila prizore iz hotela (zagorje), iz djetinjstva, čekaonica, pisama, očekivanja ve-likog povratka? plašiš li se da će ostati neodvojiva linija tvoje osobne priče i događaja u romanu?

Ivana Simić Bodrožić: Sada kada gledam unatrag i prisjetim se prvih proznih zapisa, ne mogu reći da sam imala unaprijed domišljenu ideju o tome kakav točno roman želim napisati i kome ga uputiti. Hotel Zagorje je u meni vjerojatno sazrijevao dugo, još od prve knjige pjesama na koju se jednim svojim dijelom i nastavlja, ali trebalo je još dosta vremena, životnog i či-talačkog iskustva da osjetim kako negdje u sebi imam taj zamah koji će iznijeti čitavu priču, odnosno roman do kraja.

Ispočetka sam bila zaokupljena fragmentima, ljudskim sudbinama u vremenu koje nas je sve izmje-

intervjU

ivana simić BodroŽić___POVRATAK U NEPOVRATNO

RAZGOVARAO: MIROSLAV MIćANOVIć

stilo i istraumatiziralo, i to je bilo prvo što sam počela zapisivati. Onda sam ubrzo shvatila da mi treba pripovjedač, nisam za njim tragala dugo, nekako se odmah nametnula djevojčica kroz čije oči mi je bilo lako i prirodno gledati, odnosno pripovijedati njezinim glasom, budući da sam u toj dobi ja proživjela devedesete.

Ni meni samoj nije lako povući liniju između pripovjedačice i sebe, djevojčice, kojoj su se mno-ge od tih stvari dogodile, ali dok sam pisala, ono za čime sam se ci-jelo vrijeme vodila bilo je pitanje: je li to dobra priča? Odnosno, da li to moje životno iskustvo koje negdje ugrađujem kao materijal u roman može funkcionirati u nje-govim zakonitostima, i hoće li se u konačnici onaj tko čita upitati: i, što je bilo dalje? Ne bježim od toga da sam veliki dio biografskih podataka ugradila u priču, ali ipak sam pisala roman, od samo-ga početka.

IVA

NA

SIM

Ić B

OD

RO

ŽIć

, P

HO

TO

: V

LA

DIM

IRA

SP

IND

LE

R

6

društvenosti ozbiljnosti, donosi znatniju pažnju medija, kritike i čitatelja? radi li se o dva različita posla na istom mjestu? različito o jednom? ili jedno u različitom? san poezije (fragmentarnost, neuhvat-ljivost…) i društvenost romana (panorama, pripovjedač, likovi…) – postoji li za tebe uopće razlika i namjera s jednim ili s drugim? ili je jednostavno u jednom trenutku ži-vot pripadao poeziji, a sada nečem drugom (romanu)?

Ivana Simić Bodrožić: Meni se, s jedne strane, činilo kao da sam samo nasta-vila pisati. Nisam razmišljala o tome što će mi proza donijeti u vidu pa-žnje kritike ili takvu neku ozbiljnost. Napipala sam u sebi još dosta toga neizgovorenog, nisam imala potrebu ponavljati se u poeziji, i željela sam to ispričati na neki drugi način, raspisati se. Iako, proces nastajanja pjesme i romana posve je drugačiji. To vidiš tek kad se malo odmakneš, naslažeš dosta likova, epizoda, počneš brinuti o njihovim motivacijama, ritmu, iz-mjenama i podešenosti odlomaka…

To zahtijeva, čini mi se, drugi tip vještine i razmišljanja, nego pisanje poezije. Daleko od toga da iza dovr-šene i domišljene pjesme ne stoji rad, ali roman je veća cjelina, čak i kada je kraći, zahtijeva drugi tip balansiranja s onime što želiš reći i stvoriti. Poezija opet pokriva, barem je takvo moje iskustvo, drugi registar. U jednoj snažnoj slici ili emociji koja te zao-kuplja možeš se iscrpiti dokraja, ne misleći o sljedećoj pjesmi, dok roman zahtijeva konstantnu disciplinu jer u svakom trenutku moraš biti svjestan gdje te vodi sljedeća rečenica.

Miroslav Mićanović: Prvi korak u tamu nagrađen je nagradom go-ran za mlade pjesnike. što ti je to

Miroslav Mićanović: koliko te uopće zanima fenomen stradanja, izmještenosti, odrastanja izvan matičnog zavičajnog prostora? Hoću reći da se mi doživljavamo jedinstvenim po mnogočemu u ovom svijetu, ali se nerijetko uhvatimo da smo umreženi i sve ono neponovljivo u nama već je netko vidio, doživio, ljubio, izgu-bio, stradao! netko je drugi i živio i pisao i stradao. što ti donosiš sa svojim glasom, glasovima u roma-nu svojim čitateljima? koje glasove čuješ, koje si prešutjela? jesi li u romanu potrošila pripovjedački zamah, fabulu i unutarnju priču? imaš li osjećaj da si rekla sve što je trebalo i sve što se moglo reći? jesi li se odricala i čuvala ili je sve bilo u jednom dahu, u jednom koraku?

Ivana Simić Bodrožić: Interes za te teme je sigurno proizašao iz život-nih okolnosti i unutarnjeg proživ-ljavanja, ali baš zbog te činjenice da postoje univerzalna ljudska osjeća-nja gubitka, izmještenosti, ljubavi, straha, možemo se međusobno razumjeti. S druge strane zbog ne-ponovljivosti svake osobe, uvijek smo u stanju donijeti nešto novo. U mom slučaju, iako se o ratu i devedesetima već dosta pisalo, ono što je došlo kao novost sigurno je glas djeteta, ne samo pripovjeda-čice, nego cijele jedne generacije koju je rat formirao. Vjerujem da će tek sada i idućih godina neki od njih progovarati i o svom iskustvu.

Potrošila sam jednu priču, ali nadam se ne i pripovjedački zamah, kako vrijeme odmiče tako sazrijevaju nova iskustva i to je ono što se ne može potrošiti. Voljela bih o tome ponovo znati progovoriti. Dok sam pisala roman, istovremeno sam i upozna-

vala i savladavala tu vještinu, negdje na pola rukopisa, kad se tijek priče već formirao, znala sam otprilike što i kako želim ispričati do kraja.

Miroslav Mićanović: tko su tvo-ji pisci, poetike... postoji li tvoja (književna) generacija, naraštaj? kako živiš i kako čitaš?

Ivana Simić Bodrožić: Tu mi se uvijek teško odlučiti da nekoga posebno izdvojim, što sam starija i što više čitam, uviđam koliko je malo vremena i strahovito puno knjiga koje bih željela i trebala pro-čitati. Omiljeni pisci se smjenjuju sa životnim fazama, vjerojatno, ali najuzbudljivije mi je od svega ot-krivati, čini se beskonačne svjetove pisaca, uvida, načina na koji su u sta-nju stvarati ih.

Ono što je na mene sigurno silno utjecalo i poguralo me u tom smjeru da počnem razmišljati o svom ro-manu jest kolegij kod prof. Andree Zlatar na Odsjeku za komparativnu književnost; Tekst i identitet. Tamo sam se na izuzetan način susrela s pis-cima koji su progovarali o temi koja mene intrigira, neki od njih su Primo Levi, Imre Kertezs, Margarite Duras, Jorge Semprun, i mnogi drugi. Tada sam prvi put počela razmišljati o pi-sanju romana, čitanje je polako po-čelo otvarati to mjesto u meni koje je trebalo pronaći način da se oblikuje.

Čitam najčešće prije spavanja i u vlaku, manje nego što bih željela (iako je najčešće tako) budući da trenutno intenzivno živim i majčin-stvo, s dvoje male djece, koje ostav-lja ograničen prostor za polagano okretanje stranica i vraćanje unatrag.

Miroslav Mićanović: zašto si na-kon knjige pjesama napisala ro-man? pribavlja li on nužnu mjeru

7

da shvatiš kako si ih dobio, uvukao u svoj svijet i kako korespondirate u slikama koje ti proizvodiš, a u nji-ma pogađaju ono neko mjesto što ih tjera da slušaju.

Tu uvijek postoji i rizik da okolnosti naprosto ne budu ugođene, da do toga ne dođe, ali smatram da vrijedi pokušati to dati pošteno od sebe, jer takva razmjena zna biti dragocjena.

Miroslav Mićanović: iznimna pa-žnja medija, kritike, omogućila je: pažnju čitatelja. imaš li osjećaj da će oni koji se javljaju potaknuti pričom (vukovar, rat, izbjeglištvo, odrastanje, priča o ocu…) čitati i knjigu? možemo li reći čega je sve tvoj roman dokument i što sve na-drasta njegovu činjeničnost, istinu?

Ivana Simić Bodrožić: O romanu se dosta pričalo u zadnje vrijeme, sve što se oko njega događalo nadišlo je moja očekivanja. Ono najljepše i najvažnije za mene što je iz toga proizašlo su pisma i mailovi koje sam dobila od čitatelja. Dio njih dolazi čak iz BiH i Srbije.

Shvatila sam da je ta priča o svima nama kod nekih napravila male, ali važne pomake. Pisali su mi ljudi koji su zahvalili što sam ispričala njihovu priču, mladi moje generacije koji su mislili da nešto s njima nije u redu i da su sami u svom osjećaju, neki koji su iskreno progovorili o svom sramu

Kroz to kaotično razdoblje devedesetih, kroz život koji nam se tada odvijao na raznim adresama, život u prognaničkom smještaju koji smo dijelili sa stoti-nama drugih, vidjela sam toliko sudbina i čula ne-vjerojatnih životnih priča. Ideja o romanu rodila se baš iz te pomisli, šteta bi bilo da se sve to zaboravi.

zbog ponašanja prema prognanici-ma, čitatelji iz Srbije koji su samo htjeli napisati pismo potpore i ispri-čati mi nešto o svojim sudbinama u sistemu u kojem su živjeli tada, čita-telji kojih se naprosto dojmila priča.

Jedna srednjoškolka mi je rekla da je to prva knjiga o ratu koju njezina generacija može razumjeti. Imala sam osjećaj kao da je roman potaknuo val jedne dobre energije, empatije, katar-ze, i promišljanja o tom vremenu iz drugog ugla. Ne znam u kojoj mjeri je Hotel Zagorje dokument, trudila sam se vjerno zabilježiti ono čega se sama sjećam, i tu je dokument moje osobne povijesti, ali sudeći po reakci-jama drugih, jednim dijelom je sigur-no i dokument devedesetih, onako kako su se urezale u nekoga bez pret-hodnih stavova, životnog iskustva ili političkih tendencija. Naravno, uvijek ima onih kojima je tema intri-gantna i znaju sve o tome i prije nego li pročitaju, tu je teško razgovarati.

Miroslav Mićanović: Bojiš li se da ćeš kao autorica, spisateljica biti obilježena temom, bojiš li se toga uopćavanja koje unaprijed proizvodi očekivanje – ponavlja-nje, stereotipi uvlače se u nove paragrafe, nove tekstove… jesi li već u novom poslu smišljanja i maštanja, što je na redu?

Ivana Simić Bodrožić: Uvijek postoji ta potreba da te ljudi svrstavaju u određene ladice, neovisno o tome čime se baviš. Naravno, kad izađeš s prvom knjigom, pogotovo ako bude zapažena, ona te uvelike odredi. Na-govijesti tvoj stil, interese, pogled na svijet, temu. Zatim se čeka druga knjiga s još većom pažnjom da se može usporediti s prvom. Tema o kojoj sam progovorila u obje knjige,

rukopis bez ideje o knjizi, pisala sam ju posve neopterećeno.

Kasnije, pogotovo kad dobiješ potvr-du kritike, treba proći neko vrijeme da budeš ponovo u stanju zavući se u svoj vlastiti svijet i zatvoriti prozore i vrata svim onim čitateljima čije ti opaske i dojmovi prolaze kroz gla-vu, usuditi se ostati sam sa svijetom koji stvaraš. Do sada nisam putovala puno, ali ono što jesam ostalo mi je u lijepom sjećanju, iskustvo u kojem dolaziš u neposredan kontakt s publi-kom, razotkrivaš se na licu mjesta i čekaš onaj trenutak, nadaš se, kada će zavladati tišina i prestati meškoljenje,

značilo, otvorilo neka druga vra-ta? jesi li putovala (s kim i kako) i sudjelovala na predstavljanjima, festivalima? što od toga pamtiš, vrijedi li doći pred druge i čitati ono što bi oni trebali čitati?

Ivana Simić Bodrožić: Prije Gora-nove nagrade zapisivala sam stihove samo za sebe. Pisanje je bilo moj in-timni prostor, naravno, pokušavala sam se i sama čitati tuđim očima, ali tek s takvim važnim priznanjem ono što radiš dobije na vrijednosti mimo one koju ima za tebe. Tada sam počela razmišljati o vlastitom pisanju, što je s jedne strane dobro, ali opet s druge zna i malo optereti-ti, jer sjećam se kad je nastajala prva zbirka, to jest, tada je to bio samo

8

Ivana Simić Bodrožić: Mislim da je važno imati na umu upravo to očuđenje stvarnosti koje si dopušta perspektiva devetogodišnje pripovje-dačice. Ona nije zatrpana slojevima obzira prema društvu, ljudima koje susreće, sustavu, pa čak ni rodbini i roditeljima. Oni koji izbjegavaju čitati promišljeno, nego u romanu traže sebe ili sebi slične, skloni su ta-kođer poistovjetiti mene, autoricu i protagonisticu, djevojčicu. U ozbilj-nom razgovoru o romanu ne moram

naglašavati da naši stavovi prema svijetu nisu istovjetni, ali uvijek ima onih kojima to iznova treba tumači-ti. Sebe nisam čuvala od autentično-sti emocije i mislim da je to ono što čitatelji prepoznaju, i tako je uvijek, bez obzira na količinu fikcije koju ugradiš u djelo, to se naprosto osje-ti, kad ti je namjera napisati pošte-nu knjigu. Jedan prostor u meni je svakako završen, ali on opet otvara novi koji na njemu izrasta.

Miroslav Mićanović: spašava li pisanje bilo koje dobro, treba li autoru terapija, što tebi sada tre-ba? odnosi li knjiga strah i donosi drukčiju vrstu borbe za prestiž? što je tvoj književni i životni uspjeh?

Ivana Simić Bodrožić: Autor nije instanca za sebe. Ako osoba doživi neku vrstu traume, onda je terapija potrebna oboma, ako je ta osoba i autor u isto vrijeme. Ona može biti različita, pisanje tada može biti posve osoban način liječenja, i tu isto ispunjava jednu zadaću. Nadala sam se da ću uspjeti otići korak dalje, i da moje pisanje neće biti “samo” liječenje vlastite trau-me, nego da ću kroz njega uspjeti ispričati priču koja će funkcionirati

Pisali su mi ljudi koji su zahvalili što sam ispri-čala njihovu priču, mladi moje generacije koji su mislili da nešto s njima nije u redu i da su sami u svom osjećaju, neki koji su iskreno progovo-rili o svom sramu zbog ponašanja prema pro-gnanicima, čitatelji iz Srbije koji su samo htje-li napisati pismo potpore i ispričati mi nešto o svojim sudbinama u sistemu u kojem su živjeli tada, čitatelji kojih se naprosto dojmila priča.

trauma rata, progonstva, žrtve, po-raća, gubitka, identiteta, za mene je vrlo važna, smatram da je opširna i da zadire u sve segmente i pojedin-ca i društva. Njoj se može prilaziti s mnogo strana i progovarati različitim glasovima i na različite načine. Sama tema može biti okvir i netko tu vidi ponavljanje, ali po mom mišljenju, ona je neiscrpna, kao uostalom i svaka druga tema. Sve se na kraju svodi na to kako se o nečemu piše.

Razmišljam o novoj knjizi, ali bu-dući da sam na samom početku ne bih još govorila o tome.

Miroslav Mićanović: glasovi dru-gih, glasovi žena, muškaraca, dru-ge djece, glasovi onih kojih nema ili koji se vode kao nestali zapravo su u temelju knjige, njihova ne-prisutnost pravi je pokretač priče, pričanja. je li netko od njih tvoj novi lik, novi glas? je li ti teško oblikovati glas, lik izvan sebe? koliko izmišljaš, koliko se držiš varljivosti pamćenja? što si i koga si konzultirala u pripremi i pisa-nju romana? je li pamćenje poe-zije drukčije od činjenica romana?

Ivana Simić Bodrožić: Kroz to ka-otično razdoblje devedesetih, kroz život koji nam se tada odvijao na raznim adresama, život u progna-ničkom smještaju koji smo dijelili sa stotinama drugih, vidjela sam toliko sudbina i čula nevjerojatnih život-nih priča. Ideja o romanu rodila se baš iz te pomisli, šteta bi bilo da se sve to zaboravi. Nisam imala neke posebne pripreme za pisanje, ali ne-kad sam rupe u pamćenju punila u razgovorima s mojom majkom koja je pamtila drugačije, ali njene pri-če su za mene bile vrijedan izvor ili inspiracija za neke dijelove romana.

Također, ona je sačuvala autentičnu dokumentaciju i prepisku s državnim institucijama što se ispostavilo kao dragocjeno, i čitanje tih dokume-nata mi je bila neka vrst pripreme.

Miroslav Mićanović: dnevnik odra-stanja, zapis o vlastitoj obiteljskoj tragediji, perspektiva koja dopušta začuđenost i pitanja, sentimental-nost i nedozrelost – nije sačuvala roman od onih koji pojedinačno vide i kao opće, nismo mi takvi – govore glasovi koji se odupiru poopćavanju. nisi štedjela mno-ge oko sebe, jesi li sebe sačuvala? koji je prostor zbog pisanja i tebi ostao završen, neupotrebljiv, a što se otvorilo, što je sada moguće?

9

na više razina. Željela sam da bude literarno relevantna i uspješna, i da cijelo vrijeme o tome vodim raču-na, da se tiče i drugih na jednoj univerzalnoj razini, da bude priča o ljudima, njihovoj snazi i slabosti, o odnosima, jednom vremenu koje je itekako važno za sve nas.

Kroz pisanje sam se suočavala s ni-zom izazova, kako literarnih, recimo zanatskih, tako i osobnih, prevlada-vajući dakako i strah, jer kad zagre-beš duboko, ne znaš uvijek što ćeš tamo naći. Ali za mene je, čini se, to dobitna kombinacija, kada se autor ne štedi, u toj mjeri da piše o onome što ga se tiče i što ga pogađa, ali u

isto vrijeme bude svjestan načina na koji to radi. I kada se tu nađe prava mjera, to je onda za mene književ-ni uspjeh. Mislim da sa životnim uspjehom stvari stoje slično. Pro-nalaženje mjere, odlaženje do ruba, ali i mogućnost da se otamo vratiš.

Miroslav Mićanović: rukopis si dala na čitanja prije objavljivanja: jesu li bile dovoljne preporuke o njegovoj vrijednosti? je li bilo rav-nodušnosti ili sumnje u roman? jesi li zadovoljna sa svojim izdava-čem? oprema knjige izgleda kao poruka, je li i tvoje pisanje tako opremljeno ili je tek pred čitateljem posao opremanja, interpretacije?

Sebe nisam čuvala od autentičnosti emocije i mislim da je to ono što čitatelji prepoznaju, i tako je uvijek, bez obzira na količinu fikcije koju ugradiš u djelo, to se naprosto osjeti, kad ti je namjera napisati poštenu knjigu. Jedan prostor u meni je svakako završen, ali on opet otvara novi koji na njemu izrasta.

Ivana Simić Bodrožić: U fazi ruko-pisa roman je čitalo nekoliko mojih prijatelja i ljudi koji se na razne načine bave književnim poslom. Naravno da sam svako mišljenje iščekivala sa strepnjom, ali reakcije su uglavnom bile dosta pozitivne. Malo me je poljuljala činjenica kada sam shvatila da nisam ušla u uži iz-bor V.B.Z.-ove nagrade, ali nastavi-la sam dalje raditi na pronalaženju urednika, dotjerivanju rukopisa.

U jednoj fazi prije samog izlaska knjige, kada ju već toliko puta pročitaš, nisi više siguran ni u što, valja li to uopće ili treba sve stopirati. Samo želiš vidjeti gotov rukopis i da već jednom izađe. Sa svojim urednikom D. Glamuzi-nom našla sam se u gotovo sve-mu tako da smo brzo oboje bili zadovoljni, a ja sam zadovoljna i dalje. Oprema knjige je nešto na što djelomično utječeš, a tako je valjda i sa sadržajem na drugoj razini. Ispišeš svoju priču, a dio interpretacije ostaje na čitatelju.

10

alek popov___MISIJA LONDON

ATELIER FRITZ

S BUGARSKOG PREVELA KSENIJA MARKOVIć

ULOMCI IZ ROMANA

Čak i kad postižemo divovske uspjehe uSvom poslu, nema nikakvog mjesta Samozadovoljstvu i nadmenosti.Skromnost pomaže čovjeku da napreduje,dok ga taština vuče nazad.To je istina koju uvijek moramo imati u vidu.

Mao Ce Tung, Obraćanje delegati-ma Osme nacionalne konferencije Kineske komunističke partije (15. rujna 1956)

Ova priča je u potpunosti plod ma-šte. Svaka sličnost sa stvarnim osoba-ma i događajima je slučajna.

1.

Kosta Gibaničarov je sje-dio u dvorištu iza kuće na Hide Park Gateu i brojao avione koji su

prelijetali South Kensington. Bilo je meko proljetno jutro s promjenjivom naoblakom.  U kutu dvorišta forzici-ja je jarko cvjetala. Kosta Gibaničarov  je sjedio na stepenicama, bos, u tra-pericama i potkošulji. Do nogu mu je bila poluprazna boca Becsa, a među prstima mu je dogorijevala zaborav-ljena cigareta. Avioni su prelijetali približno svake dvije minute. Buka motora vukla se još dugo za njima, sve dok se neosjetno ne slije s bukom novih strojeva koji su pristizali. Izbro-jao ih je više od dvadeset. Njihov zvuk podsjećao ga je na udaranje mora. Prozori kuće su zijevali širom otvo-reni. Propuh je raznosio miris starih opušaka. Tanke zavjese bacakale su se poput volana pijane glumice. U bla-govaonici na prvom katu još uvijek su se vidjeli tragovi sinoćnje pijanke.

Bližilo se jedanaest sati, ali Kosta nije žurio s raspremanjem. Imao je cijelo poslijepodne na raspolaganju.

U međuvremenu preletjela su još tri aviona.

Uporna zvonjava izbacila ga je iz blažene ravnoteže. Kosta si je prvo rekao da nema te sile koja bi ga na-tjerala da otvori. Poslije se smekšao shvativši da su slična raspoloženja pogrešna i štetna za njegovu biogra-fiju. Ugurao je opušak u procijep između pločica i nevoljko ustao. Odšepesao je niz hodnik. Ogromno kristalno ogledalo neprijazno je odrazilo njegovu mršavu figuru, koju je požurio izbaciti izvan pred-jela pozlaćenoga rama. Uslijedili su novi, kratki i reski zvukovi zvona.

- Evo, evo – promrmljao je Ko-sta i dodao u sebi – nabijem ti ga.

Na pragu je stršao visok, mračan gospodin sa zelenkastim mantilom i koferom u ruci. Iza njegovih leđa jedan crni londonski taksi pravio je

11

složene manevre ne bi li se izvukao iz tijesne uličice. Nekoliko sekundi njih dvojica su se proučavala sum-njičavo.

- Koga trebate? – upitao je Gibani-čarov na bugarskom.

Uvenulo lice gospodina je oživjelo kiselim osmijehom.

- Ja sam novi veleposlanik – reče i zagleda se u njegove bose noge. – A tko ste vi?

- Pa, ja ovaj... – zamuca Kosta – Ja sam kuhar. “Bivši kuhar  !” - prožeo ga je bolni osjećaj.

- Odlično – kimnuo je veleposlanik. – Mogu li ući?

- Očekivali smo vas za dva dana – rekao je s laganim ukorom.

- Vidi se – zajedljivo je dometnuo veleposlanik, zavirivši u blagova-onicu.

- Da smo znali da dolazite danas... – započeo je kuhar.

- Promijenio sam planove – ovaj ga je prekinuo.

“Onda se ljuti sam na sebe, glupa-ne” - pomislio je Kosta Gibaničarov.

Nakon svih tih godina provedenih kraj trpeze glavešina kuhar je razvio osobit psihološki njuh. Odmah je nanjušio da njegov novi šef spada u opširnu i bogato razgranatu porodicu administrativnih kretena. Ali bilo je tu i nečeg drugog, nečeg što ga je činilo nepredvidivim i opasnim s onu stranu njegovog stakleno glupavog pogleda. Kosta Gibaničarov odjed-nom je postao svjestan da se ovaj tip namjerava tu useliti. Nešto više, ovo je sad bio njegov novi dom, a on – Gi-baničarov, trebao bi mu služiti. To mu se učinilo beskrajno nepravednim. 

Mali sin Gibaničarova puzao je go-re po stepenicama koje su vodile iz suterena, gdje je živjela kuhareva obitelj. Klinac je izmakao majčinoj pažnji što mu je bilo dovoljno da likuje. Brbljajući nešto svoje, dijete se uspravilo i bodro krenulo prema stoliću ispod ogledala. Na stoliću je mudrovao jedan krhki predmet, koji je već odavno iritirao njegove elementarne instinkte. Gibaničarov je trenirao razne sportove u mladosti, ali s vremenom je izgubio svoju ne-kadašnju okretnost. Klinac se čvrsto uhvatio za stolić i brzo ga povukao. Porculanska zdjelica, zavedena pod inventarnim brojem 73. razbila se o pod uz apokaliptičnu zvonjavu.

- Tak – tak – veselo je progugutao mali.

- Dat ću ja tebi “tak – tak”! – za-režao je Gibaničarov, potiskujuću instinktivni poriv da ga zvekne po glavi.

- Norke! – povikao je.

Odgovor nije uslijedio.

- Nooooorke! – ponovio je. – Do-lazi odmah!

- Nabijem ti ga u smrdljivo dupe! – javio se hrapavi glas.

2.

Gradonačelnik općine Provadija energično je odvrnuo slavinu i za toplu i za hladnu vodu i pustio tuš da ga oblijeva od glave do pete. Voda je pljuštala na njegovo široko tatarsko lice, tukla je po njegovim moćnim rutavim grudima i veselo se slijevala poskakujući po divov-skoj škembi. Gradonačelnik općine Provadija osjećao se veličanstveno usprkos tankoj mreni jutrošnje-ga mamurluka koja je još uvijek obavijala njegov mozak. Preplavila ga je svijest o ispunjenoj misiji. Posjetio je ovaj tajanstveni i daleki otok koji je nekad vladao polovi-com svijeta. Razgledao je dvorce i trgovine. Upoznao je stanje nacije. Došao je do određenih zaključaka i mogao je hrabro reći da već ima predstavu o stanju reforme u ovoj razvijenoj zapadnoj zemlji. Bio je zadovoljan da nije izgubio razum pred blještavilom Oxford Streeta. Ali bio je još zadovoljniji da danas kreće u svoju rodnu Provadiju – grad slavne prošlosti i plodne zemlje.

- Ola-la – dreknuo je iz dubine grla. – La-la-laa-aa!

Kosta se automatski povukao, osje-tivši neobjašnjivu hladnoću koja ga je zapahnula, nakon što je muškarac prošao kraj njega. Plaha nada da je sve to samo neslana šala koju su smislili bugarski emigranti, s kojima se naposljetku zbližio, počela je isparavati. Muškarac je spustio svoj kofer na pod, ogledao se oko sebe i gadljivo podignuo obrve. Kuhar je osjetio da bi trebao nešto reći, prije negoli on nešto izusti.

AL

EK

PO

PO

V

12

Voda je šikljala sa svih strana po-put vodopada i stvarala je kod gradonačelnika osjećaj spokoja i du-ševne ispunjenosti. Postupno mu se i talog u glavi razrjeđivao i dobivao kristalnu jasnoću.

- Lalaa-lala-lala-lalaa! – nastavio je intenzivno pjevušiti sapunajući svoju kratku kosu.

Nije primijetio, niti je mogao pri-mijetiti tanki mokri jezičak koji je skliznuo pod vrata kupaonice i polako počeo kvasiti tepih.

Veleposlanik je uzeo svoj kofer i zaputio se prema drugom katu, ne progovorivši ni riječi. Sudeći po njegovu zelenkastom licu, Kosta Gibaničarov  je zaključio  da se magija ljubavi na prvi pogled nije dogodila. Perspektive su izgledale još mračnije.

Stigavši do sredine stepenica, zas-tao je i osluhnuo.

- Tamo ima nekoga –  rekao je vele-poslanik, pokazujući prstom prema gore.

- A, gospodin gradonačelnik opći-ne... – odvratio je kuhar; po njego-vu tonu moglo se zaključiti i da se radi o kućnom ljubimcu koji živi u rezidenciji od pamtivijeka.

Mali klinac mu se izvijao iz ruku nevjerojatnom snagom, derao se i grizao ga. Stisnuo ga je još čvršće i tiho procijedio:

- Govance jedno smrdljivo, na mamu si se uvrgnuo!

- Gradonačelnik općine?! –  uzne-mireno reče veleposlanik.

- Gradonačelnik općine Prova-dije – konkretizirao je kuhar s određenom simpatijom.

- I kako je dospio ovdje... taj čovjek iz Provadije? – zapitkivao je s gnušanjem.

- Smjestili su ga –  rekao je . – Nije bilo mjesta u hotelu. Danas odlazi.

Veleposlanik ništa nije rekao. Uperio je pogled u putić  koji se zlokobno namakao, kao da se nala-zio na brodu Titanic. Nad njego-vom glavom se začulo šljapkanje i psovanje. Gradonačelnik Provadije stvorio se na gornjem katu, nehajno zaogrnut uskim ručnikom, ispod kojega su stršali njegovi herkuleski atributi.

- Gledaj ti glupih Engleza! – ra-zvikao se. – Nisu se sjetili jednu rupu u kupaonici probušiti! Jednu jednostavnu rupu! Što bi ih to koštalo? Rupu! Odvod!

Napravio je prstima krug i provi-rio kroz nju, kako bi demonstrirao očitost ovog glupog propusta. U njegovo vidno polje odjednom je upao mračni gospodin koji je s bolesnim izrazom lica proučavao mokri puteljak.

- Dobar dan – reče gradonačelnik i prostrijeli veleposlanika pogledom. – Novi gost, ha?

- Ovo je novi veleposlanik – odgo-vorio je kuhar bez suvišnog entuzi-jazma.

- Ah, tako! – gromko je dreknuo gradonačelnik općine Provadije. – Čestitam!

Gospodin se vidno zaprepastio.

- Vrlo mi je drago upoznati se s va-ma! – uzviknula je velika mukarčina tatarskoga lica. - Oprostite mi na izgledu. Lijepo da smo se sreli. Nažalost, ja danas odlazim, inače bih vam puno više ispričao o tim

licemjerima. Htio bih da zapam-tite samo jednu stvar. Nema de-mokracije u Engleskoj. Ovo nije prava demokracija.

Na licu veleposlanika ispisala se neskrivena panika.

- Nemam vam više što objašnjavati – oštro će gradonačelnik. - Uvjerit ćete se i sami. I nemojte im zabo-raviti napomenuti za kupaonicu! Već na prvom službenom sastanku. Tepih su stavili, a odvod zaboravili! Još pri prvome službenom susretu! I za zahod! Stari Bugari su izmis-lili vodeni zahod, jeste li to znali? Nisam ni ja to znao, ali nedavno su kod mene bili nekakvi arheolozi da me izvijeste o tome. Otkrili su ga pri iskapanju. Čitavih 600 godina prije Europljana! U gradu Provadiji!

Zadovoljan efektom koji su njegove riječi očito proizvele kod važnoga gospodina, gradonačelnik Provadi-je nagnuo se preko ograde i dovi-knuo Gibaničarovu:

- Bratko, je li ostalo još one ukusne hladnetine?

- Ostalo je – rekao je kuhar. – Da ih ugrijem?

- Hoćete li probati malo hladnetine uz jedno hladno pivo? To je dobro za doručak – gradonačelnik općine lju-bazno se obratio veleposlaniku.

- Sumnjam – hladno je odmahnuo glavom. Kutić usana mu je zlobno zatreperio. – Prošetat ću malo. Ne-mojte me čekati za večeru. Očistite ovaj svinjac! – bile su njegove pos-ljednje riječi upućene Gibaničarovu.

Naglo se okrenuo i potrčao prema izlazu, ostavivši kofer na stepeni-cama. Prije nego je prešao prag, veleposlanik se ukočio u hodniku i piskutavo povikao:

Po parku su trčali psi i mala djeca. Dan je bio suh, po travi su se rasuli ljudi iz različitih krajeva svijeta; neki od njih su već navaljivali na svoj podnevni sendvič. Varadin Dimi-trov krenuo je glavnom alejom, pokraj Kensington Palacea – doma pokojne Diane Spencer. Na ogradi su tu i tamo bili zakačeni buketi cvijeća ili su se vijorile karte s poru-kama, koje su ostavljali neumorni Princezini obožavatelji. Ravnodušno je prošao kraj tih znakova narodne ljubavi i nakratko se zaustavio ispred spomenika kraljici Viktoriji. Poražavajuće ga je podsjećala na jed-nu njegovu rođaku zbog koje je u mladosti popio dosta batina. Potom je skrenuo prema Okruglome jezeru

– 93!

– Što se događa s ovim momkom?... – podignuo je ramena gradonačel-nik općine Provadija.

3.  

Varadin Dimitrov napustio je rezi-denciju pod utjecajem isparavajućeg koktela raznoraznih osjećaja – gnje-va, uzbuđenja, prezira, srama... Poluošamućen, prešao je rastojanje od 200 koraka koji su ga dijelili od oživljene High Kensington ulice i smrznuo se pred automobilima i autobusima koji su se kretali u oba smjera. S druge strane, u Kensin-gton Gardensu, trava se mekano zelenila. Po alejama su bešumno

klizili roleri poput bića iz neke da-leke utopije. Varadin Dimitrov se zaputio prema najbližem semaforu. Oslonjena na metalni stup čekala je i jedna starija Engleskinja. Ne po-gledavši je, procijedio je kroz zube:

– 74!

Žena je dobacila izbezumljen pogled i brzo odglumila nezainteresiranost, točno slijedeći uputstva razvikanog džepnog priručnika How to shun upsetting acquaintances1. U tom se trenutku upalilo zeleno. Promet se zaustavio i Varadin Dimitrov je presjekao ulicu širokim, sporim ko-racima poput šestara. Starica je kre-nula za njim na pristojnoj distanci.

1 Kako izbjeći neugodna poznanstva

PH

OT

O:

AL

EK

SAN

DR

A O

RL

Ić

14

i krenuo obalom prekrivenom ptič-jim izmetom. Našao je slobodnu klupu i sjeo. Jedna guska koja je pasla u blizini protegla je šiju prema njegovim nogama i glasno gaknula.

– 55 – reče.

Varadin Dimitrov se zadržao na klupi skoro pola sata, bez konkret-nih misli u glavi, zagledan u glatku površinu jezera iznad koje je leb-djelo bijelo paperje. Guske i patke postupno su izgubile zanimanje za njega. Tada je najneočekivanije prošapnuo:

– Jedan.

I nasmiješio se s olakšanjem.

“Brojevna terapija” doktora Pepo-lena usitinu je davala zadivljujuće rezultate. Varadin Dimitrov je kao čovjek neprestano izložen nervnim stresovima mogao to ocijeniti. Si-stem doktora Pepolena zasnivao se na nekoliko jednostavnih princi-pa. Tvrdio je da se ljudske emocije (kao i zemljotresi) mogu odrediti na skali od 1 do 100, ovisno o njihovu intenzitetu. Registracija emocija – učio je Pepolen – korak je prema njihovu svladavanju. Provodio je

specijaliziranu radionicu s nestabil-nim osobama koje se lako uzbuđuju, obučavajući ih da mjere stupanj svojih emocija. Rad se sastojao u sljedećem: čim osjeti da gubi kontro-lu nad svojim živcima, pacijent mora ispaliti prvi broj koji mu padne na pamet od 1 do 100. Nakon izvjesna vremena, pacijent mora prozvati sljedeći proizvoljni broj, pod uvje-tom da bude manji od prethodnog. Sljedeći put broj postaje još manji. I tako dalje, dok se ne stigne do bro-ja “jedan”. U tom trenutku, prema doktoru Pepolenu, emocija je u potpunosti svladana, zatvorena i ne-utralizirana, a osoba uspijeva povra-titi svoju psihičku uravnoteženost.

Varadin Dimitrov imao je sreću sresti doktora Pepolena za vrijeme mandata u jednoj skandinavskoj zemlji. Pod pritiskom zabrinutih bliskih ljudi upisao se na čuvenu radionicu i već je tri godine prak-ticirao metodu brojevne terapije. “Djeluje” je bilo sve što je mogao reći. Dokaz je bio to da se sad nala-zio ovdje, a nije se, takoreći, pržio u konzularnom odjelu veleposlan-stva u Lusaki. Zdravi živci za ka-

rijeru su isto što i uže za alpinista. Ako uže ne izdrži, polijećeš dolje, a šerpe skupljaju metlicom tvoje ostatke. Bio je svjedokom mnogih sličnih slučajeva. Nije imao namje-ru postati jedan od njih. Imao je samo jedan put – onaj prema gore.

Sada, kada je mutna rječica emo-cija koje su ga spopale iscurila, u duši mu je iskrila samo čista radost poput planinskog potoka. Postigao je svoj cilj. Trenutak iznenađenja. Među uobičajenu svjetinu koja je nastanjivala veleposlanstva po cije-lom svijetu bio je bačen nemir. S ne-opisivim zadovoljstvom zamišljao je grozničavo poslovanje u veleposlan-stvu. Histerična telefonska zivkanja. Paniku u veleposlanstvu. Sigurno ga očekuju da se pojavi tamo svakog trenutka. Otkazivali su već ugovo-rene sastanke. Čistili su svoje radne stolove. Svima je pobrkao planove.

- Dopustite da se obratim – za-kikotao se, - prva etapa operacije “Dolazak šefa” završena je uspješ-no.

(ulomak iz istoimenog romana koji us-koro izlazi u nakladi Meandarmedia)

15

(p)ogled

giorgio agamBen___PARODIJA

S TALIJANSKOG PREVELA VANDA MIKŠIć

UArturovu otoku Elsa Morante skrila je raz-mišljanje o parodiji koje najvjerojatnije sa-

drži i ključnu uputu o njezinoj vlasti-toj poetici. Pojam “Parodija” (s veli-kim početnim slovom) iznenada se u knjizi pojavljuje kao po svemu sudeći uvredljiv epitet za možda središnji lik romana, Wilhelma Geracea, Arturo-va idola i oca, a ujedno i pripovjeda-ča. Kad prvi put čuje tu riječ (štoviše, kad je prevede s tajnog jezika zviždu-ka koji je, prema njegovu vjerovanju, jedino on dijelio s ocem), Arturo baš i ne razumije njezino značenje, pa je ponavlja u sebi kako je ne bi zabora-vio. Vrativši se kući otvara rječnik i pronalazi sljedeće objašnjenje: “Opo-našanje drugoga, pri čemu ono što je u te osobe ozbiljno postaje smiješno, komično ili groteskno”.

Ulazak ove definicije iz retoričkih priručnika u književni tekst nije slučajan, tim više što se pojam po-novo pojavljuje pred kraj romana, u

epizodi koja sadrži konačnu objavu koja će dovesti do odvajanja od oca, otoka i djetinjstva. Ta objava glasi: “Tvoj je otac Parodija!” Prisjećajući se definicije iz rječnika, Arturo ovaj put uzalud u mršavu i gracilnu oče-vu liku traži komične ili groteskne aspekte koji bi opravdali taj epitet. Osim što malo zatim saznaje da je njegov otac zaljubljen u muškarca koji ga je uvrijedio. Ime književno-ga žanra ovdje je šifra inverzije koja se ne odnosi na transpoziciju ozbilj-nog u komično, nego na predmet žudnje. Jednako tako bi se moglo reći i da je homoseksualnost toga lika šifra njegova bivanja simbolom književnoga žanra u koji je pripo-vjedač (koji je, dakako, i glas auto-rice) zaljubljen. Posebnom alegorij-

skom intencijom, kakvu nije teško pronaći u srednjovjekovnim tek-stovima, ali je gotovo jedinstvena u modernome romanu, Elsa Morante jedan je književni žanr  –  parodi-ju – pretvorila u protagonista svoje knjige. Arturov otok je, gledajući iz te perspektive, priča o očajničkoj, dječjoj ljubavi autorice prema knji-ževnome predmetu koji se isprva čini krajnje ozbiljnim i gotovo legendar-nim, ali se na kraju pokazuje dostu-pnim jedino kroz formu parodije.

Definicija parodije u rječniku koji konzultira Arturo relativno je mo-derna. Ona proizlazi iz retoričke tradicije koja se krajem 16. stoljeća egzemplarno kristalizira kod Scali-gera koji parodiji posvećuje cijelo poglavlje svoje Poetike. Definicija

Ako je fikcija bit književnosti, parodija se ta-koreći drži na samome književnom pragu, tvrdoglavo se smještajući između stvarnosti i fikcije, između riječi i stvari.

16

koju ondje možemo pročitati uzor je na koji se stoljećima pozivaju rasprave na tu temu: “Kao što Sa-tira potječe od Tragedije, a Mim od Komedije, tako i Parodija po-tječe od Rapsodije. Naime, kada bi rapsodi prekinuli recitaciju, na scenu bi stupili oni što, iz ljubavi prema igri, ali i zato da okrijepe slušateljstvo, izvrću sve što je pret-hodilo... Stoga su te pjesme nazivali paroidus, jer su se u ozbiljnu temu umetale smiješne stvari. Parodija je, dakle, izvrnuta Rapsodija koja izmjenom riječi transponira smi-sao u područje smiješnog. Bila je nešto poput Epireme i Parabaze...”.

i Coena Cypriani, koje u misnu liturgiju ili u bliblijski tekst unose prostačke sadržaje, u tom su smislu savršen primjer parodije.

Klasični je svijet, međutim, pozna-vao i još jedno – starije – značenje izraza parodija, koje ga vezuje za područje glazbene tehnike. Ono označava razdvajanje pjesme i rije-či, melosa i logosa. U grčkoj je glaz-bi, naime, melodija izvorno trebala odgovarati ritmu izgovorene riječi. Kada se, prilikom recitiranja ho-merskih pjesama, ta tradicionalna veza razbije, a rapsodi počnu uvo-diti melodije koje se percipiraju kao neskladne, kaže se da pjevaju para ten oden, protiv pjesme (ili pokraj pjesme). Aristotel nas obavještava da je u tom smislu parodiju prvi u rapsodiju unio Hegemon Tašanin. O njegovu načinu recitiranja zna-mo da je u Atenjana izazivao salve smijeha. O pjevaču i sviraču citre Oinopasu saznajemo da je parodi-ju uveo u lirsko pjesništvo, odva-jajući i ondje glazbu od riječi. Do potpuna rascjepa između pjesme i jezika dolazi kod Kalije koji skla-da pjesmu u kojoj riječi ustupaju mjesto sricanju abecede (beta alfa, beta eta itd.).

U svakom slučaju, prema ovom najstarijem poimanju, parodija označava raspad “prirodne veze” između glazbe i jezika, odvajanje pjesme od riječi. Ili obrnuto, riječi od pjesme. I doista, upravo to pa-rodijsko labavljenje tradicionalnih veza između glazbe i logosa omo-gućilo je da se s Gorgijom rodi i umjetnička proza. Pucanje spone oslobađa parà, prostor pokraj, u koji se smješta proza. No to zna-či da književna proza u sebi nosi oznaku odvajanja od pjesme. “Ne-

jasna pjesma”, koja se po Cicero-novu mišljenju osjeća u proznome diskurzu (est autem etiam in dicen-do quidam cantus obscurior), u tom je smislu jadikovka zbog izgubljene glazbe, zbog izostanka prirodnog mjesta pjesme.

Zacijelo nije novost činjenica da je parodija stilistički ključ svijeta Else Morante. U tom se kontekstu go-vorilo o “ozbiljnoj parodiji”.

Koncept “ozbiljne parodije” je, da-kako, proturječan, ne zato što pa-rodija ne bi bila ozbiljna (naprotiv, ponekad je krajnje ozbiljna), nego zato što ona ne može pretendirati na poistovjećivanje s parodiranim djelom, ne može zanijekati da je nužno pokraj pjesme (parà-oiden) i da nema vlastitoga mjesta. Oz-biljni, međutim, mogu biti razlozi koji su parodista nagnali da od-baci izravno prikazivanje svojega predmeta. Za Elsu Morante oni su očiti koliko i supstancijalni: pred-met koji bi trebala opisati – nevin život, život izvan povijesti – posve je neispripovjediv. Objašnjenje što ga Elsa u jednom odlomku daje još 1950. godine, preuzimajući ga iz judeokršćanskoga mita, za njezinu je poetiku definitivno: čo-vjek je prognan iz raja, izgubio je svoje mjesto i izbačen je, zajedno sa životinjama, u povijest koja mu ne pripada. U tom je smislu sam predmet naracije “parodičan”, od-nosno izmješten, pa ga pisac može tek ponavljati i oponašati njegovu intimnu parodiju. A budući da na-stoji evocirati ono neispripovjedi-vo, nužno mora posezati za infan-tilnim sredstvima i “romanesknim manama”, kao što sugerira sama autorica na kraju knjige, u jednom od rijetkih trenutaka kada Arturu

Scaliger je bio među najoštroumni-jim ljudima svojega doba i njegova definicija sadrži elemente  –  pri-mjerice, referiranje na recitaciju homerskih pjesnika (rapsodija) i na komičnu parabazu – kojima ćemo se još vratiti. Zadržavaju se, dakle, dva kanonska obilježja parodije: ovisnost o postojećem modelu koji se iz ozbiljnog pretvara u komični, te zadržavanje formalnih elemenata u koje se umeću novi, neprikladni sadržaji. Otuda je malen korak do definicija iz modernih priručnika, iz kakvoga potječe i ona koja toliko muči Artura. Srednjovjekovne pa-rodije kao što su missae potatorum

GIO

RG

IO A

GA

MB

EN

17

krade riječ. Elsa je, drugim riječi-ma, prisiljena računati na lukavost čitatelja koji mogu nadomjestiti nepodnošljivo stereotipni i paro-dični karakter brojnih njezinih likova, poput Useppea ili samog Artura, koji kao da su izašli iz neke dječje slikovnice, na pola puta između Srca i Otoka s blagom, na pola puta između bajke i misterija.

Da se u književnosti život može prikazati samo u obliku misterija, za Elsu je unaprijed prihvaćeni teorem (“Tako je znači život ostao misterij”, ustvrđuje Arturo prije posljednjeg rastanka). Znamo da su u poganskim misterijima po-svećeni prisustvovali teatralnim akcijama u kojima su se pojav-ljivale i igračke: zvrkovi, češeri,

ogledalca (puerilia ludicra, kako ih naziva jedan zlobni izvjestitelj). Valjalo bi razmisliti o infantilnim aspektima svakog misterija, o du-bokoj solidarnosti koja ga vezuje za parodiju. Iz misterija može pro-izaći samo parodija: svaki drukčiji pokušaj njegova evociranja upada u zamku neukusa i emfaze. U tom je smislu parodična izvedba mo-dernog misterija par excellence  – misna liturgija. O tome svjedoče brojne srednjovjekovne crkvene

do grla. / Donde kloakom stigoh plivajući, / al´ kroz drugu rupu ne mogoh izaći.”1

O tom plemenitašu, kojega je Audi-gier dostojni nasljednik, saznajemo da “kad bi se u kapu svoju posrao, / prste bi u drek močio, pa sisao”2.

Međutim, prava parodijska srž spjeva nalazi se u prikazu svečanosti viteškog imenovanja koja se odvija na buništu, a posebno u stalnim bitkama sa zagonetnom staricom Grinberge, koje redom završavaju u nekoj vrsti podrugljivog skato-loškog sakramenta, koji Audigier podnosi kao “pravi plemić”:

Grinberge a decouvert et cul et con

Et sor le vis li ert a estupon;

Du cul li chiet la merde a grant foison.

Quans Audigier se siet sor un fumier envers,

Et Grinberge sor lui qui li froie les ners.

ii. foiz li fist baisier son cul ainz qu´il

fust ters... (410-415)

[Grinberge otkrila dupe i picu

a onda mu čučnula prema licu:

govno joj obilno klizi niz guzicu.

Na buništu izvaljen grof Audigier,

Grinberge na njemu, živac mu diže.

Dvaput ga sili da dupe joj liže.]1 “Ses peres tint Cocuce un païs mou, / Où les gens sont en merde jusques au cou : / Par un ruissel de foire m´en ving à nou, / Onques n´en poi issir par autre trou.”, stihovi 3-6, De Audigier, rukopis br. 1830 iz Saint-Germaina, u: Barbazan, Etienne (ur.): Fabliaux et contes des poètes françois des XI, XII, XIII, XIV, et XVe siècles, tirés des meilleurs auteurs, sv. 4, L’Imprimerie de Crapelet, Pariz, 1808, str. 217 (op. prev.).2 “Et quant il a chié plaine s´aumuce, / Ses doiz boute en la merde, puis si les suce”, stihovi 12-13, ibid. (op. prev.).

Koncept “ozbiljne parodije” je, dakako, pro-turječan, ne zato što parodija ne bi bila oz-biljna (naprotiv, ponekad je krajnje ozbiljna), nego zato što ona ne može pretendirati na po-istovjećivanje s parodiranim djelom, ne može zanijekati da je nužno pokraj pjesme (parà-oiden) i da nema vlastitoga mjesta.

parodije, koje su toliko lišene bilo kakve profanacijske intencije da ih je sačuvala pobožna redovnička ruka. Pred misterijem umjetničko stvaralaštvo nužno mora prerasti u karikaturu, u smislu u kojem je Nietzsche, na lucidnom pragu ludila, pisao Burckhardtu: “Ja sam Bog, stvorio sam tu karikaturu; radije bih bio profesor u Base-lu nego Bog, ali ne mogu toliko pretjerivati s egoizmom.” Zbog svojevrsne čestitosti umjetnik, koji osjeća da ne može s egoizmom pretjerati do želje za prikaziva-njem neispripovjedivog, preuzima parodiju kao sam oblik misterija.

Parodiju kao oblik misterija insti-tucionalizira možda najekstremniji među srednjovjekovnim parodij-

skim protutekstovima, koji miste-rijsku auru što se nalazi u središtu viteške intencije izvrće u najrazula-reniju skatologiju. Riječ je o Audi-gieru, neveliku spjevu koji je krajem 12. stoljeća napisan na starofrancu-skom, a sačuvan je u samo jednom rukopisu. Genealogija i cijeli život antijunaka od samoga se početka neprijeporno upisuju u kontekst kloake. Njegov otac, Turgibus, gospodar je Guzije, “... to zemlja je vrla, u njoj / ljudi žive u govnima

18

koji glasi: izvan limba nema Eli-zeja. Gorki, jer implicira da sreća može postojati jedino u parodij-skom obliku (kao limb, ne kao Eli-zej – eto još jedne zamjene mjesta).

Iščitavanje teoloških rasprava o limbu, naime, bez tračka sumnje pokazuje da oci “prvi krug” po-imaju kao parodiju i raja i pakla, i blaženstva i prokletstva. Raja utoliko što ondje borave stvore-nja – djeca umrla prije krštenja ili ispravni pogani koji nisu mogli biti kršteni – koja su nevina baš kao i blaženici, ali ipak u sebi nose izvor-nu mrlju. Element koji se parodira s više ironije ipak je pakao. Prema teolozima, oni koji borave u lim-bu ne mogu poput prokletih biti kažnjeni mukama, nego isključivo lišavanjem, odnosno trajnom ne-mogućnošću bogoviđenja. Ta ne-mogućnost, koja je ujedno i prva paklena kazna, njima, međutim, za

razliku od prokletnika, ne zadaje bol. Budući da posjeduju jedino prirodnu svijest, ali ne i natpri-rodnu, koja proizlazi iz krštenja, odsustvo vrhovnoga dobra ne izaziva u njima ni najmanje žalje-nje. U limbu, naime, bića najveću kaznu izvrću u prirodnu radost, a to je zasigurno krajnja i posebna vrsta parodije. Otuda ipak proizla-zi i tračak tuge koji “poput sivila” prekriva, u očima Else Morante, djevičanski otok. “Kuća mulaca”, koja samim svojim imenom evoci-ra dječji limb, sadrži, uz spomen na homoseksualne zabave na područ-ju Amalfija, parodiju nevinosti.

Na poseban je način cijela tradicija talijanske književnosti u znaku pa-rodije. Gorni je pokazao da je pa-rodija (i ovdje u ozbiljnom obliku) bitna sastavnica Danteova stila, koji nastoji proizvesti gotovo jed-nako dostojan duplikat u odnosu

Ovdje nije toliko riječ, kao što je netko sugerirao, o regresiji u ma-ternicu ili inicijacijskoj kušnji, o čemu se u folkloru susreću i ra-niji slučajevi, koliko o odvažnoj inverziji samog uloga viteškoga traganja, tzv. quête, te općenito predmeta dvorske ljubavi koji iz prestižne sfere svetosti naglo pada u profanu sferu buništa. Drugim riječima, možda na ovaj način ne-poznati autor spjeva samo sirovo iznosi parodijsku intenciju koja je već prisutna u viteškoj književnosti i ljubavnoj poeziji: stapanje i trajno brisanje granice koja sakralno dijeli od profanog, ljubavno od spolnog, uzvišeno od niskog.

Poetična posveta na početku Ar-turova otoka uspostavlja korespon-denciju između “rajskog otočića” koji je poprište romana (djetinj-stvo?) i limba. Ta korespondencija, međutim, ima i gorki dodatak,

PH

OT

O:

BC

H

19

na Sveto pismo koje reproducira. No prisutnost parodijske instanci-je u talijanskoj je književnosti još dublja. Svi su pjesnici zaljubljeni u svoj jezik. Ipak, obično im se kroz jezik otkrije nešto što ih u potpu-nosti zaokupi: Bog, ljubav, dobro, grad, priroda... Kod talijanskih pjesnika – barem počevši od odre-đenog razdoblja  – nailazimo na posebnost: oni su zaljubljeni samo u svoj jezik koji im otkriva jedino sam sebe. To je razlog – ili možda posljedica – jedne druge posebno-sti, odnosno činjenice da talijanski pjesnici mrze svoj jezik u istoj mje-ri u kojoj ga vole. Stoga u njihovu slučaju parodija ne djeluje samo umještanjem manje-više komičnih sadržaja u ozbiljne oblike, nego pa-rodira takoreći i sam jezik. Ona u jezik (a time i u ljubav) unosi (ili otkriva, što je zapravo isto) rascjep. Ustrajna dvojezičnost talijanske književne kulture (latinski/vulgar-ni jezik, a kasnije, s postupnim uzmicanjem latinskog, mrtvi/živi jezik, književni jezik/dijalekt) u tom smislu svakako ima parodijsku funkciju, bilo na poetično konsti-tutivni način, kao što je u Dantea opreka gramatika/materinji jezik, bilo u elegičnim i pedantnim for-mama poput Hypnerotomachije, ili pak onim prostačkim kao u Fo-legna. U svakom je slučaju bitna mogućnost da se u jeziku uspo-stavi napetost i razlika, na kojima parodija podiže svoju elektranu.

Lako je pokazati rezultate te nape-tosti na književnosti 20. stoljeća. Parodija tu nije književni rod, nego sama struktura jezičnoga medija kojim se književnost izražava. Pis-cima koji spomenuti dualizam mo-biliziraju kao svojevrsni “nesklad”

unutar jezika (Gadda i Manga-nelli), suprotstavljaju se pisci koji, u stihu ili u prozi, parodijski veli-čaju ne-mjesto pjesme (Pascoli te, na drukčiji način, Elsa Morante i Landolfi). Pritom se podrazumije-va da se pjeva – i govori – isključi-vo pokraj (jezika i pjesme).

Ako je u parodiji esencijalna pret-postavka nedodirljivosti vlastitoga predmeta, onda trubadursko i stil-novističko pjesništvo sadrži neupit-nu parodijsku intenciju. Time se objašnjava istodobno kompleksno i infantilno obilježje njihove ceremo-nijalnosti. L´amor de lonh je paro-dija koja jamči nedodirljivost onoga s čim se nastoji stopiti, a to se po-tvrđuje i na jezičnoj razini. Metrič-ka precioznost i trobar clus u jezik unose razliku i polarizaciju koje pre-tvaraju značenje u polje napetostī koje nužno ostaju neispražnjene.

No polarizirajuće napetosti pojav-ljuju se i na erotskoj razini. Oduvi-jek nas čudi prisutnost prostačkih i burlesknih nagona uz najistančani-ju duhovnost, a ta se svojstva često zatječu u jednoj osobi (primjer za to je Arnaut, čija opscena trubadurska pjesma ne prestaje zadavati muke učenjacima). Pjesnik koji opsesivno nastoji udaljiti od sebe predmet lju-bavi, živi u simbiozi s parodistom, koji uredno izvrće njegovu intenciju.

Ljubavno se pjesništvo u moderno doba rađa u dvosmislenom znaku parodije. Petrarcin Kanconijer od-lučno okreće leđa trubadurskoj tra-diciji, u nastojanju da spasi pjesniš-tvo od parodije. Njegov je recept jednostavan i djelotvoran: potpuna jednojezičnost (latinski i vulgarni ondje su toliko udaljeni da više i nemaju dodirnih točaka, metričke

su razlike dokinute), uklanjanje nepristupačnosti predmeta ljubavi (dakako, ne u realističkom smislu, nego preobrazbom nepristupačnog u truplo, štoviše u utvaru). Mrtva (L)aura postaje pravi predmet pje-sništva, koji se ne može parodira-ti. Exit parodia. Incipit literatura.

Tako uklonjena parodija ipak se i dalje pojavljuje u patološkim obli-cima. Činjenica da se prva Laurina biografija duguje De Sadeovu pret-ku koji je upisuje u obiteljsku gene-alogiju nije tek ironična slučajnost. Ona nagoviješta djelo Božanskoga Markiza kao najnesmiljeniji opo-ziv Kanconijera. Pornografija, koja vlastiti fantazam održava nedodir-ljivim samom gestom kojom mu prilazi na negledljiv način, eshato-loška je forma parodije.

Fortini je na Pasolinija proširio formulaciju Else Morante “ozbilj-na parodija”. On savjetuje da se posljednjeg Pasolinija čita u tijesnu dijalogu s tom spisateljicom. Ta se sugestija može dodatno razraditi. Pasolini u određenom trenutku ne samo vodi dijalog s Elsom Morante (koju u pjesmama ironično naziva Basilissa), nego taj dijalog manje-više svjesno i parodira. Uostalom, i Pasolini je počeo s jezičnom paro-dijom (furlanske pjesme, pretjera-na uporaba rimskog dijalekta), ali na tragu Moranteove i prelaskom na film, on premješta parodiju na sadržaje i daje joj metafizički naboj. Baš kao i jezik, i život (ana-logija ne čudi, sukladno teološ-kom izjednačavanju života i riječi koje temeljno obilježava kršćanski svijet) u sebi nosi rascjep. Pjesnik može živjeti “bez utjehe vjere”, ali ne i bez utjehe parodije. Sabinu

kultu Moranteove suprotstavit će se tada kult Penne, “upornu veliča-nju vitalnosti” u Moranteove trilo-gija života. Na anđeoske momčiće koji trebaju spasiti svijet uzvraća se sanktifikacijom Ninetta. U oba slučaja u temelju parodije nalazi se ono neprikazivo. U konačnici, i ovdje se pornografija pojavljuje u funkciji apokalipse. U toj perspek-tivi ne bi bilo neopravdano iščitati Salò kao parodiju povijesti.

Parodija ima posebne odnose s fikcijom, koja je oduvijek obiljež-je književnosti. Fikciji  – u kojoj je Moranteova majstorica, i to dobro zna  –  posvećena je jedna od naj-ljepših pjesama iz Alibija, koja u sebi sažimlje i melodiju zbirke: “to-bom se, fikcijo, obavijam, ispraznom haljom...”. Poznato je Pasolinijevo mišljenje da je sam jezik Moranteove čista fikcija (“Ona fingira da postoji talijanski”). No zapravo, ne samo da se parodija ne podudara s fikcijom, nego joj je upravo dijametralno suprotna. Jer parodija ne dovodi u sumnju, kao što čini fikcija, stvar-nost svojega predmeta – on je, štovi-še, tako nepodnošljivo stvaran da ga treba držati na odstojanju. Fikcijsko-me “kao da” parodija suprotstavlja svoje drastično “tako je previše” (ili “kao da ne”). Stoga, ako je fikcija bit književnosti, parodija se takoreći drži na samome književnom pragu, tvr-doglavo se smještajući između stvar-nosti i fikcije, između riječi i stvari.

Možda se nigdje kao u prijelazu s Beatrice na Lauru ne očituje afini-tet, a istodobno i udaljenost između ta dva suprotna pola svakoga stvara-laštva. Usmrćujući svoj predmet lju-bavi Dante svakako ide korak dalje od trubadurske poezije. No njegova je gesta i dalje parodijska, Beatricina

je smrt parodija koja odvajanjem imena od smrtnoga bića koje ga nosi dolazi do beatificirajuće biti. Otu-da apsolutna odsutnost žalovanja, otuda, naposljetku, trijumf, ali ne smrti, nego ljubavi. Laurina je smrt, pak, smrt parodijske konzistencije trubadurskog i stilnovističkog pred-meta ljubavi, njegovo pretvaranje u puku “auru”, u puki flatus vocis.

U tom smislu pisce možemo razli-kovati već prema tome upisuju li svoje djelo u ovu ili onu kategoriju: parodija ili fikcija, Beatrice ili Lau-ra. No moguća su i srednja rješenja: parodiranje fikcije (Elsina voka-cija) ili fingiranje parodije (Man-ganellijeva i Landolfijeva gesta).

Nadovezujući se na metafizičku vo-kaciju parodije i dovodeći do kraj-nosti njezinu gestu, možemo reći da ona pretpostavlja dvojnu napetost u bitku. Parodijskom rascjepu jezika nužno će, naime, korespondirati i podvajanje bitka, ontologiji para-ontologija. Jarry je jednom svoju ljubimicu, patafiziku, definirao kao znanost o onome što se pridodaje metafizici. U istome smislu ćemo reći da je parodija teorija – i prak-sa  –  o onome što se nalazi pokraj jezika i bitka – ili o bivstvovanju po-kraj sebe svakoga bića i svakoga dis-kurza. A kako je metafizika – barem za moderniste  –  nemoguća, osim kao parodijsko otvaranje prostora pokraj osjetilnoga iskustva, koji, međutim, mora strogo ostati prazan,

Ako je ontologija odnos – manje-više sretan – između jezika i svijeta, parodija kao paraon-tologija izražava nemogućnost jezika da doku-či stvar i nemogućnost stvari da pronađe ime.

tako je i parodija – opće je pozna-to – neprohodan teren na kojemu putnik neprekidno udara o granice i aporije koje ne može izbjeći, ali odakle ne može ni pronaći izlaz.

Ako je ontologija odnos – manje-više sretan – između jezika i svijeta, parodija kao paraontologija izraža-va nemogućnost jezika da dokuči stvar i nemogućnost stvari da pro-

nađe ime. Njezin prostor  –  knji-ževnost – stoga je nužno i teološki obilježen žalovanjem i grimasom (kao prostor logike tišinom). Pa ipak, ona na taj način svjedoči o onome što se doima kao jedina moguća istina jezika.

U svojoj definiciji parodije Scaliger spominje parabazu. U tehničkom jeziku grčke komedije, parabaza (ili parekbasis) označava trenutak kada glumci odlaze sa scene, a zbor se izravno obraća gledateljima. Da bi uopće mogao govoriti publici, on se premješta (parabaino) u dio proscenija koji se naziva logeion, mjesto govora.

U gesti parabaze, kada se predsta-va prekida, a glumci i gledatelji, autor i publika zamjenjuju uloge, napetost između scene i stvarnosti se smanjuje, a parodija doživljava možda svoje jedino razrješenje. Parabaza je Aufhebung  –  transgre-sija i dovršenje  –  parodije. Stoga Friedrich Schlegel, koji uvijek vodi računa o svakom mogućem iro-

21

nijskom prevladavanju umjetnosti, u parabazi vidi mjesto na kojemu komedija nadilazi samu sebe i ide prema romanu, romantičarskoj formi par excellence. Scenski dija-log – dubinski i parodijski podije-ljen  –  otvara prostor pokraj (koji utjelovljuje logeion) i postaje tek raz-govor, obična ljudska konverzacija.

U istome su smislu pripovjedačevo obraćanje čitatelju u književnosti, baš kao i svima znano pjesnikovo apeliranje na čitatelja, parabaza, prekid parodije. U toj perspektivi valja razmisliti o eminentnoj funk-ciji parabaze u modernome roma-nu, od Cervantesa do Moranteove. Pozvan i poveden izvan svojega mjesta i svojega ranga, čitatelj ipak ne ulazi u autorov svijet, nego u neku vrstu međusvijeta. Ako paro-dija, rascjep između pjesme i riječi

te između jezika i svijeta, zapravo obnavlja spomen na odsutnost mjesta čovjekova govora, ovdje se, u parabazi, ta mučna atopija načas smiruje, briše u domovini. Kao što Arturo kaže o svojemu otoku: “Ra-dije fingiram da nije ni postojao. Ipak, sve do časa kada se od njega više ništa ne bude vidjelo, bit će bolje da ne gledam onamo. Ti mi reci kad kucne taj čas.”

GIORGIO AGAMBEN (1942, Rim), talijanski je filozof i profesor teorijske filozofije na Sveučilištu u Veneciji. Gostovao je kao predavač na mnogim svjetskim sveučilišti-ma. Iako su mu glavna područja interesa estetika i politička filozo-fija (biopolitika na tragu Michela Foucaulta), bavi se i cijelim nizom drugih pitanja, od ontoloških, pre-

ko poetičkih do jezičnih. Godine 2006. dobio je Europsku nagradu za ogled Charles Veillon. Objavio je velik broj naslova, među kojima Jezik i smrt (Il linguaggio e la mor-te, 1982), Ideja proze (Idea della prosa, 1985, hrv. izdanje 2004), Bartleby (sa Gillesom Deleuzeom, 1993, hrv. izdanje 2009), Homo sacer (1995, hrv. izdanje 2006), Nadolazeća zajednica (La communità che viene, 1990), Sredstva bez ciljeva. Bilješke o politici (Mezzi senza fine. Note sulla politica, 1996), Ono što ostaje od Auschwitza: Svjedok i arhiv (Quel che resta di Auschwitz. L’archi-vio e il testimone, 1998), Otvoreno. Čovjek i životinja (L´aperto. L´uomo e l´animale, 2002), Izvanredno stanje (Stato di eccezione, 2003), Profanacije (Profanazioni, 2005), Goloća (Nu-dità, 2009; hrv. izdanje u pripremi).

22

zdravko mUstać___ATOMIC ENERGy

ATELIER FRITZ

1

vidjeli smo kako faraoni šute

dotakli smo im lutajuću pohotu

kroz grane i kroz nebo

hodali smo uskim ulicama

usamljenog grada

preporučili su nam ga za doručkom

plašljivi gospodin

i sijeda gospođa drhtavih ruku

imala je u ustima golemi biser

i loš engleski jezik

mislili smo o povratku u utrobu ribe

preskočili smo dnevnu molitvu

samo da bismo uspjeli popiti vino u mraku

pisali smo ispod stopala poruke

za napuštenu djecu

onu što glavama razbija stupove po rivi

onu što postoji u moru preko puta

poredali smo crne tipke po cesti

starcu bez ruku smo nadjenuli pametno ime

da bi potvrdio svoju prošnju

voljeli smo dan pet minuta

putovali smo daleko od poznatih

od ljubljenih

nitko nas ne prati

i tako već godinama

pasli smo prašinu

skupili smo sve svoje ukradene prste

u jednu zlatnu kutiju

niti milosti

niti euforije

došli smo pijani pred vrata malog samuraja

poklonili smo svu svoju tugu

trgovcu šećerom

uredili smo vrt s crnim psom

majmunom i kozom

zborom sjajnih pjevača

mučili smo mrave u nama

vozili smo se pustinjom

oči nam ne vrijede

plivali smo oceanom

novi

bez imalo straha u koljenima

23

bez svijesti

bez ičega u džepu

susreli smo brkatog leoparda

mrsna slika

šef voznog parka i on

sjede ispred gostionice

namirisani rakijom

pljuju po nama

rekli smo im sve što vole

umrli smo sigurni u njih

i da nam nikad više

ne padnu na pamet

to je odlazak goniča

koji raspolažu našim

i njihovim dobrotvornim radom

ponos

to je opstanak mesoždera

kušnja prokuhanih galebova

to je pet litara smijeha

kad zarežeš usta lopatom

za snijeg i ugljen

ponos

to je plemenito milovanje

u vašoj sam službi poštovani

to je prezir ispod noktiju

kad čuješ glazbu

iz otvorenog neba i crknutih zvijezda

korak

to je mig učitelja

jasnoća izgovorene psovke

to je spremište za kraste

u kojima spavaju

kamila i fotoaparat na nišanu

korak

to je potez nadomak vode

stoljetna šala

to je dizanje planina

u kojima nema jedinstvenih

ali plamtećih križeva naroda

disciplina

to je planet bez bruke

plesno dodvoravanje

to je dinamit

namješten u dubinu nosnice

čovjeka koji je to zavrijedio

2

kaos

to je ružino oko

sanatorij poškropljen krvlju

to je mehanizam u kojem

se svakodnevno dijeli danak

u konjskoj balegi

kaos

to je maslinovo ulje

plemeniti miris škorpiona

ZD

RA

VK

O M

UST

Ać

24

disciplina

to je izlazak iz poštovanja

kamena maska u okviru

to je militantno izražavanje slabosti

u kojem glavnu ulogu

igra sažaljenje nabijeno na kolac

3

na rubu kamenog otiska

broje se nevolje

pamti se smrznuto kopile

jesensko lajanje

pastiri dopuštaju uvid u poslovne knjige

jako su razdražljivi vodiči

kroz sumanuto učenje

pero se miče na odru

muka mi je

tupi pračovjek bezubi

paranoik

prstima namješta zrnca

iz vjetra u utrobu goluba

ponavlja se na sramotu roda svoga

uzima za ženu kraljevu ljubavnicu

uzima je bez pogovora

muka mi je od njega

nalazimo se na neboderu

koji trbuhom ljubi plamen svijeće

gavran je gospodar zraka

stisnuti smo u kutiji orahove grane

zijevamo i plačemo

jednorogi anđeo nam prodaje tabletu

od koje nam uši rastu

muka mi je od njega i od nas

na rubu masnog povrća

želje su lakmus

vode nas u pravcu žutog iskušenja

poznam ga od rođenja

maslinova grana ravno u čelo

da se ponosiš

da ne sanjaš nokte od stida

boli me

nesmotrenost na prozoru

zove te

mami te ljupkim karakterom

stari smo znanci

na brodu obučenom u svilu

mornari su klali svinje

nitko nije usnuo njihov komet

boli me strašno

pljačka puberteta je u tijeku

masnice su radost

crni kosac je turistički radnik

ljubavnik i podanik

maske stavi

ako je jasno udubljenje na kičmi

svi odgovori vode nas u zanos

boli me strašno plahi ubojica

4

kad smo bili mali

skupljali smo sličice

s nasmijanim mrtvacima

lijepili ih na zid

goli plesali

ispred njih

ljubili ih u čelo

25

poredane kletve

pas mater

i njegov dlakavi nered

nismo uspjeli razotkriti

zašto su se susreli violončelist

i čarolija sumporne kiseline

na nasipu

budni smo namirisali

antikvarijat pametnih kobasica

s mrtvima se dodirujemo

blatnjavim nogama

u krevetu od slame

dah koji kruži sobom

to je samo pastorala

ne vidim tu ništa bitno

obratio nam se pokojni

predstavnik anarhista

čovjek je progutao planinu

ženu i mahovinu

postao svećenik i umro

jer je htio

što prije susresti obećano

svjetlo

kad smo bili mali

imali smo samo velika stopala

skupljali smo otiske

betona zemlje i domovine

tad je u modi bilo plakanje

naoštreno na ljestvama

koje su vodile u ponor

u ponoć sanjivog vrapca

leteći otisci u mliječnim

zubima

voljeli smo sutra

cijelo susjedstvo smo zasuli

kamenjem

naša granica

naša tvornica

masa nas ne zanima

grizemo zrak

jak

i nema sramote

niti je poznamo

ljubimo se poredani na mjesecu

strast u nadnici naših očeva

to je naš poster

to je naša glazba

glavu zavrtimo

i oči izbacimo

skupljeni u nebu

šutiramo

slučajne mrtvace

5

bravo

vremenski patuljče

sjajno si osmijeh namjestio

tko ti djecu odijeva

tko ti ženu bira

misliš da je lako svaki dan

opisivati tvoju tugu

ti si raspojasani ljubitelj pištolja

cijev iz tvog uha

vodi u jezero nemani

tko ti je zabranio slušati

tko ti je poklonio carevu odanost

bravo

kastrirani ambijentu

vodiš me kroz oseku

strahovladu

i stupnjevanu naredbu

o upotrebi plastične kočnice

vidio sam tvoje vijence

26

6

sve sam već vidio

vranu kako kljuca oči

sporo i temeljito

plesao sam na krovu

s konjima rasplinutih suza

toplo mi je oko srca

dok prilazim patetičnoj zamisli

o osvajanju galaktike

poslanje unutar kože

suspregnuto priznanje

mrzim kao što pjevam

na suncu u bunaru

skidam s vidika sve postojeće

grebem noktima ustajalu zlobu

kamen spoticanja

lažno naslagan na tvrda ramena

zove me

priziva u sjećanje

želi me dotaknuti

oganj i znoj

slatkorječivi pogled mumije

krije se u nevještoj isprici

znam sebe

zauzet sam uprizorenjem smisla

spreman sam na već viđeno

ruke moje osokoljene

maska iz koje curi pamet

svi su znali te me obojili

u vrhovima gestikulacije

u snažnoj podršci

razumijem

smiješni trošak udisaja

opet se naslanjam na magareću maglu

opet se dodirujem u plošnim razdorima

jeftine ambleme

ne ulazi mi u sobu

ne ulazi mi u glavu

ne ometaj moju krepost

bravo

ruko naslonjena na njeno visočanstvo

tebi je dano veliko pismo

svi podaci o mojoj uzdanici

konjušaru i njegovoj nevjesti

ja ništa ne pamtim

maleni pjevač je ograničen

ali postoji

na njega računaju

jedino termiti

uronjeni u mokraći

bravo

suptilni posjetioče

vidim te

tek kad ugrizem jezik

stvarno ne mogu nacrtati

kosti odbjeglog monaha

tko mi je dao za pravo

da sam superioran

zrnu pijeska

bravo

tebi zakopčanoj u oblaku

mučenici su fini ljudi

njihove molitve

nas drže u životu

jahanje je jako zdravo

za cirkulaciju

kažnjenici to prakticiraju

čisto radi zabave

budalama je to besplatno

ja sam u tebi

zakopčanoj

vidio hvalu

PH

OT

O:

RO

BE

RT

RA

VN

Ić

28

ne znam tko je sagradio kuću

u kojoj ne stanuje

moja blaga kap mora

ne mogu gledati

ne mogu udisati

ne znam se naučiti

ne znam usvojiti

ne želim biti umanjen

ne mogu postati šuma

ne mogu ustati iz betona

ne želim krenuti olako

primljenim stazama

olako ponovljenim zakonima

ne znam lagati

ne znam skakutati

oko debele bjesnoće

oko krvavog oka

ne mogu

hajde provjeri iza masnice

hajde postani div

ne mogu

i da hoću

i da znam

ne želim više puštati strahove

ne mogu kvariti vjetar

iznad gomile

iznad plamenog postanka

ne znam

a mogao bih

biti sasvim jasan potpaljivač

i zaslužni član apsoluta

modrog podneblja

8

jutarnja sahrana snova

u plišanim nastojanjima

kapetan mi dodjeljuje

brkatog majmuna

za poreznu olakšicu

i zauzvrat mi nudi bačvu ljute vode

u redu stojim

u čekanju mirišem kišu

moji su udovi natopljeni

stalnim vrebanjem u perspektivi

gradim na pogledima uličnih svirača

gradim sebe

uštogljeni misionari mi pjevaju

uspavanku pred smrt

vidio sam opet sebe

puzim kroz vrata

urličem

u počast sretnog pretapanja

7

ne mogu hodati

s dimom ispod čeljusti

niti vam pokazati

okrnjenu slabost

ne mogu voljeti krevet

na mokrim ulicama

ne želim upasti u mapu

tog grada

punog vrana i samrtnog hroptaja

nisam došao sam

i uplakan

nisam čupao jezik

i vodio ga kroz polje kopriva

ne mogu vam objasniti

kako je došlo do razumnog vuka

u mom srcu

kako je ispalo mnoštvo

između prstiju

29

tako su lupali djedovi

glavama po planinama

oni mramorni

ljudožderi koračaju

oni s uplašenim pokretima

oni su ritam cvjetnog sastanka

grad ti nudi izobilje zbilje

oni ti nude prag za samce

ja ostajem okupan signalom

za zmijske tragove

za njihove poslovne uspjehe

ja koračam na ugljenim prstima

ne misleći

ne znam tko je jutros osedlao

sedam zlatnih pčela

ako mislite svoje ponašanje uskladiti

s psećim izmetom

oni će vas zaustaviti

morate okrenuti glavu

morate biti dostojni

opranog rublja iz ustajale ambulante

ja i danas vidim samo vas

kroz obrve slažem prikazu

ja ne čekam nikad više

onostrane spise o zahtjevnoj slici

ja obožavam

ja smješten u stravičnoj igri komfora

ovako je spiker najavio

klasični pregled terena

oni su ubojice

oni su silovatelji

pametnom se ponekad okrene stomak

od njihovih zadaha

snažnom kraljevskom igraču

ja ću presuditi

brisanjem

uključivanjem u zajednicu

oni su pritisnuti

oni su zadovoljni

svojim ležajem od mirisne krpe

samo im kobile nude zaštitu

pomoć od koje ne boli glava

samo su usmrćeni glasovi

sretni i nesvjesni

oni su na dnevnom redu

sestri i odanoj dvorskoj dami

samo su oni poredani

ispred mene

ispred mog nestvarnog truljenja

i jada

odjevenog u ritam nestanka

9

ja znam gdje pripadaju sivi trkači

mrzitelji

ne smijem reći

sve je podređeno uspjehu

maloljetne ovce

jako će me zabrinuti

pravac uništenja

ovako stvari stoje

da se mi ne bi zavaravali

stol je pun nečije krvi

to znate

ja sam pojeo stolnjak

to niste znali

samo ste gladali

kako glumci jedu tuđe trepavice

komično

nepobjediv veleposlanik

davno mi je šapnuo

budi oprezan

30

budi tih a ozbiljan

hodaj po zraku

ja slušam

ja sam zdrav od slušanja

kopači pozor

vi ste naša zadnja nada

pozlatile vam se ruke umorne

vi ste bezopasni sveci

evo dolazi vlak

znam koliko je težak

svaki jauk poginulog noja

tuširamo se

ovo se zove zlatna sezona pisanja

sve je pročišćeno

i oslobođeno

širim ruke

s vama pjevam

nisam shvatio

kako ste odlučili zgaziti kanarinca

zlotvori na vratima od pamuka

ja sam zainteresiran za svaki naum

koji je u službi ostvarenja

blistavih ciljeva

jedne lude krave

jedne lude gljive

amonijak pada s nebesa

kriva procjena šahovskih figura

fuj momci

vaš gospodar usiljeni

uštogljeni mesar

kompozitor posmrtnih marševa

prije par minuta je popio svoj otrov

ja sam jedini čuo

njegove posljednje riječi

u notama suza

čovječe

nudi ti se otkupljenje

od sebe i vas

10

danas se slavi

peta godišnjica pokvarenog mlijeka

odlazak perverznjaka na more

izgradnja stanice

za zmije nesilice

svi smo podigli ruke u zrak

očekujemo krikove sove invalida

da nas poljubi samoća i sol

tako su naši pradjedovi slavili

gozbu silovanja

gozbu jataka i izdajica

danas se mora spomenuti

anđeo s lijevim okom na reklami

pas s oslobođenom aurom

susjedova operna karijera

ako smo dobro razumjeli

oporuku stvaratelja stakla

u njoj nije ostalo ništa ozbiljno

par rukavica za morske lavice

vunena maska potrebna za pljačku

crnog namještaja

danas treba izbjegavati

drvo margarin i ulicu orhideja

prostor za nepušače

kalendar u kojem nema klaunova

neka mi netko objasni razliku

između slavnih plemića i njihovih slugu

neka samo pokuša dovesti

umobolnog oca

na sajam rabljenih bubrega

pustite nam sitno zadovoljstvo

uklesano u zidine starog skandala

danas je već sutra

jer smo bolesni a da ne znamo

jer smo simpatični kuhinjskoj

krpi

31

ZDRAVKO MUSTAć rođen je 1961. u Zadru. Filmski redatelj.

Kao pripadnik četvrte generacije splitske škole alternativnog filma pri Kino klubu Split osamdesetih godina realizira svoja najznačajnija eksperimentalna filmska ostvarenja. Od de-vedesetih se profesionalno bavi filmom. Realizirao ukupno preko 40 kratkih filmova: eksperimentalnih, dokumentar-nih, kratkih igranih i video art uradaka.

Radovi su mu s uspjehom prikazivani i nagrađivani na mno-gobrojnim festivalima i retrospektivama u zemlji i inozem-stvu. Dobitnik je tri nagrade Oktavijan na Danima hrvat-skog filma (1996, 1999, 2001).

Režirao dugometražni igrani film Blizine (2009).

Član je Društva hrvatskih filmskih redatelja i Hrvatske za-jednice samostalnih umjetnika. Piše poeziju. Objavljivao po časopisima. Živi i radi u Privlaci i Zagrebu.

jer smo omotani zavjetnim pjesnikom

sad je već dosta

toliko vrijeđanja

na toliko razgovjetnog izričaja

toliko ispušnog zla

toliko bijede

maskirane u dišne organe

svakodnevno bušenje srca

toliko krajeva

a ni jedan ne odgovara glasu

na kojem je zalijepljeno upustvo

za doživotno istrebljenje moći

muka mastila i povrat

32

intervjU

tonČi valentić___ZAŠTO JE MODERNA MNOGOSTRUKA?

RAZGOVARALA: DARIJA ŽILIć

Tonči Valentić (Zagreb, 1976), diplomirao je komparativnu književ-nost i filozofiju na Filo-

zofskom fakultetu u Zagrebu, ma-gistrirao sociologiju i antropologiju na CEU u Budimpešti, doktorand je sociologije na Ljubljanskom sve-učilištu. Objavio knjigu Mnogo-struke moderne: od antropologije do pornografije. Od 1995. redovito piše i objavljuje u brojnim doma-ćim i inozemnim publikacijama.

Darija Žilić: dugo godina pisao si kritičke prikaze teorijskih i fi-lozofskih djela. tvoj stil pisanja je znanstven, metodološki precizan, neki su ti čak zamjerali nedostatak „užitka u tekstu”, no smatram da je takvih tekstova i previše, a pre-malo onih koji bi pružili razvoj neke ideje ili učenja. zašto je tome tako, je li razlog tome odumira-nje modernističkog diskursa ili?

Tonči Valentić: Na domaćoj sceni ima vrlo malo književnih kritičara koji opstanu na duže staze, uglavnom se u određenom trenutku prestanu baviti tim zahtjevnim, a nažalost podcijenjenim i nimalo vrednova-nim poslom. Posve je pogrešna teza da je svaki kritičar neostvareni pisac jer to je dosta zahtjevna literarna forma koja ne trpi improvizacije i iziskuje maksimalan napor, radnu disciplinu i obrazovanost da se pro-nikne u srž djela o kome se piše. U proteklih desetak godina ispisao sam oko 350 kritičkih osvrta, redovito prateći recentnu filozofsku, socio-lošku, filmsku i književnoteorijsku literaturu i nikad svoje tekstove nisam doživljavao kao teorijski her-metične ili usmjerene samo prema uskoj, akademskoj publici: uvijek sam nastojao na što jednostavniji način predočiti razvoj neke ideje, imajući na umu da čitatelj ne mora detaljno poznavati područje koje neka knjiga pokriva. Prošlo je doba

kad je književna kritika imala neko relevantno mjesto u medijima i kad je posjedovala svojevrsnu težinu, ozbiljnost i pretencioznost: danas kulturne rubrike većine novina ne objavljuju kritičke prikaze, a oni koji se objave više su površan i šlampavi osvrt ili pak sponzorirana, nemušto sročena recenzija u pet-šest redaka, negoli studiozno štivo. Utoliko sam svakako za metodološki precizan stil pisanja, ali dovoljno ležeran da ne trpi od akademske suhoparnosti za čemu pribjegavaju oni kritičari koji se vole šepuriti svojim sinekurama i titulama umjesto da inteligentno sastave tekst od tri kartice u kojem će biti rečeno sve što je bitno za neku knjigu. Mislim da ova pro-blematika nije povezana s odumi-ranjem modernističkog diskursa, u skladu s maksimom da u post-moderni sve prolazi, nego je prije simptom vremena u kojem živimo, a koje se teško može jednoznač-no definirati kao postmoderno.

33

Žilić: jedna od tema kojom se intenzivno baviš je moderna, nje-no redefiniranje. kakav je proces moderna, u čemu se sastoji njena mnogostrukost?

Valentić: Velik broj suvremenih autora fokusira se na moderni-zaciju kao proces kulturne dife-rencijacije i na sociološki shvaćen modernizam kao “diskurzivnu” kulturnu formaciju. Pokušaje da se moderna “kulturalizira”, odnosno svede na problematiku različitih tipova strukturiranja kolektivnih identiteta smatram pogrešnim pri-stupom. Umjesto toga, potrebno je odbaciti kako kulturalne teze o Drugoj moderni, tako i sociološke teze o moderni kao projektu tra-dicionalistički shvaćene refleksiv-ne modernizacije, i pokušati ovu problematiku sagledati iz filozofij-ske perspektive u kojoj moderna primarno označava dugotrajan, proturječan i nedovršen projekt trasmutacije instrumentalne raci-onalnosti. Modernu je stoga mo-guće shvatiti samo kao pluralnost njenih disciplinarnih i diskurziv-nih manifestacija. Ključno pitanje koje se pritom postavlja glasi: je li modernizacija u suštinskom smislu dovršen projekt (kao što tvrde neki autori) ili bi je trebali razumijevati kao permanentnu i nerješivu proturječnost? U krajnjoj liniji: je li pojam “mnogostrukih moderni” radikalno nov i različit način razmatranja tih fenomena ili se radi o ponavljanju i repli-kaciji već postojećih koncepata?

Da bismo uopće mogli načeti ovu temu, potrebno je na samom počet-ku pokušati dati neku upotrebljivu definiciju moderne, s obzirom na često miješanje pojmova moderna, T

ON

ČI

VA

LE

NT

Ić

34

modernizam i modernitet. Jedna od predloženih definicija je ova: moderna je naziv za kulturne, po-litičke i društvene procese koji su počeli otprilike u šesnaestom sto-ljeću i traju do danas, a temelje se na zapadnjačkom shvaćanju ideje razvoja kao dominantne paradigme sociopolitičke i kulturne promjene, kao i ljudskoga napretka. Među-tim, definicija moderne trebala bi u sebi sadržavati i napuštanje optimi-stične vizije o teleološkom napret-ku kojeg predvodi znanost polažući pravo na apsolutnu istinu, kao i teze da se suvremena društva nalaze na civilizacijskoj prekretnici jer su ugrožena novim svjetskim poret-kom koji će tobože izbrisati sve kulturne, institucionalne, struktu-ralne i misaone razlike. Upravo su-protno, modernu trebamo shvatiti ponajprije kao pripovijest o nepre-kidnom uspostavljanju i dokidanju njenih političkih programa i rein-terpretaciji njenih kulturalnih pro-jekata zato jer su društveni sukobi i konfrontacije kojima smo svjedoci u današnjem svijetu iznimno važni i neophodni. Intenzitet takvih su-koba ukazuje na činjenicu da su svi ti koncepti dio jednog te istog pro-jekta i stoga predstavljaju interpre-tativni i interdisciplinarni izazov.

Koncept mnogostrukih moderni istovremeno je doveo u pitanje kako dominantu verziju moder-ne, tako i tobožnju nemogućnost promjene metodološkog instru-mentarija. Štoviše, društveno-po-litički ulog pitanja o “jedinstveno-sti” ili “mnogostrukosti” moderne dosta je velik i ne radi se samo o ispraznoj i dokonoj akademskoj raspravi. Ako modernu razumi-jevamo u klasičnim parametrima

kao homogen projekt zasnovan na utopijskoj paradigmi promjene društva ili napretku u svijesti o slobodi, onda ne samo da je be-zrazložno svodimo na samo jednu od njenih mogućih i zbiljskih po-javnosti, nego je unaprijed pogreš-no diskvalificiramo kao nezreo, utopijski projekt koji je historijski prevladan. To je čak neka vrsta teorijske i praktične kapitulacije jer takav stav pogoduje ideologiji multikulturalne liberalne demo-kracije kojoj upravo odgovara teza da je moderna nestala s neuspje-lim pokušajem stvaranja idealnog društva.

Žilić: kako onda u tom kontekstu tumačiš postmodernu? kako u ne-stanku političkog pronaći put ka ponovnoj repolitizaciji društva?

Valentić: Povijesnu simbiozu mo-derne i protumoderne moguće je izvesti samo uzimajući u obzir nove metodološke parametre koji počinju od analize postfordističkog društva (globalna ekonomija + teh-nološko znanje), odnosno kogni-tivnog kapitalizma u kojem središ-nju ulogu ima politička ekonomija znanja. Stoga je ispravno reći da proces refleksivne modernizacije

Definicija moderne trebala bi u sebi sadržava-ti i napuštanje optimistične vizije o teleološ-kom napretku kojeg predvodi znanost pola-žući pravo na apsolutnu istinu, kao i teze da se suvremena društva nalaze na civilizacijskoj prekretnici jer su ugrožena novim svjetskim poretkom koji će tobože izbrisati sve kulturne, institucionalne, strukturalne i misaone razlike.

postindustrijskog društva počinje s novom paradigmom društva rizi-ka koja smjenjuje paradigmu prve moderne kao jedinstvene, linearne ili industrijske modernizacije, ali nam ona ne govori mnogo želimo li doista promisliti korijene ovog epistemološkog reza, a onda u krajnjoj liniji i postmoderne koja iz te perspektive nije mnogo više od obične kulturalne paradigme ili neke vrste devijantne, puko estet-ske modernizacije. Ukratko, čini se da je, što se tradicionalne sociologi-je tiče, usprkos svemu navedenom, moderna i dalje samo “visoka mo-derna” prosvjetiteljstva ili u boljoj varijanti “institucionalna refleksiv-nost”, te da se Drugom modernom i dalje bavi kulturalna teorija koju zanimaju uglavnom drugačiji oblici

strukturiranja identiteta kao i kon-cept alternativne racionalnosti.

Projekt postmoderne iz te se per-spektive može shvatiti kao kuka-vičje jaje neoliberalnog ekonom-skog projekta lukavo smišljeno da bi se uništila sama srž politike i u središte pažnje stavila transformira-na estetika lišena bilo kakve eman-cipacijske retorike, svedena na ba-nalno i u osnovi besmisleno pitanje

35

“kad zapravo počinje postmoder-na” i “je li ona nova epoha ili za-bluda”, kako glasi podnaslov jedne knjige. Modernu ne valja shvatiti kao pripovijest s mnogo lica, već kao permanentni sukob i konfron-taciju koja nam danas nedostaje – i za to je eksplicitno kriva postmo-derna koja je sukobe protjerala iz javne i političke sfere i lukavo ih nazvala tzv. kulturalnim ratovima. Postmoderna nihilistička jednodi-menzionalna optika istinsku politi-ku svodi na menadžment, istinsku ljubav na konfekcijsku seksualnost, istinsku znanost na tehniku a istin-sku filozofiju na kojekakve kultur-ne projekte – u domaćoj sredini taj spoj postmodernističke težnje za akademskom hegemonijom na loš način predstavljaju bioetika kao neka vrsta sekularizirane teolo-gije i kulturalni studiji, oboje kao postmoderni simptom čitave jedne društvene metastaze koja se razvija do neslućenih granica.

Razdoblje Druge moderne doni-jelo je, među ostalim i novo shva-ćanje politike, na izvjestan način eutanaziju pojmova etičkog i po-litičkog i njihovo redefiniranje u kontekstu kulturalnih ratova (kul-tura), političke filozofije (biopoliti-ka), društvene vidljivosti (mediji) i svijeta globalnog kapitala (eko-nomija). Svjedočimo o deficitu politike, kako kažu Hardt i Negri: “politika ne iščezava, ali iščezava svaki pojam autonomije sukoba. Politika ne iščezava, ali iščezava svaki pojam autonomije politič-koga”. Kasnomoderna eutanazija političkog era je biopolitike u kojoj se ukida prostor za artikuliranje bilo kakve emancipacijske prakse, čime se dokida svaka mogućnost efikasnog otpora novom obliku

suverenosti, nazivali ga mi Imperij ili nekim drugim imenom. Postalo je nemoguće čak i zamisliti neku alternativu globalnom liberalnom kapitalizmu, pa je Žižek u potpu-nosti u pravu kad kaže da je lakše zamisliti propast čitavog planeta u nekoj katastrofi nego zamisliti propast kapitalizma. Postpolitička era ne donosi samo slom starih ideoloških projekata i podjela, već ujedno onemogućuje bilo kakav autentični politički angažman. On je nemoguć zato što postojeći druš-tveni antagonizam više nije mo-guće formulirati ili simbolizirati u autentičnopolitičkim pojmovima. Jednostavno, termini kojima se politička filozofija trudila objasniti društvene pojave više nisu termini kojima bi se danas mogli služiti. Globalno restrukturiranje socijal-nog prostora danas se vrši na polju postmoderne politike partikularnih identiteta. S konstantnom depoli-tizacijom javne sfere svi politički problemi se transformiraju u “hu-manitarne” ili pak “kulturalne” probleme čime se bilo kakav istinski angažman a priori onemogućuje.

Kako konstruirati bitno drukčiju paradigmu socijalne dinamike i kako u praksi re-aktualizirati po-jam političkog? Pružaju li malopri-je spomenute alternative nadu da je moguće doći do rješenja koje ne bi bilo tek ponavljanje postojećih grešaka već posve nov modus razu-mijevanja političke prakse u ovom današnjem dobu kojeg često na-zivamo biopolitičkim razdobljem kasnog moderniteta? Bez obzira kakva rješenja ponudili, ona će i dalje ostati neefikasna ukoliko se ne iznađe prikladan mehanizam njihove realizacije, efikasan mo-del njihove socijalne distribucije i mobilizacijski potencijal koji će imati ne samo simboličku već i proizvodnu i normativnu narav. Najveći neuspjeh današnje ljevice upravo je konzervativni strah od globalizacije, ideje univerzalizma i društvenog boljitka, kao i prihva-ćanje kulturalnih ratova kao do-minantnog polja emancipatorske politike. Modernizacijske procese ne bi trebalo shvaćati kao desnu ruku neoliberalne hegemonije ili pak radikalne desnice, odnosno

Postmoderna nihilistička jednodimenzionalna optika istinsku politiku svodi na menadžment, istinsku ljubav na konfekcijsku seksualnost, istinsku znanost na tehniku a istinsku filozo-fiju na kojekakve kulturne projekte – u doma-ćoj sredini taj spoj postmodernističke težnje za akademskom hegemonijom na loš način predstavljaju bioetika kao neka vrsta sekulari-zirane teologije i kulturalni studiji, oboje kao postmoderni simptom čitave jedne društvene metastaze koja se razvija do neslućenih granica.

36

kao neku strašnu neman koju je nemoguće obuzdati, nego kao niz paradigmi koje se međusobno iz-mjenjuju i u sebi sadrže izniman potencijal kojeg bi trebalo iskori-stiti. One su, međutim, vidljive i podložne realizaciji jedino ukoliko u samoj moderni prepoznamo nje-nu mnogostrukost, njene pozitivne i negativne strane, i odvažimo se na putovanje kroz sve njene skri-vene transformacije da bismo je napokon bolje upoznali i njome ovladali.

Žilić: Baviš se i antropološkim dis-kursom, naglašavaš važnost auto-biografijskog u njemu. U čemu je važnost autobiografičnosti?

Valentić: U nekoliko tekstova bavio sam se odnosom autobiografije i antropologije, odnosno narativ-nosti i njene uloge u konstrukciji nacionalnog identiteta. Smatram da je to veoma važno pitanje jer ne postoje objektivni tipovi iska-za, već je svaki tekst na neki način

autobiografski ili ima elemente pripovjednog i fikcionalnog koje je neopaženo inkorporirano u samo tkivo teksta, što je posebice vidljivo u disciplinama kao što su historio-grafija u kojoj se zadnjih tridesetak godina raspravlja o artificijelnosti tobože neutralnog tekstualnog iska-za o događajima iz prošlosti. Isto tako, i antropolog svoj tekst mora sastaviti kao pripovijest: ne samo zato da bi iskazao svoj svjetonazor ili objasnio važnost istraživanja kojim se bavi, već i stoga da po-kaže vlastitu prisutnost u tekstu, prisutnost autora kao istraživača i istraživača kao autora. Upravo zbog toga antropološke i etnološke rado-ve trebali bi smatrati i književnim djelima. Polazišna je točka teza da se radovi antropologa i etnografa nipošto ne mogu smatrati objek-tivnim radovima, tj. da su njihovi tekstovi određeni raznolikim fak-torima pri čemu to nije samo puko pitanje stila – opisivanje načina života drugih zapravo odražava

istraživačev svjetonazor te razotkri-va i njegovu osobnu biografiju. Ta je teza već neko vrijeme prisutna u akademskoj raspravi, a Clifford Geertz već je krajem osamdesetih pokazao u kojoj bismo mjeri an-tropologe trebali shvaćati kao pis-ce i naglašavati autorstvo umjesto hinjeno neutralnog, znanstvenog diskursa. Imajući to na umu, Lévi-Straussovi Tužni tropi idealan su primjer za tezu o izjednačavanju antropologije s autobiografijom i za tezu prema kojoj putovanje uve-like mijenja istraživačevo shvaćanje prostora i vremena ostavljajući tra-ga i u njegovim tekstovima.

Putovanje nije samo prelaženje prostora od točke A do točke B, već ono predstavlja zamršenu mrežu prijelaza granica i susreta s drugim, nepoznatim i dalekim: putovanje je stoga neka vrsta transgresije u kojoj se istraživač ili putnik suoča-va s nečim neuobičajenim i novim a istodobno je prisiljen tu različi-tost pripitomiti i učiniti bliskom

TO

NČ

I V

AL

EN

TIć

37

da bi je mogao istražiti. Dislokaciju karakterizira susret s ljudskom dru-gošću; ona predstavlja mogućnost iskušavanja liminalnih situacija pre-laženjem granice. Zona kontakta stoga je uvijek prostor kulturnih različitosti: nepoznat, potencijalno opasan, misteriozan, a samim time i privlačan. Putovanje je čin trans-gresije povezan s prostornim prak-sama susreta kao izvorima znanja: posljedica takvih susreta nije samo stvaranje znanja o drugom već i o samom sebi. Putovanje označava ši-rok dijapazon materijalnih, prostor-nih praksi koji proizvode znanje, priče, tradiciju, načine ponašanja, muziku, knjige, dnevnike i ostale kulturne proizvode. Koji su onda dominantni oblici pripovijedanja: sastoji li se tekst od “objektivne” in-terpretacije ili istraživač koristi neku “subjektivnu” formu poput pri-povijedanja u prvom licu jednine?

Najveći dio klasičnih narativnih antropoloških tekstova zasniva se na linearnom modelu i kauzal-nosti događaja. Da bi potvrdio ili opovrgnuo tezu s kojom je krenuo u istraživanje, posvećuje se empirijskom dijelu posla: po-stavlja pitanja i očekuje odgovore. Dok ispitanik govori, antropolog zapisuje. Današnji svijet uklju-čuje interakcije novog poretka i intenziteta. Stvaranje različitih mentalnih krajolika kao tipično modernog fenomena, kao i tenzija između kulturne homogenizacije

Postpolitička era ne donosi samo slom starih ide-oloških projekata i podjela, već ujedno onemo-gućuje bilo kakav autentični politički angažman.

tekst, u glas autora koji ih reprezen-tira. Mi nikad ne susrećemo isku-stvom neposredovan svijet drugih nego svijet koji se nalazi između nas i drugih. Primjerice, značaj Lévi-Straussovih Tužnih tropa ne nalazi se samo u tome što se knjiga referira na stvarnost već što se referira na samu sebe kao tekst koji tematizira stvarnost. Mješavina žanrova ovdje nije samo primjer autorove kreativ-nosti: Lévi-Strauss isprepliće čitavu mrežu semantičkih odnosa ne bi li kroz tekst proizveo nove kategorije putovanja i prostora. Ne samo da bismo trebali iznova naglašavati važ-nost autobiografskog karaktera svih antropoloških tekstova, već i rede-finirati naša shvaćanja prostornih i vremenskih kategorija da bismo uspješno putovali između različitih kulturnih sfera čije su granice danas sve manje opipljive. Pri tome će osobno iskustvo refleksivne autobi-ografije biti od osobita značaja.

Žilić: jedna od tema kojoj si po-svetio pažnju je pitanje nove klase u socijalističkoj jugoslaviji. kako se ona uopće delegira?

Valentić: U svjetlu novih istraživanja i tekstova koji se post festum foku-siraju na Jugoslaviju kao “nedovr-šen projekt”, pokušavajući među ostalim reaktualizirati naslijeđe disidentske literature od čega treba posebno izdvojiti Milovana Đilasa i njegove sjajne studije i memoarska djela, ponovno promišljanje nove klase, zasnovano na eponimnoj Đilasovoj knjizi, od posebna je značaja. Nova klasa je klasa koja je nastala u ime nadilaženja i ukidanja svih ostalih društvenih klasa te nad-vladavanja političke i državne moći u ime društvene revolucije. Novu klasu ili političku birokraciju (kako

i heterogenizacije, najvidljivije su posljedice politike deteritorijaliza-cije. Antropološki tekstovi u osnovi su književni tekstovi trebalo bi ih shvaćati i interpretirati kao neku vrstu fikcije. Oni su prije svega pripovijesti koje nam u obliku na-rativa pripovijedaju o kulturama. Kao što znamo, svaki je narativ omeđen na različite načine: reto-rički, institucionalno, generički, politički te dakako povijesno. Sto-ga antropolog nije samo terenski istraživač već i pisac. U ranim da-nima te znanstvene discipline on je bio i prevoditelj, osoba koja jezik urođenika prevodi u zapadnjački sustav znakova i simbola stvarajući time koherentan narativ. Antro-polog je zapisivač i interpretator svijeta kojeg proučava. Zamisao da se antropologija uvelike sastoji od autobiografije nije toliko nova kao što bismo mogli pomisliti: od

samih početaka bila je upisana u mrežu autobiografskog žanra koji je desetljećima i stoljećima postojao u europskoj literaturi. Putovanje kroz prostor ovdje je nadopunjeno putovanjem kroz različite žanrove ispisivanja teksta.

Ono što je kod antropologije najza-nimljivije, to je pluralnost glasova utjelovljenih u tekstu. Glas autora je već unaprijed podijeljen između objektivnog istraživača i subjektiv-nog pisca, terenskog istraživanja i refleksije o njemu. I glas drugog od-nosno – drugih, već je ucijepljen u

38

ju se još naziva) čine pojedinci s posebnim društvenim privilegijama zbog administrativnog monopola kojeg imaju. U stvarnosti, čine je najniži, radnički slojevi pučanstva, a u konkretnom slučaju Jugoslavije njen nastanak povezan je s ekonom-skim i društvenim promjenama nastalim početkom 50-ih godina prošlog stoljeća. Đilas naglašava kako je osnovni teorijski i praktični problem komunizma problem drža-ve, preciznije rečeno, partijske drža-ve. Prema njemu, nova birokratska klasa u potpunosti je propala u pokušaju da se uspostavi i ustoliči kao model idealnog besklasnog društva i stoga bi trebala napustiti povijesnu scenu i ustupiti mjesto novim oblicima vladavine bliži-ma ideji demokratskog socijalizma.

Način na koji nova klasa funkcio-nira te na paradoksalan način us-postavlja izvaninstitucionalnu moć putem institucija, od presudnog je značaja za analizu društvenih, eko-nomskih i političkih procesa tog razdoblja. Nova klasa u Jugoslaviji nije bila predmet akademskog in-teresa. Pregled recentnih radova iz tog područja pokazuje da su soci-olozi, povjesničari i politolozi u posljednjih desetak godina uglav-nom bili usredotočeni na raspad jugoslavenske federacije početkom 90-ih a ne na nestanak nove kla-se početkom 80-ih godina i njenu konačnu transformaciju u klasu bi-rokrata bez ikakve političke moći. Država nije utjelovljenje puke sile kao što bi to rekao Lenjin: njen cilj je kontrolirati društvo na način da ono kontrolira samo sebe! Upravo je to srž modela vladavine političke birokracije odnosno nove klase. Tiranija i kontrola nove klase efi-

kasna je upravo stoga što ne samo da propisuje zakone i pravila koji bi građanima propisivali što ne smiju činiti (kao što je to slučaj u demokratskim državama) već im pokazuje što bi trebali činiti i kako bi se trebali ponašati da bi bili pra-vi komunisti i prihvaćeni članovi društva. S obzirom da se društveno porijeklo nove klase nalazi u prole-tarijatu i s obzirom da ona ovisi o radničkoj klasi, može se reći kako je model samoupravnog socija-lizma vrlo sličan konceptu samo-vladanja koji je preuzet iz Fouca-ultovog pojma guvernmentaliteta. Pojam “kolektivnog vodstva” na-glašava važnost samo-upravljanja ne tek kad je riječ o kontroliranju sredstava za proizvodnju i distribu-ciju dobara što pripada u područje ekonomije, već ponajprije u termi-nima ideološke dominacije, utje-čući na subjekte da se pridržavaju zapovijedi s partijskih plenuma. Partijski članovi su ujedno i članovi radničke klase i stoga im je zadan okvir djelovanja te norme i pravila kojih se moraju pridržavati jer im unutarnja racionalnost kaže da će jedino na taj način moći postići korist i izbjeći nevolje.

Za razliku od kapitalizma, socijali-zam je u osnovi bio ideologija “in-telektualne klase” i tokom povijesti socijalizma inteligencija je oduvijek težila preuzeti monopol nad posje-dovanjem moći. Ako prihvatimo opasku da je uloga intelektualaca u

Za razliku od kapitalizma, socijalizam je u osnovi bio ideologija “intelektualne klase” i tokom po-vijesti socijalizma inteligencija je oduvijek teži-la preuzeti monopol nad posjedovanjem moći.

etatističkom socijalizmu monopo-lizirati supstancijalnu racionalnost koja je sačinjava, te da je teleološko shvaćanje znanja korišteno za orga-niziranje društvenoga života prema zadanim pravilima koja su stvorili upravo oni koji su na to znanje po-lagali pravo, onda bismo se trebali složiti s tvrdnjom da nova klasa nije imala monopol samo na moć, već – što je mnogo važnije – i na znanje. Povrh svega, odnos između intelektualaca i moći najbolje je shvatljiv ako se dotaknemo pitanja znanja, s obzirom da su intelek-tualci “vjerovali da znaju kako bi racionalno organizirano društvo trebalo funkcionirati”. Među-ovisnost inteligencije i državne moći je najdublje i najprecizni-je artikulirano u Gramscijevom pojmu hegemonije. Originalnost Gramscijeva koncepta sastoji se upravo u spoju političkog, inte-lektualnog i moralnog vodstva. Gramsci preispisuje Lenjinov koncept hegemonije kao vod-stva proletarijata nad seljaštvom uzdižući ga na mnogo višu razi-nu: rastuća hegemonija zasniva se na unificiranom ideološkom sistemu i usmjerena je na toč-no određene društvene aktere i društvene snage čiji se postojeći disparatni ideološki interes treba pretočiti u jedinstven i domi-nantan. To je neka vrsta vodstva bez dominacije, pa ideološka borba ne mora nužno završiti u

39

moći koja predstavlja prisilu. U tom smislu, aktualnost “nove klase” je danas posve očita: kao i onda, i u suvremenom svijetu teške ekonomske, moralne i političke krize potrebna je intelektualna snaga s ljevice koja bi bila u sta-nju postati generator promjena.

Žilić: Baviš se i filmskom kritikom u koju unosiš i elemente sociološ-kih analiza...

Valentić: Postoje razni oblici film-ske kritike i teorijskog pristupa filmskom djelu, a meni osobno naj-bliži su sociološki i psihoanalitički pristup. Prvi zbog toga što amble-matski ukazuje na podtekst nekog ostvarenja i smješta ga u kontekst društvene, intelektualne, političke i općekulturne klime u kojem je nastalo, a drugi zato jer dubinski razotkriva sve njegove skrivene i potisnute kodove, značenja koja pri nekoj drugoj interpretaciji ne bi bila vidljiva. No, za razliku od nekih popularnih filozofa, ja film ne shvaćam isključivo kao primjer za potvrđivanje neke filozofijske

ideje nego ponajprije kao iznimno snažan audiovizualni medij navla-stitog jezika i sintakse koju treba poznavati da bi se o filmu govorilo i pisalo. Utoliko imam dojam da je među filmskim kritičarima sve više filmofila, a sve manje filmologa: prvi se smatraju dovoljno kompe-tentnima da pišu o filmu (kako se to lijepo kaže, svatko misli da zna sve o filmu, politici i nogometu), a drugi se često puta nevoljko podu-hvaćaju filmske kritike smatrajući taj žanr nedovoljno atraktivnim ili manje vrijednim od klasičnog teorijskog izučavanja filma. Kao i kod književne kritike, većom vri-jednošću smatram tekstove koji na jednostavan i lako razumljiv, a opet dovoljno argumentiran i teorijski vješt način uspijevaju problemski interpretirati film od onih tekstova koji obiluju osobnim impresijama, predilekcijama i gomilom nizanja nepotrebnih podataka. U svom do-sadašnjem radu objavljivao sam po-djednako kritičke osvrte kao i teorij-ske tekstove i filmske eseje i moram priznati da su mi potonji draži, ne

stoga jer su hermeneutički vredniji, nego stoga što se i sam žanr filmske kritike izlizao poplavom kritičkih osvrta koji tek površinski zadiru u tematiku. Filmološko obrazovanje koje sam stekao nagoni me da u filmu pronalazim ponajprije ele-mente koji su filmološki zanimljivi, a potom se upuštam u analizu koja može poprimiti razinu filozofske, sociološke ili pak psihoanalitičke refleksije. Sudjelovao sam na više međunarodnih filmskih festivala kao član žirija i imam dojam da i kolege iz drugih zemalja smatraju da je filmska kritika postala gotovo nepotrebnom u obilju informacija koje možemo naći na internetu, ra-znim forumima, blogovima i srod-nim izvorima. Sada je sve dostupno, a čak se i filmom kao umjetnošću mogu baviti ljudi iz pukog hobija, jer je tehnika sve jednostavnija, jeftina i lako dostupna. To pak ne znači da danas nema sjajnih filmo-va ili dobrih kritičara, ali je vrlo teško u gomili informacija naići na onu koja zaista temeljito analizira određeni aspekt filmske umjetnosti.

PH

OT

O:

BC

H

tema: estradizacija medija - eUtanazija kritike___U SURADNJI S HRVATSKIM P.E.N. CENTROM

nadeŽda ČaČinoviČ: Korporacijski kontrolirani svijet ne može spriječiti “gerilsku” borbu potrošača koji i reklame i same proizvode prihvaćaju mimo namjera investitora. Možda taj svijet ipak proizvodi i svoje grobare, proces proizvođenja značenja ne može se zaustaviti. No redukcija prostora procjene kulturnih postignuća mnoge ostavlja slijepe kraj očiju i gluhe iako čuju. Sposobnosti kržljaju i nastaje privid neizbježnosti, prirodne danosti prilika koje je moguće dovesti u pitanje. ingrid šaFranek: Liberalni kapitalizam u svom najčišćem obliku drži proces razvoja univerzalnim: evolucija se zbiva na temelju znanstvenih otkrića i prema tržišnim zakonima, a svaka politička intervencija koja se miješa u taj proces samo mu smeta. Komunistički sustavi pokazali su se u mnogočemu tome sličnima, upravo po pristupu kulturi. Načela po kojima je trebalo izgraditi socijalizam bila su univerzalna i znanstveno determinirana. Pozivanje na kulturne ili nacionalne raznolikosti u okviru debate o ekonomskom ili društvenom razvoju bilo je smatrano kao revizionistička ili reakcionarna zabluda. siBila petlevski: Tri najveće opasnosti za slobodu u društvu su: represija, neznanje i kombinacija mentalne tromosti i samodostatnosti. Premda mislimo da je vrijeme represivnih režima u Europi zavijek prošlo zajedno sa slavnim žanrom europske disidentske literature, možda se varamo. Jef Rubensfeld, filozof prava, s pravom kaže da je modernitet usmjerio ljude na život u sadašnjosti, kao da jedino tako mogu naći sreću, autentičnost i slobodu.

ante armanini: Igrokaz lažne dekoracije takozvane demokracije, lažne kulture koja se navodno proteže tisuljećima zapravo je stvar igrokaza opće pljačke u Platonovoj pećini: lažne veličine vladaju, iako svi znaju da su samo sjenke, kao što se jučerašnji vladar zemlje već danas pretvara u vlastitu sjenku. Slika Vlasti! Veliki i mali Hrvati igraju igru u predstavi velike Hrvatske, dok se od Krapine do Zagreba igra predstava u kojoj je naša bolja budućnost: novo kameno doba okamenjenih istina na kojima počiva čitava laž novog poretka. Branko Čegec: Novi toalitarizam, oslobođen gvožđurije, vojnog, policijskog i partijskog aparata, skriva se iza “kritike” povijesnih totalitarizama, ponajprije tezom da velike ideje uvijek vode u totalitarnost. Kada smo zagrizli taj mamac, lako smo otsklizali u društvo bez ideje, makar i male, u taj divni, novi, bezidejni “liberalni kapitalizam”, u kojem caruje snaga novca bez političke/policijske prisile.

42T

EM

A__

_

tema

nadeŽda ČaČinoviČ___POSREDNICI I PROCJENITELJI ILI O PARADOKSIMA KRITIČKOGA DISKURSA?

Jedan od neposrednih povoda za ra-spravljanje o estradizaciji kulture i uni-štavanju kritičkoga diskursa nestajanje je tzv. kulturnih stranica u novinama,

Ovdje je predmet uži: odnosi se na činje-nicu kako knjige, koncerti, izložbe, pred-stave nestaju bilo neprimijećeni bilo ne-procijenjeni, nepromišljeni, nevrednovani.

Potrebno nam je stoga shvaćanje konteksta u kojemu nastaju svi ti proizvodi te mala genealogija kritičke procjene.

U shematskom pojednostavljenju: umjet-nička nam se djela danas nude u slijedu tradicionalne kulture (tiskanje i izvedbe kla-sika na svim područjima, s nacionalnim ili svjetskim kriterijima), pa onda kao proizvo-di kulturne industrije to jest uglavnom bez subvencija ali sa željom za profitom te jakim osloncem na medijske inovacije; konačno, pojavljuju se i kao inovacije, avangardna djela, i ta u sada već dugom nizu modernog legitimiranja apsolutnom novošću, epatira-njem, šokom. Tzv. postmoderna u tom smi-slu je samo još jedan “izam”. Naslućuju se, doduše, promjene u toj raspodjeli: digitali-zacijom i umreženošću stvara se mogućnost

Paradoks je pak u tome što bez elitističkih privilegi-ja, bez osposobljenosti za kritiku, vladavina većine, da ne kažem puka, ne funkcionira. Populizam je zavjera moćnih i bogatih.

drugačijeg odnosa stvaratelja i primatelja umjetničkih djela. No ta se mogućnost za sada pojavljuje tek na marginama i uz veli-ku zbrku i amaterizam, također bez kritičke procjene.

U spomenutim glavnim načinima, glav-nim pod-sustavima u kojima se proizvodi

i legitimira umjetnost, osnovni je odnos taj da jedan, jedna, nekoliko njih rade nešto za mnoge druge i to uglavnom nepoznate: ne više za mecene, za crkvene ili svjetovne vlasti.

To su poznate stvari: konstituiranje autono-mne sfere umjetnosti i njezino osporavanje, popratne pojave poput estetike i prizivanja ukusa, očekivanja od subverzivnih svojsta-va umjetničkih djela (naprosto zato što su alternativa, fikcija). Znamo također kako funkcionira kulturni kapital. Znamo što je utjecalo na oblikovanje kanona koji prevla-dava u tradicionalnom segmentu umjetnič-koga stvaranja a sve više učimo i o procesima

nestanak praćenja i komentiranja kul-turnih zbivanja a u korist tretiranja svega zbivanja na području kulture kao prired-be i izvedbe gdje su zanimljivi prije svega prikazi osobe autora odnosno izvođača i okolnosti recepcije (promocije, premije-re). U tisak (u ovome je tekstu uglavnom tisak predstavnik sfere javnosti) dospijeva uglavnom ono što ima jednostavnu pre-poznatljivost. Za sažeto medijsko istica-nje podobne su, dakako, različite stvari, pažnju može privući ugledni starac ali i agresivni mladac, pa onda žena koja naru-šava tabue: ali svakako kao nešto nalik na predstavu, šok, nešto što je podloga vijesti. Tu nema mjesta za napor analize koja se u drugom koraku nastoji posredovati.

Posve je očito kako je to nestajanje prostora za takvu kritiku dio mnogo šireg fenomena: nestajanja prostora deliberacije, rasprave u političkoj dimenziji kojom se konstituira prostor utjecanja na odluke kao nužne do-pune demokratske procedure, dapače, kao nužne korekcije djelovanja te procedure a umnogome i kao izravnog utjecaja kada pri-like nalažu izvan-institucionalno djelovanje.

43

globalizacije, utjecaju centara i periferije, hi-bridnosti svih kulturnih tvorevina…

I sada se zaustavljam i pitam: kome je to poznato? Nama institucionalno priznatim ekspertima za umjetničke procese i nama tzv. intelektualcima koji su si izborili pravo na komentar i onih stvari koje nadilaze naša ekspertna znanja.

Raspravljamo li o učincima estradizaci-je samo zato što gubimo svoje sustavno mjesto posrednika: onih koji utječu ako ne već na kanon, onda na to tko će danas biti prihvaćen i odbačen? Uza svu potrebu samokritike mislim da to nije poticaj. Naše enklave nisu ugrožene. Svoje složene speku-lacije za razmjerno mali broj čitalaca može-mo nastaviti na relativno isti način, no pre-kinuto je posredovanje, mreža komentara.

Karl Kraus bio je veliki protivnik jeftinoga novinskoga pisanja. Mogli bismo čak reći da je prezirao tekstove kulturnih rubrika u novinama za koje se danas borimo. U poznatoj formulaciji govorio je o tome da kulturu čine i urne i noćne posude, i jedno i

drugo savršeno na mjestu ali da nevolje na-staju kada se njihove funkcije počinju brkati.

S druge pak strane velika gesta utemelje-nja suvremene umjetnosti kod Marcela Duchampa doslovno briše tu razliku.

Od svih kritičkih dimenzija sadržanih u toj gesti (a i načina kako se stalnim ponavlja-njem slabi i zlorabi) valja istaknuti onu koja nas upućuje na promijenjena svojstva stvari u svijetu robne proizvodnje. Znamenite metafizičke mušice koje Marx prepoznaje u običnim predmetima koji postaju roba, zahvaćaju i predmete koji su oduvijek po definiciji metafizički (dakle, više od svojih materijalnih svojstava): umjetnička dje-la. Tope se u općoj transformaciji svega u privid i obećanje sreće kojima se nameće potrošački identitet.

Sve više i više predmeta izravno ulazi na tržište. Donekle publika glasa nogama, nikakvi propagandni napori ne mogu spa-siti očito promašene investicije, blockbustere koji to nisu. No, mnogo toga može se po-stići ako se kritička ocjena ne osvijesti i ne

Raspravljamo li o učincima estradizacije samo zato što gubimo svoje sustavno mjesto posrednika: onih koji utječu ako ne već na kanon, onda na to tko će danas biti prihvaćen i odbačen?

registrira. Totalitarni režimi ionako zatiru nepotrebne analize: nacisti su Kunstkritik zamijenili s Kunstbetrachtung. Analizu su zamijenili promatranjem, prihvaćanjem onoga što nude autoriteti a danas dolazi s autoritetom goleme investicije. Ipak, ideje i inovacije ipak su potrebne za maksimiranje profita, vrsnoća se mora moći prepoznavati iz čisto pragmatičkih razloga.

Korporacijski kontrolirani svijet ne može spriječiti “gerilsku” borbu potrošača koji i reklame i same proizvode prihvaćaju mimo namjera investitora. Možda taj svijet ipak proizvodi i svoje grobare, proces proizvođe-nja značenja ne može se zaustaviti. No reduk-cija prostora procjene kulturnih postignuća mnoge ostavlja slijepima pored očiju i gluhe iako čuju. Sposobnosti kržljaju i nastaje pri-vid neizbježnosti, prirodne danosti prilika koje je moguće dovesti u pitanje. Tu se vra-ćamo najširem mogućem aspektu problema.

Paradoks je pak u tome što bez elitističkih privilegija, bez osposobljenosti za kritiku, vladavina većine, da ne kažem puka, ne funkcionira. Populizam je zavjera moćnih i bogatih. Na području umjetnosti živi od otpora: od zazora što ga izazivaju naporna velika djela, od resantimana onih koji, ne shvaćajući, vide uvredu. A posrednici, ne-kada sputani nečistom savješću i samokri-tikom, danas više nemaju gdje posredovati.

PH

OT

O:

RO

BE

RT

RA

VN

Ić

44T

EM

A__

_

tema

ingrid šaFranek___KULTURA I RAZVOJ

O održivom razvoju kulture u globaliziranom svijetu: “estradizacija kulture” i “mar-ginalizacija kritičkog diskur-

sa” nisu kolateralna šteta nego posljedica hegemonizacije medijskih sustava od strane a-kulturnog kapitala. / Područje stvaralaš-tva i kulture u prostoru građanske inicija-tive, slobodnog udruživanja i subverzije, u nišama civilnog društva između tržišta i države. / Kultura kao korelat demokratske participacije i autonomije. / Moguća uloga Mreže za aktivno snalaženje i povezivanje subjekata u globaliziranom svijetu. / O po-trebi odgoja za proaktivno sudjelovanje u kulturi u kontekstu nove paradigme kogni-tivnog kapitalizma i multikulturnog druš-tva, a nasuprot materijalizmu tržišne logike i profita bez etike.

*

U svibanjskom broju Zareza (br. 183) objavljen je temat o književnoj kritici koji je srodan raspravi na našu temu. U uvod-noj riječi Andrea Zlatar slikovito govori o topografiji medijske moći – u središtu je korporacijski monopol, snažno magnet-sko polje, okolo su točkice pojedinačnih

napora, izdvojenih kritičkih ili kreativnih djelovanja. Pitanje je kako ove punktualne pojave, mahom sporadične i izvan optoka moći – simboličke i financijske - povezati tako da dobiju uvjerljivu masu i djelotvorni potencijal? To je također tema večerašnjeg panela. Evo još jednog, n-tog apela, reći ćete, za pokušaj promjene aktualnog stanja apatije, frustracije i nečinjenja ničega. Ta lamentacija izraz je stvarne potrebe za ve-ćim duhovnim (estetskim), ali i za etičkim (i političkim) radiusom djelovanja kulture. Ona ne znači sjećanje na bivše vrijednosti koje se nekoć paušalno nazivalo angažma-nom. Ne radi se o prizivanju neke povijesne uloge arta, nego o preobrazbi kritičke funk-cije kulture u izmijenjenom kontekstu, o prilagodbi na nove uvjete u nesagledivoj složenosti umreženog, multikulturnog svi-jeta. Mesijanska uloga umjetnika-pjesnika je romantičarska utopija iz predglobalizira-nih vremena. Danas je “mudrost” umjetni-ka hrabra, djelatna, kritička svijest, aktivno uključena u sve ono što pomaže čovjeku da (p)ostane čovjek. U novom, pluralnom kontekstu planetarnog kaleidoskopa na djelu je konotativna virtualnost znaka, aksi-ološka, jezična, kulturna mnoštvenost sim-boličkog. Kako se uopće nositi s krizama

smisla, ali istodobno i s tvrdokornošću kli-šeja? Jer ipak je gotovo sve ovisno o usisnoj sili medijskih središta moći, tom sinonimu tržišta i načela profita.

Svi se kritičari danas jednoglasno žale na vulgarizaciju, na “estradizaciju kulture”, na njenu komercijalizaciju i trivijalizaciju. Kao da je čudno da u tržišnoj bahatosti neoli-beralizma (a posebno u zemljama tranzicije i postkomunizma), gdje nad svime stoluje idolopoklonstvo zlatnog teleta, kulturna sfera ne može biti iznimka. Kulturni proi-zvod danas je mnogo više roba, konfekcijski steriliziran i dopadljivo upakiran proizvod masovne potrošnje nego iznimni predmet specijalne vrste i namjene, virtualna ener-getska kapsula, svjetovna Objava u malom. Kako to promijeniti?

internetska utopija – umrežavanje

kultura?

U okviru Svjetske dekade kulturnog razvoja, Hrvatski institut za razvoj i međunarodne odnose organizirao je 1995. prvu svjetsku Culturelink konferenciju. Ideja mi se činila vrlo nova: radilo se o ulozi Mreže u kul-turnoj razmjeni i dinamici komunikacije u

45

svijetu. Sjećam se vrlo dobro tog neobičnog skupa s Biserkom Cvjetičanin na čelu, jer sam na njemu sudjelovala kao prevodite-ljica. Taman je bio završio rat u Hrvatskoj, slogan skupa mi se činio utopijski i pomalo naivan u poratnom kontekstu: glasio je “za bolji svijet”, što je uostalom geslo svake po-litičke i umjetničke avangarde. U uvodnom govoru (vidi zbornik Culturelink, 1996) predstavnik UNESCO-a Anders Arfwerd-son definira pojmove kultura i razvoj. Tako se pod kulturom u duhu Culturelinka po-drazumijeva ukupnost osobitih crta, duhov-nih i materijalnih, intelektualnih i afektivnih koje karakteriziraju neko društvo ili društve-nu grupu. Ona obuhvaća, pored umjetnosti i književnosti, načine života, temeljna ljudska prava, vrijednosne sustave, tradicije i vjerova-nja. Za razvoj se pak dalje kaže da je složen globalni i multidimenzionalni proces koji se ne može svesti samo na ekonomski rast on bi trebao ujediniti sve dimenzije života i sve energije neke zajednice u čijem je okviru svaki pojedinac pozvan da sudjeluje u općem napo-ru i da uživa njegove plodove.

Razvoj je međutim jako zapadnjački pojam - povezan je s modernim procesom indu-strijalizacije jer je zahvaljujući masovnoj proizvodnji i masovnoj komunikaciji bilo moguće podići životni nivo većeg dijela populacije u jednom dijelu svijeta. U većini zemalja Trećeg svijeta pojam razvoja ostaje stran kulturnoj tradiciji kao što je bio stran i Europljanima prije dolaska industrijske ere (od kada dobitak jednih znači odgovarajući gubitak za neke druge grupe ili pojedince). Od tada našom idejom razvoja dominira tehnološki ili ekonomski razvoj. Međutim zanimljivo je da i kapitalizam i socijalizam usvajaju a-kulturni pristup procesu razvoja, smatra Arfwerdson. Liberalni kapitalizam u svom najčišćem obliku drži proces razvoja univerzalnim: evolucija se zbiva na teme-lju znanstvenih otkrića i prema tržišnim zakonima, a svaka politička intervencija koja se miješa u taj proces samo mu smeta. Komunistički sustavi pokazali su se u mno-gočemu tome sličnima, upravo po pristupu kulturi. Načela po kojima je trebalo izgradi-ti socijalizam bila su univerzalna i znanstve-no determinirana. Pozivanje na kulturne ili nacionalne raznolikosti u okviru debate o ekonomskom ili društvenom razvoju bilo je smatrano kao revizionistička ili reakcio-

narna zabluda. Zna se dakako da i jedan i drugi sustav imaju svoje trajne stereotipe, ideologijske i ekonomske. Svi oni računaju na malograđansku sklonost univerzalnosti i nepromjenjivosti, odbijaju problematizirati uzrok i posljedice, izbjegavaju dekonstruk-ciju klišeja i kritički diskurs kao subverzivan.

Težnja da se razvoj svede isključivo na eko-nomske ili tehničke faktore imala je ozbilj-

ne posljedice za djelovanje međunarodne zajednicu u zemljama Trećeg svijeta, smatra dalje predstavnik UNESCO-a. Nakon 40 godina pomoći za razvoj zemljama u ra-zvoju uvidjelo se da rezultati ne odgovara-ju očekivanjima i došlo se do spoznaje da treba voditi računa i o drugim faktorima razvoja osim ekonomije i tehnologije. Tako se pojavila svijest o potrebi kulturnih i di-ferenciranih pristupa (iako je dominantan model razvoja i dalje bio ekonomicistički). Ideja Mondialculta na konferenciji u Meksi-ku (1982) bila je pokušaj da se stvori prostor izvan dvostrukog domašaja utjecaja države i tržišta, kao prostor građanske inicijative civilnog društva za viziju razvoja koja ne bi bila isključivo tehnološka ni ekonomska, nego bi pogodovala razvoju osobne slobode i kreativne egzistencije pojedinca. Kultura igra dakako bitnu ulogu u konstituiranju pojedinca kao subjekta. No ona treba tako-đer prostor za izgradnju i očuvanje identi-teta - osobnog, grupnog, nacionalnog. Taj je novi prostor Culturelink uočio u šansi umrežavanju svih (kulturnih) mreža, svih nacionalnih i transnacionalnih kulturnih projekata, upravo zato da se izbjegne njiho-va marginalizacija i potiskivanje na perife-riju političkih i medijskih moći. U jednom drugom Zarezu (br. 280) izišao je proljetos veliki članak opet Biserke Cvjetičanin na temu izvješća Agende 21. Tu se također go-vori o važnosti civilnog društva u lokalnom upravljanju u kulturi, o odnosu između jav-nog i privatnog interesa ... ukratko, o odno-su subjekta, kulture, zajedništva i identiteta u modernim uvjetima komunikacije. Zvuči mi slično, nakon punih 15 godina, optimi-

Kako se uopće nositi s krizama smisla, ali istodobno i s tvrdokornošću klišeja? Jer ipak je gotovo sve ovisno o usisnoj sili medijskih središta moći, tom sinonimu tržišta i načela profita.

stičkim postulatima Culturelinka iz 1995. U međuvremenu se međutim pojavila ozbiljna sumnja da internet samo “simulira mentalni prostor slobode i otkrivanja”, da “opća raz-mjena protoka, mreža, sveopće komunikacije završava u vlastitom poricanju” (J. Baudri-llard), da izdašnost informacija zapravo vodi na niski stupanj spoznaje, da tehnika nipošto ne može imati monopol na stvarnost...

Sve navedeno usko je povezano, unatoč općenitostima i nedorečenosti, s našom večerašnjom temom. Utoliko što se ista a-kulturna špranca reproducira u svim centrima medijske moći, posvuda u (razvi-jenom i nerazvijenom) svijetu, što kultura kao sfera posebnog i artikulirane osobnosti ne može opstojati u ozračju “pametnog tr-žišta” i njegove navodno samoregulirajuće strategije upravo zbog logike nivelacije: treba odbaciti sve što nije profitabilno. No kultura ne može opstati niti u svijetu dr-žavne planifikacije i masovne indoktrinacije (radikalni primjer dosad neviđenog socrea-lizma je nedavna izložba slikarstva Sjeverne Koreje u Beču). Paradoksalno, totalitarizam i neoliberalna demokracija sastaju se neg-dje u preziru prema kulturi, duhu i uku-su, mada s posve suprotnim predznakom.

Prostor autentične kulture i kreativnosti možda je ipak zamisliv u ekumenskom, fluidnom međuprostoru između tržišta i države. Oni su naime oboje jednako kob-ni za samorealizaciju subjekta, kako za pojedinca, tako i za grupu ili zajednicu u cjelini. G. Friedmann (La puissance et la sagesse, 1970) i E. Morin u Odgoju za bu-dućnost (EDUCA, Zagreb 2001), oboje stari šezdesetosmaši, aktivni humanisti i pomalo utopisti, korigiraju Sartreov lijevi angažman utoliko što inzistiraju na duhov-nosti, na ekonomiji osjećaja i biopolitici, na empatijskom povezivanju sa svijetom. Oni pomalo budistički vjeruju u sebstvo čovje-ka unatoč trajnoj mijeni bića, i vide šansu stvaralačke egzistencije u istini i otvaranju prema drugome kao moralni obrazac za

46T

EM

A__

_P

HO

TO

: R

OB

ER

T R

AV

NIć

sve. Ispravno misliti, ispravno djelovati, znači iskreno misliti, slobodno djelovati. To je odgoj za budućnost. Taj dobronamjer-ni kriticizam, konstruktivan i prijateljski, čini idealnog čitatelja, idealnog sudionika u stvaralačkom procesu: on je istodobno percepcija i kreacija, i dojmljivost i dojam. Svi sudjeluju u stvaralaštvu ako nauče po-mno gledati, slušati, čitati. Ako se otvore za druge, ako iziđu iz malograđanskih kli-šeja suhoparnog bestrasnog života, i ako se ne obeznane pod dojmom simboličke moći estradnih idola i medijskih faraona.

Demokracija bi trebala biti slobodan pri-stup estetskom užitku. Ali to se uči.

odgoj za budućnost:

kultura kao događaj

Napokon, dolazim na ono čime se inače u životu kao profesorica književnosti bavim, na ono što najbolje znam – na odgoj za slojevito i aktivno čitanje. Doduše, taj rad sa studentima stranog jezika je otežan: oni imaju ne samo kulturnu, nego prije svega

lingvističku prepreku za događaj čitanja (koji je i inače nepredvidiv). Mislim među-tim da bi u reformi školstva koja je upravo u tijeku i za hrvatske đake trebalo revidirati programe lektire i usredotočiti se na djela koja mladi mogu aktualizirati kao uvid u svoja vlastita pitanja ili dileme). Čitanje je oduvijek bilo modus za razumijevanje svi-jeta kao što je danas internet. Proletarijat je početkom 19. stoljeća, došavši nepismen sa sela podhitno naučio čitati kako bi opstao u gradu, ali i kako bi razumio novu životnu sredinu (slično kao što ekonomska emigra-cija danas uči jezik zemlje domaćina). I tako to radništvo prve generacije počinje čitati – prvo novine, pa onda i romane u novinskim nastavcima. U početku još možda nema estetskog dojma, ali užitak dolazi brzo, kao dodana vrijednost, kao bijeg od zbilje, neo-

čekivan, kao ljubav, slučajan, ali ipak dolazi: mladi Balzac, E. Sue, Dumas-otac, George Sand, Šenoa ili Zagorka pišu za puk: on ih prigrli čim otkrije javne čitaonice i novin-ske podlistke, ali isto tako na njih i utječe.

Mada priča nije baš ista, mislim da je kultur-na agresija davati srednjoškolcima za lektiru njima neprobavljive romane o smrti i me-tafizici - dok su oni tek na pragu svjesnog života. Naprotiv, model usmjerenog čitanja uz pomoć nastavnika znat će otkriti primje-renije sadržaje, uspjet će povezati i čitanje i interpretaciju i aktualizaciju književnog djela (y. Citton), pokušat će odgovoriti na pitanje “čemu služi književnost”. Recimo da je kritika društva i svjesno nemirenje sa sudbinom uvijek aktualna tema za mlade. Kao i pobuna protiv lažnih vrijednosti i do-gmi. No čitanje treba popratiti pametnim kritičkim komentarom koji će pokazati,

Paradoksalno, totalitarizam i neoliberalna demokracija sastaju se negdje u preziru prema kulturi, duhu i uku-su, mada s posve suprotnim predznakom.

47

ispod razine priče, sve njene konotativne mogućnosti, upozoriti na srazmjernu slo-bodu interpretacije. Iz školskih su progra-ma 90-ih godina u Hrvatskoj izbačeni i Zola i Stendhal pa čak i Victor Hugo valjda kao proto-komunisti. A Hugo bi se đacima sigurno svidio, kao i Dumas i Jules Verne ili Tajne Pariza... Svako je štivo pogodno koje mlade otvara za doživljaj čitanja kao subjektivnog događaja, za čitanje koje do-nosi užitak ali i zanimanje za druge, koje teži shvaćanju nepronične zbilje, socijalne osjetljivosti, moralnih vrijednosti i osobnog identiteta uopće. Književnost je više od drugih umjetnosti “život s mišlju” , veliko-dušan odnos davanja i primanja. Po tome je ona povlaštena specifičnost ljudske vrste.

No danas pisanje nije više moralno. Ono hoće biti cinično, ili ludičko, nazovi “stvar-nosno”, više prilagođeno glavnom obrascu antiduhovnog trenda brze potrošnje bez želje i užitka bez strasti. Ono nije nimalo slično vjeri romantičara ili simbolista u umjetnost, nije meditacija, nije traganje, nije put. Ne prati ga, ili rijetko, kritički me-tadiskurs - analitički, teorijski, didaktički; ne slijede ga novi instrumenti čitanja koji bi bili u skladu s razvojem humanističkih disciplina poput socijalne antropologije, književne hermeneutike, filozofije. (U Nor-veškoj je navodno obavezno godinu dana studirati filozofiju na svim fakultetima, a nedavno se pisalo o naročito velikom ugle-du i visokim plaćama učitelja u Finskoj (!)). Dok se radionice kreativnog pisanja uvode već pomalo i kod nas, nitko i ne pomišlja na radionice kreativnog čitanja (to bi trebali biti seminari na našem Fakultetu). U općoj semiološkoj nestabilnosti koja prati društva u tranziciji, u naglim promjenama global-nog konteksta, u sveopćem metežu smisla i značenja bilo bi korisno za čitatelje – i ne samo mlade – pored analize velikih maj-stora proze – otkrivati i njihova simbolička značenja i aktualnost (bez nasilja anakroni-je nad tekstom, naravno).

Vizija održivog razvoja kulture, pored već spomenutih udruga i klubova građana te umrežavanja internetskih foruma (osniva-nja on line časopisa i inih transkulturnih projekata) sadrži dakle i ovo drugo rješenje, starinskije. To bi bilo kontinuirano kritičko praćenje umjetnosti i književnosti, u časo-pisima i novinama, njihova popularizacija u

medijima, i napokon odgoj za kulturu na ra-zini škole i fakulteta. No čemu uopće studij književnosti ako su sva čitanja na svoj način valjana? Cilj bi trebala biti moderna otvo-rena interpretacija, dubinsko čitanje sveu-kupnog konteksta i konotacija, tumačenje kodova i metafora. (S pokrićem, naravno, bez padanja u “interpretacijski delirij”). Od

Kulturni proizvod danas je mnogo više roba, konfekcijski steriliziran i dopadljivo upakiran proizvod masovne po-trošnje nego iznimni predmet specijalne vrste i namjene, virtualna energetska kapsula, svjetovna Objava u malom.

i traži. Naravno da pritom ponuda - medij-ska, tržišna, pseudokulturna - ide linijom manjeg otpora (i većeg profita) u prividnoj win-win situaciji.

Međutim učiti djecu i mlade istinskom umjetničkom doživljaju i dobrom ukusu trebala bi biti društvena zadaća. Ključna

uloga moći nažalost postoji i u obrazov-nom procesu: država je ta koja daje novac ministarstvima a ovi ga pak raspodjeljuju kroz fondove za obrazovanje i kulturu za nove programe, za projekte, za izdavače i filmove, za otkup knjiga, za udžbenike... ali slabo se (recesija je izgovor, uvijek je bilo tako) nalaze pare za stipendije, za poticanje izvrsnosti, za časopise, za natječaje i nagra-de mladih pisaca i kritičara, za filmaše in spe, za teatarske i književne radionice, itd., itd. Duhovna, svjetovna obnova, djelokrug nove kulture, ni socijalističke ni kapita-lističke, bio bi u prostoru neomeđenom i fluidnom, negdje između main streama i ilegale (kao što su još i danas rodni i ženski studiji u nas ili klubovi Proustovih fanati-ka u SAD-u). To je mjesto za građansku kulturnu inicijativu, kvartovsku, grupnu, okupljenu po ukusu i zajedništvu interesa. Kulturne mreže on line su zacijelo gibak i djelotvoran način kulturnog razvoja. One bi vremenom mogle nadahnuti i TV-emi-sije gdje bi se, recimo, govorilo ne samo o knjigama (primjer kultne emisije u Francu-skoj je ona B. Pivota), nego i oko knjiga, filmova, koncerata... Gdje bi se također raspravljalo o znanstvenim postignućima i njihovim protagonistima ali na zanimljiv i živ način, a ne kao sedativ prije spavanja ili puko otaljavanje obola “Kulturi”.

Zaposjedanje medija autentičnom i kom-petentnom alternativom kao protulijek boflu i agresivnom kiču mora ići puno dalje od kurtoazne informacije iz “Pola ure kulture” i novinske kritike ograničene prostorom koji se svakodnevno smanjuje kao šagrenska koža. Kritičari, prevoditelji,

pomoći bi bila sinkretička teorija književ-nosti koja bi umjela sintetizirati unutrašnju energiju djela, autora i epohe. Korisna je i praksa tzv. intertekstualnog čitanja kao pri-ključka na tradiciju ili njenog osporavanja. Književnost nije samo rezervoar ljepote i spoznaje; u njenom imaginarnom sastaju se biće i um, svijest i svijet. Sudbina knjige onakve kakvu poznajemo možda i jest upit-na, ali pisanje/čitanje ne može izumrijeti jer je izraz misli i tijela u jeziku, jer utjelovljuje samu prirodu ljudske vrste. Čitanje je osa-mljenička, tiha djelatnost kao meditacija, kao pisanje. Njemu ne može naškoditi tzv. estradizacija kulture (u vidu jeftinog mar-ketinga i brendiranja minornih autora ili djela). Ona čak može biti korisna kao što je reklama “čitanje je opet u modi”. I interpre-tacija je opet u modi, rekla bih, kao tuma-čenje promjenjivih simboličkih značenja, kao njihov život u vremenu i prostoru...

Čitanje može postati glasno i performer-sko (sjetimo se fenomena FAK-a) mada mu pozornica nije prirodno stanište. No, estradizacija kulture je opasna kad postaje isključiva, agresivna, kad kič od populi-stičkog udvaranja potrošaču postaje vodeći kriterij i dominantni model. Okupljanje ljudi oko neke pojave nije naime još samo po sebi vrijednost. Karaoke, TV-sapunice i Big Brother ne mogu uspostaviti etički i estetički kvalitetan odnos duha koji bi bio prostor “hominizacije” čovjeka: oni privlače ljude slično kao što to čine trgovački centri ili utakmice. To još i nije tako zazorno ako se s tim populizmom ne manipulira, ako se šund cinično ne predstavlja kao jedini inte-res i domet publike koja navodno samo to

48T

EM

A__

_

nastavnici književnosti su prije svega me-dijatori. Nisu svećenici tajnoga kulta, već posreduju u povezivanju rasutih prostora imaginarnog, kao poštari (Kevin Costner u istoimenom filmu!) ili u vremenu, kao arheolozi, geolozi, da ne kažem forenzičari. Oni su uvijek dešifranti, pomalo i špijuni. Oni tumače hijeroglife. Ne radi se pritom o staromodnom sloganu tipa “što je pisac htio reći?”. Radi se o ulozi moderne figuralne i otvorene kritike shvaćene kao iščitavanje ukupnih smislova djela, onog posebnog načina na koji pisac ostvaruje i poetizira svoje snove i svoje ideje, o relativnoj auto-nomiji kodiranog teksta, o osobnom i pro-mjenjivom dekodiranju od strane čitatelja. O uzajamnom i mijenama podložnom od-nosu pisanja i čitanja. Svaki pojedinac, ali i svako doba čitaju na svoj specifičan način – znakovi imaju svoju sudbinu, kao i knjige.

jednosti? To nije moguće u strogo kontro-liranim državnim medijima; u njima se ne može poduzeti nešto nalik na studentski štrajk ili na barikadizaciju Varšavske. Ne-zavisne TV-mreže trebale bi biti alternativa za centre medijske oligarhije kao što je to nekoć bio Radio 101, ali onda neće moći opstati financijski. Taj se podvig tako-đer ne može očekivati od strane pasivnog poluobrazovanog konzumenta kulturne konfekcije, nego samo od obrazovanih čita-telja-gledatelja-slušatelja s razvijenijim uku-som i osobnim kriterijima. Ali i to se uči...

Aktivna kritika, kao i umjetnost koju ona prati, kritika kao poziv i posvećenost mi-jenja svijest. A prosvijećena, izmijenjena svijest uvijek teži bar donekle promijeniti svijet. No čini se da to danas nikome nije zapravo u interesu. Nedavno prevedene

Masovni mediji i simboličko-vizualne um-jetnosti dijele zajednička sredstva izražava-nja – jezik i sliku. Oni mogu djelovati na način popularan, zabavljački ili didaktički, ali također mogu, putem imaginarnog, po-ticati razvoj duha i ukusa. Slika međutim zahtijeva manji utrošak energije od drugih umnih aktivnosti, naprimjer od čitanja i mišljenja. Ona pothranjuje hedonizam brzog i lagodnog užitka potrošača. Kako onda uzdrmati moćne i primitivne medi-je “društva spektakla”, kako ih pridobiti na drugačiji pristup, s više poštovanja za održivi razvoj duha i ukusa, za razvoj vri-

Za nužnu demarginalizaciju kulture (i uloge kritičkog diskursa) potrebno bi bilo udružiti sva institucionalna i vaninstitucionalna sredstva, sav raspoloživi potencijal i energiju. Trebalo bi povezati i službenu “moć” i djelat-nu “mudrost”, javni i osobni interes, uskladiti svijest i osjećaje za održivi razvoj kulturnih i osobnih identiteta.

Barthesove Mitologije (1957) razotkriva-ju urođenu malograđansku težnju prema univerzalnom i trajnom. Konzervativci svih boja po definiciji ne vole promjene. Kritiku zaobilaze u velikom luku kako ljudi ne bi naučili misliti svojom glavom, slobodno interpretirati sve životne pojave, poveziva-ti uzroke i posljedice. Kako bi smetnuli s uma mogućnost homogenizacije raštrkanih napora i šansu globalne komunikacije za (virtualno) “popravljanje svijeta”. Pa kako i ne bi kad nas uvjeravaju da živimo u naj-boljem od svih mogući svjetova - u svijetu instant-kulture i mitologije spektakla.

Potreban je međutim novi tip odgoja za budućnost koji će djecu “prevesti” od bića u subjekt, koji će izgraditi svijest o identitetu i osobnoj slobodi, o kreativnoj egzistenciji pojedinca i ostvarivanju sebe unutar zajedništva različitosti. U globa-liziranom svijetu planetarne povezanosti ulog je velik: transkulturalizam, nacio-nalni i transnacionalni faktori, rodni i trans-rodni elementi... stvaraju nove pro-store identiteta na trusnoj i promjenjivoj semiološkoj i semantičkoj podlozi. Za nužnu demarginalizaciju kulture (i ulo-ge kritičkog diskursa) potrebno bi bilo udružiti sva institucionalna i vaninstituci-onalna sredstva, sav raspoloživi potencijal i energiju. Trebalo bi povezati i službenu “moć” i djelatnu “mudrost”, javni i osobni interes, uskladiti svijest i osjećaje za odr-živi razvoj kulturnih i osobnih identiteta.

U novoj paradigmi nazvanoj “kognitivni kapitalizam” nije riječ samo o znanju. Nje-mu bi u središtu pažnje trebao biti cjeloviti razvoj čovjeka, a ne pretežno materijalan. Kultura bi trebala biti medij takvog razvoja koji se brine za očuvanje svih oblika života, ali i prostor nove “ekonomije osjećaja”. Ne njena “estradizacija”, nego samo svjesna od-govornost čovjeka za održivi razvoj kulture može biti spas od monopola tehnološkog i tržišnog duha razvoja u planetarno po-vezanom svijetu. No ona ne može zamije-niti duhovni život – ona je njegov početak.

P. S. Dok sam pisala ovaj članak saznala sam da je umrla Jasenka Kodrnja. Bila je krasna, velikodušna osoba i izuzetna žena: znanstvenica, pjesnikinja, majka, femini-stica i moja dobra prijateljica. Do samog kraja na strani budućnosti i “popravljene” verzije života. Posvećujem joj ovaj skro-mni tekst mada zaslužuje puno puno više.

49

tema

siBila petlevski___PRILOG EKOLOGIJI IDEJA UZ TEMU OKRUGLOG STOLA ESTRADIZACIJA KULTURE I UNIšTAVANJE KRITIČKOGA DISKURSA

Dobro je unaprijed reći da ću u ovome tekstu sabrati teze koje sam već izložila na javnim tri-binama i u nekoliko novinskih

intervjua. Ne odlučujem se na ponavljanje ove vrste zbog odsustva ideja, nego poučena gorkim iskustvom: kaže se da triput ponov-ljena laž postaje istinom, ali zašto onda u sredinama poput naše ni stotinu puta po-novljena neugodna istina nekim čudom ne biva prihvaćena kao takva? Baš kao da se, kad je riječ o neugodnim istinama, zajednica ponaša poput zločestog djeteta – čuje samo ono što hoće. A tko je tome kriv? – mogli bismo zavapiti. Politika, mediji? Mislim da je od samoga početka pitanje pogrešno po-stavljeno. Medijska manipulacija u društvu spektakla i interesna sprega ekonomske do-biti i politike, toliko su očigledne činjenice da o njima više ne treba trošiti riječi ukoliko se hoće otići korak dalje od dijagnize bole-sti našega društva. Pozitivni pomak, neki mogući “lijek” za socijalnu patologiju, po mojem mišljenju, mogao bi se početi naslu-ćivati ukoliko bismo razmislili do koje mje-re svi zajedno participiramo u tvorbi “sfere javnosti” u njenim pozitivnim i negativnim pojavnim oblicima. Htjeli to ili ne, i mi, lju-di na koje se obično primjenjuje nespretni termin “javni intelektualci”, postajemo su-

krivcima za negativne pojave u društvu, i to u onome trenutku kada podlegnemo liniji manjeg otpora, ili nekom drugom razlogu kojim opravdavamo navadu prebacivanja odgovornosti. Umjesto: “Tko je kriv?” – mogli bismo otići korak dalje i zapitati se: “Tko je spreman preuzeti odgovornost?”

Začudila sam se i kad je u javnosti odje-knulo ono što sam u svibnju 2009. izja-vila na okruglome stolu na temu Estra-dizacija kulture i uništavanje kritičkoga diskursa. Rekla sam da ne vidim zašto bi se kao pudlice podizali na stražnje noge i tražili naš dio medijskog kolača kad se danas u Hrvatskoj ne može reći da itko doista živi isključivo od umjetnosti. To je groteskna situacija, ravna slapsticku. Ne želimo si priznati da smo u velikoj mjeri sami krivi, da je do krize vrijed-nosnih sustava i etičkih načela u umjet-nosti i znanosti došlo zbog naše vlastite

Pitanje slobode – držim, a u tom mišljenju nisam usa-mljena – omogućava najbolju poveznicu između tako raznolikih stvari i tema kao što su znanost, zakonodav-stvo, ekonomija, kultura, društveni fenomeni, politika, vjera, seks, sfera osobnih sloboda, pa čak i pravo na smrt.

pasivnosti, jer se sprega medija, politike i interesnih grupa dogodila i zahvaljujući našem sustavnom prešućivanju merituma stvari. Dogodilo se to zato što su hrvat-ski intelektualci bili i ostali nesolidarni i neodlučni u trenucima kada se trebalo uključiti u polemike i ne pokazati strah.

Fascinantno je kako sam pred gotovo jedno desetljeće, u studenom 2001. u jav-nosti izrekla neke stvari koje su također “odjeknule”, ali aktualnost izrečenog, su-protno svim mojim predviđanjima, nije se smanjila. Čini se da se od tada mnogošto promijenilo u politici, ali zapravo je nivo intelektualne dvoličnosti ostao isti. Tada sam uputila “apel kulturnoj javnosti pro-tiv zastrašivanja i prešućivanja”. Reagirala sam kao osoba, svojim imenom, ali i kao predsjednica PEN-a. Neposredni povod su bile prijetnje smrću upućene sveučilišnom profesoru koji se usudio producirati doku-

50T

EM

A__

_

mentarni film o zločinima počinjenim nad civilima. Snimatelj toga filma nedugo prije umro je u okolnostima koje ni do danas nisu potpuno razjašnjene. Tada sam i sama primala telefonske i pismene prijetnje, pa čak i prijetnje o podmetnutoj bombi u prostoru u kojem sam okupila te iste godi-ne, na književnom festivalu, pisce s raznih strana svijeta. Tada sam napisala da sam “zgađena atmosferom prijetnji, inercijom mozgova i slijeganjem ramenima“. Napisa-la sam i da se hrvatski intelektualci ne usu-đuju priznati, ali duboko u sebi moraju biti svjesni činjenice da će nas upravo slijeganje ramenima vratiti “ne deset godina u doba Tuđmana, ne trideset ili četrdeset u doba Tita, nego ravno u mračni srednji vijek”. Iz afera hrvatskog političkog i javnog života ove, 2010. godine, jasno je da sam 2001. kad sam to napisala imala pravo. Povijest se mijenja, ali situacije ostaju u tipološkom smislu iste: postoji problem na koji treba reagirati i ne treba se zavaravati – uvijek će ga biti. Postojala je hipokrizija u intelektu-alnim krugovima i ne treba se zavaravati – ima je i danas. U tom smislu nema “lakših” vremena. Još 2004. u brojnim intervjuima, upirala sam se objasniti kako je danas puno teže selekcionirati načine djelovanja jer su standardi demokracije naizgled zakonski zaštićeni, premda naličje demokracije ite-kako dolazi do izražaja putem igre različi-tih lobija moći. U Hrvatskoj uopće nema “glasa javnosti”. To je u vezi s odumiranjem ideje o “javnome dobru”. Gubi se vrijeme na efemerije, a istinski problemi ne bivaju prepoznati na vrijeme, vrlo često ni od me-dijskih profesionalaca. Ako se učini da glasa javnosti ipak ima, onda on ne nadilazi gra-nice jednoga gradskoga trga. Kao da se net-ko aktivno trudi svesti taj glas na što manju mjeru, dati mu što uži okvir da bi ga se što lakše lociralo, sankcioniralo i naposlijetku eliminiralo. Na vlastitoj koži sam iskusila tri bolne strategije koje navodim kronološ-kim redom: pokušaj ušutkivanja, pokušaj totalnog prešućivanja i pokušaj niveliranja. Pod niveliranjem mislim na aktualnu stra-tegiju trpanja svega i svih u isti koš; traženja medijski i politički oportunih stereotipa kako bi se na taj način otupila oštrica druš-tvene kritike, kako bi se glas jakih, a samim time i “opasnih” individualnosti prikrio bukom u komunikacijskom kanalu. Strate-

gije o kojima govorim nisu ubitačne samo za mene nego i za mnoge moje kolege po peru.

Svojedobno sam, ne bez gorke ironije izni-jela u medijima jedan “prijedlog” koji nije

odjeknuo. Voljela bih ga ovdje doslovce ponoviti. Riječ je o konkretnoj ideji koju sam željela predstaviti pod nazivom „Istina za sva hrvatska domaćinstva“. Prijedlog je da 100 hrvatskih intelektualaca, gospodar-stvenika, kulturnjaka i uglednika izađu u javnost i prvo priznaju sami sebi, a potom i onom “neuglednom” ostatku hrvatskih građana stupanj gospodarske, političke, pravne, kulturne i intelektualno-etičke kri-ze u kojoj se trenutno nalazi naša zemlja i da napokon nađu snage jasno progovoriti o onome što se skriva iza domaće krinke EU-demokratizacije i liberalizma. “Istina za sva hrvatska domaćinstva” je konkretni prijedlog uglednim šutljivim intelektualci-ma i ušutkanim predstavnicima nevladinog sektora da se izbore za modernu Hrvatsku u kojoj se ne krši Ustav i ne izglasavaju ustav-ne promjene kad god se toga netko u Sabo-ru sjeti; gdje dnevna politika ne utječe na interpretaciju zakona i ne diktira ritam za-konskih izmjena. To je prijedlog za Hrvat-sku u kojoj su obveze saborskih zastupnika usklađene s njihovim pravima, a uvjeti za stjecanje saborskih i dužnosničkih mirovi-na pooštreni, gdje se ne pljačka siromašne kako bi se spasilo bogate koji su se obogatili na toj istoj sirotinji; to je prijedlog za Hr-vatsku u kojoj ne samo što postoje meha-nizmi sprečavanja zloporabe političke vlasti i utjecaja, nego se isti i primjenjuju; gdje su bolje uređeni vlasnički odnosi koji stoje iza medija i gdje slobodni i odgovorni mediji ne sudjeluju u “odstrjelu” političkih nepodob-nika i drugih “vještica” hrvatske javne scene.

Tri najveće opasnosti za slobodu u društvu su: represija, neznanje i kombinacija men-

Htjeli to ili ne, i mi, ljudi na koje s obično primjenjuje ne-spretni termin “javni intelektualci”, postajemo sukrivcima za negativne pojave u društvu, i to u onome trenutku kada podlegnemo liniji manjeg otpora, ili nekom drugom ra-zlogu kojim opravdavamo navadu prebacivanja odgovor-nosti. Umjesto:“Tko je kriv?” – mogli bismo otići korak dalje i zapitati se: “Tko je spreman preuzeti odgovornost?”

talne tromosti i samodostatnosti. Premda mislimo da je vrijeme represivnih režima u Europi zavijek prošlo zajedno sa slavnim žanrom europske disidentske literature,

možda se varamo. Jef Rubensfeld – filozof prava – s pravom kaže da je modernitet usmjerio ljude na život u sadašnjosti, kao da jedino tako mogu naći sreću, auten-tičnost i slobodu. Neprekidno nametanje života u sadašnjosti tobože u ime slobode, “tužni konzumerizam bez snova” kojeg mi balkanski zapadnjaci tako dobro poznaje-mo i volimo, sve to silno otežava ljudima da shvate kako zapravo ne postoji funda-mentalna razlika između dva tek naizgled odijeljena koncepta – “slobode od nečega” i “slobode za nešto”, a upravo u nedostatku sposobnosti da se između te dvije slobode vidi poveznica postoji potencijalna opa-snost za javne, građanske slobode. Philip Pettit1, također filozof prava, koncept slobode kao ne-dominacije suprotstavio je slobodi kao ne-uplitanju. Ta se opreka te-melji na pretpostavci da sloboda nije puko pasivno uživanje u neuplitanju već je prije riječ o tvorbi određenih uvjeta u kojima se takvo neuplitanje garantira. Zaprepašću-juće malen broj suvremenih Europljana koji žive svoje mirne živote u zemljama čiji su pravni sistemi utemeljeni na dugoj tradiciji zapadne demokracije iskazuje bilo kakvu znatniju svijest o potencijalnim opasnostima građanskih sloboda u vezi, primjerice, nekim novouvedenim zakon-skim odredbama Europske Unije spornih s pozicije ljudskih prava i slobode govora. Demokratsko nasljeđe koje baštinimo, usput rečeno, već je u dramama Aristofana

1 Usp. Pettit, Philip (1997) Republicanism: A Theory of Freedom and Government. Oxford: Oxford University Press, 1997; Pettit, Philip (2001). A Theory of Freedom: From the Psychology to the Politics of Agency. Oxford: Oxford University Press.

51

i Euripida posjedovalo sposobnost uočava-nja vlastitoga naličja, hipokrizije glasa na-roda. Ljudi danas nisu neinformirani: oni samo ni za što ne haju, jednostavno njih nije briga. Više nije problem u neobavije-štenosti onih koji nisu upoznati sa svojim pravima – problem je u tome što su ljudi previše lijeni da bi ušli u dijalog s društvom, da bi prvo pristali biti prizvani pred jedan, badjuovski rečeno, tribunal moralnosti, a zatim svojim odgovornim svjedočenjem doprinijeli proizvodnji Istine kao događaja.

Paradoks je sljedeći: tipični građanin – sve dok živi svoju svakodnevicu bez neposred-nog političkog pritiska i brutalnog poli-cijskog zadiranja u privatnost – spreman je delegirati dio vlastite odgovornosti za tvorbu tzv. demokratskih sigurnosnih meha-nizama. Ali, ne ovisi divna ideja o ne-domi-nirajućem mirotvornom diskursu samo o ustavnim i demokratskim sigurnosnim me-hanizmima protiv arbitrane uporabe sile od strane države. Ona još i više ovisi o građan-skim vrlinama samih građana. Bilo bi doista sjajno zapodjenuti ne-dominirajući dijalog u javim debatama, ali praksa nije tako opti-

mistična – upravo na tom prostoru javnog diskursa gomilaju se dokazi o pogubnom utjecaju klišejiziranja sudionika u rasprava-ma, pa je tako jednima dopušten govor o određenim temama, drugima nije, i to na osnovi tipizirajuće procjene o pripadnosti jednoj ili drugoj socijalnoj sferi. Manjine (svejedno jesu li nacionalne, spolne, rodne, klasne, u skali od Euripidovih Bakhi kao odbjeglih kućanica do dionizijskih stranaca u vlastitoj domovini) – da bi uopće dobile medijski odjek kao zalog da postoje – tre-bale bi raspravljati samo o “manjinskim” a ne o tzv, univerzalnim problemima. Dolazi do specijalizacije po strukama tzv. maîtres à penser. I još opasnije: i oni koji bi trebali biti zastupnicima razuma i etike struke aka-demske zajednice, kako prirodnjaci, tako i društvenjaci, podijeljeni su s jedne strane na govornike u ime činjenica i s druge stra-ne na govornike u ime vrijednosti. Eh, kad bi stvari bile tako jednostavne kakvima se čine! Kad ne bi granica između ja govorim i činjenice govore bila tako kliska – dodajem i tako politizirana – kad bi postojala svijest o uzajamnoj vezi umijeća uvjeravanja (koja se

pripisuje retorici “mekih” znanosti) i umi-jeća demonstriranja (koja podržava iluziju o vrijednosno neutralnom, u potpunosti desubjektiviziranom i tobože u potpunosti od politike neovisnom govoru akademske zajednice). Budući da je govor o činjenica-ma zaražen diskursom o vrijednostima, a si-stem vrijednosti je u permanentnoj krizi, ne preostaje drugo nego zapodjenuti ne-domi-nirajući dijalog na Petittov način ili, sazvati kolektiv na novim temeljima, koncipirati to sazivanje kao okupljanje stvari i ljudi, prirode i društva; spojiti dva skupa tragično odvojena još od Platonove alegorije o Spi-lji nadilaženjem pogubne opreke između čovjeka i njegova okoliša. Npr. kulturolog Bruno Latour je uvjeren da ne treba dozvo-liti epistemiološkim policajcima da nas u ime drevnih platonovskih alegorija razdvajaju na one koji prikovani gledaju u zid kao u projekcijsko platno i interpretiraju sjene stvarnosti koje im promiču iza leđa prema ograničenjima svojih osjetila, i one druge, koji nakratko pušteni s lanca, pogledom na vanjski svijet uviđaju pravu prirodu stvari ali na povratku kući smrtno stradaju, pri

PH

OT

O:

RO

BE

RT

RA

VN

Ić

52T

EM

A__

_

pokušaju da nadljudsku spoznaju o forma-ma ideja prenesu prikovanim predstavnici-ma ljudske vrste; onima koji nemaju uvjete da bi to iskustvo neposredno i spoznali.

Najboljom utopijom koju sam pročitala u posljednje vrijeme bez dvojbe bih proglasila recentnu knjigu Brune Latoura, uglednog francuskog antropologa i sociologa znano-sti, koja se bavi Politikama prirode2 i, kao što joj sugerira podnaslov, načinima na koji se može “uvesti znanosti u demokraciju”. Kad kažem “utopija” ne mislim ni naj-manje ironično, dapače, trebalo bi tezu o rekonceptualizaciji utopije, njenom napu-štanju prostora budućnosti i ugrađivanju u aktualne kolektivne programe socijalne promjene na spojnici prirodnih, društvenih i humanističkih znanosti objasniti jednom drugom prilikom, u nekom znanstvenom radu koji nadilazi opsege ovoga eseja kao oblika glasnoga razmišljanja o problemima koji muče sve koji iole misle. Akademsko proučavanje etike okoliša (environmen-tal ethics), posebice “duboka ekologija” u posljednje je vrijeme otvorila zanimljivu seriju prijepora i diskusija. Latour nudi korjenit zaokret u konceptu političke eko-logije tvrdeći da je srednja struja ekoloških pokreta osuđena na propast sve dok se političku ekologiju vidi u neraskidivome spoju sa zaštitom prirode putem političkih metodologija. Po njegovu mišljenju po-litička bi ekologija trebala napustiti soci-jalno konstruirane reprezentacije prirode.

Postoji li danas opasnost u hegemoniji zna-nosti i statusu znanstvenika koji je postav-ljen u ulogu jedinog legitimnog poveznika između svijeta prirode i javnosti, pri čemu je ozbiljan politički diskurs o tim pitanji-ma doveden pod znak pitanja? Jesu li hi-jerarhije prioriteta dovele do potkopavanja ozbiljne mogućnosti za raspravu o samim činjenicama?

U kritici tradicionalne podjele na činjenice i vrijednosti, Latour zastupa potrebu po-novnog opisivanja i redefiniranja političke filozofije. S odmakom od modernističkih institucija “mononaturalizma” i “multikul-2 Latour, Bruno (1999, 2004). Politiques de la nature, comment faire entrer les sciences en démocratie, La Découverte: Paris. Navedeno prema hrvatskome prijevodu Marka Gregorića: Latour, Bruno. Politike prirode. Kako uvesti znanosti u demokraciju. (u pripremi, Kigen. d.o.o.)

turalizma”, taj mislilac razvija ideju “mul-tinaturalizma”. Koje su pozitivne, a koje negativne implikacije takve ideje multina-turalizma koja počiva na konceptu slože-noga kolektiviteta određenog, ne od strane vanjskih eksperata koji prisižu na apsolutni razum, nego od “posrednika” (Latourovskih “diplomata”) koji su fleksibilni i otvoreni prema novim oblicima eksperimentiranja?

Prije nego se upustim u raspravu o nave-denim pitanjima (s nadom da ona neće zamoriti čitatelja, jer uskoro se vraćam na konkretne primjere i prilike iz domaće društvene prakse), moram odmah poja-sniti da mi nije cilj govoriti o praktičnim pogledima “zelene” ekologije kao političke opcije, nego o jednoj općenitijoj, sveobu-hvatnoj političkoj ekologiji, sprezi četiriju koncepata koje je naša zapadna civilizacija prvo doživljavala u zajedištvu, pa ih je za-tim nasilno odvojila, a to su: oikos, logos, physis i polis – okružje, jezik, tijelo i grad. Da se poslužim riječima Gregoryja Batesona, znanstvenika koji je možda najpoznatiji po istraživanju tvorbe modela kibernetičkih sistema (takozvane “second order cyber-netics”) – zaokuplja me “ekologija duha” i “koraci koji do nje vode”, prijeka potreba za “fleksibilnošću ideja” u smislu u kojem je civilizacijski motor upravo u idejama na različitim stupnjevima njihove općenitosti. Neke od tih ideja su što eksplicitno, što im-plicitno prisutne u akcijama i interakcijama ljudi – neke kao svjesno i jasno definirane, druge kao maglovite i nesvjesne, neke kao na masovnoj, globalnoj razini dijeljene ide-je, druge kao zamisli diferencirane u različi-tim društvenim podsistemima.3

“Budžet fleksibilnosti” u tom se kontek-stu vidi kao središnja komponenta našeg razumijevanja načina na koji funkcionira okoliš-civilizacija, pa ako s jedne strane “patologiju” kao kategoriju povežemo s neracionalnom potrošnjom toga “budže-ta” ideja, tada sigurno fleksibilnost ideja igra značajnu ulogu u teoriji i u praksi. Ideje u civilizaciji su – kao i druge varija-ble – uzajamno povezane i ispremrežene, djelomice nekom batesonovski rečeno “psi-ho-logikom”, a djelomice koncenzusom o

3 Usp. Bateson, Gregory (1972). Steps to an Ecology of Mind. Collected Essays in Anthropology, Psychiatry, Evolution, and Epistemology. Jason Arson Inc. – Northvale, New Jersey, London. Str. 504.

kvazi-konkretnim posljedicama djelovanja. Svaka ideja ili akcija je subjekt višestruke determinacije mnogih isprepletenih niti: prije spavanja ugasimo svjetlo djelomice pod utjecajem ideje o tome da treba šte-djeti, djelomice zbog potrebe za privatno-šću, djelomice da bismo smanjili senzorni input, itd. Ta višestruka determiniranost je karakteristika bioloških polja – pa tako svaka bihevioralna potankost proizlazi iz mnoštva ispreprepletenih faktora na genet-skoj i fiziološkoj ravni, te korespondentno tome, procesi svakog postojećeg ekosiste-ma posljedica su višestruke determinacije. Neke od ideja stečenih u prvome iskustvu preživjet će drugo iskustvo, i prirodna se-lekcija će tautološki inzistirati da one ideje koje su tako preživjele preživljavaju dulje.

Ali, u mentalnoj evoluciji, postoji i ekono-mija fleksibilnosti: ideje koje prežive po-novljenu uporabu, na drukčiji se način pro-cesuiraju od onih sasvim novih – fenomen tvorbe navika sortira ideje koje su preživjele ponovljenu uporabu i stavlja ih u više-manje odvojene kategorijalne pretince: te infor-macije “kojima se vjeruje” postaju dostupne za trenutno korištenje, dok se “fleksibilniji” dijelovi uma čuvaju za nove materije. Uče-stalost uporabe postaje determinanta u pre-življavanju u ekologiji ideja “koju zovemo Umom”, čemu se još pridodaje činjenica da u formiranju navika postoji tendencija da se “ideja kojoj se vjeruje” ukloni iz polja kritičke provjere. Ne moram naglašavati koliko je taj evolucijski mehanizam opasan na polju društvenih i političkih djelovanja.

Dakako da je preživljavanje ideja determi-nirano i odnosom s drugim zamislima koje se uzajamno podržavaju ili ulaze u odnose kontradikcije; s manje ili više spremnosti se kombiniraju i mogu utjecati jedna na dru-gu u kompleksu polariziranih sistema. Tako u pravilu one najopćenitije i najapstrak-tnije preživljavaju ponovljenu uporabu. Općenitije postaju “obećanjima” o kojima druge ideje ovise, a ta metaforički rečeno “obećanja” postaju srazmjerno nefleksibilna. Drugim riječima – kao što bi rekao Bateson – “u ekologiji ideja prisutan je evolucijski proces, povezan s ekonomijom fleksibilno-sti, a on određuje koje će ideje biti čvrsto programirane. Isti proces određuje da će te čvrsto-programirane ideje postati jezgra-ma ili čvorišnim točkama u konstelacijana

53

drugih zamisli, jer u tako ustrojenom polju djelovanja opstanak ovisi o uklopivosti. Iz toga proizlazi da svaka promjena u čvrsto-programiranim idejama može uključiti promjenu na razini cjeline s njom povezane konstelacije. Ali učestalost vrednovanja jed-ne ideje u određenom vremenskom odsječ-ku nije sama po sebi dokaz da je ta ideja točna ili pragmatički korisna kroz duže vrijeme. Mi danas otkrivamo da su mnoge pretpostavke koje su duboko ukorijenjene u naš način života jednostavno netočne i postaju patogene kad se implementiraju uporabom moderne tehnologije”.4 Opća fleksibilnost sistema ovisi o tome hoće li se i kako će se u datome sistemu množi-na varijabli držati pri sredini podnošljivog limita. Dakako vrijedi i sljedeće: najčešća “dominantna” vrsta bit će središnja u kon-stelaciji drugih vrsta, jer opstanak pridošlice u postojeći sistem obično je determiniran time kako se njegov način života uklapa u onaj dominantne vrste. Uklopiti se tvori analogiju s pojmom “usklađena fleksibil-nost” (“matching flexibility”). Budući da je mnogo podsistema društva neizbježno regenerativno, sistem u cjelini teži “pro-širiti se” u prostor neiskorištene slobode.

Kaže se da “priroda mrzi vakuum” – obja-snit će nadalje Bateson u jednom od svojih eseja - a to vrijedi za svaki neiskorišteni po-tencijal promjene u biološkim sistemima. Ako data varijabla predugo ostaje na sred-njoj vrijednosti, druge varijable prisižu na njenu slobodu i sužavaju granice tolerancije dok sloboda kretanja ne bude ravna nuli ili, preciznije, do trena kad bilo koji budu-ći pomak bude ostvariv samo pod cijenu ometanja osvajačkih varijabli. Varijabla koja ne promijeni svoju vrijednost postaje ipso facto tvrdo programirana. Promatranje načina na koji se odvija geneza tvrdo pro-gramiranih varijabli samo je drugi način proučavanja tvorbe navika. Bateson citira japanskog zen-majstora: “Naviknuti se na bilo što je strašna stvar”. Iz toga proizlazi slijedeće: “da bi se očuvala fleksibilnost date varijable, mora se - ili vježbati fleksibilnost, ili direktno kontrolirati prekoračujuće vari-jable. Bateson zaključuje:

Mi živimo u civilizaciji koja preferira za-branu nad pozitivnim postignućem, i stoga

4 Ibid. str. 507

se pokušavamo nositi s prekoračujućim vari-jablama pomoću zakonske legislative; i poku-šavamo braniti “javne slobode” legalnim uda-ranjem po papcima autoriteta koji pokušava preuzeti igru. Nastojimo zabraniti određena prekoračenja, ali možda bi bilo učinkovitije osokoliti ljude da se upoznaju sa svojim slobo-dama i fleksibilnostima i da ih češće koriste.5

Evo jednoga primjera koji se napokon veže uz nešto konkretno i društveno “opipljivo”: nedavno su održani protesti vrlo malih raz-mjera organizirani u Njemačkoj protiv novih biometrijskih putovnica. Još manje je ljudi u istoj demokratski razvijenoj zemlji našlo za shodno protestirati protiv alarmantno arbitrarnog uplitanja u građanske slobode u prijedlogu da se kreira na europskoj razini baza podataka o “bundžijama”; takozvana “troublemakers” lista koja je namijenjena da se “pojedince i grupe za koje se smatra da predstavljaju potencijalnu prijetnju očuva-nju javnoga reda i poretka spriječi da putuju s jedne na drugu lokaciju” – a to se odnosi izrjekom na “politička, sportska, društvena, kulturna i druga okupljanja.” Kovanje ter-mina “suspected troublemakers” – “sumnjive bundžije” i tvorba priručnika za službu sigurnosti utemeljena je na teško odredivoj metodi utvrđivanja potencijalne opasnosti koja nije bazirana na jasnim kriterijima, pa čak ni na onim drugim, također tek djelo-mice transparentnim regulativama brzinski donesenim u sklopu tzv. “anti-terorističkih zakona”. Je li uopće netko zamijetio da je u žaru našeg domaćeg brzinskog prepisivanja europske legislative – isti prijedlog ušao na mala vrata, tobože skriven iza krnje, nekom-petentne, a naposljetku i zakašnjele rasprave koja je u javnosti vođena nakon što je Vlada u proljeće 2009. donijela izmjene i dopune Zakona o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima, što je u vezi s također nedo-voljno raspravljenim izmjenama Kaznenog zakona i Ustava. Hapšenje prosvjednika ak-cije Pravo na grad u Varšavskoj ulici u Zagre-bu, pokazalo je da isti “javni intelektualci”6 koji su trebali ranije prepoznati simptome ugroze građanskih sloboda u Hrvatskoj kao cjelini i na to reagirati, sada – kad su se na-5 Ibid. 508. 6 Da se ne bi pogrešno razumjela moja argu-mentacija kao napad na legitimnu “pobunu” građana u Varšavskoj, htjela bih samo na-pomenuti da se nalazim na popisu stotinu intelektualaca koji su tu akciju javno podržali.

pokon odvažili na jednom lokalnom prob-lemu iskušati vrijede li instrumenti zaštite ljudskih prava u ovoj državi – moraju snos-iti posljedice svoje zakašnjele inicijative.

Proizvoljna uporaba sile od strane države ne amnestira one koji su toga prijetećeg meha-nizma svjesni od potrebe da mu se odupru na najbolji mogući način: širenjem ideje o potrebi samostalnog odgovornog djelo-vanja bez prebacivanja odgovornosti i bez već spomenute linije manjeg otpora koja dovodi do delegiranja državi dijela vlastite odgovornosti za tvorbu tzv. “demokratskih sigurnosnih mehanizama”.

Philip Pettit inzistira na ne-dominirajućem dijalogu kao – upotrijebit ću patetičnu ri-ječ – jedinoj nadi novog postmodernog europskog zakonodavstva i novog oblika demokratskog suživota u europskom eko-političkom sustavu preživljavanja. Latour, s druge strane, nadu vidi u bijegu iz klopki društvenih predodžaba prirode, u konceptu pluriverzuma i jeziku koji artikulira kon-cept pluriverzuma. Umjesto velikog sraza, bitke znanosti i politike koje međusobno raspoređuju tobože odijeljena područja stvarnosti, ili se zaštićuju od uzajamnog presizanja – Latourova koncepcija pomirbe predlaže da se pomiješaju entiteti kolektiva kako bi ih se učinilo sposobnima za artiku-liranje i proizvodnju zajedničkog svijeta i navelo ih se da govore.

Nije li stvaranje potpuno izmišljenih glasova što bulazne, prosvjeduju i iznose svoje mišlje-nje osnovna struka političara, ono na čemu se temelji njihov postojani smjer kretanja, njiho-vo neprestano bdijenje, njihova uvijek iznova započinjana obnova, njihov neprestani nemir, njihove govorne neprilike? – pita se Latour, i odmah dalje nastavlja s konstruktivnim pri-jedlogom: - Od sada pomiješana s glasovima kolega i pouzdanim svjedocima (istaknula S.P.) navedenim da sude o kvaliteti činjenica, ta proizvodnja glasova neće stvoriti potpuni kaos, već će okupiti jedan vjerodostojniji, oz-biljniji, ovlašteniji skup.7

Ne možemo ne zastati u čuđenju pred utopij-skom ljepotom navedenih kvaliteta budućih sudionika u svjetskome dijalogu: taj skup bi

7 Navod iz rukopisa hrvatskog prijevoda M. Gregorića Latour, Bruno. Politike prirode. Kako uvesti znanosti u demokraciju. (u pripremi, Ki-gen. d.o.o.) Izvornik naveden u bilješci 2.

54T

EM

A__

_

trebao biti “vjerodostojan”, “ozbiljan”, “ovla-šten”. Nije teško, čitajući Latoura, prisjetiti se svih onih brojnih životnih zapleta i peri-petija u znanstvenoj zajednici koje su obi-lježile tužnu egzistenciju velikana teorijske fizike Davida Bohma. Dakako, takva vrst biografskoga okvira u kojem izgnanstvo iz matične američke sredine zbog političkih razloga predstavlja tek kap u moru nespo-razuma u akademskome krugu teorijskih fizičara, nužna je kako bismo sa sporednog kolosjeka Bohmova znanstvenog rada izvu-kli jedan – reklo bi se utopijski spis – koji ipak ima veće značenje i dubinu nego što bi se moglo pretpostaviti. Riječ je o poznatom Bohmovom Dijalogu8 kao pokušaju prona-laženja novih mehanizama komunikacije. Ti novi mehanizmi bi, pristajanjem govor-nika na frustraciju ne-dominirajućeg “otvo-renog” dijaloga – oslobodili svjetotvorni potencijal komunikacije i ponudili rješenje za izlazak iz začaranog kruga epistemoloških navika. Bohmov dijalog je pokušaj nadmu-drivanja zamke genotipske determinacije i socijanog treninga kojemu robuje ljudski um i kao takav nije drugo doli prijelazno rješenje u potrazi za načinom na koji bi se potencijal-no mogla ispraviti “sistemska greška” u ljud-skom mehanizmu usvajanja znanja.

Bruno Latour je bio u svojoj ranoj knjizi u pravu: danas je jasnije nego ikad da u našem suvremenome svijetu ne možemo segmen-tirati činjenice, moć i diskurs. Predmet te

8 Bohm, David (1996). Ed. by Lee Nichon. Routlege: London and New york.

dvostruke konstrukcije – znanost s druš-tvom i društvo sa znanošću – izranja iz skupa praksi koje loše ali ipak – objedinjuje koncept dekonstrukcije:

Ozonska rupa je previše socijalna i previše na-rativizirana da bi bila istinski stvar prirode; strategija industrijskih tvrtki i šefovi država imaju previše veze s kemijskim procesima da bi bili svedeni na puka pitanja moći i inte-resa; rasprava o ekosferi je previše realna i previše društvena da ne bi prevreli preko ruba značenja svojih učinaka. Naša je greška to što su mreže istovremeno stvarne, poput prirode, narativizirane, poput diskursa, i kolektivne, poput društva? 9

Nema sumnje da se Latourovski način raz-mišljanja samo nastavlja na tragu onih ko-raka prema jednoj budućoj “ekologiji duha” koju je zamislio Gregory Bateson:

9 Latour, Bruno, Nous n’avons jamais été mod-ernes: Essais d’anthropologie symmétrique. (1991). We Have Never Been Modern, trans-lated by C. Porter. Harvard University Press: Cambridge, Massachusetts 2001, pp.6-7.

Ne želimo si priznati da smo u velikoj mjeri sami krivi, da je do krize vrijednosnih sustava i etičkih načela u um-jetnosti i znanosti došlo zbog naše vlastite pasivnosti, jer se sprega medija, politike i interesnih grupa dogodi-la i zahvaljujući našem sustavnom prešućivanju meritu-ma stvari. Dogodilo se to zato što su hrvatski intelek-tualci bili i ostali nesolidarni i neodlučni u trenucima kada se trebalo uključiti u polemike i ne pokazati strah.

Zamislimo sada, na trenutak, sljedeće pitanje: misli li kompjuter? Ja bih ustvrdio da ne. Ono što “misli” i upušta se i “pokušaj i promašaj” je čovjek plus kompjuter plus okoliš. A crte razgra-ničenja između čovjeka, kompjutera i okoliša su sasvim artificijelne, zamišljene razdjelnice. One su crte koje vode preko prometnica koji-ma se prenosi informacija ili razlika. One nisu razdjelne crte mislećeg sistema. Ono što misli je cjelokupni sistem koji se upušta u pokušaj i promašaj, koji je čovjek plus okoliš.10

Pitanje slobode – držim, a u tom mišljenju nisam usamljena – omogućava najbolju poveznicu između tako raznolikih stvari i tema kao što su znanost, zakonodavstvo, ekonomija, kultura, društveni fenomeni, politika, vjera, seks, sfera osobnih sloboda, pa čak i pravo na smrt. Znanstvene istine su povezane s političkim interesima. Različite tekstualne strategije, retorika, pisanje, upri-zoravanje – sve to zajedno ima utjecaj na prirodu stvari i socijalni kontekst. Pitanje je samo: tko se usudi preuzeti odgovornost i ostvariti pozitivni utjecaj? 10 Bateson, Gregory. Op.cit. str. 488.

55

tema

ante armanini___KRATAK UVOD U GRAMATIKU VIZUALNOG ESTRADIZACIJA KULTURE ILI UNIŠTENJE KRITIČKOG MIŠLJENJA KAO TEMELJA SVAKE I NAJMINIMALNIJE DEMOKRACIJE

Nesumnjivo tema je politička, više nego politička, a nije stro-go kulturalna (izvedenica od colere, cultus, cultura, colonia

itd. u smislu njegovanja ili simboličnog ure-đenja nekog zemljišta), pa se pitanje odnosa pisca prema političkoj volji mora artikulirati kao komentiranje jednog jakog fenomena, ali ne samo u smislu povijesnih aluzija na ne tako davna politička iskustva nego u smislu živa promatranja kojim ocjenjujemo jednu tešku moć. Težinu te moći može se formulirati kao trijadu forma moći blokade: 1/seksualne blo-kade kao temeljne za sve ostale blokade: 2/političke kao autoritarne moći i 3/religiozne blokade. Pri svemu valja imati na umu da vo-deći pojmovi koji bi nam morali biti od naj-veće pomoći kao što su: tranzicija, estradizaci-ja, glamour, masovni mediji, postmodernizam i slični više nam zakrivaju pogled u pravi pro-blem nego što ga otkrivaju, više ga prešuću-ju ili čak zamućuju nego što ga izgovaraju.

ESTRADIZACIJA

Estradizacija nas uvodi u široki pojas u prvi mah posve nejasnih aluzija, znakova, pro-pagandne dreke, ali i pravog terora kojem u konačnici služi propaganda. Riječ da je kul-

tura isto što i roba u postmodernoj estradi-zaciji zapravo kao istina ne znači ništa, ako tu robu ili ovu kulturu ne smjestimo u polje političkih učinaka ili u kontekst koji je jači od kulturnog, u politički kontekst estradi-zacije koja ističe sjaj robe, a zatamnjuje po-sve ulogu propagande i ulogu ekonomskog terora koji kulturu sada pretvara u službu korporativnom kapitalu. Ili druga riječ za korporativni kapital koji također nije samo neutralna ekonomska činjenica, a ta je riječ totalitarizam. Tako kad pogledamo široko polje propagande, kao estrade u službi jav-ne politike i tajnog terora nad demokraci-jom najprije nam se nameće: da vizualno nije samo vizualno nego da potpada pod neku moguću i još neotkrivenu gramatiku vizualnog, da informacija nije samo infor-macija nego da je dio političke vlasti nad svijetom, a ne samo nad informacijama. Pred nama je posao velik kao ovo buduće “naše stoljeće” i nemam iluziju da sam na kraju istraživanja, sve prije. Najneposred-niji učinci aktualne estradizacije mogu se ipak ubrojiti u političke i ekonomske po-sljedice tzv. “duhovne obnove” kao obno-ve nacionalističko-represivne reafirmacije onih uvodnih triju blokada javnog duha: seksualna i intelektualna blokada nikada

nije sama nego je uvijek praćena politič-kim i religioznim blokadama javnog uma.

GRAMATIKA VIZUALNOG

Neka vrst vizualne gramatike ili gramatike vizualnog potrebita je da nam se otkrije pravi tekst ili pravo značenje iza naizgled beskrajnog polja pokretnih ili pokrenutih vizualnih senzacija i karnevaliziranih ritua-la u kojima je jedini krivac i žrtva zapravo naše “golo tijelo” u strogo Agambenovom smislu. Vizualna istraživanja masovnih me-dija danas nam mogu u tome pomoći, ali ona ne znače ništa, rekoh, ako brišu svaki politički kontekst i učinak tih istih vizual-nih medija. Nedostaje nam bilo kakva te-orija modernog machiavellizma u uporabi masovnih medija, pa McLuhan pripada tek ranom, naivnom, apologetskom stadi-ju inače totalitarne uloge tih istih medija u relaciji prema korporativnom kapitalu koji se njima služi u svoje svrhe. Kao što je ikonografija smrti u srednjem vijeku skrivala tekstove koji tu smrt uključuju u lanac produkcije ideologije života, tako i današnje ikonografije životnih slika i ma-sovnih medija skrivaju potisnute ili nejasne tekstove i značenja koji nas uvode u politič-

56T

EM

A__

_

ku pozadinu ideologije virtualnog, poten-cijalnog ili simulacruma kao drugih imena za: proizvodnju smrti na svim planovima.

ERGO

ERGO: uočena ili definirana krajnje skep-tično sirova “logika kapitala” ne čini od nas ni političke aktiviste ni “kolektivne inteli-gente” nego samo one koji energiju anali-tičkog duha suprostavljaju grubim silama kao onim putanjama kojima se te sile skre-ću ili prokazuju kao ograničene, smrtne, ali i usmrćujuće. Jer, najčešće pisac koji se bavi politikom završava tako da se politika bavi njime tako da ga ona vodi i jaše kao magarca. Jean Paul Sartre nije ni najmanji ni najpromašeniji primjer ovakva “anga-žmana”, koji ga je odveo u prešućivanje političke istine u ime te iste političke istine. Uvijek sam bio protiv ovog angažmana koji autora pretvara u uličnog kolportera. Tim više što su se i teorije o cikličkim raspadi-ma država pokazale kao metafizičke i kao posve promašene (F. Neumann). Jer što se više govorilo da je država na umoru to su više stradavali njeni građani, a ona je poka-zivala, naprotiv, znakove najboljeg zdravlja. Kad država govori da je na umoru, čuvajte se da vas ne umore u ime države koja, eto, jadna odumire, a vi ne činite baš ništa za njen oporavak i spas. Inače, danas nam je država pod presijom korporativnog kapi-tala naizgled nešto slabašno kao djevica, to je naizgled samo umiruća forma starog, samo anakroni otpadak historijalnog duha. Ali samo dok to odgovara korporativnom kapitalu. Kad korporativnom kapitalu bude odgovarala neka jaka državna uprava, odjednom će država opet živahno oživjeti kao duh iz mrtvih.

LyOTARD

Priča o tome kao što hoće davno već po-kojni (samo intelektualno, ili još gore samo moralno pokojni!) Lyotard da je vrijeme velikih priča prošlo samo je još jedna velika priča za malu djecu i intelektualno nedora-sle. Lyotard - čime se on pak danas bavi kad je već sve velike priče ostavio iza sebe!? Ali, nije se moguće ne baviti politikom, jer to je onaj plićak u kojem se dave svi, prije ili poslije, naime to je sam: život!

POSTMODERNA

Postoji opasnost da fetišizirana postmo-derna je samo uvod u novi totalitarizam zaborava posljednjih dvije stotine godina ili sofisticirana forma postmodernog mental-nog totalitarizma, pa se Lyotardovu ulogu uvijek nanovo valja s pažnjom komentirati, jer postmoderna je uvela neku vrst opasnog klizanja u kojem “sve ide” može i značiti da je sve moguće i sve prihvatljivo čak i u polju intelektualnih prosudba. Ako je sve prihvatljivo, logičan je zaključak: zašto ne bismo pristali i na oblike blagog, skromnog i svima ugodnog totalitarizma!?

GLAMOUR

Glamour je možda ipak samo sofisti-cirana suvremena angloamerička isto-značnica njemačke kulturološke prak-se tridesetih godina zvane glagolom “ujednačavanje”(gleichshalten), a u kojoj se kulturni život sveo na kulturni pogon uni-štavanja svega što nije istoznačnica tog po-gona i te kulturne industrije. Njegova prva i najjača istina bila je masovnost ili brojnost kao argument ili kao garancija da je samo ono što je dio tog pogona kulturno, istinito, domovinsko i životno. Riječ “pogon” navo-di na heretičku misao: da čak i holokaustni pogoni nisu daleko od kultne i kulturne važnosti za naciju i kulturu, ako su dakako doista uspješni i dovoljni kulturološki po-kriveni lažima zajednice, tla, krvi, dakle ne-kim kulturno -propagandnim fetišima koji uskrsavaju i danas kao kosti mrtvih kraljeva i svetaca. Ali spaljivanje knjiga i nakon toga spaljivanje ljudi u Holokaustu čine se tek kao olaka esejistička teza nečeg što nikako ne ide jedno uz drugo, pa valja uzimati ove velike riječi s najvećom pažnjom, kao da su same velike riječi ravne onom što one skrivaju: naime skrivaju često samo veli-ke zločine, naprije protiv ljudske pameti.

SREBRENICA

Primjerice: Srebrenica nije slučajna ili “ko-lateralna šteta”, kao što su nam neki politič-ki mudraci iz Europe pokušavali objasniti, nego je dio kulturnog pogona i nacional-nog programa po kojem se uništava sve što nije dio jedne nacije, jedne krvi, jed-nog vođe ili jednog kulturnog ili jezičnog programa. Programi “palankizacije zemlje” kulminiraju upravo u pokoljima kao što je Srebrenica, pa je R. Konstantinović, koji je uveo ovaj pojam u analizu srpske političke uporabe autoritarne države zapravo predvi-dio ovaj naizgled anakroni fenomen najve-ćeg europskog pokolja nakon holokausta. To nas mora činiti opreznima prema tezi da je holokaust bio samo jednom i da nikada više se neće ponoviti. Naprotiv! Kulturni pogon masovna klanjanja “svetim leševima” nacionalnih kraljeva i nacionalnih svetaca trijumfira upravo u produkciji leševa, ali sada tuđe nacije!

KOLATERALNE ŠTETE

Ali ni uništenje više od milijuna Iračana pod izlikom potrage za jednim tiraninom kao što je Sadam Husein nije nikakva “ko-lateralna šteta” nego je zapravo učinak ovog programa u kojem jedan zločinac služi uni-štenju čitavog naroda. Ostaje nejasno kako to da se usmrtilo više od milijun ljudi u po-tjeri za jednim zločincem, a onda se sve to pokrilo nekrofilnim frazemima o “kolate-ralnim žrtvama” potrage za jednim jedinim zločincem!? Zar i to nije dio pogona poli-tičkog glamoura, ali sada ne na estradi nego ponešto i iza ili ispod estrade!? Zar i to ne prokazuje položaj estradizacije kao strategij-ski dobro usmjeren položaj za usmrćivanje ili oskaćivanje svega što nije sama estrada, kao javno stratište svega što nije ona sama: estrada i glamour!? Ova dva pojma – estrada

Najneposredniji učinci aktualne estradizacije mogu se ipak ubrojiti u političke i ekonomske posljedice tzv. “duhovne obnove” kao obnove nacionalističko-represivne reafirma-cije onih uvodnih triju blokada javnog duha: seksualna i intelektualna blokada nikada nije sama nego je uvijek praćena političkim i religioznim blokadama javnog uma.

57

i glamour - postaju historijski jasniji tek u svjetlu primjera ne iz kulturne nego primje-ra iz političke prakse našeg ili prošlog vre-mena. Vrijeme kruha i igara naravno nije samo iza nas, jer vrijeme žrtava u javnoj areni je tek pred nama: gladijatori već sada pripremaju svoje gladijatorske igre dok se žrtve lako nalaze i lako mijenjaju, kao što znamo: “Mora se računati s tim da u ovom jezivu ispitu života nastrada i poneki do-bar... U cjelini gledano, to za čovječanstvo nije gubitak”, kao što je rekao svojevremeno i optimistički jedan njemački kulturpropa-gandist. Ali, evo vam primjera: kako i riječ čovječanstvo služi ponekad kao sjekira za ubijanje svega što nije dio našeg čovječan-stva, naše skupine, naše države... Jer kada se čovječanstvo svede na lovce, lisice i zečeve, onda uglavnom strada većina: naime, veći-na postaju zečevi za manjinu lovaca i lisica.

TV-KULTURNI PROGRAMI KAO PRIMJERI GRAMATIKE VIZUALNOG

Čini se da je izgradnja kuća, uređenje do-mova i unutrašnjeg prostora, uz obilne doze kuhara i kuhanja, i danas tek nevina i usre-ćujuća praksa kulturnog oplemenjivanja nacije. Ali, povijesni prizori s kontekstom su nešto manje harmonični: zastupnici harmonije, domaćeg, doma, ovrtnice, sela, ukratko “usrećujuće harmonije seljačke kuće i seoske crkve” zapravo su bili i ar-gumenti i stanovita Shulze-Naumburga i i skupine Borbena saveza u Münchenu nešto prije dolaska nacista na vlast i postaju traj-nom ideologijom privatne sreće privatnog čovjeka tijekom čitava trajanja nacističke dikatature. Upravo ovaj Schulze-Naum-burg apostol je “harmonije” i “prirodne jednostavnosti malograđanskih građevina”. Danas imamo emisije kao što su Big brother

ili Farma, a Schulze-Naumburg i Orwel već odavno su na groblju. Ili je to tek privid koji samo hrani sreću i domove privatnih sretnika, naime gledatelja TV-a!?

GLAMUROZNE EMISIJE

O čemu nam svjedoče glamurozne prikaz-be na TV-u nego upravo o ovome: o sreći privatne jedinke koja na sceni obnavlja sretne kulteve malograđanskih interije-ra, njihov sveti i jednostavni sjaj, njihovu harmoničnost i njihovu ekonomičnost u skladu s “vječnim zaklonima ekonomič-nosti i harmonije”, u skladu sa svetinjom privatnog doma? Malograđanština i njeno kulturno mediokritetstvo nije samo stvar nekog neslanog pogleda na svijet nego je i sama istoznačnica: čitava svijeta. Zašto? Zato jer drugog svijeta i nema osim ovog u

Danas nam je država pod presijom korporativnog ka-pitala naizgled nešto slabašno kao djevica, to je na-izgled samo umiruća forma starog, samo anakroni ot-padak historijalnog duha. Ali samo dok to odgovara korporativnom kapitalu. Kad korporativnom kapita-lu bude odgovarala neka jaka državna uprava, odjed-nom će država opet živahno oživjeti kao duh iz mrtvih.

sretnom znaku sretnih seljaka, sretne idile, sretne harmonije između seoskih crkvica i seoskih kravica. Naivno slikarstvo nije samo slikarstvo, prije svega, nego je stano-vito stanje svijesti, uzgajano jako pažljivo unutar ideoloških polja različitih ili na-izgled posve suprotnih ideoloških režima.

ŠTRAJKOVI NOVINARA

Nešto prije u nas štrajkaju novinari one na-vodno javne TV, i to tako da su plastičnim flasterima prekrižili vlastita usta. Naravno, ako novinarima aktualne vlasti na TV-u začepe usta, one nisu svjesne činjenice: ako dobrom novinaru začepite usta, on će progovoriti na leđa. Ili će dobiti metak u leđa! A što nije jedina od svih sjajnih i mogućih solucija koju aktualna vlast bira kad nema druge mogućnosti za obračune

s novinarima. Da su novinari ugrožena životinjska vrsta dokazom su danas diljem svijeta ubijeni novinari u gotovo zastrašu-jućim brojkama. Što ovo znači”!? Je li ovo dobar znak za novi, slobodan i demokratski svijet za koji se navodno svi bore!? Demo-kracija nikako nije samo borba za pravni poredak nego je i borba za “podređivanje socijalne moći političkoj” (F. Neumann) i tu političku moć masovni mediji zakrivaju ili otkrivaju, čine odgovornom ili neodgo-vornom. I još nešto, što posve dezavuira liberalizam danas: “Tako se tvrdi da demo-kracija nije ništa drugo do sistem prava na slobodu koja počivaju na prirodnom pravu. Te su teorije danas u pravilu antidemokrat-ske teorije.” (F. Neumann) Politička praksa u nas otkriva se zapravo kao demokracija protiv demokracija, kao oligarhija koja proklamiranjem svoje “demokracije” uvodi političke ciljeve posve suprotne naravi de-mokracije. Naime, demokracija bez socijalne pravde je samo fraza u ustima demagoga, šuplji frazem bez ikakva pokrića u političkoj praksi, kao što je to znano već od Aristotela.

PLATONOVA PEćINA

Mrak Platonove pećine je sada sjaj koji uvodi u oslijepljenost i u mrak pećine ido-la: idoli trga, idoli lažnih Autoriteta, idoli svih vrsta i fela sada se nameću uz malu cijenu, jer sve se nudi po malu cijenu ili čak besplatno. Posve praktična pitanja što ih je, primjerice, postavljao Bauhaus, pitanja povezivanja masovne industrije s kulturnim praksama i idejama, danas postaju nevažna, pa se program Bauhausa i ne postavlja kao važan udio povijesti industrije za postmo-derno društvo, nego se ukida kao ideja uop-će, odnosno događa se već tridesetih godina preseljenjem Bauhausa u Dessau iz razloga navodno bolje organizacije radnih tečajeva. Dakle, likvidacija Bauhausa tridesetih godi-na na način “radnih tečajeva” narodnjačkih obrtnika, a danas u korist obrazovnih (tzv. “modularnih”) tečajeva tzv. “Bologne”. Da-nas je tzv. “Bologna” postala ideal obrazova-nja za radne logore ili u smislu pretvaranja sveučilišta u radno-tečajne jedinice iz Des-saua, za učenja i znanja u strogo ograniče-nim jedinicama vremena i prostora. Drugo ime za ovu logorsku (Bauhaus pretvoren u Bolognu!) praksu tržno usmjerena ob-

58T

EM

A__

_P

HO

TO

: R

OB

ER

T R

AV

NIć

59

razovanja danas se pompozno zove: “ob-razovanje koje traje čitav život”. Umjesto dugoročna obrazovanja imamo naizgled nevini obrat u semantici: obrazovanje za čitav život. Kako je u svakom logoru, voj-ničkom ali i lovačkom, borba za preživlja-vanje tragično naporna i okrutna, logorska praksa natjerava i lovce i žrtve na doživotno učenje u svrhu preživljavanja. Ono što je posve uništeno u logorima ili kampusima vojničkog tipa zapravo je jedna sitnica koju su stari Grci zvali: sloboda. Vojska nije ide-alna škola za učenje demokracije, ako zna-mo što uopće znači ta riječ: demokracija!?

RANI OBLICI ESTRADIZACIJE U 20. VIJEKU

Različiti oblici estradizacije tridesetih godi-na poznati su danas samo u reduciranoj for-mi: samo kao paljevina knjiga, a ne recimo i kao medijsko gašenje kritike ili gušenje nenjemačke knjige, ne kao tajne crne liste zabranjenih autora. Pa nacizam se sagledava površno ili izvanjski samo kao palež knjiga koji je bio uvodom u palež ljudi!? Ostale suptilnije manifestacije nacizma, od paljevi-na knjiga do uništavanja ljudi u holokaustu nažalost ostali su nam van očiju. Pa ostalo nam je izvan očiju i ovo: preferencija naro-da, sela, domovinske idile, seljaštva i domo-vinske umjetnosti uz zabranu ili spaljivanje modernih slikara kao što su Nolde, Klee, Beckmann, Otto Dix i ostali. Uz emigrante pisce, izdavačka djelatnost, novinska i ča-sopisna izdanja podvrgavaju se drastičnim restrikcijama, uz pad koji je gotovo 30 % u odnosu na stanje prije dolaska nacista na vlast. Uništavanje knjiga ne obavlja se, dakako, samo spaljivanjem knjiga nego se ista stvar još efektnije postiže i prešućiva-njem nepoćudnih autora, ignoriranjem aktualnih izdanja, pravljenjem većine inte-lektualaca zapravo medijski nevidljivim ili ušutkanim, pa se program “ujednačavanja” (gleichstaltovanja) nigdje ne spominje, ali se svugdje provodi brutalno u skladu s dr-žavnom voljom. Ono što imamo danas u Hrvatskoj: smanjivanje dotacija, ukidanje programa u kulturi i obrazovanju, restrik-cije neposlušnih glasova i glava, pravljenje medijski nevidljivim svih koji ne pristaju na javnu praksu domovinske ili režim-skocrkvenjačke idile, zapravo nas opasno

približava ne politici nego najuže: kulturnoj politici nacionalsocijalizma danas i ovdje. Direktorska mjesta u medijima i kulturi što se tiče najstručnijih kadrova danas su zau-zeta od podobnih ali totalno nesposobnih kadrova. Totalna bezglavost i totalna servil-nost zapravo su intaktni intelektualni kult tzv. “javnih intelektualaca” u postmodernoj Hrvatskoj. Spaljivanja knjiga doduše nema ali, primjerice, o ponovljenim izdanjima ili čak javnim raspravama o subverzivnim au-torima za razaranje blokade mišljenja, kao što su Freud ili Marx, nema ni govora. O ostalima nećemo ni govoriti.

NEMA ZABRANE KNJIGA

Doduše ni zabrane knjiga, ni doslovična cenzura naizgled nisu još u igri, ali nikad se ne zna, jer brutalna restrikcija kulturnih rubrika uvodom je možda u nešto daleko opasnije: u totalnu barbarizaciju javnih i masovnih medija, dakle u barbarizaciju postmoderne Hrvatske. U ime tzv. “tisuć-ljetne kulture” uništavaju se ili minoriziraju najnovija izdanja mladih i najkreativnijih autora, uništavaju se kazališta, a u ime ne-kakve anakrone ideje državnosti uništava se građanska država i nositelji njene funkcije u modernom svijetu, tzv. srednja klasa je posve na umoru, a tržna cijena knjige je danas doslovce jedna jedina kuna, kao što je i tržna cijena ljudske pameti nešto iznad jedne kune, odnosno dvije DM, kako je svojevremeno i jako duhovito rečeno bez ikakvih posljedica za autora ove genijalne ideje u Hrvatskom saboru. Iako se tom barbarskom proklamacijom zapravo sam Hrvatski sabor dokinuo kao mjesto ljudske pameti i postao nešto drugo: mjesto totalne ljudske nepameti.

KARIJERNI KNJIŽEVNICI

Karijerni književnici postaju diplomati, liričari postaju slike uspješnih karijer-nih diplomata posvuda po svijetu u ime višeg hrvatskog državnog interesa. To

što su ti isti liričari postali ili će postati predmetom policijskih istraga iskazom je prave naravi njihova liričarenja. Uo-stalom, Gottfried Benn nije bio proma-šeni liričar, a ipak je tridesetih godina tumačio njemačkoj kulturnoj javnosti da je ekspresionizam (navodno svojim “antiliberalizmom”!) pravi uvod u nje-mačke jurišne odrede. Očito, liričke ka-rijere u sprezi s državnom voljom neka su vrst kolibrića u džungli, jer te ptičice žive u džungli i žive od džungle dok ne ulete u neki jači kljun.

DRAMATURG: PREMIJER IZ KAZALIŠTA

Razgovori dramaturga u kazalištu danas su ili nemogući ili su kao razgovori dvaju Kineza na kineskom koje nitko ne razu-mije ili štoviše ne želi razumjeti. Ali ova prirodna nemogućnost bilo kakva suvisla razgovora oko dramaturgije ili repertoara počinje fizičkim činom eliminacije samog mjesta ili institucije dramaturga, kojeg ili uopće nema u većini kazališta ili se na tom mjestu uhljebljuju činovnici nespo-sobni za ostale činovničke poslove. A današnja njemačka ludost da plaćaju više dramaturga izaziva samo aluzije kako Ni-jemci kao i uvijek plaćaju nekog koga nit-ko ne razumije ili ga ne želi razumjeti. U kazalištu to “nitko ne razumije” kao fraza je dodatno obogaćena plodnom “narod-nom tradicijom” da ono što ne razumiješ valja tumačiti time što netko “filozofira”, a to naravno razumijeva da nitko ne želi ništa razumjeti u teatru, pa dramaturgija postaje dodatno suvišna u svim svojim elementima. Čuvenu riječ pak narodne filozofije da je filozofija opasna za narod nije sada potrebno ni navoditi, kao ni profesorske književne teoreme da filozo-fija, kao pravi karcinom, uništava mozak studenata književnosti. A stoji i danas da je hrvatski jedan od rijetkih jezika svijeta u kojima je “filozofiranje” naglašeno ne-gativno kontekstualizirano.

Demokracija bez socijalne pravde je samo fraza u usti-ma demagoga, šuplji frazem bez ikakva pokrića u po-litičkoj praksi, kao što je to znano već od Aristotela.

60T

EM

A__

_

KARNEVALIZACIJA

Karnevalizacija javnog života je opća u tom smislu da su “ataksija, tikovi i disto-nija” postali norma: gubitak kontrole nad gestama, ludi način govorenja, hodanja i gestikulacije od određena trenutka postali su opći simptom. “To nije nazočno samo kod primjera kojeg navodi G. Agamben (gledanje filmova Mureya i Lumièrea)nego postaje dio riznice javnog ponašanja i aktera javnih vlasti, a ne samo glumaca. Glumci koji trguju svojim tijelima kao prave javne prostitutke samo su sjenka skrivene istine čitava režima koji je pao na razinu opće pljačke ljudskih života u zano-su prvobitne akumulacije. Državni aparat nudi glumcima kao i svima drugima jav-nim intelektualcima lukrativna uhljebljenja po cijenu da ne govore ništa ili da govore očite stupidnosti, pa glumac ideologemski postaje štafetna pojava javnog idiotizma u izvornom smislu grčkog pojma idiota kao nepolitičkog bića. Totalitarna narav kazali-šta danas u Hrvatskoj nije stvar dramatur-gije same vlasti nego je stvar dramaturgije da otkrije predominaciju nepolitičkih idi-ota u kazalištu kao nekazališni, patogeni, barbarski i koban ne samo za kazalište nego i za život čitava grada i čitave države.

EFEKT I DEFEKT

Istinski glumci su potisnuti od defektnih glumaca, kao da je efekt kazališta dio sa-mog defektnog kondicioniranja glumačkog umijeća. Defektnost drame postaje uvjet da se drama uopće pojavi na pozornici. Oso-ba glumca postaje dio političke korektno-sti lica na sceni, pa likovi na sceni nikako nisu isto što i lica na sceni. Ovi su, naime, likovi, dvodimenzionalni ili jednodimenzi-onalni, dok su samo lica trodimenzionalna.

Minijaturizacija, vulgarizacija i mentalna pornografija jedini su doista uočljivi tragovi estetike današnjeg režima, kao što se i religi-ja svela na vulgarnu pobožnost, na masovne službe Božje i na masovne vjerničke skupo-ve u kojima se uništava svaki trag istinske pobožnosti.

Danas je tzv. “Bologna” postala ideal obrazovanja za radne logore ili u smislu pretvaranja sveučilišta u rad-no-tečajne jedinice iz Dessaua, za učenja i znanja u strogo ograničenim jedinicama vremena i prostora. Drugo ime za ovu logorsku (Bauhaus pretvoren u Bo-lognu!) praksu tržno usmjerena obrazovanja danas se pompozno zove: “obrazovanje koje traje čitav život”.

Direktorska mjesta u medijima i kulturi što se tiče naj-stručnijih kadrova danas su zauzeta od podobnih ali totalno nesposobnih kadrova. Totalna bezglavost i to-talna servilnost zapravo su intaktni intelektualni kult tzv. “javnih intelektualaca“ u postmodernoj Hrvatskoj.

DEMOKRACIJA

Igrokaz lažne dekoracije takozvane demokra-cije, lažne kulture koja se navodno proteže ti-suljećima zapravo je stvar igrokaza opće pljač-ke u Platonovoj pećini: lažne veličine vladaju, iako svi znaju da su samo sjenke, kao što se jučerašnji vladar zemlje već danas pretvara u vlastitu sjenku. Slika Vlasti! Veliki i mali Hr-vati igraju igru u predstavi velike Hrvatske, dok se od Krapine do Zagreba igra pred-stava u kojoj je naša bolja budućnost: novo kameno doba okamenjenih istina na kojima

počiva čitava laž novog poretka. Sofisticirane forme totalitarizma zadobivaju sve više svoje odjeke u okamenjenim formama lažne de-mokracije, lažne zajedničarske sreće i prave “nacionalizacije” čitava života u formama najvulgarnije krađe javnih dobara. “Priva-tizacija” nije kult malograđanske sreće nego kult plemenskih pljački i šumskih razbojni-štava koje obavlja uz blagoslov tzv. “pravne države” i “svete majke Crkve” polusvijet najbrutalnije vrste, jer reći da je “mafija” u igri, to znači vrijeđati pojam mafije danas.

PHALANGA

Phalanga je bila ljudski ratni stroj ranih grčkih provincijalnih kolonija, ali danas u razvoju rata “svih protiv svih” kao jedine forme nove palankizacije zemlje otvaraju rat ne kao realno i kratkotrajno stanje nego kao trajno stanje moralne in-validnosti i

mentalne zapuštenosti čitave zemlje. U ovoj podjeli Zagreb se otvara kao idealan prostor za širenja novih filozofija phalanga-palanka ne više samo u ratu nego i rata u miru, kroz urbanističke planove sustavnog uništavanja grada, kroz privatni trgovački profit koji guta pješake, stanovnike i građa-ne kao mitska neman. Svugdje su pješačke zone svetinja u koju se ne dira nego se šire gdje god je to moguće. Kod nas pješačke zone postaju predmetom vulgarne ra-sprodaje gradskih površina, predmetom mešetarenja s tzv. “parkirnim zonama” i skupe i neprimjerene naplate za parkiranje. Provincijalizacija ili palankizacija Zagreba postaje model za feudalizaciju čitave ze-mlje: ako se slomila volja građana Zagre-ba na jednoj ulici kao što je to Varšavska, koliko će lakše biti slomiti tu volju negdje u tamnoj provinciji punoj plemenskih tro-glodita u kožama “velikih Hrvata”!?

CRKVA BRINE O SVEMU

Golema briga Crkve za brak i seksualna pitanja izdiže Hrvatsku među najkultur-nije zemlje svijeta glede braka i seksualnih pitanja, jer konačno Crkva je već dvije ti-suće godina vrhovni autoritet za seksualna pitanja i brak i zašto sada ne bi Crkva, po-sebice dotirana od Države, dala svoj udio u seksualnom “prosvjećivanju” malih i velikih Hrvata!?

Brak kao škola vjernosti često je škola u ko-joj najbolje uspijeva: nevjernost. Dogmat-ska i autoritarna sprega Crkve i njemačkih

61

dužnosnika svojevremeno zapravo je bila idilična, trajna i bogata, pa priče o krivnji ili nevinosti ovog ili onog pape pada na poseb-no bogato i plodno tlo trajne suradnje, razu-mijevanja i brige Katoličke crkve tridesetih godina za svoje vjernike u Njemačkoj, ali i za njemački režim kao cjelinu. Valja samo po-gledati ondašnje velike tjednike, radioemi-sije i dnevne novine i izvješća koja cvjetaju od pažnje i brige države za Crkvu i obratno.

nemoć, jad i bijedu. Demonstracije ipak imaju ulogu državne manifestacije utoliko što legitimiraju zakonsko pravo građana na socijalnu bijedu, na političku nemoć i jad. Uz sitnu pripomenu: ako ih suzbijate, uskoro postajete ubijači javnog života. Ne može opstojati javni život uz javno ubijanje istina o pravom stanju javne stvari. Izvješća o demonstracijama trajan su izvor ubijanja političke slobode, jer su pod kontrolom

ra Goebbelsa naučila mnoge istine o lažima u propagandi: naprimjer, da stotinu puta ponovljena laž postaje istina jača od sva-ke istine, neka vrst überistine. A građanin nema vremena da provjeri svaku istinu ili činjenicu, on je osuđen glasovati u skladu s onim što mu se servira, a to je najčešće ne-važna istina, poluistina ili pak prijesna laž.

I SLIKARSTVO JE SLIKA IDEOLOGIJE

Neumitna istina Europe da palež i uništava-nje knjiga uvijek je neposredan ili posredan uvod u spaljivanje ili uništavanje ljudi zapra-vo još uvijek nije prepoznata kao istina u u većini tranzicijskih zemalja. A što su knjige, kad ih ima toliko, reći će neki seoski župnik. Predominacija jako određenih ili tvrdih tema, sadržaja ili motiva je zapravo dobar in-dikator prave političke poruke recimo nekog službeno propagiranog slikarstva. Tridesetih godina u Njemačkoj propagirane su i službe-no nagrađivane ove teme ili motivi: najčešće su to bili pejzaži, potom sportaši, ženska lica, tijela mladeži, portreti određenih političkih osoba, kao i slike životinja i velike “mrtve prirode”. Samo prevedite ove “teme” iz sli-karstva u sadržaje masovnih medija i jasno će vam se pokazati pravi “smisao” tih medija u propagiranju službenih “istina” o domovini i njenim istinama.

POLITIČKO ZNAČENJE EMISIJA

Ostaje u dvojbi: ubraja li se prikaz leševa u službeno odobrene “mrtve prirode”? U kelnskim novinama, u vrijeme dolaska Hitlera na vlast, dakle u srcu Ruhra, nema nigdje traga ni industriji, ni radništvu ni ratnoj industriji, ali zato imade brojnih prikaza prizora idiličnog sela i idiličnih crkvica. Je li ovo sugerira i pravo političko značenje velikog broja TV-emisija danas o selu, tancanju, tamburanju i sličnim proi-zvodima od nacionalne važnosti!? Klišeji iz službenog nacističkog slikarstva, razne “do-

“Privatizacija” nije kult malograđanske sreće nego kult plemenskih pljački i šumskih razbojništava koje obavlja uz blagoslov tzv. “pravne države” i “svete maj-ke Crkve” polusvijet najbrutalnije vrste, jer reći da je “mafija” u igri, to znači vrijeđati pojam mafije danas.

POLICAJ KAO SOKRAT

Pri nedavnom demonstriranju pred Voj-nim sudom valja mi konstatirati: da sam se susreo s jednim pravim Sokratom u policijskoj uniformi, kada mi je misaono sugerirano iz ustiju anđela državnosti: “Ne filozofiraj”. Ovu pouku iz filozofije od strane jednog uniformiranog anđela ja ću dakako obilježiti kao razdiobnicu mog in-telektualna života: jer evo između Sokrata i policajca nema ili ne bi trebalo biti razlike: oboje pogibaju u potrazi za istinom. Istina je međutim i to da u potjeri za istinom po-nekad strada i sama istina, ako nije opre-mljena uniformama odgovarajuće boje ili pak palicama odgovarajuće težine. Već je gđa Tatcher javno priznala da su “neki lju-di” skloni ne samo zloporabi demokracije nego i same slobode, pa je posve jasno zašto je ta ista gospođa ugostila Pinocheta i bila protiv hapšenja ovog narodnog heroja iz Chilea. Jasno je danas da su se i gđa Tatche-rica i g. Pinochet zajedno borili protiv “ne-kih ljudi” koji su zloporabili i demokraciju i samu slobodu kao dvije ulične prostitutke. A konačno strah od uporabe glave na jav-nom mjestu dokazom je da je svaki pravi režim uvijek i samo u pravu, jer uporaba glave ravna je remećenju i zloporabi jav-nog reda i mira, koja se dakako kažnjava.

DEMONSTRACIJE

Demonstracije su uglavnom demonstra-cije najnižih slojeva ili onih najnesretnijih među nama, pa uvijek demonstriraju samo

cenzorskih služba, koje inače u slobodnoj Hrvatskoj ne postoje. Iako cenzorska služ-ba službeno ne postoji, postoje stotine i stotine mudrih načina da se obavi cenzura nad nepoćudnim tekstovima ili pritisaka na medije ili pak u krajnjem slučaju: uz otpuštanje novinara koji suočavaju javnost s neugodnim istinama i tako opetovano remete javni red i mir. Jer, jedan od uvjeta političke slobode je i obveza demokratske vlade da osigura korektnu i lojalnu infor-mativnu službu. Oni koji moraju odlučiva-ti o potezima vlade, dakle građani, moraju raspolagati pouzdanim informacijama na temelju kojih mogu odlučivati o javnom interesu. Nasuprot ovome vijesti, infor-macije ili masovni mediji danas su posve u službi službenih istina, poluistina pa i pravih laži. Ovo nije nimalo laka stvar, jer tradicija koja seže sve do Orwella i do dr. Goebellsa kazuje nam da se ministarstva istine uglavnom bave lažima i načinima kako da laž pretvore u istinu. Jedna politika može u masovnim izvješćima biti pred-stavljena kao dobra ili loša sve u ovisnosti o činjenicama koje se brišu ili o kojima se javno laže. Naša civilizacija je već od dokto-

Iako cenzorska služba službeno ne postoji, postoje stotine i stotine mudrih načina da se obavi cenzura nad nepoćud-nim tekstovima ili pritisaka na medije ili pak u krajnjem slučaju: uz otpuštanje novinara koji suočavaju javnost s ne-ugodnim istinama i tako opetovano remete javni red i mir.

62T

EM

A__

_

movine”, ”pejzaži”, “rodne grude” ili čak prirode kao tješiteljice pažljivo su njegovani i obilno dotirani od države kao jedini pri-mjereni sadržaji i teme za njemački puk. Na sve strane puca državna volja za “jed-nostavnim životom”, jer što više ljudi strada pod nekom brutalnom državnom voljom, to su ta volja i ta država “topliji”, “prirodni-ji” i “lirskiji” barem u masovno-medijskim projekcijama. Iz državna slikarstva na da-našnje TV-ekrane seli se i potreba za por-tretiranjem državnih funkcionara u krajnje optimističnim i toplim, gotovo akvarelnim bojicama, dok pornografija daleko nadila-zi ondašnju potrebu za “ženski aktovima”. Aktualna predominacija bezvrijednih kičerskih serija ili sapunica kao da nado-mještava medijske uzore iz tridesedetih godina kada umjesto sapunica dominiraju trilogije drevnih saga, seljačka literatura puna krvi, strasti i zemlje, dok se crkvene kontemplacije i asketske ikonografije iz davne prošlosti ili iz tridesetih godina sada medijski prikazuju kao trijumfiranje vul-garne i primitivne religioznosti koja se krč-mi na svim stranama kao prave nacionalne kobasice, kao izvorno hrvatska kulturna baština bez premca u svijetu pod egidom “antemurale christianitatisa”! Što se knji-ževnosti i intelekta tiče, malo je hrvatskih istoznačnica za Karla Brögera ili Heinricha Lerscha ili pak Hans Heinza Ewersa. Gdje su nam Gottfriedi Bennovi ili Ernsti Jüngeri?

VLADE

Vlade bi morale pasti nakon nekih uličnih demonstracija, ali ne: radije neka medijski padnu u totalnu medijsku neprozirnost ili šum nikom potrebnih ljudi, koji besposli-cu izlažu kroz demonstriranje vlastite bes-

poslenosti. Ako retorika ubuduće realnih konjskih snaga i šokera može pokriti privid-no jakim argumentima ovu medijski pro-pagiranu laž ili poluistinu, ona postaje me-dijski moćna istina, koja se koči i blješti na svim medijskim ekranima, kao novo sunce.

BIJEDA

Bijeda je kći besposlice, ali kći koja pro-stituira i sebe i majku. Nitko, međutim, neće reći da se neka politička grupacija prostituirala u korist ove ili one moćne korporacije, pa tako ona ostaje zaštićena službenim lažima, iako je ova istina be-skrajno opasnija za život nacije od bilo koje obične laži.

GLOBALIZACIJA

Globalizacija je kao Anđeo kuge koja obe-ćava novi svijet na drugom svijetu.

HAPŠENJE PISACA - DRŽAVNI SPORT NO. 1

U Kini prostitucija je častan zanat, a tko kaže da nam čak i taj pojam o časti neće biti uvezen zajedno s ostalom jeftinom robom. Iz Kine, naravno. Zajedno s prešućenim vi-jestima o onih četrdeset utamničenih pisa-ca koje Kina kao vijest drži pod najstrožim embargom, do dana današnjeg.

BANDITENDRECKSTAT

Grad je više od svojih organskih i anor-ganskih funkcija, zato nikako nije moguće

Provincijalizacija ili palankizacija Zagreba postaje model za feudalizaciju čitave zemlje: ako se slomila volja građa-na Zagreba na jednoj ulici kao što je to Varšavska, koli-ko će lakše biti slomiti tu volju negdje u tamnoj provinciji punoj plemenskih troglodita u kožama “velikih Hrvata”!?

zamisliti grad kao mjesto polusvijeta ili kao Banditendreckstat, osim u nekoj SF-literatu-ri za pobunjenu djecu i loše studente.

JAVNO DOBRO

Tamo gdje je totalna komunikacija isto-značnica totalne rasprodaje javnih dobara, jedino javno dobro koje vam stoji u izgledu je javno groblje.

LJUDI KAO STARA ROBA

Između Jakuševca i Mirogoja u Zagrebu kao političkoj metropoli zapravo se događa-ju najveće transakcije: ljudi kao stara roba završavaju u općoj rasprodaji svega kao stare robe. S druge strane, službene medijske emi-sije o ljepotama Lijepe Naše, u kojima ljepo-ta prirode je lijepa čak i u nevremenu, pa se sve prožima nekim sentimentalnim i opoj-nim vizualnim draškanjem memorije koja se ukida kao memorija o temeljnim istinama našeg života. Naime, da je taj život jadan, te-žak i tragičan u nimalo socijalno pravednoj Hrvatskoj. Socijalna pravda je samo uvod u demokraciju, a demokracija bez socijalne pravde je kontradikcija u samom pojmu.

LJUDSKI ORGANI

Ljudski organi su jako na cijeni i to je je-dina organizirana imaginacija koja radi u korist javnih dobara: konačno organi svih ljudi nisu njihovi nego su isto tako masov-no javno dobro koje ima svoju cijenu. Ovo je u većini zemalja svijeta jedina zagaranti-rana forma vječnosti: naime da vaši organi budu donirani ili prodani kao masovno javno dobro. Nedavna izložba ljudskih or-gana u Klovićevim dvorima najavljena kao svjetska senzacija prvog reda, a zapravo sve u toj nekrofilskoj postavi radi samo na ovoj istini: da budućnost većine ljudi zapravo je ne samo medicinski nego i politički jasno određena kao budućnost lažne besmrtnosti kroz doniranje vlastitih organa nepozna-tim pacijentima iz bliže ili dalje budućnosti.

63

tema

Branko Čegec___TOTALITARIZAM S LJUDSKIM LICEM TKO JE UBIO KRITIKU U JAVNOM PROSTORU?

Proces gušenja kritičke energije koji se od-vijao kroz mnogobrojne totalitarne mode-le tijekom povijesti, imao je, iz aktualnog motrišta, i svoju svijetlu stranu: proizvo-dio je otpor! Totalitarizam danas, uz po-nešto iznimaka, uglavnom izvan Europe i Sjeverne Amerike, u svojoj je pojavnoj for-mi postao “totalitarizam s ljudskim licem”, ako posegnemo za oksimoronskom para-frazom jedne, u našim krajevima mnogo eksploatirane teze francuskih egzistencija-lista, za koju se temeljito zalagao i nedav-no preminuli poljski filozof Leszek Kola-kowski. Taj novi totalitarizam, oslobođen gvožđurije, vojnog, policijskog i partijskog aparata, skriva se iza “kritike” povijesnih totalitarizama, ponajprije tezom da velike ideje uvijek vode u totalitarnost. Kada već zagrizemo u taj mamac, lako je odsklizati u društvo bez ideje, makar i male, u taj div-ni, novi, bezidejni “liberalni kapitalizam” (na što se točno odnosi pridjev “liberalni” u ovoj sintagmi?), u kojem caruje snaga novca bez političke/policijske prisile. Sada smo, naime, u dobrovoljnom ropstvu, s robovlasnicima koji su banke, proizvođači softvera, telekomunikacijske kompanije, medijske kuće, farmaceutske korporacije itd. Nepregledan je imperij dobrovoljnog ropstva. Predstavnici tzv. izabrane vlasti

samo su (ne baš lijepi) manekeni stvarnih vladara, malci od kužine velikih kreatora političkih privida, sitnež koja svim silama nastoji otkupiti vlastito sužanjstvo služeći se uglavnom provjerenim koruptivnim modelima. Jedan od najučinkovitijih nači-na održavanja privida korištenje je “resursa medija”, koji zahvaljujući svom prokazi-vačkom i ucjenjivačkom potencijalu uspi-jevaju zadržati vrlo visoko mjesto u vlada-jućoj hijerarhiji izabranog totalitarizma.

Kako su mediji shvatili svoju ulogu u “pa-cifiziranju” društva, sasijecanju pobune već na razini ideje? Tako da su dokinuli ideju na razini filozofije, religije, politič-kog programa, književnosti, filma i kazali-šta. A u taj prostor ugurali su veliko sport-sko trgovište, lascivni etno-tehnicizirani svijet popularne glazbe, mode i gljivarenja po ulicama i trgovima (dok su zauzeti – neupotrebljivi su!), sav taj neki svijet što bježi od ideje kao nečastivi od tamjana, i još se – uz medijsku pompu – nazivlje

celebrityjima. Ti likovi, te figure veneris, te “karizme” vulgaris, ti ljudi nahvao, krea-ture što su vazda, u vremenima ideja, čak i onih krajnje nastranih, bivale smještene na odgovarajuća mjesta - u daleke ratove, hijerarhizirani u bijedne ili dizajnirane bordele, precizno distancirana lupeška gnijezda - sada su na pijedestalu medij-skih kuća, koje najvulgarnije prakticiraju starorimski totalitarni program: kruha i igara! Makar to s kruhom baš i nije uvjer-ljivo, ali još uvijek drži vodu, upakirano u šljokice novokomponiranog glamoura.

Kritika, u najširem smislu, moćno je oruž-je otpora, inicijalni plamičak iz kojega se rasplamsava oganj pobune. Mislim pritom na društvenu teoriju, na filozofiju, na pragmatičnu kritiku političke ideje. Ako te ideje nema, čemu onda kritika? Dakle, najjednostavniji način “oslobađanja” od kritike ukidanje je njezinog predmeta. Za-što, međutim, ukidati kritiku književnosti, filma, kazališta? Odgovor je banalan: zato

Kako su mediji shvatili svoju ulogu u “pacifiziranju” društva, sasijecanju pobune već na razini ideje? Tako da su dokinuli ideju na razini filozofije, religije, političkog programa, književnosti, filma i kazališta.

64T

EM

A__

_

što je kritika. Smisao bezvoljnog zabavišta, tog ideala izabranog totalitarizma, u čijem kavezu se koprcamo, jest upravo u tome. Ukinimo predmet, jer time dokidamo smisao njegove kritike, a bez kritike nema otpora: bez ideje pobuna je gladna - jasno je da bez hrane ne može uspjeti. O tome jako lijepo svjedoči jedan nedavni pokušaj pobune, pokušaj koji se iscrpio upravo na opisani način. Riječ je o tzv. studentskoj

pobuni koncentriranoj oko ideje jednako-sti u sustavu obrazovanja, odnosno pravu svih na besplatno školovanje. Pragmatična ideja pokazala se naivnom bježeći svim silama od zamke iskoraka u političku ar-tikulaciju. Mediji su je dočekali nekakvim “dobroćudnim” pamfletima svojih pisaca, koji su “djeci” pokušali sugerirati da se okane ćorava posla, jasno im dajući na znanje da ih ne namjeravaju podržati, jer su mehanizmi njihove borbe iscrpljeni, tj. prevladani. Ta je sugestija dolazila od vladara i u prvi mah baš i nije bilo jasno zašto studenti i dalje nastoje komunici-rati s ministarstvima i Vladom, kad im se dežurno središte moći već nametnulo kao sugovornik. Ministarstva i Vlada uopće nisu reagirali, odnosno, reagirali su formalno, manekenski, za što su jedino i imali prostora. Mediji su, naime, svim silama nastojali plasirati primjere po ko-jima se u tzv. ozbiljnim zemljama (s naj-rascvjetanijim izabranim totalitarizmom) obrazovanje mora platiti, i kako je posve normalno da današnji studenti praktički cijeli radni vijek otkupljuju svoje rop-stvo, u koje su se zakopali samo zato što su se željeli obrazovati. Pritom su, umje-sto glavne teze otpora, svoje tekstove koncentrirali na naivnost “pokreta” bez lidera, znajući da se ideja liderstva može pojaviti (ili nametnuti) tek u trenutku kada se definira politički cilj, a do nje-ga bi trebala voditi neka politička ideja, zar ne? Pobuna je, dakle, umrla od gladi, jer nije mogla preživjeti glođući samo jednu jedinu kost: pravo na besplatno

kampanja njezinih “kritičara” na deseci-ma stranica svih novina kuće (preko 30), kao i na internetu, radiju i televiziji, e da bi naposljetku stvorila pandan hrvatskoj književnosti bez književnosti. Kad ka-žem “bez književnosti” mislim bez ideje književnosti. Uvezeni model tzv. “dobre priče” postao je mjera svih stvari, čak i onda kada nije bilo ni “dobre” niti “priče”. Izgon kulturnog sadržaja i onoga što je do-tad postojalo pod rubrikom kritike njiho-va je odana kritičarka objasnila sljedećim riječima: Jednom sam rekla da je formula dobre novinske kritike – simple & smart. U te dvije kartice moraš ugurati malo sadržaja, dvije-tri rečenice o dosadašnjem opusu pisca i njegovom mjestu na sceni i prije svega jasan vrijednosni sud je li ta knjiga dobra ili loša.

Najjednostavniji način “oslobađanja” od kritike uki-danje je njezinog predmeta. Zašto, međutim, ukidati kritiku književnosti, filma, kazališta? Odgovor je ba-nalan: zato što je kritika.

obrazovanje. To nije bilo dostatno niti za opću mobilizaciju studentske popu-lacije, a kamoli za pobunu koji bi uzdr-mala neko od uporišta totalitarne moći.

I dalje volimo posezati za kategorijama kao što su: intelektualci, pisci, filozofi, teoretičari. Zašto, međutim, ništa nismo poduzeli kako bismo spriječili pražnjenje tih pojmova od smisla i svrhe? Dopustili smo, naime, da prazni pojmovi glavinjaju

javnim prostorom kao anakronizmi, kao duhovi prošlosti kojima se služe medijski manipulatori e da bi opravdali eutanizaci-ju prostora kulturne vrijednosti i njezine hraniteljice - kritike. Jedna je hrvatska medijska kuća prvo pokušala estradizirati zatečeno stanje književnosti (“operacija” FAK), potom je svoje novinare produ-centski transformirala u pisce, onda im je počela dodjeljivati nagrade (tada najveće u Hrvatskoj), pa je pokrenula nakladničku djelatnost za njih, koju je pratila neviđena

I dalje volimo posezati za kategorijama kao što su: in-telektualci, pisci, filozofi, teoretičari. Zašto, međutim, ništa nismo poduzeli kako bismo spriječili pražnjenje tih pojmova od smisla i svrhe?

Ako si pri tome i malo duhovit i ubaciš neku foru, tvoji su urednici još sretniji. Impera-tiv kritike, nedvosmisleno je, dakle, sreća urednika. A oni pritom imaju svoja izda-nja, koja moraš prezentirati duhovito, jer ta famozna kritika zapravo je marketing: jebeš knjigu koja se ne prodaje! Neću ni spominjati produkciju književnosti, kojoj su ghost writers bili upravo novinari iste novinske kuće, a koji su proizvodili veli-ke biografije malih fufica i onda ih pro-glašavali reprezentativnim sljedbenicama najsvjetlijih primjera hrvatske i svjetske književnosti (od Prousta do Krleže i Ma-rinkovića). Neću ni o književnosti no-vinskih književnika, jer niti sam kritičar, niti bi kritiku trebalo uvaljivati u tekst o eutanaziranju kritike. Prisjetit ću se samo glasovitog eseja Octavia Paza Pjesništvo i kraj stoljeća, u prijevodu Borisa Maru-ne: Nemoguće je zaboraviti da je povijest zapadne književnosti, posebno u moderno doba, bila i jest povijest manjina: pobunje-nih pisaca i kritičara ustanovljenog poretka, pjesnika i romanopisaca izumitelja novih oblika, umjetnika koji se smatraju herme-tičkim i teškim. Tržišna logika nije književ-na logika. Komentar nije potreban. Ideja književnosti kao slobodne žurnalističke

forme, makar je ponekad dala zanimljivih rezultata, često je bila neproduktivna ili sasvim kontraproduktivna za razvoj knji-ževnosti. A kakav je smisao književnosti koja se ne razvija, koja ne pronalazi odgo-varajuće načine artikulacije svoga, aktual-nog vremena? Bečki profesor Konrad Paul Liessmann u svojoj iznimnoj knjizi Teorija neobrazovanosti citira Nietzschea, koji go-vori o jeziku u obrazovnom procesu, pa između ostaloga kaže: Ne vinete li se dotle da spram stanovitih riječi i izraza naših žur-nalističkih navika osjećate fizičko gađenje, okanite se težnje za obrazovanjem... I to je, reći ćete, anakronizam. Diskvalifikacija je krunski argument. Kad nas barem situaci-ja prakse aktualnog jezika i aktualne knji-ževnosti ne bi tako brutalno demantirala.

65P

HO

TO

: B

CH

66T

EM

A__

_

Naposljetku, posve je razvidno da su stvo-reni opći uvjeti u kojima neke procese nije moguće okrenuti u suprotnom smjeru. Dakle, rekulturacija medija sada može biti utopijski projekt, na koji vjerojatno

nema smisla rasipati snagu. Trebat će nam za bitku s magmom novoga totalitarizma, totalitarizma koji ne isljeđuje, ne hapsi, ne odvodi u logore: on nas potčinjava tako što porobljuje našu žudnju i onda je hra-

ni našim slabostima, uvjeravajući nas da nam baš to nešto što je upravo proizveo neizostavno treba (gadgeti, softveri, inter-net, društvene mreže...), povećavajući tako svoju ionako golemu moć. Prostori u ko-jima pokušavamo očuvati “tradicionalne” sustave vrijednosti (ovdje više nije moguće sinonimno koristiti termine kao što su modernost i suvremenost), poput jezika, književnosti, teorije ili filozofije, getoizi-rani su kao nikada u povijesti svojega ra-zvoja, pa je nužnost osvješćivanja položaja preduvjet bilo kakvom pokretu otpora: on je moguć jedino kao gerilski i zasad se pokušava služiti dostupnim tehnološ-kim pomagalima, ali ne mogu pouzdano reći da se nekih od njih, u svojoj mučnoj i neizvjesnoj borbi, neće morati odreći.

Rekulturacija medija sada može biti utopijski projekt, na koji vjerojatno nema smisla rasipati snagu. Trebat će nam za bitku s magmom novoga totalitarizma, to-talitarizma koji ne isljeđuje, ne hapsi, ne odvodi u lo-gore: on nas potčinjava tako što porobljuje našu žud-nju i onda je hrani našim slabostima, uvjeravajući nas da nam baš to nešto što je upravo proizveo neizostav-no treba (gadgeti, softveri, internet, društvene mre-že...), povećavajući tako svoju ionako golemu moć.

67

www.meandar.hr

68

esad BaBaČiČ___TERORIST

ATELIER FRITZ

posUĐe

 Dragi Oče, opet perem posuđe. Šta ima kod tebe, ko tebi pere sad kad živiš sam i kad bi težena najradije ubila.   Naše sudbine su previše slične, oče. I meni bi nekoliko žena najradije odrezalo muda.  Ali oče, nas smo dvojica majstori u ispiranjuposuđa. Uspio sam i napredovati. Sredstvo nanesem direktno na spužvu, i trljam, trljam, sve dok prljavština ne izađe. Tako je najkorisnije,jer se ne razrijedi. A i vode se uštedi.To bi ti se dopalo.  Ti si uvijek tako volio štedjeti, ali zapravo ne znam, zbog čega i za koga. Ako ćemo pravo, to sa spužvomnaučila me žena koju volim. Ona zna puno o domaćinstvu. Možda je jednog dana oženim,  da opet mogu prati, dok je to ne prođepa tanjure uzme u svoje ruke. Znaš, pranje

posuđa me smiruje. Uvijek se s njim razumijem.

Danas sam odstranio etiketu, na kojoj je pisalo

Made in People's Republic of China. Pa sam

pomislio, kako je ta Kina čovječna, koliko ih

je još tamo što peru suđe. Šta kažeš, Oče. 

 

panonsko more Kamo god dođem donesem osjećaj krivice.

Za sebe, i za tebe što sam ti uzeo sve. Za zemlju,

što se polako utapa u našoj toplini. Pijem loš

čaj na krovu Pečuha. Odatle ću najbolje

vidjeti kada se more bude vraćalo u Baranju.

 

Bizarnost je u krajnjem našla svoju prvobitnost.

Najveći crnjaci kažu, da će se more,

dići još šest metara. Bit će vjerojatno dovoljno da

i Mađari dobiju svoj Mediteran, a Slovenci

na kraju iščeznu.

 

Ako bude nedjelja, utoliko bolje. Tada ih ionako

nigdje nema.    

69

slikari

 

Objesite ih,

prije nego se

sami objese.

 

sandUČić

 

Tvoj sandučić je prazan, iako se dosta toga skupilo.

Dovoljno za umrijet', misliš. I moliš me da ti pošaljem

kakvu razglednicu s Krka. Uzimam tvoj prazni

sandučić sa sobom i čekam da se napuni, jer samo

 

tako ti mogu poslati dovoljno veliku zalihu. Samo tako ti

mogu uliti nešto nove volje za životom. Teško mogu napisati

riječ ili dvije samo zato da ti dobiješ razglednicu u

 

potpuno novi željezni sandučić. Sve više se

pitam što napisati sebi u sjećanje prije nego

dođe dan čistog sjećanja, bez želje za korakom napri-jed.

Poznajem tvoj drhtaj, zapravo ga odveć dobro znam.

 

Traje koliko i čašica loze. Digne pa spusti,

prije negoli uspije postati istinit. Nikada nismo bili

stvarni, jer smo previše povezani s osjećajima. Toliko

ih je bilo da smo se gušili pod njihovom težinom. 

Stvarno je u tome bilo nešto nebesko, skoro

zavodnički opipljivo, ali tako nakratko

spoznato i nagonski odbačeno, da se nije

isplatilo prati u brzom programu. Zato je

 

sve bilo tako glatko i sretno u našoj obitelji, koja 

je ostajala doma zato da joj ne bi trebalo slati

razglednice. Tako je lakše, iako je kasnije sve

mnogo teže, kad se nađe netko, tko zatraži  malko

 pažnje i učini mu se da nisi, ustvari,

iako se tebi čini sve skupa, eto, malko nebeski.

Možda bih morao vjerovati u tih nekoliko riječi,

koje zauzmu cijelu jednu razglednicu, bez adresata.

 

Ili je, uopće, ne bih smio poslati, jer bi 

potom sve počelo ispočetka i bilo opet toplo, premda

ne bi znali zašto je tako i igrali bi se

poštara i pukovnika bez pošte.

 

 

peČUH

 

Stanovi za umjetnike su lijepi i prazni.

Izvana blješte, a iznutra pate jer

nemaju inspiracije. Pjesnici glave drže skupa

i čekaju kometu koja će doletjeti na aerodrom, tamo

 

gdje je najravnije. Centrifuga se odvezla

u labavu pšenicu mog metabolizma. 

 

miHailis

 

Opsjednutost ponosom.

Hudson river i grčki restoran

tako blizu velikoj rijeci da je možeš

rukom dotaći,

ESA

D B

AB

AČ

IČ

70

Grčka je duga i

često seže do New yorka.

Mihailis je tako dobar,

da ga tajna policija u Gdansku

nije mogla vidjeti

Svi smo nevidljivi u tom svijetu

bez duše. Samo sveci

vide oči tame.

Maglice na obalama Karpatosa

sanjaju osvetu za oskrnavljenje

Criptona. Grčki macani dugo

će biti zahvalni Francesku.

Najbrže se debljaju kad piju

tamno mlijeko. Njemački fotografi

urade najviše snimaka,

količinom pokušavaju doseći

potpunost. Ali, Grci znaju

kad treba pritisnuti.

Samo to je važno.

El Ninho nas je nosio do

Rodosa i nazad, u ritmu

svećenika - rockera,

kojem su sipali ispod stola,

i na kraju mu pod noge

bacili sanduk razdjevičenog

šampanjca. Nevinost ide

samo jednom. Ko popije sve

budala je, kao svi oni

što su si na dokovima Hudsona

promijenili imena i sad se

deru jedan na drugoga.

Mike! Mike!

 

***

 

Kreteni idu

Kroz zube.

***

BezoBrazlUk

 

Sedemdeset eura terapije u klinici pored puta.Pomaže ti da se sjetiš, ostalo dođe samo ako sedovoljno potrudiš, kažu. I za to mi treba para, da se sjetim. Konja, koji je udario oca; zašto sam preuzeo njegovu bolest,

stoljetnu žalost, jer sam sin

obilježenog, koji plače. Udarac u obraz boli više kao

osjećaj

prepoznatljivosti. Želja: ostati bez lica

i sakriti se pred svijetom, plaši.

 

Koliko ih je bez lica i srca, pa se ne uznemiravaju,

jer se isplati. Zvao si ih bezobrazni,

nitko ti nije odgovarao, svi su te podržali i oprali ruke.

Ostao si sam sa svojim licem i novcem koji ga ne poznaje.

Oni ubijaju i dalje. Vidiš ih, kako ti govore, da im se

pridružiš, vidiš ih, kako ti se smiju svojim bezobraz-lukom.

Grad vrvi od ljudi, privatne ordinacije garantiraju kva-litetne usluge.

Rado bi se sjetio samoga sebe, kakav sam bio prije nego sam zaboravio.

Sedamdeset eura će biti dosta. Uzet ću još skroman tečaj talijanskog i pretvoriti se u turista iz Verone koji je zaboravio svoju Juliju.

Ući ću u opscenu ordinaciju i počet ću razgovarati

s djecom starih bogova. Šta su napravili s kategoričnim imperativom,

koji plače na obali Mrtvoga mora? Neka mu bude.

Tko samoga sebe obrlati, taj je najzdraviji.

Pa šta košta da košta!

rUsi

Rusi nikadane bježe.Predaleko im je.

71

terorist

Raznio sam Europu.

Ništa iz nje

izašlo nije.

tranzicijska

Pusti poeziju sine.

Nema tu para nikakvih.

Neka je pišu Bjelorusi.

Oni ionako

nemaju

što izgubiti.

gaće

Kako možeš biti s ćelavim,

četrdesettrogodišnjim Bosancem,

koji se smije vlastitim šalama.

Upozorila sam te

da će ti uzeti sve

ionako nema ništa.

Od bivše je žene

uspio odnijeti duge

gaće. Kao miraz za

prošle grijehe.

Vidjet ćeš da

se time neće zadovoljiti.

Njegovi apetiti

su porasli.

Borit će se 

za te gaće

i prati ih sam.

ESAD BABAČIČ rođen 21. srpnja 1965. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Osamdesetih je bio član novovalne pop-skupine Via ofenziva, a jedan je od “zaslužnih krivaca” za njihov zvučni zapis.

Godine 1999. na hrvatskom je objavljena knjiga prijevoda njegovih tekstova naslovljena Oprosti poezijo.

Pjesničke zbirke: 2006.  Divan, 2000.  Kiti se ne napihujejo, 1994. Black Jack, 1994. Veter v žilah, 1989. Angel s scufanimi krili, 1988. Malemu boksarju, 1986. Kavala.

PH

OT

O:

RO

BE

RT

RA

VN

Ić

72

(p)ogled

vladimir kopicl___EPOHALNI BLUZ NADPANONSKIM MOREMPOEZIJA OTTA FENyVESIJA

biće i ništa su istog pola ali to sutra neće puno značiti Oto Fenjveši

Za nekoga ko je donekle pra-vovremeno a ipak diskon-tinuirano, to jest relativno sinhrono s datumima nji-

hovog ne baš čestog niti redovnog časopisnog objavljivanja u prevodu na srpski, čitao pesme Ota Fenjve-šija (Fenyvesi Otto), a pojedine i gledao u originalu, na mađarskom, da bi upotpunio doživljaj, vrlo rano sam stekao nešto nalik na ce-lovit utisak o poeziji ovog izvrsnog pesnika, s kojim bih voleo da i moj pesnički rad bar nekako korespon-dira.

Osećao sam, dakle, te pesme kao veliki zamah i uzbudljivu gromadu reči, nešto kao zahuktali post-bit-nički lanac stihovanja zakovitlan u novo nam doba i sa tim dobom u primernoj vezi, od sinkope do sinkope, od slike do slike, od

značenja koje se sasvim otvara do onoga koje je samo nagoveštaj, privatna ili generacijska šifra, signum temporis ili čist jezičko-ritmički kapric koji ne priziva ni-kakvu stvarnost nego samo/svesno proizvodi novu, jezički i poetski uzorno kompetitivnu.

Kako je vreme proticalo, a prevoda bilo sve manje, taj utisak se kao i svaka stara stvar pomalo okamenio, zgusnuo, doktrinarno izvitoperio, pa mi se godinama pri pomenu Otove poezije ponajpre ukazivala slika gustog i širokog stiha koji se snažno, paradunavski i pararavni-čarski slobodno valja ka udaljenom kraju teksta, proizvodeći ritmički izuzetno podsticajne i obimom bo-gate celine, tzv. duge pesme, za koje obično nemamo baš znatno preci-zniji izraz ali ih i bez toga čitamo i volimo kao znak nečega gde su se veština, dar i ina pesnička kompe-tencija lepo razložili pa i okupili u obliku koji je sam po sebi upečatljiv pa još i literarno delatan.

Danas, kada sam posredstvom ove dobro promišljene i sastavlje-ne hrpe pesama Ota Fenjvešija u prevodu Ota Horvata u privile-govanoj poziciji da taj svoj utisak proverim na uzorku s kojim se nije sporiti, bar jedna stvar mi je nešto jasnija. Da nisu to baš takvi pesnički megaliti i monoliti kakve sam pamtio i zamišljao, da su u ukupnom Fenjvešijevom opusu uveliko primetne, snažno u igri, i kraće te drugačije pesme, pa i čita-ve pesničke celine, ali da ono što je suština tog opusa ni ranije nisam baš sasvim promašio. A možda ni uopšte.

A zašto ili kako nisam baš sve pro-mašio, ako nisam baš sve ni pogo-dio, sudeći godinama o pesništvu Ota Fenjvešija onako kako sam to malopre priznao?

Nekoliko je solidnih razloga što stoje tom malo verovatnom a opet tako stvarnom stavu u prilog, pa da ih unakrst razmotrimo:

73

1.

naracija kao formativna domina-cija, svet kao epohalna igra i ma-terija pjesme

Pogledajmo, na primer, ove autopo-etičke iskaze Ota Fenjvešija iz raznih faza njegovog pjesničkog stvaralaštva.

Pod okriljem noći zapleo me je štof naracije

...

zakopan u rečima stojim zakopan u rečima

...

himne zuje u zidovima

glava mi putuje po svetu

...

ako ne pripazim čitavo će se usrano čovečanstvo naći

u pesmi

...

mrmljam molitvu sa enciklopedij-skom obazrivošću

skupljam reči

...

bilo bi dobro odgovoriti ili napisati

sve unazad do pra-tame. Sve do po-slednjeg reda i onda to vratiti Gospodu

...

Globalna svest juri

od duše do duše

sa džakom krompira na leđima,

i sa citatom stiglim niotkuda

u stomaku

...

lirika se zamorila u proizvodnji viš-ka vrednosti

...

Poezijo, voleo bih da te očerupam.

Raspisaću te, pustiti koren u tebi

Šta, dakle, kažu ovi stihovi, oči-gledno povlašćeni i važni za proces tumačenja onog što jeste Fenjveši-jevo pisanje? Pa, oni sasvim nesum-njivo potvrđuju stav da njegovo pisanje jeste retko viđen, umalo nezaustavljiv pesnički zamah u sferu ne/ogoljene poetske naracije paradoksalno poduprte sredstvima i pesničke i drugih srodnih joj epo-halnih para/art formi.

Neogoljene utoliko što je ta naraci-ja majstorski dosledno zaogrnuta cikličnim raga-rok ritmovima, ispresecana džez i bluz kadencama,

ekscesno podrivana pank-pogo udarima iznutra – iz tkiva same pe-sme, te podjednako osnažena dru-gim popistički zanetim zamajcima stihovanja i stihovnog uvezivanja u kojima je osnovni instrumenta-rijum koje su nam poverile na sta-ranje naše izvorne pesničke muze Mnemosina i Kaliopa proširen baš do onog i onakvog naprezanja osnovnog idioma što ne pogoduje samo našem pesniku kao neka-kvom tri/poznom egu uronjenom u proces pevanja/pisanja svega po-stojećeg, nego i njegovom pesnič-

Uz malo smisla za istoriju i njen govor u pe-smi, nije teško dokučiti da se Fenjvešijev ra-kurs viđenja sopstvene okoline donekle pre-sudno lomi i u ideografski baladičnom smeru pesnički singularizuje početkom 90-tih godina prošlog veka, još s nastupom lokalne jugo-ka-taklizme i raspadom nekih do tada presudnih nam oblika mišljenja, življenja, ljudskih dodi-ra, pa i zanatskih, literarnih veza i prožimanja.

OT

TO

FE

Ny

VE

SI

74P

HO

TO

: B

CH

75

kom naumu i rezultatu. Sabralo se tu, što bi se reklo, od svega što je Fenjvešiju kao alat sama epoha priuštila, a on se, samoosvešćen koliko poetički nesuspregnut, nije ustezao da ga i iskoristi kao dobru formativnu i drugu datost.

A ogoljene baš utoliko što ta i ta-kva predimenzionirana i sve-noseća Fenjvešijeva naracija, sa svojim za-vodljivim ritmovima, minimalistič-kom interpunkcijom, neobuzdanim katalozima reči i pojmova, repetitiv-nim eksklamacijama i invokacijama, svakovrsnim distorzijama i presabira-njima, emocionalnim udarima i kon-traudarima, iskoracima u fantastičko, ludističko, jezičko-profetsko, logičko zaumno, privatno kao javno i obrnu-to – otkriva svet u nama i oko nas kao jedan primerno zakovitlani nad/lični totalitet mogućeg i opevanog što podjednako ni laičkom ni »mu-dronosnom« recipijentu u obliku ži-vog i svesnog čitaoca neće biti stran, makar da je možda i nerazumljiv – što svet i pesma o njemu i nama u njemu zapravo i jeste. Jer ako neko ima neka drugačija, potpunija, viša i definitivna saznanja, taj verovatno danas neće ni pisati poeziju, sem možda iznova onu već napisanu u znate kojim drevnim knjigama koje sada ne bismo potezali.

2.

ekstatični kosmopolitizam i pa-nonske balade

Ostavi, Muzo, malo guščje masti

na dnu šerpe. Ostavi me sada, idi i

pogledaj još jednom mađarski svet!

I ja ću doći kasnije autobusom.

Samo da istovarim tugu,

težinu jeseni, mirišljavu mistiku,

vlažan vazduh, dixi melodije.

Američke improvizacije,

Roll over T@polca

Iz svega pobrojanog gotovo se da naslutiti zašto su u memoriji ovog čitaoca Fenjvešijeve pesme po-primile tako megaformalne i ine mega dimenzije čak i onda kad ih možda nisu dosezale, bar ne po obimu. Veće ili manje po broju stihova, nikad i po zamahu, one su kosmopolitski prijemčivo za-hvatale i imenovale svet kao blizak nam totalitet – makar i rasut pa ponekad i oduran - još od onog vremena kad je to bilo eksces (u jugoslovenskim1970-tim, recimo) pa sve do poznijih dana pesnika i sveta mu, kad Fenjveši deziluzio-nistički konstatuje da ovom pro-kletom svetu neprestano ponestaje ritma, / nestaje duvana, sve je ma-nje vredan vesti ili još svedenije, da čitav svet je olovo.

Uz malo smisla za istoriju i njen govor u pesmi, nije teško dokučiti da se Fenjvešijev rakurs viđenja sopstvene okoline donekle presud-no lomi i u ideografski baladič-nom smeru pesnički singularizuje početkom 90-tih godina prošlog veka, još s nastupom lokalne jugo-kataklizme i raspadom nekih do tada presudnih nam oblika mišlje-nja, življenja, ljudskih dodira, pa i zanatskih, literarnih veza i proži-manja. Samosvojan, ali generacijski upućen na krug tada još mladih vojvođanskih mađarskih pisaca iz kruga oko novosadskog časopisa Uj Symposion (Janoš Siveri/Szi-

veri Janos, Magdolna Danji/Danyi Magdolna, Bela Čorba/Csorba Bela, Ferenc Mak/Mak Ferenc...) Fenjveši u relativno maloj jedinici vremena doživljava njegov raspad, smrt ili stranstvovanje najbližih prijatelja i

saradnika, a uskoro se i sam nalazi u bipolarnoj ni-tamo-ni-ovde ili i-tamo-i-ovde situaciji, gradeći svoj novi egzistencijalni okvir u Vespre-mu, Mađarska.

Da ne patetizujemo, ne žalimo i ne hulimo, jer to ne čini ni naš autor, bar ne iz samo jednog ra-zloga niti na samo jednoj žici, ali od knjige Anđeo haosa (1993) a pogotovo od Američkih impro-vizacija (1999) Fenjveši tonsko-energetsku potku svojih pesama umnogome izmešta u domen ele-gično-baladičnog, ispisujući baš tako neke od svojih najreprezen-tativnijih dometa poput produk-tivno majestetičnog unutrašnjeg trans-dijaloga Bdenje za majku u kome uz sjajan inventar sopstvene tehničke i druge pesničke zrelosti izlaže i moćan prilog opstojnosti one drevne teze o čarima interakci-je govora lokalnog i univerzalnog.

AN

ĐE

O H

AO

SA,O

RP

HE

US,

NO

VI

SAD

200

9.

76

3.

slika sveta, vazduh boje pluća

Nešto se konačno završava.

Okeana neće biti više, bio je jednom jedan.

Pa opet, kroz poluotvoreni prozor

čovek ipak nekog čeka,

tada mu se čini da vidi rodu na jed-noj nozi.

Američke improvizacije, Bluz iznad okeana

To lokalno i to univerzalno sade-nuo je O. F. u brojne, raznolike jezičke i druge imaginativno opi-pljive slike iz kojih ipak emanira relativno ujednačen i semantički čitljiv ideo-supstrat koji bismo s malo uopštavajuće volje lagodno mogli imenovati – slikom sveta.

A šta tu slika naš pesnički kolega? Evo tog inventara, ne samo po srodnosti, već sadenutog u najma-nje dva niza prepoznatljivih temat-sko-motivskih struktura koje naj-preglednije oslikavaju Fenjvešijev iskustveni dijalog s kuglom zemalj-skom, njenim bićima i himerama.

jezik je u ruševinama, samo frižider bruji

...

dođe dakle ono što nam gospod noć nazva

...

ustajem da još jednom vidim svete obrise

pornografije prezensa

...

teškom mukom izbacim iz sebe dvotačku:

u svetu teče krv

...

približava se život

sada upravo ulazi u robnu kuću

...

majko, ja samo kažem ono što se ne može reći:

duh jede dinamit za večeru.

Čuje se sveta pesma haosa,

iz Božjeg oka sipe suze,

u mlakom rominjanju kupa se livada.

...

i moji dani su se udavili u reci

sve je sanšajn, veri gud

...

Majčice, život je konac

u kaputu prišivenom za jedno dugme

Za čitaoca koji zna sva slova, tu nema tajne. Dovoljno je dodati tek napomenu da se osnovne aporije Otovog Weltanschauunga, da ne kažemo baš Weltschmerza, lomata-ju negde između verbalno postvare-nih signala svesti o spektakularnom po-robljavanju i medijskoj ispra-žnjenosti sveta te neke vrste post-ontološke zebnje nad sudbinom

onih naših “predela i prizora, bića i događanja” (što reče blagočestivi B. Ivkov) koji su već toliko u nesta-janju da ih zapravo više i nema van jezika i sećanja.

Međutim, u toj “slici sveta” kao tekstu, jer bez teksta se ni u poeziji ne može, ima i bezbroj vitalističkih ispada, ironijskih i blasfemičkih obrta od razložno sadenute global-semantičke matrice, svakojakih di-storzija, interno-poetičkih ekscesa, trans-pastiša, post-citata i inih pa-smotvornih turbulencija svakojake vrste, da uprkos svemu možemo slaviti, makar i ne znali šta osim samog slavlja reči koje se rasprska-vaju kao energetska kapsula “večite svežine”, starenju nas samih/sveta, tj. bilo čemu i svačemu - uprkos.

Recimo:

bogu je dosadio sin jedinac, dosadio je

i reumatologiji

ili, nešto vedrije,

pesma je pogubila mlečne zube, na-žalost

doneli su račun za struju, to nije do-bar znak

ali nije ni simbol

Po onome što je pisao, napisao i što piše, Oto Fe-njveši je bio i ostao jedan od najizrazitijih autora, sa velikim A, one formacije vojvođanskih pesnika čiji je rad od početka sedamdesetih godina proš-log veka kršten terminima neoavangarda, vojvo-đanski tekstualizam, post/moderna da bi se od osamdesetih data pojmovna mreža širila bez kra-ja i konca, pa često i bez neke vidljivije potrebe.

77

ili, sasvim po obrascu a protiv nje-ga:

ne tuguj draga mislim ja na tebe

ima kuvanog kukuruza, kokte...

A gde ima kokte, ima i nade, zar ne?

4.

stil, slike, biobeleške, pokondire-na rok citatnost

Sad znamo šta piše O. F.

A kako on to još piše?

Poglavito rečima, pogotovo u slika-ma. Jer ako je naracija s tenzijom ritmizovanog “dugoprugaškog go-vora” umalo kanonsko ishodište nastanka i sigurnog hoda njegove pesme, ako je minimalistička in-terpunkcija garant aktivne, flek-sibilne čvrstine njenog skeleta, dok su katalogizacija, repetivnost motiva i jezička igrivost s kojom se oni prepliću taj skelet sam, onda bismo kao meso i unutrašnje organe Fenjvešijevog pesničkog teksta ponajpre morali imenovati njegovu slikovnost, već pomenutu sklonost ka biobeleškama u kojima se glas poetskog subjekta udružuje s prepoznatljivim privatnim govo-rom jedinke O. F, kao i često po-zicioniranje onoga što kao pesma nastaje u koordintanu mrežu ne/arbitrarno postavljenih citatnih orijentira, gde je u igri sve što je našem subjektu važno, od izvoda iz literarnih preteča i generacijskih ja-rana do invokativnog jezičkog fra-gmentiranja rokenrol uzora i sva-kojakih art&heart&soul pastiša.

Od generacijskog je tu možda i ponajmanje, ali ne i u slikama i na-činu njihove gradnje. Jer, baš kao i autori prethodne - prve, te njegove – druge generacije Symposiona, ni

Fenjveši nije imun na slikotvor-ne impulse iz sfere nadrealističke imažerije, mada sa očiglednim docnijim i ponešto svežijim trans (trance) dopunama.

Jauču lubenice i dinje / jednostav-na bića, koja su stvorena na osnovu nečije slike – piše tako on, naizgled jednosmerno, negde na sredini svog pesničkog puta, u knjizi “An-đeo haosa” (1993), da bi u isto vre-me uspevao da isplete i očigledno složenije unutrašnje prizore u koji-ma se rad oniričkog i verističkog principa gradnje slike stiču sa vi-brantnim poetskim potencijalom:

jedno super prasence prolazi ovamo, na jednoj strani

mu visi slanina, druga strana mu je odrana, tetura se kroz

ovaj pejsaž čist kao torta, svoje usa-mljeno srce trlja o šta stigne.

A tu su i razigrane višeslojne slike-prikaze čiji će se motivi ponavljati

i drugde u ovom opusu, s logikom repetitivne biobeleške, makar da je svaka dovoljna i sama sebi i svojoj pesmi, baš kao ona što glasi:

Iz kutijice izvučem bradavice moje drage.

Ližem balege.

Obrušava se na mene univerzum,

a koju bismo s primesom možda i razložne post-kritičarske nonšalan-cije mogli dovesti u zanimljiv od-nos s jednom hronološki ranijom, ništa manje ni više spokojnom, ovakvom:

livada je kao u Tibulovoj pesmi

sagnućemo glavu na mahovinu,

makar produktivnog ekscesa radi.

A da ne bismo baš sasvim zanema-rili one lapidarnije jezičke igre i tri-kove u Fenjvesijevoj poeziji, kojima kontekst možda i nije neophodan, pomenućemo bar dva primera njegovog jezikovanja, oba iz iste pesme, Kiklopska patrola, posveće-ne Janošu Siveriju. Evo ih, svaka u svome stihu, pa i uz neki pored:

ni tebi nije dobro

ni meni nije dobro

za nas je ratimir podjednako opasan,

i

divlje vreme i skup fikcija

devicamarijabenzin sa drugačijim akcentom.

Sažeto, zar ne? Baš kao u mađar-skom jeziku, pa još kod pesnika.

AM

ER

IČK

E I

MP

RO

VIZ

AC

IJE

, A

RH

IPE

LA

G,

BG

200

9.

78

5.

šta još reći, pa ćutati

Ono što još treba reći, pa zaćutati, ma-hom je namenjeno mlađem čitaocu ove knjige, jer stariji to ionako znaju.

Po onome što je pisao, napisao i što piše, Oto Fenjveši je bio i ostao jedan od najizrazitijih autora, sa velikim A, one formacije vojvođan-skih pesnika čiji je rad od početka sedamdesetih godina prošlog veka kršten terminima neoavangarda, vojvođanski tekstualizam, post/mo-

derna da bi se od osamdesetih data pojmovna mreža širila bez kraja i konca, pa često i bez neke vidljivije potrebe. Uz njegovo pisanje i imena njegovih najbližih pesničkih drugova koji su mislili i pisali na mađarskom, od kojih smo neke već pomenuli, podjednako lagodno bismo kao sin-hrone repere mogli navesti i imena Vojislava Despotova, Slobodana Tiš-me, Jovana Zivlaka, Ota Horvata, Vojislava Karanovića, Joana Flore, Vladimira Garjanskog, Lasla Blaško-vića, baš kao što bismo danas mogli potezati i imena već uveliko poznatih

i afirmisanih mađarskih, evropskih ili svetskih majstora stiha.

On sada piše u Vespremu, Mađar-ska, verovatno za nekim kompjute-rom, baš kao što ga i mi možemo čitati na Internetu uz pomoć naših kompjutera ili u mađarskim, svet-skim pa i našim hard copy časopi-sima, poput Polja, Povelje, Ulaznice ili Beogradskog književnog časopi-sa. Pa, evo, i u ovoj knjizi.

A sada – na čitanje. Pesme su to vred-ne vernog čitaoca, kad već predgovo-rima nije verovati.

79

Brankica radić___NISMO DJECA, ZABOGA!

ATELIER FRITZ

miris

Loše iskustvo. Ako prestanem čitati. U mozgu bez struje. Ne znam pisati. Tako se plašim neugodnosti. Voljela bih nepoznato. Nesigurnost.

Na balkonu ću posaditi šumu. Bor i hrast. Ako se izg-ubim. Možda u nečijoj priči. Kao uvijek. To sad znam. Kao uvijek. Nečija priča postane moja.

opis

Lijepili su plakate. Zidovi išarani kredom, možda ugljenom. Nisu obećali ali ipak će ponovno doći. Is-pred istih zidova kao ogledala. Kao topla para iz usta zamagli pogled, kao grudi se nadimaju. Bilo je riječi o pobuni.

Znalo se sve. Samo malo. Kad bi more bilo bliže. Kad bi nas rijeka okupala. Bi nas šuma sakrila. Lijepo sam govorila.

Šuma bez traga. Dakako, to nisu mogli razumjeti. Topli dah je mutio razum. Naš daleki prijatelj.

niz

Igre su počinjale rano. Rosa se hvatala za nogavice. Paučina lijepila za tijelo. Danima su svi u mojim sno-vima plakali. Ljeto se bližilo kraju.

Ne igraj se rata. Okreni lice. Na zatiljku naslikaj va-trenu pticu. Zažmiri. Onda otvori oči. Diši. Nešto će se desiti.

Zamisli korake kako ispituju tišinu. Pa dubina otvori put u unutrašnjost. Lijepo je znati. Nitko nas ne čeka. Izbliza fotografije odaju tanke crte sumnje.

O bliskosti nismo razgovarali. Zatvorim oči. Ispitujem otkucaje srca. Kad otvorim oči to je zato jer želim svi-jet. Kozma mi je već jednom rekao: nije sve unutra.

san

Sve je izgledalo. San je prekrio kuću. Stakleno zvono i kuća od crvene opeke. Spavamo vani pred stepeni-cama, jer smo tu sretni. Nadamo se da će potrajati. Kad se probudimo da ćemo biti crveni. Opijeni od opeke. Mali, sanjali smo kuću. Lako se budili.

80

Metro je isplivao na površinu. Dugo, dugo smo san-jali. Zatvori oči, stisni palčeve. Napokon. To nije do-bar početak. Gledao sam djevojku. Zamišljena sjediš iza stakla. U kom gradu. Iza svakog prozora. Pokret, nečujan. Nečujno već padao snijeg. Nije ga dugo bilo.

Mjesec je zastao. Pun. Vidjeli smo. Izbliza se činio topao. I zima je prošla. Nagoviješteni snijeg se istopio. Tako. Nagoviješten. Istresam riječi na papir. Slažem. Premještam. Najviše brišem. Tebi ponavljam. Zatvo-rimo vrata. Prozore. Tako. Vani se dešava nešto drugo. Sasvim. Pisanje. Na tajnom mjestu. Jezik. Izmišljen.

ime

Put je vodio uz samo more. Tamnocrvena zemlja. Vruć šljunak. Koliko je mojih puteva? Koliko crvenog? Dok plivam vidim svoje ruke kako promiču.

Zimski period. Ovdje nikog. Brbavice na rukama. Linije na zidovima. Sva imena. Luke, gradovi, ulice. Noću. Kad bi mi ime bilo drugo. Staro. Ili drugo.

otklon

Sunce zuji.Dugo sam.Sama na željezničkoj postaji.Cestom se vukla kolona.Dosadni automobili.

Njihovi ljudi.

Iza knjige skinem lice.

Oblizujem usne.

To ništa ne znači.

Želim biti drugdje.

Dolje.

Okrenem stranicu.

Čelom.

Dodirnem slova.

Kad zatvorim oči.

Ovoga puta doista odem.

Nestanem.

Prije nego što nečija ruka.

Napišem kraj.

grad

Znatiželjna.

Dodirne svoju ruku.

Onda stol.

Zatim stolicu.

Ako nije tu.

Možda šuma.

Da je jelen.

Da je snijeg.

Rijeka.

Čovjek u rijeci.

Nije san.BR

AN

KIC

A R

AD

Ić

81

Oči otvorene.

Ispočetka.

Lijevo je kuća.

U vrtu.

Kratke rečenice.

Zapisat će na papir.

Nerazumljive.

Znatiželjno će čitati.

Pisati budućnost.

Bez kraja.

Bez smrti.

Grad se trošio.

Na prvi pogled.

Znatiželjno.

Hik

nitko nitko nitko ne zna što će biti sjene su jahale sa sjenama su se njihale kao konji ja si njišem bedra znaš li ti uopće što o drugima što žive a ti ti ne mucaj mucaj zagrcnu se

djeČak

Kao igra. Kao svašta. Sviđa mi se.Lijepit ću ti naljepnice, kaolice, oči, grlo. Razgrćem.Provlačim ruku. Iščupat ću ti lice. Prisloniti. Lako. Kosa mi je svijetloplava. Lice već drugačije.

odnekUd

Dođi. Ispitaj dubinu. Na granici. S druge strane

more. Kao u Normandiji. Stabla su srednjovjekovna.

Pašnjaci, krave. I crne točke. Na raskrsnici

skreni desno. Nećeš stići. Put se neće

vidjeti. Prođeš li ispod granice past će

noć. Meni neće biti.

Uvijek

Varalica romana.

Nitko nije znao tako dobro. Isperi

mi mozak. Oko riječi.

Roje se misli. Mirišeš na snijeg.

Mirišem na toplo. I to je sve.

ozBiljno

Vozili smo prijateljicu na aerodrom.

Tata joj je kupio violinu. Imala je svega

četiri godine. Odmah se pokazalo da je talentirana.

Sada je putovala. Sjedili smo na aerodromu i pili espreso.

Nismo mogli. Svi bismo putovali. Pod nogama je vibrirao beton.

Kao u Hong-Kongu. Vibrira beton. Ne moram zatvoriti oči. Ruke znaju.

Reci :

/ / /

Nešto toplo. Nešto meko. Kao miris. Tekuće. Tako.

PH

OT

O:

STA

NK

O A

BA

DŽ

Ić

84

zaBorav

Osjetila sam ubod. U plavo. Grom je još uvijek odzvanjao.Do slabosti. Do ludila. Kojim putem poći ? Od jezika do jezika. Veza. Kao neizbježna. Jezik isturen. Odvojimo se. Nevažnost. Znala sam da ne smijem. Tekst. Netko je pokucao na vrata. Nešto će se promijeniti. Iz sjećanja.

FigUra

Odlučila sam poći. Pred svima. Djevojčica se nasmiješila. Istog trenutka zaplakala.Noć me progonila. Izvila sam lijevi bok i izbjegla udarac. Onda je zrakom projurio crveni insekt. Život je paučina. Bolje. Dah je ostao u mojoj utrobi. Djevojčica senasmiješila. Nikad ispočetka.

list

Grad je mirisao na naranče. U novinama je pisalo nešto o uraganima. Pažljivo sam čitala. Oblaci su se kretali. Imali prednost. Makete su otvorena ratišta. Su kao limeni vojnici.Dječak je pao niz stepenice. Po tko znakoji put. Tambur odzvanja u mojoj glavi. Ne zaboravi da sam još. Lisica šuma.

val

Sada želim potres. U knjizi. Možda korida. Možda način za događaj. Plavi je dječak volio priče. Sjeo. Tiho zatvorim oči. Na drugoj strani. Vidjelo se.

Dječak je otvorio oči. To više nije bila ista priča. Netko je drugi. Kad se sve završi. Zaborav.

Faraon

Kawalerovitch je bio Poljska. Poljska je željela faraona. Misli su lutale. Rječima je stizao dah. U sparini vlazi tijela.

Zlato je boljelo. Nisu sve majke bile. Njihale se. Tiho. Tiho.

Veliki ljudi, mala srca. Ili obratno. Na vratu je kucala nježno. Krv predaka. Faraona.

oprez

Ja sama. Ruka odmotala loptu. Preskočila meridijan.Nismo se sreli. Vrijeme nas preskočilo.Desio se otkucaj.Disanje

Taj kolaž u meni nečiji lik prepoznajem duboko zaronitidah pretvoriti u kovitlac zalijepitikomadiće da nikada ne otpadnuostat će trag uvijek ostaju tragovikad se istopim cijedi se smola snijeg naježim seuvijek na isti stih.

dUgo. dUga. neizmjerna.

U Kopenhagenu litica. Krpice zemlje. Baltikna postelji bez. Točno modra.

85

Zategnuta i nevidljiva. Na krajnjem sjeveruskakači lakoga neba. Na filmskoj vrpcinepoznata priča. Veselo društvo zec i pisac.U krajnjoj napetosti. Oslobođenje.

kaFka

Odsjaj oka. Tanki prsti. Ipak ispočetka. Ne zaboravi mlijeko. Užarena. Bez imena. Ploča.Povratka.

pUt

U mom vlaku su svi ružni. Slala je razglednice. Rijetko putovala. Lijepa.

Ta blizina. Štiti me. Otvori. Pritisni čelo. Nismo djeca, zaboga.

BRANKICA RADIć rođena je 1969. u Splitu. Studirala na Filološkom fakultetu u Beogradu. Nastavila studij u Parizu gdje sad živi.

Prevodi hrvatske pjesnike na francuski i radi u izdavaštvu.

86

intervjU

armano jeriČević___TIGROVI I OSTALO OD ČEGA SAM ŽIV

SU-DJELOVAO U PROSTORU MIROSLAV MIćANOVIć

Znao sam što će se dogo-diti, ali sam izgovorio tu rečenicu, jednostavno rekao sam mu: Arma-

no, volio bih da u tekstu napravimo nešto što će govoriti o tvojim sli-kama, o psima koji nam svaki put trče ususret kad dolazimo kod tebe i strahujem da ću ih zgaziti, o po-lju lavande, o izborima i odlukama. Rečenice i namjere, želje i moguć-nosti, miješalo se s jednostavnom hranom, mirisima, ali poznajem sebe: i oduševljenje i strast posto-je tada i u tom trenutku, kad sam sretan da postoje točke izvan glavnih prometnica i glavnih vijesti. Da se razumijemo, dodao bih: nije mi to nepoznat jezik, ritual, nije mi to ne-poznata životna gimnastika da nešto izgleda kao izbor, a nerijetko je samo nužnost. Izbor je htjeti i biti na više mjesta, kriza je kad znaš da te sva jednako privlače, ali da ništa zaključ-no nije dobro. Ili sve je dobro, ako znaš izaći iz toga i krenuti dalje...

Armanove slike imaju svoju pret-povijest i nisu samo od onoga ma-terijala koji u rukama misli da drži njihov vlasnik, autor… Sudjelova-nje u prostoru (Istra, Furuli) u dva

čini dovoljnim, kao znak koji će ubuduće biti oznaka za vrijed-nost i pouzdanost, ili to već jest, a da mnogi od nas to ne znaju.

Armano Jeričević: Tko je ili što je to Armano u potpisu?

Zbroj znakova (slova) koja suge-riraju identitet koji je nemoguće definirati.

Kada je o slikama riječ one jesu u svoj svojoj pojavnosti s potpisom i bez njega kao arte(fakt).

Zašto uopće identificirati nešto što po sebi je. Ako je mogući od-govor komunikacija, ne komu-niciraju li slike same po sebi? Ne miriše li ruža neovisno o imenu?

U vremenskim odmacima prepozna-jem svoj uradak no prepoznajem i promijenjenog sebe (što me zabavlja).

Neke radove bih mogao iznova pot-pisati s Janko, Marko...

Naime, nepouzdanost identiteta, kroz vrijeme i prostor, čini čin potpi-

Onda se valjda prestra-šeni dio mene potpisuje.

podneva, zajedno s pčelama, samo je još jedan od mogućih tekstova, koji govorimo, čitamo, pišemo i upisujemo u mapu svijeta, na kartu vlastitog putovanja.

Istraživanja. Tko. Što. Gdje. Kada. Zašto. Možda su bolja padežna pita-nja. Znam da sam tamo bio. Znam da ću se vratiti. Znam da neću osta-ti. Ne znam koliko ću još nakon toga napisati tekstova. Manje nego ih ima u mojoj glavi. Odustajem. Ne odustajem. Sad:

Miroslav Mićanović: potpisuješ svoje slike s armano: što ti se to

87

sivanja patetičnim, no moj ja se ipak potpisuje inercijom civilizacijskih uzusa koje počivaju na strahu, od koji je strah od nepostojanja, neprepozna-vanja (potvrde da jesmo ) ključan.

Onda se valjda prestrašeni dio mene potpisuje.

Slika ili bilo koji oblik umjetničkog izraza nastaje po stvaraocu u danom trenutku pa postoji neovisno o stva-ratelju i identificira ga virtualno, najčešće po daljnjem tijeku uvje-ravanja i objavljivanja da je nešto što je stvoreno nečije. I što s tim.

Mudrac u meni se pita o namjeri. Pitanje koje vodi direktno do pita-nja o slobodi i smislu stvaranja.

Pa se može samo o tome u beskraj s neizvjesnim ishodom...

Da bih umirio ontološku tektoniku potpis proglašavam ravnopravnim, crti, mrlji, boji ili bilo kakvom tragu u kadru slike koji zauzima ravnopravno mjesto u kompoziciji.

Slika sama jest potpis. Konkretnog trenutka.

Ako se stvara odvojeno od namjere (cilja), djelo je to sličnije stvaratelju.

Ako slika nastaje nenamjerno, ana-logno, duša – materijal, kako zboriti o vrijednosti, kome ili koliko je ta-kvo što vrijedno ili će biti vrijedno.

Da bismo odredili vrijednost (jer što ćemo sa strahom od nemanja vrijednosti) izlazimo iz prostora spontanosti u prostor namjere pa si odredimo cijenu.

To što radimo postajemo mi, to potpisujemo, etiketiramo, pa je po-uzdano, pa oni koji to još ne znaju, saznaju pa su svi sretni unutar do-govorenog sistema vrijednosti.

Rekao bih da sam intimno u limbu između ideje o ne-moranju stvara-nja i stvaranju s namjerom samopo-tvrđivanja.

Dualizam ili dijalog mudraca i stra-šljivca.

Mićanović: možda bismo trebali početi od prostora, kod tebe kao da se to isprepliće, prostor slike i pro-stor življenja. gdje si sada u istri, kakav je to životni okoliš ili životni kontekst u kojem slikaš, živiš?

Jeričević: Inkarnirani, zauzimamo prostor; su-djelujemo u prostoru.

AR

MA

NO

JE

RIČ

EV

Ić

AR

MA

NO

JE

RIČ

EV

Ić

88

Živa smo, svjesna bića, kao otvore-ni sistem u stalnoj promjeni.

Naša tjelesnost i naša metafizičnost u neizvjesnosti promjena traže balans da bi opstali. Umjetnost, filozofija i druge metafizičke disci-pline naš su komunikacijski alat sa unutarnjim i vanjskim prostorom, ravnopravno beskrajnim.

Sama svijest o beskraju jednako je strašna koliko i uzbudljiva. Hrabri i ludi su ljudski pokušaji da se be-skraj istražuje kroz kadar slike ili bilo koji prostor ograničen svojom fizikalnošću.

No, to nam je dano.

U jednom trenutku svog života izabrao sam prostorni kontekst za koji sam mislio da je optimalan za fizičku i metafizičku komunikaci-ju mojih potreba.

Hrabro i ludo je bilo konceptuali-zirati svoj optimum u ime slobode.

Taj izabrani prostor je postao ka-dar u kojem su se uistinu isprepli-tali prostori naslikanih i nenaslika-nih slika sa svakodnevnicom koja je jednako stvarna.

Još sam tu, na vrhu brda u idili napuštenoga istarskog sela nakon deset godina s jasnom idejom da je taj izbor ravnopravan nebrojenim

mogućim izborima «optimalnih mjesta za biti».

Mogao bih reći da je prostor još do-voljno prazan, dovoljno poljopri-vredan, dovoljno visok, dovoljno mediteranski, možda i zahtjevan i mističan da bi mi dao osjećaj op-timuma.

A sutra je novi dan.

Mićanović: put i promjena imaju svoju pretpovijest: kao da je že-lja za promjenom bila presudna, što si htio promijeniti, što te je vodilo, koje (životne) odluke su bile presudne. koju su to život-nu zvijezdu pratio, što si tražio?

AR

MA

NO

JE

RIČ

EV

Ić,

RA

ZG

LE

DN

ICA

89

NE

PO

UZ

DA

NO

ST I

DE

NT

ITE

TA

NE

PR

IPA

DA

NJE

90

Jeričević: Život je put, put je promje-na. Pružanje otpora promjeni, ot-por je životu. Potreba za kontrolom ozbiljan je problem civilizacijski i osobni. Prošavši kroz tzv. kontro-lirano ili programirano djetinjstvo uza svu spontanost puberteta i ado-lescencije bio sam zaveden idejom da je kontrola jedini izbor. (Kao civilizacija prolazimo sličan put).

Promjena se dogodila da bih je na-knadno osvijestio i razumio. Ako je postojala želja za promjenom, skri-vala se u nesvjesnom. Na površini se manifestirao nemir neznanja. Ta sam tri “ne” želio promijeniti, no nisam znao kako i pod koju cijenu. Kumulirane zablude i sve stvoreno po putu zahvatila je ista metla. Moral je doveden u pita-nje. Moral od morati biti onako kako je stečeno, naučeno. Osjećaji nepripadanja i izgubljenosti tresli su krutu strukturu slike sebe pred sobom i promatračima. Ono što me vodilo je tiho dubinsko po-vjerenje u stvarnost unutarnjeg vodstva koje mi ljudi potiskujemo do negiranja. Pa nam svjetovi i svi-jet u globalu izgleda kako izgleda.

Uzbudljivo je i naizgled moćno kontrolirati. Oslobađajuće je tran-scendirati.

Sada znam da sam desetak godina lutanja po bespućima samospozna-je, fizički i metafizički mogao zami-jeniti jednim moćnim transcenden-tnim trenutkom ne pomaknuvši se (fizički) s mjesta.

Mislim da su to opća mjesta ljudske zbunjenosti samima sobom. Ono što slijedi je zagrliti svoju nesavrše-nost i živjeti s povjerenjem u puto-vanje koje nam je dano.

To što tražimo je uvijek uz nas.

Mićanović: govoreći o svom radu, što to sve podrazumijeva (način života, hrana, zrak) ili je i o tome lakše govoriti iz konteksta tvojih slika, njihovih imena? kako daješ naziv slici, kako ona nastaje, prije svega naziv ili sve dođe naknadno?

Jeričević: Dva su oblika rada. Rad jer se mora i rad iz radosti ili rad koji proizvodi radost.

Prvi je čisto ljudski, ropski, iz stra-ha. Drugi je božanski, slobodan, oslobođen razloga.

Svakodnevno se promatram u svije-tlu te ideje. I kada mijesim kruh ili obrađujem zemlju i kada slikam ili pišem. Odvojiti se od vrednovanja bilo koje vrste rada, te raditi kao i disati moja je alkemičarska potreba.

Kada sam u optimumu, sinkronizi-ran, kruh postaje umjetničko djelo, a kada nisam, kruh je gorivo.

Dakle, težim stanju radosti bez razloga.

Po analogiji, slike su ravnopravne kruhu i najčešće ih ne imenujem. Ne imenujem ni kruh naš svagdašnji.

Moguće oblike promjene, kroz simbole vidim na svojim radovima, kao i kroz zbunjenost svijeta oko sebe, koji kao prestrašena životinja traži sklo-nište u sigurnosti kontroliranog poznatog te njež-nom otvaranju povjerenja prema nepoznatom.

MO

GU

ćN

OST

I

91

Želim slikati, no ne želim znati što. Stanem pred prazninu okružen po-tencijalom alata, boja, materijala i prepustim se djelovanju.

Kada sam svoj, proces je meditati-van, bez kontrole, brz. Rezultat je, to nešto, što mi priča o meni i proi-zvodi radost prepoznavanja.

Kada nije tako, može biti zadovo-ljavajuće no nije ispunjavajuće.

U suštini mi se hranimo iskrenošću a strahove (neslobodu) hranimo iluzijama, što nas dugoročno zaro-bljava i odvaja od zdravlja pa smo bolesni na razne načine pružajući otpor preporodu.

Valja nam se ponovo rađati. Svaki dan iznova.

Kada se vidim novorođenog u na-slikanoj slici ili pometenoj terasi radostan sam kao malo dijete.

Mićanović: koji su slikari, koje su ideje upisane u tvoje slike, imam osjećaj kao da bi radije govorio o procesima i energijama negoli o imenima, uzorima, slikarima i onome što prethodi tvojim slika-ma.

Jeričević: Vjerujem da je sve kolek-tivno nesvjesno dano, da se u fra-gmentima upisuje u sve slike koje imaju biti naslikane.

Jedna je slika i bezbroj slikara.

Volim one iskrene, braću alkemi-čare. Tigrove kojima oči svijetle u mraku.

Kriterij je neispričljiv. Samorazumljiv. Kada se prepoznam u nečijem djelu, radostan sam pa me otvara radu.

Dvadeseto stoljeće je sublimiralo ljudsku svijest u nemjerljivo krat-kom roku u odnosu na povijest. Beskrajno mi je uzbudljivo, zastra-šujuće i blisko.

Avangarda je, mahnito doduše, od ruske naprijed, stvarala vibraciju koja mene, a mislim i sve nas po-ticajno trese.

Unatoč svevremenosti ljudskosti, sada smo na rubu bitne promjene koju naslućujem. No još je ne vidim jasno.

Moguće oblike promjene, kroz simbole vidim na svojim radovima,

PR

OST

OR

VR

IJE

ME

92

kao i kroz zbunjenost svijeta oko sebe, koji kao prestrašena životinja traži sklonište u sigurnosti kontroli-ranog poznatog te nježnom otvara-nju povjerenja prema nepoznatom.

Blizak mi je zen. Civilizacija bi nam se mogla ozeniti.

Sve navedeno i sve nenavedeno je uzorno te se oslikava.

Mićanović: nerijetko kad govori-mo s drugima o njima i njihovu radu sugeriramo kao da oni imaju koncept, da je uvijek bila riječ o izboru i da rade upravo ono što su htjeli, a zaboravljamo da je to nerijetko ono jedino što su mogli. što si ti htio, što bi ti htio, što sada radiš?

Jeričević: Koncept je metafizički kadar. Konceptualizirani smo lakše vidljivi i prividno sigurniji. To jest naš izbor. Jedan od beskonačno mogućih. Nijedan izbor nije ni dobar ni loš osim što je opasan po (ontološko) zdravlje.

Isticanjem nečega isključujemo ili potiskujemo ostalo. Samozadovolj-ni smo i ponosni unutar vlastitog kadra.

To je uistinu ono što tada i može-mo.

Nemati pitanja i ne trebati odgo-vore može biti alternativa koncep-tualnosti, no izgovoreno i napisano automatski postaje koncept.

Moje biće išće

Dijamantna vrata

I ključ od tišine

Da ne trebam nego da jesam. Da ra-dim to što radim. Upravo sada pišem i uživam.

U sljedećem sada, čistim ribu ili

Ležim na leđima

Otvoren

Strpljiv

Mićanović: kako ti protječe dan, kad i kako radiš? gdje se i koliko krećeš izvan prostora u kojem sada živiš? što bi netko tko želi doći do tebe i do tvojih slika trebao znati? je li dovoljna adresa, preporuka?

Jeričević: Nastojim teći s danom kakav god bio. Proteče li dan bez mene, ne uživam. Nisam u životu.

To su nikad i nikakvi dani.

Svi ostali se ne daju prepričati.

Kad se krećem, kupam se u moru, kupujem u dućanu,

Povremeno posjećujem prijatelje

Lomim im kičme

Pojedem papagaja

Naslikam autoportret

U odlasku ih zbunjene

Poljubim u čelo

Onaj tko želi doći do mene neka dođe prazan

Čekam ga spokojno

U kutiji od čokolade

Na plaži od snova

Mićanović: dolazeći u dva navra-ta do tebe, uvijek sam bio na nesi-gurnu putu, skrenuti tu ili tamo.

Rekao bih da sam intimno u limbu između ideje o ne-moranju stvaranja i stvaranju s na-mjerom samopotvrđivanja.

znao da privlačnost mjesta na ko-jem živiš i prostor, koji si umno-gome oblikovao za vlastiti život, ima ono nešto što je uvijek ma-gično i važno: mir, prepuštenost sebi, aktiviranje vlastitih snaga i pisanje. istodobno, znam da bi mi to mogao biti samo jedan san, jer ne mogu bez vreve i buke svijeta. kako izgledaju jesen i zima dok si tu gdje jesi? kakvi su dani i noći?

Jeričević: Ta tvoja nesigurnost puta je sjajan potencijal. Tvoje lutanje je proizvelo i ovaj tekst.

Ja mogu bez ovog prostora koji zoveš privlačnim i magičnim pa mogu i optimalno s njim ili bilo kojim drugim prostorom.

Snovi su slatki no to je samo jedan od okusa koji nas hrani. Svijet je i gorak i ljut i razumljivo je da ti treba. Prebaci slatkoću u stvarnost i uživaj.

Dok sam tu gdje jesam, jesen je prekrasno jesenska, a zima zimska.

Dan me rastvara ljepotom

Noć me mazi

Osim kad ne.

Mićanović: Može li se živjeti od sli-kanja? Kako prodaješ slike?

Jeričević: To sve, od čega sam živ, uključuje i slikanje.

Slike prodajem tako da ih dajem pa mi se daje novac pa se to zove prodaja.

93

Pozivam sve koji žele primiti moje slike da me posjete i da mi daju.

Unutar kolektivnog nesvjesnog neka moje metafizičko iskustvo postane dio vašeg, pa me nagradite.

(Da ne trošimo vrijeme na eko-nomsku propagandu, podaci po-znati redakciji)

Za sve ostale slučajeve, oprostite mi

ne čitajte

što ne razumijete

ne gledajte što ne vidite

budite leptir

bez želja

šaren i slobodan

lak u nestajanju

p vam materina

Mićanović: ovo je mjesto gdje raz-govor možemo završiti ili ga nasta-viti s tvojim pitanjem: meni ili sebi?

Jeričević: Ne možemo nikada ništa završiti.

Sad idem čistiti ribu na terasi gdje sam neku večer gledajući zvijezde stajao i pišao

Mlaz tople tekućine stvarao je obli-ke po šljunku parafrazirajući nebo (za smislom žudim mislim)

Otvorio sam sasvim jasnu moguć-nost propišavanja tla na kojem stojim

I zapišavanja zvijezda s druge strane svijeta

Kako lijepo, kako uzbudljivo

Uz blaženo olakšanje lišeno krivice

Na rubu terase stojim slobodan i pi-šam po zvijezdama

Putem od Zagreba, 29. rujna 1962. godine, do istarskog sela Furuli, bez obzira na to je riječ o likovnom ili misaonom, traje istraživanje osobnosti i smisla. Putovanje je ostavilo brojne namjerne i nena-mjerne tragove po svijetu, dije-leći intimno u potrazi za općim.

Armano Jeričević, Furuli 24, 52434 Boljun, 091/57 60 434

www.sensemanufacture.com

Hrabri i ludi su ljudski pokušaji da se beskraj istražuje kroz kadar slike ili bilo koji prostor ograničen svojom fizikalnošću.

MJE

STO

94

jelena galijašević___CRNA KUTIJA

ATELIER FRITZ

kako se raĐa pjesma Umorno žvačem zvijezde kao opojne trave od kojih mi se zubi polako kvare... I dok mi klize niz grlo kao ugarci, od kojih su mi oči postale čađave, iz njih se izlegu riječi. Pa lete i cvrkuću po mojoj utrobi, sudaraju se s mojim organima, traže izlaz stvaraju mi nesnosnu mučninu... Na kraju ih izbljujem iz sebe, pa osjetim nekakvo bolesničko olakšanje... I odrekla bih ih se lako, za koru kruha i zrno soli, ali ona praznina što iza njih ostaje u meni kao nikotin traži da se opet šunjam i kradem i vrele zvijezde među zubima krckam. A vjerujte, najradije ne bih!

trovanje Toliko smo ispirali riječi po ustima tražeći grumen zlata, da su na kraju jednostavno zahrđale. Nesmotreno, jedno smo drugo njima izboli... Sada šutimo, i čekamo, tko će prvi pasti otrovan... crna kUtija Jednom ćeš umjesto moga srca pronaći crnu kutiju u koju su zabilježeni svi naši padovi... Tražit ćeš uzalud šifrirane razloge u mojim slomljenim krilima, u tvojim krivim koordinatama, u lošem vremenu,

95

PH

OT

O:

AL

EK

SAN

DR

A O

RL

Ić

u slijepim putnicima, možda čak pomisliš i na teroristički napad, kao da se naposljetku ne svodi sve na ljudsku pogrešku... Jednom ćeš umjesto moga srca pronaći crnu kutiju i bojim se, dragi moj, nećeš znati kako je otvoriti. vjeČni vrtovi Gasiš opuške po mom modrom nebu... Na ožiljcima od opeklina ja uzgajam cvijeće. Mirišu mi vrtovi na paljevinu, ali se tako divno crvene! Pomno domaštavam svaku laticu i bodlju, svaki maslačak, mak i koprivu... sunca od kojih će venuti, vjetar da ih katkad zanjiše i razigranu djecu da ih kidaju! Ovaj pejzaž ne dam nikom! Čuvam ga za hladnu vječnost,da se njime pokrijem i zgrijem!

metastaza Ulaziš bez kucanja u moj preuređeni stan... Ostavljaš blatnjave tragove po mojim bijelim sagovima, kidaš mi šarene tapete i prugaste zastore...

Čujem jecaj svoje duše sklupčane pod krevetom ... Bol je opet metastazirala u stihove... Iscjeljenje je zabluda, do koje mi nije stalo.

proroČanstvo Onda nam je ciganka gledala u dlanove. Rekla je, linije nam se mimoilaze. Mi smo se čvrsto primili za ruke možda ih približimo. Rekao si: ionako nas nema, glupo je da nam paklom prijete! Ja sam, za svaki slučaj,linije prepravila oštricom.

96

prokletstvo Netko je protrčao pod mojim prozorom, nosio je moje drhtaje, ogledalo se razbilo… Zajedno smo sakupljali krhotine, zajedno rasijecali šake. Nosio si komade mojih kukova i ramena u koš za otpatke, ja sam ostala na zidu da se ne vidi rupa.

JELENA GALIJAŠEVIć rođena je 1984. u Beogradu, gdje je završila Filološku gimnaziju klasičnog smjera i studirala talijanski jezik i književnost. Od 2004. živi u Zagrebu, gdje radi kao TV-montažer i tekstopisac. Bila je laureat Limskih večeri poezije. Objavljivala je pjesme u časopisu The Split mind, a uvrštena je i u antologiju pjesama tribine Jutro poezije. JE

LE

NA

GA

LIJ

AŠE

VIć

97

(p)ogled

miloš ĐUrĐević___IMPERATIV EMANCIPACIJE I LJUBAVNA POEZIJASPIRALE SANJE SAGASTE

Nova knjiga pjesama Sa-nje Sagaste u cijelosti se okreće oko jedne nemoguće želje. Želje

za osjećajem i žudnjom koja bi u sebi nosila jednako nemogući naboj i nepostojeću energiju dostatnu za neprestano obnavljanje i samorepro-dukciju, kako bi ono kretanje odno-sno strujanje, kad je jednom pokre-nuto i inicirano, trajalo, nastavljalo u sebi i iz sebe, vrtložilo se u posve konkretnim, po inerciji tijela skuče-nim, taktilno bliskim unutrašnjim prostorima, odnosno po intuitivnim pravilima ekspanzije, u regresivno nezaustavljivim područjima izvanj-skog kao realnog mjesta želje, koja nikad nije dostupna ni prezentna.

A zbog toga jer je nemoguća, ona se onda može repetirati kao izravna, prisna i prepoznatljiva emocija, kao spasonosno rješenje koje je uvijek tu, pri ruci, uvijek dostupno, jer s jednakom lakoćom prima atribute koji pretendiraju prema trajnosti,

kao istinitosti, kao i one koji se s još većom lakoćom gomilaju u smjero-vima ironičnog ublažavanja uskrate, kao zacijelo jedinog središta, jedine trajnosti i potencijalne jezgre, po kojoj se onda to kretanje raspoznaje kao jednostavan privid spiralnog bujanja i širenja kao beskonačne regresije, koje je u isti mah u stanju prikriti primarni užas od reducira-nja, nestajanja i gubljenja kako bi se na njega moglo implicite pozivati.

Neposredno razumljiva iluzor-nost dvostrukog kretanja spirale kao nadređene, generalne metafore ove knjige, svoju zavodljivu, dakle u drugom koraku metaforiziranu regenerativnost, crpi upravo iz la-godne perceptivne predočivosti. Školjka jednako šumi na svakom uhu, i zacijelo će potaknuti lanac osjećaja kojem će se mnogi htjeti barem zakratko prepustiti, kao da nam želi potvrditi da je beskraj, beskraj kao predodžba nemoguće želje, dostupan po svom dokidanju

linearnosti; svoje značenje dobiva semantičkim izuzimanjem kraja, završetka, nakon svijanja u sebe jed-nog svog ograničenog dijela, nakon što poprimi perceptivnu figuru spi-rale. Međutim, čini se da je rad me-tafore time tek ovlašno naznačen.

Naime, žudnja kao nemoguća želja čini okosnicu jednog golemog pod-ručja poezije, koja je pod atributom ljubavna poezija svima intuitivno razumljiva i smjesta prepoznatljiva. Drugim riječima, ne možemo ne prepoznati ljubavnu pjesmu, bilo da je slušamo ili čitamo, jer nam je odmah predočiv i blizak njen osnov-ni impuls, jer nam je njen sadržaj, zbog nečega unaprijed otvoren, i s njim možemo izravno komunici-rati. Imamo nepogrešiv dojam da su pravila tog žanra, zbog nečega, podređena jednom drugom stru-janju, pa se onda možemo uživjeti u ljubavne pjesme, a da pri tome zanemarimo kulturološke i vremen-ske odrednice, odnosno možemo ih

98

zapostaviti, ili eventualno naknadno detektirati, a da pri tome naš doživ-ljaj i užitak ne gubi na intenzitetu.

S druge strane, pobliže određenje ljubavne poezije pokazuje se opet iluzornim i neuhvatljivim. Kod toga se u pravilu kreće od negativnog opisa, kao da nam je poznato što se tu podrazumijeva, kao što zacijelo i jest. Polazi se, naprimjer, od odre-đene podjele, polarizacije, cijepanja, razlike kao negativnog određivanja, dakle od podjele na erotsku i ljubav-nu poeziju. Prva bi se primarno od-nosila na seks i spolnu ljubav, dok bi druga nekako težila izbjeći tjelesne detalje kako bi se okrenula mnoštvu nijansiranih, nimalo paradoksalno, uglavnom iz tijela i njegovih polu-artikuliranih želja izvedenih osjećaja i poopćivih mentalnih stanja. Erot-ska poezija tako bi uglavnom bila svedena na tjelesne, fizičke mani-festacije iste generalne, beskonačno razvedene emocije, ljubavi, dok bi ova druga, preuzimajući ukupnost atributa ljubavna za sebe, imala intenciju da govori o tzv. višim emotivnim stanjima i situacijama.

Kod potonjeg se uglavnom misli na to da su te emocije uvelike zadane skupom određenih društvenih od-nosno literarnih konvencija, koje su, naravno, osmišljene i privreme-no postoje kao trajne samo zbog toga da bi ih mogli kršiti i prekora-čivati, da bi time u konačnici iznova afirmirali, obnovili i očuvali njihovu kohezivnu moć, bilo da se pri tome želi poništiti određena zajednica odnosno konvencija, ili se putem li-mitirane subverzije nastoji zadobiti i zaštititi novi, suvremeniji prostor privacije, i emancipirati govor o drugom i drugačijem. U našem, modernom vremenu, erotska poezi-

ja ustvari preuzima gotovo cjeloku-pno područje ljubavne poezije, pre-uzimajući na sebe zadaću da otvori, i u cijelosti građanski emancipira prostore koji su bili skriveni, odno-sno pod pritiskom skučenih, repre-sivnih društvenih konvencija, ostali su slabo razrađeni i zapostavljeni.

I kod pobližeg opisivanja materi-jala ljubavne poezije, njenog jezika, polazi se od negativnog određivanja i razgraničavanja. Taj se jezik razdvaja na onaj koji primarno prepoznaje-mo kao privatan i izvoran, koji nam je konkretan jer pjesnikinja govori svojim glasom, o sebi i svojim ne-posrednim iskustvima, i onaj koji je formulaičan i retoričan, kada pje-snikinja govori kroz neku personu i preuzima drugu osobnost. Ljubavna poezija uzima erotiku kao svoju podlogu, kao svoj generator, nasto-jeći da na nove i drugačije načine odredi neophodnu distancu spram svog osnovnog predmeta, spektakla spolne ljubavi. Čitajući je shvaćamo da se o spolnoj želji i seksu govori iz vizure afirmiranja individualnosti, sa žudnjom pjesnikinje se identificira-mo jer je prepoznajemo kao jedinku, kao onu koja kao i mi, želi svoju vla-stitost, njezine strasti i čežnje su ono što je određuje kao neponovljivu i uvijek aktualnu, izrazito suvremenu.

Kao čitateljima i publici ljubavne odnosno erotske poezije bliža nam je, nekako nam je samorazumljiva pozicija onih kojima je prešutno, zbog rada konvencije dopušteno da indirektno sudjeluju i svjedoče posve privatnim razmišljanjima, razgovara-njima i nagovorima pjesnikinja i pje-snika dok govore o svojim emotivnim i mentalnim stanjima, koja su ustvari impostirana kao da su za javnost po-sve zatvorene, i za nju načelno neza-

interesirane afere. Otud osjećaj isklju-čivog pristupa u nečije tuđe, pa onda i po recepcijskim očekivanjima posve drugačije osjećaje, koji je omogućen svima zato jer je posve privatiziran. Otud i galvanizacija tog očekivanja u smislu detektiranja mjesta na kojem će se pojaviti pukotine nastale uslijed novog kršenja i razmicanja granica konvencija – jesu li konačno izraženi novi, slobodniji osjećaji našeg vreme-na, ili su ostali prikriveni pod druga-čije upletenim i kodiranim slojevima poetike – odnosno trenutka u kojem shvaćamo da je iza nas ostala još jedna pregrada, da smo nasilnom ekspresi-jom, putem šoka uvučeni u zbivanje kojem se više ne možemo otrgnuti.

Za Sanju Sagastu imperativ emanci-pacije ostaje ugrađen u nosivoj podlozi ovih pjesama. On je svakako prisutan i razgovijetan, premda tek kao odjek, koji se često može osluhnuti kao je-dan od tonova u brujanjima i naglim stankama početne, čini se nezaustav-ljive čežnje neke primarne, a po tome i kolektivne emocije, koja onda svoju snagu crpi iz mnoštva, a ne svoje izdvo-jene drugosti. Po jednoj podjeli homo-seksualne poezije, gay, uvjetno rečeno muška poezija, obilježena je nesputa-nom energijom, govori o opasnostima, izazovima, bolu, sramu, i pronalaženju ljepote na skrovitim, tajnim mjestima (npr. javni zahodi kod H. Cranea, ili njujorške plaže kod F. O’ Hare); s dru-ge strane, lezbijska poezija je sklonija nježnijim, stabilnim vezama, odnosno onima koje makar zakratko u sebi nose takvo obećanje, i često se okreće moral-nim, pa i otvoreno političkim pitanji-ma. Adrienne Rich, na primjer, opisuje nijansiranu intimnost lezbijskog sek-sa, i izražava univerzalnu solidarnost sa svim potlačenim ženama, bez obzira na njihovu klasnu pripadnost.

99

U ovoj poeziji poziv da pođemo na “ironičan put razbijanja privida” intoniran je s jedne rubne pozicije, svakako poosobljene pozicije pje-snikinje, s koje se ona obraća svojoj partnerici i ljubavnici, kako bi za-jedno krenule prema orgazmičkom ushitu. U imploziji samo njihove slobode, međutim, udarni val vraća se u sebe; omogućava nam da na-zremo vrlo umješno i uvjerljivo pre-dočene prizore, natopljene opojnim i blagim mirisima mediteranskog bilja, ili tome oprečne zagušljive interijere ureda u lancu monotonije gradske svakodnevice. Pri tome se glas pjesnikinje uspijeva lišiti psiho-loške kolebljivosti, jer je u pravilu poduprijet i obodren kompatibil-nim očekivanjima implicirane su-govornice, one koja je prati i sluša, odnosno nas kao njezinih čitatelja.

Njezine “lude misli njuše Boga po smeću”, i kod toga snažna tjelesnost i neposrednost fizičke senzacije od-nosi sretnu, po izričaju nekako ek-

statično ravnodušnu prevagu, nad gotovo bilo kakvom mogućnošću dodavanja teološkog predznaka objektu citiranog stiha. Naime, one danteovske postaje iz prvog dijela knjige postavljene su kao struktur-no rješenje za usidravanje i privre-meno kontroliranje, za kanaliziranje erotske energije emocija, kao usjeci u estetičkom dimenzioniranju diti-rambskog zamaha povezanih i me-đusobno uvjetovanih osjećaja. Broj-ni, sjajno upleteni, i kompozicijski u pojedinačnim pjesmama redovito funkcionalni citati, u rasponu od Biblije (u Daničićevom prijevodu) preko Dantea i Nietzschea do J. Pupačića i V Parun, postavljeni su kao izvanjski okvir, kao struktura koja nije organski srasla sa samim pjesmama, pa nam onda pjesnikinja ostavlja široke margine da tu struk-turu potom po svom nahođenju na-dalje preslagujemo, odnosno da tu skelu uklonimo, ukoliko se želimo neposrednije uživjeti u njezine titra-

vo jarke i/ili umjetnom rasvjetom prigušene privatne svjetove.

Kod potonjih je isto tako posve evi-dentno da je riječ o stabilnim kon-strukcijama i artefaktima, jer samo kao takvi mogu iznijeti i povratno učvrstiti ekspresiju ovdje prezen-tiranih emocija. Drugim riječima, pjesnikinja s punom sviješću učinila korak naprijed, pokazujući da se u razmještanju građanskih aranžma-na, u trenju koje pri tome nastaje, nimalo neočekivano može rastvoriti trenutak istinske ekstaze. U bljesku privatnih senzacija onda se, govore-ći o našem užem, nominalno eman-cipiranom, a isto tako uglavnom predvidljivo rigidnom i isključivom, kulturološkom i društveno politič-kom kontekstu, pokazuju granice dosadašnjeg afirmiranja ove po sa-morazumijevanju drugačije pojedi-načnosti, kao i smjer iz kojeg zacije-lo možemo nadalje očekivati nove, društvene i poetičke transgresije.

PH

OT

O:

RO

BE

RT

RA

VN

Ić

100

ljUBo r. Weiss___KAKO JE DANIEL SCHWARZ UMALO POSTAO OTAC

ATELIER FRITZ

posvećeno Luji B.

Ulaskom u knjižaru i razgovorom s Danielom Schwarzom, rabin Kia-šov povećao je zbrku u knjižarevoj glavi do neslućenih razmjera. Sigur-no nije mogao pretpostaviti kako će nešto što je svakidašnje – posjeta i razgovor – djelovati na osjetljiva, preplašena i pomutnji sklonog Da-niela Schwarza.

A taj smušeni knjižar pokušao je u svoj kaotični svijet unijeti malo reda pišući zabilješke o skoro svemu što se dogodilo, događalo ili trebalo dogoditi. Možda je tim skriboman-stvom pokušao preduhitriti vrijeme amnezije, a kako je bio uvjeren da je velika šteta da neki događaji ostanu nezabilježeni - prema onoj izreci: ako nije zapisano, nije se ni dogodilo! - bilježio je svakodnevno na papir, u knjižari, na kojem je pri vrhu stajalo POSLOVI, PORUKE, WIEN, S DATUMOM, mnoštvo

važnih i manje važnih poruka, do-gađaja, poslova. Primjerice “redovni jutarnji poslovi” značili su da treba odnijeti smeće, preslušati poruke na telefonskoj sekretarici, skuhati čaj ili kavu, pregledati poštanski sandučić odnosno pogledati da li je već poštar donio pošiljke, i ako jest, prenijeti ih iz sandučića u knjižaru i na svakoj označiti crvenim floma-sterom datum, zatim eventualno pomesti knjižaru te ako je lijep dan, iznijeti tzv. banana - kutije s jeftini-jim knjigama, pred knjižaru.

I kako ne bi onda, u nekoliko reče-nica, zabilježio posjet rabina Kiašo-va koji se uredno, telefonski najavio.

Na stolne kalendare koje je imao za svaku “bečku” godinu, pod određe-nim datumima zapisivao je Daniel Schwarz priredbe u vezi s “njego-vim” tj. ex-jugoslavenskim temama, ali i važne posjete pojedinaca knjiža-ri. Listajući stolni kalendar moglo se naići na podatak o posjetu, a onda

u dnevnim bilješkama, koje su se nalazile u debljoj bilježnici tvrdih korica, pronaći traženu bilješku. U ovom slučaju pronađena je relativ-no brzo pod datumom 8.6.2000. a iznad bilješke podvučeno je nekoli-ko riječi: POSJETA RABINA KIA-ŠOVA, slučaj ABRAMA RABINO-VIČA, IZRAEL. Preciznije bi bilo ili više bi odgovaralo esenciji slučaja da je podvučena rečenica: KAKO JE DANIEL SCHWARZ UMA-LO POSTAO OTAC, no osnovno je bilo da ga je zabilješka podsjetila u detalje kakav je to bio šokantan razgovor. Šokantnom karakteru raz-govora nije pridonosila samo tema, nego i rabinova pojava.

Rabin Kiašov, koji je mogao imati oko 35 godina, pristala izgleda, garave kovrčave kose, u crnom odijelu, bio je izravan: govorom, pogledom. Visoka čela, bez bora; ispod bujnih obrva žarile su se crne oči nekim svetim sjajem, prodirući prema sugovorniku pogledom koji

101

je imao snagu svrdla. Onaj kojeg je rabi Kiašov pogledao imao je osje-ćaj da se tom pogledu ne možete oduprijeti. A ipak, iste te oči zračile su i nekom blagosti kao što i priliči čovjeku bliskom Adonaju. Malo je zbunjivao oveći, skupocjeni sat, onakav kakve nose ronioci ili astro-nauti, a ne gospoda rabini – mogao je biti čuveni, skupocjeni Rolex - no Daniel nije mogao i biti siguran da je original pošto su se radile i prvo-klasne kopije. Uz svetog čovjeka nije se sasvim uklapao ni mobitel koji ovaj nije ispuštao iz ruku. Kao i lice velike većine rabina (možda i svih) Kiašovo je krasila gusta crna brada koju je povremeno dohvaćao prsti-ma, a taj gest kao da mu je pružao sigurnost i povećavao samopouzda-nje. Knjižar Daniel očekivao je bar nekoliko rečenica o knjižari i knji-gama, no rabin je, gotovo piljeći ne-

Uvod je bio autoritativan i knji-žar Schwarz lagao bi ako bi tvrdio da mu je bilo svejedno što mu je uvaženi gost, u početku razgovora, rekao. Daniel Schwarz protrljao je oči, počeškao svoju bradu, spustio malo naočale na nosu i očekivao daljnje rečenice sugovornika. Nje-govo dodirivanje vlastite brade nije pojačavalo osjećaj sigurnosti.

“Možda ćete se osjećati ni krivi ni dužni, ali morate mi iskreno od-govoriti na nekoliko pitanja. I za utjehu, svakom od nas može se to dogoditi. Stidjeti se toga i negirati bez potrebe, znači komplicirati ži-vot sebi i sinu.”

Za Daniela Schwarza bio je to grom iz vedra neba. On da ima sina – možda nije dobro razumio rabina Kiašova?!

“Znate rabi, njemački nije moj materinski jezik, vi govorite brzo, jesam li dobro razumio, vi govorite o mom sinu?” pitao je uznemireno.

“Samo bez uzbuđivanja i panike! Nikome ne bi bilo lako suočiti se s činjenicom da ima sina a ne prizna-je ga!” odmah se nadovezao rabin, kao da govori o svršenoj stvari. “Re-cite vi meni činjenice, dragi rabine! Govorimo o predmetu stvari, kako nas Talmud uči!” pribrano je rekao Daniel. “Drago mi je da poznajete Talmud”! - lakše ćemo se sporazu-mjeti.” - rekao je rabin Kiašov.”

“Dakle, mladić po imenu Abram Rabinovič, koji se uselio u Izrael prije godinu dana, pred ženidbom je. Vi znate da u nas Židova nema vjenčanja, a da se ne prikupe i pa-žljivo ne pogledaju papiri o rodi-teljima. Dakle, Abram Rabinovič naveo je kao vaše ime i prezime

kao ime i prezime oca…Majka mu je Sara iz Novog Sada, iz Vojvodi-ne koju ste vi dobro poznavali još od mladenačkih dana, navodno s ljetovanja židovske omladine iz bivše Jugoslavije, u kampovima po Jadranu. Voljeli ste Saru, i poslije tih ljetovanja godinama ste se posjeći-vali - ona je dolazila vama u Zagreb, vi njoj u Novi Sad. Nekoliko puta ste viđeni zajedno u Nacionalnom parku Kopački rit, kod Osijeka gdje ste na nekoliko dana znali zakupiti apartman u najluksuznijem lovač-kom hotelu. Možda vam je postalo preopasno sastajati se u gradovima, pogotovo vama u Zagrebu, oženje-nom čovjeku? Ne znam što su vam trebale vožnje čamcima po Kopač-kom ritu gdje ste pretrpani fotograf-skom opremom, snimali, snimali, snimali? Više Saru nego životinje, biljke.” “Da ja vas prekinem, gos-podine Kiašov!? - usprotivio se Daniel Schwarz, sada već vidljivo uzrujan. Pogledavao je prema vra-tima knjižare očekujući mušteriju koja bi mu omogućila mali predah, dala vremena da se pribere, bar za rabinov vatromet riječi koje su zvučale poput optužbe. I zatim da prijeđe u protunapad, znajući kako je to oproban način razuvjeravanja sugovornika, tim više što je imao iza sebe materijalni dokaz koji rabi-nove rečenice čine neodrživim, čak smiješnim. Bio je to adut, najjača, neoboriva karta. A i taj dokaz po nečemu sličio je karti - adutu: bio je od kvalitetne vrste kartona. Ipak, kao i ranije kada se uzruja, osjećao je silnu napetost u mišićima nogu, najradije bi, radi adrenalina koji se povećao u krvi, ustao, krenuo neka-mo… I mišići leđa su mu se zategli, osjećao je bolove u kičmi, počeo se

pristojno u Schwarzove oči, počeo obraćajući mu se gromkijim glasom nego što je uobičajeno:” Vi znate da sam ja nadrabin bečki, nadležan za sefardske vjernike. Dužnost mi je da pomažem sefardskim rabinima u Izraelu kao što oni, kada zatre-ba, pomažu meni. U posjet vama došao sam upravo na molbu kole-ge uz Jeruzalema. Očekujem vašu punu suradnju u ovom slučaju.”

LJU

BO

R.

WE

ISS

102

znojiti i već mu se slijevao znoj sa čela, niz kičmu: počeo se meškoljiti na stolcu, pokoja riječ zapela bi mu u grlu.

“Da li biste vi, gospodine Kiašov, ipak malo mene saslušali? Puno energije, a sve uzalud!”

Konačno je prikupio svu preostalu snagu i progovorio tako glasno da je mogao primijetiti, prvi put, da se rabin trgnuo, a u očima i na licu pojavili su se znaci znatiželje. Mora da se rabi dosjetio stare latinske po-slovice- audiatur et altera pars! - čuti i drugu stranu.

“Pa da čujemo što imate reći u svoju obranu!” - nevoljko je pristao rabin.

“Vi možda jeste napadač, ali ja ne-mam namjeru da se branim. Reći ću vam samo neosporne činjenice. Majku Abramovu nikada u životu

nisam upoznao, još manje bio s njom u nekoj vezi. Laska mi kada se misli kako sam bio intiman s puno žena, ali sa Sarom, koju ne pozna-jem, nikada i nikako. Stoji da sam odlazio na ljetovanja židovske omla-dine, bio sam na najmanje desetak susreta na Jadranu a počeo sam baš kada je jedno takvo ljetovanje or-ganizirano na planini Jahorini kod Sarajeva. Da imamo više vremena rado bih vam pričao o tim divnim druženjima – na Malom Lošinju, na Cresu, u Pržnom u Crnoj Gori, u Zatonu kod Dubrovnika, Štafili-ću, Pirovcu.. Bio sam u Kopačkom ritu, ali to je neka zamjena odnosno netko je tu posjetu i društvo s kojim sam se kretao, krivo protumačio!”

“Dobro, jednom drugom prilikom ćete o ljetovanjima. Ali, kako vi znate za Abrama Rabinoviča i zašto

vas smatra ocem i navodi kao oca?”- nestrpljivo je upao u riječ rabi.

“Jednostavna je to priča. Prije od-laska za Izrael češće je navraćao u knjižaru - barem jednom u dva tjedna. Zanimao se za literaturu o židovstvu, Izraelu, za hebrejski te moderni hebrejski – ivrit. Zapitki-vao me kao na kvizu za te i druge slične teme, a kako su to moje slabe točke, rado sam se s njim upuštao u razgovore. Bilo je to i prisjećanje na gimnazijski maturalni rad kada sam pisao o Izraelu kao jedinoj nearap-skoj zemlji Bliskog istoka, zatim na diplomski rad na Fakultetu politič-kih nauka kada sam mimo tadašnje oficijelne jugoslavenske vanjske po-litike i oštrih stavova prema Izraelu, iskazao znatno drugačije stajalište prema arapsko-izraelskom sukobu, što je na Fakultetu izazvalo malu

PH

OT

O:

RO

BE

RT

RA

VN

Ić

103

buru. Kao tajnik jednog društva dolazio sam u kontakt s temama koje su posjetitelja knjižare zani-male, kao što ga je zanimala moja novinsko-publicistička djelatnost – članci, eseji, čak i intervjui… Rela-tivno mnogo znao je o mojoj ranijoj aktivnosti po židovskom pitanju i nije bilo teško povući me za jezik.”

“A da li je bar kupovao knjige od mentora, pa da kupljene knjige budu honorar…?” - znatiželjan je bio rabi.

“Malo je, tu i tamo kupovao, no sa-tima je prelistavao knjige s regala na kojem je stajala oznaka JUDAICA –EX-JUGOSLAVIJA. Naime, prije nego sam otvorio ovu knjižaru u austrijskoj metropoli, imao sam na-mjeru otvoriti knjižaru sa Judaicom u Zagrebu. Pribavio sam već gotovo 200 knjiga, Jugoslavija se tresla pred potonuće. Izbio je rat i ne mogavši slušati vijesti o pokoljima u Boro-vu Selu, na Plitvicama, preko noći našao sam se u Beču. Poslije sam veći dio tih knjiga prebacio u Beč i one su činile početni dio ponude tek otvorene knjižare…” - raspričao se knjižar, sjećajući se, ne bez pono-sa, nekih detalja iz svoje biografije.

“Sada se vi ne držite talmudskog pravila – odgovaraj prema pitanju. Molim vas in medias res!” - upozorio je rabi pričljivog knjižara.

“Vidi, vidi kako naš bečki rabi do-šao iz Kazahstana ili Uzbekistana, solidno vlada latinskim…Ili bar poznaje neke uzrečice na latinskom” - pomislio je Daniel.

“Gospodin koji se nije zvao Rabi-novič nego jednostavno Jovanović, saznao je vjerojatno od mene da sam bio godine 1971, skoro četr-deset dana u Izraelu, saznao je za moje oštre kritike Tuđmanova anti-

semitizma i neprekidno me pitao za detalje. Nije mnogo ljudi zanimao lanjski snijeg, koliko god on ostavio traga, pa sam odvajao dragocjeno knjižarsko radno vrijeme da budem mentor jednom znatiželjnom stu-dentu. Dužnost je Židova da preno-se znanja drugima. Zanimala ga je Tora, posebno Pirke Avot, Talmud, talmutudski dijalozi, Hanuka, Pu-rim, Jom Kipur…; za kabalističko učenje nije želio pitati jer je znao da se mistično u Židova proučava tek nakon završene četrdesete godine života…Ima još vremena za uče-nje Kabale, drveta života, sfera…, pomirljivo je mrmljao. Naravno, zanimao ga je odnos židovstva pre-ma drugim religijama, antisemiti-zam potican iz kršćanskih krugova zbog navodnog Isusoubojstva. Pitao me čak jesam li obrezan i da li to, ako se čini u njegovim godinama, predstavlja problem odnosno čuo je da su mogući, nakon intervencije, nesnosni bolovi. I nema seksa duže vrijeme, mokriti je bolno.. Jedan-put je svakako htio pročitati knjigu Životni ciklus – običaji kod Jevreja, a kako nije bio pri novcu, molio je da mu je posudim. Iako se radilo o novoj knjizi, a nove knjige nisam posuđivao, iznimno sam to učinio. Onaj koji dođe u moju knjižaru i pokaže interes za židovstvo ima kod mene simpatije pa i sitne privilegije. Običaj je da pri tom u evidenciju zapišem ime i prezime posuđivača knjige. “Zapišite Jovanović!” rekao je dosta tiho. I nastavio: “Ne znam zašto, ali siguran sam, prezime upi-sano u knjigu rođenih nema veze s mojim stvarnim ocem. Majka nije objašnjavala tko je i gdje je taj Jovanović i tako – oca nikada nisam upoznao! Slutio sam da sam vanbračno dijete i da je taj Jova-

nović, ako je i bio oženjen mojom majkom, učinio to da joj pomogne i prikrije činjenicu koja je smatrana sramotom. Biti kopile nije lako, kao ni majci roditi kopile. Majka je po-kojna već dvije godine, dok je bila živa nije rado razgovarala o toj temi, a mnoge tajne odnijela je sa sobom u grob - ni oporuku nije ostavila. Mrtvi ne govore. A pogledajte moj izgled – svi kažu da sam pljunuti Jevrej, Izraelac, još bolje: Sabra!”

“Pa kako ne bi tako izgledao kad nosi majčine gene, a majka je Sara bila Ži-dovka i po majci i po ocu. U Izraelu je postao olim potvrdom jedne židov-ske općine u Vojvodini” - prekinuo je rabin Kiašov Danielovo kazivanje.

“Nemojte zaboraviti da je Sara i relativno često srpsko ime, dosta rasprostranjeno u Srbiji odnosno kod Srba. Nezgodno je reći, ali vama mogu u povjerenju: potvrde jevrejskih opština nije bilo teško dobiti – ako ste bili u prijateljskim odnosima s tajnikom ili nekom osobom iz administracije općine, pa možda i nekom od članova uprave općine učinili uslugu ili mu dali kakav poklončić - evo potvrde koju samo što sam ne ispuniš! U Jugosla-viji je bio samo jedan rabin a općina pedesetak…A da je mladi Jovanović izgledao skoro kao vi, rabi, neospor-no je. Kao dva brata! Samo desetak godina mlađi od vas…I volio je židovsku glazbu, CD-ove i kazete. Još i danas imam njegovu kazetu s najpopularnijim izraelskim i židov-skim pjesmama koju mi je poklonio jer sam ih i sam rado slušao, putu-jući autom…Na kraju kazete, koja nije bila originalna, čuju se glasovi s tečaja hebrejskog jezika. A sasvim na kraju glas spikera radio Jeruza-lema!” pričao je Daniel Schwarz.

104

“Kako je iznenada došao u knjižaru, tako je iznenada i prestao dolaziti. Nestao je bez riječi. Ni obično hvala mentoru za židovska i bliskoistočna pitanja!” - malo ojađeno završio je Daniel ovaj dio kazivanja.

“E, ovo je već zanimljivo!” - pomir-ljivo je rekao rabin Kiašov. “Sve mi postaje jasnije! A vaš ključni dokaz, rekli ste da imate crno na bijelo kako Abram nije vaš sin?!” - pitao je rabin sada već pomalo svjestan da je u po-četku razgovora bio nepravedan pre-ma Danielu Schwarzu, čini se, nevi-nom u ovoj pomalo morbidnoj priči.

“Pokazat ću vam corpus delicti!” - donekle se šaleći, obratio se rabiju. “Ali prije toga, vi ćete mi dragi rabi, odgovoriti na jedno pitanje” - rekao je Daniel svjestan da pitanje može izazvati žešće reakcije.

“Rado!” - ljubazan je bio rabi.

“Zašto toliko provjera, opreza, nepo-vjerenja?” Abram želi oženiti Židov-ku u Izraelu, porijeklom iz Maroka?”

“Otkud sad vi znate da je kćerka rodi-telja porijeklom iz Maroka?” - upitao je iznenađeno, ali bez ljutnje, rabin. “Rekao mi je sam Abram. I spominjao neke važne osobe Izraela, kontakte s političarima, bankarima, utjecaj-nim ljudima….!” - kazao je Daniel.

“Što, pa vi ste ipak u vezi?” - čudio se sada rabin. “Pa zar niste rekli da je nestao bez pozdrava i zahvale za mentorstvo?”

“Da, ali vi niste pitali da li sam s njim u vezi. Ako veza znači dva telefonska poziva Abramova i – ključni dokaz! Ali čemu to istraživanje o Abramovim roditeljima? Mislim da rabini pretje-ruju s tim pitanjima o rodoslovlju” - pitao je kritički i komentirao Daniel.

“Pa, djevojka koju želi oženiti može mu biti – sestra! Znate li što je “ma-uzer”? Daniel Schwarz kaže da zna što je “mauzerka”, brzopotezna puš-ka - ali što je “mauzer” može samo naslućivati. Ipak, ne sasvim siguran u značenje riječi “mauzer”, odmah-nuo je rukom. “Čista teorija!” “E, dragi moj Schwarz, što sam ja kao rabin sve mislio da je teorija, pa čak i čista teorija, a pokazalo se poslije kao - neoboriva istina! Međuljud-ski odnosi su nešto što ni Adonaj ne može zamisliti i kontrolirati. Sve On vidi, čuje, zna i najveće tajne nisu Mu nepoznate, ali ljudi su čudna bića – strasti, naivnost, glupost, lakovjernost, taština, gram-zivost i koješta drugoga odvode ih na takve pute i u takve mrkline da se i Adonaju izgube iz vida. Mi, rabini, dužni smo ne govoriti o po-jedinačnim slučajevima. Kao od-vjetnici, liječnici ili novinari, i mi imamo svoj kodeks. Mnoge tajne članova moje sefardske općine otići će sa mnom u grob” - ozbiljno je rekao rabin. I dodao: “Da li vam je Abram rekao da je marokanska Židovka koju želi odvesti pod bal-dahin – trudna!?”

“Da, rekao mi je to. I da je zbog toga u velikoj neprilici. Njeni rodi-telji se boje kako će ta veza završiti. Kako će se snaći u životu djevojka koja nevjenčana rodi - a otac djeteta koje nosi, ne može je oženiti? Kako će se poslije udati? Možda i hoće, i to se događa, ali po koju cijenu? Ojađeni roditelji djevojke pritišću Abrama da se što prije raščiste stvari oko papira roditelja čovjeka koji želi brak s njihovom kćerkom. Ketuba je već pripremljena! Vole se, dijete je tu, roditelji djevojke nemaju ništa protiv, dapače. I kakvi ste mi vi ra-

bini kada ne odobravate vjenčanje?” - govorio je Daniel žustro, gotovo kao odvjetnik i djevojčinih roditelja i mladih.

“Gospodine Schwarz, ja se ne pet-ljam u vaše poslove oko knjiga, što se vi petljate u rabinske poslove komentirajući neke zakone i obi-čaje koji su stari koliko i židovstvo. Molim vas taj ključni dokaz, što kažete da imate, pa da ovaj razgovor privedemo kraju! Prvi dio razgovo-ra!” - naglasio je rabi.

“Što, bit će i drugi dio razgovora?” - sada je opet nervozno pitao Daniel.

“Mora, takva je procedura. Dokaz?” - opet je bio odrješit rabi Kiašov.

Daniel Schwarz prešao je u pro-storiju uz knjižaru koja je vodila u njegov privatni stan, smješten iza knjižare, okrenut dvorištu. Brzo se vratio držeći u ruci razglednicu koju je stavio na stol, pred rabina, naglašavajući svaku riječ: “Evo krunski dokaz da Daniel Schwarz nije otac Abrama Rabinoviča!”

Rabin je okretao razglednicu – s prednje strane divan motiv bibliote-ke prepune starih, u kožu uvezanih knjiga i rukom napisano: “Na slici je soba Eliezera Ben Jehude u Hebrej-skom univerzitetu Givat Ram”, a na poleđini tekst koji rabin, vrteći gla-vom lijevo-desno, pokazuje da nije razumio. Ne tekst, nego pismo, slova!

“Pa to je pisano ćirilicom. Moji, koji su došli iz Buhare, iz bivšeg Sovjet-skog Saveza, znali bi to pročitati, ali ja ne znam” - malo postiđeno priznao je rabin, učen čovjek, “naš učitelj”.

“Ja ću vam pročitati original na srp-skom, a onda ću ga prevesti na nje-mački! Suglasni ste?” - pitao je Daniel.

105

“Da, neću puno razumjeti, ali da čujem kako zvuči tekst?” Daniel je čitao sporo i razgovijetno:

“Šalom, pozdrav iz Izraela. Kako Vi g. Schwarz, kako knjižara? Mi u Izraelu živimo u neizvjesnosti i ne znamo što će nam donijeti sutra. To jedino Bog zna. Na onoj se svadbi Bibi na kraju nije pojavio, možda je to i najbolje jer ko je uistinu taj Rot-šild i šta on hoće, ja zaista ne znam. Što se tiče onoga o čemu sam Vas molio, ukoliko Vas netko o tome ne-što upita, nemojte mogućnost pot-puno negirati. Jer, nisam samo takvu izjavu dao devojci, morao sam naći fiktivnog oca, pošto istinskog zaista ne poznajem. Sve najbolje, Abram.”

“Sve je jasno. Što čovjek može lagati, što sve može falsificirati, što sve može zamisliti i izmisliti…” - ljutio se ra-bin. Tko bi to mislio, dozvolite mi da odmah, iz vaše knjižare, telefoni-ram u Jeruzalem. Sa svog mobitela!”

Brzo je dobio vezu i na zvučnom, melodioznom hebrejskom jeziku, koji je Daniel ponešto razumio (jedan i pol semestar učenja hebrej-skog to mu je omogućio) izgovarao riječ po riječ. Obavijestio je poviše-nim tonom kolegu da podatak pre-ma kojem je Daniel Schwarz otac Abrama Rabinoviča, ne odgovara istini. Kaže kako je obavio razgovor s navodnim ocem i neosporno je da je Abram izmislio priču o ocu iz Beča, koristio poluistine, ispunio formular imenom i prezimenom čovjeka koji nikada u životu nije upoznao Abramovu majku. “Lo, lo…” - vikao je uzrujano rabi Kia-šov, na hebrejskom(“Ne, ne...!”) Po-stoji razglednica kojom Abram moli gospodina Schwarza da pristane biti fiktivan otac. Što dalje? To je vaša stvar u Jeruzalemu. Znate propise i

običaje. Možda postoji i solomon-sko rješenje, ne znam!”

Prekinuo je telefonski razgovor i okrenuo se Schwarzu: “Fotokopi-rajte mi, molim vas, razglednicu. Naravno, ne sliku sobe s knjigama Eliesera Ben Jehude, nego stranu s tekstom” - šaleći se, zamolio je rabi. “Eto, što su ponekad u stanju učiniti ljudi koji bi htjeli biti veći Židovi od Židova samih. Sada već sumnjam u podatke o Abramovoj majci Sari. Možda je Abram takav konvertit koji se bježeći iz Srbije –tko zna od koga ili čega, sklonio u ortodoksnu židovsku zajednicu u Izraelu, ne bi li zameo trag. Znate li vi da je on novinar u jednoj maloj radiostanici u Mea Šearim, četvrti Jeruzalema gdje žive najpobožniji Židovi Izraela? O, Adonaju, pomozi mi da shvatim čovjekove mimikrije i metamorfoze, kameleonske preo-bražaje, puteve i stranputice. Znate, gospodine Schwarz na svima nama je da brinemo o sigurnosti Izraela. Jednog predsjednika vlade izgubili smo u atentatu, a atentator je po-tjecao iz ultraortodoksnih krugova, bio je židovski doseljenik iz SAD-a. Ono što se jednom dogodilo, može se dogoditi opet. Ne, nije paranoja. Dužni smo da poštujemo konverti-te, one koji su prišli židovstvu jer su preuzeli žig kojim su nas obilježili i obilježavaju antisemiti, preuzeli su teret, odgovornost i slavu pre-daka. Neki su prišli židovstvu zbog privilegija, ali privilegija je manje nego tereta i odgovornosti. Postati dio izabranog naroda za većinu je čast ali znaju i za kuknjavu Židova: “Bože, ako si birao i izabrao, što ipak nisi izabrao neki drugi narod!?” Jo-vanović je postao Rabinovič. Ako je po proceduri, zašto ne? Ipak, malo je čudno da se netko odriče svog

identiteta, svog korijena!?” Zašto to radi, zna vjerojatno onaj koji to radi i Kralj nad kraljevima, Sveti, blago-slovljeno neka je njegovo ime!” - za-nijet ozbiljnim temama govorio je, kao u vrućici, rabi. I nastavio:

“Vi ste nam, gospodine Schwarz, puno pomogli. Nije ni vama lako u takvoj situaciji. Nemate djece i umalo da postanete otac. Tražite si ženu, znate što Talmud kaže o že-nama, što kaže o samcima. Žene su narod za sebe, malo previše pričaju ali nije slučajno da Adamu uzeše jedno rebro, a dadoše mu ženu da ga služi. Židovke danas idu putem emancipacije ali još je moguće naći Židovku tradicionalnih nazora.Na jednu mušku dolazi jedna ženska srodna duša! Naći ćete je pod uvje-tom da je ozbiljno tražite, da je želi-te. A morate je željeti jer sam čovjek izlazi iz ovoga svijeta. Zahvaljujem na razumijevanju. I jedan kompli-ment: niste Židov od jučer iako ste u sinagogu dolazili samo prvih šest mjeseci nakon dolaska u Austriju. I osjećam da volite Izrael. A što nam drugo preostaje? Nakon iskustva holokausta, jedina luka. Danas ne baš sigurna, ali jedina naša luka! Kada u dijaspori nastaju neprilike za Židove, prima nas kao odlu-tale i izgubljene sinove i kćeri...”

EPILOG

1. U utorak,13. lipnja 2000. u Se-fardskom centru rabinata u Beču, u prisustvu dva rabina i nadrabina Kiašova, Daniel Schwarz potpisao je izjavu da mu Abram Rabinovič (navedena adresa u Jeruzalemu) nije sin! Izjava je proslijeđena nadlež-nom rabinatu u Izrael.

106

2. I pored savjeta nadrabina Kia-šova, knjižar Daniel Schwarz živi i dalje sam, nepovjerljiv prema že-nama, nakon jednog dramatičnog iskustva sa ženom koju je volio, a ona mu je uzvratila na kraju, gro-zomornim rastankom. S njom je želio imati dijete, ali to je tema za jednu drugu priču.

3. Nadrabin Kiašov i dalje uspješ-no vodi vjernike Sefarde, a ističe se govorima i plesom kraj hanukije koja se postavlja na početak glavne trgovačke ulice u središte Beča, po-vodom Hanuke.

4. Dolazili su u knjižaru ljubitelji knjiga i zanesenjaci židovstvom i Izraelom, ali slučaj Abrama Rabino-viča, do sada, nije se ponovio.

5. Što se u Izraelu dogodilo s Abra-mom Rabinovičem, nakon što je u nadležni Rabinat stigla potpisana izjava da mu ovaj nije sin, Daniel Schwarz nije nikada saznao niti se za to raspitivao.

Wien, 6. veljače 2004.

LJUBO RUBEN WEISS rođen je 28. ožujka 1949. u Virovitici. Gimnazija u Virovitici, Fakultet političkih znanosti, Zagreb, (1973), studij novinarstva, Sveučilišta u Zagrebu (1974).

Objavljivao žurnalističke radove, po-red ostalog u Studentskom listu, Da-nasu (Zagreb), Novom listu (Rijeka), te u medijima u Austriji i Njemačkoj.

Literarne radove (poezija) objavljivao od školskih vremena, a intenzivnije od 2004. godine kada počinje objavljivati kratke priče od kojih je za četiri dobio literarne nagrade (natječaj Bejahad, na-tječaj Saveza jevrejskih opština Srbije i Crne Gore).

U knjižari-antikvarijatu u Beču organi-zator zapaženih literarnih večeri.

Godine 2006. objavio zbirku poezije naslova Zakašnjela zbirka, a pjesme objavio u većem broju literarnih časo-pisa odnosno zbornika poezije. Dvije pjesme uvrštene su mu u antologije poezije izdane u Austriji.

Višegodišnji suradnik nekoliko portala, pored ostalih, www.bet - israel.com, www.elmundosefarad.wikidot.com te www.virovitica.net te časopisa Most u Izraelu.

107

darijini dijalozi

marina šUr pUHlovski___U PLAGIJATU NEMA NIKOGA

RAZGOVARALA DARIJA ŽILIć

Darija Žilić: prošlo je ljeto, vri-jeme provedeno na moru. ondje jedriš, uživaš u plivanju, no ipak niti jedan dan ne prođe bez pisa-nja ili pak čitanja. Čak dvije tvoje knjige su zapisi koji nastaju tije-kom ljetnih mjeseci. zapisi su to vezani uz prikaz prirode, ali sadrže i niz literanih zapažanja o toj, na-zovimo je tako, brodskoj lektiri.

Marina šur Puhlovski: Pisac je vrlo često osoba koja se razvije iz stra-snog čitatelja, što zauvijek i ostaje. Ja sam počela pisati čim sam naučila čitati (pjesme, pa dnevnik), ali je dugo godina čitanje, a ne pisanje, bilo moja prvenstvena ljubav. Znala sam danima ležati u krevetu i čitati, osobito ljeti, kad se nije moralo u školu, sa šesnaest godina sam, pri-mjerice, na moru, pročitala cijelog Dostojevskog... Sve su me knjižni-čarke znale... Bili su to divni dani i dugo su trajali, jasno, i kroz čitav studij književnosti, pa i poslije, osim kad bih intenzivno pisala. Jer, dok

pišem gotovo ne mogu čitati – toli-ko sam okupirana svojom pričom. S vremenom sam, međutim, ipak po-čela čitati s manje predanosti, bilo je drugih obaveza, a prorijedio se i broj vrhunskih knjiga koje nisam pročitala. Preostali su mi pretežno suvremeni autori, s kojima je pro-blem da su mi pretežno dosadni.

Kad sam počela ploviti, prije dvana-estak godina, shvatila sam da mi je to prilika za povratak strasti čitanja – jer je vrijeme u plovidbi golemo, sve je vaše, nema životnih furija da vam ga raznesu, kao kod kuće, u gra-du – pa sam brod natrpala knjigama

Ništarija je temelj na kojem je izgrađena moja literatura, duhovni temelj, jasno. Danas mi se čini da sam sve svoje knjige napisala u tajnom dosluhu s Fernandom Pessoom, poznatim mi tek unatrag nekoliko godina.

starih i novih autora... Onda mi je sinulo da bih mogla i zapisati to što vidim putujući – jer pisanje proširuje viđenje, proširuje život, zbog čega su pisci veliki sretnici, i nema tog novca, koji ne dobiju, a koji im može uma-njiti tu njihovu temeljnu sreću – i tako su nastali moji “brodski dnev-nici”. Uz zapise o viđenom spontano

sam počela zapisivati i dojmove o pročitanim knjigama, ulaziti u ra-sprave s autorima, pisati male eseje...

U to vrijeme već sam prestala pisati dnevnik – kojeg sam pisala petnaest godina i ispisala sedamsto strani-ca – i upravo sam za tih plovidba

108

Nakon dva brodska dnevnika od-lučila sam da ih više neću pisati – treći Zapisi s koljena imali bi u sebi nečeg suvišnog, nešto od trakavice, premda me čitatelji is-pituju kada će “nastavak” – i na-stojala sam se suzdržati od “zapi-sivanja”, što mi je baš teško palo. Silno sam uživala u tom pisanju, pa bih i dalje gdješto zapisala, ali slagala knjigu nisam... A kako uvijek moram pisati, pisala bih priče i radila na romanima... Sad, uoči novog putovanja intenzivno razmišljam o nekoj formi koja bi me vratila dnevničarenju, a da ipak ne bude brodski dnevnik, niti tip mog nekadašnjeg dnevni-ka, ali još ništa nisam pronašla.

shvatila koliko mi ta vrst pisanjea-manjka... Dnevnik sam prestala pisati jer me je, na teško objašnjiv način, odvlačio od pisanja priča i romana, dugo vremena to mi je pi-sanje bilo podrška – a onda mi je postalo smetnja. Rekla bih da pisac ne treba “shvaćati” van pisanja, a ja sam upravo to počela raditi - do-mišljati svijet van za to stvorene forme, i gotovo se uništila. Možda će zazvučati čudno, ali glava pisca treba biti “prazna”, ne u stalnom in-telektualnom traganju, inače posta-je zatvorena za dojmove, za priču. Pisanje brodskog dnevnika otkrilo se kao sretna, posve neopterećujuća i vrlo plodonosna verzija “dnevniča-renja” mog tipa (jer ima pisaca koji dnevnik pišu usput, a ne potpuno predano, kao što ispisuju literaturu, kao što sam to ja činila), literarizira-nje viđenog, prirode, mjesta, ljudi i događaja davalo je “prirodan” okvir razmišljanju, kako o viđenom, tako i o pročitanim knjigama, ukratko, to mi je “dnevničko” pisanje, za razliku od onog prijašnjeg, samo davalo, a oduzimalo mi nije ništa.

Žilić: tvoj prvi roman Trojan-ska kobila vrlo je složeno djelo u kojem težiš defabularizaciji, ali pruža i satiričan prikaz povijesti...

šur Puhlovski: Moram te ispravi-ti: Trojanska kobila nije moj prvi roman – to je samo moja prva objavljena knjiga. Deset godina prije Trojanske kobile napisala sam roman Ništarija, još prije zbirku priča Zec na tavanu, potom zbir-ku Pripovijest o bivšoj pjevačici..., zbirka Tajni život, pjesme u prozi Zatočeno znanje, te proze Izvan-dnevni zapisi, Antipojmovnik i Dnevnik izdržljivosti. Dakle devet knjiga bilo je završeno prije nego je tiskana Trojanska kobila, koja je prošla sasvim nezamijećeno, i još mi je poslije u vezi tog romana re-čeno da sam s njim “loše startala”. No, kako se vidi, ja uopće nisam startala, osim formalno, to je bila već moja deveta napisana knjiga koja je učvršćivala već sasvim ja-sno postavljen svijet, knjiga zre-losti, a ne mladenačkog traženja. Mladenački sam se tražila u Zecu na tavanu, premda već sasvim u smjeru propitkivanja izvjesnosti stvarnosti, a kao pisac se konačno učvrstila u Ništariji, također jed-nom loše prihvaćenom romanu. Naime tim sam romanom riješila ono što bi se moglo nazvati “po-gledom na svijet”, riješila sam svoj

Bez potpune svijesti o svojoj literarnoj orijenta-ciji i putu koji sam, kako sam već napomenula, shvatila kao poziv, a ne kao posao, vjerojatno bih zbog silne ignorancije svoje sredine odusta-la od pisanja, međutim kad netko zna što radi i zašto nešto radi - nitko mu ne može ništa.

MA

RIN

A Š

UR

PU

HL

OV

SKI

109

odnos prema stvarnosti, ugrađen u cijelu moju literaturu. Tada sam toga bila svjesna tek polovično, tek kasnije sam shvatila da sam napi-sala “zen-roman”, roman duhovne tradicije različite od naše, koja je prihvatljiva u okviru te tradicije, ali ne kad je ukomponirana u našu svakodnevicu, kao njen tajni po-kretač; tajni, jer se taj svjetonazor nigdje ne spominje, da se čitatelj ima na što osloniti, on se samo sprovodi. Sprovodi se kroz junaka koji uporno odbija u društvu naći

svoje “mjesto”, postati “nešto”, da-kle tuđa iluzija, već traži svoj unu-tarnji identitet. I nalazi ga upravo u suprotnom onom “nešto” (spolno i rodno određenje, profesija, itd...) u “ništa” koje je, prema budizmu, naša izgubljena bit: mjesto pro-svjetljenja, koje junak na kraju do-življava, za jednodnevnog otpusta iz zatvora: gdje je završio u svom traganju, jer društvo takve odba-cuje kao “ništarije” – što je riječ

u koju je ugrađeno ono budizmu dragocjeno “ništa”. Sve nam je pred očima – samo treba željeti vidjeti.

Roman ruši sve iluzije koje ljudi imaju o sebi i svijetu – i, kao ta-kav, u mom najbližem okruženju izazvao je gotovo mržnju. Svi su težili karijeri, uspjehu, novcu, lju-bavi, sreći, a ja sam im ponudila roman koji im je sve te vrijednosti pokazao kao nedostatne – što su mi zamjerili. Shvatili su ga samo rijetki, poput pokojnih Sunčane Škrinjarić i Slavka Mihalića, ko-

jem je to bio prvi susret i sa mnom kao osobom i mojom literaturom i koji ga je cijelog objavio u Forumu.

Nisi me pitala o Ništariji već o Trojanskoj kobili, ali bez spoznaja do kojih sam došla pišući Ništari-ju nikad ne bih napisala Trojansku kobilu, niti sve svoje ostale knjige, jer bez jasnog svjetonazora o čemu se može pisati? Što će držati svijet? Ništarija je temelj na kojem je iz-građena moja literatura, duhovni

temelj, jasno. Danas mi se čini da sam sve svoje knjige napisala u tajnom dosluhu s Fernandom Pe-ssoom, poznatim mi tek unatrag par godina, i njegovim pozivom “Uništimo život od istoka do zapa-da”, tako mi jasnim. Nije to, jasno, poziv za materijalnim uništenjem života, već za uništenjem njegovih laži, laži kulture. Jer, nakon što sam se u Ništariji obračunala s iluzijom o našem identitetu (koji “drži” stvarnost, bez koje se ova raspada kao kula od karata), u Trojanskoj kobili obračunala sam se s društvom koje je taj identitet i tu “stvarnost” stvorilo, s vrijednosnim mitovima svog djetinjstva i svoje kulture. Prvi i Drugi svjetski rat, marksizam, us-pon komunizma, stvaranje Partije, uspon Hitlera i Staljina, formiranje ustaša i partizana, holokaust, ratni i poslijeratni progoni, stari i novi bogataši, vječna sirotinja, selo i grad, migracije, ideologije, oslobo-đenje žena, nadosjetilni fenomeni, itd..., uloga pojedinačnih sudbina unutar tih koordinata, pa slutnja budućeg rata kod nas ( koji se, dok sam pisala Trojansku kobilu, upra-vo zahuktavao u glavama) – kako, pitala sam se, sve to razglobiti do osnovnih značenja, a što me je je-dino zanimalo...

Napisati klasični povijesni roman od po prilici tisuću stranica gdje bi se sve što me zanima pogubi-lo na račun fabuliranja, radnje i stvaranja likova – nisam htjela. A niti postmodernistički fragmentarni roman, u koji je teško uživjeti se, osim ako ujedno nije i lirski, poput Pessoine Knjige nemira... Htjela sam, da tako kažem, roman klasič-nog duha, ali modernog ruha... Pa sam, paradoksalno, posegnula za starim literarnim sredstvima, danas

MA

RIN

A Š

UR

PU

HL

OV

SKI

110

gotovo zaboravljenim – metafo-rom, parabolom, usporedbom, hi-perbolom, litotom, itd... posudila nešto od epske forme, i dobila toč-no ono što sam htjela, mogućnost promišljanja svijeta bez “Markovih konaka”, roman samih značenja, koji se ne može čitati bez maksi-malne koncentracije, u kojem nije moguće preskočiti ni jednu jedinu riječ! Dala sam sažetu metaforičku sliku dvadesetog stoljeća sa svim njegovim užasima, apsurdima i zabludama, s njegovim nježnosti-ma i sentimentalnošću, uključivši stotine pojedinačnih sudbina, ne satiričku sliku, koja uvijek uma-njuje svoj predmet, nego humornu i ironijsku, koja skraćuje put shva-ćanja – sve na stotinjak stranica. To mi je omogućila upravo pronađena forma, ne eksperimentalna, kako se misli još i danas, nego skriveno tradicionalna, uz to jedina mogu-ća. Forma tu nije bila izbor, nego nužda. I nije ni malo složena, samo od čitatelja traži da se više pomuči, da ne čita s pola bića...

koje mi je donosilo pisanje romana. Kako je “sažimanje”, a ne barokna razigranost princip Trojanske ko-bile, često bih u dnevniku “razra-đivala” spoznaje koje je donosila Kobila, pa je tako u njega odlazilo sve što u roman nije stalo. Dnevnik i roman međusobno su se podupi-rali, roman bi potaknuo ideju, koju bih razradila u dnevniku, i onda je iskušala u “praksi” romana, u radnji i likovima: ideja u praksi nije uvi-jek funkcionirala, i u tom bi slučaju praksa romana bila odlučujuća – priklonila bih se “njegovoj”, emo-cionalnoj istini, ne onoj “mojoj”, intelektualnoj. Zato sam drugo iz-danje Trojanske kobile podnaslovila kao Antipojmovnik u praksi – to je doslovno točno. Antipojmovnik je, jasno, samo dio tog mog dnevnika, dio koji pripada upravo Trojanskoj kobili, premda ova jasno potpuno funkcionira i bez njega. Možda joj je potreban onoliko koliko je Camusovom Strancu bio potreban Pobunjeni čovjek.

Žilić: roman Nesanica pisan je gotovo u dahu, izuzetno je dina-mičnog ritma, a riječ je o svoje-vrsnoj beskompromisnoj reka-pitulaciji života koji je dat kroz glas junakinje koja obračunava sa svojim životnim odlukama, ali i s vremenom poremećenih vrijedno-sti. kako je nastajao taj roman?

šur Puhlovski: U dijelu u kojem je to obiteljski roman (jer nije samo to, mislim da je to roman koji iz-miče svakom “ladičarenju”, samo će trebati vremena da se to shvati) želja da ga napišem pojavila se još u mladosti, dok mi je majka pričala priče o sebi i ocu, te o njegovoj i svojoj obitelji... Sve je opisivala vrlo živo – kao pravi neostvareni pisac.

Mislim da je u knji-ževnosti došlo vrijeme žena, jer su muškarci završili u emocional-nom ćorsokaku.

Roman sam promišljala nekih tri godine, napisala ga za godinu dana, radeći deset sati na dan. Potom sam ga još par godina popravljala, prepi-savši ga osam puta na pisaćem stro-ju. Kad je “remek-djelo” konačno bilo gotovo nestalo je u “crnoj rupi” nerazumijevanja...

Književnost nije išla u smjeru pro-pitkivanja osnove života i kulture – čime se bavi Trojanska kobila - nego u smjeru njihovog otračavanja u svrhu zabave, na kojim pozicijama je i da-nas, premda ima znakova otpora...

Trojanska kobila je nastala izvan svog vremena, a kako pouzdano ne pripada prošlosti, i danas, nakon četvrt stoljeća, na prvi je pogled vidljivo da se radi o nečem novom, nečem neobičnom – znači da pri-pada budućnosti, da je to vrijeme u kojem će biti shvaćena. Zapravo sam od svih svojih knjiga u ovu – sastavljenu od samih značenja – najsigurnija da će preživjeti, odnosno, uopće zaživjeti. Preživ-ljava ono što prekoračuje svoje vrijeme, ne ono što ga potvrđuje.

Žilić: knjiga Antipojmovnik na neki način je u suodnosu s tim romanom. možeš li nam pojasniti tu relaciju?

šur Puhlovski: Negdje oko tridesete godine života počela sam pisati ne-što kao književni dnevnik i pisala sam ga nekih petnaestak godina, ispisavši, kako sam već napomenu-la, sedamstotinjak stranica. Dnevnik nije klasičan, nije pisan iz dana u dan, usput, nego kad bi me ne-što izuzetno nagnalo na pisanje, inspirativan je, kakvo je svo moje pisanje: jer ja više pišem kao pje-snik, nego kao prozaik... Tako je taj dnevnik mješavina inspirativnih razmišljanja o životu i književnosti, te mješavina doživljaja iz tekućeg života i književnosti, dok je mate-rijalnih događanja malo. U vrijeme dok sam pisala Trojansku kobilu (1987) pisala sam ga intenzivno, takoreći paralelno s romanom, razrješavajući u njemu probleme

111

Moja prva priča uopće nastala je iz jedne od tih njenih priča, nekad se zvala Kud je nestala tegla od pekme-za?, napisana je 1974, objavljena u časopisu Repulika 1976, a u knji-zi priča tek 2002, pod naslovom Ispod stola, što je i naslov zbirke.

Godinama nisam uspijevala prona-ći prikladnu romanesknu formu za te obiteljske priče, samo pripovjed-nu – objavila sam, kako znaš, pet zbirki priča - i mnoge od tih priča mogu se naći u Nesanici, koja ih je objedinila, stavila u širi povijesni i životni kontekst. Pisala sam i ba-cala verzije, vječno nezadovoljna.

Već sam rekla da sam u dva pret-hodna romana postavila temelje svog svjetonazora, temelje svog književnog svijeta, ono “opće”, kako je jednom napisao Camus, govoreći o svom pisanju recimo, početnog razdoblja: “Tek poslije ću”, dodao je, “moći govoriti u svoje ime”. Meni se dogodilo nešto slično, da bih mogla, uvjetno rečeno, pisati “u svoje ime”, vanjski je svijet morao biti savladan, što se, uslijed raznih okolnosti, kod mene zbilo relativno kasno, tek negdje poslije pedesete godine života. Okolnosti mi nisu išle na ruku: Trojanska kobila objav-ljena je točno uoči početka Domo-vinskog rata 1991. godine. Za pet ratnih godina nisam napisala ništa, ponovo sam počela pisati tek 1996, 1997. – a tad je preda mnom bio i golemi posao objavljivanja preosta-lih osam knjiga “iz ladica”...

Dakle, 1996. godine imala sam već četrdeset osam godina – i tek jed-nu objavljenu knjigu. A cijeli sam život nešto pisala – od osme godi-ne, precizno. O 1996. do danas, dakle, u četrnaest godina, objavila sam sve prijašnje knjige, a i one

koje sam napisala od tog vremena nadalje, što je još šest knjiga – ukupno njih petnaest. Ispalo je da “štancam” knjige, što je daleko od istine... Jer od šest “novih” knjiga dvije su putopisi, što je drugačija vrst pisanja... lakši žanr od romana i pripovijesti. Dakle: u četrnaest godina napisala sam dva romana i dvije zbirke priča, što je više malo nego puno. Doduše, u radu imam još tri knjige iz tog perioda, ali go-vorim samo o dovršenim knjigama.

Da se vratim Nesanici: iako odavno željena, i propala u jednoj verzi-ji od čak dvjesto stranica, nakon nekih pet bezuspješnih i radno napornih godina konačno je pro-našla svoj oblik, svoju prvu, ključ-nu rečenicu, suštinski vezanu uz ranije pronađen svjetonazor, dakle u potpunom kontinuitetu s Ništa-rijom i Trojanskom kobilom, te svim ostalim napisanim knjigama, a kad se to jednom dogodilo, sve je išlo lako: roman sam napisala za go-dinu dana, s pauzama (kad nisam imala vremena pisati), gotovo bih rekla da se vrijeme pisanja poduda-ralo s vremenom zamišljanja. Nesa-nica je iz mene upravo “istekla”, u šali znam reći da je nisam napisala, nego da sam je rodila, toliko je sve bilo jednostavno. Nesanica je zapravo roman od jedne jedine re-čenice, s naknadnim, “umjetnim” pauzama, što sve govori. Pogriješila sam jedino što sam je prekratko ispravljala, ispravak je kod mene, baš kao i kod Camusa, sastavni dio

pisanja, koji je ovdje, prvi puta, zbog raznih okolnosti, izostao, iako ne sasvim, pa Nesanica nije stilski savršena, nije dovoljno čista, malo je pretrpana sadržajem, no to zapra-vo ne smatram manom. Po meni (i po Goetheu) pogrešno je, odnosno loše, odnosno kič, samo ono što se ne može ispraviti: a sve što je ispravljivo zapravo je već savršeno.

Nesanica je također objedinila sve moje dosad napisane priče i ro-mane, sve njihove likove i teme, i one iz Ništarije, i one iz Trojanske kobile, čak i one iz romana Ljubav, koji je u njoj naviješten: uostalom, pisala sam ga paralelno s njenom propalom verzijom.

No Nesanica nije, već sam rekla, samo obiteljski roman, njegov glav-ni lik je Sofija, moj alter ego, njena priča, to je i roman “auto-fikcije”, dakle samoanalize. Utoliko je ona – što je bit njenog nastajanja – i “bildungs-roman”, roman odgoja, rasta i razvoja, i tjelesnog i duhov-nog, gdje se podudara s mojim dnevnicima. Ukratko, to je roman u kojem je sve što sam ikad htje-la reći, tako da sam se pitala hoću li poslije njega još išta napisati? A onda se ispostavilo da u njemu ima još bezbroj tema koje su samo dotaknute, koje tek treba obraditi, da su u njoj i moji budući romani.

Žilić: U knjizi Dnevnik izdržlji-vosti (1977- 1994) nalazimo niz vrlo lucidnih zapažanja o književ-nosti, autorefleksije, ali i prizore

Za mene je književnost bila i ostala duhovna potraga, a ne igra, ne karijera, niti sredstvo stje-canja novaca i ugleda.

112

iz svakodnevice. tvoja književna karijera, kako pokazuje ovaj dnev-nik, bila je prepuna nerazumi-jevanja, nesporazuma, a izostala je i pravodobna književna recep-cija tvog djela. je li razlog tome što si uvijek bila izvan klanova?

šur Puhlovski: To da sam bila i još sam izvan književnih klanova samo je jedan od razloga zakašnjele re-cepcije moje literature... Stvar je u tome da sam se kao pisac formirala ne samo izvan klanova nego i izvan svog vremena. U književnost sam ušla u vrijeme procvata postmoder-ne književnosti, vrijeme imitacije Borgesa i pojave “proze u traperi-cama”, prvo me je iritiralo svojom tendencijom da promišlja već pro-mišljeno, literaturu, a ne život, jed-no i drugo - svojim shvaćanjem naše sudbine kao tuđe, iznevjeravanjem razloga zbog kojih književnost uop-će postoji. Ne mislim da književ-nost treba samo zabavljati i govoriti ljudima ono što žele čuti. Mislim da književnost čovjeka treba prodrmati do dna bića, iščupati ga iz “općih mjesta”, okrenuti ga od svakodnevi-ce onom vječnom, njegovom izvoru i mjestu povratka, nagnati ga da se pita ima li život još koju svrhu od one “u se, na se i poda se”.

Za mene je književnost bila i ostala duhovna potraga, a ne igra, ne ka-rijera, niti sredstvo stjecanja novaca i ugleda - gotovo religiozni čin... S takvim stavom sam u svojoj mlado-sti ostala sasvim osamljena i u toj protivnosti duhu vremena ispisala sam prozu u kojoj se ta različitost spontano pojačala, “protivnost” se takoreći uvukla u stil, te je djelovala gotovo ekscentrično, na rubu ek-sperimenta – što nije bila.

“Autorica želi biti originalna pod svaku cijenu”, napisao je jedan recenzent, odbivši mi rukopis. Že-lja da čovjeka sagledam u cjelini vremena, s njegovom prošlošću, sadašnjošću i budućnošću, da u prošlost uključim i vrijeme dok još nismo rođeni, a u budućnost vrijeme nakon naše tjelesne smrti, i u tom kontekstu sagledam sadaš-njost, dakle, da pokušam sagledati ljudsku sudbinu u cjelini, ne samo kao društvenu kategoriju - premda je ova milje u kojem se ova zbiva, kojeg se držim čvrsto kao da sam sljedbenik Zole – odredila je ono što se zove “stilom”, a kako taj “stil” nije bio u skladu s očekivanjima i predodžbama vremena, odgurnuli su me na književnu marginu.

Bez potpune svijesti o svojoj lite-rarnoj orijentaciji i putu koji sam, kako sam već napomenula, shvatila kao poziv, a ne kao posao, vjerojat-no bih zbog silne ignorancije svoje sredine odustala od pisanja, među-tim kad netko zna što radi i zašto nešto radi - nitko mu ne može ništa. Nikakva odbijanja, nikakve loše kritike, nikakvo neprihvaćanje mog pisanja nije me moglo uvjeriti da ne vidim što vidim - na pomoći mi je bila cijela svjetska književna baština, uostalom – i tako sam iz-držala... – otud i naslov mog dnev-nika: Dnevnik izdržljivosti. Imala sam i sreće da nisam rano umrla – da mi je život dao vremena da na-pišem svoje knjige, osobito Nesani-

Što pisac poput mene, koji ne trči ispred svojih knjiga, ne piše po novinama i živi u apsolutnoj samoći, bez ikakve podrške medija i marketinš-kih struka – može znati o recepciji svojih knjiga?

cu, koja je ključna, pa čak i da ih objavim, što nije bilo neophodno. Da li ću doživjeti i šire prihvaćanje svoje literature ne znam, ali ni to nije neophodno.

Zapravo je mene moje pisanje, što je krajnji domišljaj Nesanice, i veliki korak naprijed u odnosu na Ništariju i Trojansku kobilu - gdje takve spoznaje još nema - odvelo izvan književnosti, pokazalo mi da izbor puta možda nije bio najsret-niji, da do onog čemu ja težim ima lakših, bržih i djelotvornijih puto-va, no očito, presudan je bio talent za pisanje, koji me je usmjerio na taj put, i premda sam rezultatima pomalo razočarana, jer bih htjela dalje, a kroz književnost to nije moguće, teško ću se odlučiti osta-

viti je, čak i pod cijenu vlastitog napredovanja... Možda sam došla na zemlju, znam si reći, ne da se sama prosvijetlim nego da svojim pisanjem toj mogućnosti približim druge, jer sam i ja među onima koje je književnost približila toj moguć-nosti, prvo kao čitatelja, potom kao pisca - književnost, ne religija. Što bi od mene u ovoj kulturi, na ovom mjestu, u ovom trenutku vremena bilo bez književnosti? – znam se pitati. Takvu samoću ne mogu ni zamisliti... Na tragu tih posljednjih razmišljanja je i esej Da li me književnost iznevjerila?, kojim mislim zaokružiti svoju knji-gu eseja Osjećanje svoje sudbine kao tuđe – u kojoj sam prvi esej napisala

113

1987. – a posljednji ću eto napi-sati skoro četvrt stoljeća kasnije...

Žilić: nedavno je objavljen tvoj roman Ljubav koji svakako pred-stavlja pomak prema linearnosti, prohodnosti. kakva je recepcija tog romana?

šur Puhlovski: Kao i Nesanica, i roman Ljubav - kojeg je žanrovski moguće odrediti kao “ljubić”, što on jest po priči, ali ne i po znače-nju, jer ne priča samo ljubavnu pri-ču, nego upravo tom pričom traga za suštinom ljubavi, te je dakle, roman u kojem sama priča “nosi” ideju, što je možda najteže postići - pripada pisanju “u svoje ime“, što je očito orijentacija bliža današnjem duhu vremena, otud valjda i njego-va “prohodnost”, barem je to jedan od razloga. Jer sigurno ih ima još.

“Prohodnost”, čitljivost, uvijek je vezana uz zahtjeve vremena, ne-što je relativno, i ozbiljno bih se zabrinula za svoje pisanje kad bi i na trenutak posumnjala da je ova rezultat makar i nesvjesnog po-dilaženja publici, želji da i moje knjige imaju uspjeha. Jasno, ne bi me smetao uspjeh, ali ne pod cijenu bilo kakvih ustupaka... No ja sam do pisanja u “svoje ime”, i do “prohodnosti” kao njegovog rezultata, došla kroz “krv i znoj”, u okviru svog rasta kao pisca, ne posuđivanjem tuđih obrazaca, ne ispisivanjem “kao da” svijeta, koji se pretvara da je nešto što zapravo nije. Utoliko moja “prohodnost” i “prohodnost” većine današnje knji-ževnosti nije ista, kao što ni savr-šen slikarski plagijat nije isto što i original. Original je djelo auten-tičnog umjetnika, a plagijat djelo nekog tko to nije. U originalu “živi”

umjetnik, u plagijatu nema nikog. On je prazan, samo se čini da to nije, on je “kao da”. Čime se to može dokazati? Time što plagijator ne može stvoriti novo umjetničko djelo, i da samo on ostane na svi-jetu s umjetnošću bi bilo završeno. Plagijat je kraj umjetnosti. Danas je devedeset posto umjetnosti pla-gijatorsko, nije djelo bića, nego ne-bića i zapanjujuće je kako to ljude malo brine, kako se toj golemoj plagijatorskoj produkciji vesele. Čak su smislili “škole pisanja” ne bi li plagijatora bilo što više.... Očito, pojma nemaju da im to neće potra-jati, da će na kraju ostati bez ičeg.

A recepcija Ljubavi? Što pisac po-put mene, koji ne trči ispred svojih knjiga, ne piše po novinama i živi u apsolutnoj samoći, bez ikakve podrške medija i marketinških struka – može znati o recepciji svo-jih knjiga? Onih nekoliko kritika, koliko ih je dosad izašlo – bile su vrlo pohvalne, ako me to pitaš. A i recepcija u mojoj književnoj okolini vrlo je dobra. Što se tiče šire recepcije o njoj najviše saznam u knjižnici kad vidim svoje knjige straga preštambiljane datumima kad ih treba vratiti... Nisam pomo-dan, razvikani pisac da bi se moje knjige masovnije kupovale. Ali vi-dim da se čitaju. I osjećam se vrlo čitanom kad mi knjižničar, čuvši za moje ime, kako mi se nedavno dogodilo, kaže: “Čestitam vam na vašoj literaturi”.

Svako vrijeme ima umjetnike koje nije prepoznalo, jer su pisali ispred svog vremena, i kako vrijeme pro-lazi, počinjem pomišljati da pripa-dam toj eliti – ili moja književnost ne vrijedi ništa, što mi je, jasno, ne-

prihvatljivo. Dakle, posmrtna slava! A ako je i ne bude neće ni mene biti da se zbog toga uzrujavam! Kako vidimo - sve je savršeno u ovom “najboljem od svih svjetova”!

Žilić: naglašavaš kako živimo u vremenu ambalaže, a ne umjetno-sti. ipak ne odustaješ, čitaš samo vrhunsku literaturu i malo toga te u suvremenoj književnosti odu-ševljava. možeš li ipak izdvojiti neke suvremene naslove koji su te u posljednje vrijeme potakli na refleksiju ili pak pružili “užitak u čitanju”?

šur Puhlovski: Postmoderna, pla-gijatorska književnost strahovito mi je dosadna, pa svaki moj trud da je čitam završava povratkom uvjetno rečeno, “klasicima”, među kojima je i par danas jako starih, suvremenih pisaca. Ili novootkri-venih poput Fernanda Pessoe – koji mi je najveće otkriće poslije Franza Kafke. Od novijih svidjela mi se Aghota Kristof i njena Veli-ka bilježnica. Vjerojatno ima još dobrih pisaca, osobito spisateljica, no one, možda, baš kao i ja, čame u svojoj anonimnosti... Od doma-ćih pisaca - sjajne prozne stranice ispisuju Daša Drndić, Dorta Jagić, Olja Savičević Ivančević, Sanja Lo-vrenčić, a vjerojatno i neke druge, koje još nisam čitala. Ali potražit ću ih uskoro u šibenskoj knjižnici. Mislim da je u književnosti došlo vrijeme žena, jer su muškarci za-vršili u emocionalnom ćorsokaku.

Žilić: Čim izađe jedna tvoja knji-ga, ističeš kako u ladici imaš još dvije-tri, pa u posljednje vrijeme tvoje knjige redovito izlaze kod različitih izdavača. što pripremaš za jesen, kad se vratiš s mora?

114

šur Puhlovski: Godinama sam vadila rukopise iz ladica, pa su mi one no-vonapisane ostajale kao zaliha.... Uz dva posljednja romana konstantno sam pisala i priče – ja sam u osnovi pripovjedač - pa sam sada u fazi for-miranja dvije zbirke, na kojima ima još posla... Priča je najteži književni rod, jer se tu ne možete raspisati. Mnoge od tih priča su – kao što su to često bile i nekada – uvod u novi roman, zapravo materijal novog romana, koji mi se upravo formira u glavi, romana o generaciji “dobit-nika i gubitnika”, ne u političkom, već u životnom značenju, a želja mi

je pokazati nestvarnost tih određe-nja, o kojima slušamo svaki dan kao o stvarnima... Uz to, već sam napomenula, namjeravam završiti zbirku eseja Osjećanje svoje sudbine kao tuđe i potražiti za nju izdavača, vjerojatno kojeg “starog”, jer sam ih već gotovo sve “potrošila”...

Premda će, dakle, uskoro biti no-vih knjiga, velika mi je želja naći izdavača za integralnu verziju mog Dnevnika izdržljivosti, za tih sedam-sto stranica, koje sam, silom prilika, objavljivala u dijelovima, koji na tržištu gotovo ne postoje. To nije

roman, ali je ipak priča jednog ži-vota, osobito duhovnog, koja bi si-gurno našla čitatelje, pogotovo one koji su sami sebi problem, a koji su, zapravo, jedini pravi čitatelji. Čim izustim “sedamsto stranica”, uplašim se, tako da knjigu još niko-me nisam ponudila. Ali, možda se odvažim, a možda se izdavač javi i sam – kao što se dogodilo s roma-nom Ljubav. Taj tip knjiga danas je, a posebice kod nas, vrlo rijedak, zapravo ne znam ima li ih uopće, i ne sumnjam da bi našla čitatelje, premda ne masovno. No, moje se knjige masovno nikad i nisu čitale.

115

darijini dijalozi

jelena milinković___KRIZA PERIODIKE LOŠA JE ZA KNJIŽEVNI ŽIVOT I KNJIŽEVNOST UOPćE

RAZGOVARALA DARIJA ŽILIć

Darija Žilić: agon je internetski časopis za suvremenu poeziju. kako definirate pojam “suvre-mena poezija”, što on obuhvaća?

Jelena Milinković: U Agonu se tru-dimo da objavljujemo autore/ke koji su savremeni, tj. one pesnike/inje koji sada pišu, ali pre svega one čija poetika korespondira sa savremenim poetičkim tokovima i onim smerovima razvoja poezije koje uredništvo, uslovno rečeno, zastupa. Ako bismo morali da definišemo tendencije za koje se zalažemo, što je teško u nekoliko reči uraditi, svakako bismo rekli da zastupamo pre raskid sa tradicijom i njeno prevrednovanje, nego pe-sništvo koje se njoj slepo povinuje, da pre zastupamo eksperiment,

nego utemeljene i očekivane pe-sničke postupke, pre pojedinačno nego opšte ili pre singularno nego univerzalno. Kada bismo pojam savremenosti morali vremenski da omeđimo njegova donja granica bi bila početak dvadesetog veka, ali se pitanje savremenosti svakako razlikuje od rubrike do rubrike, pa tako najsavremenije poetike objav-ljujemo u rubrici poezija, koja je posvećena poeziji regionalnih pe-snika i pesnikinja, gde uglavnom objavljujemo poeziju tzv. mlađe generacije. Takođe se trudimo da i u rubrici prevedena poezija objav-ljujemo što savremenije autore i autorke, ali je tu starosna granica pomerena u odnosu na rubriku poezija jer se ovde rukovodimo i

drugim kriterijumima od kojih je najvažnije pitanje (ne)prisutnosti i neprevođenosti autora/ki u srpskoj književnosti, tako da se ovde objav-ljuju isključivo ekskluzivni prevodi onih pesnika/inja koji nisu uvek imperativi domaćeg prevodilaštva i nisu toliko prisutni kod nas. Pi-tanje savremenosti poezije u trećoj rubrici je najrastegljivije pošto smo u ovoj rubrici pisali i o knji-ževnicima koji nisu bukvalno naši savremenici i pripadaju književnoj istoriji, ali čija poetika svakako ima odjeka u savremenoj književnosti. Pesnici/inje čiju poeziju objavlju-jemo i o kojima pišemo u trećoj rubrici o poeziji svojom poetikom pripadaju dvadesetom veku, što je osnovni uslov, i to posebno onim tendencijama koje su danas ak-tuelne u najsavremenijoj poeziji mladih autora/ki. Mogli bismo da kažemo da, kada je Agon u pitanju, pojam savremena poezija obuhvata autore/ke koji svojom poetikom pripadaju dvadesetovekovnoj knji-

Postoje poetike koje su nastajale prvih decenija dvadesetog veka, a koje su mnogo savremenije od niza poetika koje su, nažalost, vrlo prisutne u našoj kulturi početkom dvadesetprvog veka.

116

ževnosti, ali da se u zavisnosti od rubrika ovaj pojam različito vre-menski definiše u okviru dvadese-tog i dvadesetprvog veka. Takođe bismo mogli da kažemo da je pita-nje savremenosti, kada je selekcija autora/ki u pitanju, pre poetičko pitanje nego pitanje vremenske ose. Postoje poetike koje su na-stajale prvih decenija dvadesetog veka, a koje su mnogo savremenije

od niza poetika koje su, nažalost, vrlo prisutne u našoj kulturi počet-kom dvadesetprvog veka.

Žilić: riječ je o časopisu na in-ternetu koji je vrlo promišljeno koncipiran. između ostalog, in-zistirate na premijernom objav-ljivanju, a uz poeziju, objavljujete tekstove koji pružaju kontekst, što je danas itekako zanemareno..

Milinković: Da, čvrsta koncepcija i premijerno objavljivanje su nam veoma bitna načela. Ne želimo da ponavljamo objavljeno ili da objav-ljujemo stihijski, bez reda i kon-cepta. Internet je veoma zavodljivi prostor, koji je sjajan ukoliko se promišljeno koriste sve pogodnosti koje nam daje. Postoji niz portala za poeziju na kojima se objavljuju poetski tekstovi, ali nam se čini da nema na ovaj način organizovanog i promišljenog prostora posveće-nog poeziji. Agon je spojio pogod-nosti koje nudi internet kao medij i elemente koji čine dobre štampane časopise, kao što su precizna dina-

mika izlaženja i čvrsta koncepcija časopisa. A što se poslednje rubrike tiče, ona nam je veoma važna zbog teorijskog-kritičkog promišljanja, i, upravo zbog toga što si pome-nula, zbog konceptualizacije. To je rubrika koja promišlja određena poetička pitanja ili određene indi-vidualne poetike i time predstavlja platformu za prethodne dve rubri-ke. Trudimo se da rubrika o poeziji

Agon je spojio pogodnosti koje nudi internet kao medij i elemente koji čine dobre štampane časopise, kao što su precizna dinamika izlaženja i čvrsta koncepcija časopisa.

bude iscrpna i što informativnija, kada su u pitanju portreti, i da u okviru nje, u drugom slučaju, po-nudimo svojevrsni spoj teorijskih i kritičkih tekstova koji promi-šljaju jedinstveni problem. Ovde se takođe ponekad osvrćemo na poetička pitanja koja nisu strogo savremena, već su književno-isto-rijska, kao što su temati posvećeni Žaku Vašeu i Milanu Dedincu, ali koji preispituju izvesne avan-gardne pesničke postupke, koji su itekako aktuelni u poetikama mlađih autora/ki na savremenoj regionalnoj sceni.

JEL

EN

A M

ILIN

KO

VIć

117

Žilić: U časopisu nalazimo i blok prijevodne poezije. Uočila sam kako su nerijetko prevedeni ugle-dni europski pjesnici/pjesnikinje koji su gostovali u srbiji..

Milinković: Nije nam to bila prven-stvena namera, ali je tako ispalo da smo objavili prevode nekih pesnika koji su gostovali u Srbiji, kao što su, na primer, Petr Borkovec, Uve Kolbe, Igor Isakovski i drugi. Kada je u pitanju prevedena poezija, ona je dvostruko važna rubrika, kako sa stanovišta stranih pesnika/inja koje predstavljamo, tako i sa sta-novišta mladih prevodilaca i prevo-diteljki, čije prevode objavljujemo. Ovde uglavnom dajemo prostor mlađim, uslovno rečeno, još uvek neafirmisanim prevodiocima. Za Agon su prevodili i, na primer, Mirjana Vukumirović, Oto Horvat ili Nina Živančević, ali većim de-lom Agon objavljuje prevode onih prevodilaca i prevoditeljki koji će tek objavljivati prevedene knjige. Odabir autora/ki koji će biti pre-vedni je često rukovođen onim što sam pomenula u odgovoru na prvo pitanje, dakle, želimo da prezentu-jemo pesnike i pesnikinje koji nisu toliko prisutni na nekadašnjem jedninstvenom srpsko-hrvatskom govornom području, tj. na regio-nalnim jezicima (srpski, hrvatski, bošnjački, crnogorski). Volela bih da napomenem da su svi prevo-di rađeni ekskluzivno za Agon i da su uvek u pitanju radovi koji ranije nisu prevođeni i da se tru-dimo da budemo što raznovrsniji u jezicima sa kojih prevodimo. Tako smo do sada objavljivali poe-ziju sa velikog broja stranih jezika, čime smo uključili niz različitih prevodilaca i prevoditeljki, a time i različitih kultura i književnosti.

Žilić: imali ste i temat o ženskoj poeziji. taj izraz nerijetko izaziva podozrivost, pa bih vas molila da ovom prilikom objasnite zašto je ženska poezija zanimljiva za pro-učavanje?

Milinković: Jeste, to je pojam koji ne samo da izaziva podozrenje, već je i pojam za koji niste uvek sigurni šta znači jer ga različiti kri-tičari/ke, novinari/ke, teoretičari/ke, književnici/ce različito koriste čime dolazi do zamagljenja pojma, pa on može da znači sve i da time ne znači ništa. Ženska poezija je zanimljiva za proučavanje jer je pre svega neistražen prostor, pogotovu kod nas. Kourednik Agona Vladi-mir Stojnić i ja smo odlučili da pra-vimo broj posvećen ženskoj poeziji jer smo shvatili da se na pesničkoj sceni nešto veoma važno i zani-mljivo dešava, da postoji niz kva-litetnih pesnikinja koje objavljuju knjige, dobijaju nagrade, pišu o poeziji... To je jedan veoma uzbud-ljiv prostor, pre svega jer termin ženska poezija obuhvata veoma heterogeno poetičko polje u okviru koga ne postoji jedinstvena ženska poetika ili ženska poezija, koja se može olako prihvatiti ili odbaciti jednostavnom generalizacijom, već niz ženskih poetika koje su često potpuno različite među sobom, ali kojima je zajednička rodna kategorija. Bilo nam je važno da, koliko je to moguće, preispitamo rodnu određenost ovih poetika i da pokažemo da li se i na koji na-čin se problematizuje i tematizuje

pitanje roda u književnosti koju pišu mlade autorke. Meni lično, su najzanimljivije one pesnikinje koje zastupaju tzv. radikalne pesničke prakse zasnovane na postmoderniz-mu, poststrukturalizmu, (post)femi-nizmu, dakle one koje se ozbiljno igraju sa jezikom, kao i sa poezijom i svim onim što ona podrazumeva, koje eksperimentišu pokušavajući da drugačije osmisle svoje identi-tete, kako lične, tako i pesničke, i čija poezija je u isto vreme i teorija, a teorija poezija. To mešanje poet-skog i poetičkog kod ovih autorki pokazuje u kojoj meri ovakva poe-zija nastaje kao proizvod teorijskog osvešćenja što je u današnje vreme veoma važno. Teško je danas pisati poeziju, ili o poeziji na savremen način i u dosluhu sa savremenim tendencijama ukoliko ne znamo mnogo toga, a pogotovu ukoliko ne poznajemo teoriju koja nam omo-gućava i autopoetičko promišljanje. Mislim da je scena ženskog pisma ve-oma razvijena ne samo u Srbiji, već i čitavom regionu i da bi svakako trebalo predstaviti i ono što se de-šava u Bosni i kod vas u Hrvatskoj.

Žilić: kako ocjenjujete pjesničku scenu u srbiji, mislim pritom na književni život, časopise, festivale itd.?

Milinković: Uh, ovo je veoma teš-ko pitanje. Svakako da nije dobro, daleko od toga. Ne mogu da kažem ni da je potpuno loše jer imamo niz pesnika i pesnikinja koji su sjajni i u okviru srednje i najmlađe generacije. Od svega ovoga što si

Bojim se da smo zapali u ozbiljnu krizu peri-odike što je veoma loše za književni život i za književnost uopšte.

118

pobrojala najlošiji su festivali; oni više nisu, čini mi se, dobar para-metar za bilo šta, ima ih previše i time premalo znače, a nagrade se najčešće dodeljuju po neliterarnim kriterijumima. Možda su najkori-sniji oni pesnički festivali koji mla-dim pesnicima/kinjama objavljuju prve knjige i time im omogućavaju svojevrsnu afirmaciju, koja opet ne znači ništa ukoliko nakon toga ne postoji lični angažman autora/ke kojim se obezbeđuje kakav-takav publicitet. Što se časopisa tiče, imamo nekoliko veoma dobrih časopisa, među kojima bih izdvo-jila Polja iz Novog Sada i Korake iz Kragujevca, koji redovno izlaze, otvoreni su i za mlade ljude, objav-ljuju zanimljive tekstove i u celini su dostupni on line, što je danas ve-oma važno. Časopisi su generalno u velikom problemu jer im država i nadležna ministarstva ne obez-beđuju čak ni minimum novca, kojim bi pokrili, barem, štampanje brojeva, tako da se mnogi od njih privremeno gase ili objavljuju po jedan ili dva broja godišnje. Pre dve ili tri godine je bilo nešto bolje nego trenutno, jer smo imali mno-go više dostupnih brojeva štam-panih časopisa godišnje. Bojim

Bojim se da smo zapali u ozbiljnu krizu perio-dike što je veoma loše za književni život i za književnost uopšte.

se da smo zapali u ozbiljnu krizu periodike što je veoma loše za knji-ževni život i za književnost uopšte.

Žilić: njegujete i suradnju među pjesnicima u regiji, pa me zani-ma kakva je recepcija časopisa u tom kontekstu?

Milinković: Veoma nam je važna saradnja sa regionalnim pesničkim scenama i uvek se obradujemo do-brim prilozima iz regiona. Gene-ralno smo zadovoljni dosadašnjom recepcijom i u Srbiji i u okruženju s obzirom na to da izlazimo tek go-dinu i po dana, da smo počeli od apsolutne nule i da nismo institu-cionalno ili na neki drugi način po-držani sa strane. Posredno o recep-ciji svedoči i veliki broj priloga koji urednici Vladimir Stojnić i Bojan Savić Ostojić dobijaju od pesnika/inja iz okolnih zemalja, tako da pretpostavljamo da se Agon sve više čita i polako nameće. Možemo

da kažemo da u regionu recepcija postoji. U Hrvatskoj je, na primer, na nekoliko sajtova, kao što je sajt časopisa Booksa ili blog Knjiški moljac, izlazila vest o Agonu i bili su propraćeni pojedini brojevi. U planu je i gostovanje u Sarajevu, ali o tom, po tom. Pa i poziv za ovaj intervju svedoči o jednoj vrsti re-cepcije i prisutnog interesovanja za ono što radimo; zar ne? Voleli bismo da recepcija ide uzlaznom putanjom i da se na što širem ge-ografskom i kulturološkom pro-storu računa sa Agonom, kao sa zanimljivim mestom za objavljiva-nje i sa mestom na kome se mogu pročitati dobri tekstovi o poezji i kvalitetna poezija.

JELENA MILINKOVIć je rođena 1981. u Beogradu. Diplomirala je i ma-sterirala srpsko-svetsku književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu, gde je trenutno na doktorskim studijama. Tokom studija je obnovila i uređivala Znak, književni časopis studenata Fi-lološkog fakulteta. Stalna je saradnica časopisa za poeziju Agon. Objavljuje eseje, kritike i književne prikaze u pe-riodici (Braničevo, Koraci, Polja, Agon, Kultura). Radi, čita i piše u Zemunu.   

119

prostor i pismo

S ENGLESKOG PREVEO MILOŠ ĐURĐEVIć

Kirie eleison, pjeva prota treći put. Gospode, smi-luj se. U nakrcanoj špilji u Simonopetri, s obje

strane stola prekrivenog izvezenim platnom, dva svećenika u zlatnim i zelenim haljama kade srebrni model crkve. Obojica po tri puta zamahu-ju kadionicama iz kojih se dimi, za-tim mijenjaju pozicije ponavljajući ritual sve dok nisu obišli stol. Sun-čeva svjetlost prodire kroz prozor uz strop. Redovnici i hodočasnici drže duge svijeće, zanijemjeli.

Stigao sam na Badnjak u vrijeme ve-černje molitve. Nakon pljuska koji je trajao cijele noći i oblačnog jutra, hladni sjeverac očistio je nebo dok sam hodao iz Dafne. Voda se obru-šavala niz klisure koje su preko ljeta suhe kao barut; crvenkasto lišće za-držalo se na granama hrasta lužnja-ka po padinama; smeđi mješanac s jednom bijelom nogom slijedio me je sve dok se tri mazge nisu ispri-ječile na blatnjavom putu. Prošao

sam pored mazgi nastavljajući uzbr-do, i čim sam stigao do manastira izgrađenog na litici visoko iznad mora ostavio sam naprtnjaču kod ulaza u crkvu, i sa starijim britan-skim prevoditeljem pošao na misu.

U plavom sakou, sa crvenom krava-tom i cvjetnim rupčićem na reveru, John Leatham je impozantan lik među uglavnom neupadljivo odje-venim Grcima. Atena je njegov dom još od Drugog svjetskog rata; a zbog poslova na planini Atos – preveo je knjigu o papirnatim ikonama; piše popratni tekst za fotografije koje je snimio na svom prvom hodočašću prije više od četrdeset godina; onog ljeta kad je napunio sedamdesetu dva puta se popeo na planinu – do-nio je presudnu odluku: na Uskrs će njega koji je rimokatolik cijelog života pokrstiti ovdje u moru. Atos je mjera spram koje on određuje propast Zapada.

“Jednoobraznost će označiti kraj civilizacije”, rekao mi je jučer dok

smo obilazili Ouranoupolis. Na-oblačilo se; na moru raštrkano nekoliko ribarskih brodica. U su-ton, John je krenuo prema atoskoj granici, mašući svojim štapom kao batinom prema novim hotelima u gradnji, prizor koji u njemu izazi-va određenu “glad”. Sjeća se kad je Ouranoupolis bio tek šačica koliba za primanje izbjeglica iz Male Azije, prije nego što je pokleknuo pred onim što naziva trima kugama mo-derne Grčke – turizam, beton i bul-dožeri. Napredak. Nigdje taj poriv za jednolikošću nije toliko napadan kao u njegovoj domovini. Engleska, kaže on, guši sve svoje ekscentrike.

“Nacija ne može preživjeti bez svo-jih ekscentrika”, istaknuo je. “Oni joj daju aromu.”

Na kraju ceste nastavili smo blat-nim putem koji je išao uz vrtove, lučicu, imanje nazvano Raj. Neka starica je po polju brala žutenicu za salatu. Seljak sa sačmaricom prebačenom preko ramena rekao

cHristopHer merrill___STVARI SKRIVENOG BOGA - PUTOVANJE NA SVETU GORU

120

je da lovi šljuke; pucnjevi su odje-kivali u brdima. Na kraju uspona, između maslinika i zapuštenih voć-njaka, nalazi se arheološka iskopina crkve i kule koju su podigli Franci – ostavština latinske okupacije. Pored potoka koji slijedi granicu do mora parkirana su dva kamio-neta. Na betonskom zidu razapeta bodljikava žica, iza njega prostire se kompleks ruševnih manastirskih zgrada, dvije obnovljene kućice ko-jima se koristi policija, kroz drveće uska staza vijuga prema grebenu.

oluje morali usidriti pored obale, u svitanje brod je bio zasut paljbom. Nekako su uspjeli pobjeći, ali Al-banci za koje su bili zaduženi nisu imali sreće. Operacija je od početka bila osuđena na neuspjeh: zlogla-sni britanski dvostruki agent Kim Philby odao je njihov plan Moskvi. John i njegov rođak nehotice su sto-tine Albanaca odveli u sigurnu smrt.

Od vinograda na sjevernom rubu Atosa bijeli minibus vozi cestom duž grebena i parkira kod ulaza, izlaze najamni radnici, ukrcavaju se u kamionet i voze dalje. Kiša samo što nije počela, pa smo pošli drugim kamionetom s vinarom koji je zaku-pio zemljište od ruskog manastira; kad smo sišli u gradu John je za nje-ga rekao da je jedan od najbogatijih ljudi u Grčkoj. U predvorju našeg hotela nalazio se jedan od najsiro-mašnijih, ispijeni eremit divljeg pogleda iz pustare. Sjedio je pored božićnog drvca, na bradi mrlje od pjene kapučina koji je držao u ru-kama, rijetki luksuz za “čupavca” – onog koji živi u špilji ili kolibici do koje se jedino stiže košarom na ko-loturu. Ostavio se pustinjaštva kako bi u Saloni prodavao svoje krunice. John misli da on ne zna ni koji je dan u tjednu.

Zašto je u crkvi tako vruće?

Odjednom sam mokar od znoja. Guši me sladunjavi vonj tamjana i pčelinjeg voska. Redovnici, svijeće, ikone – sve se vrti. Morao sam sjesti jer sam se uplašio da ću se onesvije-stiti. John me zabrinuto pogledao. Moje šanse za preživljavanje srča-nog udara, ako se o tome radi, su neznatne: najbliža bolnica je satima daleko. Naglo sam ustao probijajući se kroz hodočasnike prema nartek-su, tamo su redovnici na drvenim

klupama formirali polukrug, te sam sjeo s njima. Glasovi su se kovitla-li oko mene, padao sam, padao u tamu. Otopljeni vosak pekao me po rukama dok mi je svijeća klizila između prstiju. Omamljen, dezo-rijentiran, teturao sam do balko-na, sručio se na daščani pod ispod zvona i svukao se ostavši samo u znojem natopljenoj majici. Na snažnom vjetru gledao sam prema litici i pjeni morskih valova, duboko dišući dok mi nije bilo malo bolje.

Pitao sam se zbog čega me uhvati-la ta slabost i nesvjestica – početak bolesti? Od dugotrajnog stajanja? Ironija je u tome da je na Zapadu to bio dan posta Simeona Stilita, anti-ohijskog sveca iz petog stoljeća koji je na stupu proveo trideset sedam godina, na vjetru i kiši, po žezi i ledu. Taj nepismeni redovnik, istje-ran iz svog manastira zbog “neumje-renog asketizma”, popeo se na stup visok tri metra (kasnije je prešao na drugi koji je bio šest puta viši) pro-povijedajući o raskalašenosti svog društva. Na glasu zbog žestine svog moralnog zgražanja i svojih iscjeli-teljskih moći (specijalist za liječenje neplodnosti), Simeon je inauguri-rao stilitsku tradiciju koja se odr-žala do desetog stoljeća. U jednom razdoblju svaki vrh kod Antiohije imao je svog stilitu (one koje je ski-nula munja osuđivali su kao prikri-vene heretike), svakog dana bogate žene su obilazile svece na stupovima da dobiju savjete i izliječe se. “Bi-zantinci te stilite smatraju medija-torima”, piše William Dalrymple u knjizi Sa Svete gore: Pohod kršćanima na Bliskom istoku, “posrednicima koji su u stanju svoje najdublje stra-hove i težnje prenijeti na daleki dvor na nebu, običnim ljudima običnog porijekla koji su, zahvaljujući svom

Razgovor je prešao na skorašnje po-hode – one protiv komunizma – u kojima je John sudjelovao. Nakon rata, s rođakom se počeo baviti brodarstvom, po Mediteranu su razvozili rasuti teret. A onda, 1949. godine, britanski obavještajci su ih unovačili da prevoze naoružane al-banske disidente natrag u njihovu domovinu: prva tajna akcija Zapada protiv sovjetskog bloka. Na brod su im ugradili snažan motor, mladići su brodili uz albansku obalu iskrca-vajući borce koji su organizirali usta-nak protiv staljinističkog diktatora Envera Hoxe. Jedne noći su se zbog

CH

RIS

TO

PH

ER

ME

RR

ILL

121

herojskom asketizmu, postali Kri-stovi konfidenti.” Ekstremnost nji-hove pobožnosti djeluje apsurdno samo pod onim što Dalrymple naziva “grubim izobličenjima mi-kroskopa skeptične zapadnjačke ra-cionalnosti”. Bizantinci su poštivali pristup božanskom stilitu, njihove teškom mukom stečene moći raza-biranja i proroštva. Stoga je Simeon ničice padao 1.244 puta dnevno; okovan za stup, stajao je prva dva tjedna korizme. A ja sam se onesvi-jestio već nakon sat vremena u crkvi.

Točno je da su nad mojim životom nadvijeni oblaci. Stigao sam s obi-teljskih praznika iz Londona, gdje je moj tast, povučeni, elegantni čovjek, iskušavao naše strpljenje vodeći nas od muzeja do muzeja, dok nam nije sinulo da je teško bolestan – Lisa je pala u tešku depresiju. Jedne noći u krevetu je satima nabrajala moje neu-spjehe. Ležao sam u mraku bez riječi. Nakon nekog vremena, spopala me perverzna želja da izbrojim njezine optužbe kako bih provjerio hoće li se ponavljati. Odgovor glasi pedeset dvije, a to sam joj naravno zlobno spomenuo, i zatim sam morao otr-pjeti njezin udvostručeni bijes. Neko-liko dana nakon toga nismo razgova-rali. A kad sam pošao u Grčku nisam znao što će me na povratku čekati.

Vjetar je puhao sve jače, more sivo- bijela mrlja. Vrtoglavica je prošla, ali sam bio vrlo slab. Utješio sam se slušajući stihove litanije koji su do-pirali iz crkve. Godišnji sakrament pomazanja samo što nije počeo, tada vjernici iznova prolaze obred krštenja, obnavljaju svoju posve-ćenost Kristu. Sjetio sam se poziva koji je sanktificirao Romana Melo-da (umro 530), redovnika bez sluha koji je doživio čudesno obraćenje.

U svom manastiru bio je predmet sprdnje, redovnici su ga ismijavali jer nije znao pjevati. A onda je jedne božićne večeri usnuo kako mu The-otokos, Bogorodica, daje partituru da je pojede, pa je ujutro spontano zapjevao prvu od tisuću himni koje mu se pripisuju, “Djevica danas rađa Svemogućeg”, glavnu himnu svetkovine rođenja Isusa.

Što to znači dobiti poziv? Redovnici kažu da je redovnički život najviši poziv, a ipak svi smo mi pozvani – ako ne da vjerujemo, ljubimo i po-svetimo se pozivu, a onda svakako da umremo. U kratkoj priči Dina Buzzatija, Pisari, neki pisar zapisuje ono što je opisao kao dokonu priču za zabavu njegovom Gospodaru, a nije siguran da li ih On uopće čita. A jednog dana na njegovom pisa-ćem stroju upali se crvena lampica: znak da je pozvan da život okonča privezan uz njegov stol. Koji pisac ne sanja o trajnoj inspiraciji? Ali pi-sarev susjed, povjesničar koji treba poći u mirovinu, ignorirao je poziv koji je dobio u zadnji čas – tu bi odluku svatko mogao donijeti. Li-turgija, vođenje ljubavi, umjetnička inspiracija, groznica, psihodelične droge, bdijenje uz mrtve – na taj se način oslobađamo sebe, reorga-niziramo svoje veze sa svijetom. Ali tko je to u stanju podnositi dulje vrijeme? Okrenut sam stvarima od ovog svijeta, pa mi se čini da je svaki korak koji učinim u duhov-

Liturgija, vođenje ljubavi, umjetnička inspira-cija, groznica, psihodelične droge, bdijenje uz mrtve – na taj se način oslobađamo sebe, reor-ganiziramo svoje veze sa svijetom. Ali tko je to u stanju podnositi dulje vrijeme?

nom životu popraćen klizanjem u raskalašenost; jedini napredak koji sam u stanju zamijetiti uglavnom je sve veća sigurnost u moju bespo-moćnost. Postalo mi je jasnije nego ikad da bi poziv na vjerovanje mo-gao srediti moje unutrašnje resurse, moju volju, usuprot fragmentaciji modernog života – i mojim vlasti-tim demonima.

Ono što Bog nudi je transformacija. Nitko ne zna na koji će nas način On upotrijebiti, ali možda se u našoj predanosti nalazi put prema božanskom sjedinjenju. Moja je u književnom radu, dok šegrtujem poriv da dupliciram savršenu slo-bodu koju ponekad osjećam dok pišem pjesmu ili oblikujem rečeni-cu u kratkoj priči, postaje moj sveti Gral. Poharao sam biografije umjet-nika tragajući za nekim trajnim značenjem poziva kojeg oblikuje milosrđe. Zapamtio sam Haydnov opis njegove radne metode:

Ustajem rano, i čim se odjenem pa-dam na koljena i molim se Bogu i Presvetoj Djevici za još jedan uspje-šan dan. Nakon doručka sjednem za klavir i krećem u potragu. Ako ubrzo naletim na ideju, dalje ide lako i bez puno muke. Ali ako ne mogu započeti, onda znam da sam nekim svojim propustom ostao izvan Božje milosti, i tada opet mo-lim za milost sve dok ne osjetim da mi je oprošteno.

122

A kada bi Haydnu ozbiljno zapelo, kaže njegov biograf, “on bi hodao gore-dolje s krunicom u ruci, i na-kon nekoliko Zdravomarija ideje bi iznova potekle”.

Pisanje poezije počiva na sličnoj vrsti molitve. Čini mi se da do spisateljske blokade dolazi kad se ne zna što bi trebalo napisati svakog dana – dakle, zbog ignoriranja odnosno pogrešnog shvaćanja diktata Muze, nesvjesnog, drugog glasa, jezika. Što je nadreali-stička disciplina automatskog pisa-nja do li molba silama koje su veće i tajanstvenije od razuma? Udvaranje inspiraciji je jedan način promatranja onoga što se odvija u najskrovitijim područjima srca. Molitva je drugi. Kako je pjesnik W. S. Merwin na-pisao u elegiji za Johna Berrymana:

predložio je neka se pomolim Muzi padnem na koljena i molim se upravo ovdje u ovom kutu i reče da to misli doslovno

Od takvih sam stihova skrojio određenu poetiku, tragajući za na-činom da ubrzam svoj duh, prem-da smatram da je posve pogrešno tu molitvu shvatiti kao ono što je neophodno svakom umjetničkom i duhovnom nastojanju. U svom predavanju povodom Nobelove na-grade Saul Bellow kaže da “postoji druga realnost, ona istinska, koja nam neprestano izmiče. Ta druga realnost uvijek nam šalje sugestije, koje bez umjetnosti ne možemo primiti.” Ali umjetnost nije jedini posrednik između nas i božanskog. Moja hodočašća na Atos, moji su-sreti sa svetim ljudima, moje čitanje Svetog pisma i patrističke literatu-re – to me je uvjerilo da je molitva izravniji put prema drugoj realno-sti, i zato Grgur Nisenski molitvu

naziva “vodiljom u zboru vrlina”. Krist kaže: “Štogod moleći primate, vjerujte da ste to već primili, i bit će vam.” (Marko, 11:24) Molim se da iskusim Njegovu milost ljubavi, koju zamišljam kao blisku radikal-nom odbacivanju svega što smo znali kad smo zaljubljeni, sluteći božansko sjedinjenje koje nam pru-ža Otkupitelj. Sve je u preobraženju.

Natpis u refektoriju je iz pasije – da se sjetimo Kristova usuda, objašnjava John Leatham ispod glasa. Redovni-ci se od zime do proljeća posvećuju putovanju od Njegova rođenja do Njegove smrti i uskrsnuća. I moj je život povezan s tim svetkovinama godišnjih doba na način koji ni-sam mogao pretpostaviti prije mog prvog hodočašća. Još uvijek su mi noge podrhtavale kad smo se vratili u crkvu da vidimo relikvije – atoskih svetaca, mučenika, djelić istinskog križa. Nisam se posve oporavio ni kad me John poveo do mjesta gdje se dočekuju hodočasnici da poraz-govaram s ocem Irenejem, tajnikom Simonopetre. Ipak sam bio sretan. Jer nekoć sam sjedio na ovom istom mjestu, otuđen od skupine hodoča-snika koji su primali savjete od tog vremešnog redovnika s naočalama, a sada s njim žustro raspravljam.

“Pravoslavlje nikad ne ucjenjuje sa-vjest”, kaže on. “Mi nismo vojnici pod paljbom. Pogledajte redovnike na službi. Oni će vam prići da po-

razgovaraju, pričaju viceve, oni su otvoreni. Oni znaju da svatko od nas treba odlučiti što mu je činiti. Ako nam je Bog dao slobodnu vo-lju, kako onda mi možemo svoju volju nametati drugima?”

John je donio slatkiše za redovni-ka, a on je nama darovao CD na kojem redovnici pjevaju himne Djevici. Razgovor je skrenuo na jednog anglikanskog svećenika koji je nedavno objavio ogorčeni prikaz svog hodočašća na Svetu goru. Čini se da mu je onostranost redovnika bila odbojna: njihovu gostoljubivost smatra namještenom, prezire njihovo čuvanje crkvi i blaga. Posvađao se s nekoliko redovnika, osporavajući njihovu viziju kršćanstva. Otac Ire-nej odmahuje glavom. Krist ne traži od drugih da Ga slijede, rekao je, samo da otvore svoje srca za Njego-vu poruku.

“Čovjek koji na Atos dolazi tvrdog srca nikad se neće vratiti”, tiho je rekao.

John je zbog posla otvorenog srca za Simonopetru dobio zasebne odaje, tu je bio i krevet rezerviran za mene. Ocu Ireneju smo poželjeli laku noć i povukli se u odaje gdje nas je če-kao pladanj s kolačima od meda i oraha. John je skuhao čaj od lipe, koji smo popili u dijelu za sjedenje namještenom u stilu luksuznog hotela. Sve u plavoj boji: plave čaše

Jedan pravoslavni teolog rekao mi je da zbog toga što anglikanci imaju snažan osjećaj za patristički duh (da je obred jezik, i tako dalje) oni ustva-ri nisu protestanti. Naravno da se anglikanci i pravoslavci umnogome slažu, od jedinstvene Bi-blije do vjerovanja da je jedino Bog nepogrešiv.

123

za vodu za kovčegu, na stolu plave svijeće, plavi svijećnjaci i vaze od plavog stakla. Crtež manastira iznad radijatora potpisuje Robert Curzon, Englez koji je svoje veliko putovanje ovjekovječio u publikaciji Posjeta manastirima Levanta objavljenoj 1849. godine, vedrom prikazu svo-jih nastojanja da od lakomislenih redovnika nabavi vrijedne rukopise. U tome je bio vrlo uspješan. Na Atosu, naprimjer, neki redovnik u Karaklou je nožem odrezao par centimetara stranica iz rukopisa iz jedanaestog stoljeća, davajući mu ih u uvjerenju da će ih iskoristiti za zatvaranje tegli sa džemom. “Možda sam trebao zatući tog knjigoubojicu zbog njegovog užasnog oskvrnuća”, piše Curzon, “ali zbog njegove veli-kodušnosti oprostio sam mu poči-njeni grijeh, pa sam u džep strpao Apokalipsu i upitao ga može li mi

prodati još neke knjige, jer se činilo da one za njega nemaju nikakvu vri-jednost.” Redovnik je odgovorio da mu treba novac za popravke, pa će mu vrlo rado prodati mnoštvo knji-ga. Curzon je iz Simonopetre uspio odnijeti dva rukopisa – biografiju svetog Ivana Klimaka iz jedanaestog stoljeća i drevni svitak s Djelima apostolskim i Poslanicama; dobio bi i treći svezak, s Evanđeljima, da nije bilo “nezgodnog” otkrića nekog redovnika za zadnjoj stranici, na kojoj se nalazila anatema donatora upućena svakom tko to pokuša pro-dati. Curzonovo opljačkano blago sada se nalazi u Britanskom muzeju.

Nekim slučajem, naredni Englez koji je pisao o Svetoj gori bio je predak Johna Leathama, Athelstan Riley, koji je pisao o posve druga-čijem hodočašću na Atos ili planinu redovnika (1887). Rilex, oksfordski

dekan i poslanik kanterberijskog nadbiskupa, bio je ekumenskog duha. Zadužen za pisanje izvješta-ja o stanju pravoslavlja i njihovim manastirima, na svom je putovanju posvuda pronalazio sličnosti. Kad je isplovio iz Konstantinopolja, upo-znao je anglikanskog prelata koji je citirao pismo poslano od strane visokih dostojanstvenika Bugarske crkve, koja je tada za patrijaršijsku stolicu bila raskolnička. Oni su se nadali da će prelat iskoristi svoj utjecaj “kako bi bili primljeni u an-glikansku zajednicu”; “jer”, rekoše oni, “vi u svojoj Crkvi imate mnoš-tvo sekti – prezbiterijance, luterane, kalviniste, i mnoge druge – pa vam ne bi naudilo ako bi dobili još jed-nu; stoga vas molimo da primite i Bugare.” Riley je sa svojim smislom za humor uspostavio brojne veze na Atosu. Kad se neki redovnik požalio

PH

OT

O:

STA

NK

O A

BA

DŽ

Ić

124

na devetnaesti članak o vjeri Engle-ske crkve (koji govori o skretanju s puta pravoslavlja i rimokatoličan-stva), Riley je brzo dobacio, “mož-da griješimo; samo je jedna Crkva nepogrešiva. To je naravno izazvalo gromoglasan smijeh praćen uzvici-ma polycala [jako dobro]. Kad ne znaš što ćeš igraj aduta kaže staro kar-taško pravilo: ovdje autor je Rim.”

Anglikanci su često igrali na tu kar-tu još od 1534. godine, kada je kralj Henry VIII utemeljio Englesku crkvu, formalizirajući raskid s Ri-mom. Ako je Konstantin ujedinio kršćanstvo iz političkih razloga, koji nisu opstali nakon raskola, onda je ljubav dovršila cjepkanje kršćanske vjere. Radilo se o ženi, Ann Boleyn, ona je inicirala englesku reformaci-ju, koja je dovela do stvaranja nacio-nalne crkve, nacionalnog identiteta i nacionalizma – “stila mišljenja”, kako kaže jedan znanstvenik, koji je postao sine qua non moderniteta. A taj zdenac strasti i politike nadahnuo je i dvostruki ideal individualnih prava i demokracije, samo zato jer je Henry htio muškog nasljednika – i Ann Boleyn, u koju je bio zalju-bljen slavni pjesnik Thomas Wyatt. Nakon što je zbog kralja ostao bez nje, očajni Wyatt piše: “Napuštam ovaj svijet / Jer zaludu vjetar hvatah mrežom”, kao odjek Oblaka nepo-znatog od anonimnog autora, koji je za Boga rekao: “On može biti voljen, ali ne i mišljen. Ljubavlju se Njega može uhvatiti i držati, ali ni-kad mišljenjem.” Ljubav, zemnu ili božansku, ne pokreće razum nego žudnja. Henry je htio novu ženu. Ostalo je, kako se kaže, povijest.

Od vladavine Elizabete I, koja je zapečatila protestantsku sudbinu Engleske, neki anglikanci čeznu za

pripadnošću nepodijeljenoj crkvi, koja počiva na autoritetu crkve ota-ca i ekumenskim koncilima. Jedan pravoslavni teolog rekao mi je da zbog toga što anglikanci imaju sna-žan osjećaj za patristički duh (da je obred jezik, i tako dalje) oni ustvari nisu protestanti. Naravno da se an-glikanci i pravoslavci umnogome slažu, od jedinstvene Biblije do vje-rovanja da je jedino Bog nepogrešiv. A ako prkošenje Henryja VIII papi iz pravoslavne perspektive pred-stavlja zakašnjelo uviđanje istine, time je ipak teolozima s obje strane omogućen početak za dijalog. U dvadesetom stoljeću u Londonu, Bukureštu i Moskvi održane su an-glikansko-pravoslavne konferencije, na poticaj Sporazuma iz Dublina 1984. godine, na kojima su visoko rangirani crkvenjaci istraživali mi-sterij Crkve, Sveto Trojstvo, filioque i pitanja molitve, vjeroispovijesti i tradicije, otkrivši dovoljno zajed-ničkih stvari pa su autori izjavili kako točke neslaganja između cr-kvi nisu nepremostive: “Anglikanci kao i pravoslavci, mi smo pozvani da ‘ispružajući se prema onome što je naprijed, trčimo prema cilju da postignemo nagradu – nebesko stanje u koje nas je Bog pozvao po Kristu Isusu’ (Filipljanima 3:13-14).”

Onda je možda posve prikladno, s obzirom na povijest Engleske crkve, da najveću prepreku prema ostva-rivanju unije anglikanske i pravo-slavne zajednice predstavlja angli-kanska praksa zaređivanja žena. A ni skorašnje anglikanske rasprave o tome treba li blagosloviti istospolne zajednice i zaređivati homosek-sualce nisu odagnale pravoslavne sumnje u “elastično” razumijevanje tradicije kod anglikanaca. To je

najvidljivije na Svetoj gori, tu bi vrlo teško mogli pronaći potporu anglikansko-pravoslavnom ujedi-njenju, da ne spominjem širi eku-menski pokret. (Dva neprijatelja pravoslavlja, kako mi je rekao jedan redovnik, su ekumenizam i etnička pripadnost. Ali to je kontradiktor-no, rekao sam. Točno, nasmiješio se.) Za dva tjedna, između korizme kojom se slave konverzije Petra i Pavla, crkve diljem svijeta mole se za jedinstvo kršćanstva – tjedan za pričest, inauguriran prije devedeset godina, u službi jedne vizije koja će, ako bude kako redovnici Atosa žele, biti realizirana samo ako se ostatak kršćanstva vrati pravoj vjeri, pravoj molitvi, pravoslavlju.

“Jedinstvo Crkve”, kaže protestant-ski teolog Karl Barth, “nije stvoreno, mi ga otkrivamo.” A John Leatham traga za tim izgubljenim zavičajem jedinstvenog kršćanstva. Taj rimo-katolički potomak anglikanskog poslanika, koji će uskoro prijeći na pravoslavlje, svojim prijevodima gradi mostove između Svete Gore i svijeta koji govori engleski jezik. “East or West, God is best”, rekao je stari ćelavi redovnik sa Simonopetre – stajalište koje je blisko Johnovu radu, s kojim on na Atosu nastavlja misiju svog pretka. Rileyev dobro-dušni prikaz njegova hodočašća ne samo što je oduševio njegove čitate-lje nego je pomogao u promicanju anglikansko-pravoslavnog dijaloga. Zacijelo je ostavio snažan dojam na Simonopetri, kada je jednog dana na balkonu uzeo megafon koji je služio za komuniciranje između manastira i arsanada i proderao se: “Bože čuvaj kraljicu!” – na veselje redovnika i užasavanje nekih ho-dočasnika u luci. Riley se samo jed-

125

nom požalio na Simonopetru zbog neukusnog renoviranja freski u katholikónu, koje su ionako nakon nekoliko godina uništene u požaru. Zidovi novog katholikóna su goli kao da se nalaze u nekoj protestant-skog crkvi.

“U kući Oca moga ima mnogo sta-nova”, rekao je Isus (Ivan, 14:2), što se i vidi iz dvije tisuće godina povi-jesti crkve. Sveti Beda Časni (oko 673-735), naprimjer, čija je Crkvena povijest engleskog naroda prvo engle-sko remek-djelo književnosti, veliča trijumf kršćanstva koji se odražava u mediju anglosaksonske kulture – jedne od brojnih verzija Kristove poruke. Razmišljam o tome što an-glikanska tradicija ima za ponuditi pravoslavlju: poeme Donna, Her-berta i Eliota; meditacije Thomasa Trahernea i C. S. Lewisa; himne Ralpha Vaughana Williamsa – i, da, praksu zaređivanja žena, koja je obogatila anglikansku zajedni-cu. Jednog će dana moja Crkva, uvidjevši da svjetlo Kristovo “koje rasvjetljuje svakog čovjeka, / dođe na ovaj svijet” (Ivan, 1:9), možda odlučiti da zaredi homoseksualce i blagoslovi istospolni brak. Pa će naša pravoslavna braća možda doći do dubljeg razumijevanja Svetog pi-sma. U međuvremenu moramo se moliti za jedinstvo kršćanstva. Prije nego što je ugasio svjetlo John Le-atham citira biskupa Warea: “Mno-go toga možemo dobiti ako nasta-vimo s međusobnim razgovorima.”

Zbog kalendarskih razlika, Božić u Istočnoj crkvi poklapa se sa Bogo-javljenjem na Zapadu. Stoga kad sam ustao oko tri ujutro na Badnjak imao sam priliku da slavim Kristovo rođenje i mozgam o značenju Dva-naeste noći. Sviđa mi se ta dvostru-

ka vizija, koja odgovara godišnjem dobu. Advent je vrijeme čekanja ne samo na rođenje našeg Gospoda nego i Njegovog drugog dolaska, Parousie. Prorok je rekao: “Zato, sam će vam Gospodin dati znak: / Evo, začet će djevica i roditi sina, / i nadjenut će mu ime Emanuel!” (Izaija, 7:14) – Mesija, koji obećava da se vraća kako bi sudio živima i mrtvima: “... volja je Oca moga da svaki koji vidi Sina i vjeruje u nj dobije život vječni i da ga ja uskri-sim u posljednji dan.” (Ivan, 6:40)

Plavi zidovi katholikóna, posve-ćenog Kristovom rođenju, svježi su poput neispisane duše. Ničim ometan pogled drag je puritancu u meni. A snaga Johna Leathama je pravo čudo: usprkos svojim godina-ma, hladnoći koja prodire do kosti i nedavnoj operaciji srca, on je cijelo vrijeme mise, koja traje do jedan popodne, s dvosatnom pauzom za odmor, stajao u crkvi. Zguren u klu-pi pored njega, s nerazumijevanjem gledam u kićenu prijenosnu ikonu sa četiri moderna grčka sveca, koja visi s jednog od drvenih portala koji drže kupolu, i slušam zbor, najbolji na Atosu. Prvi glas nosi pjesmu s jedne do druge strane crkve, dva lai-ka besprijekorno pjevaju sa zborom, a ubrzo kroz prozor sja sunce. Misa završava nevjerojatnim prizorom: sedam svećenika u crvenim, zele-nim i zlatnim haljama, nose križeve ili srebrne kutije optočene dragim kamenjem, stoje ispod baldahina, koji redovnik pokreće nekakvom motkom, vanjski krug vrti se tamo- amo za četvrt kruga, a unutrašnji krug, obrubljen svijećama, okreće se u suprotnom smjeru. Krugovi se vrte sve brže i brže, zvuk metala koji se trese najavljuje dolazak Svetog

Duha. A onda pratimo redovnike koji pjevaju do refektorija.

“Nije bilo stanke, oklijevanja, po-grešno postavljene knjige”, razdra-gano će John. “Sve je bilo koreo-grafirano do savršenstva. Kako su posvećene duše tih redovnika!”

Svaki je stol krcat – dramatična promjena s početka 1970-ih, tada je tu živjelo samo sedam redovni-ka, šestorica starija od sedamdeset godina. Tada su redovnici s mana-stira Meteori na litici, u središnjoj Grčkoj, zasićeni turistima, preuzeli Simonopetru, počistili nered i vrlo brzo stvorili jedan od najživljih ma-nastira na Svetoj gori. Nakon gozbe bibliotekar, redovnik sa Meteora s sijedom bradom do pojasa, vodi nas niz dugo stubište do izvorne kule, koja je donedavno bila puna šute. Sada se na jednom kamenom zidu zalazi niz utičnica za kompjutore, koji rade na četiri vrste goriva – so-larne ploče, drvo, naftu i hidroelek-tričnu energiju od vode koja teče niz planinu. Žovijalni redovnik koji je postavio sustav želi nam dobro-došlicu na besprijekornom engle-skom. Pokazalo se da smo jedno vrijeme istodobno živjeli u New yorku, tamo je radio kao inženjer, planirajući da se zaredi. “Otud vas poznajem”, zafrkava se. Bibliotekar ima drugu šalu: čovjek koji pada s nebodera viče: “Sveti Ivane, spasi me!” Smjesta se pojavi ruka da ga uhvati. “Hvala ti”, reče čovjek. “Ali koji si ti sveti Ivan?” “A kojeg si tra-žio?”, upita glas. “Krstitelja”, odgovo-ri čovjek. “Ja sam Teolog”, reče glas, a ruka ga pusti da padne.

Na suprotnoj strani od utičnica na-lazi se karta posjeda Simonopetre, oko 3.500 hektara, dvije trećine je

126

stradalo u požaru 1990. godine, stoljeće nakon razaranja manastira i biblioteke. Nakon požara bibliote-kar je planinario po guduri između Simonopetre i Grigoriua istražujući dvije špilje koje su ucrtane na karti. Na svoje iznenađenje, otkrio je još dvanaest špilja, iz jedne se moglo vidjeti sunce samo kad je na izlasku.

“Zato su redovnike zvali slijepim miševima”, objasnio je.

Poveo nas je drugim stubištem do cisterne, koja je preuređena u bibli-oteku, s lijepim hrastovim nišama i policama. S prozora se vidi more; na stolu bibliotekara, pored njego-vog kompjutera i printera, nalaze se Studije iz povijesti Bizanta, himno-grafija i Mitovi s kojima se živi Jo-sepha Campbella. Na donjem katu nalazi se dvadeset tisuća knjiga s pokretnim policama iz Danske; dva kata niže nalazi se prostorija u kojoj albanski zidari miješaju malter za ojačavanje temelja. Zid jednog ure-da je živa stijena.

“Nikad nismo bez kamena”, smiješi se bibliotekar.

On na svoju zbirku, koju je pomno obnovio, gleda posve drugačije od onih redovnika koji su Robertu Curzonu dopustili da im pohara biblioteke. Nabavio je tri tisuće sla-venskih rukopisa i tekstova, većinu od osiromašenih manastira iz bivšeg komunističkog bloka, pa kod njega zamjećujem oštro oko za duhovnu kao i novčanu vrijednost onoga što nam želi pokazati – prvo izda-nje grčke i ruske verzije Philokalie. Zatim prelazi na neprocjenjive pri-mjerke – srednjovjekovni rukopis Simonopetrina typikona, i Plutar-hov Život Izokrata, rimsko izdanje iz 1513. godine, koje je potaknulo

Johnove uspomene: njegov djed je na samrti čitao Plutarha. John jedva čeka vidjeti najnovije akvizicije – tri fotografije koje je snimio Athelstan Riley – kao i rukopis demotskih hi-mni koji bi htio prevesti. Ali biblio-tekar je prvo s polica uzeo rukom pi-san životopis Hadži-Grgura Atonita, askete iz devetnaestog stoljeća koji je živio u pustinji. Njegova specijalnost bio je post. Po njegovom duhovnom sinu, Neofotosu, taj heziast i kaligraf iz Kapadokije, bio je tako strog da je krumpire slikao da izgledaju kao uskršnja jaja. Neofotos je tu bio-grafiju napisao na turskom, kori-steći grčko pismo. Njegov djetinji rukopis djeluje čudnovato prisno.

“Ako postoji dovoljan razlog da Atos postoji”, kaže bibliotekar, “onda je to skrivanje iskrenih hezia-sta kao što su Hadži-Grgur i Neo-fotos.” Rileyeve fotografije i himne ostat će skrivene dok ne otvorim još jedan poklon – reprint fotografskog itinerera Atosa iz 1935. godine. Li-stajući sepijom natopljene stranice, shvaćam koliko se malo toga s go-dinama promijenilo: phiale na Veli-koj Lavri; katholikón na Grigoriou; pogled s balkona Simonopetre. Dva redovnika stoje pored mora. Drugi udara u sémantron. Treći se odmara kod fontane. Tu su fotografije križe-va i klaustra; iluminiranih rukopisa; redovnika kako čitaju, slikaju ikone, peku kruh. Evo redovnika koji gle-da kroz prozor zvonika u Iveronu. Evo redovnika koji poteže zvona.

Spasenje se čini jednostavno, barem na Svetoj gori; izučavati Bibliju i napise crkvenih otaca; moliti se bez prestanka. Odavno sam stekao navi-ku da svuda nosim knjigu pjesama, u slučaju da imam malo slobodnog vremena i ništa drugo za raditi – u

redu u banci, recimo, ili prometnoj gužvi: bilo što da izbjegnem pogled na bezdan koji vreba iza ruba svake misli. A redovita praksa recitiranja Isusove molitve ublažava moju tje-skobu, jednog će mi dana zacijelo počivati u srcu, ravnati mojim misli-ma. “Molitva će sve dovesti u red i podučit će te”, kaže redovnik u Putu hodočasnika. Na Atosu sam naučio da je molitva tajna koju nosimo na tom putu do suđenja – i Obećane zemlje.

Na pola puta između Simonopetre i njena arsanasa1 nalazi se natkriveni hram, tamo sam se kasno popodne pozdravio sa Johnom Leathamom. Hodali smo po kamenitom putu za mazge koji krivuda po strmom obronku, a kada je on sjeo na kame-nu klupu produžio sam do Grigo-riua, slijedeći usku stazu iza hrama, zavojiti spust prošaran korijenjem i stijenama do obale, gdje sam morao skakati sa stijene na stijenu kako bih pregazio potok koji se ulijeva u more. Sunce blista, na moru utiha, bio sam zahvalan prijatelju na po-duci o pravoslavlju koju sam dobio družeći se s njim, koje sveti Grgur Sinajski definira kao “istinsko zna-nje o stvarima vidljivim i nevidlji-vim: vidljivim – dakle, osjetilnim; nevidljivim – dakle, o mišljenju, intelektu, duhu i Bogu”. Ta se de-finicija pojavila u prvoj engleskoj verziji Philokalie – knjige koja se preštampava još od 1951. godine, kada je T. S. Eliot mimo volje ured-ništva Fabera i Fabera u Londonu inzistirao na objavljivanju, čak i ako bude, kako se činilo, donosila gubit-ke. Ironija je u tome što je donijela zaradu. Još veća ironija: upravo je anglikanski pjesnik engleskim čita-teljima učinio dostupnim najznačaj-1 Manastirska morska lučica. Op. prev.

127

nije teološko djelo pravoslavlja, gra-deći most između vjeroispovijesti.

Polako sam išao između stijena, po-red kellia, uspinjući se stazom koja je vodila uz liticu. Eliotova tužaljka nad gubitkom zajedničke kulture u Pustoj zemlji u njegovom kasnijem djelu poprima kršćanski oblik; nje-gov oproštaj od poezije, Četiri kvar-teta (1943), neka je vrst moderne liturgije – poema, kako je vjerovao, zbog koje će uspjeti ili propasti, u smislu njegove književne reputacije kao i njegove nade u spasenje. On propast kršćanstva slijedi od kultu-ralnog osiromašenja uzrokovanog Reformacijom, iako je njegovo djelo pod utjecajem engleskih učenjaka-klerika iz sedamnaestog stoljeća, na-pose Donna i Herberta, koji su svo-jim pisanjem oživjeli poetski jezik i kulturu. Potomak kongregacijskih svećenika, u trideset sedmoj godini prešao je na anglo-katoličanstvo, denominaciju koja je u njegovim mislima najbliža antičkoj Crkvi.

Jedan mi je anglikanski svećenik rekao da nitko ne zna koji će dio li-turgije – propovjedi, psalmi, himne, pjevanje – otvoriti njegovo ili njezino srce za Božje milosrđe i ljubav – uvid koji je reflektiran u Eliotovoj mješa-vini formi i kadenci u Četiri kvarteta. “Teologija nema granica”, napisao je, a u toj poemi on istražuje neobilje-žena prostranstva duha, metrika se olabavljuje tako sa gotovo prelazi u prozu, u nastojanju da uhvati Riječ – božansku iskru koja je sastavni dio vjerske poezije. Njegova biografkinja, Lyndall Gordon, kaže da je u biblij-skim ponavljanjima i alterniranju proze i poezije Eliot otkrio model za pisanje duge pjesme – i svog duhov-nog testamenta. Bilo koji stih u sta-nju je otvoriti srce pomnog čitatelja.

To je najviše autobiografska od svih Eliotovih pjesama, napisana u naj-težim okolnostima: u vrijeme naci-stičkog napada na London, gdje je služio kao požarnik. Dva slobodna dana u tjednu posvetio je poeziji, pa u Dry Salvages, trećem odnosno američkom kvartetu, nazvanom po nakupini hridi, sa svjetionikom, pored obale Massachusettsa, gdje je ljetovao kao dječak, dolazi do prožimanja njegovih poetičkih i teoloških ideja. Kvartet počinje sa njim kako se u sjećanju vraća svom domu iz djetinjstva u St. Louisu – i jedinstvenoj pojavi rijeke Mississippi:

... smeđi bog – zlovoljan, nepripitomljen, tvrdoglav, strpljiv do neke mjere, isprva priznat tek kao granica, koristan, ali nepouzdan prijenosnik prometa, zatim tek problem predgraditeljem mostova.2

Tu je Eliot prvi put naslutio svetu podlogu svakodnevnog. Rijeka je sila kao da je božanska: moćna, teš-ka za razumijevanje.

Ali rijeka je manje božanstvo, pa se pjesnik okreće prema moru – konkretno, dijelu Atlantika kod Gloucestera, gdje je često jedrio oko Dry Salvages, hridima na koje su se nasukali bezbrojni brodovi. Prvi odjeljak time elegantno dijeli rijeku od mora, elementa nad koji su industrijalizirani ljudi uspostavili kontrolu i onog koji je svud oko nas. On čuje zvono što zvoni, koje “mje-ri vrijeme (ne naše vrijeme)”, a onda zvoni neke svoje varijacije na temu vremena – noćne misli zabrinutih

2 Citirano iz hrvatskog izdanja, T. S. Eliot, Izabrane pjesme, prijevod i izbor A. Šoljan, Zagreb 1991.

mornarskih žena, “mrtvo more, koje jest i koje bješe od početka”. Ono za čim on traga je tišina koju čuje iz-među valova dok jedri po magli, ti-šina ispunjena vjerskim značenjima.

“Moliti se znači u umu stati pred Boga”, napisao je svetac Ruske crkve iz sedamnaestog stoljeća, Dimitrij Rostovski, “mentalno nepokoleblji-vo Ga gledati i razgovarati s Njim u strahu i nadi”. A to je Eliot radio kao dijete, nesvjesno je pohranjivao sjećanja na sveto: u bujnom ajlantu, mirisu grožđa, u večernjem krugu pod zimskom svjetiljkom. Te prvot-ne slike možda djeluju kao materi-jal božanskog otkrivenja, ali to su upravo dojmovi na kojima se gradi vjerovanje. Vizije kojima su udosto-jeni proroci i sveci doista su iznimno rijetke. “Za nas većinu”, kaže Eliot, “ima tek neprimjetni časak, / koli-ko u vremenu toliko izvan njega.” I on upućuje čitatelja u značenje tih “neprimjetnih časaka” koje smo svi iskusili, kada se vrijeme presijeca s bezvremenošću: Utjelovljenje. Naši se životi okreću oko takvih časaka, bez obzira znamo li to ili ne znamo:

Trenuci sreće – ne osjećaj blagosta-nja, plodnosti, uspjeha, sigurnosti ili ljubavi, pa čak ni izvrsnog ručka, već nenadani bljesak – doživjeli smo to al nismo shvatili smisao, a pitanje o smislu obnavlja doživljaj u drugom obliku, s onu stranu značenja što ga pripisujemo sreći.

Taj kvartet možemo nazvati studi-jom pristupa značenju Utjelovljenja, kada je Bog poprimio ljusko obličje, a vrijeme se stopilo s bezvremeno-šću. Otud sjećanja iz djetinjstva, koja pjesnik nastoji čitati u svjetlu otkrivenja. Kao što rijeka teče pre-ma moru, tako se i naša iskustva ulijevaju u prostranstvo neizmjernog

128

vremena, sve dok ne obratimo pa-žnju na onaj “nenadani bljesak” koji je dan svima – znakovi koje većina ignorira. Srećom, one koje je Eliot primio – “slap sunca, / skrivena majčina dušica ili zimska munja / ili vodopad “ – popraćeni su naslući-vanjem što bi mogli značiti, a onda nastupa stvaranje života ukorijenje-nog u Utjelovljenju, života u moli-tvi i posluhu (on je svakog jutra u 6:30 čekao autobus kako bi išao na misu), pa onda u tome nastaje čudo ove poeme. Disciplina i pripreme su nužni za uviđanje svetog, koja je uvijek tu negdje pri ruci, čak i u naj-mračnijim vremenima – u skloništu za bombardiranja ili na krovu grada u plamenu. Američka spisateljica Mary Lee Settle, koja je za vrijeme rata služila u Londonu, povodom izdanja Četiri kvarteta napisala je da je Eliot “na određeni način rafinirao ono što nam hoće reći, s onu stranu banalnosti razočaranja i beznađa, stvarajući obećanje čvrsto kao če-lik”. Ono što je obećao bilo je ni više ni manje nego vječnost – koja je, kako nas podsjeća, dostupna u svakom času. Zar upravo to nije obećano Utjelovljenjem?

Jednom sam na prekooceanskom letu, izmučen trbušnim virusom, nisam mogao ni jesti ni spavati, či-tao i iščitavao Četiri kvarteta. Kasno noću tražio sam malo mira, pa sam stavio slušalice i slušao skladbu za violinu i klavir Arva Pärta, naslov-ljenu Spiegel im Spiegel, prevedeno je kao Zrcalo u zrcalu. Poput Eliota, Pärt se vraća svojim kršćanskim korijenima da tu pronađe duhovno i umjetničko nadahnuće. Pärtovo djelo naslanja se na bizantinske napjeve, za mene su njegove nevje-rojatno lijepe note bile upravo ono

što je Eliot opisao kao “glazbu tako duboko čutu / da se uopće ne čuje, već si ti sam glazba / dok glazba traje.” Želio sam da nikada ne završi. Ali u tišini koja je uslijedila nakon te izvedbe shvatio sam da se iz nekog već razloga – bolesti, čitanja Eliota, dezorijentacije na putovanju – na oklopu koji po navici nosim usu-prot svijetu pojavila pukotina, a glazba me je oslobodila da iskusim časak koji je u vremenu i izvan njega.

Pri vrhu brda ubrzao sam korak, tamo je uska staza krivudala među grmljem, a kada sam se spustio i ugle-dao Grigoriou na uzvisini iznad bli-stave vode prepoznao sam trenutak sa svog prvog hodočašća, tada sam tu stao i promatrao manastir, kakav je ustvari bio: neprimjetni časak. Sada znam, kako piše Eliot, da je sve osta-

lo doista “molitva, posluh, stega, mi-sao i čin”. Pohitao sam prema ulazu.

“Rođen sam prije svog vremena”, piše Niccolo Tucci u jednom romanu. “Kada je došlo moje vrijeme, mje-sto je zauzeo netko drugi; sve dobre stvari u životu za koji sam sada bio prikladan odjednom su postale nepri-kladne. Uvijek sam dolazio prerano ili prekasno” – osjećanje koje mi je vrlo blisko. Nisam od onih koji su se obo-gatili na kraju milenija. Dok su moji vršnjaci skupljali novce Lisa i ja čuvali smo imanje u Santa Feu, od moje sveučilišne karijere nije bilo ništa. Duboko u pustinji obrađivao sam vrt, cijepao drva, prevodio nadrealističku poeziju; Lisa je svirala u simfonijskom orkestru Novog Meksika; zajedno

smo godišnje zarađivali manje od deset tisuća dolara. A kada su se naši prijatelji i kolege počeli bogatiti mi smo bili slobodnjaci u Portlandu, u Oregonu, gomilajući dugove na kreditnim karticama. Za Tuccija je jedan pronicljivi čitatelj rekao: “On je živio u otavi pripadanja, i tu on pripada.” To je radna definicija Sve-te gore, mjesta za one, poput mene, koji traže utjehu, u otavi pripadanja.

To sam pronašao u Grigoriou u božić-nom večernjem bdijenju. Redovnik s kojim sam se sprijateljio preko ljeta imao je poklon za mene: moju zadnju knjigu pjesama u kožnom povezu, na koricama je jedan atenski knjigoveža u gostima ugravirao maleni križ.

“Nisam previše dobar kršćanin”, rekao sam knjigoveži. “Zato sam ovdje. Že-lim doprijeti do korijena kršćanstva.”

“Što si naučio na svojim hodočašćima na Svetu goru?”, pita me. “Svjesniji sam svoje grešnosti”, odgovaram. Redovnik se smiješi. “Napreduješ.”

Kasnije sam uz čaj od redovnika sa-znao da prolazi kroz duhovnu krizu. Zaključao je vrata male kuhinje da nas ne bi ometali.

“Ne osjećam onu istu radost kao prije godinu ili dvije”, počeo je. “Ne radi se o vjeri ili pozivu. Ovdje ne bih ni došao da nisam bio siguran. Riječ je o osjećaju da s tim moram živjeti neko vrijeme, na to sam pripravan. Za razliku od izvanjskog svijeta, gdje ti mnogo toga odvraća pažnju, ovdje moramo izići na kraj samo sa sobom.”

Dok je čitao Otkrivenje lice mu se smračilo. On vjeruje da će novi Mesija biti Princ tame, da je svjetski rat neizbježan. Zatopljenje klime pretkazuje ono što dolazi. Za Bo-žić je dvorište bilo puno snijega;

129

sada poluotokom haraju tropske kiše. Prošlog tjedna jedan redovnik je pješačio u Dionysiou na liturgi-ju, poskliznuo se i pao u nabujali potok, bujica ga je odvukla sve do mora, njegovo tijelo nisu pronašli.

U sobi je zavladala tišina. Osjetio sam težinu redovničkog poziva. “A ako Krist nije uskrsnuo, bez ikakve je vrijednosti vaša vjera; vi ste još u svojim grijesima”, rekao je Pavle. “Tada i oni koji u Kristu umriješe, izginuše. Ako se samo u ovome ži-votu uzdamo u Krista, najbjedniji smo od svih ljudi.” (Korinćanima I, 15:17-19) A što ako su sve naše nade isprazne? Strah koji u jednom trenutku prožima svakog kršćana redovnik mora neprestano trpjeti. A što ako život u molitvi, postu i bdijenju ne vodi ka Kraljevstvu Bož-jem? Što ako ta posvećenost okonča u ništavilu? “Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj se meni, grešni-ku.” Molitva je izabrano oružje u nevidljivom ratu s nevjernim srcem. Redovnik se smiješi. Ima on još da-

rova za mene: ikonu svetog Nikole i popis literature. Raj je, kaže mi gro-zničavo, druga dimenzija, u kojoj će sve biti raskrito. Kaže da bi mi du-hovno putovanje moglo spasiti brak.

“Što si naučio na svojim hodočašći-ma na Svetu goru?”, pita me.

“Svjesniji sam svoje grešnosti”, od-govaram. Redovnik se smiješi. “Na-preduješ.”

CHRISTOPHER MERRILL objavio je četiri zbirke poezije, za zbirku Watch Fire dobio je nagradu za mlade pjesnike Peter I. B. Lavan koju dodjeljuje Akade-mija američkih pjesnika, i tri esejističke knjige: The Grass of Another Country: A Journey Through the World of Soccer, The Old Bridge: The Third Balkan War and the Age of the Refugee i Only the Nails Remain: Scenes from the Balkan Wars. Piše književne kritike i novinske reportaže, njegovi radovi prevedeni su na šesnaest jezika. Bio je profesor na katedri William H. Jenks odsjeka za komparativnu književnost na koledžu

Svetog Križa, a sada je ravnatelj Me-đunarodnog spisateljskog programa (International Writing Program) na Sveučilištu Iowa. Sa suprugom, violini-sticom Lisom Gowdy-Merrill, ima dvije kćeri, Hannah i Abigail.

Ovdje je preveden ulomak iz njego-ve nove esejističko-putopisne knjige, Things of the Hidden God: Journey to the Holy Mountain, objavljene 2005. go-dine kod njujorškog izdavača Random House. “Ako sam išta naučio tijekom rata, onda sam uvidio da je naš put pod suncem vrlo kratak, pa sam odlu-čio lutati od manastira do manastira, boraveći zakratko u svijetu posljednjih stvari”, piše Merrill na početku ove knjige. Dijelom dnevnik o unutrašnjim previranjima i traganju za sobom, za izvorom vlastite inspiracije, a dijelom meditacija o povijesti i tradiciji kon-templativnog života, knjiga nas vodi do presjecišta vremena i vječnosti, opisu-jući život posvećen vjeri iz perspektive pjesnika koji iznova propituje ključne spone zapadnjačke književnosti i du-hovnosti kao i svoj odnos prema njima.

130

izdanja

dragan jUrak___“ANTIKAPITALISTIČKI” ROMAN KOJI PROMIČE KAPITALISTIČKE VRIJEDNOSTI STIEG LARSSON: KULE U ZRAKU, FRAKTURA, ZAPREŠIć 2010.

Kada je Howard Hawks snimao ekranizaciju krimića Veliki san Raymonda Chandlera nikako nije mogao shvatiti tko je tu za-pravo ubojica. Slijedila je poznata prepiska telegramima. Hawks je Chandleru poslao telegram s jednostavnim pitanjem: “Tko je, dovraga, ubojica?”. Chandler je odgovorio “batler”, “vrtlar”, ili već nešto u tom stilu. Na to je Hawks poslao novi telegram u kojem piscu objašnjava da je to nemoguće, jer je batler/vrtlar u to vrijeme bio na plaži/kod mame u stračkom domu, ili gdje već.

Chandlerov čuveni odgovor je gla-sio: “Jebi ga, onda ni ja ne znam tko je ubojica.”

Za razliku od Chandlerova klasika u prvom romanu Stiega Larssona Muškarci koji mrze žene nije bilo niti humora, niti stila koji prelazi okvir stroge funkcionalnosti, ali radnja je bila jasno i pregledno postavljena, a ubojice nisu u presudnom trenut-

ku bile na plaži, niti kod mame u staračkom domu. Nestanak Harriet Vanger, šesnaestogodišnje nasljed-nice švedskog koncerna Vanger, dogodio se u vrijeme godišnjeg obiteljskog okupljanja na malenom otočiću, daleke 1966. godine. Tije-lo nije nikada pronađeno, a nakon detaljne istrage zaključeno je da je Harriet ubijena. Ubojica je mogao biti bilo tko od tridesetak ljudi oku-pljenih na otoku.

“Dakle, riječ je o misteriju zaklju-čane sobe, samo na otoku?” kazat će štokholmski novinar Mikael Blomkvist kojeg ostarjeli obiteljski patrijarh Henrik Vanger unajmlju-je kao posljednji pokušaj rješavanja 35-godišnje obiteljske tajne.

“Misterij zaključane sobe” i slične sheme Agathe Christie, odsustvo humora i stilska funkcionalnost, sasvim sigurno ne predstavljaju žan-rovsko osvježenje. No, Muškarci koji mrze žene bili su vrlo dobar politič-ki triler u kojem se Agatha Christie

miješala s Nikitom, Sedam, nasiljem nad ženama, tajkunima s tajnama, serijskim ubojicom s Biblijom, privrednim kriminalom, švedskim nacizmom... Sve te teme i žanrovske modele pokojni švedski novinar i pisac, organizirao je u golemu masu teksta, izrazito filmičan krimić koji je prozvan “nakladničkom senzaci-jom” - i koji se čitao u jednom dahu.

Lakoća čitanja radnje koja ne ostav-lja vremena za čitateljski predah bila je i glavni razlog što se Larssonu u nekim stvarima moglo progleda-ti kroz prste. Prvo: iako je roman imao izrazitu “antikapitalističku notu” svaki uspjeh u krimiću na-građivao se poboljšavanjem finan-cijskog stanja, rastom dioničke do-biti, prosperitetom tvrtke, odnosno odstranjivanjem lošeg tkiva iz starog koncerna kako bi onaj zdravi i u bu-dućnosti mogao prosperirati.

Uglavnom, za jedan “antikapitali-stički” roman Muškarci koji mrze žene promicali su rudimentarne

131

kapitalističke vrijednosti stjecanja financijskih sredstava, unosnog ulaganja, i prosperiteta privatnog poduzetništva. Mikael Blomkvist i njegov mjesečnik Millennium bili su nešto poput Ive Pukanića i Na-cionala u vrijeme 3. siječnja 2000: mali list koji uspješno izvodi neke ozbiljne medijske operacije na bole-snom društvenom tkivu – i pritom sasvim lijepo prosperira.

Drugo: iako je Lisbeth Salander, mla-da junakinja romana, promptno pro-zvana feminističkom heroinom, oliče-njem ženske snage, a sam je već naslov romana sugerirao zanimljivu anti-patrijahalnu poziciju, Muškarci koji mrze žene nisu štedili prostora u ela-boriranim, sadističkim opisima mu-čenja i glavne junakinje i žena uopće.

Drugi nastavak Larssonove trilogi-je – Djevojka koja se igrala vatrom – bio je “more of the same”. Poput još jednog dućana s turističkom bižuterijom on nije nudio ništa novo. Isti likovi, ista ogoljela fabula koja se iscrpljuje u vlastitoj gloma-znosti i vlastitoj pripovjedalačkoj progresiji. Ali priča o odbjeglom ruskom agentu koji dobiva speci-jalnu zaštitu švedske tajne službe i njenog obavještajnog podzemlja bila je i opet sasvim solidno postavljena.

Naravno, puč unutar švedske tajne službe koji se začeo u Djevojci koja se igrala vatrom te u potpunosti re-alizirao u Kulama u zraku, mogao se čitati i kao tekst u kojem zrelo skandinavsko društvo sanja pakle-ne balkanske ili latinskoameričke scenarije. Postoji tu određena doza infantilnosti: Švedska pokušava imitirati nezrelu i nesređenu zemlju a Larsson fantazira balkanizaciju dr-žavnih insitucija – no fabula o izmica-nju određenih dijelova obavještajnog aparata društvenoj kontroli, te des-peradosima među državnim službe-nicima, ipak je bila jača strana trilera.

A da je takav balkansko/latinoame-rički scenarij moguć i u Skandinaviji potvrdila je i ljetošnja vijest o šefu policije u Švedskoj osuđenom na šest i pol godina zatvora zbog silovanja. GÖrana Lindberga, jednog od vo-dećih švedskih policajaca i načelnika Švedske policijske akademije, sud je proglasio krivim za 17 od 23 točaka optužnice koje su se odnosile na silo-vanja, pokušaje silovanja, te svodniš-tvo i korištenje usluga prostitutki. Na sudu je protiv ovog paklenog policaj-ca, frapantno nalik na Larssonove od-vjetnike koji siluju svoje štićenice ili ugledne psihijatre koji za tajne službe odrađuju prljavi posao, svjedočila i 14-godišnja djevojčica s kojom je

Lindberg preko interneta dogova-rao plaćeni seks. Uglavnom, crtica sa zadnjih stranica ljetnih novinskih izdanja doimala se poput priče neza-vršenog, četvrtog sveska Milleniuma.

Problem s drugim sveskom trilogije ležao je u eskalaciji mučenja žena. Naime, tortura kroz koju je u na-stavku prolazila Lisbeth Salander više se nije mogla čitati... Djevojka koja se igrala vatrom u pojedinim trenucima izgledala je poput knjiš-kog ekvivalenta “torture porna”, zloglasnog filmskog žanra u kojem, u pravilu, otmičar zatoči u podru-mu atraktivnu plavušu, zatim je sljedećih osamdesetak minuta mr-cvari na najbrutalnije načine, da bi se u završnici filma plavuša uspjela osloboditi i ubiti svog zlostavljača.

Zbog tih posljednjih desetak mi-nuta nitko “torture porn” ne naziva filmskim žanrom koji veliča žen-sku snagu i mogućnost femininog pružanja otpora patrijahalnom zlo-stavljaču. Upravo suprotno, užitak žanra nije u oslobađanju žene, već u njenom mučenju. Reakcije na Djevojku koja se igrala vatrom bile su dijametralno suprotne: hvalio se ženski otpor a mučenje se pre-vidjelo, iako je upravo tortura nad ženskim tijelom i ženskom psihom dominirala romanom.

U završnom, trećem nastavku tri-logije golgota Lisbeth Salander je na vrhuncu. Kule u zraku zatiču Lisbeth s mučeničkim ranama: jednim metkom u glavi, jednim u ramenu, i jednom prostrijeljnom ranom na boku. Rane joj je zadao otac, “njen najveći neprijatelj”. Asi-stirao mu je njen polubrat. Otac je još u Lisbethinim formativnim godinama nasmrt premlatio njenu majku. Institucije pritom nisu uči-

STIE

G L

ARSS

ON

: MIL

ENIJ

SKA

TR

ILO

GIJ

A

132

nile ništa jer je Alexandar Zalachen-ko kao odbjegli agent KGB-a imao zaštitu države, odnosno jednog dije-la tajne službe koja se pobrinula da se Lisbeth Salander zatvori u dječju psihijatrijsku kliniku kad joj je bilo trinaest godina kako se ne bi otkri-la tajna o njihovom štićeniku. Uz pomoć sina, psihopatskog ubojice koji ne osjeća niti bol niti empatiju za drugo biće, otac je sada pokušao ubiti i svoju sitnu, dvadesetpeto-godišnju kćer. Brat je Lisbeth živu zakopao, no Larssonova heroina prokopala je svoj put iz groba i sje-kirom udarila oca u glavu...

Larssonovi likovi dijele se na dvije skupine: profesionalce i neprofesi-onalce – one koji savjesno i vješto rade svoj posao i one korumpirane i nesposobne – te uže, na junake i zločince. Unutar tih banalnih po-djela nema mnogo mjesta za ozbilj-niju izvanžanrovsku karakterizaciju i općenito, za prokrvljenije, svakod-nevnije likove. No u Kulama u zra-ku pokojni švedski novinar ipak uspijeva uspostaviti jedan zanimljivi ešalon ženskih likova.

Uz mučenicu Lisbeth Salander – ovoga puta začudo pošteđenu mr-

cvarenja iz drugog sveska trilogije – tu je i već otprije poznata Erica Berger, glavna urednica Milleni-uma, koja uz supruga kao stalnog ljubavnika ima Mikaela Blomkvi-sta, a svoj seksualni apetit prema muškarcima povremeno demonstri-ra i seksom u troje (na Ericu muž se naljuti tek ako mu ne javi da će provesti noć s ljubavnikom).

Uz Lisbeth i Ericu Kule u zraku predstavljaju još dvije Larssono-ve Amazonke. Fizički snažna tajna agentica Monica Figuerola ima 184 centimetra i muskulaturu nalik muš-karcu, zbog čega je “zlonamjerni ko-

Za jedan “antikapitalistički” roman Muškarci koji mrze žene promicali su rudimentarne ka-pitalističke vrijednosti stjecanja financijskih sredstava, unosnog ulaganja, i prosperiteta pri-vatnog poduzetništva. Mikael Blomkvist i nje-gov mjesečnik Millennium bili su nešto poput Ive Pukanića i Nacionala u vrijeme 3. siječnja 2000: mali list koji uspješno izvodi neke oz-biljne medijske operacije na bolesnom društve-nom tkivu – i pritom sasvim lijepo prosperira.

lege zovu gospodin Figuerola”. Mo-nica, ratnica svjetla unutar mraka tajne službe, stabilne bračne i izvan-bračne veze drži precijenjenima, a kao i ostale Larssonove heroine, seks smatra odličnim terapijskim sredstvom za “praktički sve vrste problema”. A tu je i Amazonka broj 4, Susanne Linder, zaštitarka iz pri-vatne zaštitarske agencije Dragana Armanskija, žena kojoj je zadatak čuvati ljude i koja se tome potpuno profesionalno predaje.

Svoje Amazonke Larsson stavlja u kontekst “ženske vojske”. Na počet-

ku svakog dijela stoji maleni kroki o ženama-vojnicima i ženama-vlada-ricama: ženama koje su prerušene u muškarce sudjelovale u Američkom građanskom ratu, Semiramidi iz Ni-nive koja je osnovala asirsko carstvo, ili Boadiceji koja je vodila jednu od najkrvavijih engleskih pobuna protiv Rimskog Carstva. Larsson navodi ir-ski zakon iz 697. koji zabranjuje že-nama da budu vojnikinje (“što znači da su žene prije bile vojnikinje”), te narode poput Arapa, Berbera, Kur-da, Radžuptija, Kineza, Filipinaca, Maora, Papuanaca, Aboridžina i Indijanaca Mikronezije i Amerike, među kojima su žene-ratnici bile normalna pojava, dok u antičkoj Grčkoj postoji “pravo bogatstvo legendi” o ženama od malih nogu obučavanih za ratovanje, koje su živjele odvojeno od muškaraca, a u rat odlazile u vlastitim regimentama.

Poseban uvod dobila je ženska voj-ska iz prostora današnjeg Benina koju je tek krajem XIX. stoljeća uz pomoć artiljerije porazila francuska kolonizatorska vojska, te sjever-noafričke ratnice iz prvog stoljeća prije Krista. “Njihov poredak bila je ginokracija” navodi Larsson, “što je značilo da su samo žene imale javnu moć, uključujući i vojnu. Po legendi, kraljevstvo je vodila kraljica Myrina, koja je sa 30.000 ratnica pješaštva i 3000 ratnica konjice pro-tutnjila kroz Egipat i Siriju te do-spjela sve do Egejskog mora, putem pokorivši brojne muške vojske. Kad je kraljica Myrina poginula, njezina se vojska raspala”. No njena ženska vojska ostavila je trag u regiji. “Žene u Anatoliji uzele su oružje u ruke kako bi zaustavile invaziju s Kavka-za... Brak su smatrale ponižavaju-ćim. Dobivale su slobodno iz vojske

133

kako bi rodile, radi čega su slobodno općile s nasumce odabranim muš-karcima iz susjednih sela. A samo žena koja je ubila muškarca u bici smjela se odreći svoje nevinosti.”

Lisbeth, Erica, Monica i Susanne suvremene su nastavljačice tih žena--ratnica. One su Larssonova “ženska vojska”. Feminino-ratnički kontekst je labav i nedorečen, ali opća ideja je jasna: žene su u stanju pružiti otpor, bilo zavojevačima bilo zlo-stavljačima. Psihički i fizički one su ravnopravne muškarcima, ili čak snažnije od njih; pokazuju izraženi seksualni apetit, jednako prema muškarcima kao i prema ženama; i niti jedna nije majka. Majčinstvo kao posljednja točka neravnopravno-sti suvremene zapadne žene, moglo bi ih učiniti ranjivima i time slabi-jima u odnosu na muškarce. One nisu roditeljice ratnika, već ratnice,

i nemaju slabu točku... Zapravo, osim jedne – alfa-muškarca, Mikaela Blomkvista. U kojeg su redom sve zaljubljene i prema kojem sve osjeća-ju slabost (dovoljno je samo da neko vrijeme provedu u njegovoj blizini).

U posljednjem svesku svoje trilogi-je Larsson nije nastavio s mučnom torturom svojih junakinja, u Kula-ma u zraku žene su toga pošteđene, iako se nalaze u konstantnoj fizičkoj opasnosti. No pozicionirajući Mi-kaela Blomkvista kao žanrovskog alfa-mužjaka, Larsson je ipak naru-šio feminističku strukturu trilogije. U uvodnim krokijima žena-ratnica i ženskih vojski nigdje se ne spo-minju muškarci koji su stajali iza kraljica Myrine ili Semiramide iz Ninive. U Kulama u zraku iza žena ipak stoji muškarac; muškarac koji ševi novovjeke nordijske Amazon-ke, one koje ponosno stoje na kraju

stoljetnog procesa emancipacije zapadne žene. Mikael Blomkvist njihov je jebač; neokrunjeni kralj ženske vojske... i infantilni, fantazij-ski alter ego sredovječnog novinara Stiega Larssona.

Jedina Larssonova Amazonka koja je imuna na zavodljive, seksualne muške čari “Kallea” Blomkvista jest Annika Giannini. Braniteljica u sudskom procesu Lisbeth Salan-der zbog pokušaja ocoubojstva – i Kalleova sestra. Taj detaljčić možda sasvim jasno ocrtava rodno-patrijar-halne odnose unutar trilogije. Ulogu majke preuzela je sestra, a ulogu žene koja za njim uzdiše čitav ženski rod: što Larssonovu trilogiju čini onoliko rodno provokativnom i emancipirajućem koliko su to bile i tinejdžerske ljubavi u serijalu o Harry Potteru, “nakladničkoj senza-ciji” koja je prethodila Larssonovoj.

134

izdanja

miranda novak___ZLOČINI KOJI SU JE FORMIRALIIRENA DELONGA: RIJEČI KUPUJU ZLOČINE KOJE ćEŠ POČINITI, GORANOVO PROLJEćE / SKUD IVAN GORAN KOVAČIć, ZAGREB 2010.

U proljeće ove godine dobila je nagra-du Goran za mlade pjesnike, u jesen će braniti diplomski a zimi će je možda u ulozi profesorice slušati neki puč-koškolci. Možda čak odseli iz Splita.

Od 69 rukopisa koji su zaprimljeni na natječaj Goran za mlade pje-snike, Irena Matijašević, Miroslav Mićanović i Marko Pogačar, članovi prosudbene komisije, najzrelijim su vidjeli upravo tekst Irene Delonge Riječi kupuju zločine koje ćeš počiniti. U domaćem tisku o Ireni Delonga nije se mnogo pisalo, no objavlje-no je da je mlada pjesnikinja prvi put slala zbirku na neki natječaj te se nagradi skromno nije ni nadala. Svoje pjesme i tekstove objavljuje neko vrijeme, najviše u časopisu za književnost i kulturu The Split Mind. Naime, već tri godine ili-ti četiri broja, zajedno s glavnom urednicom Luizom Bouharaouom i Ivanom Boškovićem kao članica uredništva radi na razvoju nove splitske književne scene. Tamo će

biti još kratko, a nakon toga palicu prepušta mladima. Rođena je zna-kovite 1984. godine.

Pisati kritiku o prvoj zbirci zaista je nezahvalan posao. Pokušaj kritičkog osvrta koji slijedi slučajno ima još prvijenačkih konotacija jer Delonga vrlo lako aktivira sve ono iskonsko, staro i žensko, posebno ako to (još) nije sažvakano te otvara teritorije koji su i tuđi i svačiji.

Zbirka Riječi kupuju zločine koje ćeš počiniti podijeljena je u tri cjeline. Autorica kaže da su pjesme nastajale okvirno u razdoblju od dvije godi-ne, a podijelila ih je u tri faze na poticaj Miroslava Mićanovića. Ideja o tišinama na svakih petnaestak pje-sama bila joj je privlačna. Naoko, čitatelju je trodioba samo okvirna i racionalno uporište za takav po-stupak u prvi je mah teško pronaći. Neujednačenost pjesama nikako nije primjedba autorici, njihova raznolikost jasno ukazuje da su pje-sme nastajale u različitim vremen-

skim razdobljima a da se Delonga razvijala i rasla. Protagonistica sva tri dijela je autorica: sve su pjesme intimističke pripovijesti i sličice, pjesnikinja iznosi sve što je pronaš-la ispod kože, ponekad razbacano i krvavo, no i dalje stvarnosno. U prvom dijelu je melankolična žena koja se budi, nada, pokušava biti hrabra i svoja, pripremajući se za toliko željenog Drugog, kojeg na kraju, čini se, ne dobiva. Sama je i samu sebe zazivlje, dok joj žilet zaostaje u grlu, pa tako kaže: sjedila sam u mravinjaku i govorila u sluša-licu kao da govorim sama sebi ili sam govorila sama sebi kao da govorim u slušalicu. U tom prvom dijelu zbir-ke Delonga evocira svima nama poznate slike: papir za zamatanje, pranje prozora po sunčanom danu (prozore sigurno glanca novinskim papirom), kamenac u vodi, pite od sira, svečano ruho za posebne pri-like. Mnogo općih mjesta iz naše kulture koja istovremeno daju neki

135

domaći štih. U prvoj pjesmi dru-gog dijela zbirke glavna junakinja okreće novu stranicu, radi samo malene korake i ne žuri. No, ubrzo se motivi stubokom mijenjaju: do-lazi srdžba, crnina, mrtvi zumbuli, mrtav zaborav, štakori, a Drugi nijemi od njezine vike. Psalam, Sevdah, Uljezi, Gnjev, da bi slijedi-le pjesme bez naslova u kojima se vraća u staro središte: melankoliju i prebolijevanje. Treći dio zbirke donosi najšarolikije motive, bez za-jedničkog nazivnika, no sa sličnim patosom. U središtu je opet Drugi, odnos te preispitivanje same sebe. U trećem dijelu su pjesme koje su prepune digresija, teza i antiteza te kontriranja već rečenom.

A što je s tim Riječima iz naslova zbirke? Zbog čega su zloguki proroci i veže ih se uz zločin? Čitatelj ni sam nije siguran – jesu li Riječi autoriči-ne ili pak su to riječi onog Drugog, ljubavnika nedosegnutog ili ljubav-

nika kojeg ostavlja. Možda su to riječi i jednog i drugog, riječi u Paru. Odnos pjesnikinje prema njima sve do kraja ostaje dvojak pa navodi: zaboravljam riječi koje su me povrije-dile/(svaka je kurva, svaka je maska/nijedna ne ostaje i ne vrijedi)/zabo-ravljam slova jer mi nisu pomogla dok se u drugoj pjesmi ipak predo-mišlja i kaže previše vjerujem u riječi.

Iako o Delonginom prvijencu nisu mnogo pisali izvan konteksta Go-rana, negdje se potkrao komentar da je riječ o ženskoj poeziji. Delonga piše ženski koliko je feminino meso, tjelesnost, težnja za smirenjem, po-larizacija tradicije i emancipacije, identitet i izbor, podređivanje i slo-boda. Na ritmičnosti dobiva kon-templativnim nizanjem. Ponekad joj se dogodi da ne stane misliti na vrije-me i da nam kaže i previše od onoga što trpe stihovi, no to joj se ne uzi-ma za zlo – to je mladenački zanos. Još joj je potrebno oslobođenje od uzora (iako njima nije opterećena) i samopouzdanje koje se stječe samo i jedino marljivim pisanjem. De-longu treba pustiti da revidira svoje i tuđe zločine, objavi drugu zbirku u hrvatskim uvjetima i dobije još (koju) kilu sarkastične patine. Njezi-na artikulacija tek slijedi: na proljeće ćemo posaditi cvijeće na balkonu i sanjati kuću i voćnjak i pse i mačke i život koji je sočan i koji tek dolazi.

136

izdanja

darija Žilić___TRANZICIJSKI GUBITNICIŽELJKO BARIŠIć: PASJE POSLIJEPODNE U JURSKOM PARKU, NAKLADA MLINAREC I PLAVIć, ZAGREB 2010.

Željko Barišić (1967) objavljivao je poeziju i prozu u brojnim doma-ćim i stranim časopisima, dobit-nik je nagrade Matice hrvatske za pripovijetku, a prije četiri godine objavljen mu je i roman o student-skom životu Bilo jednom u Zagrebu (Stajer Graf, 2006). Barišić je, kako piše u pogovoru knjige pripovije-daka Pasje poslijepodne u Jurskom parku, hercegovačko- zagrebačko-splitski autor i ta se mnogostrukost identiteta ogleda prije svega u je-ziku. Naime, ono što jest posebno zanimljivo u Barišićevu pripovi-jedanju je korištenje različitih go-vora, ovisno o tome kojem miljeu pripadaju junaci njegovih priča. Oni su pak najčešće trancizijski gubitnici - netom mobilizirani lju-di koji odlaze u rat, branitelji koji su se prepustili porocima, gradski zgubidani, razni mešetari. Već sam naslov Barišićeva romana, u kojem su spojeni nazivi poznatih filmova, pokazuje osnovnu oznaku piščeva pripovijedanja. Naime, on se služi

filmskom tehnikom: pripovije-danje je dinamično, mijenjaju se perspektive, a scene su kadrirane. To je doslovno provedeno u priči Kad bi me samo još jednom dozvala, u kojoj junak videokamerom sni-ma obiteljsko okupljanje kojem je povod smrt bake. Pritom nam pri-povjedač govori o svom kretanju kroz prostor s kamerom. On ističe da snima sve, jer želi sve zabilježiti i o svemu poslije svega razmisliti. Budući da zna da će događaji biti zabilježeni, može se prepustiti re-miniscencijama - sjeća se s nostal-gijom djetinjstva, “poput putnika koji je dugo bio na putu i tek sada se vratio”. Tek kada završi snimanje ceremonije pogreba, kada junak ostaje sam s kamerom, i kad nesta-ju prizori koje treba zabilježiti, on konačno otpušta vlastite emocije i dolazi do katarzičnog sloma. Ova je priča svakako jedna od ponajboljih u knjizi kojoj je nedostatak upravo autorova potreba da na jednom mjestu okupi pripovijetke koje su

očito nastajale u dužem vremen-skom razdoblju. Tako sama knjiga započinje slabijom pričom Gdje si ti? koja predstavlja grubo “prepisi-vanje stvarnosti”, bez ikakvih stili-stičkih zahvata. Ista se ocjena može pripisati priči Dileri koja, premda sadrži i duhovite scene u pomalo grotesknom prikazu sudbine ne-kadašnjih branitelja, ipak ostaje

137

u okvirima tzv. stvarnosne proze. Niti priča Pasje popodne, u kojoj se pripovijeda o “brijanju” gradskih luzera, nije ništa inventivnija. Da može mnogo bolje i slojevitije pisa-ti o svakidašnjici, Barišić pokazuje u odličnoj priči Jurassic Park, u ko-joj nalazimo polifoniju slengova i urnebesnu priču o gastarbajterima u kojoj je vrlo uspješno, parodič-no prikazano djelovanje političke stranke među tzv. emigrantima, a nalazimo i ironično poigravanje sa stereotipima o Hercegovcima. Barišić pritom piše iznimno sočno, često koristeći psovke, čak i na nje-mačkom jeziku, naravno, uz od-govarajući prijevod. Ono što je ta-kođer posebnost njegova proznog rukopisa je supostavljanje surovo realističkog i poetskog. To je vrlo dobro prikazano u priči Mjesečev ugriz, u kojoj se u kakofoniji glaso-va kafanskih mešetara, ipak provla-či poetska “mjesečeva čarolija”, kao neko posebno osvijetljenje koje na tren razbija tmurnu svakidašnjicu. Zanimljiva je i priča Bentley cabrio, u kojoj su pripovjedačevom satirič-nom prikazu izloženi snobovština i malograđanština, koja se ogleda

u jeftinim dokazivanjima moći. Također je zanimljivo da kod nas nema proznih pisaca koji bi tema-tizirali hrvatsko-muslimanske sukobe tijekom prošlog rata. Priča Koliko i je?! govori baš o tome. Barišić pri-tom ne izbjegava opisati kontekst, nenormalne ratne uvjete u kojima je neminovan duhovni i moralni krah. Posebno je važno da to čini bez lažnog moraliziranja; on samo bilježi kako se polako žudnja hrvat-skog vojnika završava silovanjem muslimanke, opsesivnim predme-tom junakove požude. Knjiga zavr-šava odličnom pričom Voda, u kojoj autor konačno odustaje od kompro-misa: njegov je junak tzv. mali čo-vjek, koji samo nemoćno promatra, ili pak nemušto zaključuje, čudeći

U odličnoj priči Jurassic Park, u kojoj nalazi-mo polifoniju slengova i urnebesnu priču o gastarbajterima u kojoj je vrlo uspješno, paro-dično prikazano djelovanje političke stranke među tzv. emigrantima, a nalazimo i ironično poigravanje sa stereotipima o Hercegovcima.

se svijetu. Junak pritom govori her-cegovačkim govorom, što pripovi-jedanje čini još živopisnijim. Važno je spomenuti da je kroz tu priču, u kojoj se spominje vrijeme prije rata, i rat, i sva ta besperspektivnost nakon rata, vrlo suptilno ispričana sudbina mnogih ljudi izgubljenih egzistencija. Ova priča pokazuje i kako bi se Barišić trebao u svojoj prozi posve usredotočiti na prikaz ljudi upravo iz hercegovačkog i dalmatinskog kraja, jer upravo je u takvim pričama najsuptilniji pripovjedač. Uostalom, priče s tzv. urbanim elementima već su ionako istrošene i zamorne, jer mogle su na-stati bilo gdje, a priča o nedavnom ratu i njegovu utjecaju na sudbine ljudi tog kraja, itekako nedostaje.

138

izdanja

tanja radović___POVAMPIRENA INTIMA

WILLy PASINI: PONOVNO OTKRIVANJE INTIME, ICR, RIJEKA 2010.

Talijanski psihijatar W. Pasini u svojoj knjizi pokušava sagledati i kritički preispitati pojam intime u današnjem, po mnogočemu intimi nesklonom vremenu. Prije svega, konstatira i upozorava da je inti-ma u ozbiljnoj krizi, što za sobom povlači nesagledive posljedice. Nije čudno što se upravo psihijatar po-duhvatio tog pitanja, toliko simp-tomatičnog za današnje vrijeme i društvo i što to čini na otvoren način. Naime, on je, kroz svoju svakodnevnu praksu suočen s ma-nifestacijama razornih posljedica na-rušavanja intime i konkretnim ljud-skim dramama koje iz toga proizlaze.

Intimu definira kao “duboku raz-mjenu s drugom osobom” što podrazumijeva: “dijeliti vlastite i tuđe tajne”, čuvati i njegovati osobni ekskluzivitet. Izdvaja pet područja intime: duhovna intima (kada je zajednica povezana zajed-ničkim ciljem i idealom), intelek-tualna (istomišljenici koji uživaju u razmjeni mišljenja), psihološka

(dvije osobnosti), tjelesna (dodir tijela), seksualna. Konstatira kako se intima danas sve više pretvara u “ekstimu”, u svoju potpunu su-protnost - tajnost, diskrecija, uza-jamnost, iznevjeravaju se na brojne, često drastične i vulgarne načine, pretvarajući osobne vrijednosti u javne banalnosti. Mediji i žuti tisak te nov način poimanja intime u virtualnom prostoru interneta, pri-donijeli su izvrtanju intime u njenu suprotnost. TV reality show, blogovi na webu, javne ispovijedi, iznjedrili su niz osoba koje rasprodaju svoju intimu pred milijunskim auditori-jem. Intima u potrošačkom društvu postaje roba i time, paradoksalno, ugrožava i dokida samu sebe. Pasi-ni zamjećuje neprijatelje intime na svakom koraku - u prvom redu tije-lo se iskorištava kao roba, prodaje i reklamira sve što postoji, besramno se ogoljuje i izlaže javnom pogledu. Time se mijenja i sama seksualnost i erotizam. Vrijeme zavođenja i ud-varanja postupno nestaje, tijela su

sve ogoljenija i dostupnija, libido prezentiran sve nametljivije i agre-sivnije, što u konačnici dovodi do problema u stvaranju i održavanju veza, a što je još više zabrinjavajuće - do gubljenja interesa za drugom osobom. Neprijatelji seksualne intime, ističe Pasini, također su i pornografija, prostitucija, perverzi-je. Sve to uništava erotsku fantaziju, bagatelizira seksualnost te prijeti uništenjem veze dvoje ljudi. Oso-bito ističe opasnost utjecaja porno-grafije na adolescente koji su često potpuno nekontrolirano izloženi raznim pornografskim sadržajima. Time im se daje poruka o potpu-no neinhibiranoj seksualnosti bez uspostavljanja odnosa i bez ikakvih ograničenja, poput opsjednutosti ili igre, kao u igricama na webu. Pasini ukazuje i na zabrinjavajuće pojave rasprodaje intime, odnosno svoje-vrsne maloljetničke pornografije na internetu, gdje se vlastite golišave snimke razmjenjuju npr. za bonove za mobitel; no to je samo vrh ledene

139

sante. Virtualni prostor znatno je pomutio intimu, budući da se ona može lako i brzo, pod skrivenim identitetom, otkrivati nepoznatim osobama, što je daleko teže u osob-nom kontaktu. Osobine virtualnog prostora - dostupnost velikog broja osoba, izostanak inhibicija, privid slobode može pojedince dovesti u stanje ovisnosti za izmjenom inti-mnih sadržaja, čak i pornografskih te do negiranja stvarnosti.

Kad se to sve poveže s općom po-javom narcisoidnosti (Pasini zamje-ćuje kako mu u ordinaciju dolazi sve više Narcisa, a sve manje Edipa) pri čemu se narcisoidna osoba ne trudi ući u izgradnju odnosa s dru-gim, dobivamo sliku stanja: konzu-miranje tjelesnih užitaka, nauštrb izgrađivanja odnosa. Narcis želi biti viđen, pokazati se, a ne iskazati, zato uživa u svojim odrazima - pa makar to bile i slike njegove vlastite intime. Kao da tek onda počinje postojati kad svijetu pokaže svoju intimu. Psihičke patologije “lažnoga ja” u vrtoglavom su porastu, konstatira Pasini. (Čini nam se da današnje općerašireno inzistiranje na razvija-nju individualnih potencijala može rezultirati i negativnim učincima – njihovom pukom pokazivanju, a ne iskazivanju.) Pasini ukazuje na odgovornost intelektualaca koji se bave promišljanjem pojava u da-našnjem društvu te apelira: Dakle, mislim da bi se psiholozi, sociolozi i filozofi - uopće svatko tko vježba vlastito promišljanje - morali suprot-staviti takvoj potrebi za pojavnošću umjesto za postojanjem.

Pasini prije svega polazi od svoje prakse i od talijanske stvarnosti te svaku svoju tezu potkrepljuje ka-rakterističnim slučajevima, što samo

govori da ljudi ipak registriraju i snažno proživljavaju poremećaje u vlastitoj intimi, osjećajući ih kao osob-no nezadovoljstvo, životni neuspjeh, pomanjkanje osjećaja istinske sreće.

***

Dok čitamo ovu knjigu, jednostav-no se ne možemo oteti porivu za re-akcijom, ne možemo ne replicirati. Ono o čemu govori autor toliko je sveoprisutno i općeprihvaćeno te čak perfidno zamaskirano, tako da čovjek koji digne glas poput Pasini-ja, može imati osjećaj da se bori s vjetrenjačama. Hrvatska stvarnost hvata priključke sa svijetom, i naža-lost, sa svim onim što je u njemu najproblematičnije, tako da sve ove pojave koje se odnose na razvijeno zapadno kapitalističko društvo mo-žemo lako uočiti i kod nas, tek po-nešto u blažem obliku. Ono što naj-više zastrašuje je otupljivanje praga osjeta, zdrave reakcije na poroke i patologiju koja se neprimjetno pod-vlači pod opće slavljenje hedoniz-ma, uživanja u životu kao takvom. Kao da su ljudi toliko otupjeli da to iskliznuće, iščašenje, poremećaj

u perspektivi više ne registriraju. Nastaje društvo voajera koji nisu ni svjesni da za vlastiti užitak nužno trebaju pogled u tuđu intimu jer su istrošili normalne poticaje. Tako na mala vrata ulaze razne vrste pato-logija koje dobivaju zeleno svjetlo. Važnu ulogu u tome ima i danas svemogući dizajn koji uokviruje pojave u privlačne okvire. Moglo bi se reći da danas “dizajn opravdava sredstvo” jer sve što je estetizirano, pa makar bilo moralno vrlo upitno, promatra se kao vrijednost po sebi. Vrijednost daje upravo dizajn, ubla-žujući ili maskirajući odsustvo mo-ralne vrijednosti. To može ići toliko daleko da se veliča amoralno, nemo-ralno, čak i zlo po sebi, no upakira-no estetski i artificijelno - vrhunski.

Zanimljivo je promatrati kakve sve inverzije postoje u današnjem poimanju intime i nužnog, elemen-tarnog stida koji štiti čovjekovu in-timu. Umjesto da stidom (nekadaš-njom čednošću) pokrivamo svoju emocionalnu, psihološku i tjelesnu intimu, mi ju javno izlažemo, a skrivamo nešto drugo što je zami-jenilo tjelesnu intimu. Izlučevine, izmet - prostor su intime kojeg se strahovito stidimo i pokušavamo prikriti i umjetno uljepšati ili čak potpuno dokinuti. Izmislili smo kemijska sredstva (antiperspiranti) kojima dokidamo izlučivanje nor-malnih tjelesnih tekućina i izlažemo se opasnosti po zdravlje ne bismo li zaustavili prirodni proces koji rezul-tira neugodnim mirisom. Za smeće patoloških fantazija nemamo potre-bu ugraditi zaštitne mehanizme, da-pače, puštamo ih bez inhibicija, no vlastite tjelesne izlučevine nas dovo-de u veliku neugodu - njima zaga-đujemo prostor drugih. Zanimljivo!

140

Pitanje je dana kada će svemoguća farmakologija pustiti u promet sred-stvo kojim će učinkovito namirisati ljudski izmet. Otkad je govno prlja-va, zagađena ljudska intima, a javne medijske ispovijedi i vlastite porno-snimke na webu atraktivni događaji vrijedni pozornosti, oduševljenja, čak i odobravanja? Za prikrivanje naših izlučevina moći ćemo birati između ljubičica, đurđica i ruža, kao da smrad i prljavština proizlaze iz iz-meta (koji ima upravo takvu kakvoću kakvu ima otkad je Bog stvorio čo-vjeka), a ne iz perverznih i patološ-kih pomaka u percepciji stvarnosti. Zaboravili smo da bi tijelo trebalo biti posvećen prostor ljudske intime, hram, a ne javni zahod, na što su, na-žalost, pojedinci sveli sebe i druge.

***

Potrošačkom kapitalizmu sjajno ide u prilog to što se ljudi upravo natječu u zarađivanju na iznošenju i denunciranju vlastite i tuđe intime. Reality kvizovi, gdje se poligrafom istine utvrđuje odgovara li sudionik iskreno na vrlo osobna i intimna pi-tanja, mogu ljudima praktički uni-štiti živote. Pitanje je zbog čega ljudi pristaju na tako rizična ponašanja i je li isključivo novac jedini motiv. No isto tako je i velika gledanost ta-

javnom razgolićavanju i razaranju života. Klasična tragedija je u doslu-hu s transcendentnim, čovjek je u zapitanosti pred Bogom, sudbinom i univerzumom, a to današnji čo-vjek više ne razumije - on živi samo u sadašnjem trenutku, u pojavnosti, u efemernosti, u simulakrumima zbilje, potpuno otupljen, nezapitan, “operiran” od dimenzija koje tran-scendiraju puku stvarnost.

Pojedini mislioci današnjice zalažu se za tzv. “demokratizaciju žudnje” (npr. Mcnair: Striptiz kultura). Ni-sam sigurna da bih voljela živjeti u svijetu gdje su svačije (pa i moje vlastite) male zvijeri puštene s lanca. Toliko povlađivanje demokratizaciji svega i svačega, zapravo vulgarizaci-ja prava svakoga na sve dovela je i do povanjštenja, dostupnosti, izla-ganja svačije intime, do kakofonije proturječnih zahtjeva probuđenih narcisa. Naprosto, po prirodi stva-ri, nije za svakoga sve. što se priliči Jupiteru, ne priliči se volu - još su stari Latini razumijevali mjeru čo-vjeka. Naprimjer pornografija ne bi trebala biti tako lako i općedo-stupna svim uzrastima i tipovima ljudi. Mnogi pojedinci se naprosto ne mogu oduprijeti sugestivnim sli-kama koje im postupno uništavaju osobni intimni erotizam i seksual-nost i skreću ih prema ovisnosti i parafilijama. Na to ukazuje Pasini.

U svijetu koji ne poznaje transce-denciju, ne priznaje vječnost, ovaj prolazan trenutak na zemlji prilika je za pohlepno i prekomjerno udo-voljavanje strastima primarnih, ne-osvještenih i nepročišćenih nagona i slijepog egocentrizma. Udovoljava-nje porocima i patologiji postala je unosna grana kapitalizma. Čovjek koji je postao amoralan i prešao sve

Mediji i žuti tisak te nov način poimanja inti-me u virtualnom prostoru interneta, pridonije-li su izvrtanju intime u njenu suprotnost. TV- reality show, blogovi na webu, javne ispovijedi, iznjedrili su niz osoba koje rasprodaju svoju intimu pred milijunskim auditorijem. Intima u potrošačkom društvu postaje roba i time, paradoksalno, ugrožava i dokida samu sebe.

kvih emisija pokazatelj psihosocijal-nih poremećaja, budući da gledatelj svjesno preuzima poziciju voajera. Sve je to predstavljeno i aranžirano kao zabavni program, iako se radi o etički vrlo upitnoj vrsti zabave, koja za sobom povlači negativne reakcije i niske strasti - osudu, zgražavanje, prezir pa sve do ismijavanja i na-slađivanja tuđom nevoljom. Mogli bismo primijetiti - pa i u grčkoj i šekspirijanskoj tragediji ima straš-nih priznanja - od preljuba, incesta pa sve do ubojstava - zašto onda to gledamo? Ogromna je razlika između tragedije i realityja - u tra-gediji dolazi do pročišćenja, katarze, osvještenja, spoznaje. Ako nema tog bitnog momenta katarzičnog pročišćenja, pouke, samospoznaje,

odvajanja dobra od zla, dubokog uvida u vlastitu sudbinu, kajanja, ako ne postajemo pročišćeniji i bo-lji, onda ostajemo samo na potvrdi zla koje postoji u svijetu i u čovjeku, hranimo male zvijeri (koje postoje u svakome čovjeku i koje ne treba poticati). Zašto je danas Edip u ka-zalištu kudikamo manje privlačan od neke suvremene inačice Edipa u realityju, pitanje je za razmišljanje i zabrinutost. Katarza je manje pri-vlačna od uživanja u tuđoj nelagodi,

141

granice idealan je plijen za manipu-laciju. Ova civilizacija, ne možemo se oteti dojmu, naprosto potiče, opravdava, provocira ljudsku pato-logiju (naše male zvijeri), kao nešto čemu treba udovoljavati. Na svakom koraku primjećuje se tendencija da svima bude nadohvat ruke zadovo-ljavanje žudnje; kako nam padaju pragovi osjeta, žudnja se neprestano potpiruje u sve jačim dozama. Tako se u dućanima DM-a pokraj hrane, kućnih i higijenskih potrepština na-laze i vibratori kako bi svakome bilo omogućeno kupovanje, uz elemen-tarne potrebe, kao što su hrana i hi-gijena, i ultimativni seksualni užitak. Pitam se samo: kad svu svoju intimu otupimo, objelodanimo i rasproda-mo, što će nam biti štit, brana prema predatorskom, grabežljivom kapi-talizmu? Gdje ćemo se skloniti kad razorimo utočište vlastite intime? Intima je nerazdvojni dio našeg inte-griteta, kamo ćemo se vratiti kad iz-gubimo sebe? S intimom čovjek izla-že i svoju ranjivost i time riskira da doslovce samog sebe uništi (a i druge živote oko sebe), da izgubi svoje najbliskije veze - brak, prijateljstvo...

U kulturi gdje su sportski trofe-ji izuzetno na cijeni, osvajanje i iznošenje tuđe intime postaje tro-fejni čin i uzor drugima. Primjeri starleta i striptizeta koje se javno hvale svojim utjecajem na mlade koji ih oponašaju, budi tjeskobne osjećaje jer takvo obrtanje ljestvice vrijednosti ima poguban utjecaj na duše koje odrastaju. Opet tjelesna atraktivnost kroz dizajn i reklamu pokriva ništavnost sadržaja i od-sustvo morala. Reklame nemilice iskorištavaju i troše slike intime, iskorištavaju prijemčivost mlade publike. Djeci se podastiru slike seksualnog ponašanja i zavođenja

odraslih, ukida se djetinjstvo, a odrasle se potiče na regresiju - odr-žavanje vječne mladosti. Kult tijela od najranije dobi, njega tijela, odr-žavanje tijela, modno ukrašavanje ti-jela, mršavljenje i popravljanje tijela, zavođenje tijelom. Kome je zapravo potrebno toliko tjelesno i agresivno seksualno oslobađanje od najranije dobi ako ne industriji kulta tijela, enormnom profitu koji se zgrće na tijelu i tjelesnosti? Kakve će poruke dobiti mladi? Neće moći pojmiti važnost i vrijednost intime u svijetu gdje istinske vrijednosti zamjenjuje i pokriva novac. Moćna industrija kulta tijela postupno snižava gra-nicu djetinjstva, čemu se usrdno pridružuju i mediji koji uvlače djecu u neprihvatljive sadržaje, kao i prehrambena industrija koja broj-nim aditivima remeti hormonalni sustav i provocira preuranjeni pu-bertet. Djeca se izlažu preuranjenoj seksualizaciji i uče eksternalizirati vlastitu intimu, kako tjelesnu, tako i psihološku. (Primjećujem kako čak i u prilikama gdje se nikako ne bi oče-kivalo iskazivanje tjelesnosti, izvanj-sko i pomodno se počinje nametati i potirati primarno duhovni sadržaj. Naime, prisustvovala sam krizmi u jednoj našoj crkvi gdje su se mno-ge petnaestogodišnjakinje pojavile obučene (tj. razgolićene) kao es-kort-dame, duhom odsutne od pri-manja pomazanja Duha Svetoga, a tjelesno vrlo prisutne u očiglednom iskazivanju i uživanju u vlastitoj pojavnosti.). Vrlo mlade djevojke oponašaju odrasle loše uzore želeći postati “oslobođene” te na taj način ulaze u rizično tjelesno ponašanje, promiskuitet, ovisnosti. Odašiljanje svjesnih seksualnih signala više ne pripada osobnoj intimi i diskreciji.

Pasini zamjećuje da su nekadašnje dnevnike s ključićima zamijenili internetski blogovi gdje su sada svi-ma dostupni sadržaji i emocije koji su nekad pripadali osobnoj intimi. Imamo osjećaj da bi se intimno pri-jateljstvo htjelo protegnuti na čitavu mrežu. Mobiteli su također zaslužni za povanjštenje intime. Ljudi se u javnim prostorima gotovo nesvjesno upuštaju u razgovore zbog kojih bi u drugim prigodama osjećali nelago-du. Kao da se oko onoga koji mobi-telira zatvara virtualni omotač nevid-ljivosti i on isključuje svijet oko sebe ostajući u svom mikrosvemiru. Svat-ko tko se vozi javnim prijevozom ima priliku slušati prave osobne drame izrečene impulzivno, bez zadrške.

***

Licemjerje našega doba vidi se u paradoksalnom otkrivanju jedne vrste intime, a skrivanju druge. Pasini primjećuje kako se skriva intima boli, bolesti i siromaštva kako ne bismo na temelju toga bili marginalizirani u društvu. Tome možemo pridodati i sve moguće nelagode prikrivanja intime stare-nja. Naprimjer, sve je manje ljudi, žena osobito, spremno javno izložiti svoje sijede vlasi. Često svjedočimo nelagodi žena koje se ispričavaju kako nisu stigle ažurno ofarbati svo-je izrastke koji izdaju proces starenja. Ljudi skrivaju staračku dalekovid-nost, a još više nagluhost i nedostatak potencije. Zubne proteze, perike i umeci za kosu u širokoj su upotrebi i svatko ih drži što je moguće više u diskreciji, kao dio vlastite intime. Takvi dodaci u službi zakrivanja pro-cesa starenja nisu seksualizirani i nisu postali ekstima. Mladost je imperativ našeg vremena, izložena na pijedestal

142

kojemu se klanjamo. Pretjerana seksualizacija u ponašanju, govoru, raznim sadržajima na svim nivoima govori u prilog snažne tendencije današnjice: panične, goruće potrebe da se zadrži mladost, njezina libidi-noznost, vitalizam i strast. Diskri-minacija i podsmijeh zbog starosti prisutni su su sve više, tako da pla-stična kirurgija priskače upomoć, rješavajući “ružnoću” staračke inti-me te uvećavajući svoju zaradu do neslućenih razmjera. Tako imamo pojavu dirljivih staričica u djevojač-kim krpicama ili groteskih starčeka koji ponosno šeću svoje trostruko mlađe ljubavnice. Nelagoda sta-renja je prevladana, bez obzira što ne možemo operirati prijeđeno iskustvo upisano u crtama naših lica i vidljivo u govoru naših tijela.

***

Dok se na jednom dijelu kugle zemaljske ljudsko tijelo (osobito žensko) i njegova intima slavi, izlaže javnosti, iskorištava u različite ko-mercijalne svrhe, na drugom dijelu ono se zakriva pod dugačkim ha-ljama i pokrivalima za glavu i lice. Nećemo sada ulaziti u povijesno-političke i sociološke implikacije

takvih pojava, samo ćemo pokušati zamisliti suvremenu mladu mu-slimansku djevojku na Zapadu. Zgražavamo se nad njezinom zabra-đenošću - maramama, feredžama, burkama, dugim haljama - smatra-jući to dijelom represivne tradicije. No, kad zamislimo tu djevojku koja možda želi skinuti svoju halju - što joj se nudi? Vjerojatno je zbunjena pred arsenalom sablažnjive, napadno seksualizirane, nadražujuće mode koja ima za cilj privlačenje pozor-nosti i zavođenje i koja izgleda kao oružje za osvajanje, a ne kao lijepo i decentno pokrivalo za tijelo. Iskoči-ti iz duge halje, kaputa ili čak burke u korzet-grudnjak koji pridržava iskačuće grudi i u vruće hlačice spu-štenog struka (Pasini naše društvo naziva “društvom niskog struka”) iz kojih viri pubis, a sve na 12 cm vi-sokim petama, ne čini mi se kao ci-vilizacijski uspon. Kad javni pogled ne bi bio tako besramno procjenji-vački i bezobziran, pod imperativom brendova i modnih stilova, kad moda ne bi bila tako zastrašujuća i ne bi toliko otkrivala i bagatelizirala tjelesnu i seksualnu intimu, kad ne bi bila tako egzibicionistička (čak i sadomazohistička, pedofilska, fetiši-stička), tko zna, možda bi se i mla-

de muslimanke masovno odvažile pojaviti u diskretnim haljinama sa šeširićima ispod kojih bi padala nji-hova tajanstvena kosa. No nemoj-mo se čuditi, ako smo na Zapadu odbacili vjeru i autoritete bilo koje vrste, marginalizirali obiteljske i tra-dicijske spone i vrijednosti, intimu pretvorili u ekstimu kako bi bili pot-puno slobodni odgovarati na izazove kapitalizma (jer kapitalizam naju-spješnije uzima novac od onih ljudi koji su bez ikakvih granica, ograda i obzira, orijentirani na upražnjavanje hedonizma), znajmo da će u odnosu na to uvijek postojati i ona druga krajnost i suprotna reakcija - krajnja zakopčanost, rigidnost i zaklanjanje u fundamentalizam. No, vjerujem da svakako postoji i srednji put koji, do-duše, nije lagan s obzirom na stupanj poremećaja, ali je moguć. Trebalo bi vratiti poštovanje i dignitet ljudskoj intimi, zapravo vratiti intimu čovje-ku, a to se može postići samo ako nadrastemo narcisoidne, egocentrič-ne, petarpanovske fantazije te ukro-timo nerazumne i samouništavalačke nagone, apetite i strasti koji su nas i doveli do toga da nam se kao bume-rang vraća i udara nas u lice naša vla-stita povampirena, izvanjštena intima.

NOVA KNJIGA

OllIVIer POurrIOl NudI NAm PreKrAsNe leKcIJe Iz

fIlOzOfIJe NA PrImJerImA VelIKIh fIlmOVA.

le fIGArO

www.meandar.hr

PretPlatom na ČasoPis za knjigu

omogućujete njegovo redovito izlaženje

oni su se već PretPlatili:

DOMINOVIĆ D.O.O.DUBROVAČKE KNJIŽNICE – KNJIŽNICA GRADA DUBROVNIKA

FILIP TRADE D.O.O. ZAGREBGRADSKA KNJIŽNICA ĐAKOVO

GRADSKA KNJIŽNICA IVAN GORAN KOVAČIĆ KARLOVACGRADSKA KNJIŽNICA MARKA MARULIĆA SPLIT

GRADSKA KNJIŽNICA MATIJA VLAČIĆ ILIRIK ROVINJGRADSKA KNJIŽNICA METEL OŽEGOVIĆ VARAŽDIN

GRADSKA KNJIŽNICA SLAVKA KOLARA ČAZMAGRADSKA KNJIŽNICA POREČ

GRADSKA KNJIŽNICA NOVA GRADIŠKAGRADSKA KNJIŽNICA PAZIN

GRADSKA KNJIŽNICA RIJEKAGRADSKA KNJIŽNICA SAMOBOR

GRADSKA KNJIŽNICA UMAGGRADSKA KNJIŽNICA VINKOVCI

GRADSKA KNJIŽNICA ZADARKGZ – GRADSKA KNJIŽNICA

KGZ – KNJIŽNICA ANTE KOVAČIĆA ZAPREŠIĆKGZ – KNJIŽNICA AUGUSTA CESARCA

KGZ – KNJIŽNICA BOGDANA OGRIZOVIĆAKGZ – KNJIŽNICA BOŽIDARA ADŽIJE

KGZ – KNJIŽNICA MARIJE JURIĆ ZAGORKEKGZ – KNJIŽNICA MARINA DRŽIĆA

KGZ – KNJIŽNICA NOVI ZAGREBKGZ – KNJIŽNICA SILVIJA STRAHIMIRA KRANJČEVIĆA

KGZ – KNJIŽNICA TINA UJEVIĆA KGZ – KNJIŽNICA VLADIMIRA NAZORA

KGZ – KNJIŽNICA MEDVEŠČAK KNJIGA-TRGOVINA D.O.O.

KNJIŽNICA I ČITAONICA FRAN GALOVIĆ KOPRIVNICAKNJIŽNICA ZAVODA ZA SLAVENSKU FILOLOGIJU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

LEKSIKOGRAFSKI ZAVOD MIROSLAV KRLEŽANARODNA KNJIŽNICA I ČITAONICA SISAK

NAKLADA SLAP D.O.O. JASTREBARSKOPRESSCUT D.O.O. ZAGREB

SVEUČILIŠTE U ZADRU, FILOZOFSKI FAKULTET ZADAR ŠARENI DUĆAN D.O.O. KOPRIVNICA

ZAHVALJUJEMO! J