euroatlanska integracija zapadnog balkana

7/15/2019 Euroatlanska Integracija Zapadnog Balkana

http://slidepdf.com/reader/full/euroatlanska-integracija-zapadnog-balkana 1/88



Demokracija i sigurnost u Jugoisto~noj Evropi

ATLANTSKA INICIJATIVAUdruènje za promicanje euroatlantskih integracija BiHSarajevo

Vlado Azinovi}Edina Be}irevi}

Redakcijski kolegij

Muhamed Jusi}Antonio Prlenda

Sead Tur~alo Jasna Peki}Asaf Alibegovi}

Nerzuk ]urak, (Sarajevo), predsjednik Kurt Bassuener (Sarajevo),Vlatko Cvrtila, (Zagreb)Marko Atilla Hoare, (London)Tihomir Loza (London)Danko Plevnik, (Zagreb)@arko Petrovi}, (Beograd)Tanja Topi} (Banja Luka)

Zinaida Laki}

Alma Hrasnica

Sanin Grabonji}

2010.

Ambasada Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije iSjeverne Irske u BiH,

Ambasada Kraljevine Norve{ke u BiH

Komandni {tab NATO-a u Sarajevu

Oruàne snage Bosne i Hercegovine

Mi{ljenja iskazana u tekstovima objavljenim u ovom brojuodraàvaju osobne stavove autora, a ne nu`no i redakcije~asopisa ili Atlantske inicijative.

Izdavač

Glavni urednik: Zamjenica glavnog urednika:

Uređuje:

Stalna suradnja:

Savjet časopisa

Lektura

Grafički dizajn

DTP

Godina

Izlazak ovog časopisa omogućili su:

Napomena:

IMPRESUM

Sva prava pridržana.Demokracija i sigurnost u Jugoistočnoj Evropi

© 2010



Uvodnik

Tema broja

Reportaža

Međunarodna politika u BiH

Aktuelno

U fokusu

Viškovi ratnog materijala u BiH

Iskustva iz regije

Prikazi

Preneseno

Vlado Azinovi}

EUROATLANTSKA INTEGRACIJA BALKANA

Danko Plevnik:DA LI JE NATO POBIJEDIO NA BALKANU?Nerzuk ]urak:NATO, ZNA[ LI SVOJ DUG?\or|e Latinovi}:ZAPADNA ALIJANSA I BiH:POGLED IZ REPUBLIKE SRPSKEVlatko Cvrtila:NATO I REPUBLIKA HRVATSKA

Sr|an Kusovac:CRNA GORA – SLJEDE]A ^LANICASJEVERNOATLANTSKOG SAVEZA@arko Petrovi}:UTICAJ RUSIJE NA KRETANJA U SRBIJIAgron Bajrami:“AMERI^KA VEZA” NA KOSOVUVlado Azinovi}:KAKO JE TITO (IS)KORISTIO NATO

Jasna Peki}:POSJETA TRENING CENTRU U BUTMIRU - VRHUNSKIMOBRAZOVANJEM DO NATO STANDARDA

Marko Attila Hoare:BOSNA I HERCEGOVINA – KLIMAVI TEMELJ BALKANA

Edina Be}irevi}:TEORIJA I PRAKSA AHMETA DAVUTOGLUA

Muhamed Jusi}: JEMEN – IZME\U EL-KAIDE I AMERIKE

Ulrich Heider:ZEMLJA SMRTONOSNIH POTENCIJALA

Antonio Prlenda:HRVATSKI HELIKOPTERI NA KOSOVU

Sead Tur~alo:KONZERVATIVNA VS. PROGRESIVNA GEOPOLITIKA

ORGANIZIRANI KRIMINAL U KAKISTOKRACIJI

Zbigniew Brzezinski:AGENDA ZA NATO – PUT PREMA GLOBALNOJSIGURNOSNOJ MRE@I (“Foreign Affairs”)

5

6

10

15

20

27

33

38

42

46

50

56

61

65

70

74

76

78

Sadržaj



Po{tovani ~itatelji,

pred vama je prvi broj ~aso pi sa Demokraci ja i si gurnost u ju goisto~noj Evro pi, publi kaci je nami jenjene promoci ji euroatla - ntskih vri jednosti i kulture di jalo ga u Bosni i Herce govi ni i re gi ji.

Izbor na zi va i sadràj ~aso pi sa odra àva ju na{e uvjerenje da je tranzi ci jski proces ka uspostavi funkci onalnih demokraci ja,vladavi ne zakona i za{ti te ljudskih prava u re gi ji usko pove zan sa si gurnosnim modeli ma. Vjeru jemo da je si gurnost predu - vjet za uspostavu demokraci je.

Si gurnost se na j~e{}e usko def i ni ra kao “stanje bez opasnosti”, odnosno bez ugro àvanja, ili kao “opseg za{ti te od neke pri jetnje”. No, ona je i znatno vi {e.

Ameri ~ki psi holog Abraham Maslow smjestio je si gurnost u same temelje svo je ~uvene pi rami de (hi jerarhi je) na jja~ih ljudskih potreba. Odmah nakon potrebe za hranom, vodom, ki si kom, snom i bi olo{kim opstankom, ~i je ne zadovoljenje dovo - di do smrti, Maslow je upravo si gurnost naveo kao temeljnu psi holo{ku potrebu. Ona uklju~u je za{ti tu od nasi lja; si gurnostdoma, porodi ce i zdravlja; za{ti tu imovi ne; stalnost pri hoda; potrebu za redom, poretkom i predvi dlji vo{}u do ga|a ja u bli - òj i daljnjoj budu}nosti. Zadovoljenje ovih potreba poma è osobi da raste i ra zvi ja se kao ljudsko bi }e, tvrdio je Maslow:“î njeni ca je da su ljudi dobri. Pru ì te im pa `nju i si gurnost i oni }e uzvrati ti pa `njom i bi ti si gurni u svo ja osje}anja i pona - {anje.” Tek kada zadovolji potrebu za si gurno{}u, ~ovjek je sposoban krenuti u zadovoljenje ostalih pri marnih potreba – za pri padno{}u, ljubavlju, po{tovanjem i samoostvarenjem.

U postkonfli ktnom dru{tvu, po put bosanskoherce gova~kog, gdje svjesno i konti nuirano uvo|enje nesi gurnosti i straha u ja - vni di skurs ima nesumnjiv poli ti ~ki motiv, ne ~i ni se osobi to mudrim ni opravdanim rasprave i odluke o si gurnosnim rje{enji - ma i dalje dràti u eksklu zi vnoj domeni ovda{njih poli ti ~kih eli ta. Na mo gu}e posljedi ce takvog trenda po ra zvoj demokraci je gotovo da i ne treba posebno upo zoravati. Uz to, de jtonska insti tuci onali zaci ja dràvno pravnog provi zori ja BiH, u ko ju jeugra|ena i di nami ka prethodnog sukoba, nala è da se debata o si gurnosnim modeli ma kona~no prenese i u ci vi lno dru - {tvo.

Pokre}u}i ovaj ~aso pis, Atlantska ini ci jati va u Bosni i Herce govi ni èli otvori ti forum za ra zli ~i ta promi {ljanja o ovim pi tanji - ma i omo gu}i ti ~i tateljstvu da o klju~nim problemi ma demokraci je i si gurnosti donosi mi {ljenja ko ja se temelje na po znava - nju ~i njeni ca i ra zumi jevanju relevantnih procesa. Ti me èli mo do pri ni jeti stvaranju èljenog dru{tva znanja u ko jem }ekonkurenci ja ide ja bi ti zalog na pretka, a ne vi {e stalan izvor naizgled nerje{i vih pri je pora. 5

UVODNIK Dr. sc. Vlado Azinović

Glavni urednik



6

„Mir na Balkanu ni je donio Dayton, nego Avignano.Dayton je unio nemir. Mir su doni jeli avioni ko ji su poli- jetali iz NATO-ove baze u ovome itali janskom gradu.“1

Ova konstataci ja Hadèma Ha jdarevi}a lakonski sa imazasluge NATO-a za mir u Bosni i Hercegovini i Jugo-isto~noj Europi i njegovo promoviranje u peacemakera. Jugoisto~na Europa pripomogla mu je ne samo da seodrì kao sigurnosna ali jansa nego i da se afirmira kao

ratna i politi~ka formaci ja. NATO je upravo na prosto-rima Jugoisto~ne Europe s nekoliko operaci ja (Deny Fli-ght, 1993; Sharp Guard 1993-1996; Deliberate Force,1995, kasni je i Essential Harvest, 2001) prvi put djelo-vao izvan podru~ja lanka 5, a svoj prvi slu`beni huma-nitarni rat zbog spre~avanja etni~kog ~i{}enja Kosova(Operaci ja Allied Force) 1999. vodio sa Srbi jom. Bez Jugoisto~ne Europe interventni razvoj NATO-a ne bii{ao ni tako lako ni tako brzo jer je u doktrinarnom smi-slu tek na summitu NATO-a u Pragu 2002. odlu~enoda vi{e ne}e biti ograni~en na obrambene prostore la-nka 5, pa je radi sigurnosne pacifikaci je Afganistana

2003. stvorio ratnu koalici ju s 44 zemlje InternationalSecurity Assistance Force (ISAF). To ozna~ava iskorak od ~uvanja blokovske sigurnosti ~lanica NATO-a do ~u-vanja me|unarodne sigurnosti.

Dinamika rata u BiH postala je „sistemski presedan“za formiranje novog NATO-a, pa je pridruèni direktorza kadrovsku politiku u State Departmentu Dan Ha-milton jo{ 1996. kazao da je misi ja NATO-a u BiH „vje-ro jatno, na jva`ni ja za njegovu budu}nost“.2 Bez Bosnei razmje{ta ja NATO-a ne bi do{lo do ozra~ja za inte-

rvenci ju na Kosovu ni do izgradnje druge na jve}e ame-ri~ke baze na svi jetu (Bondsteel). [to ni je slu~a jno,budu}i da je NA TO u Jugoisto~noj Europi bio i ostaou slu`bi Pax Americana kao sredstvo pacifikaci je i ge-opoliti~kog ujedinjavanja tog prostora, a ne poluga ko- jom }e se jedna dràva obra~unavati s drugom. To sezorno pokazalo 1995. kada je NATO na ameri~ki po-ticaj uskratio zra~nu podr{ku HV-u pri njegovoj kampa-nji zauzimanja Banja Luke.

Na to sam skrenuo pozornost ve} 1996., kada samprocjenjivao da je stari NATO bio toboè stvoren da

Tema brojaNATO

i Ju goistočna Euro pa

Geopolitičko stanje u

Jugoistočnoj Europi je

nesumnjivo taktički tri jumf

NATO-a, no ova regi ja

presta je biti dinamizator

NATO-ove strategi je ko jase u 21. stoljeću pro jicira

prema Bliskom istoku,

Srednjoj i Dalekoj Azi ji.

Piše: Danko Plevnik

Autor je novinar, publicist i redovnikolumnist splitskog dnevnika

“Slobodna Dalmacija”

Da li je NATO

pobi jedio na Balkanu?



7

Amerikanci umiru za Berlin, a da se novi NATO ne pra-vi da bi Amerikanci ponovno umirali u Europi, jer „akobi do{lo do rata, tada bi Amerikanci uglavnom davalitehno lo{ku potporu (transportni avioni, komunikaci- jski sustavi, obavje{ta jni sateliti, napada~ki helikopteri isl.) a 'partnerski saveznici’ multinacionalne i dobrouvje`bane 'kositrene vo jnike’. Christopher je koncem

1993. glasno rekao da Europa vi{e ni je dominantan diosvi jeta, pa bi ameri~ko prividno povla~enje iz Europetrebalo shvatiti kao ameri~ku vo jnu pripremu za paci-fi~ko stolje}e i sigurnosno {irenje na istok“.3

No ve} je {irenje na europski istok NATO-u zadavalointerpretativnih problema s Rusi jom, ko ja je to strate-{ki doìvljavala kao okruènje i njegov izlazak na nje-ne granice. Oprezni biv{i njema~ki ministar vanjskihposlova Njema~ke Hans-Dietrich Genscher je u inte-rviewu tjedniku Der Spi egel (3/1997) primi jetio je da

je bila pogre{ka tu akci ju reformuliranja NATO-a nazi-vati „{irenje NATO-a na istok“, ve} da je puno primje-reni ji izraz trebao biti „primanje novih ~lanova“.

Zbog imperativa takvog intencionalnog redefiniranjaNATO-ova je retorika toliko nabu jala da se o ratu po-~elo govoriti gotovo kao o zadnjem stadi ju demokra-ci je. NATO se reklamirao kao me|unarodna politi~kai ekonomska organizaci ja ko ja bi zbog svo je efikasno-sti u perspektivi trebala zami jeniti Vi je}e sigurnostiUN-a, ko ji je za razliku od NATO-a ostao predhladno-ratna organizaci ja, dok se NATO ipak uspio preobliko-

vati u posthladnoratnu organizaci ju.

NATO se vidio u funkci ji demokratskog globalizma uko jemu na jvi{i interesi vi{e nisu sila ve} vri jednosti kaostrate{ke nu`nosti poput slobode, trì{ta i ljudskih pra-va. U ratu protiv Srbi je 1999. pokazalo se da je NA-TO-ov interes ipak klasi~an interes, a to prema HansuMorgenthauu zna~i interes definiran silom. Budu}i dani je mogao kontrolirati racionalnost Milo{evi}a, NATO je svo ju silu kontrolirao strate{kim dobrima nove ali ja-nse, pa su va`ni ji postali public relations refleksi negoli

razlozi za nepreciznost bombardiranja. Francuski filo-zof Alain Badiou je tom prigodom sumirao NATO-ovuideologi ju u tri premise:

1. Demokraci je vr{e udare na totalitarne diktature.2. U sje}anje na shoah, etni~ki ~ista~i bit }e napadani.3. Trupe istine ga|a ju propagandisti~ke laì.4

Proturje~nosti NATO-ove pacifisti~ke vri jednosne ide -ologi je, u~inci ratnih udara i {irenje na istok stva ra ju ra-zli~ite vrste oponenata. Prema Badiouu Haa{ki sud jetrebao zahti jevati raspust NATO-a kao neodgovorne

me|unarodno naoruàne bande ko ja pri jeti pravimaljudi i naroda budu}i da su ovim ratom za Kosovo Ame-rikanci èljeli poniziti Ruse bez direktne konfrontaci jete poslati upozorenje Kini, ~i je veleposlanstvo u Be-ogradu ni je pogo|eno slu~a jno. Taj rat bio je upravotest sile: „Logika sile ni je nikada bila posljedica pleme-nitih principa, ~ak i kada je sila u to rado èljela vjero-

vati.“5 Oduvi jek posto ji ovakva imperi jalna tri jada:„prvo, vo jska ko ja osva ja; drugo, trgovina ko ja otvaratrì{ta; i tre}e, prozelitsko misionarstvo“.6

(Politi~ka) filozofi ja ne bi nikako smjela pomagati tuvrstu propagande. Zna~i li, prema tome, da je promi-{ljanje NATO-ove strategi je ujedno i sudjelovanje u nje-nom misionarskom {irenju i apologetici? Premda ima„misionara“, interesno fokusiranih na odnose izme|uNATO-a i Jugoisto~ne Europe, ko ji poput Janusza Bu-ga jskog iz washingtonskog CSIS-a nekriti~ki preuzima-

ju NATO-ov vokabular i zaboravlja ju razlike izme|uproklamaci ja i postignu}a, sasvim je intelektualno legi-timno autonomno analizirati strate{ke inovaci je i kre-tanja NATO-a. Ve} sam 1999. pisao o razvo ju NATO-akao globalne sigurnosne organizaci je, {to sam oci jeniokao pretpostavku njegova opstanka, dakle mnogo pri- je nego {to su za tu opci ju prona|eni njegovi novi mo-tivi (globalni terorizam, prirodne katastrofe, gusarstvo,hakerizam, trgovina ljudima, {verc droge). Na tu gavrstu anga`mana pona jpri je tjera Pax Americana, ko jini je gladan tu|ih teritori ja i u idealnom smislu nasto jiokon~ati Hobbesov vje~ni rat i proglasiti Kantov vje~ni

mir, a u prakti~nom smislu ipak posti}i {to bolje star-tne pozici je za eventualni sraz s Rusi jom, {to je manjevjero jatno, i s Kinom, {to je dugoro~no vjero jatni je.

Geopoliti~ko stanje u Jugoisto~noj Europi je nesumnjivotakti~ki tri jumf NATO-a, no ova regi ja presta je biti dina-mizator NATO-ove strategi je ko ja se u 21. stolje}u pro ji-cira prema Bliskom istoku, Srednjoj i Dalekoj Azi ji.Kineski ekspert za me|unarodna pitanja Li Zhongchengprepoznao je kontekst Jugoisto~ne Europe kao podru-~je na ko jem je NATO 1994-1995 zapo~eo sa svo jim pla-

novima za „isto~nu ekspanzi ju“.7

Nakon iniciranja ide jepro{irenja NATO-a i stvaranja njegovog Partnerstva zamir (1994), Kina je 1996. pokrenula skupinu [angaj Petsa srednjoazi jskim zemljama ko je su se 1994. priklju~ilePartnerstvu za mir. (Ne treba zanemariti faktor Kine, koja je vrlo upu}ena u zbivanja u Jugoisto~noj Europi, bu-du}i da je Albani ji pruàla vo jnu pomo} od 1964. do1978., a sa Srbi jom u~vrstila bilateralne odnose nakon1999., ko ji su okrunjeni strate{kim sporazumom 2009).

Jugoisto~na Europa je sigurnosno paxamericanizirana inatoizirana: Sloveni ja, Ma|arska, Rumunjska, Bugarska,



Gr~ka, Turska, Albani ja i Hrvatska ~ine NATO-ov sigu-rnosni prsten. Njime se zaokruù ju i neutralizira ju Srbi- ja i Bosna i Hercegovina, konkretno Republika Srpska,ko je kalkulira ju s potenci jalnim geopoliti~kim revizioni-zmom Rusi je. Za ruski strate{ki prodor ne posto je re-alne {anse kao {to nisu posto jale ni nakon rata zaKosovo, kada Rumunjska i Bugarska Rusi ji nisu dozvoli-

le prelet ruskih vo jnih snaga. Nagrada za to bilo je nji-hovo primanje u NATO (2004) i EU (2007). Koliko jeusko preklapanje strategi je SAD-a i NATO-a u Jugoisto-~noj Europi svjedo~i ameri~ka inici jativa Ameri~ko-ja-dranska povelja, ko ju su u Tirani 2003. potpisaleAlbani ja, Makedoni ja i Hrvatska, kao svo jevrsna multi-lateralna priprema ovih zemalja za ulazak u NATO.

Albani ja i Hrvatska su u{le u NATO 2009. a Makedoni- ja, ko ja je bila potpuno spremna, zadràna „lingvisti-~kim inatom“ Gr~ke. Ona njenom nazivu nasto ji

pridodati pridjev ko ji bi je razlikovao od njene sjeverneregi je Makedoni je, no ex-jugoslavenska makedonskaMakedoni ja je u{la pod ki{obran Pax Americana ~vrstimbilateralnim ugovorom sa SAD-om. Crna je Gora dobi-la akci jski plan za ulazak u NATO pro{le godine, a dire-ktor za planiranje NATO-a Frank Boland pretpostavljada bi za punopravnu ~lanicu mogla biti primljena ve}2012. godine. Bosna i Hercegovina i Srbi ja pristupile suNATO-ovom Partnerstvu za mir 2006. godine. Nova jeameri~ka veleposlanica SAD-a u Srbi ji Mary Warlick 5.velja~e ove godine izjavila da su Srbi ji vrata NATO-a ot-vorena i da }e se suradnja SAD-a i Srbi je pobolj{avati

kroz nove pro jekte Partnerstva za mir. Formalno ne-pokriveno programom priklju~enja NATO-u osta je sa-mo Kosovo, ko je je ogromni politi~ki problem zaprimanje Srbi je u NATO i u EU, me |utim o Kosovu seneformalno govori kao o „NATO-dràvi“. Do 2012.NATO-ove snage na Kosovu (KFOR) bit }e svedene na4000 vo jnika, {to je tako|er jedan od pokazatelja dase u Jugoisto~noj Europi ne o~eku je nestabilnost i noviratovi bez obzira na to {to je biv{i hrvatski predsjednik Mesi} na javio vo jnu akci ju, na jpri je Hrvatske, a potomNATO-a, ukoliko premi jer Milorad Dodik odrì refere-ndum o odcjepljenju Republike Srpske.

U Istanbulu je NATO pro{log mjeseca na javio {tednju,a recesi ja priti{}e i njegove ~lanice u Jugoisto~noj Euro-pi. Hrvatska je obe}ala NATO-u da }e do 2015. stvori-ti oklopni bataljun, ali nabava oklopnih vozila od finskePatri je kasni zbog financi jske krize ko ja je pogodilaHrvatsku. Ni natovska stopa izdva janja za vo jsku od 2posto jo{ ni je postignuta. U Sloveni ji civilne udruge pri-prema ju petici ju o raspu{tanju vo jske, iako se ta ide japo javila ve} 1990., budu}i da slovenska vo jska vi{e nebrani slovenski suverenitet ve} nepotrebno sudjelu je u

NATO-ovim ratovima. Politi~ka vlast i dio opozici je seogra|u je od tog utopi jskog pacifizma i demilitarizaci jeu sigurnosno trusnim vremenima, predlaù}i da se 500mili juna eura, koliko iznosi prora~un ministarstva obra-ne, podvrgne jasni jim politi~kim strategi jama ko je biodlu~ivale o tome za{to, kada i na ko ji na~in slovenskavo jska treba sudjelovati u NATO-ovim ratnim akci jama.

Jedino Kosovo ima ambici je vo jnog ja~anja, za {to je do-bilo podr{ku NATO-a i pri jekor Srbi je, dok ostale ze-mlje u regi ji èle zadràti trenuta~no stanje.

Premda ima spekulaci ja o izgradnji ruske baze na gra-nici Srbi je i Kosova, govorilo se i o za jedni~kom rusko-srpskom koordinaci jsko-logisti~kom centru uz ni{kiaerodrom, tu je pri je ri je~ o geoekonomskim prodoruRusi je na Balkan, budu}i da kroz Ni{ prolazi trasa pli-novoda Ju`ni tok, nego o geopoliti~kim ambici jama. Ia-ko je Srbi ja proglasila neutralnost, me|u ostalim da

amortizira pritisak Rusi je ko ja pri jeti priznanjem Koso-va ukoliko Srbi ja pristupi NATO-u, u ovakvom geopo-liti~kom kontekstu Srbi ja vi{e gubi negoli {to dobivaodga|anjem priklju~ivanja NATO-u, ko je u Jugoisto-~noj Europi figurira kao predvorje za EU. Nakon inicijative Austri je i Gr~ke da se zemlje zapadnog Balkanaprime za jedno u EU 2014., a neslu`beni njema~ki iz-vori govore o ulasku Srbi je u EU 2018., moè se pre-tpostavljati da bi se ulazak Srbi je, BiH i Kosova u NATOmogao dogoditi pri je tih eurouni jskih rokova.

NATO za Rusi ju ni je problemati~an u ve} pacificiranoj

Jugoisto~noj Europi, zbog navedenog „natovskogprstena“ na Balkanu, ve} u Isto~noj Europi gdje u svo- je redove poku{ava kooptirati krnju Gruzi ju i geopoli-ti~ki prepolovljenu Ukra jinu. Rusi ji u strate{kom smislunisu pote{ko}a ni balti~ke zemlje, ko je NATO po vla-stitom priznanju ni je sposoban obraniti zbog konfigu-raci je ko ja da je prednost Rusi ji. Pote{ko}u predstavlja juPoljska i e{ka zbog antiraketnog {tita, od ~ega je Oba-ma odustao i na javio da }e antiraketne sustave premje-stiti u Jugoisto~nu Europu, u Rumunjsku i Bugarsku,kako bi jo{ jednom podvukao da Rusi ja ni je meta, ve}da se {tit postavlja protiv zemalja Srednje i Daleke Azi- je, poput Irana i Sjeverne Kore je. Ruske ponekad pre-nagla{eno dramati~ne kritike i takve reduciraneantiraketne obrane sluè kao ulog u {ire vo jno-diplo-matsko cjenjkanje sa SAD-om i NATO-om.

Naime, iako je glavni ta jnik NATO-a Anders Fogh Ra-smussen u samoj Moskvi izjavio da NATO nikada ne-}e napasti Rusi ju, ruski predsjednik Dmitrij Medvedev je u vri jeme odràvanja sigurnosne konferenci je ovegodine u Münchenu objavio novu rusku vo jnu doktri-nu po ko joj je upravo NATO na jve}i nepri jatelj Rusi je.

8



9

Radi se o ruskoj preventivnoj, containmnet strategi ji,ko jom bi se trebalo nagovarati NATO da ne nova~idràve ko je se nalaze na njenim granicama. U tu svrhuse demonstrira nevidljivim avionima i novim tipovimanapada~kih raketa te poku{ava reafirmirati OSCE.

U Münchenu se 7. velja~e na spomenutoj sigurnosnoj

konferenci ji diskutiralo o globalnoj verzi ji NATO-a. Ra-smussen je na javio da }e se NATO razvi jati u globalnisigurnosni centar, gra diti mreù sigurnosnog partne-rstva te na tje{nju suradnju pozvati Kinu, Indi ju i Paki-stan. I Rasmussen i njema~ki ministar obrane zuGuttenberg su izrazili protivljenje NATO-u kao konku-renci ji UN-u, {to se moè povezati s pove}anjem di-plomatske aktivnosti SAD-a u UN-u, ali i na sto janjemda se smek{a nepovjerenje i otpor azi jskih dràva pre-ma NATO-u te po{alje signal o prihva}anju multilate-ralni je ravnoteè snaga.

Jedan od izvora nove NATO-ove strategi je di jelom pro-izlazi i iz Obamine velike strategi je o apsolutnoj zabraninuklearnih pokusa, ukinu}u nuklearnog oru`ja i preve-nci ji nuklearnog terorizma, iza ~ega bi trebalo sli jediti {i-renje sigurnosnog NATO-ovog ki{obrana na ci jeli svi jet,{to u strate{kom smislu zna~i {irenje pametnog oru`ja itrupa za brzi razmje{taj na sve neuralgi~ne to~ke svi je-ta. To pretpostavlja manje „lokalnog“ europskog NA-TO-a, a vi{e globalnog (~itaj azi jskog) NATO-a, ko jega}e trebati popunjavati eventualne blisko, srednje i dale-ko isto~ne ~lanice. Konsenzusom sa [anga jskom organi-

zaci jom za suradnju (SCO), ko ji je funkcionirao uNATO-ovom udaru na Afganistan 2001., ali ne i prilikomintervenci je na Kosovu 1999. i ASEAN-om, NATO bi tre-bao prerasti u vo jne snage UN-a.8

[to bi to trebalo zna~iti za zemlje Jugoisto~ne Europenedavno je na panelu „Je li nulta stopa nuklearnog ra-zoruànja mogu}a?“ (Is Zero Possible?) minhenske si-gurnosne konferenci je primi jetio turski ministarodbrane Vecdi Gönül rekav{i da Turska nema potrebeza nuklearnim oru`jem, jer „smo dio NATO-ovog ki-

{obrana, {to je dovoljno“.9

Ho}e li Iran s nuklearnombombom smanjiti ili osnaìti utjecaj SAD-a i NATO-a naBliskom istoku? Po ameri~kom kontrascenari ju iranskanuklearna bomba }e za integraci ju dràva Perzi jskog za-ljeva u~initi vi{e nego svi dosada{nji ameri~ki politi~kinapori. U strahu od natovskog ili ameri~kog zaokruì-vanja Kine i dominaci je SAD-a na Zapadnom Pacifiku,Kina se kroz svo ju nuklearnu politiku i proliferaci ju uIranu, Sjevernoj Kore ji i Pakistanu èli u~vrstiti u Sredi-{njoj Azi ji, dodu{e ne jo{ kao NATO-ov strate{ki proti-vnik, ve} samo kao ruski strate{ki partner i „odgovornavelika sila“ (fuzeren de dago), {to promi~e od 1997.

Gönüjeve tvrdnje se s pravom mogu odnositi i na osta-le zemlje Jugoisto~ne Europe ko je su u ~lanstvu NA-TO-a. Me|utim, to ~lanstvo ko{ta, {to se pokazalo uslu~a ju sudjelovanja vo jnika Sloveni je i Hrvatske u NA-TO-ovim snagama (ISAF) u Afganistanu. Hrvatska }e utu svrhu ove godine morati izdvo jiti 400 mili juna ku-na, istovremeno {alju}i dio svo je kopnene vo jske na pri-

silni odmor. Jugoisto~noj Europi je kao i ZapadnojEuropi lak{e sli jediti ameri~ku geopolitiku NATO-a ka-da se ona fokusira na obranu europskog teritori ja. Ge-neralni direktor za vanjske i politi~ko-vo jne posloveVi je}a Europske uni je Robert Cooper smatra i upozo-rava EU, a time implicite i zemlje Jugoisto~ne Europe,da „ne posto ji takva stvar kao besplatna obrana“.10 Zarazliku od hladnog rata, kada je posto jala o~evidna„konfrontaci jska strategi ja“ SAD-a i NATO-a naspramSSSR-a, suvremena globalna NATO-ova strategi ja ni jekonfrontaci jska ve} asimilaci jska.

Validna strategi ja, me|utim, uzima u obzir sve mogu}eopci je. Bude li djelovala asimilaci jska strategi ja, do}i }edo nadvladavanja NATO-a kao unutarzapadne mjere zaizgradnju sigurnosnog povjerenja, pa }e se NATO u tomidentifikaci jskom smislu morati devesternizirati, a time iglobalizirati, {to zna~i pro{iriti na nove azi jske ~lanice, ato }e zasigurno smanjivati sigurnosni teret Europljani-ma. U suprotnom, do|e li do interkontinentalnih ratniharan`mana, NATO }e zadràti svoj euroatlantski profil,{to }e zna~iti ve}a izdva janja za naoruànje i osnivanjemnogo kompleksni jih vo jnih formaci ja. n

NAPOMENE:

1 Hadèm Hajdarevi}, @ivot u akvariju (Sarajevo, Dobra knjiga,2010) str. 79 /uskoro u tisku/.

2 Danko Plevnik, Novi NATO ili stara geopolitika: strategijske studije(Karlovac, Impressum, 1999) str. 50.

3 Ibid., str. 61-62.4 Alain Badiou, Polemics (London, New York: Verso, 2006), str.

68.5 Ibid., 72.6 bid.7 Bates Gill, Rising Star: China’s New Security Diplomacy (Washing-

ton, D.C.: Brookings Institution Press, 2007), str. 73.8 „NATO-SCO: Shaking hands over Pacific?“, EURISC Foundation.

The European Institute for Risk, Security and CommunicationManagement (http://www.eurisc.org/euriscomments/153-nato-sco-shaking-hands-over-the-pacific.html, pristupljeno,12.2.2010.).

9 Ross Douthat, “The Dream of Zero”, The New York Times, 8.velja~e, 2010.

10 Robert Cooper, The Breaking of Nations: Order and Chaos in theTwenty-f irst Century (London: Atlantic Books, 2003) str. 165.



10

Evropska uni ja umorila se od sopstvene ambici je pro-{irenja na cjelinu evropske geografi je. Poku{aj usposta-vljanja autenti~ne kontinentalne geopolitike mira uzabrinjava ju}oj je defanzivi. Po porukama iz Bruxelle-sa jedna Evro pa ipak ni je mogu}a. Evropska politi~kabirokraci ja bila bi na jsretni ja da moè otkazati pri jemu punopravno ~lanstvo Evropske uni je zemljama zapa-dnog Balkana (izuzima ju}i eventualno Hrvatsku) a dane izgubi vjerodosto jnost politi~ke i ekonomske sile u

ekspanzi ji.Za nas je rezerviran status barbara, onih ko ji osta juizvan civilizaci jskih zidina i zahti jeva ju stalnu imperi ja-lnu upravu, “jer kako je li jepo navela Karnegi jeva ko-misi ja, Balkan je podru~je ko je ni je opravdalopovjerenje velikih sila da je sposobno da se samo o se-bi stara”.1

Zato je potreban nametnuti upravitelj, ko ji i na strate-{koj (izgradnja dràva) ali i na svakodnevnoj razini {a-lje poruku da gra|ani Balkana pripada ju zoni golog

ìvota, svi jetu u ko jemu, ka ko to lucidno primje}u jeMarina Grìni}, “vlada autoritet {to ni je utemeljen niu jednom zakonu, pa o golom ivotu, o ìvotu i smrti,odlu~u je izvan zakona. Ono {to danas opaàmo upra-vo je proizvodnja golog ìvota. Tre}i svi jet (a {ta smodrugo nego tre}i svi jet, op. N.].) sada se pokazu je kaosvi jet u ko jemu ljudi ima ju samo goli ivot. Ipak, va`no je razumjeti da je shva}anje po ko jemu u svi jetu ili dijelu svi jeta posto ji samo goli ìvot presuda o svi jetu ko jini je utemeljen ni na kakvoj zakonitosti. [tovi{e, ozna-ka di jela svi jeta kao svi jeta golog ivota oblik je uvo|e-nja teritori ja bez zakonitosti ili zone golog ìvota, ko jise od tamo {iri na sav svi jet”.2

[ta je drugo jugoisto~na Evropa, sa postde jtonskom Bo-snom i Hercegovinom, “predde jtonskim” Kosovom,frustriranom Srbi jom, samostalnom (ali pod budnimokom srpskih nacionalista ko ji ne prizna ju crnogorskunacionalnu samobitnost) Crnom Gorom i dràvnopra-vno jo{ uvi jek u potpunosti nepotvr|enom Makedoni- jom, nego teritorij bez “bezli~ne zakonitosti”, podru~jegolog ìvota, o ko jemu i za ko jega odlu~u je inozemniupravlja~ki faktor, kad ho}e, koliko ho}e i {ta ho}e.

Tema brojaBosna i Hercegovina,NATO i Evropska unija

NATO mora Bosnu i

Hercegovinu uvesti u svo je

sigurnosne oda je, jer vodeći

vo jno-politički savez

suvremenog svi jeta, nosi, u

okvirima posthladnoratovske

geopolitike, jednu vrstu duga

prema Bosni.

Piše: Nerzuk Ćurak

Autor je vanredni profesor na Fakultetu političkih nauka

Univerziteta u Sarajevu.

NATO,

znaš li svoj dug?



Taj onespoko java ju}i status }e ostati dugotra jna pozici- ja zemalja regi je, jer unutra{nji akteri politi~kih igarana postjugoslavenskom prostoru permanentno {aljuporuke da ove dràve nisu sposobne da se same so-bom obliku ju kao samoodrìvi politi~ki entiteti.

(Primjera radi, nacionalisti~ki di jelovi srpske etni~ke za-

jednice u Crnoj Gori, u perspektivi, mogu se politi~kikonstituirati kao remetila~ki faktor nove dràve, kaosvo jevrsna 'republika srpska’ u tkivu crnogorske drà-ve, dodu{e, bar za sada, bez teritori jalno-entitetskog jedinstva, ali ne treba isklju~iti ni mogu}nost takvog ira-cionalnog nacionalisti~kog zahtjeva. A izjava premi jeraRepublike Srpske Milorada Dodika ko ju je svo jevreme-no dao Oslobo|enju da je RS dala ovla{tenja iz oblasti be - zbjednosti i si gurnosti, ko ja...bi... trebalo redukovati ,odnosno podi jeliti nadle `nost enti teta i dràve BiH u obla - sti ma be zbjednosti i si gurnosti , ponovno u prvi plan stav-

lja sigurnosna pitanja ko ja se ne iscrplju ju samo u sferireforme i institucionalne izgradnje bosanskohercegova-~ke polici je, ve} uklju~u ju i sva druga sigurnosna pita-nja, kao {to su i odbrana, ratni zlo~ini, proliferaci ja,traff i ci ng itd. To zna~i da Dodikova izjava, i kao latenci- ja i kao tendenci ja, pretendu je na povratak di jela nadle-`nosti iz na j{ire sigurnosne sfere u entitetsko okrilje {toBosnu i Hercegovinu vra}a u krug nekih institucionalnove} ri je{enih pitanja, pa }e se, ne treba odbaciti ni tumogu}nost, poli tika u nekom novom vremenu pono-vno iscrpljivati u pitanjima sigurnosne naravi, ostavlja ju-}i postrani izgradnju uvjeta za eko nomski i kulturni

prosperitet gra|ana. Ako sam u pravu s prethodnompro jekci jom, u budu}nosti }e BiH, zbog zakovane stru-kture politi~kog sistema, naprosto biti „osu|ena“ nanove faze ideolo{kih sukobljavanja i na nove iracionalnevrtnje u krug. \avolov krug.)

I prethodna dva primjera o~igledna su potvrda va`no-sti i relevantnosti institucionalnog prisustva Evropskeuni je na zapadnom Balkanu, i to u robusnim kapacite-tima mo}i. No, valja se suo~iti s nesposobno{}u Evro-pe da izgradi svoj sigurnosni identitet i institucionalni

kapacitet ko ji garantira, ako ni{ta drugo, onda nemo-gu}nost obnove nasilja. To je tako malo, ali ni toga ma-lo nema u izobilju! Evropska vanjska i sigurnosnapolitika (CFSP) te iz nje izvedena sigurnosna i odbra-mbena politika (ESDP-CSDP) ri je~i su, kategori je, po- jmovi... iza ko jih, da nema NATO-a, ne bi bilo ni~ega.Ni operativnih kapaciteta, ni ljudi, ni novca... Misi ja EU-FOR-a u BiH je transformirana misi ja NATO-a, a ne au-tenti~na evropska ide ja. Ovo je preo{tra ocjena, ali ko janaprosto sabire evropski sigurnosni problem u ta~ansud, za ko ji sam potvrdu dobio i tokom stru~nog bo-ravka u Bruxellesu. Naime, briselske evropske institu-

ci je, kako to primje}u je {panski sociolog Castells, „obi-~no su zadovoljne svo jim izoliranim ìvotom u svi jetutehnokratskih agenci ja i vi je}a ministara ko ji donoseodluke”,3 pa ne primje}u ju da njihov birokratski pri-stup, poglavito u sigurnosnoj dimenzi ji, na terenu neproizvodi novo sigurnosno stanje, ve} posto je}e prika-zu je kao kvalitativno novo. Tipski primjer ovakvog

odnosa je Bosna i Hercegovina, u ko joj su me|unaro-dne organizaci je i agenci je birokratizirane inedjelotvo-rne. A zemlja je, kaìmo i to na ovom mjestu, dupkepuna oru`ja! Sigurnosna kultura uop}e se ni je razvila,nema transfera od militaristi~ke kulture nasilja u demi-litariziranu kulturu povjerenja.

Da vidimo {ta je onda taj ESDP-CSDP ko ji je svo je va - treno kr{tenje doìvio u Bosni i Hercegovini kroz EU-FOR-ovu operaci ju Althea.

ESDP (na osnovu Lisabonskog ugovora izvedena je no-va operativna skra}enica CSDP) vrhunac je instituci-onalnog razvo ja evropske odbrambene i sigurnosnepolitike. Histori jski, generira se iz neuspje{nog konce-pta EOZ (Evropska odbrambena za jednica, 1954),Ugovora iz Maastrichta (1993), Amsterdama (1999) iNice. ”Suverenitetsko-politi~ki” limiti onemogu}avalisu konstituiranje uspje{ne sigurnosno-odbrambene ali- janse za Evropu, pa je tokom hladnog rata ulogu ~uva-ra zapadne Evrope preuzeo NATO. Odbrana Evrope,fakti~ki sve do danas, ovisi o SAD-u bez obzira na to{to je institucionalnim razvo jem Evropske uni je do{lo

do stvaranja uslova za samostalni ju evropsku sigurno-snu i odbrambenu politiku. No, iako je ESDP dobionove “nadle`nosti i strukture”, ko je su omogu}ile “ko-ri{tenje vo jnih kapaciteta” ali i zna~a jne “civilne aspe-kte menad`menta kriza”, CSDP, kao lisabonska ina~icaESDP-a, jo{ uvi jek ne uspi jeva da se konstituira kao“nadnacionalna struktura”, ve} je koncept u velikojmjeri ovisan o “me|uvladinoj suradnji”, dakle o politi-kama dràva ~lanica Evropske uni je. Iako je jo{ za2003. godinu bilo planirano razvi janje ESDP-a na na-~in ko ji }e osigurati briselsku vo jsku od “60.000 ljudi

za kopnene trupe i 30.000 pripadnika vazduhoplovstvai mornarice za 100 brodova i 400 aviona”, tako kapa-citirani strate{ki razvoj jo{ je daleko.4

Lisabonskim ugovorom konstituirana je Evropska od-brambena agenci ja s na~elnom ide jom promicanjaoperativnih kapaciteta EU-a u sferi odbrane, ali opetse stje~e do jam o ispunjavanju birokratskog naloga ane stvarnoj namjeri konstituci je evropske vo jske.5 Ia-ko se na horizontu ta ide ja, ide ja evropske vo jske, po- javlju je kao logi~na posljedica izgradnjekomprehenzivnog institucionalnog logosa EU-a, njeno 11



je rat protiv BiH, iako vo|en na perifernom krilu stra-te{kog prodora NATO-a u isto~nu Evropu, jedan odklju~nih momenata ko ji su utjecali na dono{enje odlu-ke o {irenju Saveza. NATO danas ni je sjevernoatla-ntska, ve} je to globalna ali jansa sigurnosti (o ~emu}e zadnju ri je~ dati novi strate{ki koncept NATO-a,ko ji se, u {irokoj demokratskoj proceduri, trenutno

debatira), zahvalju ju}i, u odre|enoj mjeri, anga`ma-nu u BiH, kao prvoj zoni vo jnog djelovanja Saveza vanteritori je zemalja ~lanica. Ta ~injenica posjedu je povi- jesni kapacitet. Koncentraci ja i transparentnost nasi-lja u BiH potvrdili su svrhu i razlog Saveza, ko ji sesilinom nove strategi je (djelovanje van teritori je ze-malja ~lanica) potvrdio dvo jako u Bosni: kroz name - tanje mi ra (operaci je protiv vo jske bosanskih Srbaaugusta '95) te njegovo implementi ranje (IFOR) i sta - bi li zi ranje (SFOR).Dugotra jnim i robusnim prisustvom u BiH NATO je

“pratio” mirovni proces, legitimira ju}i se preko BiHkao favorit nove sigurnosne arhitekture od Atlantikado Urala. Nakon {to je upotri jebio sil u u Bosni, Savez je s (ne)o~ekivanom geopoliti~kom lako}om isporu~iosvo ju mo} na Kosovo, Srbi ju i Makedoni ju, potvr|u ju-}i da je Bosna proizvela dalekose`ne implikaci je za eu-roatlantsku za jednicu, kako u teori ji tako i u praksi.

Posta ju}i “prva zemlja” prakti~ne implementaci je no-ve posthladnoratovske strategi je, u BiH je “upumpan”novi geopoliti~ki sadràj ko ji je odre|u je kao dru ga~i ju zemlju. Ona je postala geopoliti~ki va`na za NATO (kao

vjesnik novog sigurnosnog pristupa), ali i geostrate{ki(kao teritori ja Saveza, dovoljno pacifizirana da u njojNATO apsolutno dominira i bez opasnosti razra|u jerazli~ite scenari je strate{ke igre).

Posljednji ko ji je razra|en – prepu{tanje strate{ke sigu-rnosne misi je tzv. evropskoj sigurnosnoj i odbrambe-noj strukturi, iako je rasteretio Savez, gura ju}i ga u dru gi plan, u perspektivi ni je dobro rje{enje za Bosnu i He-rcegovinu i region. Iako znamo da misi ja EUFOR-a bezNATO logisti~ke, kadrovske i svake druge podr{ke ne

bi imala {anse, za BiH je od presudne va`nosti da seNATO misi ja u na{oj zemlji dodatno osnaì i nametnekao na jrelevantni ji sigurnosni faktor. Onaj ko ji je u hi je-rarhi jskom smislu iznad CSDP-a odnosno EUFOR-a.

Evropska sigurnost i odbrana kao nadnacionalni konce-pt naprosto ne posto ji. To je veli ka ilu zi ja. A koliko samupoznat sa strate{kim ciljevima BiH, dràva èli u}i uNATO, a ne u veli ku ilu zi ju. Ko ja, zahvalju ju}i tek po -sto janju Evropske uni je, kao politi~ko-ekonomskog sa-veza, samu sebe doìvljava kao stvarnost. Fikci ja, ~istafikci ja. Podvla~im: Evropska uni ja u sferi sigurnosti i od-

brane je po jam bez sadrà ja, NATO je i po jam i sa-dràj. Odnos izme|u CSDP-a i NATO-a je odnos izme-|u fikci je i stvarnosti.

Budu}i da je BiH jo{ uvi jek dràva ko ja ima zna~a jneelemente failed statea, njeno propadanje se zaustavljauklju~ivanjem zemlje u vode}i vo jno-politi~ki savez su-

vremenog svi jeta. Puna integraci ja BiH u NATO rje{a-va nagla{enu dihotomi ju izme|u Bosne i Hercegovinekao postkonfliktnog podru~ja i Bosne i Hercegovinekao razvo jnog podru~ja.

Dihotomi ja postkonfliktna za jednica – razvo jna za je-dnica utje~e na si gurnosnu di lemu: s jedne strane, ne-materi jalni aspekti etni~kog nasilja jo{ uvi jek su prisutnikroz nepovjerenje ko jim manipulira ju nacionalne elite({to snaì sigurnosnu paradigmu), a s druge strane re-gion pokazu je potenci jal da se preko gra|anskih stru-

ktura u razli~itim za jednicama nadi|u demoni hi stori je({to snaì razvo jnu paradigmu). Ali demoni histori jene}e biti prevazi|eni ako se sigurnosna dilema ne ri je-{i promptnim uklju~ivanjem zemlje u NATO. Ulazak BiH u NATO osnaìo bi razvo jne kapacitete i usmjeriobosanskohercegova~ko gra|anstvo ka euroatlantskimvri jednostima ko je poni{tava ju nerazvo jne limite mitskeinterpretaci je histori je.

Iako se moè imati razumi jevanja za operativnu stra-tegi ju Saveza prema Bosni i Hercegovini ko ja po~iva nadoktrini „mrkve i batine“, s namjerom da se punopra-

vno ~lanstvo BiH odga|a kako bi se izvr{io pritisak nadoma}e politi~ke elite da pristupe stvarnoj izgradnjidràve, to se moè okrenuti protiv Bosne i Hercego-vine, ali i protiv NATO-a. Za{to?

Ovisno o proizvodnji nove geopoliti~ke kartografi je u(jugo)isto~noevropskoj divizi ji euroazi jske zone i novog(post)hladnoratovskog geopoliti~kog rezona Rusi je, nezanemaru ju}i snagu anti natovske agende u Srbi ji, Repu-blika Srpska mogla bi izgubiti interes za u~lanjenje BiHu NATO, spre~ava ju}i ulazak zemlje u Savez, ko ji je za

BiH od fundamentalne va`nosti. Da budem radikalan:ako je cilj NATO-saveza da u ~lanstvo primi Bosnu i He-rcegovinu ko ja }e i de jure i de facto biti dràva, a ne sa-mo de jure, i ako }e Savez iskoristiti sve instrumente ko jimu sto je na raspolaganju da se, u relativno kratkomvremenu, upravo to i desi (jedinstvo suvereniteta i fa-kticiteta), odga|anje ulaska BiH u NATO moè se opra-vdati. No ako se zbiljski ne }e ~initi ni{ta (izuzima ju}idosadna ponavljanja kako se doma}e politi~ke elite tre-ba ju dogovoriti) da BiH napravi transfer od kao dràveprema stvarnoj dràvi , onda je mnogo bolje uvu}i dvo-entitetsku BiH u Savez kako ne bismo svjedo~ili drama- 13



14

ti~noj povi jesti: ulasku samo i samo federalnog entitetau transatlantsku sigurnosnu ali jansu. Ni je mogu}e da }eHuntingtonova borbena li ni ja budu}nosti biti povu~enakroz entitetsku lini ju Bosne i Hercegovine!8 A ako semo}ni NATO „pla{i“ da bi dvoentitetska Bosna i He-rcegovina svo jom „dvoglavo{}u“ mogla uzdrmati na~inodlu~ivanja u Ali jansi, pa se iz tog razloga pri je~i inte-

rpolaci ja „dvo jne dràve“ u odlu~iva~ku strukturu Sa-veza, ko ji po~iva na konsenzusu, onda ne preosta jeni{ta drugo nego pomiriti se sa sigurnosnom arhitektu-rom budu}nosti: NATO }e biti u Bosni i He rcegovini,ali Bosna i Hercegovina ne}e biti u NATO-u!

Ipak, zar ni je stari dobri Zbig nedavno predloìo da seu novoj strategi ji Saveza na|e mjesta i za odluke ko jene mora ju biti donesene konsenzusom.9 n

NAPOMENE:

1 Dragan Laki~evi}, Arhipelag Balkan (Beograd: Institut za evropskestudije, 2002), str. 252.

2 Marina Grìni}, „Izvan biti, Agamben i antropolo{ki stroj”, Zarez,dvotjednik za kulturna i dru{tvena zbivanja, br. 114, 2003.

3 Manuel Castells, Kraj tisu}lje}a (Zagreb: Golden Marketing,2003), str. 352.

4 Werner Weidenfeld, Wessels Wolfgang, ed., Evropa od A do [.Priru~nik za evropsku integraciju. Institut za evropsku politiku,Savezna centrala za politi~ko obrazovanje (Fondacija KonradAdenauer, Beograd, 2003), str. 91-95.

5 Detaljnije o nadle`nostima Evropske odbrambene agencije vidiu: Eur-Lex Access to European Union law, „Consolidated ver-sions of the Treaty on European Union, Chapter 2, Specific Pro-visions on the Common Foreign and Security Policy, Section 2,

P rovisions on the Common Security and Defence Policy, Article45” (Official Journal of the European Union, C 115/39, Vol. 51,9 - May - 08) (http://eur-lex.europa.eu/JOHtml.do?uri=OJ:C:2008:115:SOM:EN:HTML, pristupljeno 25.2.2010).

6 Za razumijevanje mira kao klju~ne paradigme evropske geo-politi~ke trajektorije nu`no je konsultovati sljede}u literaturu:Robert Kagan, Of Paradise and Power, America and Europe inthe New World Order (New York, NY: Vintage Books A Divi-sion of Random House, Inc., 2004).Robert Cooper, The Breaking Of Nations - Order And Chaos InThe Twenty-First Century (London: Atlantic Books, 2003). Johan Galtung, Peace By Peaceful Means: Peace and Conflict,Development and Civilization ( International Peace Research In-stitute, Oslo, 1996).

Johan Galtung, Mirnim sredstvima do mira: Mir i sukob, razvoji civilizacija, (JP Slu`beni glasnik, 2009).

7 Vladimir Petrov, “Don’t Enlarge NATO - Downsize It”, The Was- hington Post, February 5, 1997. str. A27

8 Samuel Huntington, The Clash of Civilizations and the Remakingof World Order (New York, NY: Simon & Schuster, 1996).

9 Detaljnije u: Zbigniew Brzezinski, „An Agenda for NATO: Towarda Global Security Web“, Foreign Af fairs Vol. 5 No. 92. 2009.



Pri je jedanaest godina bio sam za jedno sa grupom vo j-nih i politi~kih predstavnika iz BiH u~esnik jednog semi-nara u NATO {koli u Oberamergauu, nedaleko odMinhena, u Njema~koj. Bilo je to neposredno nakonproblemati~ne vo jne intervenci je i bombardovanja SR Jugoslavi je od strane NATO-a. Sje}anja su jo{ bila svje-à, a bi jes Srba s ove strane Drine prema NATO-u bio je na vrhuncu, mo`da i vi{e nego kada su sami bili bo-mbardovani kra jem rata u Bosni 1994. i 1995. godine.

Na predavanjima tokom seminara u~esnicima su seobratili tada{nji komandant NATO-a general Vesli Klark i portparol Dè jmi [ea, u tom trenutku vjerovatno na- jomra eni ja osoba NATO osoblja me|u Srbima u svimdràvama gdje ìve. Srpski u~esnici seminara iz BiH supostavljali bro jna neugodna, otvorena i te{ka pitanja pre-dava~ima iz NATO-a ko ji su bili na ovom seminaru. Za-{to je va`no ovo podsje}anje za na{u dana{nju situaci ju?Zato {to ono pokazu je jo{ uvi jek dominantni ji emotivniodnos di jela politi~kog establi{menta i javnog mnjenja uRepublici Srpskoj prema NATO-u nego stvarni, raciona-lni politi~ki odnos. Od tada je pro{lo mnogo vremena.

Politi~ka i bezbjednosna situaci ja na prostoru biv{e Ju-goslavi je promi jenila se na bolje, a promi jenio se i NA-TO. U ovom periodu autor ovog teksta i sam je proìviosvo jevrstan li~ni intelektualni „kopernikanski obrat“, iod dosljednog kriti~ara NATO saveza postao zagovorni-kom pristupanja na{e zemlje u ~lanstvo ovog saveza, ukonkretnom slu~a ju BiH. Na nivou li~nog intelektualnoganga`mana i ideolo{kih pretpostavki te nekih konkre-tnih anga`mana NATO-a, autor ovog teksta je od deve-desetih godina ~esto kriti~ki pisao i govorio o NATO-u,argumentovano kritiku ju}i po jedine njegove odluke i ko-nkretnu politiku prema nekim regionima svi jeta. Me|u-tim, u slu~a ju BiH ja sam za ulazak BiH u NATO. Tomoè izgledati naizgled kontradiktorno onome ko nepozna je situaci ju na Balkanu i u svi jetu, a posebno u BiHposljednjih dvadeset godina. Da je BiH [vedska, ne bihse zalagao za njen ulazak u NATO, da je BiH [va jcara-ska ili Austri ja, tako|e se ne bih zalagao za njen ulazak u NATO, ali kada BiH ve} ni je ni [vedska ni [va jcarskani Austri ja, a nalazi se na Balkanu, na »buretu baruta«,sa tragi~nim iskustvom me|usobnih ratnih sukoba krozistori ju, onda sam iz sasvim pragmati~nih razloga za ula-zak BiH u NATO kao za jedni~ki bezbjednosni ki{obran 15

Tema brojaBosna i Herce govinai NATO

Opredjeljenje za NATO danas

je više stvar racionalnog,

praktičnog i pragmatičnog

izbora nečega što uspješnofunkcioniše.

Piše: Đorđe Latinović

Autor je savjetnik za medije članaPredsjedništva Bosne i Hercegovine

iz Republike Srpske.

Pogled iz

Republike Srpske



16

ko ji bi neutralisao bezbjednosne izazove i pri jetnje ko jevjekovima potresa ju ovaj region. Na kra ju kra jeva, da-nas je u Evropi malo onih starih ideolo{kih zagovornikaNATO-a kao zatvorenog vo jno-politi~kog saveza. Opre-djeljenje za NATO danas je vi{e stvar racionalnog, pra-kti~nog i pragmati~nog izbora ne~ega {to uspje{nofunkcioni{e u radikalno promi jenjenom bezbjednosnom

i politi~kom okruènju od onog iz vremena hladnog ra-ta nego posljedica neke fanati~ne ideolo{ke ostra{}eno-sti i sli jepog jednostranog svrstavanja.

Ide ja o vo jnom i politi~kom pribliàvanju NATO save-zu ni je posve nova na ovim prostorima. Ona je u ne-kom skromnom i zagonetnom smislu spletompoliti~kih okolnosti za~eta jo{ u biv{oj za jedni~koj drà-vi, davnih pedesetih godina, na po~etku hladnog rata.Pri je vi{e od pedeset godina, nakon Titovog razlaza saStaljinom i sukoba sa Informbiroom, u okviru otvara-

nja Jugoslavi je prema Zapadu, tada{nje dràvno ruko-vodstvo je na nivou politi~kih alternativa razmatralo iopci ju politi~kog pribliàvanja i eventualnog ~lanstva uNATO-u. Ova malo poznata epizoda spoljne politikebiv{e Jugoslavi je imala je za cilj izbjegavanje politi~keizolaci je nakon sukoba sa Informbiroom, amortizova-nje mogu}e vo jne pri jetnje od strane SSSR-a i otvara-nje prema Zapadu u cilju sticanja neophodnih kreditaza ekonomsko odrànje zemlje.1

Na prvim slobodnim i demokratskim izborima u BiH,odrànim 1990. godine, pristupanje NATO-u ni je bilo

strana~ki cilj u politi~kim programima tada{njih vode-}ih stranaka iz BiH, niti predmetom ozbiljni jih stru~nihi politi~kih analiza. Razloge takvom pristupu treba tra-ìti u jasnim znacima nemogu}nosti odrànja za jedni-~ke dràve. Nakon ratnog raspada Jugoslavi je, biv{erepublike, sada samostalne i nezavisne dràve, okre-nule su se strate{kom traganju za novim razvo jnim mo-gu}nostima na regionalnom i globalnom planu, ko je jeuklju~ivalo ~lanstvo u ekonomskim i politi~kim asoci ja-ci jama, pri je svega u Evropskoj uni ji i NATO-u kao do-minantnom vo jnopoliti~kom savezu. Tako su na prvim

posli jeratnim op{tim i demokratskim izborima u BiHodrànim 1996. godine mnoge politi~ke stranke iz BiHimale u svo jim politi~kim programima zalaganje za ~la-nstvo BiH u EU i NATO-u.

Prvi konkretni koraci u procesu pristupanja BiH pre-ma NATO-u datira ju jo{ od po~etka 2004. godine i tra- ju do danas. Predsjedni{tvo BiH je na 40. sjednici 17.marta 2004. godine doni jelo Zaklju~ak ko jim potvr|u- je opredjeljenje da BiH i sve njene instituci je mora juispuniti potrebne uslove za pri jem BiH u NATO pro-gram Partnerstvo za mir na samitu NATO-a u Istambu-

lu planiran za juni iste godine. Na 41. sjednici Predsje-dni{tva BiH, odrànoj 24. marta 2004. godine, usvo- jen je izvje{taj o napretku BiH u procesu reformeodbrane i ispunjavanju uslova za pri jem u NATO pro-gram Partnerstvo za mir. Na 70. sjednici Predsjedni-{tva BiH, odrànoj 23. februara 2005. godine,Predsjedni{tvo BiH u posebnoj Izjavi je potvrdilo opre-

djeljenje zemlje za priklju~enje NATO programu Pa-rtnerstvo za mir i punopravno ~lanstvo u NATOsavezu. Narodna skup{tina Republike Srpske je na 23.posebnoj sjednici, odrànoj 18. marta 2005. godine,doni jela Deklaraci ju o strate{kim opredjeljenjima Re-publike Srpske u sistemu odbrane BiH. U preambuliDeklaraci je se navodi da se stavovi i zaklju~ci ko ji sli je-de donose: »Pruà ju}i punu podr{ku ulasku BiH u Pa-rtnerstvo za mir i NATO savez», a u daljem tekstuDeklaraci je se eksplicitno navodi: «Dodatne garanci jebezbjednosti BiH treba da predstavlja ju pri jem u Pa-

rtnerstvo za mir, kao i {to brè uklju~ivanje BiH u po-liti~ko ~lanstvo NATO saveza. S obzirom na te`nju svihzemalja u regionu ka uklju~ivanju u evroatlantske inte-graci je, ovim bi bila osigurana i regionalna kompone-nta bezbjednosti.»2 Za ovu deklaraci ju Narodneskup{tine Republike Srpske, ko ja je usvo jena na {iro-koj konsenzualnoj osnovi, glasale su sve na jzna~a jni jeparlamentarne stranke u Skup{tini Republike Srpske iztada{nje vlasti i opozici je (SDS, PDP, SRS, SNSD). Ta-da{nju vlada ju}u ve}insku strukturu u skup{tini, vladi,kao i mjesto predsjednika Republike Srpske i u parla-mentu BiH ~inili su predstavnici koalici je stranaka SDS,

PDP i SRS. Zbog svega toga za~u|u je sada{nji stav Sr-pske demokratske stranke ko ja u svo jim saop{tenjimaiznosi politi~ke stavove ko ji dovode u pitanje njihovorani je opredjeljenje i zalaganju za ~lanstvo BiH u NA-TO-u. U poglavlju Doprinos BiH me|unarodnom mi-ru i bezbjednosti navodi se potreba aktivne uloge BiHu me|unarodnim organizaci jama ~i ji je ~lan, pa i NA-TO-u kada bude ~lanica, «sa svim obavezama ko je ~la-nstvo podrazumi jeva, uz specifi~nost da bi BiH bilademilitarizovana dràva».3 Nakon toga, Narodna sku-p{tina Republike Srpske, posli je razmatranja Informa-

ci je o reformi u sistemu odbrane BiH, na 26. posebnojsjednici, odrànoj 30. avgusta 2005. godine, doni jela jezaklju~ak u ko jem sto ji: «Narodna skup{tina RS zahti- jeva od Predsjedni{tva BiH da kod zvani~nih instituci jaNATO saveza teku}u reformu Oruànih snaga BiH ve-rifiku ju kao kona~nu fazu strukturne reforme, ko ja }eomogu}iti uklju~enje Oruànih snaga BiH u NATO sa-vez.»4 Na istoj sjednici Narodna skup{tina RepublikeSrpske usvo jila je i dokument pod nazivom Preporukeza izmjene i dopune u predloènom konceptu reformeodbrane, u ~i joj preambuli pi{e: «Republika Srpska po-dràva ~lanstvo BiH u Partnerstvu za mir i NATO sa-



vezu.»5 BiH je 15. decembra 2006. godine potpisalapristupanje NATO programu Partnerstvo za mir. Nasjednici Predsjedni{tva BiH 18. januara 2007. godinePredsjedni{tvo BiH doni jelo je zaklju~ak ko jim je dalosaglasnost Ministarstvu inostranih poslova BiH o upu-}ivanju diplomatske note generalnom sekretaru NA-TO-a, u ko joj je iskazalo zvani~nu namjeru BiH da

uspostavi diplomatsko predstavni{tvo u sjedi{tu NATO-a. Predsjedni{tvo BiH je tokom 2009. godine podni je-lo aplikaci ju za Akcioni plan za ~lanstvo (MAP) ko ji jeodbi jen na decembarskom samitu NATO-a iz razloganedovoljne spremnosti zemlje u provo|enju odre|enihreformi.

Pribliàvanje BiH NATO-u ima nekoliko specifi~nosti uodnosu na druge zemlje:

1. Pristupanje BiH NATO-u odvi ja se u okviru postra-

tne i postkonfliktne tranzici je i stabilizaci je mira naosnovama De jtonskog mirovnog sporazuma kaome|unarodnog ugovora ko ji ima i mnoge regiona-lne bezbjednosne aspekte i dimenzi je. NATO jeintervenisao u ratu u BiH. U BiH je na snazi Rezo-luci ja Savjeta bezbjednosti UN kroz mandat o na-metanju mira. Prema toj rezoluci ji EUFOR i NATO{tab u Sara jevu su nasljednici SFOR-a kao stabilizi-ra ju}i dio bezbjednog okruènja zemlje. Sve toodnos BiH prema NATO-u, i obrnuto, ~ini uzro-~no-posljedi~nom vezom, ko ja se na logi~an na~inostvaru je kao nastavak komplementarnog procesa:

NATO u Bosni – Bosna u NATO-u.

2. Proces pribliàvanja zemlje prema NATO-u odvi jase uporedo sa procesom izgradnje dràve, oruà-nih snaga, reformom odbrane i bezbjednosnog se-ktora. NATO {tab u BiH u ovom periodu preuzeo je pruànje pomo}i u reformi odbrane BiH.

3. Politi~ka i ekonomska stabilizaci ja dr ave i pristupanjeNATO-u su uza jamnosti ko je se privla~e i dopunju ju.Dràva se kre}e u procesu od objekta me|unarodnih

odnosa i «korisnika sigurnosti» prema subjektu me-|unarodnih odnosa i «izvozu sigurnosti».

4. Na~elno opredjeljenje o pristupanju BiH u NATOni je rezultat neke {iroke, demokratske i strate{kipromi{ljene javne debate. Pri je bi se moglo re}i da je BiH «{aptom pala» u kandidatsko polje NATO-a, kao posljedica «umora ratnika» iz prethodnogratnog konflikta, ko ji je iscrpio sve, tako da se «be-zbjednosni ki{obran» NATO-a postavio kao spaso-nosno rje{enje za sve biv{e sukobljene strane ipostratne izborne politi~ke aktere u zemlji.

5. ^lanstvo BiH u NATO-u pomiru je dvi je politi~kekoncepci je, izme|u ko jih je BiH razapeta ci jelo vri- jeme, u jednu za jedni~ku vri jednosnu komponentu– savez Evrope i SAD.

6. Specifi~nost puta BiH u NATO sadràna je i u ~inje-nici da je BiH svo je op{te opredjeljenje za punopra-

vno ~lanstvo u NATO-u kao kra jnji cilj uni jela i uZakon o odbrani BiH, {to ovom procesu da je ele-ment obaveznosti, ko ja se ne sre}e u drugim zemlja-ma. Naime, u ~lanu 84. pod naslovom Aktivnosti zapri jem u NATO Zakona o odbrani BiH usvo jenom2005. godine sto ji: «Parlamentarna skup{tina, Savjetministara BiH, Predsjedni{tvo, te svi subjekti odbra-ne, u okviru vlastite ustavne i zakonske nadle`nosti,prove{}e potrebne aktivnosti za pri jem BiH u ~la-nstvo NATO-a.»6

Jedno je sigurno, kratkoro~no gledano, BiH }e profiti-rati od ~lanstva u NATO-u (unutra{nja stabilnost, eko-nomski razvoj, demokratizaci ja), a dugoro~no – ovo~lanstvo }e svakako doni jeti nova isku {enja i izazoveko ji ovoga trenutka ne mogu biti do kra ja percipirani jer to zavisi od toga u kom pravcu }e se transformisa-ti NATO kao vo jno-politi~ki savez u budu}nosti.

U ovom di jelu analizirali smo politi~ke programe parla-mentarnih stranaka u Republici Srpskoj u vezi sa pristu-panjem BiH u ~lanstvo NATO-a. Prvo {to se moèuo~iti je da ovo pitanje ne zauzima neko posebno mje-

sto u pisanim programima politi~kih stranaka ili je po-tpuno izostavljeno i sadràno samo u prate}imstrana~kim dokumentima, kao {to su posebne izjave ilipovremena saop{tenja za javnost. Iz takti~kih i marke-tin{kih razloga stranke u Republici Srpskoj ne isti~u po-sebno ovo pitanje, vjerovatno smatra ju}i da im njihovo javno isticanje i potenciranje ne doprinosi strana~komre jtingu me|u bira~ima. Savez nezavisnih soci jaldemo-krata, na jja~a i na jutica jni ja stranka u Republici Srpskoj,u svom posljednjem politi~kom Programu SNSD, u dijelu pod nazivom Ciljevi politi~kog djelovanja, navodi 32

glavna politi~ka cilja za ko ja }e se u po liti~kom ìvotuRepublike Srpske i BiH zalagati ova stranka. Samo je-dna programska ta~ka, ona pod rednim bro jem 12, svo- jim sadrà jem odnosi se na temu bezbjednosti. U tojprogramskoj ta~ki se kaè: «SNSD se zalaè za demili-tarizaci ju BiH. Do postizanja ovog cilja oruàne snageu BiH treba ju dalje biti po bro ju redukovane, potpunoprofesionalne i sa osnovnim misi jama za globalne miro-vne operaci je i pomo} kod otklanjanja posljedica priro-dnih katastrofa. Sistem bezbjednosti, uz principeefikasnosti i racionalnosti, mora biti u slu`bi zemlje i uslu`bi gra|ana, decentralizovan i depolitizovan, dobro 17



18

koordiniran, sa {irokim povjerenjem i podr{kom.»7 Upoliti~kom Programu SNSD pristupanje NA TO-u ne na-vodi se nigdje kao politi~ki cilj ove stranke, {tavi{e, ri je~NATO ne posto ji u njenom politi~kom programu.SNSD pitanje pristupanja BiH NATO-u konkretni je de-fini{e i razra|u je u strana~koj deklaraci ji pod nazivomPri jedlog za razmatranje postepene demilitarizaci je BiH

kao uslova tra jnog mira, usvo jenoj na Drugom saboruSaveza nezavisnih soci jaldemokrata, odrànom u Banja-luci 28. juna 2003. godine. U ovoj deklaraci ji se navodi:«Stoga predlaèmo da: BiH, Srbi ja i Crna Gora i Repu-blika Hrvatska, istovremeno pristupe aktivnostima ko- je vode ostvarivanju programa NATO pakta podnazivom Partnerstvo za mir. Ove aktivnosti bi doveledo ~lanstva BiH u Partnerstvu za mir, odnosno politi-~kom krilu NATO pakta. Aktivnosti u Srbi ji i Crnoj Go-ri i Republici Hrvatskoj trebale bi i}i ispred aktivnosti uBiH, a dovele bi ove dvi je zemlje do potpunog i puno-

pravnog ~lanstva u NATO paktu. ^lanstvo neke dràvesamo u Partnerstvu za mir, a ne i u punopravnom ~la-nstvu, moglo bi se traìti za BiH ima ju}i u vidu sve nje-ne specifi~nosti.»8 Iz ovog kratkog pregleda vidljivo da je politi~ki stav SNSD prema pristupanju BiH u ~lanstvoNATO-a vremenom evoluirao od prvobitnog stava za~lanstvo samo u programu Partnerstvo za mir pri NA-TO-u do zalaganja za punopravno ~lanstvo u kasni jimpoliti~kim dokumentima i skup{tinskim odlukama. Pre-ma tome, u vezi sa ovim pitanjem posto jalo je svo je-vrsno politi~ko taktiziranje, ko je je zavisilo od politi~kekonjunkture u zemlji, bezbjednosnih izazova i doga|a-

ja u okruènju, kao i promjena na globalnom planu. Sr-pska demokratska stranka, jedno vri jeme na jutica jni ja,a sada druga po snazi po liti~ka stranka u Republici Sr-pskoj, tako|e u svom strana~kom programu ne sadrìodre|eni je stavove u vezi sa pristupanjem BiH u ~la-nstvo NATO-a. Ali, zato na zvani~nom web sa jtu ovestranke moè se prona}i vi{e strana~kih saop{tenja iizjava za javnost u ko jima se tretira ovo pitanje. Iz na-slova strana~kih saop{tenja za javnost «SNSD NATO-parti ja», «Laì NATO kaplara Perice Ra j~evi}a», «Srbi jane razmi{lja o NATO-u», «Re ferendum o ulasku u NA-

TO», «SNSD protiv referenduma o NATO-u i oduzi-manja oplja~kane imovine» itd., jasno se vidi da ovastranka ovom va`nom, strate{kom politi~kom bezbje-dnosnom pitanju ne pristupa kao dràvnom pitanju, ve}kao dnevnopoliti~kom pitanju za strana~ko nadmetanjesa svo jim politi~kim konkurentima i protivnicima. Sa-dràj saop{tenja u vezi sa NATO-om pokazu je da SDSovo pitanje koristi u propagandne predizborne svrhe, sciljem da relativizu je i umanji svo je rani je zalaganje zapristupanje BiH u ~lanstvo u NATO, diskreditu je konku-rentski SNSD i njegovu politiku, veè ovo pitanje sa zva-ni~nim stavom Srbi je, uslovljava ju}i dono{enje odluke o

~lanstvu putem referenduma i pripremi javnost za otvo-reno odusta janje i odbi janje odluke o ulasku BiH u ~la-nstvo NATO-a. Ostavlja ju}i sada po strani pitanje da ni jemogu}e na entitetskom referendumu odlu~ivati o ~la-nstvu BiH u NATO-u, hipoteti~ki govore}i, ako bi dotakvog referenduma u Republici Srpskoj i do{lo, ondabi Srpska demokratska stranka morala javno agitovati

me|u gra|anima da se izjasne ZA ~lanstvo BiH u NA-TO-u jer je na to obavezu je i odluka Narodne skup{ti-ne RS za ko ju su sami glasali, ili javno priznati da jepromi jenila mi{ljenje i odustala od tog stava. Parti ja de-mokratskog progresa podràla je u Narodnoj skup{ti-ni Republike Srpske opredjeljenje za ~lanstvo BiH uNATO-u, ali u svo jim strana~kim dokumentima nemaprecizne i odre|ene stavove o ovom pitanju, niti se ja-vno ogla{ava u dnevnopoliti~kim raspravama u vezi stim. Srpska radikalna stranka o ovom pitanju ima sli~nestavove kao i SDS, rezolutno zahti jeva ju}i izja{njavanje

gra|ana Republike Srpske na referendumu o ~lanstvuBiH u NATO-u. Demokratski narodni savez i Soci jalisti-~ka parti ja, koalicioni partneri SNSD, vjerovatni je je da}e u vezi sa ovim va`nim pitanjem podràti politi~ki stavna jja~eg ~lana koalici je.

U pogledu ~lanstva BiH u NATO-u i unutar civilnogdru{tva Republike Srpske posto je zna~a jne razlike i mi-{ljenja. lanstvu BiH u NATO-u na nevladinoj sceni ot-voreno se i na jglasni je protive NVO Srpski narodnipokret «Izbor je na{», Uni ja studenata Republike Sr-pske, Studentski parlament Univerziteta u Banjaluci itd.

Na drugom kra ju spektra, udruènja ko ja se zalaù zakompetentnu demokratsku raspravu i di jalog o ovompitanju su Centar za me|unarodne odnose, neforma-lne grupe i po jedinci sa javnih skupova o bezbjednostiu organizaci ji kancelari je Fondaci je «Fridrih Ebert» izBanjaluke i drugi.Na zahtjev Radne grupe Savjeta ministara BiH kra jem2008. godine Agenci ja «Prizma research» iz Sara jevaprovela je istraìvanje o stavovima gra|ana o pristupa-nju BiH NATO-u. Oko 70 odsto gra|ana BiH smatrada je nedovoljno obavi je{teno ili potpuno neobavi je-

{teno o procesu pribliàvanja BiH ~lanstvu u NATO-u. Vi{e od 56 odsto anketiranih gra|ana BiH su zareferendum o pristupanju NATO savezu, a u Republi-ci Srpskoj njih je ~ak 89 odsto. Anketa ko ju je sredi-nom pro{le godine proveo NATO pokazala je da 75odsto Srba iz RS ne èli da BiH u|e u tu vo jnu orga-nizaci ju. Prema istraìvanju ko je je izvela agenci ja «Pri-me Comunications» kra jem pro{le godine ne{to vi{eod polovine stanovnika Banjaluke (55 odsto) protivise ide ji da BiH u|e u NATO. Tako|e, prema anketiameri~kog Nacionalnog demokratskog instituta pro-vedenoj u Republici Srpskoj tokom 2009. godine sa-



mo 12 odsto stanovnika podràva ulazak BiH u NA-TO. U FBiH taj procenat je pet puta ve}i. Ova istraì-vanja samo potvr|u ju trend ko ji ve} duè vri jemevlada u Republici Srpskoj, po ko jem podr{ka pristupa-nju BiH NATO savezu sve vi{e opada me|u stanovni-{tvom Republike Srpske. Me|utim, relativno zna~a jnaodstupanja i razlike u podacima, kao i neposto janje

pouzdanih podataka o uzorku na kome su ra|ena,opravdano postavlja pitanje vjerodosto jnosti i kvalite-ta ovih istraìvanja javnog mnjenja. Pori jeklo dana{njegprotivljenja na jve}eg bro ja stanovnika Republike Sr-pske pristupanju NATO-u treba traìti u negativnimratnim i psiholo{kim iskustvima Srba sa ovom vo jnomali jansom u proteklom periodu. NATO je vo jno inte-rvenisao protiv srpskih snaga kra jem rata u BiH 1994.i 1995. godine. Pored toga, vo jna intervenci ja NATO-a na SR Jugoslavi ju 1999. godine, izvedena bez odo-brenja Savjeta bezbjednosti UN, jo{ vi{e je zao{trila

negativan stav i animozitet na jve}eg di jela politi~kihstranaka i javnog mnjenja Srba u Republici Srpskoj iBiH prema NATO-u.

Pristupanje BiH u ~lanstvo NATO-a ne treba nu`nopovezivati sa tim kako }e se prema ovom pitanju odno-siti zvani~na Srbi ja, kako se u posljednje vri jeme poku-{ava ~initi u javnim raspravama o ovom pitanju uRepublici Srpskoj. Odnos Srbi je i Srba u BiH premaNATO-u iz razli~itih politi~kih konteksta ni je i ne mo-ra biti isti. Srbi ja iz svo jih strate{kih razloga opreznopristupa pitanju mogu}eg ~lanstva u NATO-u. U ovom

trenutku ona se opredi jelila za vo jnu neutralnost, isto-vremeno reformi{u}i i prilago|ava ju}i svo je oruànesnage po NATO standardima. U intervjuu «Ve~ernjimnovostima» ovih dana ministar inostranih poslova Sr-bi je Vuk Jeremi} izri~ito kaè: «U svakom slu~a ju, Srbi- ja ima precizno utvr|enu politiku vo jne neutralnosti.Ne idemo u NATO, ali ni u bilo ko ji drugi vo jni savez.»Ovakav stav je legitimno pravo i interes dràve Srbi je.Ovaj stav, me |utim, ne mora da obavezu je i ograni~a-va Srbe iz BiH. Srbi u BiH treba da ovom pitanju pri-stupe pragmati~no, u vlastitom interesu i interesu

za jedni~ke dràve BiH. Politi~ki predstavnici RepublikeSrpske treba da se zalaù za ~lanstvo BiH u NATO, uzpuno razumi jevanje druga~i jeg puta Srbi je. PristupanjeNATO-u ni je pitanje iz nadle`nosti entiteta, ve} BiHkao dràve. Kako Ustav BiH ne pozna je instituci ju re-ferenduma o bilo kakvim dràvnim pitanjima, logi~nose name}e zaklju~ak da se odluka o tome moè doni- jeti u predstavni~kim zakonodavnim organima BiH. Ni-su sve zemlje provodile referendum za ulazak u NATO(Norve{ka, Albani ja, Hrvatska), ali su sve pa`ljivo pro-cjenjivale svo je interese i javno debatovale o tome. Za-to je ovu va`nu odluku bolje doni jeti na Narodnoj

skup{tini RS, na na j{iroj vi{eparti jskoj konsenzualnojosnovi, a zatim potvrditi u za jedni~kim organima na ni-vou dràve. U opredjeljenju za NATO treba se oslo-boditi nacionalnih mitova, pogre{nih izbora, politi~kihzabluda i la`nog moralisanja i izbornog kockanja.Umjesto toga, potrebna je pragmati~na i analiti~na pro-cjena vlastitih interesa, interesa drugih i percipiranje

budu}ih de{avanja u regionu i svi jetu. Pozivanje na na-rod i skrivanje iza podr{ke gra|ana ne}e mo}i opra-vdati pogre{ne odluke. Politi~ari nisu tu samo da sepoziva ju na odluke naroda, ve} da informi{u i eduku junarod, predo~ava ju mu jasne politi~ke alternative i pre-uzima ju odgovornost za na jbolji mogu}i izbor.

Na po~etku 21. vi jeka u svi jetu je do{lo do promjenebezbjednosne paradigme, odnosno na~ina razmi{ljanjao osiguranju bezbjednosti svake po jedina~ne zemlje,tako i svi jeta u cjelini. Danas nema ni jedne po jedina-

~ne dràve ko ja moè sama sebe odbraniti od novihbezbjednosnih pri jetnji. Bez kolektivne bezbjednostidanas nema garanci ja bezbjednosti bilo ko je po jedina-~ne zemlje, tako ni mira i stabilnosti u po jedinim regi-onima i globalnom svi jetu. Glavni princip kolektivnebezbjednosti je bio odbrana i za{tita jedne zemlje i svihzemalja za jedno. U 21. vi jeku cilj integrativnih naporazemalja na planu bezbjednosti usmjeren je na stvara-nje «bezbjednosne za jednice», kako u svakoj po jedi-na~noj zemlji tako i u svi jetu kao cjelini. Zato neiznena|u je vi jest ko ja se ovih dana mogla pro~itati unekim svjetskim listovima o tome kako se jedna refe-

rentna organizaci ja u Rusi ji zalaè da Rusi ja postane~lanica EU i NATO saveza. Mnoge stvari ko je su do ju-~e izgledale politi~ki nemogu}e danas izgleda ju stvarnei realne. Mo`da se u budu}nosti po jave bezbjednosniizazovi i pri jetnje ko ji }e ovu saradnju u~initi mogu}omvi{e nego {to se to danas ~ini. n

NAPOMENE:

1

Vi{e o tome u knjizi Dragana Bogeti}a Ju goslavi ja i Za pad 1952- 1955: ju goslovensko pri bli àvanje NATO-u, (Beograd: Slu`beni gla-snik, 2000).

2 Narodna skup{tina RS, Slu`beni glasnik RS, Banja Luka, br. 63,4. jul 2005, str. 2-3.

3 Ibid., str. 3.4 Narodna skup{tina Republike Srpske, Slu`beni glasnik RS, Banja

Luka, br. 82, 8. septembar 2005, str. 1.5 Ibid., str. 2.6 Predstavni~ki dom Parlamentarne skup{tine BiH, Zakon o

odbrani BiH, Slu`beni glasnik BiH, Sara jevo, 2005, str. 26.7 SNSD, Program SNSD, Edici ja SNSD Dokumenti, Banja Luka,

februar/mart 2009, str. 14.8 Ibid., str. 127-128.xx 19



U si je~nju 1992. godine tada{nji glavni ta jnik NATO-a Ma-nfred Wörner je, na pitanje ho}e li se ukinuti NATO sobzirom na to da je suparnik iz hladnog rata nestao,odgovorio: «Organizaci ja kolektivne sigurnosti ne moèse temeljiti samo na politi~kim zahtjevima i zakonskojproceduri. Ona mora biti temeljena na za jedni~kim vri- jednostima, praksi vrlo uske suradnje, i povrh svega,vidljivim kapacitetima za osiguranje sigurnosti svo jim ~la-nicama ~ak i u na jteìm uvjetima. Jedinisustav kolektivne

sigurnosti danas u Europi je NATO, a tako }e ostat i i ubudu}nosti.»1 Organizaci ja NATO je produkt hladnog ra-ta, odnosno geostrate{ke situaci je nakon Drugogsvjetskog rata, i nastala je kao odgovor zapadnih demo-kratskih dràva na rastu}u opasnost s istoka Europe.Zabrinutost zapadnih dràva ni je se o~itovala samo kaovo jna opasnost, ve} su oni u Sovjetskom Save zu vidjeli ve-liku opasnost po demokratski poredak, jer je komunizampredstavljao totalitarni sustav ko ji je bio protivan demo-kratskim vri jednostima. Raspad toga poretka i «isto~ne»opasnosti doveo je NATO do pobjede u hladnom ratu.

Ta je pobjeda podrazumi jevala i nu`nu transformaci ju iprilagodbu novim uvjetima. Vrlo brzo su se instituci je za-pada suo~ile s “krizom pobjede” (victory crisis). Ona sesasto jala u tome da su instituci je i mehanizmi nacionalnei me|unarodne sigurnosti, oblikovani za vri jeme hladnograta, doìvjeli neuspjehe u odre|enim pitanjima jer su bilinepodobni i neprimjereni novim izazovima.

Pored instituci ja nacionalne i me|unarodne sigurnosti, po-sto je i druge instituci je zapadnog dru{tva ko je su prolazileili prolaze kroz “krizu pobjede”. To su: slobodno trì{te,dràva blagostanja, vi{estrana~ka demokraci ja, naciona-lni suverenitet i birokraci ja nacionalne sigurnosti.Instituci je industri jskog dru{tva ne mogu u punoj mjeriodgovoriti na opasnosti ko je pri jete u suvremenom svi je-tu. U podru~ju nacionalne sigurnosti posebno se o~itu je“kriza pobjede”, jer instituci je na tom podru~ju mora junapraviti veli ki pomak kako bi zadovoljile nove uvjete.Pored toga, suvremeni svi jet obiljeèn je danas mnogim“bumerang” efektima ko ji su posljedica djelovanja insti-tuci ja ko je bi morale voditi brigu o nacionalnoj sigurnosti,a zapravo ugroàva ju istu u podru~ju sloboda i ljudskihprava. Dugoro~no gledano, zapadna demokratska dru-20

Tema brojaPrva iskustva punopravnog članstva

Koristi od ulaska u članstvo

za Republiku Hrvatsku

promatra ju se u četiri

kategori je: prvo, koristi

vezane uz transformaci ju

sigurnosnog sektora;

drugo, ukupne institucionalne

prilagodbe, odnosno

jačanje „institucionalne

operabilnosti“;

treće, kori sti od djelovanja

u globalnom prostoru;

četvrto, koristi od poticanja

razvo ja nove regionalne

dinamike.

Piše: Vlatko Cvrtila

Autor je dekan i izvanredni profesor na Fakultetu političkihznanosti Sveučilišta u Zagrebu.

NATO

i Republika Hrvatska



{tva mogu imati zna~a jne posljedice na unutarnjudemokraci ju i funkcioniranje instituci ja ukoliko se nastavitrend pove}avanja mo}i instituci ja nacionalne sigurnostiu ime borbe protiv terorizma.2 Pored svega navedenog,NATO se u me|unarodnom prostoru susreo s posve no-vim izazovima, ko ji su doveli do druga~i je konstituci jeme|unarodnog poretka, do rapidnog napretka u podru-~ju suvremene tehnologi je, te do promjena sigurnosnih iobrambenih paradigmi ko je su vodile prema promjena-ma organizaci je i upotrebe oruànih snaga zapadnihdru{tava.3

Osim opisanih unutarnjih kriza, NATO je na vanjskomplanu trebao preuzeti odgovornost za stabilnost i sigu-rnost u Europi. Iako se ni je dogodio pravi rat, ipak je jedan dio Europe bio u stanju kao da je iza{ao iz rata:slabe politi~ke strukture novih demokratskih vlada, lo-{a ekonomi ja, naglo smanjivanje vo jnih arsenala,

demobilizaci ja, demilitarizaci ja europskog prostora, po-tenci jalni unutarnji etni~ki sukobi i drugo. Kako ne bido{lo do porasta novih nestabilnosti, NATO je preuzeoi drugu odgovornost: prvo, stabiliziranje srednje i isto-~ne Europe kroz podr{ku novim demokratskimvladama, te, drugo, stabiliziranje prostora biv{e Jugo-slavi je i saniranje posljedica raspada federativnesoci jalisti~ke za jednice. U oba slu~a ja NATO je imaoproblema u izboru mehanizama pomo}u ko jih bi ostva-rio svo je ciljeve, a sve zbog odre|enih ograni~enja ko jasu bila prisutna zbog produènog djelovanja instituci ja i

logike hladnog rata.

* * *

Jedan od mehanizama ko jim je NATO ostvario svoj cilj du-goro~ne stabilizaci je Europe svakako je punopravno~lanstvo u toj organizaci ji ko je je omogu}eno za dvanaestdràva iz biv{eg soci jalisti~ko-komunisti~kog bloka. ^la-nstvo u NATO-u zahti jeva vi{e od obi~nog tehni~kogprestrukturiranja obrambenog sustava i svih njegovih me-hanizama ko ji se koriste za obranu suvereniteta iteritori jalnog integriteta jedne dràve. ^lanstvo podrazu-mi jeva i promjenu razmi{ljanja o oruànim snagama,odnosno prilago|avanje njihovih zada}a novim demokra-tskim uvjetima i novim pri jetnjama i opasnostima, ali iprilago|avanje cjelokupnog politi~kog sustava i dru{tva no-vim okolnostima djelovanja unutar Saveza. Novedemokraci je treba ju takve oruàne snage ko je }e biti spo-sobne djelovati u demokratskom okruènju, ko je }epridonositi razvo ju demokratske za jednice, ali i oruànesnage ko je }e biti sposobne preuzeti sve obveze u podru-~ju nacionalne sigurnosti i obrane, te sve me|unarodneobveze s ciljem uspostave sigurne i stabilne okoline. Sve to

za jedno zna~i da nacionalne dràve, ko je se upu{ta ju u pro- jekte demokratske, sigurnosne i obrambene tranzici je,mora ju uloìti zna~a jnu energi ju u oblikovanje novih sigu-rnosnih i obrambenih struktura, ali isto tako i financi jskihsredstava. U novim demokraci jama, odnosno u tranzici- jskim dràvama, postavljeni su vrlo sloèni zahtjevi zatransformaci jom, ko ja ni je bila samo tehni~ke prirode.

Zapadne demokratske sigurnosne doktrine presudno suutjecale na oblikovanje modela transformaci je sigurno-snih i obrambenih sustava tranzici jskih dràva, kao i narazvoj transatlantskog partnerstva na obrambenom po-dru~ju. To se posebno ogledalo u kontinuiranimpoku{a jima stvaranja kompatibilnosti izme|u dva klju~naeuropska sigurnosna igra~a: NATO-a i EU-a. Primjerice,Robert Bari} smatra kako bi jedan od rezultata suradnjeNATO-a i EU-a trebao biti smanjivanje podjela izme|u„stare“ i „nove“ Europe, te „izgradnja sustava koopera-

tivne sigurnosti, ko ji bi mogao predstavljati zametak {iretransatlantske sigurnosne za jednice...“4

Na jve}i utjecaj na prilago|avanje „nove“ Europe imao je NATO, ko ji je ve}i dio svo jih aktivnosti ti jekom de-vedesetih godina 20. stolje}a upravo posvetio pruànjupomo}i u transformaci ji obrambenih sustava biv{ih so-ci jalisti~kih dràva. Kona~ni cilj te transformaci je jepodjela odgovornosti za me|unarodnu sigurnost me-|u ve}im bro jem dràva, odnosno njihov ulazak u tuorganizaci ju, ~ime se {iri prostor strate{ke stabilnosti.

U tom kontekstu „proces {irenja NATO-a ima, uz svo- je strate{ke aspekte, i izrazitu teritori jalnu sastavnicu:te`nja je usmjerena prema istoku i jugoistoku“.5 NA-TO je ve} sredinom 1990. godine odredio sadràj svogbudu}eg djelovanja prihva}anjem Londonske deklaraci- je (6. srpnja 1990.). Dokument nagla{ava da sigurnosti stabilnost ne treba promatrati samo u svjetlu vo jniharsenala i komponenti, ve} da je cilj Saveza ostvariti si-gurnost uz pomo} politi~kih sredstava na korist {ireza jednice, a ne samo ~lanica Saveza. Va`nost Londo-nske deklaraci je leì u ~injenici {to je ona proklamiralapotrebu suradnje s nekada{njim ideolo{kim nepri jate-ljima – ~lanicama Var{avskog ugovora. Ona sadrìpri jedlog o ja~anju suradnje izme|u NATO saveza i dru-gih srednjoeuropskih i isto~noeuropskih zemalja narazli~itim podru~jima djelovanja i na javlju je prestruktu-riranje vo jnih snaga Saveza. Prilikom pri jema Poljske,ê{ke i Ma|arske 1999. godine u NATO, tada{nja mi-nistrica vanjskih poslova SAD-a Madelein Albright je jasno nazna~ila kako je glavni razlog pro{irenja {irenjestabilnosti u Europi, a ne uspje{an bi jeg na zapad odsvih problema ko je dràve ima ju u svo jem susjedstvuili na unutarnjem planu. Da bi nove ~lanice ispunile ove 21



22

ciljeve, one mora ju biti pripravne preuzeti sloène za-da}e me|unarodne sigurnosti, odnosno stvoritisposobnosti ko jima }e sudjelovati, za jedno s drugim ~la-nicama i zainteresiranim dràvama, u izgradnji sigurnei stabilne me|unarodne okoline.

Kao {to smo ve} naglasili, NATO se u svome djelova-nju u posljednjih dvadesetak godina usmjerio premapomo}i onim dràvama ko je su po~ele izgra|ivati de-mokratske civilno-vo jne odnose, odnosno prema{irenju na nove ~lanice s ciljem stvaranja prostora sta-bilnosti u Europi. Od dràva ko je su izrazile èlju zaulaskom u NATO o~ekivala se vrlo zna~a jna transfo-rmaci ja sigurnosnog i obrambenog sustava. Politi~keelite u tim dràvama jednim od glavnih vanjskopoliti-~kih ciljeva odredile su ulazak u NATO, pa su i reformuobrambenog sustava uglavnom predstavljale u tom ko-ntekstu. U javnosti se stvarao do jam kako se

cjelokupna reforma radi samo zbog ulaska u NATO, ane zbog potreba nacionalne sigurnosti i obrane, odno-sno konsolidaci je demokraci je. Moè se re}i kao serasprava o prednostima i nedostacima ~lanstva ugla-vnom vrtjela oko tro{kova ulaska, a oni su promatranikroz dvi je komponente: financi jske tro{kove obrambe-nog sektora (ili precizni je – oruànih snaga), tekori{tenje istih tih oruànih snaga u me|unarodnimoperaci jama ({to je ~esto predstavljano kao sudjelova-nje u realizaci ji tu|ih interesa). Moè se slobodno re}ikako je u javnosti gotovo izostala rasprava o koristima

ulaska u Savez ko ji bi bili vezani uz sljede}e faktore: ko-nsolidaci ja demokratskih odnosa, razvoj civilno-vo jnihodnosa, demokratsko upravljanje sigurnosnim sekto-rom, transparentnost i odgovornost sigurnosnogsektora, nadzor nad radom sigurnosnog sektora i dru-go, kao ni uz geopoliti~ke i geostrate{ke koristi ~lanstvau Sjevernoatlantskom savezu.

* * *

Svaka procjena prednosti i koristi ulaska u ~lanstvo ovisio pretpostavkama na ko jima se i temelje spomenute ra-sprave. U ve}ini rasprava u javnosti polazne pretpostavkeuklju~ivale su identifikaci ju stanja, te procjenu dodatnihdobiti, prednosti, tro{kova ili nedostataka NATO-~la-nstva. Rasprave su se na j~e{}e fokusirale na financi jsketro{kove transformaci je oruànih snaga, {to je bila zna-~a jna redukci ja promi{ljanja o koristima ~lanstva.

Iako razni izvori nagla{ava ju razli~ite oblike koristi, izgle-da da posto ji suglasnost o tome ko je vrste mogu}ihdobitaka mogu nastati iz pro{irenja NATO saveza.6 Uvri jeme oblikovanja pro jekta pro{irenja NATO-a u

prvom planu nisu bili samo geostrate{ki razlozi. Pro{ire-ni NATO promatran je i kroz pro{irenje demokratskihreformi ipoliti~ke stabilnosti na zemlje ko je ulazeuNA-TOizemlje ko je se kandidira ju za ulazak. Za ekonomskui politi~ku integraci ju srednjoeuropskih i isto~noeuro-pskih dràva u europske procese nu`nom je postalasigurnosna integraci ja. Od potenci jalnih kandidata o~e-kivalo se da ri je{e teritori jalne sporove sa susjednimzemljama, smire etni~ke podjele, reformira ju sigurnosnisektor, konsolidira ju glavne demokratske instituci je i dru-go, pri je postizanja ~lanstva u NATO-u.

Pro{irenje NATO saveza trebalo j e tako|er po ja~ati za- jedni~ke obrambene sposobnosti. Ova navodna koristod pro{irenja mogla bi biti problemati~na s obzirom nato da pristupanje onih dràva ko je nisu izgradile dovo-ljno svo je obrambene sposobnosti i li ima ju problema ufinanciranju istih moè, prema nekim predvi|anjima,

umanjiti za jedni~ku ukupnu sigurnost svih zemalja ~la-nica. U vri jeme hladnog rata druge dràve ~lanicemogle su popuniti mogu}e slabosti obrambene lini je ta-mo gdje su je ~uvali slabi ji saveznici ukupnom snagomstrate{kog rasporeda i oru`ja.7 Me|utim, danas to vi{eni je mogu}e u takvoj mjeri, jer su se i opasnosti promi- jenile. Saveznici ne mogu, u kontekstu novih ugroza,primjenjivati svo ju strate{ku snagu, jer ona ne moèdoni jeti nikakav u~inkoviti rezultat. Na ko ji na~in po-mo}i vanjskom intervenci jom dràvama ko je ima juslabosti u organizaci ji i sposobnostima nacionalnog si-

gurnosnog sektora u borbi protiv terorizma,organiziranog kriminala, korupci je, ilegaln ih migraci ja,ilegalnih trgovina raznim sredstvima itd.? Jedina pomo}ko ja se moè ponuditi je potpora u izgradnji u~inkovi-tog, odgovornog i pravilno kapacitiranog nacionalnogsigurnosnog sustava.

U Tablici 1 nabro jene su potenci jalne prednosti pro{ire-nja NATO-a. Sve te prednosti ima ju za jedni~ki problem– pote{ko}e kvantifikaci je. Na primjer, kako je mogu}eu dolarima izraziti vri jednost provo|enja demokratskih

reformi, ili pak podràvanja politi~ke integraci je? Ironi-~no, prednosti ko je je na jlak{e mogu}e kvantificirati –npr., pobolj{ana podjela NATO obveza ili pove}anje pro-da je oru`ja – ili su vrlo ograni~ene ili pak nisuspominjane zbog o~iglednih politi~kih razloga.

Prema nekim autorima, navedeni mogu}i nedostaciulaska u NATO predstavlja ju stvarne tro{kove {irenja jer svaki od njih zahti jeva prilagodbu nacionalnog su-stava s igurnosti novim obvezama, a za takve promjenese mora ju potro{iti i odre|ena financi jska sredstva.9

Kao {to je rani je nagla{eno, javnosti u dràvama kandi-



23

Tablica 1. Potenci jalne prednosti, te tro{kovi i nedostaci pro{irenja NATO saveza8

datima uglavnom su se bavile pitanjima f inanci jsk ihtro{kova svode}i cjelokupne reforme na tvrdnju kako}e se na taj pro jekt potro{iti previ{e novaca. Upozo-renja kako bi samostalna obrana mogla ispasti skupljanisu previ{e smanjila inzistiranje ja vnosti na tro{kovnojstrani ulaska u Savez. Dvi je grupe izdataka nazna~enihu tablici – modernizaci ja oruànih snaga ulaze}ih ze-malja, ja~anje borbene spremnosti – izazivale suna jve}i interes javnosti jer su se ti tro{kovi promatraligotovo isklju~ivo kao tro{ak, a ne ulaganje u ja~anjesposobnosti. No, ti tro{kovi se po javlju ju kod svihdràva bez obzira na to priprema ju se za ~lanstvo ilive} jesu ~lanice.

* * *

Republika Hrvatska postala je ~lanica NATO saveza 2.travnja 2009. godine. Hrvatska javnost posljednjih je ne-koliko godina imala prilike postaviti mnoga pitanja okoristima ulaska u Savez. Tada su se koristi uglavnomprocjenjivale na iskustvima dràva ko je su rani je u{le u

NATO. Isticane su politi~ke, gospodarske, strate{ke i ge-opoliti~ke prednosti ~lanstva u NATO savezu.10 No,pored op}ih koristi, ko je su vi{e-manje sli~ne za sve drà-ve ~lanice, posto je i elementi ko ji su specifi~ni za svakupo jedinu dràvu. Bez obzira na iste uvjete i istu me|u-narodnu konjunkturu, ne zna~i da }e dvi je dràve sli~neveli~ine i kapaciteta na isti na~in iskoristiti pruènu povi- jesnu {ansu. To ovisi o mnogim ~imbenicima, a jedan odnjih je svakako pravodobno reagiranje na posto je}e oko-lnosti u me|unarodnom prostoru. Ulazak u NATO ni jesamo priklju~enje savezu, ve} i priznanje da je dràva us-

pjela u konsolidaci ji demokraci je i da je potrebne refo-rme izvela na prihvatljiv na~in.

Analizu koristi ~lanstva u Savezu za Republiku Hrvatskumoèmo po~eti konstataci jom da se ona sada nalazi udru{tvu partnera ko ji di jele za jedni~ke vri jednosti i ko jisvo je interese ostvaru ju za jedni~kim akci jama. Radi se oskupini dràva ko je ima ju veliki utjecaj u mnogim proce-sima u me|unarodnoj za jednici. Evo nekoliko podataka:od ukupno osam ~lanica gospodarskog foruma pozna-

tog pod nazivom G8, njih {est nalazi se u NATO savezu:Kanada, Francuska, Njema~ka, Itali ja, Velika Britani ja iSAD. Na samite G8 poziva ju se i predstavnici Europskogvi je}a i Europske komisi je, {to zna~i predstavljanje i osta-lih NATO dràva ko je su ~lanice Europske uni je. Akonjima pridodamo Rusi ju i Japan, dobivamo skupinu go-spodarski na jutjeca jni jih dràva u svi jetu. Ako pogledamogospodarski format G20, tada se u njemu opet nalazisedam ~lanica NATO-a, kao i predstavnici Europske uni- je (ko ji pak predstavlja ju preostalih 14 ~lanica). Odukupno pet ~lanica Vi je}a sigurnosti, u NATO-u se nala-

zi njih tri: Velika Britani ja, Francuska i SAD. Od 27 ~lanicaEuropske uni je, 21 se nalazi u NATO savezu. Vjero jatnoni je potrebno dalje nabra jati da bi se zaklju~ilo kako suse Republika Hrvatska i Republika Albani ja na{le u kru-gu vrlo utjeca jnih dràva u suvremenom svi jetu.

Osim „druènja“ sa spomenutom skupinom dràva, Re-publika Hrvatska ovim ~lanstvom zadobiva posve novupozici ju u me|unarodnim odnosima, ko ja joj omogu}a-va ostvarivanje nacionalnih interesa i kroz suradnjuunutar Saveza. Primjerice, bilateralna suradnja s dràva-



ma ~lanicama danas je za Republiku Hrvatsku puno jednostavni ja. To se posebno odnosi na bilateralne odno-se sa SAD-om i drugim velikim dràvama NATO-a.

NATO je unazad dvadesetak godina prerastao okvire sa-mih ~lanica jer se pona jvi{e bavio pitanjima globalnesigurnosti. U ovakvu pozici ju NATO je do{ao zahvalju ju}ipovoljnim me|unarodnim uvjetima u ko jima se vi{e ni jetrebao baviti samo vo jno-strate{kim poslovima, ve} se mo-gao posvetiti novim sigurnosnim procesima ume|unarodnoj za jednici. U strate{kom konceptu iz 1991.godine NATO je zaklju~io kako je nova strate{ka situaci japogodna za razvoj druga~i jih me|unarodnih odnosa ko ji}e se temeljiti na boljem razumi jevanju me|u narodima idràvama i ve}oj suradnji na izgradnji mira i sigurnosti. Ta-kva ori jentaci ja rezultirala je razvo jem niza inici jativa ko jesu imale za cilj ja~anje demokratskih odnosa u me|una-rodnoj komunikaci ji. Dvi je inici jative moèmo izdvo jiti kao

posebno zna~a jne. To su pro jekt pro{irenja, ko ji je zapi-san u Studi ji o pro{irenju iz 1994. godine, te pro jektPartnerstvo za mir, ko ji je svo jim sadrà jem i {irinom omo-gu}io transformaci ju mnogih sigurnosnih sustava upostkomunisti~kom svi jetu. Oba pro jekta omogu}ila su iRepublici Hrvatskoj oblikovanje reformskih poteza ko ji sucjelokupni sigurnosni sustav pripremili za funkcioniranje uuvjetima demokratskog okruènja.

Iako je Republika Hrvatska jo{ sredinom devedesetih iska-zala svo ju èlju za ulaskom u Partnerstvo za mir, taj se

cilj ni je ostvario sve do promjene vlasti po~etkom 2000.godine. Sli jedom toga, 25. svibnja 2000. godine ministarvanjskih poslova Republike Hrvatske Tonino Picula na sa-stanku u Firenci potpisu je „Okvirni dokumentPartnerstva za mir“, ~ime Hrvatska i slu`beno posta je~lanica tog NATO programa i Euroatlantskog partnerskogvi je}a (EAPC). Ve} iste godine Republika Hrvatska otva-ra proces PARP (Proces planiranja i ra{~lambe – Planningand Review Process). On je po~eo nakon {to je Vlada Re-publike Hrvatske uputila odgovore NATO-u na “Upitnik o cjelokupnoj PfP interoperabilnosti“ (Survey of OverallPfP Interoperability). Nakon po~etnih koraka, do{lo jedo odre|ivanja partnerskih ciljeva usmjerenih prema po-bolj{anju interoperabilnosti izme|u Oruànih snagaRepublike Hrvatske i NATO-a. Od NATO-a Hrvatskoj subila ponu|eno 32 partnerska cilja, a Repu blika Hrvatska je prihvatila ukupno 28. Kasni jih godina broj ciljeva se po-ve}avao, da bi u zadnjoj godini pri je pri jema u ~lanstvodostigao ukupno 50 partnerskih ciljeva. Treba napome-nuti kako se ve}ina ciljeva ponavljala iz godine u godinu,ali se pove}avao broj aktivnosti u okviru svakog po jedi-nog cilja. Kroz Individualne partnerske programeRepublika Hrvatska je svake godine odre|ivala prioritete

transformaci je i prilagodbe. Primjerice, po~ela je sa 2001.godinom, kada je odredila sljede}e podru~ja na ko jima jeplanirala unapri jediti vlastite sposobnosti: podru~je zapo-vi jedanja, nadzora i komunikaci ja (tzv. C3 sustav –command, control and communication), podru~je plani-ranja civilne za{tite, demokratskog nadzora nad oruànimsnagama, vo jnim vje`bama, obrambenom planiranju, izra-di prora~una i upravljanja resursima, obrambenoj politici,te u izu~avanju engleskog jezika.

Ve} sljede}e godine, 14. svibnja 2001., na summitu u Re-ykjaviku, NATO je pozvao Republiku Hrvatsku da seuklju~i i u novi program – Akci jski plan za ~lanstvo (Me-mbership Action Plan). Taj je poziv dodatno dinamiziraohrvatske aktivnosti, a one su bile posebno vidljive na ni-zu pro jekata ve zanih uz promjenu zakonske i drugeinfrastrukture sustava nacionalne sigurnosti. U prolje}e

2002. godine Hrvatski sabor prihvatio je paket zakonaiz podru~ja nacionalne sigurnosti (Zakon o obrani, Za-kon o sigurnosno-obavje{ta jnim slu`bama, Zakon osudjelovanju pripadnika OS RH, polici je, civilne za{titete dràvnih slu`benika i namje{tenika u mirovnim ope-raci jama i drugim aktivnostima inozemstvu), te dvastrate{ka dokumenta: Strategi ju nacionalne sigurnosti iStrategi ju obrane. Ovi su dokumenti doni jeli organizaci- jske i druge promjene u sustav upravljanja sigurnosnimsektorom, a izravna posljedica promjena bila je ja~anjecivilno-vo jnih odnosa i civilnog upravljanja cjelokupnimsustavom. Prvi ciklus iz Akci jskog plana za ~lanstvo otpo-~eo je u jesen 2002. godine, {to je zna~ilo ulazak u novufazu s druga~i jim i obvezni jim pristupom prilagodbi cje-lokupnog sustava NATO standardima.

Uklju~ivanjem u Akci jski plan za ~lanstvo (MAP) Repu-blika Hrvatska je postala i slu`beni kandidat za ~lanstvou NATO savezu. U tom trenutku obveze prilagodbe pro-{iru ju se sa oruànih snaga prema prilagodbicjelokupnog sustava nacionalne sigurnosti i dràve za ~la-nstvo u NATO savezu. Postizanje „institucionalneoperabilnosti“ je dna je od na jve}ih koristi ulaska u NA-TO, ~ime se transformaci ja sigurnosnog di jela sustavaizravno po~inje vezivati s procesima demokratske konso-lidaci je odnosno demokratske tranzici je, {to je jedinimogu}i na~in za postizanja uspjeha u va`nim reforma-ma sigurnosnog sektora.11 Akci jski plan za ~lanstvoomogu}io je da Republika Hrvatska primi stru~nu po-mo} i prosudbe stru~njaka iz NATO-a u svim va`nimpodru~jima. Republika Hrvatska je u svo je aktivnosti ko-ncentrirala pet podru~ja: politi~ka i gospodarska pitanja,obrambena i vo jna pitanja, financi jska pitanja, sigurno-sna pitanja i podru~je pravnih pitanja. Osim stru~ne24



25

pomo}i, Republika Hrvatska je svake godine prolazilaproces procjenjivanja dostignu}a, {to joj je omogu}avalomjerenje u~inaka i transformaci ju ciljeva sukladno potre-bama i mogu}nostima. Uz savjetovanja na spomenutimpodru~jima, NATO je procjenjivao i u~inke demokratskekonsolidaci je, ~ime se podru~je reformi zna~a jno {irilo.Pored toga, NATO je ~esto postavljao pitanja odnosaprema manjinama, pitanja o povratku izbjeglica, suradnjis Ha{kim tribunalom, borbi protiv korupci je i organizi-ranog kriminala, reformi pravosu |a itd., ~ime je iskazivaobrigu za cjelokupni dru{tveni i politi~ki razvoj.

Nakon op}ih partnerskih ciljeva, ve} 2003. godine Re-publika Hrvatska se opredi jelila za definiranje podru~jako ja su bila izravno usmjerena prema stvaranju novihsposobnosti obrambenog sustava. U Individualnom pa-rtnerskom programa za 2003. Republika Hrvatska jeodredila sljede}a podru~ja u ko jima je eljela posti}i pri-

oritetni napredak:

- pobolj{ati interoperabilnost u sustavu zapovi jedanja,nadzora i komunikaci ja, ko je uklju~u ju i informaci jskesustave, navigaci jske i identifikaci jske sustave,

- pobolj{ati aspekte interoperabilnosti kroz usva janjeprocedura i terminologi je,

- planiranje civilne za{tite,- pobolj{ati obrambeno planiranje ko je uklju~u je izra-

du prora~una i upravljanje resursima,- izu~avanjem engleskog jezika pove}ati broj vo jnika,

do~asnika i ~asnika sa STANAG-om, ko ji omogu}avarad u me|unarodnom okru`ju,- pobolj{ati interoperabilnost logistike kroz operativne,

materi jalne i administrativne aspekte standardizaci- je, kroz vo jne vje`be i s njima povezane aktivnosti uobuci,

- podi}i ukupne sposobnosti oruànih snaga za izvr{a-vanje budu}ih zada}a,

- posti}i napredak na podru~ju vo jne izobrazbe, obu-ke i doktrine.12

Republika Hrvatska je ti jekom 2006. i 2007. godine do-vr{ila dva va`na dokumenta za daljnji razvoj obrambenogsustava, ko ji je trebao posti}i visoku razinu interoperabi-lnosti: “Strategi jski pregled obrane” i “Dugoro~ni planrazvo ja Oruànih snaga Republike Hrvatske 2006-2015”.U “Strate{kom pregledu obrane” utvr|en je prioritet urazvo ju sposobnosti sudjelovanja u savezni~kim operacijama, te je istaknuta privrènost Republike Hrvatske darazvi ja oruàne snage kao potpuno profesionalne, pokre-tne, razmjestljive, te i financi jski mogu}e oruàne snage.Dugoro~nim planom razvo ja de taljno je utvr|ena novastruktura oruànih snaga te konkretni pro jekti na podru-

~ju modernizaci je i opremanja s ciljem postupnogdostizanja potrebnih sposobnosti do 2015. Republika Hr-vatska je odredila izgradnju sposobnosti da moè uputitido osam posto svo jih kopnenih snaga u operaci je. Nada-lje, 40 posto kopnenih snaga trebalo bi biti osposobljenoi opremljeno za operaci je pod okriljem Saveza. Kroz pre-dloène partnerske ciljeve za 2006. godinu naglasak jestavljen na izgradnju oruànih snaga ko je }e biti u stanjupreuzimati odgovornosti za me|unarodnu sigurnost sa-mostalno, odnosno u suradnji s drugim dràvama. Bitno je napomenuti da je Republika Hrvatska po{la od ~injeni-ce kako se transformaci ja provodi temeljem spozna je da je NATO ugovorna organizaci ja u ko joj je svaka zemlja~lanica odgovorna za izgradnju vlastitih sigurnosnih spo-sobnosti. Me|utim, da bi se postigla sinergi jska vri jednostSaveza, obrambene sposobnosti treba ju se graditi na za- jedni~kim potrebama i procjenama s ciljem izgradnjesnaga sposobnih za izvo|enje operaci ja u punom spektru

(od operaci ja odràvanja mira, sprje~avanja kriza, pa dooperaci ja nametanja mira, {to se ogleda i kroz zaklju~keIstambulskog samita).13

Osim spomenutih prednosti ko je su vezane uz instituci-onalnu i prilagodbu sigurnosnog sektora, posto ji nizdrugih koristi ko je Republika Hrvatska ima od ~lanstva.Primjerice, trenutno sudjelu je, s ostalim ~lanicama, uizradi novog strate{kog koncepta Saveza. Dakle, ima pri-liku raspravljati o pitanjima ko ja }e odrediti budu}nostNATO-a i njegovu pozici ju u me|unarodnom prostoru.

Moramo biti svjesni kako to ni je rasprava samo o strate-gi ji jedne organizaci je, ve} se radi o konceptu ko ji }eutvrditi klju~ne odrednice sveukupne globalne sigurno-sti. Dakako, NATO }e globalnu sigurnost gledati na na~inda se osigura ju svi instrumenti za ostvarivanje interesadràva ~lanica, odnosno da se procesi u me|unarodnojokolini odràva ju na onoj razini ko ja na jvi{e pridonosi iz-gradnji me|unarodnog mira i stabilnosti.

Pored globalnih koristi, posto je i prednosti vezane uz re-gi ju u ko joj se nalazimo. Ulaskom u NATO RepublikaHrvatska zadobila je novu pozici ju u i prema regi ji. Po-znata je ~injenica kako se NATO na jvi{e angaìrao naupravljanju krizama ko je su nastale nakon raspada SFRJi ratova ko ji su se dogodili na njezinu teritori ju. NATO je jo{ uvi jek prisutan sa svo jim postro jbama u regi ji, te}e se njegov anga`man zasigurno nastaviti. Republika Hr-vatska sada ima priliku sudjelovati u kreiranju pristupa ipolitika prema regi ji, odnosno preuzima funkci ju dràveko ja moè pomo}i ja~anju euroatlantskih procesa, te ti-me stvarati povoljnu okolinu ko ja }e imati pozitivanu~inak i na razvoj Republike Hrvatske. Primjerice, Repu-blika Hrvatska je u skupini zemalja ~lanica NATO ko ja



26

se zalaè sa {to skori je uklju~enje Bosne i Hercegovineu Akci jski plan za ~lanstvo.

Ulaskom u NATO Republika Hrvatska mi jenja i svoj ge-opoliti~ki poloàj u prostoru, i to pri je svega prema regi ji.Na{u geopoliti~ku sudbinu obiljeìla je funkci ja prostorakao „predzi|a“ odnosno granice na ko joj su se sukoblja-vali Otomanski imperij i carstva iz srednje Europe. Na{dana{nji geografski prostor je tada bio podi jeljen izme|urazli~itih tvorevi na u vri jeme razvo ja europskih naciona-lnih pokreta i nisu posto jali uvjeti za uklju~ivanje ueuropska politi~ka gibanja. Kasni ji poku{a ji bili su onemo-gu}eni ponovno zbog razli~itih me|unarodnih i unutarnjihuvjeta, {to je ograni~ilo normalnu politogenezu politi~kihza jednica u prostoru regi je. Tek je osamostaljenjem Repu-blike Hrvatske do{lo do novih uvjeta u ko jima se njezinprostor moè vrednovati na druga~i ji na~in. On danas vi-{e nema funkci ju „predzi|a“, ve} novu funkci ju –

„gatewaya“.14 To zna~i da Republika Hrvatska ima novuulogu kao poticatelj europskih integraci jskih procesa i di-namike ko ji regi ju usmjerava ju prema NATO savezu iEuropskoj uni ji. Ova nova uloga za posljedicu }e imati ja-~anje vanjskopoliti~kih aktivnosti prema svakoj po jedinojdràvi, ali i prema svim oblicima za jedni~kog djelovanjadràva regi je. ini se kako je sada idealno vri jeme za uspo-stavu novih mreà suradnje jer uspjeh Hrvatske dobra jeori jentaci ja i za druge susjedne dràve.

* * *

Malim se drà vama povoljna me|unarodna konjunktura,u ko joj one mogu ostvarivati svo je nacionalne interese uzminimalne zapreke, relativno ri jetko po javlju je. RepublikaHrvatska danas se nalazi upravo u takvoj situaci ji, a nala-zit }e se i sve preostale dràve s biv{eg prostora SFRJ ko je}e u budu}nosti odabrati europeizaci ju svo jih politika i su-stava, te ~lanstvo u NATO-u i Europskoj uni ji. Na op}ojrazini, moèmo zaklju~iti kako se koristi od ~lanstva mo-gu podi jeliti u ~etiri skupine: prvo, koristi vezane uztransformaci ju sigurnosnog sektora; drugo, ukupne insti-

tucionalne prilagodbe, odnosno ja~anje „institucionalneoperabilnosti“; tre}e, koristi od djelovanja u globalnomprostoru; ~etvrto, koristi od poticanja razvo ja nove regi-onalne dinamike. Dakako, ~lanstvo ne zna~i skrivanje podki{obranom, ve} stalne aktivnosti i odgovornosti za me-|unarodni mir i stabilnost. Me|unarodna se odgovornostRepublici Hrvatskoj sada pove}ala, s posebnim naglaskomna odgovornost prema regi ji. Ja~anje euroatlantskih pe-rspektiva u regi ji i poticanje suradnje na svim razinama i u

svim aspektima donosi jednu novu dinamiku i stvara po-voljno okruènje za njezin daljnji razvoj. Samo u takvomnekonfliktnom okruènju Republika Hrvatska, za jedno sdrugim dràvama, moè ra~unati na gospodarski i po liti-~ki prosperitet. Prednosti sada{njeg geopoliti~kog poloà jaRepublika Hrvatska ne}e realizirati ukoliko ne definiraaktivne politike podr{ke svo jim susjednim zemljama u pro-cesima europskih integraci ja. n

NAPOMENE:

1 R. S. Jordan, “NATOs Structural Changes for the 1990’s“ , str. 51,u: S. V. Papacosma, M. A. Heiss,, (eds.), NATO in the Post-Cold War

Era: Does It Have a Future? (London: Macmillan, 1995).2 Vi{e o tome u: Richard Leone, Greg Anrig, Li berty Under Attack:

The War On Our Freedoms In An Age Of Terror, (New York: PublicAffairs, 2007).

3 Christopher Donnelly, „Security in the 21st Century: New Cha-

llenges and New Responses“, u: êhuli}, Lidi ja (ed.), NATO and New Internati onal Relati ons, (Zagreb: Atlantic Council of Cro atiaand Political Culture, 2004), str. 24-37.

4 Robert Bari}, „NATO, EU i budu}nost transatlantske obrambenekooperaci je“, u: Lidi ja êhuli} (ur.), NATO i novi me|unarodni odno -

si , (Zagreb: Politi~ka kultura, 2004), str. 134.5 Radovan Pavi}, „Novi NATO na osnovici dokumenata“, Poli ti ~ka

mi sao, Vol. 35, br. 1, 1998, str. 93.6 Ovdje navedeni dobici i koristi potje~u iz razli~itih izvora, uklju~u-

ju}i: Ronald D. Asmus, “Double Enlargement: Redefining the Atla-ntic Partnership after the Cold War,” in David C. Gompert and F.Stephen Larrabee (eds.), Ameri ca and Euro pe: A Partnership for a

New Era (Cambridge: Cambridge University Press), 1997; RonaldD. Asmus, Richard L. Kugler, and F. Stephen Larrabee, “NATO Ex-pansion: The Next Steps”, Survi val , Vol. 37, 1995, 7-33; Ronald D.Asmus, Richard L. Kugler, and F. Stephen Larrabee, “What WillNATO Enlargement Cost?”, Survi val , 38, 5-26, 1996; CongressionalBudget Office (CBO), “The Costs of Expanding the NATO Alli-ance“, CBO Pa pers, CBO, Washington, DC., 1996.

7 John A. Conybeare, James C. Murdoch, and Todd Sandler, “Alte-rnative Collective-Goods Models of Military Alliances: Theory andEmpirics”, Economic Inquiry , 32, 1994, 525-542.

8 Todd Sandler and Keith Hartley, The Poli ti cal Economy of NATO,(Cambridge University Press, 1999).

9 Vi{e o tome u: Ronald D. Asmus, Richard L. Kugler, and F. StephenLarrabee, “What Will NATO Enlargement Cost?”, Survi val , 38, 5-26, 1996.

10

O tome vi{e u: Vlatko Cvrtila, NATO i Re publi ka Hrvatska, (Zagreb:CPI, 2004).11 Radovan Vukadinovi}, Lidi ja êhuli}, Drago Lovri}, NATO u me|u -

narodnim odnosi ma, (Zagreb: FPZ, 2006).12 Vi{e o tome u: Radovan Vukadinovi}, Lidi ja êhuli}, Drago Lovri},

NATO u me|unarodnim odnosi ma, (Zagreb: FPZ, 2006).13 Vi{e o tome u: Radovan Vukadinovi}, Lidi ja êhuli} Vukadinovi},

Davor Boìnovi}, NATO – euroatlantska inte graci ja, (Zagreb: Topi-cal, 2007).

14 Vlatko Cvrtila, „Republika Hrvatska kao 'gateway’ prema jugoisto-~noj Europi“, Poli ti ~ka mi sao, Vol. 37, br. 1, 2000, str. 161-172.



êtrdeset odsto gra|ana Crne Gore bezuslovno po-dràva ~lanstvo svo je zemlje u NATO-u, a 44 odstobi, kada bi sada bio raspisan referendum o tome tre-ba li Crna Gora da u|e u NATO, bilo protiv1. Podaciistraìvanja crnogorskog javnog mnjenja – ko je je to-kom decembra 2009. za potrebe vladinog Koordi naci - onog ti ma za implementaci ju Komuni kaci one strate gi je oevroatlantskim inte graci jama sproveo beogradski Stra - te gic marketi ng , jedna od vode}ih speci jalizovanih age-

nci ja u regi ji – pokazali su, me|utim, i to da ~ak 79odsto gra|ana Crne Gore o~eku je da njihova zemljapostane ~lanica NATO-a bez obzira na to {ta o tomeoni misle2.

Ovi ohrabru ju}i podaci utoliko su zna~a jni ji ukoliko seima u vidu i ~injenica da je zna~a jno porastao proce-nat gra|ana ko ji podràva ju ~lanstvo svo je zemlje uNATO-u u odnosu na sva prethodna istraìvanja.

Samo nedjelju dana pri je nego {to su ovi podaci obja-vljeni Crnoj Gori je stigla preporuka sa, kada je o ~la-

nstvu u NATO-u ri je~, na jrelevantni je mogu}e adrese– iz Va{ingtona. Tokom zvani~ne posjete predsjednikaVlade Mila \ukanovi}a Sjedinjenim Ameri~kim Drà-vama – ono {to je bila jedna od glavnih tema u zvani-~nim razgovorima bilo je upravo ~lanstvo u NATO-u.Ako je stav Bi jele ku}e da je „potpredsjednik (JosephBiden) ponovio podr{ku SAD aspiraci jama Crne Goreka (~lanstvu) u NATO-u i EU“3 jo{ i mogao biti od stra-ne ovda{njih skeptika i protivnika ~lanstva Crne Goreu NATO-u tuma~en kao nekakva uobi~a jena formaprotokolarne podr{ke ameri~kih zvani~nika dràvnici-ma zemalja-aspiranata, stav State Departmenta ni jeostavljao ni trunke sumnje. Dràvna sekretarka Hilla-ry Clinton izjavila je tog 20. januara da „~estita crno-gorskom premi jeru na postizanju statusa (~lanstva) uMAP-u“, nastaviv{i „i garantu jem podr{ku SjedinjenihDràva Crnoj Gori da postane integralni dio evroatla-ntske za jednice“4. Milo \ukanovi} joj je odgovorio da je „uvjeren da }e Crna Gora biti ta dràva ko ja }e po-stati sljede}a ~lanica NATO-a“5. Kona~no, nepune dvi- je sedmice nakon direktne javne nikad ja~e podr{keVa{ingtona i \ukanovi}eve prve izjave da je uvjeren da}e Crna Gora biti naredna dràva u NATO-u – identi- 27

Tema brojaDalje od Beograda,bliže Briselu

Crna Gora je nakon izlaska

iz nefunkcionalne državne

za jednice izgubila na jvažni ju

kočnicu evropskih i jedinu

kočnicu evroatlantskih

integraci ja – Srbi ju.

Piše: Srđan Kusovac

Autor je odgovorni urednik podgoričkog dnevnika “Pobjeda”.

Crna Gora –

sljedeća članica NATO-a



~an stav izri~e usred Podgorice i „~elni strateg“ Sjeve-rnoatlantskog saveza – Frank Boland, direktor NATO-vog Direktorata za planiranje6.

[ta je to {to je za samo tri i po godine od obnove ne-zavisnosti u~inilo Crnu Goru ovako poèljnim partne-rom? Za{to podr{ka NATO-u raste samo de setlje}e od

kada je taj isti NATO bombardovao tada{nju SR Jugo-slavi ju? I {ta je to {to bi Crnu Goru moglo omesti u,sada ve}, ~ini se, potpuno sigurnoj perspektivi u Sjeve-rnoatlantskoj ali jansi?

Odgovor na prvo pitanje jednostavan je: Crna Gora je,nakon izlaska iz nefunkcionalne za jednice sa Srbi jom,izgubila na jva`ni ju ko~nicu evropskih i jedinu ko~nicuevroatlantskih integraci ja – Srbi ju, i postala, premaocjenama doma}ih, ali i evropskih politi~ara, ona ze-mlja zapadnog Balkana ko ja na jbrè napredu je u evro-

atlantskim integracionim procesima. Kako se obaprocesa – pribliàvanje NATO-u i proces priklju~ivanjaEvropskoj uni ji, u Podgorici vode simultano – to je ne-mogu}e posmatrati ih odvo jeno.

Kada je o Evropskoj uni ji ri je~, Crna Gora je, od situ-aci je sredinom 2008, kada je jo{ bila kako-tako izje-dna~ena sa Srbi jom, stigla, hodom korak po korak, alisigurno, bez bespotrebnog zasta jkivanja – od preda jeaplikaci je kra jem 2008, prihvatanja aplikaci je u prolje-}e 2009, uru~enja Upitnika u ljeto iste godine, do sta-nja poslatih odgovora na Upitnik i o~ekivanog statusa

dràve-kandidata kra jem 2010.

U slu~a ju NATO-a proces pribliàvanja jo{ je brì7. Jer,proces integraci je u Evropsku uni ju po~eo je jo{ u vri- jeme za jednice sa Srbi jom, dok je pribliàvanje NATO-u po~elo tek nakon obnove nezavisnosti. Crna Gora sebukvalno samim ~inom progla{enja nezavisne dràve,odnosno ve} Deklaraci jom o ne zavi snosti , usvo jenom uSkup{tini 3. juna 2006. godine, opredi jelila za evroatla-ntske integraci je kao jedan od prioriteta u aktivnostimaVlade, navode}i da je nova nezavisna dràva „~vrsto

opredi jeljena da pristupi evropskim i evroatlanskim –NATO bezbjednosnim strukturama i da nastavi da do-prinosi u~vr{}ivanju regionalne stabilnosti i bezbjedno-sti“.8 Usli jedili su pri jem u Partnerstvo za mir, decembra2006, samo pola godine od obnove nezavisnosti, zatimu ljeto 2007. usva janje Zakona o odbrani 9 i Zakona o Vo - jsci Crne Gore10, a kra jem novembra 2008. Strate gi je na - ci onalne be zbjednosti 11, i sredinom decembra iste godineStrate gi je odbrane12i. Ovim zakonima Crna Gora je defi-nisala izgradnju takvog sistema bezbjednosti i odbranekakav je kompatibilan sa budu}im ~lanstvom u NATO-u. Vo jska je, prema tim pravnim aktima, pod demokra-

tskom i civilnom kontrolom, ko ju vr{e Skup{tina CrneGore, Vlada i Savjet za odbranu i bezbjednost, a na-dzor nad njom obavlja parlament preko nadle`nog ti jela– Odbora za odbranu i bezbjednost.

U jesen 2007. usvo jena je Komuni kaci ona strate gi ja oevroatlantskim integraci jama13i. Tim ~inom po~elo je u

crnogorskoj javnosti i zvani~no propagiranje ~lanstvazemlje u NATO-u.

Istovremeno, uz ove formalne korake, Crna Gora jeu~inila dosta toga na psiholo{ko-perceptivnoj ravni na-pu{tanja starog koncepta i putu ka NATO-u. Samo ne-koliko mjeseci nakon obnove nezavisnosti po~ela jetemeljna rasproda ja silesi je naoruànja i vo jne opremenekada{nje JNA odnosno VJ/VSCG. Desetine zar|a-lih brodova ko ji su od raspada SFR Jugoslavi je trunuliu Bokokotorskom zalivu na{li su kupce uglavnom u

afri~kim i azi jskim zemljama; stotine tenkova, topova ikamiona rasprodati su ili su rashodovani i izrezani i pre-topljeni u nik{i}koj èljezari. Kra jem 2009. objavljeno je da je dràva od toga inkasirala 15,5 miliona dolara,od ~ega je devet napla}eno.14

Srbi ji je besplatno ustupljen simulator leta za avion Su-pergaleb G4. Srbi ja i dalje potraù je nekoliko avionaG4 ko ji su nakon nezavisnosti ostali na vo jnom aero-dromu u Golubovcima kod Podgorice. Dvi je zemlje po-ku{ava ju da dogovore razmjenu na nivou reciprociteta. Jedna podmornice tipa „Una“ poklonjena je Sloveni ji,

ko ja je na javila da }e je izloìti u Tehni~kom muze ju uPivki. Zvani~no je saop{teno da }e po jedna takva po-dmornica biti donirana i Hrvatskoj i Srbi ji.

U javnosti ni je bilo iole ù~nih reakci ja ako se ne ra~u-na ju „argumenti“ opozicionih stranaka da }e Crna Go-ra bez oru`ja biti napadnuta, a ne}e imati ko da jebrani i sl. i la rpurlartisti~kih kritika di jela opozici je ko jise formalno zalaè za evroatlantske integraci je. Jedinaiole vri jedna pa`nje negativna reakci ja javnosti svela sena proteste itelja sela Praga u okolini Nik{i}a u ko jem

vo jska redovno uni{tava stara eksplozivna sredstva.Ipak, i taj usamljeni slu~aj, ispostavilo se, pri je je poku-{aj seljaka da od Vo jske za uzvrat iskam~e ne{to za se-lo nego protivljenje uni{tavanju munici je.15

Proces se nastavlja. Crna Gora je od obnove nezavi-snosti uni{tila oko 3.000 tona munici je i eksplozivnihsredstava, a predsto ji joj uni{tavanje jo{ oko dva putatoliko16.

Ne umanju ju}i zna~aj brzine i kvaliteta i va`ni je od sve-ga efikasnosti formalnog di jela crnogorskog procesa28



evroatlantskih integraci ja – klju~ni razlog podr{ke ja-vnosti ~lanstvu u NATO-u u do menu je ~iste dnevnepolitike. Vlada ju}a koalici ja, ko ju ~ine Demokratska pa-rti ja soci jalista premi jera Mila \ukanovi}a, Soci jaldemo-kratska parti ja predsjednika Skup{tine RankaKrivokapi}a, uz tri manjinske stranke ko je okuplja ju Al-bance, Bo{njake i Hrvate, ~vrsto sto ji na strate{kom sta-

novi{tu da maloj zemlji poput Crne Gore jedinubezbjednosnu garanci ju moè pruìti samo punopra-vno ~lanstvo u NATO-u. Crna Gora nema neri je{enihsporova sa susjedima, pa formalno ni od jednog ne stra-hu je. Naprotiv, politika prema svim dràvama regi je jene samo formalno nego i prakti~no dobrosusjedska sa-radnja. Me|utim, ono {to Crna Gora preìvljava od ob-nove nezavisnosti su konstantni poku{a ji unutra{njedestabilizaci je iz Beograda. Prvih godina od obnove ne-zavisnosti to u situaci ji ekonomskog buma ni je bilo to-liko primjetno „obi~nom puku“, pa ni je ni javno

saop{tavano. Me|utim, kako je vri jeme odmicalo, po-gotovo od kako su problemi unutar same Evropske uni- je i globalna ekonomska kriza uzeli maha – procesi suunekoliko usporeni, pa se sve ~e{}e moglo ~uti u Po-dgorici, na jpri je neformalno, a zatim i zvani~no, da izamnogih politi~kih doga|a ja u Crnoj Gori sto ji Srbi ja.Protesti opozici je u Podgorici 13. oktobra 2008, nakonodluke Crne Gore i Makedoni je da prizna ju Kosovo,protekli su pod medi jskom harangom Srbi je. Tada jeprvi put izre~eno da je proces vo|en iz Beograda17.Usli jedile su na jave Beograda o stvaranju „jedinstvenogkulturnog prostora Srba“ u regi ji i stvaranja „Saveta za

Srbe u regionu (ko ji) }e sprovoditi dràvnu strategi jupolitike prema sunarodnicima ko ji ìve na tim prostori-ma“.18 Ne{to vi{e od pola godine kasni je krenula je no-va medi jska, a za njom i politi~ka haranga „slu~a jemKneèvi}“, u ko jem je Ratko Kneèvi}, nekada{nji ~ino-vnik Vlade Crne Gore, tokom nekoliko mjeseci iznosiou beogradskoj i u crnogorskoj opozicionoj {tampi niztvrdnji o umi je{anosti vrha Crne Gore u organizovanikriminal, ne kri ju}i, nego naprotiv, isti~u}i da je sve sra-~unato na destabilizaci ju vlasti u Crnoj Gori19. Dalje, Be-ograd je zatraìo tokom 2009. da u Crnoj Gori otvori

tri konzulata. Podgorica je, nakon vi{emjese~nog nate-zanja, odbacila zahtjev. Formalno obja{njenje ni je dato,ali je vi{e crnogorskih zvani~nika nezvani~no u nekoli-ko navrata oci jenilo da je glavni cilj Srbi je da diploma-tska predstavni{tva iskoristi kao centre okupljanjaprotivnika crnogorske nezavisnosti. „Afera [ari}“ – slu-~aj u ko jem je Crnoj Gori po~etkom 2010. „delegiran“iz Beograda problem dràvljanina Srbi je, Crnogorca ro-|enjem, optuènog za kri jum~arenje golemih koli~inanarkotika iz Latinske Amerike, bio je okida~ ko ji je iza-zvao na jvi{e crnogorske dràvne zvani~nike i politi~areda otvoreno iznesu od rani je stidljivo pominjanu tezu

da iza ove afere sto ji Beograd i da je ri je~ o poku{a judestabilizaci je Crne Gore, zaustavljanja njenih evroatla-ntskih integraci ja20 odnosno „ru{enje poretka“21.

Politika Podgorice prema Srbi ji godinama je – nenasje-danje na provokaci je Beograda, odnosno nedopu{ta-nje uvla~enja u klin~ sa Srbi jom iz ko jeg Crna Gora,

kao manje sna`na, ne moè da iza|e kao pobjednik,pogotovo ima ju}i u vidu potpunu instrumentalizaci jucrnogorske opozici je (ne samo stranaka srpske manji-ne) za potrebe Beograda. Takva situaci ja, me|utim, {i-roj javnosti, pogotovo pristalicama vlada ju}e koalici je,~esto izgleda kao bespotrebno popu{tanje. Crnogo-rska javnost pa`ljivo posmatra i odli~no i{~itava politi-ku Srbi je sra~unatu na bezbjednosnu destabilizaci juCrne Gore. U situaci ji kada se ~ini da vlast ne ~ini do-voljno – logi~no pribjeì {te traì se u okrilju {ire be-zbjednosne integraci je.

No, ni je ni ovo jedini razlog porasta popularnosti NA-TO-a u Crnoj Gori. Vladina Komuni kaci ona strate gi ja,dakako, odra|u je dio posla, ali, utisak je, lifleti i leci unovinama, redovne emisi je na radi ju i televizi ji, tribinei panel-diskusi je po crnogorskim gradi}ima doìvljenisu ovdje otprilike kao nekada{nje propagiranje samo-upravljanja. Uostalom, iz samih vrhova vlasti nagovi je-{teno je ovih dana da predsto ji promjena su{tine ovestrategi je. Vi{e od bilo kakve strategi je popularnostiNATO-a u Crnoj Gori doprinose sazri jevanje ci jelogdru{tva i, {to je na jinteresantni je – opozici ja – odno-

sno stranke i politi~ke grupaci je ko je se protive ~lanstvuCrne Gore u NATO-u.

Soci jalisti~ka narodna parti ja, na jja~a opoziciona stra-nka nakon izbora odrànih u prolje}e 2009, prihvatila je u jesen pro{le godine integraci je u NATO kao nemi-novnost Crne Gore. Politi~ka parti ja pragmati~nog te-hnokrate Sr|ana Mili}a ostavila je jo{ rani je za sobomvelikosrpsku retoriku i prebacila teì{te na soci jalne te-me i teme korupci je i organizovanog kriminala. Traè-}i svo je „mjesto pod suncem“, SNP je prakti~no

prihvatio i dràvne simbole Crne Gore – strana~ki ~i-novnici po~eli su da usta ju na himnu – mada jo{ uvi jek formalno traè promjenu stihova ko je je „smislio izda- jnik Sekula Drljevi}“ i vra}anje srpske trobo jke. Ipak,„korak od sedam milja“ u~injen je na jpri je stidljivim, azatim i otvorenim prihvatanjem perspektive Crne Go-re u NATO-u. Pitanja ko ja ova stranka postavlja odno-se se, u posljednje vri jeme, pri je svega na to kolikoko{ta ~lanstvo u NATO-u.22

Pokret za promjene Nebo j{e Medo jevi}a jo{ uvi jek tra-ì svo ju pravu politiku. Stranka prepolovljena u poslje- 29



dnjem izbornom ciklusu ivi na kritici svega {to ~ini vla-st, ali se za sada usteè od otvorenih kritika evroatla-ntskih integraci ja. Pokret za promjene je i formalno isu{tinski za {to brè integrisanje Crne Gore i u EU i uNATO, ali prakti~no djelanje ove politi~ke stranke, ka-da je o NATO-u ri je~, ~esto je kontraproduktivno. Fa-kti~ko politi~ko djelovanje ove politi~ke stranke u vezi

sa NATO-m na jbolje oslikava ju re~enice strana~kog li-dera da „jastrebovi poput Havi jera Solane, Vesli ja Kla-rka, Dika ê jni ja, ko ji su vrlo aktivno lobirali za ovajreìm, nesta ju sa politi~ke scene“23 i da }e „Crna Goradobiti poziv za MAP, ali ne}e postati ~lanica uskoro“.24

Stranke ko je okuplja ju Albance, Bo{njake i Hrvate upotpunosti podràva ju evroatlantske integracione pro-cese.

Prosrpske politi~ke parti je poslovi~no kritiku ju NATO,

ali se ta kritika zadràva na retorici devedesetih, uz do-datke tipa „na{a djeca }e ginuti u Afganistanu za ame-ri~ke interese“.

Na jradikalni je antievropske i antizapadne politi~ke opci- je u Crnoj Gori ne zastupa ju, me|utim, politi~ke stra-nke. Primat je preuzela neformalna politi~ka grupazaogrnuta pla{tom medi ja i nevladinih organizaci ja. Su-{tina te kritike na jbolje se oslikava u ri je~ima jednog odna jagilni jih protivnika NATO-a, politi~ki aktivnog pro-fesora Filipa Kova~evi}a, da Crna Gora „po papaga jskojposlu{nosti“ NATO faktorima i ta jkuna{koj prirodi vla-

da ju}e politi~ke elite i tako ve} podsje}a na Gruzi ju.25

Vode}i crnogorski politi~ki analiti~ar, prof. Sr|an Da-rmanovi} tu po javu je nazvao „o~iglednim i temeljnimproblemom shvatanja i interpretaci je politi~ke stvarno-sti dana{nje Crne Gore“26.

Samo neki citati iz dva privatna medi ja – nedjeljnika„Monitor“ i dnevnog lista „Vi jesti“ – jasno ukazu ju navrstu kritike i argumentaci ju formalnih podràvalaca, alisu{tinskih protivnika ~lanstva Crne Gore u NATO-u.„Progresivan demokratski svi jet }e nas odbaciti, a NA-

TO }e nas dràti kao taoce (na{e vo jnike kao `rtvenu jagnjad) za svo je agresivno i imperi jalisti~ko prekra ja-nje mape svi jeta.”27

„Rezultati parlamentarnih izbora na mala vrata moglibi nas direktno odvesti u NATO. ^lanstvom u NATO-u, Crna Gora bi samo na papiru zadràla bazi~no pra-vo suverene dràve da odlu~u je o klju~nom pitanju –o ratu i miru.“28

„U nedostatku drugog izvoznog artikla, Crna Gora bi– na paradigmi da nam je „u biti bavljenje globalnim i

velikim temama“ – eksportovala svo je naoruàne gra-|ane; moglo bi se tvrditi i da ratovanje po bi jelom svi- jetu doprinosi smanjenju bro ja nezaposlenih.“29

Klju~ni argumenti protivnika ~lanstva Crne Gore u NA-TO-u su:- O ~lanstvu treba da odlu~i narod na referendumu;

- ^lanstvo u NATO-u je skupo;- Crna Gora u~lanjenjem u NATO gubi dio suvereni-

teta;- Vo jska Crne Gore ni je dovoljno obu~ena i profesi-

onalna;- Vo jska Crne Gore ne moè kao toliko mala da bu-

de partner ve}im vo jskama; i- Gra|ani ne}e imati nikakve koristi od ~lanstva u

NATO-u.

Primjetan je izostanak u javnosti nekada{njih tipi~nih

velikih tema ko je se ti~u globalnih odnosa NATO-a, Ru-si je, Kine, poloà ja susjednih dràva i teori ja zavjere.

Vo jska Crne Gore u procesu je transformaci je. Regru-tna obaveza, ko ja je u Crnoj Gori bila suspendovana jo{ za vri jeme posto janja SRJ/SCG, ukinuta je.

Po{to je usvo jena nova organizaci ja Vo jske Crne Gore,po~eo je konkretan rad na reorganizaci ji.

Predvi|eno je da Vo jska Crne Gore ukupno sa Gene-ral{tabom ima 2.356 pripadnika. Na jve}e promjene su

u kopnenoj vo jsci, gdje je u toku proces transformaci- je od nekada{nje dvi je brigade – Lake pje{adi jske i Spe-ci jalne, u jednu – Brigadu kopnene vo jske, sa okohiljadu pripadnika. Ukinuta su posebna odjeljenja logi-stike i upravljanje ljudskim resursima. General{tab jesmanjen sa 105 na 72 formaci jska mjesta. Upravljanjetim funkci jama predato je u nadle`nost Ministarstva od-brane. Novom organizaci jom predvi|eno je i uvo|enjepodoficirskog lanca podr{ke, {to je u skladu sa NATOprincipima, a nedosta jalo je vo jsci. Zna~a jne su izmje-ne u Mornarici i Vazduhoplovstvu. Komanda Mornari-

ce dislocirana je iz Bokokotorskog zaliva u Luku Bar.Struktura kadra Vo jske Crne Gore je: 349 oficira(15%), 891 podoficir (38%), 809 vo jnika po ugovoru(34%) i 307 civilnih lica (13%).

Vo jska Crne Gore je uvela nove uniforme, inovirala pje-{adi jsko naoruànje, nabavila nova terenska vozila. Utoku je remont helikoptera. Planirana je i obnova [ko-lskog broda Jadran.

Rani je se govorilo, u posljednje vri jeme ne toliko, o to-30



me da nekada{nja Helikopterska baza u Danilovgradupreraste u regionalni centar za obuku pilota helikopte-ra. U ovom segmentu napravljen je zna~a jan napredak u pribliàvanju standardima NATO-a. Prosje~an brojsati naleta pilota je u 2009. iznosio 80 sati.

Vo jska {kolu je kadrove u inostranstvu, a one kod ku}e

obukama poku{ava da dovede blizu NATO standarda.Na [kolskom jedrenjaku Jadran obu~ava ju se kadeti izzemalja regi je.

Na jja~a bilateralna saradnja u oblasti odbrane i bezbje-dnosti ostvarena je sa ameri~kom saveznom dràvomMe jn. Crnu Goru posjetio je komandant Nacionalnegrade te dràve, a dràvu Me jn, pored ministra odbra-ne i predsjednik Vlade.

Kona~no, Skup{tina Crne Gore usvo jila je oktobra

2008. Zakon u u~e{}u pri padni ka vo jske Crne Gore, ci vi - lne za{ti te, poli ci je i za poslenih u organi ma dràvne upra - ve u mi rovnim mi si jama i dru gim akti vnosti ma uinostranstvu, kao i Odluku o anga òvanju medi ci nskog ti - ma VCG u mi rovnoj mi si ji UN u Avgani stanu.

Avgusta 2008. formirana je êta za mirovne misi je. Unjoj su 73 profesionalna pripadnika Vo jske Crne Gore– 5 oficira, 32 podoficira i 36 vo jnika po ugovoru.

Skup{tina je pro{le godine doni jela i tri odluke o upu-}ivanju pripadnika Vo jske Crne Gore u mi rovne misi je

u Avganistanu, Liberi ji i obalnim vodama Somali je.

Po~etkom februara 2010. prvi crnogorski oficiri posla-ti su u misi ju u Avganistan. Tamo }e raditi na obezbje-|ivanju ma|arskog kontingenta. Ma|arska je ina~e„kontakt-zemlja“ za Crnu Goru. Crnogorski oficiriobu~avani su u Ma|arskoj i Ma|arska je ta zemlja ko jaobavlja u Crnoj Gori sve prakti~ne poslove priklju~iva-nja NATO-u.

Vo jska kao prioritetne reforme (pored ostvarenih) na-

vodi:- Nastavak rada na Strategi jskom pregledu odbrane;- Implementaci ja partnerskih ciljeva iz nadle`nosti

Vo jske Crne Gore;- Rje{avanje vi{kova naoruànja, munici je i minsko-

eksplozivnih sredstava i ostalih pokretnih stvari;- Dalja modernizaci ja naoruànjem i opremom po

standardima NATO-a, sa teì{tem na informati~kimi telekomunikacionim sredstvima, borbenim moto-rnim vozilima i NVO za speci jalne jedinice;

- Nastavak saradnje sa zemljama ~lanicama NATO-a

i PzM-a, dalje {kolovanje pripadnika Vo jske u zemlja-ma ~lanicama NATO-a i Partnerstva za mir;

- Preduzimanje mjera za dalje pobolj{anje standardalica na slu`bi u Vo jsci, prvenstveno rje{avanje sta-mbene problematike.

Ono na ~emu Crna Gora insistira je individualni prin-

cip kako u procesu integraci je u Evropsku uni ju tako iu NATO. Crnogorski zvani~nici isti~u da ne vide re-alnih prepreka u samoj Crnoj Gori osim eventualnihproblema u administrativnim kapacitetima.

Ipak, bez obzira na unisono raspoloènje u NATO-u,kao i na, za sada, ~vrstu ri je{enost ovda{njih vlasti dao ~lanstvu ne organizu ju referendum, sva je prilika dapunopravno ~lanstvo ne treba o~ekivati pri je sredine2011. ili po~etka 2012. godine.

Crna Gora period do tada koristi da maksimalno po - ja~a rad na NATO integraci jama. Neslu`beno, Podgo-ri ca u Brisel, u misi ju pri NATO-u {alje na jja~eg igra~aiz Ministarstva inostranih poslova – politi~kog dire-ktora MIP-a Veska Gar~evi}a. Istovremeno, nezvani-~no je na javljena su{tinska izmjena tima ko ji se baviKomunikacionom strategi jom. Utisak je da su evro-pske integraci je zaìvjele u potpunosti, da idu uhoda-nim tokom i da sada teì{te treba prebaciti na NATO.Uostalom, i vokabular zvani~nika je u jesen 2009.promi jenjen. Pa`ljivo se vodi ra~una da se slu~a jno neizgovori da je ri je~ o evropskim, ve} o evroatlantskim

integraci jama. n

NAPOMENE:

1 Pobjeda, 28.1.2010, strana 3 i http://www.pobjeda.co.me/ci-tanje.php?datum=2010-01-28&id=178639, pristupljeno26.2.2010.

2

Ibid.3 http://www.whitehouse.gov/the-press-office/readout-vice-presidents-meeting-with-prime-minister-milo-djukanovic-mon-tenegro, pristupljeno 26.2.2010.

4 http://www.state.gov/secretary/rm/2010/01/135465.htm,pristupljeno 26.2.2010.

5 Ibid.6 Pobjeda, 5.2.2010, str. 2.7 http://www.mip.gov.me/index.php/Direkcija-za-

NATO/razvoj-odnosa-crne-gore-i-nato-kljuni-datumi.html, pri-stupljeno 24.2.2010.

8 http://www.skupstina.me/23_saziv/files/downloads/Deklaracija%20o%20proglasenju%20nezavisnosti%20RCG.do,pristupljeno 20.2.2010. 31



9 http://www.gov.me/files/1263552006.doc, pristupljeno12.2.2010.




13

http://www.gov.me/files/1193306238.doc, pristupljeno12.2.2010.14 Pobjeda, 25.12.2009, str. 2 i http://www.pobjeda.me/ci-

tanje.php?datum=2009-12-25&id=176978, pristupljeno25.2.2010.

15 Pobjeda, 4.11.2009, str. 11 i http://www.pobjeda.me/ci-tanje.php?datum=2009-11-04&id=174017, pristupljeno,20.2.2010.

16 Pobjeda, 1.10.2009, str. 7 i http://www.pobjeda.me/ci-tanje.php?datum=2009-10-01&id=172104, pristupljeno24.2.2010.

17 Pobjeda, 12.10.2008. ihttp://www.pobjeda.me/citanje.php?datum=2008-11-12&id=150807

18

http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/9/Srbija/64844/ Ja%C4%8De+veze+matice+sa+Srbima+u+regionu.html, pristu-pljeno 16.2.2010.

19 Blic, 12.8.2009. ihttp://www.blic.rs/Vesti/Hronika/105820/ Cane-i-Milo-uk-lonili-sve-protivnike, Blic, 28.7.2009. ihttp://www.blic.rs/hronika.php?id=103621 itd.

20 Pobjeda, 24.2.2010, str. 3 i http://www.pobjeda.co.me/ci-tanje.php?datum=2010-02-24&id=180221, pristupljeno20.2.2010.

21 Pobjeda, 19.2.2010, str. 7 i http://www.pobjeda.co.me/ci-

tanje.php?datum=2010-02-19&id=179955, pristupljeno17.2.2010.22 http://www.snp.co.me/vijesti.asp?kat=18&id=4516, pristu-

pljeno 18.2.2010.23 Monitor, 24.7.2009.24 Vijesti, 30.8.2009.26 Pobjeda, 28.11.2009, str. 2 i 3 i http://www.pobjeda.me/ci-

tanje.php?datum=2009-11-28&id=175406, pristupljeno17.2.2010.

27 Monitor, 3.4.2009. i http://www.monitor.co.me/ index.php?option=com content&view=article&id=605:eukanovi-e-pokuati-da-nas-prevaspita&catid=256:broj-963&Itemid=493, pristu-pljeno 20.2.2010.

28 Monitor, 3.4.2009. i http://www.monitor.co.me/index.php?

option=com_content&view=article&id=606:nato-klopka&catid=252:broj-963&Itemid=489, pristupljeno 20.2.2010.29Ibid.

32



33

Poli ti ka „o~uvanja Kosova“, ko ja se u veli koj meri oslanja - la na rusku podr{ku, dovela je do pove}anja ruskog uti ca - ja u Srbi ji. Rusi ja danas, dve godi ne po{to je pro gla{ena za jedan od „stubova srpske spoljne poli ti ke“,1 uti ~e na formu - li sanje spoljno poli ti ~kih pri ori teta Srbi je i na pri li ke u Srbi ji.Poli ti ka pri bli àvanja sa Rusi jom zarad njene pomo}i u spre - ~avanju ne zavi snosti Kosova spre~i la je konzervati vne i na - ci onali sti ~ke sna ge da iskori ste Rusi ju kao alternati vu EU i ti me spre~e put inte graci je Srbi je u EU. Grade}i bli ske

odnose sa Rusi jom, pro za padne poli ti ~ke sna ge u Srbi ji su pri bli ì le i pri vremeno ve zale rusku zvani ~nu poli ti ku za pro - za padnu opci ju u Srbi ji. Uprkos tome, odbi janjem da se re - alno sa gleda Rusi ja i njeni interesi i pri ori teti ume|unarodnim odnosi ma, insi sti ranjem na kratkoro~nimkori sti ma ko je ovo pri bli àvanje nosi Srbi ja je sebe dovelau po zi ci ju da Rusi ja danas mo è objekti vno da uti ~e na ja - vno mnjenje, pa i na formuli sanje spoljno poli ti ~kih pri ori te - ta Srbi je. Ovo se na jbolje vi di na pri meru pi tanja perspekti ve Srbi je za ~lanstvo u NATO. Rusi ja poku{ava da, putem svo je „Kosovske karte“, spre~i pri bli àvanje i ula zaku NATO dràve sa ko jom Rusi ja gradi posebne, „strate{ke“

odnose.

* * *

Od 2001. godine spoljnopoliti~ka ori jentaci ja Srbi je seusredsredila na evropske integraci je i regionalnu sara-dnju, a sa Rusi jom je teìla da vodi „uravnoteènu po-litiku“.2 Od 2005. godine, tj. od momenta kada jepostalo jasno da }e pitanje statusa Kosova ubrzo bitire{eno, i to na {tetu teritori jalnog integriteta Srbi je, sr-pski zvani~nici su se trudili da {to je to vi{e mogu}e iz-

grade poljuljane odnose sa Rusi jom. Od 2005. godineRusi ja je posebno percipirana u Srbi ji kao zemlja ko jabi mogla ozbiljno da doprinese srpskoj politici spre~a-vanja nezavisnosti Kosova. Od tog vremena po ja~anisu srpski napori da se intenzivira ju odnosi sa Rusi jom.

Posle progla{enja nezavisnosti Kosova 17. februara2008. godine Srbi ja je traìla na jbolji na~in da odreagu- je na politiku ve}ine zemalja u transatlantskoj za jedniciko je su priznale Kosovo. Vlada Srbi je, formirana u julu2008. godine, posle omanje politi~ke krize u zemlji i va-nrednih parlamentarnih izbora, teìla je da ma ksima-

Tema broja"Kosovska karta"

Bez obzira na to što je Srbi ja

od kra ja 2009. godine ispravila

spoljnopolitički kurs u pravcu

transatlantske za jednice,

uticaj Rusi je u Srbi ji je ostaonetaknut, na nivou na ko jem

ga je dovela kosovizaci ja

srpske spoljne politike.

Piše: Žarko Petrović

Autor je direktor istraživanja Centraza međunarodne i bezbednosne

poslove – ISAC fond.Objavljivanje ovog rada je delimičnoomo gućeno podrškom OSI fondacije

iz Budimpešte.

Uticaj Rusije

na kretanja u Srbiji



lno ublaì negativne efekte progla{enja nezavisnosti uunutra{njoj politici, ko ja se bila polarizovala do kra jnjihgranica.iii Pritisak konzervativnih i nacionalisti~kih sna-ga bio je takav da bi cena izostanka odgovora rizikova-la optu`bu za izda ju Kosova.4 Sa druge strane, svakineproporcionalan odgovor progla{enju nezavisnostipretio je da poremeti odnose sa zemljama transatla-

ntske za jednice, u ~i ju integraci ju je Srbi ja teìla. Nepro-porcionalnim odgovorom proevropske snage bi izgubilepodr{ku pre svega Evrope, bez ko je nikako ne bi mo-gle da sprovedu ionako zakasnele unutra{nje sistemskereforme. Od tih reformi zavisio je njihov politi~ki kurs,ali i srednjero~na budu}nost zemlje. Odgovor nezavi-snosti Kosova ogledao se u diplomatskoj akci ji, ko ja sesasto jala iz smanjivanja nivoa diplomatskih kontakata,prebacivanju pitanja statusa Kosova na pravni teren i~vrstom protivljenju daljim priznavanjima Kosova u bi-lateralnim, a posebno u multilateralnim forumima. Di-

plomatska akci ja je jednostran potez zemlje, ali jeprebacivanje problema na pravni teren i protivljenje da-ljim priznanjima zahtevalo saveznike. Logi~an primaranizbor za Srbi ju bila je Ruska Federaci ja, zemlja ko joj pre-sedan nezavisnosti Kosova ni je odgovarao i zemlja ko jaima potrebu da neke svo je interese ostvari i na zapa-dnom Balkanu.

U periodu 2007-2009. godina Srbi ja je u~inila zaokretu spoljnoj politici u pravcu Rusi je. Taj zaokret se sasto- jao u otvorenom fo rmulisanju politike pribliàvanja Ru-si ji, uz paralelni kurs integraci je u EU. Razgovori o

prolasku gasovoda Ju`ni tok preko teritori je Srbi je iproda ji NIS-a otpo~eli su 2007. godine,5 otprilike u vre-me kada su se zavr{avali pregovori o statusu Kosovapod okriljem „tro jke“ – predstavnika EU, SAD i Rusi- je. Teè}i da osigura podr{ku Rusi je, srpska strana joj je predloìla unosan posao sa privatizaci jom Naftne in-dustri je Srbi je (NIS) u srazmeri 51% : 49% u korist ru-ske strane, u zamenu za obe}anje ruske strane da }emagistralni krak gasovoda Ju`ni tok pro}i kroz Srbi ju ida }e se izgraditi podzemno skladi{te gasa „Banatskidvor“ (oba u vlasni~koj strukturi 51% : 49% u korist

ruske strane).6

Posle va nrednih parlamentarnih izbora i formiranja no-ve vlade u julu 2008. godine politika oslanjanja na Ru-si ju po pitanju statusa Kosova, ali i drugih pitanja name|unarodnom planu, nastavila se. Od januara 2009.godine i konferenci je srpskih ambasadora u BeograduRusi ja je svrstana u istu ravan sa Briselom i Va{ingto-nom, ~ime je njena uloga uzdignuta u odnosu na peri-od od pre 2005. godine.7 Uz pomo} Rusi je, Srbi ja jeobezbedila podr{ku izglasavanju rezoluci je u Genera-lnoj skup{tini Ujedinjenih naci ja ko jom se traì saveto-

davno mi{ljenje od Me|unarodnog suda pravde o le-galnosti progla{enja nezavisnosti Kosova.

Konvergenci ja interesa Srbi je za o~uvanjem teritori ja-lnog integriteta i interesa Rusi je za spre~avanjem lega-lizaci je presedana nezavisnosti Kosova dodatno je bilopo ja~ano konkretnim – prakti~nim pribliàvanjem

izme|u dve zemlje. Pored naftno-gasnog aran`mana,otvoreno je predstavni{tvo Moskovske banke, a posto- je planovi i za ulazak drugih ve}ih ruskih banaka, po-put Gazprom banke, {to }e dodatno olak{ati uslove za{irenje ruskog biznisa u Srbi ji. Ostvario se i manji brojkomerci jalnih ruskih investici ja, a lista proizvoda na ko- je se ne pla}a ili se pla}a manja carina u posto je}emUgovoru o slobodnoj trgovini je pro{irena.8 Od aprila2009. godine ruski inènjeri rade na uklanjanju bombizaostalih iz vremena NATO bombardovanja,9 a i dru-ga saradnja u vo jnoj sferi je bila vidljiva.10 Prilikom po-

sete predsednika Medvedeva Srbi ji 20. oktobra 2009.godine potpisan je Sporazum u oblasti humanitarnihreagovanja, vanrednih situaci ja, spre~avanja elementa-rnih nepogoda i tehnogenih havari ja i uklanjanju njiho-vih posledica.

Kada je problem statusa Kosova preba~en na pravni te-ren, uz jasnu perspektivu da instituci je u ko jima Rusi jaima pravo veta ne}e dati pe~at priznanju Kosova, a po-sle usmene rasprave pred Me|unarodnim sudom pra-vde u Hagu, zaokruèn je period pribliàvanja Rusi je iSrbi je. Bez obzira na to {to je Srbi ja od kra ja 2009. go-

dine ispravila spoljnopoliti~ki kurs u pravcu transatla-ntske za jednice, uticaj Rusi je u Srbi ji je ostao netaknut,na nivou na ko jem ga je dovela kosovi zaci ja srpske spo-ljne politike.

* * *

Ministar odbrane Srbi je Dragan [utanovac je po~etkom2010. godine pokrenuo temu ~lanstva Srbi je u NATO-u.11 Sledila je burna reakci ja protivnika NATO-a u Srbi-

ji, ko ji su traìli da se o ovom pitanju odlu~u je nareferendumu.12 Vode}i opozicioni politi~ari su se svrsta-li uz ovu inici jativu. Ova inici jativa je zasnovana kakona emotivnom protivljenju NATO-u, usled uloge ko ju je NATO imao u bombardovanju Jugoslavi je 1999. go-dine, tako i na Rezoluci ji Narodne skup{tine 125/07 izdecembra 2007. godine ko jom se progla{ava vo jna ne-utralnost Srbi je do referenduma o ovom pitanju.

Ruski zvani~nici glasno su izrazili svo je mi{ljenje, odno-sno svo je protivljenje ~lanstvu Srbi je u NATO-u. Mini-star spoljnih poslova Lavrov je rekao kako misli da34



ve}ina u Srbi ji ne}e u NATO,13 predsednik spoljnopo-liti~kog komiteta ruske Dràvne dume Konstatin Kosa-~ov da bi ulazak Srbi je u NATO zna~io da „srpskinarod prihvata akci je NATO-a prema biv{oj Jugoslavi jii da prihvata nezavisnost Kosova“14, a na jdalje je oti{aoambasador Rusi je pri NATO-u ko ji je otvoreno nago-vestio da bi Rusi ja preispitala svoj stav u vezi sa Koso-

vom ako bi Srbi ja po{la put NATO-a.15 Ovaj ruski stavimao je odre|enog efekta s obzirom na to da su i mi-nistar spoljnih poslova Vuk Jeremi}16 i predsednik Bo-ris Tadi}17 demantovali ministra odbrane i perspektivuputa Srbi je u NATO iako je pitanje koliko je tu uticajimala ruska pozici ja a koliko realno sagledavanje mo-gu}nosti za integraci ju Srbi je u NATO, u kontekstu sa-da{nje politike prema statusu Kosova.

Razlog tvrdom ruskom protivljenju pribliàvanju Srbi- je i NATO-a leì u principi jelnom odnosu Rusi ja – NA-

TO. Za razliku od vo jne doktrine Ruske Federaci je iz2000. godine, kada NATO ni je pomenut, ve} je posto- jala maglovita formulaci ja spoljne pretnje oli~ene u „{i-renju vo jnih blokova na u{trb Ruske Federaci je“18, unovoj vo jnoj doktrini NATO je izri~ito pomenut kao„vo jna opa snost“ (ne i vo jna pretnja).19 Samim time,logi~no je o~ekivati po ja~an rad Rusi je protiv ~lanstvanjoj pri jateljskih dràva kao {to je Srbi ja u NATO-u.Rusi ja je svesna objektivnog poloà ja Srbi je i njenogokruènja, ali je tako|e svesna i ~injenice da bi ~lanstvoSrbi je u NATO-u unazadilo nekoliko va`nih ruskih inte-resa na zapadnom Balkanu, u oblasti energetike i be-

zbednosti, a Srbi ja bi bila vezana daleko ~vr{}e za SADnego {to je to sada slu~aj. Ako u trenutnoj situaci ji svo- je „vo jne neutralnosti“ Srbi ja razvi ja „strate{ko partne-rstvo“ u energetskoj sferi sa Ru si jom i pokazu je„zainteresovan pristup“ ruskoj inici jativi za zaklju~enjenovog ugovora o bezbednosti u Evropi,20 pitanje je dali bi to bio slu~aj u situaci ji u ko joj je Srbi ja ~lan NATO-a. Argumentu ju}i potrebu za zaklju~enjem novog ugo-vora o bezbednosti u Evropi, ruski zvani~nici su ~estogovorili, izme|u ostalog, da posto je}a bezbednosna ar-hitektura ni je dovoljno dobra, jer u Evropi posto je i ze-

mlje ko je nisu i ne teè da budu ~lanice NATO-a,o~igledno aludira ju}i i na Srbi ju izme|u ostalih.21

* * *

Rusi ja je odmah po otpo~injanju rasprave o statusu Ko-sova stavila do znanja da nezavisnost ne}e podràti.Ona taj stav ni je promenila uprkos nadanjima mnogihu transatlantskoj za jednici. Njeni razlozi leè u perce-pci ji nezavisnosti Kosova kao opasnog presedana – {to je stav ko ji deli ve}ina dràva na postsovjetskom pro-storu. Uprkos negiranju ~lanova transatlantske za jedni-

ce, presedan nezavisnosti Kosova preti da se negativnoodrazi na teritori jalni integritet Rusi je, ali i integritetdrugih zemalja u njenom susedstvu. Ovo je svakako je-dan od razloga za{to ni zemlje poput Ukra jine, Aze-rbe jdàna, Gruzi je i Moldavi je nisu priznale Kosovo.Osim toga, za{tita me|unarodnog prava je proklamo-vana polazna ta~ka ruske spoljne politike22 i jedno od

malobro jnih, ali jo{ uvek dostupnih oru`ja ko je Rusi jaima u nasto janju da o~uva status quo u me|unarodnimodnosima, u kome igra zapaènu ulogu, uprkos svomerealnom zna~a ju u svetu. Ovaj pravni konzervativizamRusi je ima za cilj da zadrì kakvu-takvu kontrolu nadrealpoliti~kim procesima u svetu, ko ji, posle bomba-rdovanja Jugoslavi je (1999) i intervenci je u Iraku(2003), kao i „obo jenih revoluci ja“ na postsovjetskomprostoru (2003-2005), prete da izmaknu njenoj ko-ntroli. Konzervativna za{tita me|unarodnog pravaomogu}u je Rusi ji i da izbaci sna`ne argumente, na

osnovu me|unarodnog prava, protiv pro{irenja NA-TO-a, protiv postavljanja vo jne infrastrukture u Isto-~noj Evropi i intervencionizma, a posebnounilateralizma SAD u svetu. Osim toga, NATO bomba-rdovanje Srbi je kao prva (izuzima ju}i ograni~ene uda-re na poloà je Srba u Bosni 1994. godine)23

intervenci ja od osnivanja ovog saveza pokazalo je da}e ruski stav u me|unarodnim odnosima biti ignorisanukoliko je suprotan su{tinskim interesima transatla-ntske za jednice. Samim time, posto ji ozbiljna realpoli-ti~ka vrednost u pitanju statusa Kosova, ko ju je slikovitoizrazio premi jer Rusi je Vladimir Putin prave}i paralelu

izme|u situaci je na Kosovu i u otcepljenim gruzi jskimprovinci jama:

S moralno-eti ~ke ta~ke gledi {ta, u potpunosti je osnovano pore|enje Kosova, precedenta Kosova, sa Abha zi jom i Ju - `nom Oseti jom. Ni kakve ra zli ke u su{ti ni nema. I ovde i ta - mo posto je etni ~ki konfli kti, i ovde i tamo je bi lo kr{enja zakona.24

Pitanje statusa Kosova je i vrlo prakti~no i upotrebljivopitanje u savremenim me|unarodnim odnosima. Pu-

tem ovog pitanja Rusi ja isti~e NATO-centri~an sistembezbednosti u Evropi jer je NATO je bombardovao Ko - sovo bez odluke Saveta be zbednosti UN, {to je posle do-velo do progla{enja nezavisnosti te pokra jine. Tako|e,potonje priznanje nezavisnosti Kosova od ve}ine ~lani-ca NATO-s Rusi ja vidi kao suprotno principu teritori- jalne celovitosti dràva i uop{te me|unarodnom pravu,za ~i je po{tovanje se Rusi ja zdu{no zalaè, ali tako|e ikao direktnu posledicu bombardovanja Srbi je.25 Sa dru-ge strane, NATO primerom intervenci je na Kosovu po-dvla ~i svo je (nad)pravne argumente da vrednosti ima juprioritet nad realpolitikom, odnosno da je imperativ 35



za{tite velikog bro ja potenci jalnih `rtava va`ni ji od ko-

nsenzusa na globalnom nivou sa dràvama kao {to jeRusi ja, ko je ne dele vrednosne sisteme i prioritete saNATO dràvama.

Me|utim, situaci ja se promenila 2008. godine i za NA-TO i za Rusi ju. NATO ni je mogao da obezbedi podr{kuza nezavisnost Kosova ~ak ni unutar svo jih ~lanica s ob-zirom na to da ~etiri od 28 ~la nica nisu priznale Koso-vo. Time se NATO susreo sa ograni~enjem sopstvenemogu}nosti kr{enja me|unarodnog prava. Kr{enje po-sto je}e norme zarad za{tite potenci jalnih `rtava od ma-

sovnog kr{enja humanitarnog i ljudskih prava sekvantitativno i kvalitativno razliku je od kr{enja posto- je}e norme me|unarodnog prava zarad stabilnosti – jer se sukobljene strane ne mogu dogovoriti o statusu.Sa druge strane, Rusi ja je povodom priznavanja jedno-strano progla{ene nezavisnosti Kosova tako|e prome-nila politi~ku kalkulaci ju. Naime, odmah poslepriznanja nezavisnosti Kosova ruski lideri su stavili doznanja da }e to biti presedan i da }e imati posledica uGruzi ji. Odnosi sa de fakto reìmima u Abhazi ji i Ju-`noj Oseti ji u Gruzi ji su formalizovani.26 Napad gruzi- jskih snaga na grad Chinvali u Ju`noj Oseti ji je dao Rusi ji

povoda da odgovori na priznanje nezavisnosti Kosova.Rusi ja je priznala ove dve provinci je 26. avgusta 2008.godine. Pravda ju}i sada sopstveno kr{enje me|unaro-dnog prava, Rusi ja je mutatis mutandis, iskoristila argu-mente dràva transatlantske za jednice u slu~a ju Kosova(masovna kr{enja ljudskih prava napadom na grad, ne-mogu}nost da se obezbedi na drugi na~in bezbedno-st, {to je istovremeno i odgovor Rusi je na ignorisanjeu slu~a ju Kosova. Suo~ena sa optu`bama da je nedo-sledna u svo jem tuma~enju i primeni me|unarodnogprava s obzirom na to da je po pitanju Kosova imalasasvim druga~i ji stav, Rusi ja je formulisala da je ta~noda se slu~a jevi Kosova i Abhazi je i Ju`ne Oseti je ne mo-gu uporediti, jer Srbi ja ni je napala Kosovo kao Gruzi ja Ju`nu Oseti ju, te je slu~aj Ju`ne Oseti je sui generis slu-~aj a ne slu~aj Kosova.27

i

Realpoliti~ki u~inak je, me|utim, sasvim razli~it u ta dvarazli~ita slu~a ja. Naime, Kosovo je priznalo 65 dràva,uklju~u ju}i i ve}inu zemalja ~lanica transatlantske za jedni-ce, dok su Abhazi ju i Ju nu Oseti ju priznale ~etiri drà-ve (Rusi ja, Nikaragva, Venecuela i Nauru). Samim time,bez obzira na rezultat pravne analize pitanja statusa svih

ovih provinci ja, vidljiv je doma{aj argumentaci ja ko je stra-

ne koriste, kao i realan uticaj u me|unarodnim odnosi-ma ko ji ima Rusi ja i zemlje transatlantske za jednice.

Pitanje Kosova osta je za Rusi ju otvoreno iako joj je ja-sno da na njegovo kona~no re{enje ne moè mnogoda uti~e, izuzev da spre~i legalizaci ju statusa u telima uko jima ima veto. Povla~e}i svo je trupe sa Kosova, doavgusta 2003. godine, Rusi ja se povukla na nivo raspra-ve o principima i me|unarodnom pravu u vezi sa ovimpitanjem i oslobodila sebe odgovornosti da uti~e nanjegovo re{enje. Prilikom posete predsednika Medve-

deva Srbi ji dnevni list Kurir je ~ak objavio da je predse-dnik Medvedev traìo od predsednika Tadi}a da nemenja politiku u odnosu na Kosovo.28 Bez obzira na ta-~nost ovog navoda, ~injenica je da Kosovo figurira u od-nosima izme|u Rusi je i Srbi je kako kao srpski pri oritettako i kao deo platforme na ko joj Rusi ja gradi svo juopozici ju politici transatlantske za jednice.

* * *

Fokusiranje na status Kosova i formulaci ja politike okoovog pitanja je donekle stabilizovala unutra{nje politi-

~ke prilike u Srbi ji, {to je omogu}ilo nastavak reformina evropskom putu. Zemlje transatlantske za jednicenisu previ{e pritiskale vlasti u Beogradu, ose}a ju}i de-likatnost poloà ja u ko jem se ove nalaze. Me|utim, insi-stiranjem na pribliàvanju, odnosno na „strate{kompartnerstvu“29 sa Rusi jom, bez realnog sagledavanjaRusi je i njenih interesa i prioriteta u me|unarodnimodnosima, te insistiranjem na kratkoro~nim koristimako je ovo pribliàvanje nosi, Srbi ja je sebe dovela u po-zici ju da Rusi ja danas moè objektivno da uti~e na ja-vno mnjenje, pa i na formulisanje spoljnopoliti~kihprioriteta Srbi je. Samim time, prostor za spoljnopoli-ti~ko manevrisanje je dodatno oteàno, bez obzira naproblem statusa Kosova.

Srbi ja mora da uzme u obzir realnu analizu do ko jemere }e kratkoro~ni potezi, ma koliko zasnovani nasu{tinskim prioritetima, dovesti do dvostrukog negati-vnog efekta: po ja~anog ruskog utica ja na unutra{njeprilike u Srbi ji, {to ne}e biti dugo prihvatljivo za transa-tlantsku za jednicu, i onemogu}i }e dalje integraci jeSrbi je i neuspeha na planu o~uvanja teritori jalnog inte-griteta zemlje. n36



37

NAPOMENE:

1 Tadi}: „EU na jva`ni ji cilj“, 12. januar 2009, dostupno na:http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy =2009&mm= 01&dd=12&nav_category=11&version=print

2 Ekspoze saveznog ministra za inostrane poslove Gorana Svila-novi}a u Saveznoj skup{tini SRJ,http://www.mfa.rs/Srpski/Foreinframe.htm

3 Posle progla{enja nezavisnosti Kosova deo tada{nje vlada ju}ekoalici je je za`murio ~ak i na paljenje ambasada zemalja ko jesu bile percipirane kao krivci za „otimanje Kosova“.

4 Ovakve optu`be su i bile iznete 26. oktobra 2008, Vo jislav Ko-{tunica, Priznanje Euleksa je priznanje nezavisnosti,http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/9/Srbi ja/24180/

Priznanje+Euleksa+je+priznanje+nezavisnosti.html5 Milan Simurdi}, Ruska energetska politika i Balkan, str.4.

http://www.isac-fund.org/lat/publishing.php6 [o jgu: Za Rusi ju cena NIS-a gotova stvar, Dnevnik, utorak, 23.

septembar 2008, http://www.naslovi.net/2008-09-23/dne-vnik/so jgu-za-rusi ju-cena-nis-a-gotova-stvar /833240

7 Beta, 12. januara 2009, „Predsednik Tadi} rekao je da su spo-ljnopoliti~ki prioriteti Srbi je odbrana Kosova, evropska integra-ci ja i ja~anje regionalne saradnje. On je ukazao i da spoljnapolitika Srbi je po~iva na razvi janju odnosa sa EU, Rusi jom iSAD. “Srbi ja ima tri stuba spoljne politike, to su Evropska unija, Rusi ja i SAD.” http://www.msp.gov.rs/Srpski/Bilteni/Srpski/ b120109_s.html

8 Ratifikovan Sl. list Savezne Republike Jugoslavi je - Me|unarodni

ugovori”, br. 1/2001.9 Prema podacima ruskog Ministarstva za vanredne situaci je, od

6. aprila do 12. avgusta, speci jalisti iz Centra za spasateljneoperaci je sa posebnim rizikom ovog ministarstva ispitano je539.413 m2 teritori je. a planira se rad na jo{ 418.000. Na|eno je 177 eksplozivnih naprava, na ruskom jeziku dostupno na:http://www.mchs.gov.ru/portal_news/detail.php?ID=22992

10 Dogovoren remont aviona MIG-29, 23. decembar 2006,http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2006&mm=12&dd=23&nav_id=224736

11 Intervju, Dragan [utanovac, ministar odbrane, Press 9. 1.2010, [utanovac: Srbi ja u NATO, {to da ne, http://www.pre-ssonline.rs/sr/vesti/vesti_dana/story/95318/%C5%A0uta-novac:+Srbi ja+u+NATO,%C5%A1to+da+ne.html

12 Be}kovi}: Odluku o NATO ne donositi iza le|a gra|ana 12. 1.2010, http://www.blic.rs/Vesti/Politika/171951/Grupa-od-200-Intelektualaca-za-referendum-o-NATO-

13 Novosti, 22. 1. 2010Lavrov: NATO ne donosi re{enje,http://www.novosti.rs/code/navigate.php?Id=1&status=je-dna&vest=168804&title_add=Lavrov%3A%20 NA-TO%20ne%20donosi%20re%C5%A1enje&kword_add=lavrov%2C%20sergej%20lavrov

14 http://www.srbi janet.rs/vesti/vesti-iz-zemlje/43095-kosaov-rusi ja-ne-bi-razumela-odluku-srbi je-da-udje-u-nato.html

15 B92, Rogozin: Mo`ete u NATO, bez Kosova, 6. februar 2010,http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2010&mm=02&dd=06&nav_id=409229

16 B92, Jeremi}: Saradnja sa svim akterima, 6. februar 2010,

http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2010&mm=02&dd=06&nav_ca tegory=11&nav_id=409270

17 Danas, Nepotreban referendum o NATO, 14. februar 2010,http://www.danas.rs/danasrs/politika/nepotreban_refere-ndum_o_nato.56.html?news_id=183687

18 Vo jna doktrina Ruske Federaci je 21. aprila 2000,http://www.iss.niiit.ru/doktrins/doktr02.htm

19 Vo jna doktrina Ruske Federaci je, 5. februara 2010, http://ne-ws.kremlin.ru/ref_notes/461

20 Stenogram izjava i odgovora na pitanja medi ja ministra spoljnihposlova Rusi je S.V. Lavrova na za jedni~koj pres-konferenci ji o re-zultatima pregovora s ministrom spoljnih poslova Srbi je V. Jere-mi}em, Moskva 20. februara 2009 (Стенограмма выступ-

ления и ответов на вопросы СМИ Министра иностранных

дел России С.В.Лаврова на совместной пресс-конфере-

нции по итогам переговоров с Министром иностранныхдел Сербии В.Еремичем, Москва, 20 февраля 2009 года),dostupno na: http://www.mid.ru/brp_4.nsf/0/ B38351266782BAE6C32575670037ABC8

21 Vidi Dr. Vladimir Voronkov, The European Security TreatyAfter Corfu, str. 2 www.crep.ch/en/pdf/09-07-13+Voro-nkov+article_ENG.pdf

22 Vladavina prava u me|unarodnim odnosima je drugi prioritetRuske Federaci je, vidi: Koncepci ja spoljne politike Ruske Fede-raci je (Концепция внешней политики Российской Феде-

рации), 12. jula 2008, http://archi ve.kremlin.ru/te xt/docs/2008/07/204108.shtml

23 James Headley, Russia and the Balkans, Foreign Poli cy from Yeltsinto Putin, (New York, NY: Columbia University Press 2008),

str. 150 – 155.24 Istina, ova izjava je potom precizirana da ne zna~i da }e Rusi ja

priznati Kosovo. ITAR Tass, susret izme|u premi jera Rusi je Pu-tina i predsednika Ju`ne Oseti je Koko jti ja, dostupno na:http://www.itar-tass.com/level2.html?NewsID=14271740&Pa-geNum=0 , tako|e http://news.mail.ru/politics/2853710 Po-gledati i vest sa RTS-a, dostupnu na:http://www.rts.rs/page/ stories/sr/story/9/Srbi ja/116721/Putin+o+Kosovu+i+Abhazi ji.html

25 Komentar zvani~nog predstavnika Ministarstva spoljnih poslovaRusi je u vezi sa 10-godi{njicom po~etka bombardovanja Jugo-slavi je, (Комментарий официального представителя МИД

России А.А.Нестеренко в связи с 10-летием начала нато-

вских бомбардировок Югославии),

http://www.mid.ru/Brp_4.nsf/arh/CD4437FE 5D59A-C21C325758300245215?OpenDocument

26 Russia Moves to Legalize Ties with Abkhazia, S.Ossetia,http://www.civil.ge/eng/article.php?id=17591&search=Ru-ssia%20Abkhazia%20ties

27 Sergej Lavrov, Licem u lice sa Amerikom: Izme|u nekonfronta-ci je i konvergenci je, @urnal „Profil“, br. 38, oktobar 2008, naruskom jeziku dostupna na: http://www.mid.ru/Brp_4.nsf/arh/B3C8684DEA14B242C32574E1002FD07B?OpenDocument

28 Dnevni list Kurir, 21. oktobar 2009, Slo`na bra}a, http://ku-rir-info.rs/clanak/politika/kurir-21-10-2009/slozna-braca

29 @arko Petrovi}, "Rusko-srpsko strate{ko partnerstvo: sadr`inai doma{a j", dostupno na: http://www.isac-fund.org/lat/publi-shing.php



Od po~etka devedesetih godina pro{log stolje}a svi li-deri kosovskih Albanaca kontinuirano su izraàvaliop~injenost Sjevernoatlantskom ali jansom, sanja ju}i o~lanstvu Kosova u tom savezu. Postati dio NATO-a, alii EU-a, dio je politi~ke i sigurnosne vizi je neophodneza izgradnju zapadno ori jentiranog, demokratskog dru-{tva u zemlji u ko joj Albanci ~ine ve}inu i gdje su mu-slimani ve}ina od ukupno dva miliona stanovnika. Odprvog histori jskog lidera Kosova i prvog predsjednika

Ibrahima Rugove do sada{njeg {efa dràve Fatmira Se- jdiua i premi jera Hashima Thaçi ja – svi oni su eksplici-tno, ne ostavlja ju}i mjesta za imalo sumnje, u mnogoprilika izjavljivali da ~lanstvo u NATO-u ni je samo ciljKosova, nego i njegova sudbina.

S progla{enjem nezavisnosti Kosova, 17. februara2008., san o ~lanstvu u NATO-u i ostalim zapadnimstrukturama postao je realan politi~ki cilj, za ko ji sesmatralo da moè biti postignut za nekoliko godina,posebno zbog toga {to je sam NATO stalno prisutanna Kosovu, a od juna 1999. njegova misi ja, KFOR, pra-

kti~no sluì kao kosovska vo jska. Ovakav stav o pri-bliàvanju NATO-u kosovski lideri ~esto ponavlja ju,pogotovo predsjednik Se jdiu, ko ji je nedavno objavioda je ~lanstvo u NATO-u dio vizi je Kosova za budu-}nost.1

Ovakva politika uìva veliku podr{ku apsolutne ve}inestanovni{tva Kosova. I dok je u ve}ini kosovskih Alba-naca ukori jenjeno duboko nepovjerenje prema politiciEuropske uni je prema Kosovu i Albancima – zbog ope-tovanog histori jskog neuspjeha EU-a da im pomogneu opravdanim zahtjevima da Kosovo dobi je slobodu inezavisnost – ogromna ve}ina ga ji potpuno druga~i jeosje}a je prema NATO-u, mada su mnoge ~lanice NA-TO-a istovremeno i ~lanice EU-a, dok NATO-ova poli-tika prema nezavisnom Kosovu ima sli~an „neutralnistatus“, ba{ kao i politika EU-a.

Uop}e ni je te{ko razumjeti za{to NATO tako dobrokotira me|u Albancima na Kosovu. Na kra ju kra jeva,Savez je u{ao u svoj prvi rat kako bi odbranio Kosovoi njegov narod. Tokom „humanitarne intervenci je“, ka-ko je kasni je ta operaci ja nazvana, NATO je 1999. go-38

Tema brojaIzazovi ko ji sto je pred euroatlantskiminte graci jama na Kosovu

EULEX tek treba da pokažeKosovarima da je ozbiljan.

Piše: Agron Bajrami

Autor je glavni urednik kosovskog dnevnika “Koha Ditore”.

"Američka veza"

na Kosovu



dine 78 dana vodio zra~ni rat protiv Srbi je – zgodnonazvan Operaci ja savezni~ka snaga – zbog dugotra jnei ekstremno lo{e vladavine Beograda nad Kosovom te,kona~no, poku{a ja da etni~ki o~isti teritori ju Kosovaod Albanaca. Pokreta~ka snaga iza intervenci je bila jeameri~ka administraci ja predsjednika Billa Clintona, avodila ju je dràvna ta jnica Madeleine Albright.2

NATO-ov rat zbog Kosova pokazao se kao prili~no ko-mplicirano pitanje, izaziva ju}i unutra{nja neslaganja ~ak i me|u ~lanicama NATO-a, te duboki sraz sa Rusi jomko ji je kulminirao otvorenim nepri jateljstvom u vri je-me kada je Sjevernoatlantski savez obiljeàvao 50. go-di{njicu posto janja.3

Zra~na kampanja zavr{ena je u junu 1999., kada jeSrbi ja u makedonskom gradi}u Kumanovu, u blizini gra-nice s Kosovom, potpisala da }e se potpuno i efekti-

vno povu}i s Kosova. Vo jno-tehni~ki sporazum, {irepoznat kao Sporazum iz Kumanova, otvorio je vratatrupama NATO-a da u|u na Kosovo, gdje ih je naroddo~ekao kao oslobodioce. Bio je to do tada nevi|enizraz naklonosti naroda prema vo jnicima u stranim uni -formama – takvo ne{to Europa ni je vidjela od kra jaDrugog svjetskog rata. Pored toga {to da je detaljanopis aktivnosti svakog dana Operaci je savezni~ka sna-ga, u knjizi „Vo|enje modernog rata“ tada{nji SACE-UR NATO-a, general Wesley K. Clark, tako|er opisu jezahvalnost i duboke emoci je kosovskih Albanaca pre-ma ameri~kim vo jnicima ko ji su u{li u grad Ferizaj na-

kon {to su se Srbi povukli.4

I danas KFOR – mirovna misi ja na Kosovu predvo|enaNATO-om – uìva na jve}e mogu}e odobravanje javno-sti, ne samo u pore|enju s drugim me|unarodnim mi-si jama, kao {to su Misi ja UN-a na Kosovu (UNMIK) iliMisi ja vladavine prava Europske uni je (EULEX), nego iu pore|enju s doma}im instituci jama. U posljednjemGallupovom istraìvanju javnog mni jenja provedenompro{le jeseni 90 posto kosovskih Albanaca NATO sta-vlja na vrh liste instituci ja u ko je ima ju povjerenja, {to

je vi{i stepen povjerenja od onog ko ji uìva ju ~ak i vje-rske ustanove (86 posto), instituci je EU-a (78 posto) ilidràvna vlada (66 posto). Nivo povjerenja u NATO na- jvi{i je u regi ji, jer je u ve}ini ostalih zemalja stepen po-vjerenja prema NATO-u ispod 50 posto, s tim da suSrbi janci daleko na jnepovjerljivi ji prema savezu, sa 15posto onih ko ji ima ju povjerenja u njega.5

Kad se govori o Kosovu i NATO-u, ne treba smetnutis uma faktor ko ji ovaj odnos ~ini jo{ bliìm nego {to bise o~ekivalo: Sjedinjene Ameri~ke Dràve. Histori jskise na Kosovu NATO smatra nekom vrstom produè-

ne vo jne ruke SAD-a u Europi. U stvarnosti, barem izperspektive Kosovara, ova pretpostavka izgleda vi{e ne-go prirodna i o~igledna: administraci ja u Washingtonupod Billom Clintonom i dràvnom ta jnicom Albrightbila je pokreta~ka snaga iza mirovnih pregovora odrà-nih 1999. u francuskom dvorcu Rambouillet, a zatim iu Parizu – ~i ji je neuspjeh prethodio NATO-ovoj ka-

mpanji osloba|anja Kosova.6

Samu zra~nu kampanju predvodio je tada{nji vrhovnikomandant NATO-a u Europi (SACEUR), ameri~kigeneral sa ~etiri zvjezdice Wesley Clark, ko ji ovaj ratopisu je kao „pobjedu za stotine hiljada Albanaca pre-ma ko jima se lo{e postupalo, ko ji su bili napadani iprotjerivani iz svo jih domova i svo je zemlje“, kao i„vi{e od pobjede za NATO... rat je bio li~na pobjedaza sve nas ko ji smo radili na tome da skrenemo pa-`nju na Milo{evi}eve planove usmjerene protiv Koso-

va i borili se da zaustavimo i, na kra ju, poni{timo,etni~ko ~i{}enje“.7

Amerika je postala tako duboko angaìrana na Koso-vu protiv Srbi je, te se na kra ju okrenula vo jnoj sili iratu, tokom doga|a ja ko je su neki zvani~nici Clinto-nove Bi jele ku}e smatrali „na jgorom vanjskopoliti-~kom krizom njegovog mandata“, {to je okon~ano„prvim ratom u ko jem su u~estvovale snage NATO-au njegovoj 50 godina dugoj histori ji“. Uz opozici ju sasvih strana, unutar SAD-a i NATO-a, ali i izvana, ispo-stavilo se da je rat na Kosovu „kra jnji me|unarodni

ònglerski akt“, ali i svo jevrsni test zapadnog savezako ji je Clinton skro jio istovremeno sa {irenjem NA-TO-a na istok Europe.8

âk i danas, pod ameri~kim vodstvom, NATO igra gla-vnu ulogu u izgradnji kosovske dràve, nasuprot ono-me {to bi „neutralni status“ deklarirane politike mogaosugerirati; mada zvani~no ne prizna je nezavisnost Ko-sova, NATO je odgovoran za supervizi ju i podr{kuobuci multietni~kih, profesionalnih Kosovskih sigurno-snih snaga (KSF) ko je su pod civilnom kontrolom.9

Iako KSF bro ji svega 2.500 aktivnih vo jnika i 800 re-zervista, lahko je naoruàn i nema te{kog naoruànjakao {to su tenkovi i te{ka artiljeri ja, niti ima ofanzivnezra~ne kapacitete, radi se o instituci ji nezavisne Repu-blike Kosovo, a zvani~ni ci u Pri{tini smatra ju ga vo jnomformaci jom ko ja je obu~ena da preuzme vo jne odgo-vornosti od NATO-a kada se mirovne trupe potpunopovuku. Ovakav stav nedavno je u intervjuu za Asso-ciated Press naglasio premi jer Kosova Hashim Thaçi.Komentira ju}i nedavno smanjenje bro ja vo jnika KFOR-a – taj broj je u januaru 2010. smanjen na 10.000, uz 39



na jave daljnjih smanjenja u budu}nosti – Thaçi je izra-zio uvjerenje da su snage KSF-a dobro pripremljeneda preuzmu ulogu NATO-a na Kosovu, doda ju}i da„ne smi je do}i do sigurnosnog i odbrambenog vaku-

uma na Kosovu“.10

S druge strane, Beograd kontinuirano izraàva sumnjeu pogledu NATO-ovih namjera i njegove misi je na Ko-sovu. Istog dana kada je Kosovo proglasilo nezavisno-st, 18. februara 2008., bukvalno nekoliko minutanakon {to je parlament u Pri{tini izglasao stvaranje ne-zavisne Republike Kosovo, srbi janski premi jer Vo jislavKo{tunica je u Beogradu etiketirao Kosovo kao „la`nudràvu ko ju su stvorili NATO i Amerika“.11

Ovakav stav Srbi je samo je osnaìo pozitivan stav pre-

ma NATO-u i SAD-u me|u Kosovarima, dok je ameri-~ka baza Bondsteel, u blizini grada Ferizaj na Kosovu,postala simbol ove „ameri~ke veze“ izme|u NATO-a iKosova.

I dok Ameriku na Kosovu gotovo oboàva ju, to ni jeslu~aj s Europskom uni jom uprkos ~injenici da su eu-ropske integraci je i ~lanstvo u EU-u deklarirani prima-rni ciljevi Pri{tine. Razlozi za ovo su bro jni i seù daljeod dana{njih problema, idu}i duboko u histori jski ko-ntroverzan anga`man europskih velikih sila na Kosovu

i u regi ji u posljednjih sto godina; pad Otomanskog ca-rstva i mirovne konferenci je nakon Prvog svjetskog ra-ta rezultirali su sporazumima ko ji su Kosovo ostavilipod srpskom upravom, dok je ve}ina europskih silaignorirala i odbacivala zahtjeve kosovskih Albanca.12

Danas je ovakvo histori jsko iskustvo pra}eno dodatnimgubljenjem iluzi ja o Europi, kako EU nastavlja svo ju ko-ntroverznu i u su{tini neefikasnu politiku prema Koso-vu, s posljednjim potezom ko jim je svoj status naKosovu identificirala kao „neutralan“. Kako pet drà-va ~lanica EU-a ne prizna je Kosovo, a ve}ina od 22 ze-

mlje prizna je, EU misi ja vladavine prava na Kosovu, EU-LEX, ko ja bi trebala pomagati i nadgledati rad koso-vske polici je, pravosudnog sistema i sistema carina, imaobimne i dugotra jne pote{ko}e pri raspore|ivanju i

djelovanju. Mada je EULEX do sada na jve}a civilna mi-si ja pokrenuta pod okriljem za jedni~ke europske sigu-rnosne i odbrambene politike (CSDP), te su mumandat dogovorili ministri EU-a 4. februara 2008., tre-balo je skoro godinu dana da se pripadnici EULEX-arasporede i obave po~etne pripreme za rad. Zbog unu-tra{njih neslaganja o nezavisnosti Kosova, EULEX je po-~eo s radom tek 9. decembra 2008., dok na sjeveruKosova, podru~ju ko jim dominira srpska manjina i ko- je je zapravo pod kontrolom paralelnih instituci ja ko jekontrolira Beograd, misi ja EU-a jo{ ni je u potpunostiraspore|ena, niti je zapo~ela puni rad.13i

Zato, dvi je godine nakon {to je EU odlu~ila da po{aljesvo ju misi ju na Kosovo, EULEX tek treba da pokaèKosovarima da li je ozbiljan i u stanju da radi ono zbog~ega je i stigao u zemlju.

Naravno, EU je grupa od 27 zemalja, i Kosovo ni je je-dni primjer gdje posto je razlike me|u njima, {to rezu-ltira kompromisima ili ~ak potpunim izostankom bilokakve politike. Za razliku od SAD-a, Europska uni ja jo{nema potpuno definiranu vanjsku politiku, a proces iz-

gradnje za jedni~kih stavova zasnovan na konsenzusu~esto dovodi Bruxelles u rizik da ne pro|e va`ne te-stove, kakav je onaj s ko jim se EU suo~ava na Kosovu.

Problemi EULEX-a su na vi{e na~ina simptomati~ni zaEU na Kosovu. ak i tokom UN-ove administraci je od1999. do 2008., kada je EU bila jedan od stupovaUNMIK-a te je bila zaduèna za obnovu privrede Ko-sova, rezultati su dramati~no izostali; Kosovo se danasi dalje bori s visokim stepenom nezaposlenosti od oko40 posto, kao i s visokim stepenom korupci je u drà-vnoj upravi i javnom sektoru, {to odvra}a ve}inu stra-40



41

nih investici ja. Proces privatizaci je, nekada hvaljen odzvani~nika UN-a i EU-a kao temelj nove ekonomi je koja }e biti izgra|ena na Kosovu, ni je donio nikakva po-bolj{anja. Privatni sektor i dalje je prili~no slab, a vlada

je jo{ uvi jek na jve}i poslodavac i investitor u zemlji.

Iako za ovako sumornu sliku ni je odgovorna samo EU,vi{e je nego o~ito da je Uni ja povukla kistom neke odna jva`ni jih poteza sivom bo jom. Nepovjerenja premaeuropskoj politici nisu bile po{te|ene ni snage KFOR-a, posebno tokom prvih godina nakon rata 1999. UMitrovici, gradu na sjeveru Kosova, albansko stanovni-{tvo ~esto je optuìvalo francuske vo jnike iz sastavaKFOR-a da su odgovorni za etni~ku podjelu grada, dok su neki i{li jo{ dalje, tvrde}i da je to direktna posljedi-ca politike francuske vlade prema Kosovu i Srbi ji. U to

vri jeme bilo je i kredibilnih medi jskih izvje{ta ja premako jima je veza izme|u Pariza i Beograda utjecala napona{anje francuskih vo jnika u mirovnim misi jama naKosovu i u Bosni.14

[ta god da je istina, vi|enje Europe kao manje pouzda-ne i ne tako pri jateljske u odnosu na SAD osta je du-boko ukori jenjeno me|u kosovskim Albancima. A uzkompliciranu situaci ju u ko joj se Kosovo na{lo u odno-su na perspektivu pridruìvanja EU-u, ne samo kao po-sljednja zemlja u nizu onih ko je se nada ju ~lanstvu nego

i {to se osje}a depresivno i sasvim izdano zbog nemo-gu}nosti da bude stavljena u razmatranje ~ak i kad supitanju manje europske „mrkve“, kao {to su liberali-zaci ja viznog reìma, ni je ~udno {to Kosovo traì dasmjernice stignu preko Atlantika.Ali, ve}ina Kosovara potpuno je svjesna da euroatla-ntske integraci je za Pri{tinu nisu ne{to {to bi moglo bi-ti brzo dostignuto, ~ak i kada ne bilo problema u vezis priznavanjem nezavisnosti. Pred Kosovom je dug putukoliko èli da u|e u NATO i EU. Kao {to pokazu jeizvje{taj Eu ropske komisi je o napretku na Kosovu iz2009., mnogo toga treba uraditi kako bi se ispunili po-

liti~ki i ekonomski kriteri ji te dosegnuli europski sta-ndardi.15

S druge strane, ~ak i kada Kosovo bude u stanju zado-

voljiti potrebne kriteri je, osta je ~injenica da nezavisno-st zemlje, progla{ena 17. februara 2008., jo{ ni jepriznata u tolikoj mjeri da bi osigurala Pri{tini glatku ibrzu integraci ju u me|unarodnu za jednicu, a posebnou transatlantske instituci je. To, za jedno sa srpskim op-strukci jama, ostavlja Kosovo, kao i ci jelu regi ju, u uzbu-rkanim vodama pro{losti, gdje nestabilnost vreba izasvakog ugla. n

NAPOMENE:

1 Odjel za javne informacije i komunikacije, Ured predsjednika Ko-sova, www.president-ksgov.net

2 Madeleine Albright, Madam Secretary , (New York, NY: MiramaxBooks, 2003).

3 Wesley Clark, Waging Modern War , (Cambridge, MA: Public Af-fairs, 2001); John Norris, Collision Course: NATO, Russia and Ko- sovo, (Westport, CT: Praeger, 2005).

4 W. Clark, Waging Modern War.5 Gallup Balkan Monitor, www.balkan-monitor.eu.6 M. Albright, Madam Secretary 7 W. Clark, Waging Modern War.8 Sidney Blumenthal, The Clinton Wars, (New York, NY: Farrar,

Straus and Giroux, 2003).9 NATO’s Role in Kosovo, www.nato.int.10 Premier says Kosovo’s security ready for NATO trim, Associated

Press wire report, February 17th 2010.11 Vojislav Kostnuca, konferencija za {tampu u sjedi{tu vlade Srbije,

srpskenovinske agencije, 17. februar 2008.12 Noel Malcolm, Kosovo: A Shot History , (London: Macmillan Pu-

blishers Ltd, 1998).13 European Union Rule of Law Mission in Kosovo’s web site

www.eulex-kosovo.eu14 Chuck Sudetic, ‘’Reluctant Gendarme’’, The Atlantic Monthly ,

April 2000.15 European Commission Progress Report on Kosovo,

http://www.delprn.ec.europa.eu/



Skoro dvadeset godina nakon okon~anja hladnoga ra-ta i raspada biv{e Jugoslavi je zemlje s tog prostora da-nas se postupno uklju~u ju u sigurnosni sistem ko ji se{iri i dogra|u je pod okriljem {to ga pruà Sjevernoatla-ntski savez (NATO). Bez obzira na to da li se kao pu-nopravne ~lanice NATO-a ve} aktivno “ugra|u ju” u tajokvir, da li su uklju~ene u integraci jski ciklus ko ji vodika takvom ~lanstvu, ili jo{ uvi jek razmatra ju alternati-vne sigurnosne koncepte, zemlje regi je ovom procesu

pristupa ju bri`ljivo vode}i ra~una o na jmanje tri klju-~na elementa: vlastitom nacionalnom interesu, geopo-liti~kom kontekstu i doma}em javnom mni jenju.

Na ovom mjestu ~ini se zanimljivim, a mogu}e i kori-snim, podsjetiti na kod nas manje poznate po jedinostio sigurnosno-politi~kim izazovima i dilemama pred ko- je je, u znatno druga~i jim povi jesno-politi~kim okolno-stima, bila stavljena i s ko jima se u vrlo osjetljivomrazdoblju po svoj opstanak suo~ila Titova Jugoslavi jakra jem 1940-ih i po~etkom 1950-ih godina, kao i s ulo-gom ko ju je tada odigrao NATO. Jugoslavenski odnos

prema NATO-u tada su tako|er diktirali dràvni inte-res i globalni raspored snaga, ali i javno mni jenje, bezobzira na to koliko je bilo strogo kontrolirano jedno-parti jskom stegom.

* * *

U zavr{nim godinama Drugoga svjetskog rata i nakonduèg okli jevanja Sjedinjene Ameri~ke Dràve i VelikaBritani ja odlu~ili su podràti partizanski pokret u Jugo-slavi ji usprkos neskrivenoj namjeri vo|e tog pokreta, Jo-sipa Broza Tita (1892-1980), da u zemlji uvedekomunisti~ku vlast. Za Washington i London ~inilo sekorisni jim stati na Titovu stranu negoli podràti Kralje-vsku vo jsku u otad`bini, odnosno ~etni~ki pokret gene-rala Dragoljuba Draè Mihailovi}a (1893-1946), ko ji jeborbu protiv jugoslavenskih komunista pretpostavio bo-rbi protiv njema~ke okupaci je. Ako je u prvim godina-ma rata zapadnim saveznicima bio prihvatljiv stav jugoslavenske kraljevske vlade u izbjegli{tvu (u Londo-nu) i njenog vo jnog zapovjednika na terenu da “treba~ekati” povoljni je okolnosti kako bi se pokrenula borbaprotiv njema~kih i tali janskih okupaci jskih snaga u Jugo-42

Tema brojaIz prošlosti za budućnost

Jugoslavi ja će za Zapad biti

korisni ja ako ostane

jedinstvena izvan NATO-a

nego ako u njega uđe

podi jeljena, uvjeravao je Tito

Britance i Amerikance.

Piše: Vlado Azinović

Autor je docent na Fakultetu političkihnauka Univerziteta u Sarajevu

Kako je Tito

(is)koristio NATO



slavi ji, po~etkom 1944., u vri jeme priprema za skoro sa-vezni~ko iskrcavanje u francuskoj Normandi ji, Mihailo-vi}evo “~ekanje” vi{e ni je bilo dovoljno. Britanci iAmerikanci odlu~ili su tada podràti Tita i njegove pa-rtizane, ko ji su jo{ 1941. godine prihvatili stav da “nema~ekanja” i ko ji su borbu protiv okupaci je zemlje organi-zirano po~eli jo{ u ljeto 1941. godine. Ameri~ko-brita-

nski izbor bio je vo|en jednostavnim pragmatizmom ko ji je nalagao da se prakti~no podrì oruàni otpor ko jimsu partizani vezivali njema~ke vo jne formaci je na Balka-nu u osvit “dana D” (“D-Day” – savezni~ki kodni nazivza po~etak invazi je Normandi je, 6. juna 1944. godine).

Gotovo istovjetan pragmatizam, u znatno promi jenje-nim geopoliti~kim okolnostima, naveo je zapadne sa-veznike da podrè Tita i nekoliko godina kasni je, nakonnjegovog razlaza s vo|om sovjetske dràve i njene Ko-munisti~ke parti je Josifom Visarionovi~em Staljinom

(1879-1953) i isklju~ivanja Jugoslavi je iz Kominforma1948. godine. Kada su se na kon po~etne sumnje uvje-rile da je doista stvaran do tada te{ko zamisliv raskidsavezni{tva izme|u Tita i Staljina, odnosno Jugoslavi jei Saveza Sovjetskih Soci jalisti~kih Republika (SSSR), Sje -dinjene Ameri~ke Dràve su stavile do znanja Titu damoè ra~unati na njihovu pomo}. U Washingtonu jeproci jenjeno da bi opstanak neovisne Jugoslavi je, izvanpodru~ja sovjetske dominaci je, predstavljao ozbiljanudarac za vlasti u Moskvi. Analiza ameri~ke Sredi{njeobavje{ta jne agenci je (Central Intelligence Agency –CIA) iz tog vremena zaklju~ila je kako je “Titov otpor

Kominformu prouzrokovao prvi veliki raskol u sovje-tskoj imperi ji satelitskih dràva i uzdrmao sam temeljstaljinisti~kog koncepta sovjetske ekspanzi je u komuni-sti~kom svi jetu”.1

Odluka administraci je ameri~kog predsjednika HarryjaTrumana (1884-1972) da podrì odmetnute jugoslave-nske komuniste bila je zasnovana na nacionalnom inte-resu ko ji je nalagao: (1) ohrabrivanje soci jalisti~kihzemalja da uspostave i odrè neovisnost od SovjetskogSaveza; (2) poticanje odrìvih, alternativnih modela so-

ci jalisti~kog razvo ja, kao protuteè dominantnom sovje-tskom sistemu; i (3) napor za uspostavu stabilnosti naprostoru ko ji je kroz povi jest bio izvor nesigurnosti.Ameri~ka podr{ka Titu predstavljala je ideolo{ki izazovStaljinu, a u geostrate{kom pogledu ja~ala je blokadusovjetske sfere utjeca ja na Jadranu, te uz to osiguravalaopstanak jugoslavenskog alternativnog puta u soci jali-zam, kao vidljivog i privla~nog modela za druge zemljeko je bi se eljele osloboditi sovjetske dominaci je.

Istodobno, Tito je u vri jeme raskida sa SSSR-om naunutra{njem planu osiguravao jedinstvo zemlje kombi-

naci jom brutalne represi je nad politi~kim neistomi{lje-nicima i nagra|ivanja onih ko ji su mu ostali odani.Usporedo s time ja~ala je centralizaci ja dràvne upra-ve pod kontrolom vlada ju}e parti je.2 Reìm se odràodi jelom zahvalju ju}i i ekonomskoj pomo}i ko ju su Sje-dinjene Dràve osigurale Titu putem Me|unarodnogmonetarnog fonda, Svjetske banke, ameri~ke Uvozno-

izvozne (Export-Import) banke, kao i obnovi trgovinesa Zapadom nakon 1949. godine.

Iako su ekonomski aktivno podràvale Tita u sukobusa Staljinom, Sjedinjene Ameri~ke Dràve nisu nikadaformalno preuzele obavezu da se vo jno angaìra ju uobrani Jugoslavi je. Usprkos tome, Washington je svevri jeme hladnoga rata osta jao namjerno neodre|en upogledu mogu}e ameri~ke reakci je u slu~a ju da Mo-skva poku{a vo jnim putem ponovo uspostavitidominaci ju nad Jugoslavi jom ili od nje odsje}i Rusi ji tra-

dicionalno skloni je Srbi ju, Crnu Goru i Makedoni ju. Idok su Sovjeti 1968. mogli oruànom silom skr{iti usta-nak u êhoslova~koj, uvjereni da to ne}e izazvati vo- jnu reakci ju SAD-a ili NATO-a, Moskva nikada ni jemogla s takvom sigurno{}u ra~unati i na istovjetnuuzdrànost Zapada u slu~a ju da se Isto~ni blok odvaìna poku{aj invazi je na Jugoslavi ju.

Na vrhuncu krize u jugoslavensko-sovjetskim odnosi-ma, izme|u 1949. i 1953. godine, Sjedinjene Dràve suupozorile Sovjetski Savez da Zapad ne}e pasivno pro-matrati poku{aj nasilnog pokoravanja odmetnutih ju-

goslavenskih komunista. Ovo upozorenje odigralo jemo`da presudnu ulogu u Staljinovoj odluci da se uzdrìod otvorenog rata protiv Jugoslavi je i da se, umjestotoga, odlu~i destabilizirati tu zemlju ekonomskom blo-kadom, diplomatskim pritiskom, seri jom oruànih pro-vokaci ja na jugoslavenskoj granici sa sovjetskimsatelitskim dràvama – Bugarskom, Rumunjskom i Ma-dàrskom, te ubacivanjem agenata i poticanjem unu-tra{njeg nezadovoljstva u Jugoslavi ji. Sude}i po kasni jimsvjedo~anstvima ruskoga mar{ala Georgi ja A. @ukovai madàrskoga generala Bele Kiralya, Staljin je ipak

izdao i nalog za razradu plana vo jne intervenci je pro-tiv Jugoslavi je ko ja je pretpostavljala upade i brzeprodore tenkovskih brigada iz vi{e pravaca, kao i veli-ki padobranski desant na Bosnu i Hercegovinu.3

Sve do isklju~enja Jugoslavi je iz Kominforma 1948. go-dine planovi zapadnih saveznika za obranu kontinenta-lne Europe u slu~a ju op}e sovjetske invazi je predvi|alisu potpuno povla~enje s toga prostora, sve do obalaAtlantika. No, u to vri jeme zamjenik zapovjednika Vr-hovne komande novoformiranog Sjevernoatlantskogsaveza i glavni planer rasporeda NATO snaga u Euro- 43



pi, britanski mar{al Bernard Montgomery (1887-1976)zatra io je revizi ju europskih obrambenih planova. Vje-

rovao je da je kontinentalnu Europu mogu}e obranitiuspostavljanjem lini je obrane uz ri jeku Ra jnu ili duÀlpi ako bi se prethodno Jugoslavi ju moglo navesti dapodrì obranu Itali je i di jelova Austri je, ko ja je u to vri- jeme jo{ uvi jek bila pod okupaci jom saveznika.

Ova nova NATO-ova strategi ja obrane na Ra jni pretpo-stavljala je koncentriranje snaga ko je bi usporile sovje-tski prodor sa istoka i omogu}ile pokretanje strate{kihzra~nih napada iz NATO baza u Velikoj Britani ji. Slabastrana ovoga plana leàla je u ~injenici da u to vri jeme

NATO jednostavno ni je raspolagao dovoljnim bro jemvo jnika ko ji bi se na Ra jni mogli uspje{no odupri jeti so-vjetskoj invazi ji i zna~a jni je je usporiti. Svjesno nedo-stataka ove strategi je, zapovjedni{tvo britanske vo jskeoci jenilo je da bi “uspostava i odrànje tali jansko-au-stri jskog mostobrana u ju`noj Europi omogu}ili stvara-nje upori{ta za protunapad, kao i efikasni ju obranubaza u Velikoj Britani ji”.4 Ostvarenje Montgomeryje-vog plana za postavljanje NATO-ove obrambene lini jeu srce Europe, umjesto na obale Francuske i Belgi je, uznatnoj je mjeri ovisilo od raspleta jugoslavensko-sovje-tskog spora.

Na Zapadu se smatralo da bi, zbog svo jih geografskihkarakteristika i poloà ja, Ljubljanska kotlina, u ko joj le-ì glavni grad Sloveni je, u slu~a ju rata s Isto~nim blo-kom, mogla posluìti za brzi prodor sovjetskih snagaiz Madàrske u Itali ju, te da bi bilo korisno da jugosla-venska vo jska u tom podru~ju razmjesti zna~a jne sna-ge ko je bi se mogle suprotstaviti takvom prodoru.Ukratko, vjerovalo se da bi podr{ka odva janju Jugosla-vi je od podru~ja sovjetske dominaci je omogu}ila pro-vedbu novih planova NATO-a za obranu Itali je iAustri je.

Ameri~ki vo jni predstavnici upozorili su vlasti u Beogra-du da }e se u slu~a ju rata sa Zapadom Sovjeti poku{a-ti probiti iz Madàrske kroz Sloveni ju do Itali je te izBugarske kroz Makedoni ju do Albani je i tako rasci je-piti Jugoslavi ju i odvo jiti je od Gr~ke.5 Iako je u to vri- jeme Jugoslavenska narodna armi ja (JNA) po snaziregularne vo jske i mobilizaci jskog potenci jala smatra-na tre}om vo jnom silom u Europi, NATO je proci jenioda ona ne bi bila u stanju izdràti takav koordiniran so-vjetski udar. Jugoslavenskim je vlastima re~eno da bi

obrambena sposobnost zemlje bila znatno oja~ana ka-da bi, za jedno s NATO-om, prihvatile da sjeveroisto-

~na Itali ja, Jugoslavi ja i Gr~ka postanu jedinstvenobrambeni prostor. U Beogradu su planovi za obranu Jugoslavi je u slu~a ju sovjetskog napada prilago|eni ovojprocjeni, a dodatno ljudstvo i oru`je JNA raspore|enisu za obranu Ljubljanske kotline na sjeveru i doline Va-rdara prema Solunu na jugu zemlje. Jugoslavenska stra-na je zauzvrat dobila pomo} ko ja je uklju~ivalaisporuke ameri~kih vo jnih aviona i druge opreme, kaoi stalnu ekonomsku pomo} ko ja joj je omogu}ila dastekne jedinstven tretman i privilegi je kakve u to vri je-me na Zapadu ni je imala ni jedna komunisti~ka zemlja.

Prema rani jem dogovoru, ameri~ke isporuke vo jnih avi-ona, tenkova i te{kog naoruànja kori{tene su na jvi{eza opremanje formaci ja JNA raspore|enih za obranuLjubljanske kotline.

Jugoslavi ja je po~etkom 1950-ih tako postala vaàn ia-ko ne i klju~an dio NATO-ovog obrambenog planiranjau Europi, pa se vremenom aktualizirala i mogu}nostnjene integraci je u zapadnu vo jnu ali jansu. Diskusi ja otome vo|ena je dugo, pa ~ak i nakon Staljinove smrti1953. godine, kada su Jugoslavi ja i Sovjetski Savez po-~eli pregovarati o pomirenju. Ipak, ulazak Jugoslavi je u

NATO ni je nikada bio osobito izgledan. Tito je u vi{enavrata uvjeravao ameri~ke i britanske predstavnike da}e u slu~a ju izbi janja rata sa Sovjetskim Savezom u Eu-ropi Jugoslavi ja odmah pre}i na stranu Zapada.6 Zapo-vjedni{tvo NATO-a je Titova uvjeravanja prihvatiloozbiljno, pa je u razradi obrambenih planova za slu~ajsovjetskog napada na Zapadnu Europu uklju~ilo strate-{ku procjenu u ko joj se navodi kako }e Jugoslavi ja “~ak i ako sama ne bude prva napadnuta, biti spremna su-djelovati u otporu sovjetskom bloku zbog vlastitih ra-zloga”.7 Usprkos tome, Tito je bio odlu~an izbje}ividljivi je pribliàvanje NATO-u zbog mogu}e reakci jedoma}e javnosti. Tokom razgovora u Beogradu 1952.godine s britanskim ministrom vanjskih poslova Antho-nyjem Edenom, Tito je rekao kako “narod u Jugoslavi jirazumi je i odobrava korake ko je je vlada poduzela ka-ko bi se unapri jedili odnosi za Zapadom”, ali je tako-|er dodao kako je uvjeren da jugoslavenska javnost nebi razumjela priklju~ivanje zemlje NATO-u. “Klju~no jeda se ovome pristupa u fazama, kako se ne bi izgu bilapodr{ka javnosti. Jugoslavi ja }e biti korisni ja za Zapadako ostane jedinstvena izvan NATO-a, nego ako podi- jeljena u njega u|e”, rekao je Tito Edenu.8 Jugoslave-44



nski ~elnik bio je odlu~an izbje}i bilo kakvo vidljivi je itje{nje povezivanje s NATO-om ko je bi u doma}oj ja-vnosti moglo biti interpretirano kao “provokativnoudruìvanje s agresorskim savezom”, ali isto tako izbje-}i i do jam da je pribliìo Jugoslavi ju bilo ko jem od dvasuprotstavljena vo jno-politi~ka bloka.9

Uglavnom uravnoteèn poloàj izme|u dvi ju supersilaTito je uspio odràti i nakon 1955. i svog spektakula-rnog pomirenja s novim sovjetskim liderom NikitomHru{~ovim (1894-1971). Tito je nastavio balansiratiizme|u dva bloka, povremeno koketira ju}i s jednim ilis drugim, i ~esto koriste}i njihov antagonizam kako bi

iznudio financi jsku i vo jnu pomo}.

Neovisnost od Moskve, ali i nastavak izgradnje jedno-parti jske komunisti~ke diktature omogu}ili su Jugosla-vi ji da tokom hladnoga rata i konteksta blokovskepodi jeljenosti svi jeta zadrì jedinstven poloàj izme|uIstoka i Zapada. U razli~itim fazama toga razdoblja obasu se bloka pribliàvala Jugoslavi ji, ali je nisu uspjeli zasebe vezati. Na kra ju, i jednima i drugima postalo jepodjednako va`no spri je~iti da ta zemlja tra jno pre|ena “drugu stranu”.

Takva geopoliti~ka postavka je na dramati~an na~inokon~ana gotovo istodobnom implozi jom Isto~nog blo-ka i okon~anjem hladnoga rata, odnosno po~etkom ra-tova za neovisnost republika biv{e Jugoslavi je. Nakonpostkonfliktne unutra{nje konsolidaci je zemalja njenihnasljednica i po~etka njihove tranzici je ka funkciona-lnim demokraci jama otvoreno je i pitanje novih sigu-rnosnih okvira i savezni{tava. U okolnostima u ko jimavi{e ni je bilo ni hladnoga rata, ni Sovjetskog Saveza, ni Jugoslavi je, i u ko jima je nakon {ezdeset godina NATOostao ri jetka preostala konstanta, bilo je, i jo{ je uvi-

jek, premalo odrìvih sigurnosnih alternativa. Iako dioEuropljana mo`da i dalje vjeru je da je NATO-ov raisond’être jo{ uvi jek isti kao u vri jeme hladnoga rata – “tokeep the Americans in, Russians out and Germans do-wn” – NATO ni po formi ni po sadrà ju vi{e ni je isti.Uz to, uloga ko ju je Savez odigrao u zaustavljanju ra-tova na prostoru biv{e Jugoslavi je, kao i promi jenjenkarakter izazova s ko jima se Ali jansa suo~ava, posebnonakon teroristi~kih napada na Sjedinjene Dràve 11. se-ptembra 2001. godine, ne dopu{ta ju dràvama regi jeda se za ulazak u NATO opredjelju ju samo pukim au-tomatizmom. Bri`ljiva procjena mogu}ih dobitaka i gu-

bitaka te sraz tog ishoda s vitalnim nacionalnim intere-sima trebali bi kvalitativno pomo}i proces dono{enjaodluke o odnosu prema NATO-u, ali ga i svesti u do-menu racionalnog i odgovornog promi{ljanja. Kao {toto na svoj na~in sugerira i spomenuta epizoda iz epo-he Titove Jugoslavi je, uvaàvanje stava javnosti trebalobi biti neizostavan dio toga procesa. n

NAPOMENE:

1 Central Intelligence Agency: The Trend of Soviet-Yugoslav relations ORE 49-48. Copy No. 1. President’s Secretary’sFiles. November 18, 1948. Vi{e o ovome u: Nick Ceh ,U.S. Diplomatic Records On Relations With YugoslaviaDuring the Early Cold War, 1948- 1957 (New York: Co-lumbia University Press, 2002), str. 54.

2 Me|u stranim diplomatima koji su sluìli u Jugoslavijipo~etkom 1950-ih kruìla je izreka da je to zemlja sa“sedam susjeda, {est republika, pet nacija, ~etiri je-zika, tri religije, dva pisma i samo jednim vo|om”.Walter A. Roberts, Tito, Mihailovic and the Alies, 1941- 1945 (New Brunswick: Rutgers University Press,1972), str. 5.

3 Vi{e o ovome u: Vojtech Mastny, “NATO in the Be-holder’s Eye: Soviet Perceptions and Policies, 1949-1956”, Cold War International History Project, WorkingPaper No. 35, Woodrow Wilson International Cen-ter for Scholars, Washington D.C., March 2002.

4 Public Record Office, DEFE 5/31, Ministry of Defense,Chiefs of Staff Committee, Defense of Europe in TheShort Term, Copy No. 56, 31st May, 1951.

5

Public Record Office, Foreign Service Papers, 1952-53,FO 371/102166: 177675, 18th September 1952.6 Ibid., 22. aprila 1952.7 Public Record Office, DEFE, Ministry of Defense,

Chiefs of Staff Committee: Plan Fairfax. Copy No. 42.27th November, 1952.

8 Public Record Office: “Record of the meeting betweenSecretary of State and Marshall Tito at the White Palacein Belgrade, after luncheon on Thursday, 18th September 1952. Foreign Office Papers, 1952-53. FO 371/ 102166:177675.

9 Ibid., 31th December 1951. 45



Centar za obuku i podr{ku mirovnim operaci jama uvo jnoj bazi Butmir ima dva ulaza: sa ’Federalne’ i ’RS’strane, kaù nam tokom sigurnosne provjere na kapi jiokruènoj bodljikavom ìcom. Ovakvo „neutralno“,{turo i hladno vo jno okruènje ni je obe}avalo mnogo~lanovima Atlantske inici jative ko ji su odlu~ili provestidan u Centru za obuku i podr{ku mirovnim operaci ja-ma. Ali atmosfera se dramati~no promi jenila pri ula-sku u modernu bi jelu zgradu ko ja se izdva ja od vo jnih

monta`nih baraka {to dominira ju bazom.

Centar je opremljen po posljednjoj tehnologi ji: u svi je-tloj laboratori ji za engleski jezik zati~emo grupu stu-denata; nekoliko studenata iz Bosne i Hercegovine istudentica iz Novog Sada, Srbi ja. Ljubazno nas pozdra-vlja ju i odmah se vra}a ju grupnom radu. Dr. KenanDautovi}, direktor Centra, s osmi jehom kaè: „Ovdjerazvi jamo duh pozitivne konkurenci je. Svi se trude dabudu {to bolji, ali uìva ju i u grupnom radu.“

Dr. Dautovi} i njegova asistentica Sla|ana Cvi janovi}upozna ju nas sa istori jom Centra. Prvobitna ide ja bila je limitirana na izgradnju objekta u ko jem bi zara}enestrane mogle nesmetano pregovarati, i to u prostoruko ji bi svi osje}ali svo jim. Inici jalna ide ja, ali i kasni je na-sto janje da se za nju dobi je podr{ka bosanskohercego-va~kih politi~kih struktura, stigla je od Velike Britani je.

„Centar je formalno osnovan 2003. godine, a premazacrtanom planu bit }e pod supervizi jom Velike Brita-ni je deset godina, nakon ~ega je planirano da Centar upotpunosti preuzmu vlasti Bosne i Hercegovine. Na-

kon osnivanja razmi{ljalo se o mogu}im aktivnostimaunutar Centra, a po{to je u me|uvremenu BiH odlu-~ila u~estvovati u mirovnim operaci jama glavni fokus jestavljen na tu ide ju“, kaè dr. Dautovi}.

Sam centar i treninzi ko je on nudi predstavlja ju dio me-|unarodnog pro jekta u ko jem u~estvu je sedamnaestzemalja, me|u ko jima su, pored Velike Britani je, Po-ljska, Turska, Austri ja, Njema~ka, Ma|arska, SAD, Ma-kedoni ja, Hrvatska... Prvobitna misi ja ovog centra zaostvarivanje multinacionalne saradnje u Oruànim sna-gama BiH je relativno brzo ostvarena, pogotovo nakon46

Reportaža Atlantska inicijativa u posjetiCentru za obuku i podrškumirovnim operacijama

Centar u Butmiru,

jedan od 15 takvih u svi jetu,

pruža međunarodno priznatu

edukaci ju i trening za mlade

oficire Oružanih snaga BiH.

Piše: Jasna Pekić

Autorica je studentica master pro gramana Fakultetu za kriminalistiku,

kriminolo gi ju i si gurnosne studi jeUniverziteta u Sara jevu.

Vrhunskim obrazovanjem

do NATO standarda



reforme odbrane 2006. godine. Od tada je njegovaosnovna misi ja omogu}avanje me|unarodno priznateedukaci je i treninga za odabrane mlade oficire Oruà-nih snaga BiH.

Potvrdu uspjeha i rezultata Centar je dobio 2008. go-dine, kada ga je NATO proglasio PfP (Partnership forPeace – Partnerstvo za mir) centrom, jednim od pe-tnaest u svi jetu! Dr. Dautovi} nagla{ava: „Izuzme li se[kola engleskog jezika u Sloveni ji, ovo je jedini PfP ce-ntar u regi ji. Ostali su u Be~u, @enevi, Kaliforni ji...“

Koliko je vri jedan certifikat iz ove obrazovne instituci- je potvr|u je i ~injenica da su u~esnici i polaznici ku-rseva ne samo vo jna lica iz Oruànih snaga BiH negose za edukaci ju pri javlju ju i na jbolji studenti Univerzi-teta u Sara jevu, zaposlenici Ministarstva vanjskih po-slova BiH, studenti iz Srbi je, Makedoni je i drugihzemalja. Odabrani kandidati uìva ju u privilegi jama ITintegrirane nastave, u pristupu internetu, smart bo-ardu i biblioteci.

U~e{}e u kursevima je besplatno za sve ko ji budu oda-brani da ih poha|a ju. Svi kursevi i nastava odvi ja ju se

na engleskom jeziku. Zahtjev za poznavanjem engle-skog jezika je na nivou NATO stanag 333. Polaznici mo-gu unapri jediti znanje putem obuke u Centru jer suponu|eni i uporedni kursevi engleskog jezika.

Osnovna edukaci ja ko ju Centar nudi je obuka kroz {e -st me|unarodno priznatih kurseva, ali ~esto organizi-ra i druge programe, seminare, treninge i doga|a je.Kurs za {tabne oficire jedan je od nose}ih programaCentra i zbog iznimno dobrih rezultata postao je po-znat {irom regi je. Statistika to potvr|u je: od 2006. go-dine odràno je ukupno deset kurseva i obu~eno 276

oficira Oruànih snaga BiH. Me|unarodni karakter Ce-ntra potvr|u ju certifikati 73 strana dràvljanina ko ji sutako|er kompletirali ovu obuku.

Posebnu vri jednost ovog kursa predstavlja obuka i pri-prema mladih oficira (poru~nika, kapetana, ma jora) zamirovne misi je. Me|utim, s obzirom na to da su samooni na jbolji dobili priliku da u~estvu ju u ovakvoj elitnojedukaci ji, uprava Centra odlu~ila je oformiti i mobilnetimove ko ji bi vr{ili terensku edukaci ju i tako dali je-dnake mogu}nosti i ostalim pripadnicima Oruànihsnaga BiH. Dr. Dautovi} nam ponosno kaè: „Trenu- 47

Amfiteatar PSTOC-a



tno je jedan pokretni tim u [estoj brigadi u Banjoj Lu-ci“, i isti~e da je od uklju~enja mobilnih timova brojobu~enih oficira i podoficira porastao na impresivnih

1.100. „Ima ju}i u vidu to da BiH raspolaè sa 10.000vo jnika u OSBiH, to zna~i da je ve} 10 posto njih pro-{lo kroz trening“, doda je Sla|ana Cvi janovi}.

Osnovni {tabni kurs sasto ji se iz dvi je cjeline modula-rnog karaktera: kurs za osnovne oficirske vje{tine, tj.za mla|e oficire (junior course), ko ji tra je 21 sedmicu,uz svakodnevna predavanja u tri semestra. Tokom pre-davanja u prvom semestru ~ita ju se karte, prati se pro-ces dono{enja odluka u OS... U drugom semestrufokus je na operaci jama podr{ke miru i prakti~nim vje-

`bama.

Pored osnovnog {tabnog kursa, ovaj centar nudi i vrloaktuelni kurs netradicionalnih pri jetnji (terorizam, pro-tupobunjeni~ke operaci je, podr{ka civilnoj vlasti itd.).U ponudi su i kurs me|unarodnih odnosa, me|unaro-dnog humanitarnog prava i medi ja u operaci jama po-dr{ke miru.

Dr. Dautovi} kaè: „Ba{ zato {to se u posljednje vri- jeme vo jska smatra posljednjim izvorom mo}i u sa-vremenom svi jetu, na predavanjima se insistira na

sveobuhvatnom pristupu. Sada{nje krize se ne mo-gu rje{avati vo jnim putem, i zato je vo jska sporedna...Na predavanjima se, naprimjer, provode takozvane

vje`be plavih beretki na ko jima se inscenira ju stvarnisloèni dràvni problemi s nevladinim organizaci ja-ma i ministarstvima u ulogama savjetnika pri rje{ava-nju krize. Dr. Dautovi} to ovako opisu je:„Napravimo scenarij afri~ke republike Merango, koja, naprimjer, mora da ri je{i svo je probleme sa izbje-glicama, zdravstvenu krizu, ili ne{to sli~no. Takvavje`ba podrazumi jeva pra}enje i shva}anje situaci je –od dono{enja rezoluci je do njene provedbe, provo-|enje odluka UN-a i odluka jedinica, izvo|enje vje-`bi plavih beretki... Ovakav pristup obuhvata ~itav

proces, od nastanka problema do njegovog rje{ava-nja, i tako da je sveobuhvatnu sliku realnosti nekedru{tvene ili dràvne problematike.“

U Centru planira ju i razvi janje novih kurseva i semina-ra, ne samo za mla|e oficire oruànih snaga nego i zavi{e oficire, ali i {ire sigurnosne za jednice (Ministarstvoodbrane, Ministarstvo sigurnosti, SIPA, OSA, civilna za-{tita), na ~emu insistira ministar odbrane BiH SelmoCikoti}. Centar bi trebao uvesti i zasebne module sa-mo za pripadnike Oruànih snaga BiH, ko ji bi se odrà-vali na maternjem jeziku, dok bi moduli na engleskom48

U~ionica u Centru



jeziku bili za me|unarodne u~esnike. Trenutno se radii na tome da univerzitet odobri stjecanje ECTS bodo-va, pa ~ak i dobi janje zvani~ne titule magistra (MA).

Unutar Centra posto je jo{ i Odjel za istraìvanje i ra-zvoj te Sektor za razvoj {kolovanja vi{ih nivoa oficira irazvoj doktrine. Budu}nost ove instituci je leì u istra-

ìva~koj djelatnosti – Centar raspolaè impresivnombibliotekom. Sla|ana Cvi janovi} kaè: „Ukupan brojzaposlenih je 47, i za jedno zaista funkcioni{emo savr{e-no, kao jedan slo`ni tim.“

Jo{ jedan pokazatelj kvaliteta i primjenjivosti znanja ste-~enog na ovim kursevima je to da su vo jnici s certifika-tom Centra glavni kandidati za mirovne misi je uinostranstvu. Evaluaci je njihovog rada na nastavi {aljuse Ministarstvu odbrane.

Vizi ja Centra je, kako je rekao komandant Dautovi}, dabude aktivan na tri nivoa: globalnom, regionalnom i na-cionalnom. Na globalnom nivou to je PfP centar ko jinudi partnerski radni program od oko 1.500 aktivno-sti i oko 4.500 podaktivnosti, s tim da je svim me|una-rodnim partnerima omogu}eno da doprinesu kvalitetuposto je}ih kurseva, ali i u stvaranju i po nudi vlastitihprograma. Me|u pro jektima na me|unarodnom nivousu Korupci ja u Oruànim snagama, @ene u odbrambe-nim strukturama (podràn od SAD-a) i drugi.

Na regionalnom ni vou doprinos Centra je u uklju~e-

nju u Jadransku povelju, ~ime je potvr|ena spremnostda se podrì rad jo{ dva regionalna centra: Kru{evac uSrbi ji i Skoplje u Makedoni ji. To podrazumi jeva regiona-lnu saradnju ovih tri ju centara i u~e{}e u upravi, fina-nsiranju, kadrovima te sveukupnu raspodjelu zadataka

i strate{ko planiranje. Bosanskohercegova~ki centarima ulogu regionalne }eli je za saradnju, rad na sinhro-nizaci ji kataloga kurseva ovih centara te stvaranje bazeeksperata predava~a.

„Na nacionalnom nivou Centar predstavlja komanduza transformaci ju, poput one u NATO-u“, kaè dr. Da-utovi} i doda je: „Ekspertizu ko ja se ovdje moè ste}i iko ju mi nudimo posjedu je samo ri jetki broj zemalja ~la-nica NATO-a.“ Bez pre judiciranja politi~kih odluka,ovdje se vr{e temeljne pripreme i obuka vo jnika za sve

okolnosti i izazove mirovnih operaci ja. „Ovakav siste-mski pristup obuci je novi i za NATO. Samim tim {tosmo se prilagodili NATO standardima i principima zna-tno je olak{an na{ put ka ~lanstvu“, doda je Sla|anaCvi janovi}. n

49

Kenan Dautovi}

Sla|ana Cvi janovi}



50

Danas, vi{e od 14 godina nakon {to je De jtonskim spo-razumom okon~an rat u Bosni i Hercegovini, ~ini se da je zemlja bliè ponovnom slomu i krizi nego ikada pri- je od kra ja rata naovamo. Osnovni razlog za takvusituaci ju leì u nefunkcionalnoj ustavnoj strukturi ko jusu Sjedinjene Ameri~ke Dràve 1995. podmetnule Bo-sni i Hercegovini. Ipak, razlog zbog ko jeg su problemiisplivali na povr{inu upravo sada, 14 godina nakon Da-ytona, mora se traìti u me|unarodnim okolnostima,

ko je su mnogo nepovoljni je za BiH nego {to su bile ~ak i usred protekle de ceni je, kada je oporavak izgledaona juspje{ni ji. Da bi se razumjela trenutna kriza u Bo-sni i Hercegovini, potrebno je ispitati geopoliti~kefaktore ko ji otkriva ju kako je prolazan bio oporavak zasnovan na povr{nim reformama me|unarodne admi-nistraci je ko je nisu uspjele ri je{iti temeljne mane ustrukturi bosanske dràve nakon 1995. godine.

Bosanskohercegova~ka kriza se, pri je svega, manifesti-ra u agresivnom separatisti~kom karakteru reìmaMilorada Dodika, premi jera Republike Srpske (RS).

Dodik otvoreno govori o secesi ji tog entiteta; RS je ne-davno usvo jila zakon o referendumu, ko ji je, izgleda, stim ciljem i sro~en. Pro{lo je vri jeme retorike vodstvabosanskih Srba od pri je nekoliko godina, retorike koja je govorila o pomirenju i umjerenosti. Dodik se sadabu~no angaìra u poricanju zvjerstava povezanih s ra-tnim zlo~inima ko je su po~inili Srbi. Nedavno je toplodo~ekao Biljanu Plav{i}, osu|enu za ratne zlo~ine, na-kon {to je ona pri jevremeno oslobo|ena iz zatvora u[vedsko j1 . Istovremeno, posto je indici je da bi Bo{nja-ci na objavu nezavisnosti RS-a odgovorili povratkom u

rat. Takav sukob ne bi ostao ograni~en na Bosnu i He-rcegovinu. Odlaze}i predsjednik Hrvatske StjepanMesi} nedavno je zapri jetio da bi Hrvatska vo jno odgo-vorila na poku{aj otcjepljenja RS-a.

Suo~ena s opasno{}u novog kolapsa u Bosni i Herce-govini, me|unarodna za jednica po~inje da se budi, alise i dalje ~ini da ni je u stanju odlu~no odgovoriti. Pre-govori o ustavnoj reformi vo|eni pro{le jeseni uButmiru kod Sara jeva, ko je su sazvali predstavnici Evro-pske uni je i SAD-a, zavr{eni su bez rezultata. Butmirskipaket predlagao je samo minimalno “~a~kanje” po

Međunarodna politika u BiHPolitika međunarodne za jednice prema BiH od Daytona do danas

Zapadne države nema ju

volje da poduzmu radikalne

mjere potrebne kako bi se

promi jenio pravac

dezintegraci jskog procesa

u BiH. A ako se Bosna iHercegovina uruši, ci jeli

poredak na zapadnom

Balkanu mogao bi se

urušiti s njom.

Piše: Marko Attila Hoare

Autor je predavač na londonskomUniverzitetu Kingston(Kingston University).

Bosna i Hercegovina –

klimavi temelj Balkana



ustavnoj strukturi BiH – strukturi ko ja se dokazala kaoneprovediva u praksi.2 Zbog toga je danas Bosna i He-rcegovina, ina~e velika mrlja na ugledu EU-a i SAD-a izdevedesetih godina 20. stolje}a u di jelu Evrope ko ji jebio komunisti~ki, jedina zemlja u regi ji ~i ja perspektivane izgleda sja jno.

Primjer Bosne naru{ava model apsolutnog napretka urazvo ju Evrope tokom 1989. godine, i to zahti jeva obja-{njenje. Bosna i Hercegovina je zemlja s neprovedivimustavnim poretkom, ko ji onemogu}ava funkcioniranjedràve. BiH je podi jeljena na dva entiteta – RS i Fede-raci ju Bosne i Hercegovine, dvonacionalni entitetBo{njaka i Hrvata. Centralna dràva je potpuno osla-bljena jer je ve}ina ovlasti prenesena na entitete. RS jena jodrìvi ja kao entitet, za {ta su zaslu`ni unitarna stru-ktura i nacionalna homogenost tog di jela zemlje.Me|utim, ta odrìvost lo{a je za Bosnu i Hercegovinu,

jer {to je taj entitet ja~i ja~a je i njegova sposobnost daopstruira funkcioniranje BiH. Sna`ni ja Republika Srpskaomogu}ava rukovodstvu toga entiteta da ustra je u po-ku{a jima ostvarivanja svoga cilja – a to je de facto ili de jure nezavisna dràva bosanskih Srba.

Upravo suprotno od ovoga, Federaci jom BiH domini-ra ju elementi ko ji podràva ju ili prihva}a ju unitarnuBosnu i Hercegovinu. Federaci ja BiH bi, u principu,mogla djelovati kao nukleus obnovljene Bosne i Herce-govine. Me|utim, FBiH je hendikepirana razlikamaizme|u Bo{njaka i Hrvata, pri ~emu se Hrvati osje}a-

ju marginalizirani od bro j~ano dominantnih Bo{njaka.Uz to, ustavna struktura Federaci je BiH paralizirana jepodjelom ovog entiteta na kantone – administrativne jedinice ko je smanju ju ovlasti Federalne vlade. Bosa-nska dràva je tako onesposobljena podjelom ovlastiizme|u vi{estrukih slo jeva birokrati je i slabljenjem onihorgana dràve ko ji bi u principu trebali djelovati kaointegrira ju}i faktori, odnosno centralne i federalne vla-sti. Bosanskohercegova~ka ekonomi ja jeonesposobljena ogromnim tro{kovima te iste birokra-ti je, kao i velikom korupci jom bh. politi~ke klase.

U me|uvremenu, konfliktni ciljevi bo{nja~kih, srpskihi hrvatskih politi~ara dovode do toga da dràva ne mo-è biti reformirana jer bi bilo kakvi koraci ko ji bipromovirali sna`ni ju i funkcionalni ju bh. dr avu i ko ji biuìvali podr{ku bosanskih elemenata ko ji su za integra-ci ju – pri je svih Bo{njaka, ali i Srba i Hrvata ko ji nisunacionalisti – bili osporeni od politi~ara iz RS-a iz istihrazloga. Reintegraci ja Bosne i Hercegovine bi stoga za-hti jevala mjere ko je bi bile unilateralno nametnuteuprkos protivljenju Srba i mo`da Hrvata, a me|una-rodna za jednica ni je spremna da uradi ne{to takvo.

Ustvari, Bosna i Hercegovina sluì kao poniàva ju}a le-kci ja da uspje{an posli jeratni oporavak ne moè bitipostignut ako se rat ne okon~a na pravednim osnova-ma i ako se ne nametne sporazum napravljen tako dabude funkcionalan. Ovo bi se moglo ilustrirati pore|e-njem de jtonske nagodbe s dogovorom postignutim uEvropi nakon Drugog svjetskog rata. Savezni~ke snage

potpuno su porazile Njema~ku u Drugom svjetskomratu; Njema~ka je bila prisiljena da se preda bezuvje-tno; njema~ki ratni zlo~inci su pogubljeni nakonsu|enja; sama Njema~ka je svedena na pravu mjeru,teritori jalno isparcelisana i okupirana. Dakle, uspje{anposli jeratni oporavak Evrope bio je mogu} – ali na ova-kvim osnovama. U slu~a ju Bosne i Hercegovine ciljevii politike me|unarodne za jednice nisu se mogli vi{e ra-zlikovati od gore navedenog (po jam “me|unarodnaza jednica” ovdje podrazumi jeva sile ko je su nametnu-le dogovor).

Prilikom nametanja dogovora za Bosnu i Hercegovinu1995. godine cilj SAD-a i demokratskih evropskih drà-va ni je bio poraziti odgovorne za rat i poni{titi njiho vaosva janja. Upravo suprotno, De jtonski sporazum na-metnut je 1995. godine kako bi se spri je~io poraz Srbi jei srpskih pobunjenika iz Bosne. Ovo ni je prilika da seide u detaljnu analizu diplomatske pozadine De jto-nskog sporazuma, ali ukratko: dominantna zapadnapolitika pod britanskim i francuskim vodstvom u peri-odu rata u Bosni izme|u 1992. i 1995. bila je ne da seporazi ili barem identificira strana ko ja je kriva za rat,

nego da se traga za dogovorom do ko jeg bi se do{lopregovorima. Ovo je svakako podrazumi jevalo prizna-vanje barem nekih od ciljeva Srbi je SlobodanaMilo{evi}a i srpskih pobunjenika iz Bosne. To je zatimtrebalo pomiriti s formalnim zalaganjem za odbaciva-njem nasilnih promjena me|unarodnih granica. Svimirovni planovi za Bosnu nasto jali su pomiriti konceptpodjele Bosne s konceptom jedinstvene Bosne. Ovi, uosnovi nepomirljivi principi, zna~ili su da }e svaki spo-razum zasnovan na njima biti neprovediv.

Clintonova administraci ja u SAD-u ni je smatrala da po-sto ji nacionalni interes u protivljenju ovakvoj anglo-francuskoj politici, pa se spremno s njom sloìla.Me|utim, za razliku od Britani je i Francuske, Clintono-va Amerika bila je spremni ja da izvr{i vo jni pritisak naSrbe kako bi ih primorala da se saglase s kompromi-snim dogovorom. Otuda Va{ingtonski sporazum,sklopljen u martu 1994., ko ji je uspostavio federaci juBo{njaka i Hrvata. Time je stvoren jedan od stupovaDe jtonskog sporazuma, ko ji }e usli jediti kasni je, a vo- jna ravnoteà pomjerena je na {tetu Srba. Jo{ va`ni je je to {to je Clinton dospio pod intenzivan doma}i po- 51



liti~ki pritisak da pokrene akci ju protiv srpske agresi je,a za odbranu Bosne i Hercegovine. Nakon masakra uSrebrenici u julu 1995., ovaj pritisak postao je neizdrìv.U augustu i septembru 1995. Clinton je iskoristio zra-~ne udare NATO-a kako bi prisilio bosanske Srbe dapristanu na dogovor. Pored toga, dao je zeleno svjetloza hrvatsku vo jnu akci ju protiv srpskih snaga u Bosni i

Hercegovini, {to je presudno promi jenilo tok rata. Me-|utim, su{tinski, mada postignut uz upotrebu vo jnesile, De jtonski sporazum predstavljao je jednostavnosamo prera|enu anglo-francusku politiku popu{tanjasrpskim pobunjenicima pod krinkom “kompromisno-g” dogovora. Bio je to sporazum nametnut bez ikakveprincipi jelne vizi je posli jeratnog poretka, nego se je-dnostavno i{lo na to da se okon~a rat kako bi sezadovoljili Clintonovi doma}i kriti~ari i kako bi se sta-vila ta~ka na konflikt ko ji je doveo do intenzivnezategnutosti u odnosima SAD-a i evropskih saveznika.3

Ovdje moèmo usporediti De jtonski sporazum s po-sli jeratnim sporazumom u Evropi nakon 1945. godine.Milo{evi}ev reìm bio je daleko od toga da bude uklo-njen s vlasti, kao {to je bio slu~aj s nacistima uNjema~koj. Milo{evi}ev reìm bio je Clintonov partneru nametanju sporazuma srpskim pobunjenicima iz Bo-sne. Dayton je bio daleko od toga da poni{ti srpskaosva janja kao {to su poni{tena njema~ka osva janja na-kon 1945. Ne, Dayton je legitimizirao ~injenicu da jepola Bosne i Hercegovine bilo u srpskim rukama. Bo-sanski Srbi ~inili su 31 posto stanovni{tva u BiH pri je

rata, a RS je nagra|ena sa 49 posto bosanske teritori- je. I dok su Hitlerove `rtve – poljska, ~ehoslova~ka iaustri jska dràva – iz Drugog svjetskog rata iza{leobnovljene i mo`da ja~e nego {to su bile, De jtonskisporazum ni je obnovio Bosnu i Hercegovinu, ko ja je izrata iza{la potpuno oslabljena – jer su ustupci princi-pu podjele bili ve}i nego ustupci principu jedinstvazemlje. Drugim ri je~ima, Bosna i Hercegovina je iz Da-ytona iza{la kao zemlja ko ja ni je bila ni zami{ljena kaofunkcionalna, jer De jton po~iva na pre{utnoj saglasno-sti elemenata – srpskih nacionalista iz BiH i reìma u

Beogradu – ~i ji je interes bio da osigura ju da dràva nefunkcionira.

Posto je oni ko ji tvrde da, ima ju}i u vidu njenu fragme-ntiranu nacionalnu kompozici ju, Bosna i Hercegovinakao dràva po prirodi stvari ne moè funkcionirati. Ma-da bi bilo pogre{no potpuno odbaciti ovaj argument, jasno je da on ni je potpun. Posto je dva slu~a ja na Ba-lkanu ko ji pokazu ju da nakon rata nacionalnofragmentirano stanovni{tvo moè koegzistirati u okvi-rima odrìve dràve u ko joj posto ji funkcionalanustavni poredak. Prvi slu~aj je sama Federaci ja BiH,

gdje je razmontiran entitet bosanskih Hrvata. Iako ne-ki nacionalisti~ki elementi me|u bosanskim Hrvatimanastavlja ju favorizirati secesi ju, uskra}eni su im svi insti-tucionalni elementi putem ko jih bi mogli izvestiotcjepljenje. Pri jetnja secesi jom bosanskih Hrvata zaBosnu i Hercegovinu tako je, dakle, neutralizirana nana~in ko ji ni je upotri jebljen u slu~a ju separatisti~ke pri-

jetnje bosanskih Srba. Jo{ jedan razlog za to leì u~injenici da, prema de jtonskom poretku, ne posto jientitet bosanskih Hrvata, a drugi dio je u ~injenici dasu, nakon {to je 1999. godine umro hrvatski predsje-dnik Franjo Tu|man, njegovi nasljednici revidiralinjegovu politiku poku{a ja podjele Bosne i Hercegovi-ne, a Hrvatska je po~ela podràvati jedinstvo Bosne iHercegovine.

Drugi slu~aj relativno uspje{ne nacionalne reintegraci- je je Makedoni ja, gdje je, nakon oruànog sukoba

2001. godine izme|u makedonske dràve i albanskihpobunjenika, pre govorima okon~anim Ohridskim spo-razumom dogovoren uspje{an model multinacionalnogsuìvota u okvirima unitarne dràve. Tome je pomo-gla ~injenica da je Albani ja, kao nacionalna maticamakedonskih Albanaca, provodila odgovornu regiona-lnu politiku, izbjegava ju}i iredentizam. Nasuprot tome,legitimizira ju}i RS, De jtonski sporazum je osiguraoinstitucionalnu osnovu za razvoj separatizma bosanskihSrba, dok Srbi ja, ~ak i nakon pada Milo{evi}a 2000.godine, nikada ni je revidirala svo ju antibosansku poli-tiku kao {to je to uradila Hrvatska nakon Tu|manove

smrti.

Stoga se me|unarodna za jednica, upravlja ju}i Bosnomi Hercegovinom nakon 1995., morala boriti s ~injeni-com da snage odgovorne za rat nisu poraène; upravosuprotno, one su predstavljale stupove novog poretka.To za me|unarodne administratore ni je predstavljaloproblem jer svrha intervenci je i ni je bila da se usposta-vi odrìva bh. dràva ili pravedan poredak, nego tek da se ispuni minimalisti~ki cilj odrànja mira, da se osi-gura da oruàni sukob, za ko ji se pokazalo da djelu je

vrlo {tetno na odnose izme|u zapadnih saveznika, po-novo ne izbi je, te da Bosna i Hercegovina vi{e ne budena naslovnim stranama novina. To je zna~ilo da, napri-mjer, me|unarodne snage neposredno nakon rata nisuhapsile vode}e ratne zlo~ince, kao {to je Radovan Ka-radì}, jer administratori i me|unarodna za jednica nisuèljeli poduzimati akci je ko je bi mogle isprovocirati sr-pske vlasti, ili neke druge elemente.4 Unato~ tome, to-kom godina ko je su usli jedile gomilao se broj faktorako ji favorizira ju sna`ni ju intervencionisti~ku politikume|unarodne za jednice prema rekonstrukci ji Bosne iHercegovine.52



Prvo, de jtonski dogovor predstavlja di jete zapadne po-litike ko ja ve} bila diskreditirana i u procesutransformaci je, u vri jeme kada je dogovor postignut.Odlazak Francoisa Mitteranda i dolazak Jacquesa Chi-raca na mjesto francuskog predsjednika 1995. tesmjena u britanskoj vladi 1997. godine, gdje je Tony Bla-ir zami jenio Johna Ma jora na pozici ji premi jera, zna~ila

je da francuska i britanska politika ni je vi{e bila u ruka-ma politi~ara ko ji su sna`no favorizirali umirivanje Srba,nego u rukama njihovih nasljednika ko ji su uvi|ali uza-ludnost takve politike, a uz to su bili odlu~ni da nedozvole sli~no diskreditiranje. Ba{ kao {to su Ma jor iMitterand odvra}ali Clintona od odlu~ni je intervenci jekako bi se zaustavila srpska zvjerstva, tako su Blair iChirac podsticali Clintonovu ri je{enost da se konfro-ntira sa srpskim problemom. Kada je Milo{evi}poku{ao da pokrene novu kampanju etni~kog ~i{}enjaprotiv kosovskih Albanaca kra jem devedesetih, NATO

sile su se ovaj put konfrontirale s njim. Zapadna politi-ka umirivanja Milo{evi}a – jednog od stupovaDe jtonskog sporazuma – definitivno je okon~ana NA-TO-ovim zra~nim udarima na Srbi ju 1999. godine,optu`nicom Ha{kog tribunala protiv Milo{evi}a te ame-ri~kom pomo}i u zbacivanju Milo{evi}a 2000. godine.5

Dakle, nakon 1995. posto jao je {iri geopoliti~ki konte-kst za sve aktivni ji pristup me|unarodne administraci jeBosni i Hercegovini.

Drugo, posto jala je i interna dinamika unutar me|una -rodne administraci je prema aktivni jem pristupu.

Starateljstvo nad Bosnom i Hercegovinom predato jeu ruke Vi je}a za primjenu mira (PIC), ko ji ~ine ~laniceUN-a i me|unarodnih ti jela. PIC je, opet, upravljao Bo-snom i Hercegovinom putem Ureda visokogpredstavnika (OHR). Mada je visoki predstavnik zami-{ljen kao osoba ko ja nadgleda i usmjerava oporavak Bosne i Hercegovine, u praksi je imperativ osiguranjastabilnosti i mira postepeno gurnuo OHR ka vi{e inte-rvencionisti~koj ulozi. OHR je postepeno pustiokori jenje u BiH i zadobio stvarnu mo}, stvara ju}i sa-modovoljnu institucionalnu dinamiku ko ja je teìla

sna`ni joj administraci ji. PIC je 1997. godine OHR-u daotzv. bonske ovlasti, ko je omogu}u ju da visoki predsta-vnik smi jeni neposlu{ne politi~are ko ji opstruira junjegov rad. Shodno tome, dvi je godine posli je, 1999.godine, visoki predstavnik Carlos Westendorp upotri- jebio je bonske ovlasti kako bi smi jenio ekstremnognacionalistu Nikolu Popla{ena, tada{njeg predsjednikaRS-a. Dvi je godine nakon toga, Westendorpov naslje-dnik Wolfgang Petritsch smi jenio je tvrdolini ja{koghrvatskog nacionalistu Antu Jelavi}a s pozici je u Pre -dsjedni{tvu BiH, te je naredio zapljenu imovineHrvatske demokratske za jednice (HDZ), glavne naci-

onalisti~ke stranke bosanskih Hrvata.6 Tako je OHRtokom gotovo ci jele deceni je ko ja je usli jedila nakon1997. preuzimao sve sna`ni ju ulogu, otkida ju}i komadpo komad tkiva nacionalnih podjela i bazu iz ko je supoliti~ari nacionalisti crpili snagu.

Ovo ja~anje uloge OHR-a na jvi{e je uzelo maha pod

Paddyjem Ashdownom, ko ji je bio visoki predstavnik od 2002. do 2006. godine. Ashdown je sluìo u atmo-sferi brzog {irenja EU-a i NATO-a, i op}enito pove}aneborbenosti Zapada zbog napada od 11. septembra tepriprema a zatim i izbi janja rata u Iraku. Kao odgovorna trgovanje oru`jem bosanskih Srba sa SadamovimIrakom, Ashdown je ukinuo Vrhovni odbrambeni sa-vjet RS-a te iz ustava RS-a uklonio sve odrednice ko jeupu}u ju na dràvnost. Zatim je uspostavio jedinstvenubh. vo jnu komandu i obavje{ta jnu slu`bu. Me|unaro-dni medi jatori su 2000. godine presudili da grad Br~ko,

ko ji “opkora~u je” tzv. sjeverni koridor ko ji povezu jeisto~ne i zapadne di jelove RS-a, treba postati neutra-lan distrikt, odvo jen od oba entiteta, ~ime jeeventualno otcjepljenje RS-a postalo mnogo problema-ti~ni je. Kasni je te iste godine Ustavni sud BiH presudio je da sva tri konstitutivna naroda u BiH treba ju uìvatiista konstitutivna prava na ci jeloj teritori ji zemlje, ~ime je zadan udarac nacionalnim podjelama ko je je ceme-ntirao Dayton. Tokom 2003. godine usvo jeni su zakoniko ji su omogu}ili da odvo jene entitetske carinske upra-ve budu zami jenjene dràvnom Upravom za indirektnooporezivanje. Tokom 2004. Ashdown je izdao odluku

ko jom se ujedinju je grad Mostar. Iste godine, Ustavnisud BiH presudio je da 13 gradova i op}ina u RS-u ko- je su u vremenu od 1992. dobile nove, srpske nazive iliprefikse, treba ju vratiti prvobitne nazive bez naciona-lnih obilje`ja. U oktobru 2005. parlament RS-a jekona~no, pod pritiskom, gurnut da usvo ji reforme ko- je su omogu}ile stvaranje jedinstvene bh. polici je,kakvu zahti jeva EU.7

Ovakve po ja~ane aktivnosti OHR-a natjerale su tvrdo-lini ja{ke nacionaliste u povla~enje. To je za politi~are

nacionaliste stvorilo dilemu izme|u neposlu{ne opozi-ci je i saradnje s me|unarodnom administraci jom. To jedovelo do fragmentaci je nekada homogenih nacionali-sti~kih blokova, {to se na jbolje vidjelo kada jepredsjednica RS-a Biljana Plav{i}, nekada{nja tvrdolini- ja{ica ko ja se okrenula saradnji, ugu{ila pobunuKaradì}evih pristalica u Banjoj Luci 1997. godine. Bo-sanski politi~ari natjerani su da uvide da, ako èle dapoliti~ki preìve, mora ju ublaìti tvrdolini ja{ku retori-ku i odustati od otvorenih opstrukci ja. Tu lekci ju suosobito dobro savladali hrvatski nacionalisti, nakon {tosu njihovi ponovljeni separatisti~ki potezi onemogu}e- 53



ni akci jama OHR-a, {to je rezultiralo fragmentiranjemHDZ-a i po javljivanjem umjereni je stru je bosanskih Hr-vata. inilo se da i srpski politi~ari, kako oni u RS-u ta-ko i u Srbi ji, postepeno prista ju uz umjereni ju stru ju.Ovaj razvoj doga|a ja dosegao je vrhunac, kada je u pi-tanju RS, 2005. godine, kada su predsjednici i RS-a iSrbi je prisustvovali obiljeàvanju 10. godi{njice masa-

kra u Srebrenici8

. Pokazalo se da je to la`na nada, jerni jedan zvani~nik iz RS-a ili Srbi je vi{e nikada posli je to-ga ni je prisustvovao komemoraci jama masakra.

U Bosni i Hercegovini je do{lo do nazatka u odnosuna, kako se ~inilo, optimisti~na vremena sredinom pro-{le deceni je, kada je izgledalo da BiH po~inje dafunkcionira, do trenutne situaci je, kada je BiH na na- jniòj ta~ki od rata naovamo. Neuspjeh procesareintegraci je ko ji je “odozgo” provodio OHR sasto jaose u tome da ni je promi jenio osnovnu ~injenicu De jto-nskog sporazuma. Umjesto toga, tapecirao je

pukotine. Reintegraci ja je po~ivala na OHR-u, ko ji jepri jelazna instituci ja. Istovremeno, de jtonska nagodba– podjela Bosne i Hercegovine na dva entiteta ko ji suprisvo jili ve}inu ovlasti u dràvi – tra jna je. Kako je Bo-sna i Hercegovina po~ela napredovati sredinom pro{ledeceni je, tako je me|unarodna za jednica nasto jala dazemlju odmakne od me|unarodne uprave i pribliì jeistinskoj nezavisnosti. To je podrazumi jevalo postepe-no zatvaranje OHR-a i smanjenje bro ja me|unarodnihvo jnika na terenu. Tako je broj me|unarodnih vo jnikau Bosni i Hercegovini smanjen sa 30.000 u 1997. na

2.500 u 1999. godini. Me|unarodna za jednica – a po-sebno EU i njene ~lanice – ni je, me|utim, shvatila da je samo zbog OHR-a i tih istih vo jnika Bosna i Herce-govina po~ela poprimati normalan izgled. Ako seuklone ti potpornji, ci jela gra|evina se opet ru{i. Kako je OHR sve vi{e gubio o{trinu i nema me|unarodnupodr{ku, upravo ona snaga ko ja je prisilila da RS po-{tu je bh. poredak izgubila je svo ju potentnost.

Danas premi jer RS-a Milorad Dodik otvoreno prkosivisokom predstavniku, jer dobro zna da visoki predsta-vnik nema ni ovlasti za prisilu ni me|unarodnu podr{ku

da ga smi jeni, kao {to je Westendorp uradio s Popla-{enom ili Petritsch s Jelavi}em. Tako je na jednom nivoume|unarodna za jednica u Bosni Hercegovini bila `rtvaonoga {to je izgledalo kao njen vlastiti uspjeh. Ipak, tajuspjeh bio je privremen zbog jo{ jednog razloga: po~i-vao je na izuzetno povoljnim me|unarodnimokolnostima. Nedavno je jo{ jedan faktor dodan jedna-

~ini ko ja je ubrzala nazadak Bosne i Hercegovinevisokih predstavnika: po java iznova agresivne i revan{i-sti~ke Rusi je, ~i ja agenda podrazumi jeva poremetiti{irenje NATO-a na istok. Rusi ja Vladimira Putina pota-knula je otpor RS-a prema zapadnom poretku naBalkanu. Zapadne dràve ko je su na jvi{e sklone sara-dnji s Rusi jom, u prvom redu Francuska i Njema~ka,nisu raspoloène da insistira ju na Balkanu. Istovreme-no, nakon {to je Barack Obama zami jenio GeorgeaBusha kao ameri~ki predsjednik, SAD posta je sve po-mirljivi ji prema Rusi ji.

Zbog svih ovih razloga, Dodikov separatisti~ki reìmsada drì adute u svo jim rukama u bh. kontekstu. Pa-radoksalno, ova radikalizaci ja politi~ke scene u RS-udesila se uprkos ~injenici da Srbi ja postepeno odstupaod politike antizapadnog nacionalizma. Kulminaci ja tepolitike u Srbi ji desila se neposredno nakon {to je Ko-sovo proglasilo nezavisnost u februaru 2008. godine,{to je priznala ve}ina ~lanica NATO-a i EU-a. Me|utim,nakon pobjede proevropskih stranaka na parlamenta-rnim izborima u Srbi ji u prolje}e 2008., u Srbi ji jedominantna proevropska stru ja. Ovo ni je pozitivno

utjecalo na Bosnu i Hercegovinu, jer ~ak i proevropskokrilo srbi janske politi~ke klase, kada je u pitanju Bosnai Hercegovina, prihvata paradigmu srpskog nacionali-zma. To je potcrtano pro{logodi{njom posjetomsrbi janskog predsjednika Borisa Tadi}a RS-u, kada jezaobi{ao bh. dràvne vlasti da bi, na tlu Bosne, otvo-rio {kolu ko ja se zove “Srbi ja”.9

Da sumiramo – oporavak Bosne i Hercegovine nakonDaytona bio je mrtvoro|en~e zbog toga {to su nedo-sta jali gotovo svi faktori ko ji su ga mogli podupri jeti. Neposto ji za jedni~ka bosanska politi~ka elita ko ja bi pre-54



vazi{la nacionalne podjele izme|u Srba, Hrvata iBo{njaka; bosanske politi~ke klase podi jeljene su du`nacionalnih lini ja. Ne posto ji za jedni~ki nacionalni ide-ntitet me|u bosanskim stanovni{tvom; a kako ve}inabosanske djece sada poha|a nacionalno razdvo jene {ko-le mladi Bosanci rastu bez za jedni~ke bosanske svi jesti,ko ju su, ako ni{ta drugo, ipak imali njihovi roditelji. Ne-

ma za jedni~kih dràvnih struktura ko je mogu zbliìtinacionalno fragmentirano stanovni{tvo kao u slu~a juMakedoni je. Posljedica svega toga je da ne posto je unu-tra{nji bosanski faktori ko ji bi radili na ujedinjenju ioporavku. Me|utim, i vanjski faktori su slabi ili ih ne-ma. Legalizam i oprez me|unarodne za jednice u~inilisu je nevoljnom da zami jeni de jtonski poredak i na pra-vi na~in reformira ustav, bez ~ega ne moè biti istinskogoporavka zemlje. Me|unarodni protektorat nad Bo-snom ni je istinski, kakav je bio austrougarskiprotektorat 1878-1918., nego je vi{e nadgledanje.10

Reforme ~i ja je namjena bila da reintegrira ju Bosnu iHercegovinu potpuno su usmjerene na dràvni nivo.Me|unarodni reìm ni je uspio da na terenu poni{ti re-zultate etni~kog ~i{}enja i dovede do smislenogpovratka izbjeglica. êtrnaest godina nakon kra ja ra-ta, stanovni{tvo RS-a je gotovo u potpunosti srpsko;bo{nja~ke i hrvatske izbjeglice iz RS-a nisu se vratile ku-}ama. Me|unarodni reìm je zapravo konsolidiraoetni~ko ~i{}enje tako {to je omogu}io legalnu proda jubo{nja~ke i hrvatske imovine RS-u od zakonitih vlasni-ka srpskim kupcima. U me|uvremenu je

me|unarodna uprava postepeno izgubila entuzi jasti~nupodr{ku me|unarodne za jednice. Zapadne dràve ne-ma ju volje da preduzmu radikalne mjere potrebne dabi se promi jenio pravac dezintegraci jskog procesa, dok druge ~lanice me|unarodne za jednice, pri je svega Srbi - ja i Rusi ja, aktivno nasto je da potkopa ju reintegraci juBosne. Ipak, posljedice samozadovoljstva me|unaro-dne za jednice u pogledu klimave Bosne i Hercegovinemogu biti ozbiljne. Ako se Bosna i Hercegovina uru{i,ci jeli poredak na zapadnom Balkanu mogao bi se uru-{iti s njom. To predstavlja opasnost ~i je se ukupneposljedice ne mogu predvidjeti. n

NAPOMENE:

1. Nedim Dervi{begovi}, “For Bosnia’s Dodik, Referendum LawMeans It’s Make-Or-Break Time”, RFE/RL, 11 February2010, http://www.rferl.org/content/For_Bosnias_Dodik_Re-ferendum_Law_Means_Its_Make_Or_Break_Time/1955580.ht

ml?page=1#relatedInfoContainer, pristupljeno 26. 2. 2010.2. “Biljana Plav{i} arrives in Belgrade,” BalkanInsi ght.com, 27. okto-

bar 2009,http://www.balkaninsight.com/en/main/news/23201/, accessed 26 February 2010.

3. “Outgoing Croat leader said he’d attack Bosnian Serbs”, B92News, 19. januar 2010, http://www.b92.net/eng/news/regi-on-article.php?yyyy=2010&mm=01&dd=19&nav_id=64600,pristupljeno 26. februara 2010.

4. “Bosnia’s dual crisis”, Europe briefing no. 7, International CrisisGroup, 12. novembra 2009.

5. Marko Attila Hoare, “A rope supports a man who is hanged:NATO air-strikes and the end of Bosnian resistance“, East Euro -

pean Poli ti cs and Soci eti es, vol. 12, no. 2, prolje}e 1998, str. 203-221.

6. Vidi: Matja` Klemen~i}, ”The International Community and theFRY/Belligerents, 1989-1997”, u Charles Ingrao and Thomas A.Emmert, eds, Confronti ng the Yu goslav Controversi es: A Scholars’Ini ti ati ve, United States Institute of Peace Press, (WashingtonD.C. and Purdue University Press, West Lafayette, 2009), str.186-188.

7. Vidi: Marko Attila Hoare, “Bosnia and Herzegovina 10 yearsafter Dayton”, u Central and South Eastern Europe 2006,6th ed., (London: Routledge, 2006), str. 47-52.

8. Wolfgang Petritsch, “Decision removing Ante Jelavi} from hisposition as the Croat member of the BiH Presidency”, 7. marta2001, Off ice of the High Representative and EU Special Repre-sentative website, http://www.ohr.int/decisions/ remova-lssdec/default.asp?content_id=328, pristupljeno 26. februara

2010.9. Patrick Moore, ”Bosnia-Herzegovina: Finally on the path to theEU?”, RFE/RL, 6. oktobra 2005, http://www.rferl.org/conte-nt/article/1061931.html, pristupljeno 26. februara 2010.

10. Patrick Moore, “Bosnia-Herzegovina: Marking the 10th Annive-rsary of the Srebrenica Massacre“,RFE/RL, 12. juli2005, http://www.rferl.org/content/article/1059870.html,pristupljeno 26. februara 2010.

11. ”Serbian president’s visit sparks controversy”, BalkanInsi ght.com,9. septembar 2009,http://www.balkaninsight.com/en/ma-in/news/22097/, pristupljeno 26. februara 2010.

12. Vidi: Marko Attila Hoare, The History of Bosnia-Hercegovina:From the Middle Ages to the Present Day, (London: Saqi Bo-oks, 2007), str. 70-91, 402-410. 55



56

Javna potvrda strate{kih interesa Turske na Balkanu,ko ja se manifestira i kroz u~estale posjete turskih drà-vnika regi ji, mogla je biti iznena|enje samo onima ko jine prate osjetljivo posthladnoratovsko prestro javanjeu multilateralnom svi jetu. Balkan ni je jedina zona ra-stu}eg turskog utjeca ja. Od raspada Sovjetskog save-za, utjecaj Turske kontinuirano raste i u biv{imsovjetskim republikama s ve}inskim muslimanskim sta-novni{tvom, zahvalju ju}i u dobroj mjeri za jedni~koj hi-

stori ji i kulturi, ali i za jedni~kom vjerskom identitetu.Turska je stabilizirala odnose s Iranom, otvorila grani-ce sa Siri jom, i op}enito je intenzivirala diplomatskoprisustvo na Bliskom istoku.

Me|utim, bilo bi vrlo nekriti~ki tvrditi da je Turska ugra|enju strate{kih partnerstava ori jentirana samo kave}inskim muslimanskim zemljama. îni se da zapa-dne centre mo}i zapravo vi{e zabrinjava pragmati~nopri jateljstvo Rusi je i Turske, ali i osobno pri jateljstvo tu-rskog premi jera Tayyipa Erdogana i Vladimira Putina.1

Izvor ove nelagode naravno ni je sumnja u odanost Tu-rske Sjevernoatlantskom savezu – u ko ji je i u{la da bispri je~ila tada{nju sovjetsku pri jetnju, ve} ~injenica da je Turska u proteklim deceni jama u vrlo stabilnom ri-tmu evoluirala od „poslu{ne“ i „periferne“ dràve uvrlo respektabilnu silu ko ja je odlu~ila da to potvrdi ina polju javne diplomaci je.

Promjene u turskoj vanjskoj politici dodatno zanimlji-vim za analizu ~ini i teori jska doktrina Ahmeta Davu-toglua, ministra vanjskih poslova Turske. Davutoglu jeobjavio dvi je knjige na engleskom: Alternati vne paradi -

gme (1993) i Ci vi li zaci jska transformaci ja i musli manski svi - jet (1994).2 U knjizi Alternati vne paradi gme Davutoglunudi vrsnu komparativnu analizu islamske i zapadnepoliti~ke misli, uzima ju}i u obzir metodolo{ke i filozo-fske kontraste. Me|utim, njegova tre}a knjiga, Strate - {ka dubi na (2001), posebno je zna~a jna za odnosteori je i prakse u me|unarodnim odnosima, jer ~ini seda su teori jske postavke iz ove knjige od 2003. posta-le osnova turskog vanjskopoliti~kog programa.3

Naime, iako je od 1. ma ja 2009. Davutoglu ministarvanjskih poslova Turske, on je jo{ 2003. dobio titulu

AktuelnoNova vanjsko političkastrate gi ja Re publike Turske

Turska snagu crpi iz

„strateške dubine“ –

jedinstvene geostrateške

pozici je, kontrole Bosfora i

Dardanela, te bogatogimperi jalnog histori jskog

i kulturnog nasli jeđa

u zemljama bivšeg

Osmanskog carstva.

Piše: Edina Bećirević

Autorica je docentica na Fakultetuza kriminalistiku, kriminolo gi ju

i si gurnosne studi jeUniverziteta u Sara jevu.

Teori ja i praksa

Ahmeta Davutoglua



ambasadora i bio je klju~ni savjetnik za vanjske poslo-ve u vladi Tayyipa Erdogana. Njegov diplomatski kurs je posljednjih mjeseci ostavio traga i na bosanskoherce-gova~ke unutra{nje politi~ke prilike, ali i odnose sa Srbi- jom. Dovoljno razloga za tekst ko ji }e komparativnoposmatrati teori jske postavke iz knjige Strate{ka dubi - na i promjene u turskoj vanjskoj politici.

* * *

Davutogluova knjiga Strate{ka dubi na bazirana je na ~e-tiri osnovne pretpostavke: pozitivan pristup prema su-sjedima; multidimenziona vanjska politika; novidiplomatski jezik; i tranzici ja ka ritmi~noj vanjskoj po-litici.4 Me|utim, iako metodolo{ki prividno odvo jene,ove pretpostavke su tu da odbrane za jedni~ku premi-su prema ko joj je Turskoj vri jeme da svo ju snagu crpiiz „strate{kih dubina“ – jedinstvene geostrate{ke po-

zici je, kontrole Bosfora i Dardanela te bogatog impe-ri jalnog histo ri jskog i kulturnog nasli je|a u zemljamabiv{eg Osmanskog carstva.

Turska politika je u godinama nakon Drugog svjetskograta imala ko mpleks inferiornosti. Iako se priklju~ilaNATO-u i bila bezuvjetan saveznik tokom hladnorato-vskog perioda, njena osmanska pro{lost, netoleranci japrema manjinama, pitanje slobode govora i problem scivilnom kontrolom vo jske Tursku su dràli na zadatojevropskoj periferi ji.

Davutogluova strategi ja preporu~u je da Turska prvapruì ruku i odustane od deceni jama dugog uvjerenjada je okruèna nepri jateljima. Ova premisa podrazu-mi jeva popravljanje odnosa sa susjedima i paralelno stim unutarnju demokratizaci ja i pove}anje prava ma-njinama: rje{enje kurdskog, zatim armeni jskog proble-ma, te poku{aj pronalaska rje{enja s Kiprom. „Politika’nula’ problema sa susjedima“ bi prema ovoj strategi jitrebala ubrzati i pri jem Turske u Evropsku uni ju. U lje-to 2009. turski premi jer Erdogan je na javio da }e Ku-rdima, ko jih u Turskoj ima 14 miliona, dati ve}a

kulturna prava i otvoriti {iri di jalog da bi ri je{io sukobs PKK-om ko ji tra je ve} 25 godina. Prema izvje{ta juEvropske komisi je iz oktobra 2009. turski napori suveoma pozitivno oci jenjeni.5

Zapadna politi~ka teori ja deceni jama je bila pod utje-ca jem ide ja Maxa Webera, prema ko jem posto ji ne{toinherentno antidemokratsko u dràvama sa islamskomkulturnom tradici jom. Pozitivni primjeri dràva s ve}i-nskim muslimanskim stanovni{tvom, kao {to su Indo-nezi ja i Malezi ja, uglavnom su zanemarivani radiutvr|ivanja stereotipa radikalnog islama. Posljedice ko-

ri{tenja tog stereotipa u ameri~koj propagandi nakon11. septembra 2001. nedavno je komentirao i Brzezi-nski: „Kombinaci ja unilateralizma u Iraku i demago{keislamofobi~ne slogan{tine ko ju je provodio Washingtonoslabila je jedinstvo NATO-a i uveliko pomogla intenzi-viranju usmjerenja sve ve}e srd`be muslimana premaSAD i Zapadu op}enito.“6

Efekti 11. septembra te opasnosti od radikalnih pokre-ta inspiriranih retrogradnim interpretaci jama islama na-glasili su strate{ku va`nost Turske, ko ja je idealnopozicionirana da se nametne kao demokratski modeldràvama s ve}inskim muslimanskim stanovni{tvom.7

Me|utim, zadatak Turske u realizaci ji „nula problema“sa susjedima zapravo je mnogo komplikovani ji nego {toizgleda. U sada{njim veoma zamr{enim me|unaro-dnim odnosima popravljanje odnosa s jednim susjedommoè zna~iti pogor{anje odnosa s drugim, kao {to je,

recimo, otvaranje granice s Armeni jom nakratko po-remetilo odnose s Azerbe jdànom. Odnosi s Armeni- jom i dalje optere}u ju Tursku na {irem me|unarodnomplanu zbog toga {to zvani~na Ankara negira odgovo-rnost za genocid nad Armenima 1915. Naime, vanjsko-politi~ki odbor Predstavni~kog doma Kongresa SAD-a4. marta je ovaj zlo~in okarakterizirao kao genocid ia-ko je Obamina administraci ja pri je glasanja pozvalaodbor da ne usva ja rezoluci ju. Zvani~na Ankara jeodlu~ila da svog ambasadora na vra}a u Washington,naglasiv{i time koliko je ovo pitanje va`no za Tursku.Sli~nu rezoluci ju isti odbor je prihvatio 2007. godine,

ali je Bushova administraci ja uspjela izlobirati da ne do-|e na glasanje pred Predstavni~ki dom. Me|utim, do-bri poznavaoci ameri~ko-turskih prilika smatra ju da }ei ova rezoluci ja imati sli~nu sudbinu kao i ona iz 2007.,zbog toga {to su turska i armenska va`nost za ameri-~ki strate{ki interes neuporedive.

Vrlo je sli~na situaci ja i sa Izraelom i Iranom. Izrael i Tu-rska imali su tradicionalno dobre odnose, {to je ~estobilo na {tetu suradnje s muslimanskim dràvama Bli-skog istoka. Henry Kissinger je pri je devet godina stra-

te{ku va`nost Turske ci jenio ne samo kroz njengeografski poloàj nego i kroz izraelsko-tursko partne-rstvo: “Za Zapad, klju~na zemlja je Turska, na jja~a vo- jna sila u regi ji. Zapadna saveznica, u pri jateljskimodnosima sa Izraelom, i zbog nu`nosti svo je geografi- je, va`na je svim suprotstavljenim stranama.“8

Ali, ~ini se da izraelsko-turski odnosi nisu vi{e tolikova`ni za ameri~ku sigurnosnu paradigmu. Vidljiva tu-rsko-izraelska kriza tra je od ljeta 2009., kada je turskipremi jer Recep Tayyip Erdogan posli je verbalnog du-ela u Davosu s predsjednikom Izraela Shimonom Pere- 57



som, a u vezi s masovnim ubistvima civila u po jasu Ga-ze, ljutito napustio diskusi ju. Nakon ovog usli jedili su idrugi diplomatski incidenti, me|utim pogor{anju odno-sa s Izraelom posebno je doprini jelo tursko posredo-vanje da se prona|e kompromisno rje{enje za iranskimirovni nuklearni program. U odnosima s Iranom Tu-rska vodi ra~una o tome da se nametne kao link za

mirno rje{enje i smanjivanje napetosti sa SAD-om. Sobzirom na to da je Iran, iako u nezavidnoj situaci jizbog sankci ja, neosporno i dalje jedna od ekonomskina jja~ih dràva na Bliskom istoku, Turska paralelno smedi jatorskom ulogom razvi ja i vrlo intenzivnu eko-nomsku suradnju. Me|utim, u kontekstu nove „strate-{ke dubine“, prema ko joj bi, ~ini se, Turska mogla biti„model zemlja“ za ve}inske muslimanske zemlje, bli-sko pri jateljstvo s Izraelom bilo je ozbiljna prepreka.Zato se ~ini da je izraelsko-turska diplomatska krizazapravo doprini jela gra|enju novog liderskog imidà

Turske i produbljivanju povjerenja sa islamskim zemlja-ma. O~igledno je, dakle, da se u realizaci ji Davutoglu-ovih zamisli neka od ~etiri klju~ne navedene teori jskepretpostavke povremeno mora `rtvovati u ostvarenjukona~nog cilja „strate{ke dubine“.

* * *

Druga pretpostavka „strate{ke dubine“ je „multidime-nziona vanjska politika“. Davutoglu smatra da je stati-~na vanjska politika {tetna za Tursku. Kroz politiku ko jabi uvela vi{e parametara, smatra Davutoglu, Turska se

moè nametnuti i kao medi jator u susjedstvu. To bi,pored vode}e uloge na Bliskom istoku, podrazumi je-valo i nove strate{ke odnose s Evropskom uni jom tedodatno razvi janje partnerskih odnosa s Rusi jom. Skra jem hladnog rata nepovjerenje izme|u Rusi je i Tu-rske ni je prestalo preko no}i. Me|utim, eventualni ra-zlog zbliàvanja, a ko ji, kako isti~u neki autori, moèbiti i razlog za zabrinutost Zapada, jeste to {to i Ru si- ja i Turska, „kao dvi je periferne euroazi jske sile, ima jusasvim dovoljno za jedni~kih pritu`bi na Evropu, {tomoè biti ujedinju ju}i faktor njihovih interesa“.9 U smi-

slu cjelokupne suradnje, prema posljednjim pokazate-ljima, Rusi ja je potisnula Njema~ku na drugo mjesto ipostala na jve}i turski ekonomski partner.10 Mnogi stra-te{ko okretanje ka zemljama Bliskog istoka i Rusi ji vi-de kao rezultat razo~arenja vlada ju}e Stranke pravde irazvo ja (AKP) zbog prihva}anja Kipra u evropsko ~la-nstvo 2004. Neki turski politi~ki krugovi vjeru ju da jeto namjeran potez izazvan od onih evropskih zemaljako je odbi ja ju ide ju da Turska postane ~lanica EU-a.11

Me|utim, Turska za sada uspje{no balansira izme|usvo jih zapadnih interesa i partnerstva s Rusi jom. Turskiparlament je 4. marta 2010. ratificirao sporazum o iz-

gradnji gasovoda Nabucco, ko jim upravlja konzorcijevropskih kompani ja i ko ji zaobilazi teritori ju Rusi je,~ime }e se smanjiti ovisnost Evrope od ruskog plina.12

Zapravo, analiti~ari tvrde da kroz vi{estruke sporazu-me o izgradnji gasovoda Turska ima potenci jal da po-stane „put svile 21. stolje}a“.13

Prilika za nove evropsko-turske odnose je otvaranjepregovora s Turskom u Luksemburgu 2005. Kona~noprimanje Turske u Evropsku uni ju ticat }e se pitanjaprava manjina i civilne kontrole vo jske. I dok je Turskana relativno dobrom putu da ri je{i kurdsko pitanje i pi-tanje slobode govora, u evropskim krugovima prevla-dava mi{ljenje da u rje{avanju problema civilne kontrolevo jske leì klju~ demokratizaci je dràve.

Tachau je koristio centralno-periferni okvir da bi obja-snio na~in funkcioniranja turskog politi~kog ìvota. U

centru je nacionalna sekularna dràva, ko joj je supro-tstavljena periferi ja na ko joj se nalaze etni~ke grupe oda-ne tradicionalnim ìvotu i vjerskim vri jednostima.14

Keyman tvrdi da je nedostatak aristokratske klase i ispu-njavanja „centra“ iz prethodnog modela nadopunila„centralna elita“, ko ja se sasto jala od vo jnih zvani~nikai birokrata.15 Ovaj odnos periferi je i centra, iako vreme-nom uglavnom prevazi|en, bio je ~vrsta osnova za o~u-vanje turskog sekularizma. Candar smatra da se turskisekularizam razliku je od anglosaksonske tradici je, ko jukarakterizira religiozni pluralizam i toleranci ja. Po nje-mu, turski sekularizam je agresivno ateisti~ki, i ni je de-

mokrati~an kako se ~ini nekim zapadnjacima, a turskiislam ni je tako fundamentalisti~ki kako ga portretira ju.16

Posljednja de{avanja u vezi s hap{enjem turskih oficirai generala ko ji su, prema navodnim optu`bama, spre-mali vo jni pu~ test je za reguliranje ovog odnosa centrai periferi je, te za rje{avanje problema civilne kontrolevo jske. Me|utim, hap{enje oficira i generala prema ne-kima je i pri jetnja za o~uvanje sekularnosti dràve.

Ova zabrinutost je po ja~ana vi je{}u da je uhap{en i

dràvni tuìlac ko ji je vodio istragu protiv radikalnihislamskih organizaci ja. Prema pisanju New York Ti mesakriti~ari premi jera Erdogana su zabrinuti zbog toga {to je posljednjim potezima Erdogan u{utkao opozici ju tesada ima kontrolu nad svim nivoima vlasti, uklju~u ju}ii sudsku. Na jve}a zabrinutost Erdoganovih kriti~ara jeda }e pravosu|e „uskoro do}i pod utjecaj islamista“.17

Profesor Soli Ozel sa Bilgi univerziteta u vezi s poslje-dnjim promjenama kaè: „Stara ideologi ja je krahira-la, toliko znamo“, i oprezno doda je da je parti japremi jera Erdogana „demokratizira ju}a snaga, ali nenu`no i sama demokrati~na“.1858



Baskin Oran, profesor me|unarodnih odnosa na Anka-ra univerzitetu, smatra da takve sumnje nisu opravda-ne. Prema njemu, Erdoganova parti ja – ko ja se nekadanaslanjala na radni~ku klasu i islamiste, pro{la je kroztransformaci ju. „Postala je buròaska“, kaè Oran itvrdi: „Oni }e uvi jek biti muslimani, ali ne}e biti isla-misti.“19

* * *

Tre}a i ~etvrta pretpostavka Davutogluovih „strate{kihdubina“, a to su, podsjetimo, „novi diplomatski jezik“i „tranzici ja ka ritmi~noj vanjskoj politici“, dominira juretorikom ministra vanjskih poslova Turske. Vlada ju}iAKP je prihvatio „strate{ku dubinu“ izme|u ostalog izbog toga {to Davutogluov „novi diplomatski jezik“ fo-rmulira novi/stari identitet kroz zbliàvanje sa dràva-ma s ko jima ima za jedni~ku histori ju. Moè se re}i da

je to pozici ja ko ja je kompromis izme|u konzervativnihi liberalnih krugova u Turskoj, ali da se ovim uskla|e-nim „ritmom“ u vanjskoj politici doprinosi i unutra{njojdemokratizaci ji, neophodnoj za punopravno ~lanstvou Evropskoj uni ji. S druge strane, oslanjanje na osma-nski identitet podrazumi jeva osloba|anje Turske iz sta-tusa „vazalske“ dràve u odnosu na SAD, {to bitradicionalisti~kim, perifernim krugovima, bila zna~a- jna kompenzaci ja za evropeizaci ju Turske.

„Tranzici ja ka ritmi~noj vanjskoj politici“ zahti jeva ~e-ste uza jamne posjete lidera u regi ji. Ova premisa te-

stirana je u nekoliko posjeta turskih dràvnika Bosni iHercegovini i Srbi ji tokom 2009. I uz na jbolje namjereTurske, posjeta Bosni i Hercegovini sa stanovi{ta javnediplomaci je ni je bila tako uspje{na. Naime, za ovu po-sjetu bilo je potrebna ozbiljni ja priprema i vi{e umje-renosti u nastupu. U nedostatku takve pripremekontroverzne reakci je na turske diplomatske aktivno-sti – uzima ju}i u vidu odno se bh. lidera i politi~kih stra-naka, bile su predvidive.

Davatogluovu izjavu „Sara jevo je na{e“ i „...napravit

}emo Balkan, Kavkaz, Srednji istok, za jedno s Turskom,centrom svjetske politike“ ~lan Predsjedni{tva Bosne iHercegovine Nebo j{a Radmanovi} prokomentirao kao„klasi~no mi je{anje u unutra{nje stvari jedne zemlje“,te je ustvrdio da je Davutoglu „pokazao imperi jalnenamjere prema Balkanu“.20

U Srbi ji je turska diplomaci ja, upravo zbog umjereni- jeg nastupa, imala mnogo ve}i uspjeh. Naime, srbi ja-nski predsjednik Boris Tadi} o turskim diplomatskimaktivnostima ima potpuno druga~i je mi{ljenje od Ra-dmanovi}a. Prilikom posjete turskog predsjednika Ab-

dulaha Gula, Tadi} je izjavio da su odnosi Srbi je i Tu-rske „na na jvi{em nivou u istori ji“.21 Tome je svakakodoprini jelo i intenziviranje ekonomske suradnje i na ja-vljene turske investici je u Srbi ji. Stoga se ~ini da bi tu-rska javna diplomaci ja u BiH, ko ja bi potencirala novostrate{ko pri jateljstvo sa Srbi jom i Rusi jom, imala mno-go vi{e efekta nego podsje}anje na Osmansku imperi-

ju. Iako nove zapadne teori je Osmanli jama prizna ju dasu od svih imperi ja u povi jesti imali na jve}i stepen mu-ltikulturalne toleranci je, u srpskoj nacionalnoj kulturiOsmanska imperi ja ima centralno omraèno mjesto.22

Koliko mitovi mogu imati velikog utjeca ja na odluke ko- je bi se morale donositi na pragmati~nom nivou ilustri-ra i diskusi ja o tome u ko ji }e NATO kontingent uAfganistanu biti upu}ena jedinica Oruànih snaga Bo-sne i Hercegovine. Na jozbiljni je ponude su stigle iz Tu-rske, Danske i Velike Britani je. Misi ja ko ju nudi Turska

nalazi se u na jsigurni joj zoni Afganistana i nosi na jma-nje rizika za ìvote bh. vo jnike. O ponudi Turske javnose o~itovala jedino Du{anka Ma jki}, zamjenica predsje-dava ju}eg Doma naroda u Parlamentarnoj skup{tiniBiH, mada je, prema nezvani~nim reagiranjima, za zna-~a jan broj parlamentaraca ko ji predstavlja ju srpske na-cionalne parti je Turska kao zemlja neprihvatljiva zboghistori jskih predrasuda.23 Sude}i po reakci jama zapa-dnih diplomatskih krugova u Sara jevu, ovakvi stavovine mogu nai}i na razumi jevanje. Turska je ravnopravna~lanica NATO-a i saveznici je tako i doìvljava ju. Po-red toga, pretpostavljanje sigurnosti vo jnika histori-

jskim predrasudama potpuno je nerazumljivo~lanicama NATO-a. Ova dilema do{la je u veoma ne-zgodno vri jeme s obzirom na to da je posljednje odbi- janje Bruxellesa da BiH u decembru 2009. dodi jeliAkcioni plan za ~lanstvo (MAP) otvorilo diskusi ju omogu}nosti referenduma o NATO ~lanstvu u Republi-ci Srpskoj. Poslati bh. vo jnike u tursku misi ju zna~ilo biosnaìti argument nacionalista u RS-u ko ji zagovara jureferendum.

* * *

Davutogluova teori ja preporu~u je uklju~enje akade-mske za jednice i javnosti u proces diplomatskog odlu-~ivanja. Zanimljivo je da su njegove preporuke uskladu sa {irokom diskusi jom o novom strate{kom ko-nceptu NATO-a, u ko ju je potpuno uklju~ena kakoakademska za jednica tako i cjelokupna javnost u ze-mljama ~lanicama.

Prema Brzezinskom politi~ki prihvatljiv ishod anga`ma-na NATO-a u Afganistanu i Pakistanu te uklju~ivanjeRusi je u obostrano korisnu vezu s Evropom i {irom 59



atlantskom za jednicom neke su od klju~nih dilema No-vog strate{kog koncepta NATO-a.24

Davutoglu je o~igledno i vizionar. Sa „strate{kom du-binom“ i posto je}im partnerstvima Turska je idealnopozicionirana dràva za pronalazak optimalnih rje{e-nja za nove globalne izazove. I dok u globalnim razmje-

rima apliciranje njegove teori je iz knjige „Strate{kadubina“ nosi veliki pozitivni potenci jal, za uspjeh u Bo-sni i Hercegovini je, naàlost, potrebno novo, dopu-njeno izdanje. n

NAPOMENE:1 Vidi Russian Ambassador Lebedev’s account in International Af-

fairs: A Russian Journal of World Politics, Diplomacy & Interna-

tional Relation 20, Vol. 51 Issue 2, str. 1-8.2 Ahmet Davutoglu, Alternative Paradigms (University Press of America, 1993). Civilizational Transformation and the MuslimWorld (Quill, 1994).

3 Vidi Ahmet Davutoglu, Stratejik Derilink (Istanbul, Kure Yayinlari,2001). Naàlost, ova knjiga jo{ uvijek nije prevedena na engleski,ali je na turskom jeziku imala 30 izdanja i prodata je u 300.000primjeraka. Za detaljan prikaz na engleskom vidi: AlexanderMurrison, „The Strategic Dept Doctrine of Turkish Foreign Po-licy“, Middle Eastern Studies, Vol. 42, No. 6, novembar 2006; aza izvrsnu analizu na bosanskom jeziku vidi: Hajrudin Somun,„[teta i korist neootomanizma“, Dani br. 651, 4.12.2009.

4 M.K. Kaya i Halil M. Karaveli, „Vision or Illlusion? Ahmet Dava-toglu’s State of Harmony in Regional Relations“, Turkey Analyst,

Vol. 2. No. 11, 5. juna 2009.5 European Commission ‘Turkey 2009 progress report’, October2009.

6 Zbigniew Brzezinski, „An Agenda for NATO – Toward a GlobalSecurity Web“, Foreign Affairs, September/October, 2009, str. 3.

7 Vidi vi{e u Joshua A.Walker, „Learning strategic depth: implica-tions of Turkey’s new foreign policy doctrine“ u Insight Turkey, July 2007.

8 Henry Kissinger, Does America Need a Foreign Policy. (Simon&Schuster, 2001) str. 165.

9 Walker, „Learning strategic...“10 Mehment Ogotcu, „Rivals become partners?“,

http://www.gencturkhaber.com/en_Mehmet-ogutcu-energy-

European-turkey-Russian.html,018a04, (pristupljeno, 8.3.2010).11 Emrullah Uslu, „Ahmet Davutoglu: The man behind Turkey’s as-sertive foreign policy“, Eurasia Daily Monitor, Volume 6 Issue 57.

12 Simon Taylor, „Turkey Signs Up to Nabucco“, European Voice,5.3.2010. (http://www.europeanvoice.com/arti-cle/2010/03/turkey-signs-up-to-nabucco/67345.aspx) (pristu-pljeno, 7.3.2010)

13 Ogotcu, „Rivals ...“

14 Tachau, F. Turkey: The politics of Authority, Democracy and Deve- lopment. ( New York: Praeger, 1984).

15 Saban Taniyici, „Transformation of Political Islam in Turkey: Isla-mist Welfare Party’s Pro-EU Turn“, Party Politics. Vol. 9. No. 4,2003, str. 467.

16

Cengiz Candar, „Ataturks Ambitious Legacy“, The Wilson Quar- terly, Autumn, 2000.17 Citirano prema: Sabrina Tavernise, „Army Ebbs and Power Rea-

ligns in Turkey“, New York Times, March 1, 2010.(http://www.nytimes.com/2010/03/02/world/europe/02turkey.html) (pristupljeno 8.2.2010)

18 Ibid.19 Ibid.20 Somun, „[teta i ...“21 Politika, 27.oktobra 2009.22 Za pozitivnu ocjenu imperijalnog turskog multikulturalnog mo-

dela vidi: Will Kymlicka, Multicultural Citizenship: A Liberal Theory of Minority Rights. (Clarendon Press, Oxford, 1995). O tomekako se „neoosmanizam“ doìvljava u dijelu srpskih vjerskih iintelektualnih krugova vidi tekst Vuka Ba~anovi}a „Sa vjerom uBoga i srpstvo“, Dani , br. 660, 5.2.2010.

23 Du{anka Majki}, „Ministru Cikoti}u Turska i na po~etku i nakraju“, Nezavisne novine, 26.2.2010.

24 Brzezinski, „An Agenda for...“

60



61

Za sve ko ji prate situaci ju na Bliskom istoku Jemen jeve} godinama klasi~an primjer propale dràve i jedanod zasigurno na jve}ih regionalnih problema. Ono {to je donedavno bilo specifi~no za ovo bliskoisto~no kri-zno podru~je jest da se sva patnja jemenskog narodaodvi jala daleko od o~i ju svjetske, pa i arapske javnosti.To je dràva u ko joj je u proteklih nekoliko desetlje}aizbilo vi{e gra|anskih ratova nego bilo gdje drugdje uovom nestabilnom di jelu svi jeta. Ve} duè od godinu

dana u njenoj pokra jini Sada vodi se bjesomu~ni, kozna ko ji po redu, rat izme|u vladinih snaga i {iitskihpobunjenika poznatih kao El-husi jjun. Iako je primirjeizme|u pobunjenika i vlade sklapano vi{e puta, a po-sljednje se poku{ava odràti ovih dana (19. 2. 2010.),obje sukobljene strane su ga koristile samo za takti~kopregrupiranje i ponovno naoruàvanje.

Nezadovoljstvo na jugu Jemena, gdje je gra|anski ratpri je nekoliko godina jedva zaustavljen, sve je ve}e, panikoga ne bi iznenadila nova eskalaci ja nemira. U svomtom haosu, kao i toliko puta do sada, El-Kaida, ta~ni je

njen ogranak na Arapskom poluotoku (ili jo{ precizni- je njihovi istomi{ljenici za ko je je te{ko ustanoviti koli-ko su operativno dio istog sistema), odlu~ila je uvakuumu ko ji stvara ju nefunkcionalne dràve iskoristi-ti priliku kako bi nastavila sa svo jim operaci jama globa-lnog dìhada. Ovo je jo{ jednom pokazalo ispravnostzaklju~ka ko ji je jo{ 2002. uvr{ten u dokument poznatkao „Ameri~ka sigurnosna nacionalna strategi ja –2002“ (The National Security Strategy of the UnitedStates of America, September 2002 – Full PDF Docu-ment /367 KB/), a prema ko jem „Americi ve}u pri je-tnju predstavlja ju ’propale i slabe dràve’ nego ‘osva ja~ke ili jake dràve’.1

Isto vaì, pokazu je to primjer Jemena, ali i Afganistanai Somali je, i za globalnu sigurnost.Do sada su samo ri jetki upozoravali na demografskubombu ko ja pri jeti da eksplodira u ovoj zemlji, jednojod na jsiroma{ni jih na svi jetu i s jednom od na jvi{ih sto-pa nepismenih. Prema podacima UNICEF-a 77 postoèna u Jemenu je nepismeno.2 Niko ni je obra}ao pa-`nju na izvje{ta je MMF-a o to me kako ovoj dràvi sa75 posto ljudi mla|ih od 25 godina pri jeti finansi jski

U fokusu

Jemen je odjednom

dospio na naslovne stranice

svjetskih novina, ali samo u

kontekstu borbe protiv

El-Kaide. Stvarni uzrociproblema u toj zemlji malo

su kome interesantni.

Piše: Muhamed Jusić

Autor je bosanskohercegovačkiteolog i publicist.

Jemen - između

El-Kaide i Amerike



bankrot i skoro potpuni kolaps ekonomi je, {to }e do-vesti do stvaranja ~itave armi je nezaposlenih. Njene po-dzemne vode su prakti~no iscrpljene usli jeddugogodi{njeg pogre{nog postupanja u zemljoradnji, arezerve nafte brzo se smanju ju.3

Ni bro jnim dru{tvenim problemima, po~ev{i od skoro

neograni~enog konzumiranja lake droge „kaad“, ko jani je zakonom zabranjena, pa do jednog od na jgorihizvje{ta ja o stanju ljudskih prava, niko ni je pridavao zna-~aj. A o kakvoj crnoj slici ljudskih prava se radi dovo-ljno je pogledati samo izvje{taj bilo ko je organizaci jeko ja radi na promoviranju ljudskih prava u tom regi-onu ili izvje{taj ameri~kog ministarstva vanjskih poslo-va o stanju ljudskih prava za bilo ko ju od proteklihgodina.4

Kao i toliko puta dosad, svi ti nagomilani problemi i ra-

tovi nisu zasluìli svjetsku pa`nju sve dok se nisu prelilii direktno ugrozili neku od zapadnih zemalja, a taj mo-ment se desio kada je za Boì} mladi Nigeri jac bezu-spje{no poku{ao detonirati bombu skrivenu u donjemrublju na letu ameri~ke kompani je Delta Northwest Ai-rlines iz Amsterdama za Detroit. Mladog Nigeri jcaAbdul-Faruka Abdul-Mutaliba, studenta iz Londona,ko ji je ve} duè vremena bio osumnji~en za povezano-st s teroristima, obavje{ta jne slu`be su povezale s ogra-nkom El-Kaide na Arapskom poluotoku (El-Kaida fiel-Dèziretil-Arab) ko ja djelu je u Jemenu5. Naime, on je priznao kako je u Jemenu pro{ao obuku u jednom

od bro jnih kampova u pokra jini Shabwa, da je tamozaduìo bombu i savladao teroristi~ke tehnike.

Tek tada je Jemen do{ao na naslovnicu svih svjetskih ilokalnih medi ja, ali ponovo samo u kontekstu borbeprotiv El-Kaide i njene opasnosti. Ponovo, kao i tolikoputa dosad, uzroci i stvarni kontekst problema nikomnisu bili interesantni.

Ameri~ki desni~ari su ponovo po~eli prizivati jo{ jednu

intervenci ju po uzoru na onu u Afganistanu i Iraku, ali je Obamina administraci ja barem u ovoj fazi pokazalada je ne{to nau~ila iz avanturisti~kih intervenci ja Bu-shovih neokonzervativaca. Svi razumni eksperti iz Oba-mine administraci je (za razliku od 69 posto ispitanikaankete ko ju je provela Fox News agenci ja ko ji su bili zanovi vo jni anga`man)6 savjetovali su ga da bi direktnaameri~ka intervenci ja u Jemenu protiv El-Kaide samopogor{ala ameri~ku pozici ju i otvorila jo{ jednu frontuu ko joj bi El-Kaida dobila vi{e prista{a nego {to bi ame-ri~ke trupe, uz vjerovatno bro jne `rtve, uspjele „elimi-nirati“.

îni se da su u Washingtonu svjesni da bi otvorenaameri~ka intervenci ja u Jemenu mogla lako postati „ve-liki poklon“ El-Kaidi i njenim ograncima. Ve} sada El-Kaidini propagandisti ima ju pune ruke posla ukazu ju}ina civilne `rtve decembarskih zra~nih napada. Oni bi,u slu~a ju ameri~ke direktne intervenci je, razvili vrlo ja-san diskurs o „dalekom nepri jatelju“ ko ji {iri svoj rat

protiv islama na jo{ jednu muslimansku dràvu.7

Mo`da su ba{ zato ameri~ki predsjednik Barack Oba-ma i britanski premi jer Gordon Brown odlu~ili javnuborbu protiv El-Kaide u Jemenu podràti tek finansi- jski, savjetodavno i u naoruànju, bez direktnog upli-tanja. Njih dvo jica su se dogovorili da za jedni~kifinansira ju jednu antiteroristi~ku jedinicu jemenskihsnaga. Obama je od Kongresa zatraìo 63 miliona do-lara pomo}i za Jemen u 2010.8

Me|utim, na jve}i dio pomo}i i dobar dio za jedni~kihakci ja ameri~kih i jemenskih snaga sigurnosti, naro~itoonih obavje{ta jne prirode, nisu dostupni javnosti. Ta-ko, barem prema saznanjima Fox Newsa, Amerikanciima ju ~ak i trupe na jemenskom tlu. Naime, ameri~kespeci jalne postro jbe, obavje{ta jne organizaci je i bespi-lotne letjelice ve} neko vri jeme uz saglasnost vlade uSani vode rat protiv El-Kaide daleko od o~i ju jemenskei svjetske javnosti.9

Javno, trenutna ameri~ka administraci ja odlu~ila se sa-mo na sna`nu finansi jsku, vo jnu i stru~nu pomo} reì-

mu jemenskog predsjednika Ali ja Abdale Saliha kakone bi dodatno iritirala jemensku javnost ko ja je izrazi-to antiameri~ki raspoloèna i ko ja, iako trenutno neda je podr{ku El-Kaidi, kada mora birati, kao i bro jnedruge arapske naci je, izme|u Amerike i El-Kaide, biraEl-Kaidu. Toga su ~ini se svjesni i bro jni ameri~ki i svje-tski analiti~ari poput Stevena Erlangera iz New York Timesa, ko ji je ustvrdio kako je „za uspjeh antiterori-sti~ke borbe u Jemenu klju~no da se na|e balans izme-|u izrazito konzervativnog islamskog dru{tva i sveve}eg ameri~kog prisustva i uplitanja u tamo{nja de{a-

vanja“.10

Kako bi predupri jedili doga|a je, stotinu i pedeset isla-mskih u~enjaka (alima i {e jhova) potpisalo je fetvu ko- jom se u slu~a ju da ameri~ke trupe intervenira ju u Jemenu dìhad progla{ava obavezom svakog muslima-na.11 Inici jator i prvi potpisnik fetve bio je {e jh Abdul-Medìd ez-Zindani, ko ji je tim povodom izjavio kakone eli vidjeti „povratak perioda koloni jalizma u Jeme-nu“ pod izgovorom borbe protiv El-Kaide.

Ono {to je, me|utim, navelo ve}inu drugih alima i inte-62



lektualaca u Jemenu i u susjednoj Saudi jskoj Arabi ji imuslimanskom svi jetu da osude fetvu jest dio u ko jemse osu|u ju napadi na pripadnike El-Kaide za ko je „ne-ma {eri jatski valjane presude“ i ko ji se prema autori-ma fetve „ne mogu ubi jati pri je nego {to budu izvedenipred lice pravde“.12 Ve}ina kriti~ara fetve je u tome vi-djela podr{ku El-Kaidi jer se u njoj ne osu|u ju napadi

na civile nego napadi ko ji su izvedeni ameri~kim bespi -lotnim letjelicama i onaj u ko jem su jemenske snageubile vo jnog vo|u El-Kaide na Arapskom poluotoku Ka-sema el-Rimi ja i pet njegovih na jbliìh saradnika.13 Bezobzira na sve, poruka je odaslana, svaka vo jna akci jastranih oruànih snaga na jemenskom tlu }e nai}i nao{tar otpor, mo`da ne svih, ali zna~a jnog bro ja musli-mana, i u Jemenu i u svi jetu.

Paul Rogers za Open Democracy portal je podsjetiokako Barack Obama mo`da jest odrào impresivan go-

vor o odnosu sa islamskim svi jetom u Kairu, u junu2009. godine, ali se to moè lako pretvoriti samo u po-ku{aj obmane, jer posto ji realna opasnost da on (u slu-~a ju intervenci je u Jemenu) bude predstavljen kao„kriàr“, nepri jatelj ko ji pod okupaci jom dr i Irak i Af-ganistan, upravlja pakistanskom vladom, naoruàva ipomaè „cionisti~ke“ vo jne snage ko je tla~e Palestince,i sada ubi ja muslimane u jo{ jednoj dràvi. Ovo je sna-àn i opasan diskurs ko ji ima veliki potenci jal da utje-~e na javno mni jenje.14

Me|utim, ponovo su Amerikanci u Jemenu upali u istu

zasjedu u ko ju su padali toliko puta u arapskom svi je-tu, a to je da su opet morali dati podr{ku jednom uvlastitom narodu nepopularnom diktatorskom reìmuu borbi protiv direktne teroristi~ke opasnosti, ~imemo`da mogu dobiti jednu bitku protiv terorizma, aline i rat. A da stvar bude jo{ zamr{eni ja, treba imati naumu da uloga vlada ju}eg jemenskog reìma, sa „za{ti-tnikom demokrati je“ (raì ed-demokrati jje“, kako se-be naziva, i kako ga naziva ju dràvni medi ji)predsjednikom Ali Abdala Salihom, u ja~anju pozici jeEl-Kaide ne smi je nikada biti zanemarena.

Naime, javna je ta jna u militantnim islamisti~kim kru-govima da je Jemen ve} dugo bio baza u ko joj su semilitanti obu~avali i poha|ali radikalne medrese i uni-verzitete, odakle su odlazili na dìhadska rati{ta od Af-ganistana od Alìra. Sve to se odvi jalo uz pre{utnusuglasnost vlada ju}eg raìma ko ji je militantne selefi jekoristio u svrhu suzbi janja ja~anja nezadovoljne {iitskepopulaci je. Naime, Jemen je dràva u ko joj ìvi 53 po-sto sunita i 47 posto {iita, ~i ji dobar dio ~ini {iitska se-kta ze jdi ja. Ali vlast i nacionalno bogatstvo, kao idonedavno u Iraku, u na jve}em di jelu je u rukama su-nita, zbog ~ega su pobunjenici poznati kao El-husi jjun,

uz svestranu podr{ku Irana, pokrenuli otvorenu borbus vladom u Sani i sa saudi jskim vo jnim snagama ko je suse pridruìle u borbi protiv pobunjenika na svo joj gra-nici. U toj konfrontaci ji Ali Abdala Salih, ko ji ve} tride-set i jednu godinu suvereno vlada jemenskompoliti~kom scenom, ~esto je koristio militantne islami-ste da vode pro xy ratove u buffer zonama, zbog ~ega

je Jemen postao jedno od posljednjih uto~i{ta El-Kaidi-nih ideologa i militanata, naro~ito nakon {to su oni pro-tjerani iz Saudi jske Arabi je.

Sumnje oko sumnjivih histori jskih veza jemenskih vla-sti i El-Kaide i njoj sli~nih organizaci ja potencira ju ibro jni me|unarodni eksperti i analiti~ari ko ji su prote-klih nekoliko sedmica tragali za kori jenima El-Kaidinogutjeca ja u Jemenu.

Tako dopisnik {vicarskog ISN-a (International Relations

and Security Network) iz Tel Aviva Domenic Moran u januarskom prilogu ISN-ovog Security Watcha tvrdi ka-ko „posto je ozbiljne indici je da je vlada u pro{losti skla-pala dogovore s grupama poput El-Kaide na Arapskompoluotoku“.15

Steven Erlanger u svom prilogu u The New York Ti-mesu o El-Eman univerzitetu ko ji je osnovao i ko jimupravlja inici jator sporne fetve {e jh Abdul-Medìd ez-Zindani, ~i je je ideolo{ko opredjeljenje hibrid selefi- jskog i u~enja Muslimanske bra}e, ukazu je na bliskeveze izme|u {e jha Ez-Zindani ja i jednog od Abdalasa-

lihovih na jbliìh saveznika generala Ali ja Muhsina. Ina-~e, Ali Muhsin, uz finansi jere iz Saudi jske Arabi je, va iza jednog od na jve}ih pomaga~a Ez-Zindani ja i njego-vih pro jekata.

„General Muhsin, ko ji trenutno predvodi vo jnu opera-ci ju protiv pobunjenih Husi juna na sjeveru, isti je onajko ji je regrutovao hiljade Jemenaca u rat protiv Sovje-ta u Afganistanu. Iz tog rata njegove brigade su se vra-tile kao pobjednici, a gosp. Salih ih je od tada koristioda mu pomognu pobi jediti Jug u gra|anskom ratu

1994, kao i protiv Husi juna. Neki od tih boraca su se,naravno, priklju~ili El-Kaidi…

Kada su se sjever i jug Jemena ujedinili 1990, {e jh Ez-Zindani je prihvatio vladavinu gosp. Saliha, a za uzvratmu je dodi jeljen ogroman dio dràvne zemlje u zapa-dnom predgra|u Sane da na njoj izgradi univerzitet.Univerzitet je izgra|en uz samu vo jnu bazu u ko joj senalazi komanda gosp. Muhsina.“16

Uz sve te komplikovane politi~ke saveze u ko jima se si-mpatizeri El-Kaide dobro snalaze, ne treba iz vida izgu- 63



biti da je Jemen plemensko dru{tvo u ko jem su pleme-nska savezni{tva i lo jalnost plemenskoj za jednici dale-ko ispred lo jalnosti dràvi i vladavini njenih zakona, {tovlada u Sani ne smi je zanemariti kada se upu{ta u bilokakvu otvorenu borbu protiv po jedinaca ko ji pripada- ju El-Kaidi.

Nisu ri jetki ni oni ko ji, iako nema ju dokaza, naslu}u jukako neuspjeli napad Nigeri jca na ameri~ki zrakoplovni je bio mrzak ni jemenskoj vo jsci ni politi~kom vrhu,ko ji je nakon njega dobio tako nu`nu finansi jsku i vo- jnu podr{ku, ba{ u vri jeme kada je postalo izvjesno dane}e dobiti rat protiv sve bolje naoruànih i opremlje-nih husi jskih pobunjenika, ko je svestrano podràvaIran. Nikada se vjerovatno ne}e mo}i dokazati u ko jojmjeri su sigurnosne slu`be Jemena znale i da li su mo-gle spri je~iti neuspjeli napad, ili su ga pak prièljkivale, jer ni je prvi put da bro jni despotski reìmi svo ju bo-

rbu protiv El-Kaide ko ju su sami izrodili dobro napla-}u ju novcem, vo jnom i neupitnom politi~kompodr{kom Amerike.

Ono {to osta je kao neminovna ~injenica je to da se i da-nas, kada je Jemen napokon dobio ne{to svjetske pa-`nje, niko ponovo ne bavi razlozima nego posljedicama,ne uli jeva ju}i nadu da }e se problem El-Kaidinom milita-ntizma ri je{iti u bilo kakvo dogledno vri jeme. n

NAPOMENE:

1 The National Security Strategy of the United States of America- 2002, Washington, Septembar 2002. Iz-dava~ Ured Predsjednika SAD-a, str. 4. The NationalSecurity Strategy of the United States of America jedokument koji periodi~no za potrebe ameri~kogKongresa priprema izvr{na vlast, a u kojem se na-

vode glavni sigurnosni izazovi za dràvu i planovikako izvr{na vlast planira da ih rije{i.2 Kim A. O’Connell, "In Yemen, Fighting Illiteracy

Through Poetry", National Geographic News, 27.1.2004.3 Gregory D. Johnsen, “Welcome to Qaedastan”, Fo-

reign Policy, januar- februar 2010.(http://www.foreignpol icy.com/art icles/

2010/01/04/welcome_to_qaedastan, pristupljeno18.2.2010)

4 U.S. State Department., Bureau of Democracy,Human Rights, and Labor, "2008 Human Rights Re-port: Yemen" 25. februara 2009.(http://www.state.gov/g/drl/rls/hrrpt/2008/nea/119130.htm, pristupljeno 12.2.2010)

5 Abdul Rahman Al-Rashed, "In Search of the Instruc-tor in Yemen", Asharq Al-Awsat, 29.12.2009.

6 Sabine Müller, „Ho}e li Obama intervenirati u Je-menu?“, Deutsche Welle, 4.1.2010.(http://www.dw-world.de/popups/popup_printcon-tent/0,,5084594,00.html, pristupljeno: 22.2.2010).

7 O doktrini „bliskog i dalekog neprijatelja“, kako gakoristi El-Kaida i {ta to danas zna~i, pogledati i:Thomas Hegghammer, “The Ideological Hybridiza-tion of Jihadi Groups”, Current Trends in Islamist Ideo- logy vol. 9, 18.11.2009.

8

Vi{e o ameri~ko britanskoj saradnji u Jemenu: OliverSamson / Marina Martinovi}, „Ameri~ka borba pro-tiv terorizma u Jemenu“, Deutsche Welle, 3.1.2010.( h t t p : / / w w w . d w - w o r l d . d e / d w / a r t i -cle/0,,5078091,00.html, pristupljeno, 21.2.2010)

9 The Associated Press "U.S. in Secret Joint Opera-tions With Yemeni Troops’’ Fox News, 27.1.2010.(//www.foxnews.com/politics/2010/01/26/re-port-secret-joint-operations-yemen/, prestupljeno,17.2.2010)

10 Steven Erlanger, "At Yemen College, Scholarship and Jihadist Ideas", The New York Times, 18.1.2010.

11 Halid el-Hamidi, „Dèremu istihdaf anasir el-Kaida“,El-Kuds el-Arabi , 15.1.2010.

12 El-Vatan, „Fetva El-Dìhad li-Ulema el-Jemen tusir in-tikadat hade“, El-Vatan, 17.1.2010.(http://alwatanye.net/60516.htm, pristupljeno,21.2.2010).

13 Zvani~no saop}enje Ministarstva unutra{njih poslova Jemena od 15.1.2010. kojim se potvr|uje ubistvo El-Rimija i u kojem se objavljuju imena i fotografije idrugih ubijenih moète pogledati na stranici ministar-stva http://www.moi.gov.ye.

14

Paul Rogers, "Al-Qaida: the Yemen factor’’ OpenDe- mocracy , 1.2.2010 ,(http://www.opendemocracy.net/paul-rogers/al-qaida-yemen-factor-0- pristupljeno, 16.2.2010).

15 Dominic Moran, “Wrong Focus in Yemen”, ISN Se- curity Watch, 1.2.2010.

16 Steven Erlanger, "At Yemen College..."

64



Bosna i Hercegovina je u 2010. godinu zakora~ila i{~e-ku ju}i op}e izbore sazvane za oktobar. Vi{e je nego ja-sno da }e nekolicina me|usobno povezanih pitanjatokom godine i dalje utjecati na gra|ane i druge ko jiborave u ovoj zemlji. Izme|u ostalog, takvo {to uklju-~u je pri jetnje po sigurnost i okoli{, kao i sigurnost lju-di zbog skladi{tenja vi{ka vo jnog naoruànja, streljiva ieksploziva. Pritom treba dodati da se ve}ina streljiva ieksploziva smatra nesigurnim zbog dotra jalosti, na~i-

na proizvodnje i uvjeta skladi{tenja.Organizaci ja za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE)nudi razli~ite vidove pomo}i pri procesu osiguranja si-gurni jih uvjeta za sve stanovnike BiH. Od velike je va-`nosti da me|unarodna za jednica u BiH ima jedinstvenza jedni~ki cilj o ovom pitanju: osloboditi BiH te{kog te-reta zaostalog iz proteklog perioda tako {to }e se vi-{ak vo jnog naoruànja, streljiva i eksploziva uni{titi.

Nosioci vlasti u BiH (na dràvnom i entitetskom ni-vou), nakon deceni je provedene u odmjeravanju pita-

nja i prioriteta dvi ju vo jski, usaglasili su se da je na jboljiput ka napri jed davanje pune podr{ke i iskazivanje po-vjerenja sektoru odbrane pod dràvnom kontrolom.Novi Zakon o odbrani, ko jim se uspostavlja ju Oruà-ne snage Bosne i Hercegovine (OSBiH), ukida ju enti-tetske vo jske i pripada ju}a ministarstva odbrane, a kao jedino ovla{teno prizna je ministarstvo odbrane nadràvnom nivou, stupio je na snagu u januaru 2006.godine.1 Kako ova reforma poziva na procjenu stvarnihpotreba novouspostavljenog OSBiH, u skladu s euro-atlantskim odredbama, na~elima i smjernicama za ra-zvoj demokratski nadzirane i profesionalne vo jske,mnoge dotada{nje kadrovske pozici je i hiljade tonastreljiva postale su vi{kom u odnosu na budu}e potre-be OSBiH.

Nakon ovakvog preustro ja bilo je neophodno po na- jhitni joj proceduri pod nadzor staviti sve vo jno naoru-ànje, streljivo i eksploziv, bi lo da se radi o potrebnim(perspektivnim) ili koli~inama progla{enim vi{kom (ne-perspektivnim), sve sa ciljem osiguranja uvjeta za na-mjenu ovih sredstava isklju~ivo u odbrambene svrheBiH ili za njihovo uklanjanje od strane dràve na na~in 65

Viškovi ratnog materi jala u BiH

Ministarstvo odbrane BiH

drži da trenutno posjedu je

oko 95.000 komada suvišnog

oružja i oko 25.000 tona

streljiva. Stanje di jela tih

zaliha je zabrinjava juće.

Piše: Ulrich Heider

Autor je bri gadni general u penzi jii direktor Odjela za si gurnosnu

saradnju Misi je OSCE u BiH.

Zemlja smrtonosnih

potenci jala



predvi|en me|unarodnim pravilima. Ima ju}i u vidu dasu ova sredstva nagomilana iz entitetskih zaliha, drà-va i entiteti su potpisali trilateralni Sporazum o pri je-nosu vlasni{tva, prema ko jem se vlasni{tvo nadpokretnom imovinom odbrane (uklju~u ju}i vo jno na-oruànje, streljivo i eksploziv) pod okriljem Minista-rstva odbrane prenosi s entitetskih organa na dràvu.2

Pri je samog po~etka reforme odbrane, Ministarstvo od-brane na dràvnom nivou je 2004. godine po~elo suklanjanjem vo jnog naoruànja, streljiva i eksploziva ko jisu ve} bili u vlasni{tvu dràve i progla{eni vi{kom. Uzfinansi jsku podr{ku Razvo jnog programa Ujedinjenihnaci ja u BiH (UNDP), ovo uklanjanje vr{eno je na dvana~ina: izvozom i nepovratnim uni{tenjem. Na ovaj na-~in BiH se uspjela ri je{iti di jela ozna~enog vi{ka oru`ja(331.900 komada je izvezeno, dok je oko 90.000 ko-mada uni{teno), dok joj za rukom ni je po{lo zna~a jno

smanjenje vi{ka streljiva (uklonjeno oko 1.648 tona).

[est godina posli je, Ministarstvo odbrane drì da tre-nutno posjedu je oko 95.000 komada vi{ka oru`ja i oko25.000 tona streljiva u istom statusu. Stru~njaci OSBiHustanovili su da je oko 5.000 tona uskladi{tenog stre-ljiva nesigurno, dok me|unarodna za jednica misli dru-ga~i je. Drè}i se me|unarodno priznatih kriteri ja iinformaci ja Agenci je za smanjenje odbrambenih pri je-tnji (DTRA), ko ja djelu je pri vladi SAD-a, stru~njaci EU-FOR-a, NATO-a, OSCE-a i UNDP-a smatra ju da je svih25.000 tona ovog streljiva nesigurno. Odre|ena sre-

dstva i mno{tvo streljiva u tako su lo{em stanju da sunesigurna za upotrebu, ali i samo rukovanje u odre|e-nim slu~a jevima. Tako|er, datumi proizvodnje ukazu juna to da su ova sredstva zastarjela, zbog ~ega dolazido raspadanja hemi jskih komponenti i ~ahura od ko jihsu sastavljena, a {to ih, sveukupno, ~ini neposto janima.Nadalje, nedostatak podataka o kompletnoj histori jiuskladi{tenja svakog skladi{nog sanduka, kombiniran suvidima u lo{e uvjete trenutnog uskladi{tenja, doveo je do pomanjkanja povjerenja da }e njihova upotrebazaista i}i u pravcu prvobitno zacrtane, vo jne svrhe.

Tokom 2009. godine politi~ke vlasti su vr{ile snaàn pri-tisak na Ministarstvo odbrane da sastavi plan uklanjanjavi{ka vo jnog naoruànja, streljiva i eksploziva ko ji biodgovarao razli~itim politi~kim interesima. Nekoliko na-crta je blokirano unutar ovog ministarstva zbog iznese-nih pri jedloga da se proda ja odredi kao dominantanna~in uklanjanja. To je samo dodatno produìlo vreme-nski period potreban za izradu i dostavljanje kona~nogpri jedloga Ministarstva odbrane Predsjedni{tvu BiH.

Predsjedni{tvo BiH je 10. juna 2009. godine odlu~ilo

da se otpo~ne s procesom odstranjenja vi{ka, pri je sve-ga putem njegove proda je ili donaci ja. Ova odluka jebila u suprotnosti s potica jima ko jima je me|unarodnaza jednica zdu{no molila Predsjedni{tvo BiH da izabe-re nepovratno uni{tenje kao primarni na~in odstranje-nja ovog vi{ka i na taj na~in postupi prema odredbamapoliti~ko-vo jnih dokumenata OSCE-a, ~i ja je potpisni-

ca i BiH.3 [tavi{e, Predsjedni{tvo je propustilo da odre-di kra jnji rok za zaklju~ivanje mogu}ih ugovora za izvozuprkos upozorenjima me|unarodne za jednice da }enedostatak preciznog datuma doprini jeti pove}anju ri-zika po oko linu i stanovni{tvo usli jed nagomilava njaovih opasnih sredstava.

Kada se saberu svi vo jni i civilni kapaciteti BiH, vlasti uBiH i me|unarodna za jednica smatra ju da se u postro- jenjima BiH moè uni{titi oko 3.000 tona streljiva go-di{nje. Putem proste ra~unice jednostavno je utvrditi

da }e, pod uvjetom da se uvi jek radi punim kapacite-tom, biti potrebno osam godina za uni{tenje cje loku-pnog vi{ka. Uporedo s tim periodom }e sada{njemperspektivnom streljivu iste}i rok tra janja za sigurnuupotrebu, ~ime se doda ju tri godine na ukupan pro-ces uni{tenja, {to je sveukupno 11 godina.

Bez obzira na to koliko BiH bila sposobna samostalnodjelovati, politi~ke i tehni~ke prepreke spre~ava ju isko-ri{tenje kapaciteta u potpunosti. Naprimjer, tokom2009. godine nepovratno je uni{teno manje od 1.200tona streljiva (jedna tre}ina kapaciteta), dok je, barem

za sada, u 2010. iskazano malo volje da se ova koli~inapove}a.

Ko je to prepreke sto je na ovom putu? Neki po jedinci ipoliti~ke grupe i dalje smatra ju da BiH, njeni entiteti,mo`da i odre|ene kompani je mogu ostvariti znatnu fi-nansi jsku dobit od vi{ka oru`ja i odabranih koli~inastreljiva. Zbog ovog razloga dovode u pitanje legalno-st rani je spomenutog trilateralnog Sporazuma o pri je-nosu vlasni{tva. Njihov cilj je da odgode procesnepovratnog uni{tenja dok ostali potpisnici ne odlu~e

zapo~eti nove politi~ke pregovore. Jasno je da njihovprioritet ni je sigurnost gra|ana ve} vlastiti finansi jskiinteres. Me|unarodna za jednica sto ji na stanovi{tu dase ovakvom trgovinom ne moè ostvariti znatna dobit jer ne posto ji legalno trì{te za ova sredstva. Odga|a-njem njegovog uni{tenja jedino se pove}ava rizik pookoli{ i stanovni{tvo zbog potenci jalne nesre}e ko ja bimogla biti uzrokovana samozapaljenjem.

Isti ovi politi~ki utjeca ji dovode u pitanje odredbu Spo-razuma o pri jenosu vlasni{tva ko ja propisu je raspodje-lu bilo kakve dobiti ostvarene proda jom materi jala66



zaostalog nakon postupka uni{tenja. Ovaj spor je zna-tno suzio obim uni{tavanja u dva glavna postro jenja zate namjene, jer upravnici objekata mora ju izna}i na~i-ne za dugoro~no uskladi{tenje zaostalog materi jaladok se ovo pitanje ne ri je{i, {to posljedi~no vodi sma-njenju prostora za odlaganje sredstava ko ja ve} ~eka juna izvr{enje.

Uprkos nekolicini alarmira ju}ih izvje{ta ja o neopho-dnosti uklanjanja zaostalih sredstava, kao i izvje{ta jako ji govore o potrebi odràvanja i popravke opreme ipostro jenja za uni{tavanje, Ministarstvo odbrane tek treba da iskaè svoj stav da na ova pitanja uistinu gle-da kao na prioritetna. Sve od pobro janih prepreka sa-mo dodatno doprinose odga|anju procesa uni{tavanja.

Ako BiH to zatraì, me |unarodna za jednica je spre -mna pruìti finansi jsku, tehni~ku i pomo} u upravlja-

nju pro jektima ove vrste.

Naprimjer, UNDP-ov Pro jekt kontrole i smanjenja ma-log oru`ja (putem sredstava svo jih donatora) i vladaSAD-a su kroz odvo jene pro jekte ponudili skoro 5,8miliona KM kako bi pomogli BiH u naporima ubrzanjatempa uni{tavanja vi{ka vo jnog naoruànja.4 Kako bi seosiguralo da BiH ne}e biti izloèna dodatnim tro{kovi-ma (primjerice, isplate naknada za rad), donaci ja SAD-a dodatno uklju~u je sredstva za isplatu speci jaliziranihtehni~ara za obavljanje di jela posla uni{tavanja. Povrhtoga, SAD su voljne uni{titi vo jna sredstva ko ja su pre-

thodno donirale BiH, kao i taj proces pro{iriti na po je-dino naoruànje ko je zbog nedovoljnih kapacitetapostro jenja u BiH ne moè biti uni{teno.

Do kra ja februara 2010. godine vlasti Bosne i Herce-govine jo{ uvi jek nisu doni jele odluku o potpunom pri-hva}anju ijedne od ovih ponuda.

U ovom trenutku OSBiH odràva 19 lokaci ja za skla-di{tenje streljiva, od ko jih je 14 progla{eno neperspe-ktivnim ili vi{kom po potrebe odbrane dràve. Lo{e

stanje svih ovih objekata je evidentno, a posebno jeizraèno u onim neperspektivnim. Unato~ ~injenici dalo{i uvjeti na lokaci jama doprinose raspadanju streljivai pove}anju rizika ko ji takva sredstva sama sobom no-se, naprosto se o~itu je manjak interesa za ulaganje urenoviranje objekata i okolnih ograda ko je bi bez mno-go napora mogle biti sru{ene kada se sadràj ukloni.

Bez obzira na to u koliko se lo{em stanju nalazile loka-ci je za skladi{tenje i sam uskladi{teni materi jal, neopho-dno je osigurati njihovo osiguranje i nadzor. Premapodacima Ministarstva odbrane, OSBiH je tokom 2009.

godine na osiguranje i odràvanje neperspektivnih obje-kata utro{io blizu 2,9 miliona KM, prerasporediv{i pri-tom na ove du`nosti oko 200 vo jnika. Jasno je daosiguravanje ovih objekata nu`no zavisi od prisustva vo- jnih osoba, pri ~emu na ove du`nosti neminovno biva jupreraspore|ene s drugih poslova i zadataka. Pri mjerice,tehni~ari su ~esto prekomandovani na straàrske du`no-

sti, zbog ~ega dolazi do smanjenja stru~nih kapacitetaza uklanjanje vi{ka naoruànja, a {to se na koncu odra-àva na smanjenje kra jnje uni{tene koli~ine.

Bosna i Hercegovina jedna je od 56 zemlja partnerako je su se saglasile oko seta za jedni~kih na~ela, uklju-~u ju}i me|usobno pomaganje u svrhu pobolj{anja kva-liteta sigurnosti svo jih gra|ana. Kroz Dokument omalom oru`ju i lakom naoruànju i Dokument o zali-hama konvencionalnog streljiva OSCE je uspostaviomehanizme za pomo} zemljama partnerima u rje{ava-

nju po jedina~nih pitanja vi{ka njihovog naoruànja.

„... prekomjerno i destabilizira ju}e nagomilavanje, kaoi nekontrolirano {irenje malog oru`ja i lakog naoruà-nja... predstavlja ju pri jetnju i izazov miru, te slabe na-sto janja da se osigura nedjeljiva i sveobuhvatnasigurnost“.5

Kao rezultat, zemlje partneri su se sloìle da osnaème|usobno povjerenje i sigurnost kroz sveobuhvatnusaradnju na smanjenju gore spomenutih rizika formu-lira ju}i norme, na~ela i mjere ko je obuhva}a ju sve aspe-

kte ovih problema. Ovim mjerama i normama jespri je~eno destabilizira ju}e nagomilavanje i nekontro-lirano {irenje malog oru`ja, lakog naoruànja i pripa-da ju}eg streljiva.

Svaka zemlja partner OSCE-a slobodna je da samosta-lno proci jeni svo je sigurnosne potrebe i odlu~i da li vla-stite koli~ine naoruànja sadrè i vi{ak. Ako odre|enakoli~ina bude progla{ena vi{kom, mora se osiguratinjen adekvatan tretman kako bi se spri je~io gubitak kroz kra|u, zanemarivanje i korupci ju, od ~ega sve na-

bro jano predsta vlja rizik po domicilno stanovni{tvo. Ciljovog na~ela je ja~anje dràvnih kapaciteta za bavljenjeovim problemima. Po{to je nestabilno oru`je veomaopasno, a i shodno ~injenici da osiguravanje i odràva-nje takvog vi{ka vo jnih sredstava name}e te{ko podno-{ljiv tro{ak, kao i zbog toga {to zemlje partneri negleda ju blagonaklono na njegovu eventualnu po javu iupotrebu u drugim, turbulentni jim podru~jima svi jeta,do{lo se do za jedni~kog stava da primarna metodauklanjanja treba biti tra jno uni{tenje, odnosno primje-na onih postupaka ko ji na takvim sredstvima ostavlja- ju nepovratno o{te}enje i tra jnu neupotrebljivost. 67



Ako zemlja partner treba pomo} pri eliminiranju vi{kanaoruànja, nadgradnji ili pobolj{anju posto je}e skladi-{ne infrastrukture, moè uputiti zahtjev za asistenci juOSCE-u na razmatranje drugim zemljama partnerima ko- je su u stanju da ga ispune. Zemlje partneri mogu i po-red ovoga, na dobrovoljnoj osnovi, me|usobno pruàtipomo} tako {to }e neke od njih raditi na stru~noj pro-

cjeni skladi{ta na osnovu predo~enih informaci ja od stra-ne zemlje ko ja je zatraìla takvu vrstu pomo}i. Nakon{to OSCE pokrene proceduru odgovora na upu}eni za-htjev, predsjedava ju}i OSCE-ovog Foruma za sigurnosnusaradnju (FSC) u bliskoj saradnji s Tro jkom ovog forumai njenim trenutnim predsjedava ju}im otpo~inje konsulta-ci je o tome da li }e pomo} biti pruèna ili ne.6

OSCE je ve} u nekoliko navrata uspje{no pomogao ne-kim od partnera, me|u ko jima su Bjelorusi ja, Ukra ji-na i Tadìkistan, prilikom procesa uni{tavanja njihovog

vi{ka oru`ja i streljiva, kao i pri pobolj{avanju sigurno-sti skladi{ne infrastrukture. Bosna i Hercegovina bi mo-gla primiti sli~nu pomo} pod uvjetom da se takvapomo} i zatraì od OSCE-a.

OSCE misi ja u BiH }e kroz svoj Odjel za sigurnosnu sara-dnju nastaviti s podsticanjem dràvnih i entitetskih vlastida rade na otklanjanju rizika po okoli{ i javnu sigurnost.Tako|er }e nastaviti s ohrabrivanjem da dràva iskoristiodredbe OSCE-a na na~in da traì, ako to smatra potre-bnim, pomo} pri uni{tavanju vi{ka vo jnog naoruànja,streljiva i eksploziva, kao i pri upravljanju i pobolj{avanju

sigurnosti zaliha u posjedu Oruànih snaga BiH.

I dalje }e ohrabrivati vlasti da traè pomo} za osnaènjekapaciteta agenci ja za provo|enje zakona, posebno uoblasti odlaganja prikupljenih vo jnih sredstava, bilo da suzapli jenjena ili konfiskovana prilikom procesâ provo|enjazakona ili dobrovoljno predana od strane savjesnih gra-|ana. Ovakvo {to se moè, izme|u ostalog, uraditi nana~in nadgradnje i namjenskog osposobljenja nekolicineneperspektivnih skladi{nih objekata, ko ji bi se potompredali na kori{tenje agenci jama za provo|enje zakona.

No, pri je svega, na vlastima Bosne i Hercegovine je dakona~nom razrje{enju ovih pitanja odlu~e dati statusprioriteta. n

68Primjer uskladi{tenja vi{ka vo jnog streljiva i pripada ju}ih sredstavana skladi{nim lokaci jama OSBiH



69

NAPOMENE:

1 Zakon o odbrani Bosne i Hercegovine na snazi je od januara 2006. godine. Slu`beni glasnik BiH br.88/05.

2 Sporazum o krajnjem raspolaganju pravima i obave-zama nad pokretnom imovinom koja }e i dalje sluìtipotrebama odbrane potpisan je 27. marta 2008. go-dine izme|u entitetskih premijera i predsjedavaju}egVije}a ministara BiH.

3 Predsjedni{tvo BiH, Odluka o odre|ivanju vi{ka voj-nog naoruànja, streljiva i minskoeksplozivnih sred-

stava za OSBiH i na~inima njihovog rje{avanja, spisbr. 01-011-1599-31/09.

4 UNDP je razvio Projekt o kontroli i redukciji malogoru`ja (SACBiH) u januaru 2005. godine kako bipruìo koordinirane me|unarodne napore za uspo-stavljanje adekvatnog nadzora nad malim oru`jem ilakim naoruànjem, kao i siguran i efikasan logisti~kisistem uklanjanja streljiva.

5 OSCE Dokument o malom oru`ju i lakomnaoruànju, 2000, str. 1-2

6 Tokom 2010. godine Trojku Foruma za sigurnosnusaradnju sa~injavaju Gr~ka, Ma|arska i Irska.

Analiza zaliha streljiva OSBiH na osnovu njihove starosti

Godi{nje smanjenje zaliha streljiva OSBiH% each year in DTRA risk category = % pove}anja rizika po godinama

uskladi{tenja shodno kriteri jima Agenci je za smanjenje odbrambenih pri jetnji (DTRA)



70

Nakon pro{logodi{njeg ulaska u punopravno ~lanstvo NA-TO-a, susjedna Republika Hrvatska se 2. srpnja 2009. go-dine pridruìla i NATO-ovim mirovnim Kosovskim snagama(KFOR). U mladoj Republici Kosovo ve} tre}i hrvatski vo- jni kontingent (HRVCON) svo je je kolege iz druge ~etve-romjese~ne rotaci je zami jenio 20. si je~nja 2010. godine.

Kontingent se sasto ji od helikopterskog odjeljenja s dvatransportna helikoptera Mil Mi-171[ Hip ruske proizvo-

dnje, iz sastava Eskadrile vi{enamjenskih helikoptera(EVH) Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva i protuzra~neobrane s helidroma Lu~ko. Na Kosovu su stacionirani ubazi Bondsteel kod Uro{evca (na albanskom Ferizaj).

Kontingent bro ji 20 ljudi: 12 leta~a, pet tehni~ara, dvalogisti~ara i jedan vezist. Ekipa moè samostalno opslu-ìvati i odràvati helikoptere do periodi~nog pregledanakon 100 sati naleta, kada helikopter mora servisiratiZrakoplovno-tehni~ka bo jna 91. zrakoplovne baze u Za-grebu. Prvi put u tre}em hrvatskom kontingentu KFOR-

a su i dvi je ène – jedna pilotira, a jedna je tehni~arka.Zapovjednik 3. HRVCON-a je bo jnik Mari jan Skori ja.

Nekoliko dana pri je okon~anja prve rotaci je u bazi Bo-ndsteel ugostili su nas pripadnici prvog HRVCON-a.Ondje su di jelili letnu sta janku s helikopterima UH-60 Bla-ckhawk, iz sastava ameri~ke Nacionalne garde Aljaske.Do Kosova su letjeli preko Dubrovnika, a zatim Crne Go-re i Albani je.

Temeljna zada}a hrvatskoga kontingenta je prevoènje lju-di i tereta te se ne razliku je od onoga {to njegove posadeina~e rade u Hrvatskoj. Zapovjednik prvog HRVCON-a37-godi{nji bo jnik Michael Kriànec, ko ji je ina~e i zapo-vjednik Eskadrile vi{enamjenskih helikoptera, zadovoljan je do sada obavljenim zada}ama, bez ikakvog incidenta ilitehni~kog kvara. Jednako je pro{ao i drugi kontingent.

HRVCON je direktno podre|en zapovjedniku KFOR-a,tre nuta~no njema~kom general-pukovniku Markusu Be-ntleru u Pri{tini, ko ji pod izravnim zapovjedni{tvom drìsnage takti~ke rezerve. To prakti~no zna~i da su hrvatskihelikopteri vrlo ~esto angaìrani na vje`bama brzog ra-

Iskustva u regiji

Letenje u KFOR-u prvo

je sudjelovanje Hrvatskog

ratnog zrakoplovstva u

nekoj od operaci ja NATO-a.

Piše: Antonio Prlenda

Autor je du go godišnji vo jnikomentator i menadžer za odnose s

javnošću u marketinškoj agenci ji MITA Group u Sara jevu

Hrvatski helikopteri

na Kosovu



spore|ivanja i izvla~enja snaga speci jaliziranih za kontrolumasa i nereda. Helikopteri Mi-171[ s kapacitetom od 24sjedala nadma{u ju sve ostale letjelice KFOR-a, a stari je va-ri jante ovog helikoptera danas se nalaze u vo jskama svihnekada{njih republika biv{e SFRJ, osim slovenske vo jske.

„Letimo ci jelim Kosovom, po svim vremenskim uvjetima,danju i no}u, i ostvaru jemo otprilike jednak nalet kao i uHrvatskoj“, kazao nam je Kri`anec. „Kod svih s ko jimasmo do sada u KFOR-u radili vidi se da su apsolutno za-

dovoljni kapacitetima i sposobnostima ovih helikoptera.Izuzetno su zadovoljni na{im pristupom zada}ama i ra-du, jer ni je bilo ni jedne pritu`be u smislu odstupanja odpropisanih procedura i standarda obuke ili naru{avanja si-gurnosti. U letenju na Kosovu ni{ta nam ni je posebno no-vo ili te{ko, {to je dokaz da smo dobro obavili pripremu.“

Na temelju iskustava iz rata, kao i iz NATO vje`bi na ko- jima sudjelu ju od 2002. godine, u HRZ-u su se opredi jeliliza stalne helikopterske posade i fokusiranje na uvje`bava-

71

Smanjenje KFOR-a

Osnovna zada}a KFOR-a je za{tita sigu-rnog okru`enja za svakoga na Kosovu. Uvri jeme na{eg posjeta po~etkom listopadau sastavu KFOR-a je bilo 12.688 vo jnika iz32 zemlje, a danas ih je oko 10.700. Od zra-koplovnih elemenata u Topli~anima su shelikopterima bili Ni jemci, Austri janci i[vicarci, u zrakoplovnoj bazi u \akovici suTali jani, i u Plani kod Mitrovice su bili Fra-ncuzi. No sada su snage ne{to smanjene,u sklopu tre}e faze operaci je „prisutnostiradi odvra}anja“. Manji je i broj baza, te sepremje{ta ju i neke zrakoplovne jedinice.Kamp Bondsteel, kao na jve}a ameri~kavo jna baza u Europi, jo{ se ne}e zatvarati.Tu }e hrvatski zrakoplovci i dalje od Ame-rikanaca koristiti usluge meteo potpore ikontrole zra~nog prometa, klase „D“.

Hrvatski helikopteri Mi-171[ na jvi{e su aktivni na vje`bama snaga za kontrolu masa

F o t o : A n t o n i o P r l e n d a

Zapovjednik eskadrile bo jnik Michael Kri anec uz jednood dva pomo}na vozila dopremljena iz Zagreba

F o t o : 1 .

H R V C O N



nje u po jedina~nom i grupnom letenju, karakteristi~nimzada}ama i letenju u podru~jima ko ja su pribli`no jedna-ka onima na Kosovu. U Eskadrili je danas ostalo vrlo ma-lo pilota ko ji su letjeli u JNA, a oni ko ji su letjeli na Kosovu~inili su to lakim helikopterima Gazela.

Iako HRZ ima dva helikoptera Mi-8 MTV-1, ko ji su uzpomo} ameri~ke vlade pri je nekoliko godina opremljeni

po NATO standardima, za misi ju KFOR-a odabrani su

novi helikopteri Mi-171[, ko jih je Hrvatska ukupno de-set dobila od Rusi je 2007. i 2008. godine, kao podmire-nje di jela starog klirin{kog duga.

„Novi helikopteri Mi-171[ odabrani su jer se uvi jek idena olak{avanja sustava odràvanja, opskrbe i planiranjarezervnih di jelova i ispitno-mjerne opreme“, kaè Krià-nec. „Po statistici ko ju imamo, moglo se o~ekivati da bi

s helikopterima ko ji su ve} pro{li proces remonta imali

72

Kamp Bondsteel

Uobi~a jeni radni dan u bazi Bondsteel po-~inje bu|enjem u 6 sati. Oko 7 sati ljudi suna doru~ku, a od 7.30 po~inju aktivnosti.Planirane zada}e po~inju meteorolo{kimizvje{}em, a piloti u na~elu osta ju u ti jekus vremenskom prognozom ci jeli dan. Te-hni~ari na pripremi helikoptera obave svo-

je nave~er i ujutro. Kad se leti, onda seobavlja ju pri jeletni, me|uletni i posli jele-tni pregledi. U Bondsteelu u 17 sati ameri-~ka truba ozna~ava prestanak radnogvremena, a u 22 sata je pove~erje. No ope-rativno osoblje vo|eno je zada}om i vre-menom kada su zada}e dobivene, tako da

je njihovo radno vri jeme uvi jek podre|e-no tome.

Hrvatski zrakoplovci s jednim od svo jih helikoptera Mi-171[ na sta janci baze Bondsteel

Helikoptersku posadu na j~e{}e ~inekapetan, kopilot i tehni~ar-leta~

F o t o

: A n t o n i o P r l e n d a




vi{e otkaza i kvarova, {to bi prouzro~ilo potrebu za ve-}om koli~inom rezervnih di jelova.“

Kriànec napominje da hrvatski Mi-171[ u potpunostizadovoljava ju i nadilaze norme Me|unarodne organiza-ci je za civilno zrakoplovstvo (ICAO), u smislu opremeza instrumentalno letenje po civilnim pravilima (IFR). Po-sebno isti~e da im „crna kuti ja“ biljeì vi{e parametaranego putni~ki avion Airbus ko ji }e tek iza}i iz tvornice.Helikopteri jo{ uvi jek nema ju takve identifikaci jske ure-|a je „svoj-tu|i“ (IFF) ko ji }e biti neophodni u sloèni jimoperaci jama NATO-a. No, zahtjevi za identifikaci jskomopremom u KFOR-u su ne{to niì. „Sam transponder iliIFF nema veliki zna~aj u ovakvom okru`ju, jer nema zra-koplova ko ji ima ju druge uloge“, doda je Kriànec.

Uz helikoptere su nabavljene i ruske kacige Z[-7VN, kaoi nao~ale za gledanje no}u (NVG) te u HRZ-u posto je

programi za uvje`bavanje letenja s njima. U praksi se naMi-171[ izvrsnom pokazala i stra`nja rampa, jer se nastari jim helikopterima Mi-8 mora ugasiti rotor da bi seotvorila staromodna dvokrilna vrata.

„U pripremama za misi ju kori{tena su i iskustva kolegaiz Sloveni je i Makedoni je, s ko jima smo jako dobro pove-zani, i formalno i neformalno. Analizirali smo i iskustva~e{kih Mi-17, ali ve}ina ih ni je bila primjenjiva za HRZ, jersu êsi druk~i je koncipirali svo ju postro jbu. êsi su ko-nceptualno i{li s ci jelim drugim stupnjem odràvanja, ta-

ko da su dràli helikoptere duè u misi ji i radili na njimasloèni je radove redovitog odràvanja“, kaè Kriànec.

Za prvi kontingent odabrano je da misi ja tra je samo trimjeseca, jer se smatralo da bi duì period zahti jevao dase na Kosovu provode i odre|eni di jelovi obuke. No zadrugu rotaci ju, na ~i jem ~elu je bio bo jnik Andreas Du-

vnjak, ipak se opredi jelilo da tra je ~etiri mjeseca, kolikosada osta je i tre}i kontingent.

Po raspore|ivanju na Kosovo, uvi jek je potrebno odra-diti 2,5 sata ori jentaci jskog letenja po pilotu, {to je oba-vljeno za nekoliko dana. Na letenje utje~e mikroklima.No dvi je karakteristi~ne ravnice, Kosova polja i Metohi- je, podi jeljene su po sredini blago brdovitim terenom,te uvi jek posto je mjesta na ko jima se moè pre}i iz je-dne doline u drugu. Sjeverna i zapadna brda te [ar-pla-nina na jugu ne predstavlja ju posebnu geografsku

zapreku, pa se profil i brzina leta lako prilagode posto- je}im uvjetima.

„Na [ar-planini smo letjeli na nadmorskim visinamaizme|u 2.200 i 2.500 metara, na podru~ju ju`no odPrizrena. Helikopteri ima ju izuzetne hot-and-hi gh kara-kteristike, za letenje pri visokim temperaturama i veli-kim visinama. Ali va`ni su i vjetrovi, pri ~emu doizraà ja dolazi na{a obuka, poput one godi{nje na Ve-lebitu i drugim visinskim to~kama u Hrvatskoj“, veliKriànec.

Mi-171[ ima jednake motore TV3-117VM kao i stari ja va-ri janta Mi-8MTV, ali je zbog svo je opreme teì izme|u500 i 600 kg. No posade uvi jek ima ju mogu}nost kalku-laci je maksimalne poletne teìne s koli~inom goriva koja je potrebna za zada}u, ~ime se ta razlika anulira.

„Prosudbom rizika, naoruàvanje helikoptera je oci je-njeno nepotrebnim, jer se ne o~eku je bilo kakva pri je-tnja prema KFOR-u. U posljednjih devet godina ni je bilotakvog incidenta, ali smo uvi jek spremni reagirati i na ta-kve stvari“, zaklju~u je bo jnik Michael Kriànec. n 73

Obilaze i kosovske Hrvate

Zbog prirode zada}e, hrvatski zrakoplo-vci na Kosovu nema ju mnogo kontakta slokalnim stanovni{tvom. Sve baze KFOR-a zapo{ljava ju i lokalne ljude. Rade tu iSrbi, Albanci, Hrvati, Bosanci, pa su u ba-zi ti kontakti stalni i bez ikakvih proble-ma. „Ljudi rade svoj posao i ne interesiraih ko ju zastavu nosimo na ramenu“, kaèKriànec. U selu Janjevo danas ìvi oko500 Hrvata, a u Letnici ih je ostalo samooko 50. Pripadnici HRVCON-a ~esto po-ha|a ju nedjeljnu misu u Janjevu i uvi jek obradu ju tamo{nje ljude, a za Veliku Go-spu su i{li na vo jno hodo~a{}e u Letnicu,gdje se tradicionalno na Kosovu slaviCrna Gospa.

Na Kosovu se leti po svakom vremenu




74

Govor o povi jesti (klasi~ne) geopolitike je govor o nje-zinoj zloupotrebi, imperi jalizmu i „prostornom zastra-njenu“. Uprkos ~injenici da se {vedski politologRudolph Kjellen (1864-1922) smatra osniva~em geopo-litike, ko ju je situirao kao jedan od pravaca nauke odràvi odre|u ju}i joj za predmet prou~avanja „dràvukao teritorij“, za istinskog teori jskog oblikovatelja kla-si~ne geopolitike uzima se na jve}i imperi jalist me|u ge-opoliti~arima, Britanac Halford John Mackinder.

Ovaj profesor geografi je na Oxfordu, ro|en 1861. godi-ne, jedan od osniva~a a kasni je i direktor London Schoolof Economics and Political Sciences, britanski parlamenta-rac... po~etkom 20. stolje}a pred Kraljevskim geografskimdru{tvom prezentirat }e svoj tekst „Geografski stoèr po-vi jesti“ (1904), ko ji }e suvremeni politolozi i povjesni~ariozna~iti „definira ju}im momentom u povi jesti geopoliti-ke“ i radom „ikono- klasti~ne vri jednosti“.

U tom tekstu Mackinder je, govore}i o „geografskojuzro~nosti povi jesti“, razvio svo ju euroazi jsku strate-

gi ju, odnosno teori ju o Heartlandu (Srce svi jeta – pro-stor ko ji pokriva Rusi ju, zapadni Sibir, Kazahstan,Sinkiang i Mongoli ju) kao klju~u dominaci je svi jetom(str.151-159). Za njega je ci jeli svi jet zatvorena pozo-rnica ko ja se nalazi u postkolumbovskom dobu, u kojem se doga|a ji na jednoj strani svi jeta reflektira ju naostatak zemaljske kugle (131-137). U tom kontekstugeopolitika je, mada Mackinder izbjegava kori{tenje togpo jma, analiti~ki alat za prou~avanja utrke velikih silana toj zatvorenoj pozornici. Upotpunju ju}i svo ju teori- ju Heartlanda, on }e 1919. godine u knjizi „Demokra-tski ideali i stvarnost“ definirati svoj ~uveni triptih:

„Ko vlada isto~nom Evropom, vlada srcem svi jeta;Ko vlada srcem svi jeta, vlada Svjetskim ostrvom;Ko vlada Svjetskim ostrvom, vlada ci jelim svi jetom.“za ko ji se nadao da }e ga „nekakav lepr{avi an|elak“do{apnuti britanskim dràvnicima dok budu razgova-rali s poraènim Ni jemcima nakon Prvog svjetskog ra-ta (Mekinder (1919) 2009).

Upravo analiza ove Mackinderove teori je i njezinog utje-ca ja na suvremenu geopolitiku predmet je knjige „Ge-

Prikazi

Kearns, Gerry (2009):

Geopolitics and Empire.

The Legacy of Halford

Mackinder, New York:Oxford University Press,

str. 344.

Piše: Sead Turčalo

Autor je viši asistent na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sara jevu

Ko nzervativna vs.

progresivna geopolitika



opolitics and Empire. The Legacy of Halford Mackinder“autora Gerryja Kearnsa, pro fesora me|unarodnih po-slova i uprave i direktora [kole za javne i me|unarodneposlove na Virginia Tech u Blacksburgu, SAD.

Kearns smatra da je Mackinderova geopoliti~ka ide jaostvarila na jtra jni ji utjecaj na me|unarodne odnose iakonjegove ide je o protekcionisti~kom i biolo{kom imperi ja-lizmu, spre~avanju savezni{tva Rusi je i Njema~ke te ide je

trgovinskog rata radi o~uvanja imperi jalne pozici je Brita-ni je nisu zna~a jno utjecale na kreiranje vanjskopoliti~kedoktrine kraljevine (O’Tauthail, Dalby, Routledge, 2007).

Ipak, prema priznanju Karla Haushofera, tvorca nje-ma~ke geopolitike, Mackinderovi geopoliti~ki postula-ti su u bitnom utjecali na razvoj klju~nih principanjema~ke nacisti~ke geopolitike, prvenstveno principaprednosti kopne ne u odnosu na pomorsku silu (16).Tako|er, tvrdi Kearns, u periodu nakon Drugog svje-tskog rata, kada geopolitika posta je tabuizirana i iz ja-vnosti izgnana kao pseudoznanost, ide je Halforda

Mackindera nastavlja ju oblikovati vanjsku politiku veli-kih sila, poglavito Sjedinjenih Dràva.

Kreatori ameri~ke me|unarodne politike u periodu hla-dnog rata George Kennan, Colin Gray i dr. }e na posta-vkama Nicholasa Spykmana utemeljenim naMackinderovom u~enju razviti strategi ju zatvaranja (conta - inment) Sovjetskog saveza, a britanski imperi jalist }e bitiprogla{en „na jve}im teoreti~arom geopolitike“ (24-25).

Ni kraj hladnoratovske epohe ni je spri je~io duh meki - nderi zma da nastavi egzistirati unutar diskurzivnih fo-rmaci ja novog svjetskog poretka promoviranog odkonzervativnih geopoliti~kih krugova. Kearns smatra da je mekinderovski geopoliti~ki diskurs formativni disku-rs ameri~ke geopolitike 21. stolje}a te ruske nacionali-sti~ke geopolitike s kontinentalnim ambici jama (16).

Ide je ko je povezu ju Mackindera i recentno promi{lja-nje geopolitike unutar konzervativne intelektualne eli-te Sjedinjenih Dràva Kearns nalazi u djelimaZbigniewa Brzezinskog, Thomasa Friedmanna, Berna-rda Lewisa, Samuela Huntingtona, Francisa Fukuyame,

Roberta Kagana, Philipa Bobbitta, Thomasa Barnetta,Richarda Kaplana, Johna Mearsheimera i drugih. Oni,po mi{ljenju autora, interpretira ju i konstruira ju realno-st u kategori jama tra jnog sukoba Zapada i ostalih, opa-snosti zatvorenog svi jeta, potrebe za uve}anjem mo}ikao primarnim zadatkom subjekata me|unarodnih od-nosa, te hegemonskog dobro~instva SAD ko jim se tre-ba opravdati „Nova velika igra“ uobli~ena u formi„globalnog rata protiv terorizma“ kao „novoj rundi ko-

loni jalnog imperi jalizma preko ko jeg Sjedinjene Drà-ve poku{ava ju osigurati pristup jeftinoj nafti zanarednih nekoliko deceni ja“ (256).

Kao alternativu ovakvom konzervativnom promi{ljanjugeopolitike u kategori jama sile i mo}i Kearns nudi pro-gresivnu geopolitiku, ko ja odbacu je prinudu kao „priro-dan“ put {irenja kapitalizma. Ova forma geopolitike pomi{ljenju autora „...prepozna je da se na jefektivni ji pu-tovi rje{avanja globalnih problema bez pribjegavanja silinalaze u okvirima multilateralnih instituci ja...“ (266), jersu „...pravo i pregovori [...] ~e{}e dostupni nego {to se

misli“ (280). Kearns smatra da progresivna geopolitikatreba da ponudi alternativu nadiru}im „doktrinama {o-ka“ neoliberalnog, ekonomskog i koloni jalnog imperi- jalizma ko ji promi{lja „okupaci ju kao akumulaci jukapitala“ (285-288). Rje{enje je, zaklju~u je autor, da uglobalnim politi~kim odnosima dràve i nedràvni akte-ri preuzmu odgovornost i artikulira ju vri jednosti nena-silja kao okvir kreiranja boljeg svi jeta (295).

Kearnsova knjiga „Geopolitics and Empire. The Lega-cy of Halford Mackinder“ po svo joj metodolo{kojustro jenosti spada u domenu takozvane kriti~ke ge-opoliti~ke literature ko ja diskurzivnim pristupom na-novo promi{lja i dekonstruira konzervativnegeopoliti~ke ide je. U tom kontekstu kroz dekonstru-iranje euroazi jske strategi je Halforda Mackindera au-tor nam, skida ju}i slo jeve s njegove imperi jalnegeopolitike, briljantnom jednostavno{}u pokazu je dapraksa imperi jalizma egzistira u geostrate{kim sièimavelikih sila i danas. îtanje ove knjige s pitanjem u po-dsvi jesti da li je pametno bi ti geopoli ti ~an zasigurno }evas navesti da prihvatite odgovor Klausa Doddsa da ni - je samo pametno ne go i va `no bi ti geopoli ti ~an. n 75



Bosna i Hercegovina je skoro dvi je deceni je zemljako ju karakterizira ju politi~ka previranja, ekonomskii soci jalni kaos i konfuzi ja. U takvim uvjetima dekla-rativna demokraci ja se u po javnoj ravni transformirau svo ju suprotnost – kakistokraci ju. A kakistokraci- ja sama po sebi je crna rupa u demokraci ji ko ja otva-ra vrata u drugi paralelni svi jet, u ko jem se kao jedna

od klju~nih po java ko ja pri jeti da u potpunosti de-struira ionako fra gi lnu dràvu po javlju je organiziranikriminal.

Da organizirani kriminal ne predstavlja isklju~ivo pri je-tnju za biv{e komunisti~ke i soci jalisti~ke dràve pogo-|ene neuspjelom tranzici jom u trì{nu demokraci ju idruge zemlje u razvo ju, pogo|ene ratovima i stalnimunutarnjopoliti~kim konfliktima, govore i ~injenice dase ovaj fenomen u strate{kim dokumentima Evropskeuni je i Sjedinjenih Dràva definira kao jedna od klju-~nih pri jetnji, a gra|ani zemalja EU-a prema na jnovi jim

istraìvanjima Eurobarometra percipira ju organiziranikriminal kao na jve}u pri jetnju nakon nezaposlenosti iekonomske situaci je (u odsustvu globalne ekonomskekrize poredak bi vjerovatno bio druga~i ji, u korist orga-niziranog kriminala, o ~emu svjedo~e istraìvanja iz2001. godine).

Me|utim, uprkos sli~nosti u pri jetnjama s ko jima sesusre}u Bosna i Hercegovina, kao zemlja u tranzici ji,i razvi jene zemlje zapadne hemisfere, posto ji i jednabitna razlika. Naime, i povr{nom analizom printanihi elektronskim medi jskih sadrà ja utvrdit }emo da si-ntagma organizirani kriminal spada u red na jkori{te-ni jih u bosanskohercegova~kom javnom diskursu, dok }e nam pretraga na COBISS-u (Ko operativni onlinebibliografski sistem i servis), ko ji ima pretraìva~kuplatformu za biblioteke u svim biv{im jugoslavenskimrepublikama izuzev Hrvatske, pokazati da je o feno-menu organiziranog kriminala napisano desetak knji-ga, a u Bosni i Hercegovini svega jedna ko ja se nasveobuhvatan na~in bavi ovom po javom. S druge stra-ne, u zemljama EU-a i SAD-a desetak stru~nih i zna-nstvenih ~asopisa bavi se pitanjima organiziranog76

Prikazi

Sma jić, Mirza (2010):

Organizovani kriminal

u Bosni i Hercegovini.

Tranzici jske dileme,Sara jevo: Fakultet

političkih nauka.

Piše: Sead Turčalo

Organizirani kriminal

u kakistokraci ji



kriminala, a na na jve}oj online knjiàri Amazonu na-}i }ete samo na engleskom jeziku oko 2.000 naslovako ji u svom fokusu ima ju istraìvanje ove po jave. Da-kle, sigurnosne pri jetnje su iste, ali bavljenje njima uznanstvenim i stru~nim krugovima te razvi janje ade-kvatnih strategi ja suprotstavljanja takvim po javama sunesrazmjerni.

Ovakvi pokazatelji da ju zaklju~iti da po java knjige „Or-ganizovani kriminal u Bosni i Hercegovini. Tranzici jskedileme“ autora Mirze Sma ji}a, vi{eg asistenta na Faku-ltetu politi~kih nauka, ni u kom slu~a ju ne predstavljavi{e istog, nego se, {tavi{e, radi o osvjeènju za op}u,stru~nu i znanstvenu javnost, ko ju interesira ju pitanjasavremenih sigurnosnih izazova ko ja se postavlja ju predBosnu i Hercegovinu.

Sma ji}eva knjiga je prilago|ena verzi ja njegovog magi-starskog rada odbranjenog na Fakultetu politi~kih nauka

2009. godine. U ~etiri poglavlja autor se bavi znanstve-nom analizom organiziranog kriminala, po~ev{i od ambi-valentnosti u njegovom definiranju, neophodnedistinkci je i diferenci je po jmova organizirani kriminal, ko-rupci ja, terorizam, mafi ja, te kontekstualizira razli~itepo javne oblike organiziranog kriminala unutar bosansko-hercegova~kog dru{tva i dràve.

Autor u svo joj teori jskoj analizi organiziranog krimina -la, ko ja sluì kao podloga empiri jskom istraìvanju uposljednjem poglavlju knjige, polazi od prikaza razbi- jenog sigurnosnog sistema Bosne i Hercegovine ko jiumnogome doprinosi razvo ju organiziranog krimina-la, a rezultat je, kako isti~e Sma ji}, „...nedefinisanogpoliti~kog i dru{tvenog ure|enja, procesa reformi i tra -nzici jske pozici je, te poluprotektoratskog me|unaro-dnog politi~kog subjektiviteta“ (str. 194) Bosne iHercegovine. Pored ekonomsko-soci jalnih faktora ko jiutje~u na razvoj organiziranog kriminala, kao snaàngenerator ove negativne po jave autor prepozna je„problem korumpiranosti izvr{nih, zakonodavnih i su-dskih organa“ (194). U na{em uvidu upravo ovaj za-klju~ak autora obja{njava ~injenicu da je inkriminaci ja

o organiziranom kriminalu na entitetskom nivou uve-dena tek 2001. (Federaci ja BiH) odnosno 2006. godi-ne (Republika Srpska), a na dràvnom nivou 2003.godine odlukom visokog predstavnika me|unarodneza jednice u BiH.

Klju~ni dio knjige svakako je posljednje poglavlje, u ko-

jem autor prezentira empiri jsko istraìvanje o po ja-vnim oblicima organiziranog kriminala u Bosni iHercegovini od 2003. do polovine 2008. godine. Sma- ji} u tom kontekstu istraù je krivi~na djela poput trgo-vine ljudima, kri jum~arenja osoba, pranja novca,korupci je (primanje i davanje dara i drugih oblika ko-risti), trgovine i kri jum~arenje narkotika, fiktivnog po-slovanja itd. Na temelju relevantnih podatakaprikupljenih u bazi podataka Dràvnog suda i Tuìla-{tva Bosne i Hercegovine autor pokazu je da svi obliciorganiziranog kriminala pokazu ju blagi, kontinuiraniporast. Istovremeno analizira ju}i mehanizme borbe

protiv organiziranog kriminala, autor detektira vi{e-struke probleme, po~ev{i od neposto janja materi ja-lno-tehni~kih i kadrovskih pretpostavki, nekriti~kogpreuzimanja praksi stranih zemalja bez sagledavanjadru{tvenog konteksta, bro j~ane preoptere}enosti i in-stitucionalne preorganiziranost polici jskih snaga...(174-175)

Prepreku uklanjanju ovih problema autor prepozna jeu „lokaletatisti~kom pristupu sigurnosti i borbi protivorganizovanog kriminala“ ko ji destruira izgradnju de-politiziranog i deideologiziranog sigurnosnog okvirakao klju~nog preduvjeta za uspje{nu borbu protivorganiziranog kriminala.

U kona~nici, moèmo re}i da Sma ji} pri jem~ivim zna-nstvenim izraà jem obja{njava veoma kompleksnu te-mu kao {to je organizirani kriminal omogu}ava ju}i danjegova knjiga na|e put izvan uskih akademskih kru-gova i postane obaveznim {tivom kako prakti~arima uoblasti borbe protiv organiziranog kriminala tako i no-vinarima i analiti~arima ko ji u fokusu svo je analize ima- ju savremene sigurnosne izazove. n 77



Blje{tava proslava {ezdesete godine posto janja NATO-a, ko ja je u aprilu 2009. godine okupila rukovodioceskoro 30 zemalja ~lanica, polu~ila je neznatan interes javnosti. Na histori jsku ulogu ovog saveza gledalo sekao na zamorno pitanje. Medi ji, ko ji ima ju presudanutjecaj na stvaranje i sadràj javnog mni jenja, vrvjeli su

podrugljivim pri jedlozima za raspu{tanjem, pa i otvo-renim zagovaranjem ozna~avanja NATO-a kao disfu-nkcionalnog saveza izgubljene geostrate{kerelevantnosti. Glasnogovornici Rusi je ismi javali su ovuali jansu ozna~ava ju}i je posljednjim zaostatkom hla-dnog rata. âk je i odluka Francuske o ponovnomuklju~enju u svom punom kapacitetu u integrirane vo- jne strukture NATO-a, nakon vi{e od 40 godina ne-u~estvovanja, izazvala relativno nedovoljno pozitivnoo~itovanje. No, francuska su djela bila glasni ja od ri je-~i. Ova dràva sa osje}a jem ponosnog univerzalnogposlanja prepoznala je ne{to vezano za NATO, ne onaj

hladnoratovski, ve} NATO 21. stolje}a, {to ju je nagna-lo da se ba{ sada, u vri jeme dugoro~nih promjena u si-gurnosnoj dinamici svi jeta, ponovo priklju~i na jva ni jojvo jnoj ali jansi. Postupak Francuske dodatno je osnaìoklju~nu politi~ku ulogu NATO-a kao regionalnog save-za sa narasta ju}im globalnim potenci jalom.

Prilikom procjenjivanja budu}ih pravaca djelovanja NA-TO-a mora se u obzir uzeti histori jska ~injenica da je ovajsavez za 60 godina svog posto janja institucionalizirao tridoista monumentalna preobraà ja u svjetskim odnosi-ma: prvo, okon~ao je stolje}ima dugi „gra|anski rat“izme|u zemalja Zapada za prekookeansku i prevlast naevropskom kontinentu; drugo, pridonio je odluci ko- jom su se nakon Drugog svjetskog rata SAD obavezalena odbranu Evrope od sovjetske dominaci je ({to je spri- je~ilo politi~ki preokret, pa ~ak i tre}i svjetski rat); tre-}e, ostvario je mirno okon~anje hladnog rata, ~ime sezavr{ila geopoliti~ka podjela Evrope a otvorili preduvje-ti za konstituiranje {ire, demokratske Evropske uni je.

Ovi uspjesi, me|utim, da ju za povod postavljanje sa-svim opravdanog pitanja: {ta ~initi danas? Ko je se impli-78

PrenesenoForeign Affairs, Vol.5 No 92.September/October 2009

Za 60 godina posto janja

NATO je ujedinio Zapad,Evropu učinio sigurnom

i okončao hladni rat.

Čime se treba baviti danas?

Piše: Zbi gniew BrzezinskiPri jevod i obrada: Asaf Alibe gović

Autor je bio savjetnik za nacionalnusi gurnost američkog predsjednika

Jimmya Cartera (1977-1981).

Agenda za NATO -

Put prema globalnojsigurnosnoj mreži



kaci je i pouke mogu i{~itati iz proteklih 60 godina? Natom je sta jali{tu novom generalnom sekretaru NATO-a naloèno da „razvi je novi strategi jski koncept i tajpri jedlog podnese na usva janje na sljede}em (NATO-ovom) samitu“. Uzev{i u obzir trenutne sigurnosne di-leme ko je zapljusku ju ali jansu, kao i one budu}e, ~i ji jeutjecaj vrlo vjerovatan, novi strategi jski koncept morat

}e se pozabaviti s na jmanje ~etiri fundamentalna iza-zova. Prvo, kako posti}i politi~ki prihvatljiv ishod svedubljeg anga`mana NATO-a u suproìma ju}im konfli-ktima u Afganistanu i Pakistanu. Drugo, kako zanovitizna~enje i du`nosti prema „kolektivnoj sigurnosti“odre|enoj ~lanom 5. NATO ugovora. Tre}e, kakouklju~iti Rusi ju u pravno obavezu ju}u i obostrano ko-risnu vezu s Evropom i {irom sjevernoatlantskom za- jednicom. Te, ~etvrto, kako odgovoriti na ovovremenedileme globalne sigurnosti.

Prva dva od ovih izazova odnose se na kredibilitet NA-TO-a kao regionalne ameri~ko-evropske ali janse, dok se preostala dva veù za pitanja njegove potenci jalnoglobalne uloge.

Izostanak su~eljavanja sa bilo ko jim od ova ~etiri iza-zova moè potkopati zaostav{tinu tri rani je spomenu-ta preobraà ja, ko ji ne nose samo histori jski zna~aj,ve} predstavlja ju relevantnost za globalno va`nu ovo-vremenu misi ju ali janse.

UJEDINJAVANJE ZAPADA

Tokom posljednjih 500 godina svjetskom politikom do-minirale su dràve smje{tene na obalama sjevernog Atla-ntika. Sukobljava ju}i se jedna s drugom za bogatstvo imo}, u su{tini su osigurale globalnu imperi jalnu domina-ntnost sjevernoatlantskoj regi ji. Ali prevlast nad ovimpodru~jem ni je uvi jek bila posto jana. Periodi~no je bi-vala potkopavana nasilnim rivalitetima izme|u zemaljaove regi je. Portugal, [pani ja, Francuska, Holandi ja i Ve-lika Britani ja su se, u naizmjeni~nim kombinaci jama, su-kobljavale, pobje|ivale i zamjenjivale na tronu

neosporno prve pre komorske imperi jalne sile. Globa-lna hi jerarhi ja dramati~no je promi jenjena tokom poslje-dnja dva stolje}a usli jed pove}anja opsega rivaliteta zavri jeme napoleonovske Francuske s kontrole okeana nanasto janje da se tome pridoda i dominaci ja nad Evro-pom. Dodatno preobraàva ju}i geopolitiku sjevernoatla-ntskog rivalstva, Napoleonova poduzimanja su prvi putpospje{ila brì ulazak dvi ju neatlantskih sila u ovakvo na-dmetanje: centralnoevropske Pruske (ko ja }e kasni je po-stati Njema~ka) i euroazi jske Rusi je (kasni je Sovjetskogsaveza). Stolje}e kasni je, Prvi svjetski rat, predomina-ntno evropski rat, uvukao je prekookeanski udaljeni

SAD. Ulazak ove zemlje pokazao se klju~nim po ishodrata, a pobjeda nove britansko-francusko-ameri~ke ko-alici je gledana je kao garant ko ji }e omogu}iti nastavak finansi jske i politi~ke nadmo}nosti sjevernoatlantske re-gi je. No, to se na kra ju ispostavilo kao iluzi ja. Francuska je bila iscrpljena do iznemoglosti, Velika Britani ja se na-lazila pred bankrotom, dok je ambivalentan stav SAD-

a oko njegove globalne uloge ostavljao bolan trag.

Potom je brzi preobraàj Njema~ke potaknuo po~e-tak Drugog svjetskog rata. Poprili~no parci jalnu pobje-du u ovom sukobljavanju odni jela je novasjevernoatlantska koalici ja izme|u SAD-a i Velike Bri-tani je, ko ja je blagotvornosti ostvarene pobjede mora-la di jeliti s vo jnim partnerom i narasta ju}im rivalom,euroazi jskom sovjetskom Rusi jom.

Centralni i isto~ni di jelovi Evrope potpali su pod ko-

ntrolu Moskve, dok je zapadni preostatak ovog konti-nenta (me|usobno jo{ uvi jek podi jeljen gorkimuspomenama na rat) u potpunosti postao zavisan obudu}em pozicioniranju SAD-a. U dva svje tska rata Ev-ropa je efikasno nad sobom izvr{ila politi~ko samoubi-stvo.

Ravna ju}i se svo jim mogu}nostima, SAD su odgovori-le novonastalom izazovu. NATO je bio jedan od dvaklju~na instrumenta ko je je Washington koristio da bipospje{io prekograni~nu saradnju u zapadnom di jeluEvrope.

Iako su stanovnici zapadne Evrope samostalno prepo-znali potrebu nadilaènja svo jih histori jskih podjela, nji-hov po~etni postratni napor se jednako temeljio naprizemljivanju Njema~ke, koliko i na zagovaranju zapa-dnoevropske integraci je. Me|utim, SAD su bile te ko jesu kroz Marshallov plan zapadnoevropsku ekonomskuobnovu uistinu u~inile prekograni~nim pro jektom, uklju-~u ju}i u njega ~ak i zapadne di jelove okupirane Njema-~ke. Diplomati ja Velike Britani je, vo|ena uvi|anjimaLondona da je do{ao kraj vje~nom danu bez zalaska su-

nca na britanskom teritori ju, te uvjerenjima da budu-}nost ove zemlje kao svjetske sile prvenstveno zavisi odnjene umje{nosti {to blièg vezivanja uz Washington,u~inila je na juvjerljivi ji pritisak na SAD da se odlu~e nanedvo smislenu i pravno obavezu ju}u predanost obezbje-|ivanju sigurnosti i opstanka zapadne Evrope kao sku-pine demokratskih zemalja, istovremeno ih prizna ju}iintegralnim di jelom {ireg, tada zakr`ljalog Zapada.

Premda je NATO prvenstveno oformljen s ciljem osi-guravanja upravo ovakve vrste osiguranja spram natkri-lju ju}e sovjetske pri jetnje, njegov politi~ki u~inak u 79



zapadnoj Evropi bilo je zagovaranje pomirenja s Nje-ma~kom i Itali jom, biv{im ~lanicama Sila osovine, uzistovremeno zagovaranje prihva}anja prekookeanskeme|uzavisnosti. U tom smislu je od presudne va`nostibio u po~etku tegoban proces okon~avanja francusko-njema~kog nepri jateljstva.

U po~etku su Francuzi odlu~no odbi jali sve vrste pri- jedloga o ponovnom naoruàvanju Njema~ke, uklju~u- ju}i i one ko ji bi bili izvedeni pod okriljem za jedni~keevropske odbrambene za jednice. No, postepeno sudalekovidni njema~ki i francuski dràvnici kultivirali po-mirenje na politi~kom polju, ko je je naposljetku izra-slo u istinsko savezni{tvo.

Ni{ta od ovoga ne bi se dogodilo bez posto janja NA-TO-a.

Njegova transnacionalno integrirana struktura, ko jomsu u vo jnom smislu dominirale SAD, uklju~ila je u svojsastav njema~ke snage (iako bez zasebne komande iligeneralskog kora), na {to je Francuska s naklono{}ugledala ~ak i pri je zvani~nog pri jema Zapadne Njema-~ke 1955. godine u punopravno ~lanstvo saveza. Insti-tucionalizaci jom NATO-a i kasni jom po javom Evropskeekonomske za jednice (ko ja }e postepeno prerasti u Ev-ropsku uni ju) svaka mogu}nost me|usobnog budu}eggra|anskog rata izme|u zemalja Zapada bila je kona-~no uspje{no okon~ana. Histori jski zna~aj ove ~injeni-ce nikada se ne moè prenaglasiti.

[to se samog NATO-a ti~e, treba po tcrtati da je za~etu strahu, a poro|en u iznurenoj Evropi. Uz prate}iosje}aj nagla{ene ranjivosti, neposredno postratno o~e-kivanje novog sukoba bilo je {iroko rasprostranjeno.Ameri~ke snage su, izuzev neznatnog prisustva u oku-piranoj Njema~koj, bile povu~ene nazad u SAD i u ve-likoj mjeri demobilizirane. Evropljani su zbog toga,prirodno, iskazivali zahtjeve za njihovim skorim povra-tkom i automatskom vo jnom odgovoru u punom ka-pacitetu u slu~a ju novog rata. U po~etku su, me|utim,

ameri~ki vo jni stratezi bili skloni ji misliti da se ameri-~ka predanost u osiguravanju sigurnosti Evrope reali-sti~ki odnosi samo na obavezu odbrane evropskogmostobrana, nakon ~ega bi usli jedilo osloba|anje Evro-pe po drugi put. Dràli su se razmi{ljanja da se eventu-alni rat ne bi mogao izbje}i posredstvom kapacitetatada{njeg ameri~kog nuklearnog monopola, te da sevo jne operaci je na terenu ne bi mogle zaustaviti maso-vnim bombardiranjem Rusi je. Donekle je razumljivo daovakav stav Evropljanima ni je bio potpuno uvjerljiv.Motre}i sa pozici je ovog ozra~ja, skovan je ~lan 5 Sje-vernoatlantskog ugovora, ko ji je, kroz ustanovljavanje

principa kolektivne akci je, imao namjeru da umreìSAD s Evropom na na~in ko ji bi prevazi{ao tradiciona-lno ameri~ko drànje postrani kada je u pitanju njiho-va umi je{anost u udaljene vanjske sukobe.Terminolo{ke odrednice ovog ~lana odre|ivale su dasvaka zemlja saveznica treba reagirati u slu~a ju napadana bilo ko ju drugu saveznicu na na~in „...poduzimanja

onih postupaka za ko je smatra da su potrebni, uklju-~u ju}i i upotrebu oruàne sile...“ Amerikanci su ova-kvu formulaci ju shvatili kao zadràvanje pravaWashingtona na samostalno odlu~ivanje o na~inu vo- jnog anga`mana u slu~a ju da sovjetske snage pri je|uElbu, dok su Evropljani u njemu vidjeli dovoljan zalogda }e SAD biti vo jno uklju~ene u mogu}i sukob od sa-mog po~etka.

Karakter obaveznosti odredbi ~lana 5, ~i je formule tra- ju ve} 60 godina, po sebi je bio jasan, dok je sama pri-

roda konkretnih odgovora na njih bila uvjetovana.Strate{ka me|uzavisnost Zapada je, me|utim, krozNATO postala obavezu ju}a.

Odgovor na pitanje da li je tre}i svjetski rat bio nepo-sredna mogu}nost nikada ne}e biti poznat. Uba{ka-ru ju}i se u sami centar Evrope nakon 1945. godine,Sovjetski Savez se natkrilio kao velika pri jetnja. Ali je uisto vri jeme bio i vo jno iscrpljen, a morao je i probavi-ti sve ono {to je na razne na~ine rani je pohlepno pro-gutao. Zvani~nici na obje strane sa strategi jskidalekovidni jim pogledima raspravljali su iza kulisa kako

}e novo natjecanje za globalnu premo} biti politi~kiprolongirano, a ne, barem u skori joj budu}nosti, ra-zrje{avano vo jnom silom. George Kennan je uime ame-ri~ke strane zagovarao sta jali{te da je, ipak, mogu}eobuzdati nasrtljivi SSSR, te ga na koncu iscrpiti, ~emuse ni je imalo mnogo toga prigovoriti. Obja{njava ju}i da je pri jetnja sa sovjetske strane prvenstveno politi~ke, ane vo jne naravi, zalagao se protiv opci je pretjerano mi-litaristi~kog odgovora Zapada na sovjetske pri jetnje.

Danas se iz uvida u sovjetske arhive moè jasno opazi-

ti da su i neki od vode}ih ruskih stru~njaka za Zapad,ogr}u}i svo je argumente marksisti~kom terminologi- jom, bili sli~nih pogleda. Vja~eslav Molotov, ministarvanjskih poslova Sovjetskog saveza, 1944. godine je pri-mjedbama propra}ivao memorandume Josifa Staljinako je su pripremali Ivan Maisky, ratnodopski ambasa-dor u Londonu, a potom zamjenik ministra vanjskihposlova, i Maxim Litvinov, kroz odre|eno vri jeme ka-drovski ekvivalent Maiskog u Washingtonu, a i sam ka-sni je zamjenik ministra vanjskih poslova. Naposljetkusu se usaglasili da }e postratna era biti obiljeèna ame-ri~kom premo}i, slabljenjem Velike Britani je, intenzi-80



vnim kapitalisti~kim proturje~nostima, dugoro~nim pe-riodom ve} tada primjetnog takmi~enja izme|u SAD-a i SSSR, ali ne i ratom. Iako je Staljin ponekad dràogovore o mogu}nosti sljede}eg svjetskog rata, iz njihse ipak moglo i{~itati da se takvo {to ne planira u sko-ri joj budu}nosti. U Kore jskom ratu 1950. godine sovje-tski vo|a je vidio zgodan povod da se pa`nja

preusmjeri sa zasto ja u Evropi, kao i priliku da se eve-ntualno pove}a zavisno st Kine od SSSR-a. Stavovi naZapadu o tome da je Kore jski rat vjesnik {ireg sukobadoveli su do naglog raspore|ivanja ameri~kih snaga uvelikim kapacitetima na tlo Evrope. Kore jski rat je naovaj na~in stvorio politi~ku psihozu ko ja }e u~vrstiti sta- jali{ta obi ju strana o ozna~avanju hladnog rata kaoprvenstveno vo jnog natjecanja. Paradoksalno je da jeupravo nasilni sukob u Azi ji, u vri jeme zdu{nog potica-nja konfrontaci je u Evropi izme|u dva ju naoruànih ta-bora, spri je~io kako po javu rata izazvanog

nepromi{ljeno{}u tako i mogu}nost politi~kog akomo-diranja stanja na podi jeljenom evropskom kontinentu.Ostat }e nepoznato da li bi NATO, da se ko jim slu~a- jem odlu~io za manje ukopano pozicioniranje u smisluneodstupanja od zacrtanih vo jnih odredbi (za {to seKennan zalagao) imao ve}e {anse za poduzimanje zna-~a jni jeg pro{irenja politi~kog detanta sa SSSR nakonStaljinove smrti 1953. godine, ko ja se dogodila ba{ uvri jeme blagih nagovje{ta ja sovjetskog interesa premapostizanju kompromisa oko pozici je Njema~ke. Tako-|er }e ostati nepoznato da li bi takva opci ja doprini je-la druga~i jem razvo ju situaci je za vri jeme revoluci je u

Ma|arskoj 1956. ili doga|a ja za vri jeme Pra{kog pro-lje}a 1968. godine. Jedino {to je u potpunosti jasno je-st ~injenica da je mogu}nost iskori{tenja situaci jenastale rasulom u sovjetskom rukovodstvu nakon smrtiStaljina za postizanje mirnog okon~anja politi~kog sta - tusa quo nedovoljno nau~no istraèna.

Izbi janje novog sukoba u osjetljivom razdoblju prvih de-ce ni ja nakon Drugog svjetskog rata je izbjegnuto jedinozahvalju ju}i opredi jeljenosti SAD-a na odbranu Evrope i~injenici da je NATO ostao ujedinjen. Dva puta je po~e-

tkom 1960-ih, na jpri je berlinskom, a potom i kuba-nskom raketnom krizom, ozbiljnim situaci jama ko je sumogle dovesti do velikog sukoba, na ku{nju stavljano ovo jedinstvo. U oba ova slu~a ja ne posto ji opravdana osno-va za sumnju da je Moskva uistinu èljela zapo~eti rat.Pri je bi se moglo re}i da se nestrpljivo kockala s pretpo-stavkom da }e ovakva vrsta zastra{ivanja djelovati napromjenu statusa quo. Me|utim, va`nost veli~ine stanjako je bi bilo uspostavljeno izbjegavanjem sukoba {irih ra-zmjera prevagnula je kod obi ju strana iako je ~injenicanastavka zao{trenosti odnosa u vo jnom pogledu na tluEvrope i dalje bila evidentna.

Zvani~no obznanjena o~ekivanja SSSR-a o tome kako}e u ekonomskom i vo jnom pogledu nadma{iti SADkra jem 1970-ih i po~etkom 1980-ih godina zvu~ala suisprazno, dok su ve} vidljive trzavice u dru{tvu, pospje-{ene „perestro jkom“ Mihaila Gorba~ova, s uspjehomodagnale strahove na Zapadu o tome da bi pove}anjesovjetske strate{ke snage moglo Evropu na~initi podlo-

`nom ucjeni nuklearnim oru`jem. Zbog takvog ozra-~ja obje strane su bile voljne da se konstruktivnouklju~e u preispitivanje pitanja kontrole naoruànja, lju-dskih prava, pa ~ak i smanjenja trupa. Do kra ja dece-ni je brzorastu}e rasulo u sovjetskom bloku, biva ju}ipospje{eno uspjehom pokreta Solidarnost u Poljskoj,te vje{tom zloupotrebom njegove zavr{ne faze od stra-ne NATO-a kroz uplive me|usobno suglasnih lideraSAD-a, Njema~ke, Velike Britani je i Francuske, ve} jebilo izvan kontrole. Mnogo pri je zvani~nog sloma bilo je jasno da su SSSR i sovjetski blok stvar pro{losti.

Netom po tome, namjena NATO-a je promi jenjena. Po-stao je okvir kroz ko ji se poku{avalo stabilizirati izne-nada geopoliti~ki trusnu situaci ju u centralnoj i isto~nojEvropi. Danas je malo poznata ~injenica da su omraè-ne oruàne ruske snage ostale raspore|ene, ba{ kao zavri jeme hladnog rata, na obalama Elbe uprkos ~injenicikona~nog raspada sovjetskog bloka 1989/90. godine,emancipaci ji isto~ne Evrope i ponovne uspostave neza-visnosti balti~kih zemalja. Ove snage su se naposljetkuiz zemalja satelita povukle tek 1994. godine. Iako je o~e-kivano povla~enje snaga bilo sve osim neizbje`no, ne-

dore~enosti u oblastima regionalne sigurnosti, grani~nihpitanja te politi~kog identiteta u biv{em sovjetskom blo-ku nastavile su biti te{ko razrje{ive.

Ima ju}i u vidu da Evropska uni ja, ko ja je tada prolazilakroz vlastite razvo jne muke, ni je mogla osigurati uvje-rljivu sigurnost, u djelatnost NATO-a se gledalo kao na jedinu mogu}nost da se novonastala praznina stabilnopopuni. Ono {to je usli jedilo manje je posljedica stra-te{kog planiranja, ve} stvar histori jske spontanosti, koja je, iako unutra{nje konfuzna i proturje~na, ipak bila

od presudne va`nosti. [to je, uostalom, i slu~aj s pro-dorom NATO-a na istok.

Novo rusko vodstvo se u po~etku nevoljko sloìlo sovim (primjerice na fonu razgovora Borisa Jeljcina s po-ljskim predsjednikom Lechom Walesom u au gustu1993. godine), ali se nedugo nakon toga Rusi ja ipak predomislila.

Materi jali s ko jih je nedavno skinuta oznaka ta jnosti ja-sno negira ju ~esto spominjanje navoda prema ko jima je Rusi ja navodno dobila obe}anje da ne}e do}i do {i- 81



renja NATO-a. Treba ista}i da ni je bilo prostora zaspre~avanje spontanog pribliàvanja zemalja centralnei isto~ne Evrope NATO-u kao jedinoj zapadnoj institu-ci ji ko ja je podjednako mogla osigurati njihovu sigurno-st i pruìti im pomo} u pronalaènju novog politi~kogidentiteta. Mora se tako|er napomenuti da su sta no-vnici ovih zemalja nad ko jima je Sovjetski savez skoro

pet deceni ja provodio ~vrstu diktaturu bili priklonjeniide ji odva janja. Bili su odlu~ni u nasto janju da postanudi jelom slobodne Evrope, a nikako geopoliti~ki ni~i jomzemljom oko ko je bi se sporili NATO i Rusi ja. U slu~a- ju da su prilikom procesa postsovjetske prekompozici- je zemlje isto~ne i centralne Evrope bile izostavljene,hladnim ratom raspolu}ena Evropa bi, umjesto jedi-nstvene, postala trodi jelna tvorevina ko ju bi sa~injava-le na zapadnom di jelu ~lanice NATO-a, u sredi{tuZapadu naklonjene ali neza{ti}ene zemlje centralne iisto~ne Evrope (uklju~u ju}i nestabilne dràve sa skori-

je povra}enim suverenitetom – Bjelorusi ja i Ukra jina),te na istoku Rusi ja. Te{ko je zamisliti da bi takva arhi-tektura imala otpornost za dugoro~no posto janje.Izme|u opci je da se regi ja na|e izme|u ponovo ujedi-njene Njema~ke, ~lanice NATO-a, i srdite Rusi je, ko ja je jo{ uvi jek na regi ju gledala kao na svo je „neposre-dno inozemstvo“, pro{ireni NATO se dokazao kao na- jbolji odgovor na nestabilnost ili ~ak nasilje (kakvo senedavno de{avalo u Ukra jini ili Gruzi ji). (Vri jedno jenapomenuti da tek ujedinjena Njema~ka ni je imala pri-mjedbi prema ishodu ovakvog plana, te je odigrala klju-~nu ulogu u podupiranju procesa {irenja NATO-a.)

Ukratko, proces {irenja NATO-a bio je ispravna odlu-ka ko ja je provedena u histori jski odsudnom mome-ntu. S prvim godinama 21. stolje}a kona~no je, usli jedskoro potpunog geopoliti~kog preklapanja ~lanstva uNATO-u s ~lanstvom u EU, postalo jasno da je Evropana jzad sigurna i ujedinjena. Osiguralo se time tra jnonapu{tanje upotrebe „gra|anskog rata“ u Evropi, {to je postignu}e ko je je zaista vri jedilo proslaviti za {ezde-setu godi{njicu NATO-a aprila 2009. godine.

PRILAGO \AVANJE

IZMI JENJENOM SVI JETUPostavlja se opravdano pitanje da li NATO sada ispu-njava svo ju ulogu u punom potenci jalu ko ji posjedu je.Danas je NATO, bez ikakve sumnje, na jsna`ni ja vo jnai politi~ka ali jansa na svi jetu. Njegovih 28 ~lanica dola-ze iz dvi ju na jproduktivni jih, tehnolo{ki vrlo naprednih,dru{tveno savremenih, ekonomski prosperitetnih re-gi ja ko jima vlada demokrati ja. Devet stotina milionastanovnika njihovih zemalja ~ine 13 posto svjetske po-pulaci je, dok u isti mah posjedu ju 45 posto svjetskogBDP-a.

Potenci jal NATO-a ni je isklju~ivo vo jne naravi iako jeovo ali jansa za kolektivnu sigurnost ~i ja stvarna vo- jna mo} potje~e prvenstveno od SAD-a, {to se u sko-roj budu}nosti ne}e promi jeniti. Stvarna mo}NATO-a izvi re iz ~injenice da se ovaj savez temelji nakombiniranju vo jnih kapaciteta i ekonomske mo}iSAD-a s evropskom kolektivnom i ekonomskom te-

ìnom (a povremeno i vo jnim snagama u manjembro ju). Ovaj amalgam NATO-u omogu}u je zna~a jno-st na globalnom planu. Stoga NATO i dalje mora bi-ti promi{ljen prema o~uvanju geopoliti~ke vezeizme|u SAD-a i Evrope, pogotovo danas kada moraodgovoriti na nove izazove sada{njice. Jedan od ta-kvih je u dosada{njoj povi jesti nezabiljeèn rizik poo~uvanje globalne sigurnosti.

Dana{njem svi jetu ne pri jeti militantni fanatizam teri-tori jalno grabe`ljivih nacionalisti~kih dràva, niti neka

ekspanzivna imperi jalna sila ko ja {iri nasrtljivu ideolo-gi ju globalnih pretenzi ja. Paradoks je na{eg vremenada svi jet, iako sve vi{e povezan i ekonomski me|uzavi-san, prvi put u svo joj povi jesti biva suo~en s narasta ju-}im previranjima ko ja uìva ju {iroku podr{ku.

Nega tivnim efektima njihovog posto janja jo{ vi{e do-prinosi sve vi{e rastu}a dostupnost oru`ja za masovnouni{tenje ne samo dràvama nego i radikalnim vjerskimi politi~kim pokretima. Problem je u tome {to jo{ uvijek ne posto ji efektivan globalni sigurnosni mehanizamko ji bi se nosio s narasta ju}om pri jetnjom po javljivanja

politi~kog haosa mogu}e {irih razmjera ko ji izrasta izne tako davno zapo~etog procesa politi~kog osvje{}e-nja ~ovje~anstva. Tri su velika politi~ka doga|a ja 20.stolje}a doprini jela njegovom razvo ju (dva svjetska ihladni rat), dok svo je kori jene nalazi u Francuskoj re-voluci ji. Taj je kolosalni doga|aj potaknuo razvoj spo-ntanog populisti~ki usmjerenog politi~kog aktivizma,ko jem je od po~etka ove revoluci je trebalo samo sto-lje}e da se rasprostre od Evrope do isto~ne Azi je. Popovratku ku}i u ju`nu Azi ju i sjevernu Afriku, vo jnici,ko ji su za vri jeme Prvog i Drugog svjetskog rata bivali

mobilizirani u imperi jalne armi je Britani je i Francuske,me|u dotada pasivnom i povodljivom masom su po-~eli propagirati neophodnost svjesnosti o zna~a ju anti-koloni jalnog nacionalizma i religi jskog politi~kogidentiteta. Naglo {irenje pismenosti, kao i daleko do-piru}i utjecaj radi ja, televizi je i interneta u dvadesetomsu vi jeku pospje{ili i ubrzali proces transglobalnog po-liti~kog samoosvje{}enja. U po~etnim fazama ovaj pro-ces je karakteriziralo fanati~no priklanjanjena jekstremni jim etni~kim i fundamentalisti~kim strasti-ma pra}enim manihe jski uobli~enim kategori jama vje-rovanja i gnjeva.82



Naàlost, u zna~a jnom bro ju zemalja u razvo ju gorkeuspomene na iskustvo evropskog koloni jalizma i pre-zir prema ne{to skori jem ameri~kom nametanju svegai sva~ega obo jile su tek razbuktale strasti jasno prepo-znatljivim antizapadnja~kim bo jama. Danas je na jaku-tni ji primjer ovog fenomena situiran u po jasu {to seproteè od Egipta do Indi je. Nastanjeno sa vi{e od 500

miliona politi~ki i vjerski nakostri je{enih ljudi, ovo jepodru~je u ko je NATO biva sve vi{e upleten.

Dramati~an razvoj Kine i Indi je, kao i brza obnova Ja-pana u proteklih 50 godina nagovje{tava ju pomjera-nje teì{ta ekonomske i politi~ke mo}i sa sjevernogAtlantika prema Azi ji i Pacifiku, {to je ~injenica ko jadodatno zabrinjava. Trenutno vode}e sile svi jeta suSAD, EU, Kina, Japan, Rusi ja i Indi ja. Pritom su Rusi- ja i Indi ja, mo`da ~ak i Japan, po svo joj ori jentaci ji re-vizionisti~ki pozicionirane. Bez obzira na to da li se

“uzdiù mirno”, poput samouvjerene Kine, prkosno,poput Rusi je, ko ja jo{ pati za izgubljenim imperi jalnimpoloà jem, ili hvalisavo, poput Indi je, ~i ja samouvje-renost ni je uzdrmana unutra{njim me|uetni~kim ime|ureligi jskim razdorima, svima im je za jedni~ka e-lja za promjenom globalnog poretka mo}i. U budu-}nosti }e priroda odnosa izme|u ove tri opreznopozicionirane revizionisti~ke sile umnogome doprini- jeti dodatnom usloàvanju globalne strategi jske ne-predvidljivosti.

Na svjetskoj pozornici po javlju ju i regionalni bunto-

vnici, zemlje ~i ji su kapacitet i utjecaj znatno slabi ji odonoga kakav ima ju rani je spomenute velike sile, a {to,barem neke od njih, uop}e ne sprje~ava u prkosnojnakani posjedovanja nuklearnog naoruànja. SjevernaKore ja se svo jom sada ve} o~iglednom proizvodnjomnuklearnog oru`ja otvoreno izrugu je me|unarodnojza jednici. A s druge strane uspje{no profitira od nje-govog prodavanja i {irenja. U odre|enom trenutkubi jes me|unarodne za jednice izazvan nepredvidljivo-{}u ove zemlje bio je toliki da je mogao eskalirati uupotrebu nuklearnog naoruànja prvi put nakon

1945. godine.Iran je pak, s druge strane, obznanio da je nuklearniprogram ko ji provodi u potpunosti nami jenjen ostva-renju mirnodopskih ciljeva. Me|utim, u isti mah, ba-rem za sada, osta je nespreman za razmatranjedogovora s me|unarodnom za jednicom o predo~enju~vrstih dokaza ko jim bi potkri jepio ove tvrdnje.

Pakistan posjedu je nuklearno naoruànje. Istovreme-no, politi~koj stabilnosti ove zemlje pri jete antizapadnoraspoloèni ekstremisti~ki vjerski pokreti.

Ukupno uzev{i, ove po jave ocrtava ju kraj obzorja glo-balne hi jerarhi je nakon Drugog svjetskog rata, simulta-no nagovje{tava ju}i novi raspored globalne mo}i.Naàlost, skora{nje ameri~ko rukovodstvo je svo jomnepromi{ljeno{}u i ne hti ju}i doprini jelo dodatnomusloàvanju ove situaci je. Kombinaci ja unilateralizma uIraku i demago{ke islamofobi~ne slogan{tine ko ju je

provodio Washington oslabila je jedinstvo NATO-a iuveliko pomogla ja~anju srd`be muslimana premaSAD-u i Zapadu op}enito.

ZADR@AVANJEKREDIBILITETA SAVEZA

Raspr{enje globalne silovitosti i sve vi{e narasta ju}i ma-sovni politi~ki nemiri ~ine smjesu ko joj je za rasplamsa-vanje potrebna tek iskra. U takvom pri jete}emokruènju, prva na listi zadataka NATO-a treba biti

obaveza da njegove ~lanice na jpri je za jedni~ki definira- ju, a potom i za jedno ostvare politi~ki prihvatljiv ishodsvog vo jnog anga`mana u Afganistanu, u izvandomici-lnom prostoru djelovanja ovog saveza.

NATO saveznice SAD-a pozvale su se na ~lan 5 Sjeve-rnoatlantskog ugovora prilikom odlu~ivanja o pridru-ènju kampanji istjerivanja El-Kaide iz sigurnog uto~i{tako je je prona{la u Afganistanu. ^lanice saveza su ovuodluku doni jele samostalno i bez pritiska SAD-a. Sho-dno tome, ci jela akci ja mora biti provedena na uistinuza jedni~kim vo jnim i ekonomskim kapacitetima, bez

ispoljavanja protesta za izuze}em vlastitog vo jnog u~e-{}a ili izbjegavanja pri jeko potrebne finansi jske kontri-buci je Afganistanu ili Pakistanu. Odgovornost za vo jskui finansi je ne moè biti jedino briga SAD-a. Prema to-me, sredi{nja politi~ka du`nost novog generalnog se-kretara, iako je to lak{e re}i nego uraditi, treba bitipodjednako ustra javanje na vo jnoj i finansi jskoj podr{ci.Temeljno operativno na~elo trebalo bi biti da svaka sa-veznica u~estvu je u kapacitetu vlastitih mogu}nosti, uzklauzulu da ni jedna ne smi je u potpunosti biti pasivna.Stvarno, a ne obe}ano u~e{}e svake ~lanice u vo jnom,

soci jalnom i finansi jskom smislu treba biti redovno obz-nanjivano i za jedni~ki evaluirano. U suprotnom, ~lan 5}e postepeno izgubiti zna~enje.

Teoretski je mogu}e da NATO u odre|enom mome-ntu zaklju~i da sav napor u Afganistanu ni je vri jedanuloènog truda. Nekolicina ~lanica o takvoj opci ji po-tiho govori kao o ve} usvo jenom mi{ljenju. Po jedina-~ne ~lanice bi se u tom slu~a ju mogle neprimjetnopovu}i, uz umirivanje savjesti ~vrstim obe}anjem da}e se, ako El-Kaida bude koristila Afganistan ili Paki-stan kao upori{te za napade u Sjevernoj Americi ili Ev- 83



ropi, ponovo pridruìti za jedni~kom poduhvatu nje-nog uni{tenja.

No, ~in napu{tanja misi je na ovakav na~in {irom svi je-ta bi bio protuma~en kao repriza rani jeg poraza So-vjetskog saveza, te bi zasigurno razbuktao procestransatlantskog uza jamnog okrivljivanja, pridonio po-

tkopavanju kredibiliteta NATO-a, i na koncu omogu-}io talibanskim ekstremistima u Afganistanu i Pakistanustjecanje kontrole nad vi{e od 200 miliona ljudi i po-sto je}im nuklearnim arsenalom.

Netom po preuzimanju du`nosti administraci ja pre-dsjednika Obame preispitala je ciljeve SAD-a u Afgani-stanu. U politi~kom izvje{ta ju ko ji su sa~inili ispravno je zaklju~eno da se stabilnost Afganistana ne moè po-sti}i samo oslanjanjem na vo jna sredstva. Za ostvare-nje tog cilja, pored vo jnih napora na suzbi janju pobjede

talibana i osnaìvanja postepenog u~e{}a afganistanskearmi je u samostalnom provo|enju u~inkovite dalje ko-ntrole, mora se osigurati i pouzdana, kontinuirana i do-voljna me|unarodna finansi jska pomo} nami jenjenaobezbje|ivanju sigurnosti afganistanskog stanovni{tvai doprinosu izgradnji efikasne vlade.

Afganistan je zemlja u ko joj su gradski sektori vi{e ilimanje kvazi-moderni, a seoska podru~ja u mnogimaspektima jo{ uvi jek prili~no sli~na onim srednjovjeko-vnim. Zbog toga se ova dva modela u pore|enju s pri- ja{njim vizi jama brze izgradnje moderne demokrati je

~ine uvjerljivi jim i za ostvarenje realni jim. S obzirom nato da je eliminaci ja sigurnosnog upori{ta El-Kaide odre-|ena kao krunski cilj, prilago|avanju situaci ji na loka-lnom nivou sa susretljivim talibanskim elementom nebi trebalo odbo jno prilaziti. U takvom slu~a ju bi uodre|enom obimu moglo usli jediti vo jno povla~enjeNATO-a.

Ovakvo redefiniranje politike djelovanja omogu}it }erealan osnov za ostvarenje politi~ki prihvatljivog isho-da. Jedini nedostatak ko ji upada u o~i jest ~injenica da

se u ovoj politici na na~in strategi jske odlu~nosti nespominje ~injenica da konflikt s talibanima u Afgani-stanu ne moè biti razri je{en bez zdu{ne politi~ke ivo jne podr{ke Pakistana tra jnom uspostavljanju anti-fundamentalisti~kog reìma u ovoj zemlji. Trenutnouzev{i, takva podr{ka u svom punom kapacitetu ni jena pomolu, djelimi~no zbog narasta ju}ih fundamenta-listi~kih strasti u samom Pakistanu, naro~ito u rura-lnim di jelovima, a i zbog ~injenice da geopoliti~kamotri{ta pakistanske armi je vezana za sigurnost ovezemlje nisu sukladna naklonjenosti Velike Britani je iSAD-a ostvarenju interesa Indi je.

Na ovim premisama figurira jo{ jedna predod`ba poko joj bi sekularnom Pakistanu, naro~ito u nekim vo- jnim krugovima, zbog nesigurnog osje}a ja ukli je{teno-sti izme|u pri jete}e Indi je i stabilnog (i umjerenog)Afganistana ko ji s njom geopoliti~ki o~i juka (ne bi li ste-kao simpati je i time postao potpuno autonoman odPakistana), vi{e odgovarao Afganistan pod kontrolom

talibana.

Uklju~ivanjem Kine u geopoliti~ki di jalog oko pitanjadugoro~ne stabilnosti Pakistana moglo bi se pokazatiproduktivnim u nakani uvjeravanja Pakistana za pro-mjenom stavova prema Afganistanu i Indi ji, naro~itoima ju}i u vidu kineski rivalitet prema Indi ji, kao i njenostrate{ko zanimanje za stabilan i samostalno sposobanPakistan.

Uprkos recipro~nom antagonizmu prema Pakistanu,

Indi ja ima interes da njen zapadni susjed ne povu~eobara~ otpo~injanja regionalnog previranja.

Sli~nog je karaktera i uloga Irana, ko ji bi, zbog iskaza-nog nepri jateljstva prema talibanima, opet mogao dje-lovati pri pomaganju stabiliziranja zapadnogAfganistana, na na~in kako je to uradio 2002. godine.Zbog svega ovoga name}e se misao da vrlo skoro predNATO-om predsto ji ozbiljan napor na okupljanju Ki-ne, Indi je i Irana u strate{ki di jalog o iznalaènju na jbo-ljih rje{enja izbjegavanja regionalne eksplozi jepreviranja. Bez uspostave tog di jaloga, NATO-ova prva

akci ja temeljena na ~lanu 5 bi mogla biti bolno razdu-èna, destruktivno djelidbena, pa ~ak i fatalna po ali ja-nsu u cjelini.

REAFIRMIRANJE KOLEKTIVNESIGURNOSTI

Rani je je spomenuto da ve} 60 godina opsta je ~lan 5Sjevernoatlantskog ugovora. Pitanje je da li je uop}ekredibilan. Pa`ljivi ji pogled na njegovu terminologi ju ot-kriva mnogo toga:

Strane potpisnice se slaù da }e oruàni napad na je-dnu ili vi{e njih u Evropi ili Sjevernoj Americi biti sma-tran napadom na sve njih, te se u skladu s tim slaù da}e svaka od njih pomo}i napadnutoj potpisnici ili po-tpisnicama, na na~in za ko ji drì da je potreban, uklju-~u ju}i i upotrebu vo jne sile, s ciljem vra}anja iodràvanja sigurnosti sjevernoatlantske regi je.

Budu}i da ni je imala vlastitu efektivnu silu, Evropa jepri je 60 godina àrko ùdjela za onom ameri~kom.Umirila ju je i zadovoljila upravo ovakva terminolo{ka84



formulaci ja, ko ja je umanjivala njen kolektivni osje}ajnesigurnosti obavezivanjem SAD-a u vri jeme u ko jem je svakom ve} bilo jasno da jedino ova zemlja moè naeventualni napad odgovoriti dosto jnom silom. A kadto u~ini, ostali bi je samo sli jedili.

Danas je, me|utim, situaci ja znatno druga~i ja. Na jbo-

lji primjer za to je rat u Afganistanu. Ve}ina saveznikaSAD-a se danas osje}a relativno sigurno. U ovom ra-tu, u osnovi, SAD treba ju potpuno predane saveznike.No, terminolo{ka formulaci ja ~lana 5 („na na~in za ko jidrì da je potreban“) ostavlja im mogu}nost da urademnogo toga ili ~ak ne poduzmu ni{ta, sve u skladu saosje}a jem za prikladnost vlastitih mjera.

Razmotrimo sljede}u situaci ju. Da li bi u slu~a ju da ta-libani smognu odlu~nosti za preuzimanje kontrole nadPakistanom i njegovim nuklearnim naoruànjem i za-

pri jete NATO-u u Afganistanu bili ispunjeni uvjeti iz ~la-na 5 za poduzimanje protuakci je. Ne zaboravimo datamo sto ji da }e samo „oruàni napad na jednu ili vi{enjih u Evropi ili Sjevernoj Americi biti smatran napa-dom na sve njih“. A Pakistan i Afganistan su u Azi ji.

Od ovoga je jo{ vi{e zabrinjava ju}a (ne)va`nost ~lana5 u Evropi. Postavlja se pitanje do ko je su mjere NA-TO-ove obligaci je u sferi kolektivne sigurnosti obave-zu ju}e po ~lanice. Da li bi se u slu~a ju vanjskog napadana geopoliti~ki isturenu evropsku ~lanicu NATO-a,zbog protivljenja, recimo, Gr~ke i Itali je, a ri je{enosti

SAD-a, Velike Britani je i ostalih ~lanica, moglo uop}epozvati na ~lan 5?

I pored pro{irenja ~lanstva na 28 zemlja, NATO i daljeosta je ~vrsto pri svom „fundamentalnom principu“ –onom ko ji kaè da se „sve odluke NATO-a donosekonsenzusom“ i da je konsenzus „prihva}en kao osno-vni okvir za dono{enje odluka jo{ od osnivanja ali janse1949. godine“.

Ima ju}i sve ovo u vidu, generalni sekretar bi u sklopu

zadataka ko je je dobio na samitu u aprilu 2009. godi-ne trebao razmotriti pri jedlog o formiranju visoke gru-pe sastavljene od predstavnika zemalja ~lanica s ciljempreispitivanja zna~enjskih odredbi ~lana 5 u ovovreme-nom obzorju. Priziva ju ovakvoj aktivnosti ne samo iza-zovi u Afganistanu nego i samo pove}anje ~lanstvaNATO-a.

Iako je mogu}nost po jave rata u Evropi skoro zanema-riva (u takvom bi slu~a ju, barem kako sada stvari sto- je, potezi SAD-a bili na jzna~a jni ji), postavlja seopravdano pitanje da li po jedina~na ~lanica, dvi je ili njih

tri ima ju pravo stavljanja veta na odluku o za jedni~komodgovoru na takvu situaci ju.

Mo`da bi odre|ena pa`nja tako|er trebala biti poklo-njena i iznalaènju nove, operacionalizaci ji vi{e naklo-njene definici je „konsenzusa“, po ko joj bi za odlukebila potrebna odre|ena bro j~ana premo} ~lanica, a ne

klauzula o potpunoj saglasnosti svih ~lanica.

Tako|er se mora nanovo pri}i odredbama ~lana 13, koji svakoj ~lanici prizna je pravo samoinici jativnog napu-{tanja saveza nakon 20 godina, ali ne ostavljamogu}nost da savez odre|enu ~lanicu, ko ja na zado-voljava ju}i na~in ne ispunjava preuzete obaveze, isklju-~i iz ~lanstva.

Naàlost, posto ji mogu}nost da u odsudnom trenutkuvanjski finansi jski i politi~ki utjeca ji na odre|eni na~in

zavedu odre|enu ~lanicu NATO-a. Takvo {to, u skora-{nje vri jeme sve evidentni je zbog veli~ine pro{irenogsaveza i naraslog mno{tva isku{enja, ne smi je biti za-nemarivano. Ne bi se smjelo miriti ni pred ~injenicomda bi neodre|eno{}u obavi jen konsenzus o prikrivanjuunutra{nje podi jeljenosti mogao doprini jeti o~uvanjuformalnog jedinstva NATO-a, ali po ci jenu uzrokova-nja potenci jalne paralize ci jele organizaci je u trenutkuna jve}e potrebe za za jedni~kim djelovanjem. Kredibi-lna kolektivna sigurnost ne}e imati daljnjeg zna~a ja akobude uklju~ivala ostvarenje samo izabranih koristi.

UKLJUÎVANJE RUSI JE

NATO tako|er treba odrediti histori jski i geopoliti~kirelevantne dugoro~ne strategi jske ciljeve u odnosima sRuskom Federaci jom.

Rusi ja ni je zakleti nepri jatelj, ali na NATO jo{ uvi jek gle-da nepri jateljskim o~ima. To se u skori joj budu}nostine}e promi jeniti. Pogotovo ako sada{nji premi jer Vla-dimir Putin ponovo postane predsjednik 2012. godine.

Nadalje, ve} odavno je za politiku Rusi je prema NA-TO-u, vo|enu histori jskom srd`bom zbog poraza uhladnom ratu i zbog nepri jateljstva spram {irenja NA-TO-a ko je ispoljava ju ruski nacionalisti, za o~ekivati dapoku{a promovirati podjelu izme|u SAD-a i Evrope,a unutar Evrope izme|u stari jih i skora{njih ~lanicaNATO-a.

Ima ju}i u vidu perspektivu bliè budu}nosti, ne moèse re}i da }e Rusi ja postati ~lanicom NATO-a. Vo|enapotpuno razumljivim ponosom, ova zemlja ne traì dapostane di jelom ali janse na ~i jem su ~elu SAD. Rasplet 85



doga|a ja prema ko jem bi politi~ki nedemokratska i vo- jno samozata jna zemlja postala ~lanicom NATO-a zna-~io bi za ovu ali jansu potpuni razlaz sa svo jim temeljnimvri jednostima.

Ali, s druge strane, ni{ta manje va`nom se ne smatra~injenica da bi blià politi~ka i sigurnosna saradnja s

postimperi jalnom Rusi jom, svjesnom novog histori- jskog konteksta, bila u dugoro~nom interesu SAD-a iEvrope. Ba{ onako kako su toga bili svjesni Ujedinje-no Kraljevstvo, Francuska i Njema~ka nakon Drugogsvjetskog rata.

Shodno iznesenom, dva strategi jska cilja bi trebala obi-ljeìti namjeru NATO-a vis-à-vis Rusi je: konsolidiranjesigurnosti u Evropi uvla~enjem Rusi je u bliù politi~kui vo jnu saradnju s euroatlantskom za jednicom i uklju-~enje ove zemlje u {iru mreù globalne sigurnosti. Ovaj

posljednji cilj indirektno potpomaè raspr{ivanju impe-ri jalnih namjera, ko jih Rusi ja nikako da se oslobodi.

Ostvarenje napretka u ova dva cilja zahti jevat }e vre-mena i strpljenja. Postepeno }e do}i do momenta ka-da }e generaci ja novih ruskih rukovodilaca prepoznatida je njihovo ostvarenje u na jboljem interesu Rusi je zaispunjenje njenih nacionalnih ciljeva.

Mineralima bogata, a sve manje naseljena, euroazi jskaruska teritori ja grani~i sa 500 miliona Evropljana na za-padu i mili jardu i 500 miliona Kineza na istoku. Anti-

zapadna osovina s Kinom, alternativa ko ju zagovara juneki ruski stratezi, iluzorna je iz dva razloga. Prvo, ko-risti ko je bi Kina imala iz takve veze dosta su ne jasne.Drugo, Rusi ja ne bi mogla izdràti ogromnu kineskuponudu. Zbog svo je ekonomske slabosti i demografskeneusporedivosti u Kini bi bila ozna~ena prezasi}enimpartnerom drugog reda.

U ovakvim konstelaci jama EU moè biti mnogo produ-ktivni ji zama jac pozitivne promjene na istoku, vje{touzima ju}i u obzir da ni jedna od nedavno osamostalje-

nih susjednih zemlja Rusi je ne èli ponovo biti koloni jaili satelit. U ovakvoj situaci ji i NATO moè odigrati do-datnu ulogu konsolidiranjem rezultata ove pozitivnepromjene, pomaù}i pritom ci jelom procesu.

U ovakvoj podjeli uloga, Isto~no partnerstvo, inici jalnopredloèno od Poljske i [vedske, moè odli~no poslu-ìti kao efikasan instrument promoci je bliìh veza izme-|u EU-a i Armeni je, Azerbe jdàna, Bjelorusi je, Gruzi je,Moldavi je i Ukra jine. Temelje}i svo je aktivnosti na spe-ktru od pruànja finansi jske pomo}i, preko tehni~kesaradnje, do ponude univerzitetskih {kolarina ili omo-

gu}avanja putovanja na Zapad, ova inici jativa u osnovisamo odgovara na ve} evidentnu {iroko obuhvatnu i ja-vno iskazanu naklonjenost stanovni{tva tih zemalja tje-{njim vezama s EU-om.

Danas Rusi ja na takvo {to ne moè odgovoriti protu-mjerama svo jstvenim Sovjetskom savezu. Da bi opstao

u igri, Kremlj mora ponuditi jednako pri jem~ive ponu-de ovim zemljama. Time }e, dodu{e indirektno, koli-ko god to bilo nevoljno, ipak potvrditi svo juopredi jeljenost po{tovanju njihovog suvereniteta. Do-datno je pozitivna ~injenica da bi ovakvo natjecanjeizme|u Rusi je i EU-a oko spomenutih zemalja moglokultivirati {ire aspiraci je me|u ruskim stanovni{tvomprema stjecanju sli~nog povla{tenog dru{tvenog pristu-pa Zapadu. U obzir treba uzeti dru{tvene veze Rusi jes Ukra jinom i ~injenicu da ukra jinsko dru{tvo sve sna-`ni je gravitira Zapadu. Upravo je zbog toga vrlo vje-

rovatno da ni Rusi ja ne}e imati drugog izbora nego dase i sama sli~no opredi jeli.

No, dok se takvo {to ne dogodi, NATO jo{ uvi jek mo-ra paziti da nenamjerno ne doprinese osnaènju ru-ske imperi jalne nostalgi je prema Ukra jini i Gruzi ji.Trenutnim zvani~nicima u Kremlju politi~ko pot~inja-vanje obje ove zemlje predstavlja vrlo evidentan cilj.Ovaj provokativan stav se naro~ito odnosi na Putina.Drè}i se vje{to izbalansiranog kursa, NATO bi tre-bao izgra|ivati formalno sta jali{te po ko jem je ~lanstvou savezu otvoreno ovim dvjema zemljama, istovre-

meno pro{iru ju}i svo je veze s Rusi jom, kao i ve}inom~lanica Za jednice nezavisnih dràva (ZND), organiza-ci je nastale pod pokroviteljstvom Moskve. Pored fo-rmiranja Vi je}a NATO – Rusi ja, NATO je razvio iakci jske planove o po jedina~nom partnerstvu sa ~eti-ri ~lanice ZND-a. [tavi{e, 11 zemalja ove organizaci jetrenutno sara|u je s NATO-om kroz program Partne-rstvo za mir i Euroatlantsko partnersko vi je}e. Oviprogrami, iako skromni i pa`ljivo osmi{ljeni da ne do-vedu u pitanje pozici ju Moskve u ZND-u, pruà juosnovu na ko joj bi se mogao nadgraditi formalni ji si-

gurnosni aran`man izme|u NATO-a i Rusi je izvanokvira Vi je}a NATO – Rusi ja.

Tokom nekoliko proteklih godina Rusi ja je povremenodala nagovi jestiti prihva}anje ugovora ko ji bi pod jedna-kim pravima bio zaklju~en izme|u NATO-a i Ugovo-rne organizaci je za kolektivnu sigurnost (UOKS),donekle fiktivnog saveza ko ji je Moskva osnovala 2002.godine. Zamjenju ju}i Var{avski pakt i preslikava ju}iUgovor NATO-a, UOKS danas uklju~u je Armeni ju, Bje-lorusi ju, Kazahstan, Rusi ju, Tadìkistan i Uzbekistan.Do sada se NATO opirao pomisli potpisivanja forma-86



lnog pakta s tom organizaci jom, jer bi to prouzroko-valo stvaranje me|usobne politi~ko-vo jne simetri je.

Ova rezerviranost bi se mogla ostaviti postrani i potpi-sivanjem za jedni~kog ugovora o saradnji u oblasti sigu-rnosti u Euroazi ji i {ire, ko ji bi sadràvao odredbuko jom bi se zemljama ko je nisu ~lanice ni jednog save-

za priznalo pravo samostalnog odlu~ivanja o eventu-alnom ulasku u bilo ko ji. Mo`da i u oba, {to se sadana{nje ta~ke gledi{ta ~ini prili~no dalekom mogu}no-{}u. Sporazum NATO – UOKS ko ji bi sadràvao ova-kvu klauzulu stvorio bi indirektan pristanak Rusi je nanemi je{anje u naklonjenost Ukra jine i Gruzi je NATO-u. Istovremeno bi NATO takav pristanak trebao doda-tno osnaìti isticanjem da ne}e do}i do primanja ovihzemlja u ~lanstvo.

Kako stvari sto je, ve}ina ukra jinskog stanovni{tva tre-

nutno ni je za ulazak u NATO. Nedavni rat izme|uGruzi je i Rusi je dodatno upu}u je na potrebu periodamirovanja, {to ne bi trebalo da zna~i izostavljanje opre-manja Gruzi je isklju~ivo defanzivnim antitenkovskim iantiraketnim sistemom, s ciljem da ova zemlja ne budepotpuno li{ena mogu}nosti i sredstava odbrane.

U podjednakom je interesu i Rusi je i Zapada da se ori - jentaci ja Ukra jine i Gruzi je iskristalizira kroz demokra-tski politi~ki proces ko ji bi uvaàvao nacionalnisuverenitet i politike aspiraci je stanovni{tva tih zema-lja. Barem bi tako trebalo biti.

Sve manje od ovoga moglo bi potaknuti vrlo {tetnosrozavanje odnosa Istok – Zapad, nau{trb dugoro~nebudu}nosti Rusi je.

PUT PREMA AZI JI

Pored razrje{avanja razmirica na indirektan na~in izme-|u NATO-a i Rusi je, sporazum NATO – UOKS bi mo-gao doprini jeti osnaènju pro{irenja djelovanja NATO-aprema istoku, gdje bi poduzeo akci ju privla~enja nara-

sta ju}ih azi jskih sila u posebnu vrstu za jedni~kog dje-lovanja u oblasti sigurnosti.

Dana{nja [anga jska organizaci ja za saradnju ([OS) ofo-rmljena je 1996. godine, pod imenom [anga jska peto-rka, s namjerom razrje{avanja pograni~nih pitanjaizme|u Kine, Kazahstana, Kirgistana, Rusi je i Tadìkista-na. Uzbekistan je uklju~en 2001. godine, kada je orga-nizaci ja dobila dana{nji naziv. U to joj je vri jeme zadatak bio uobli~avanje za jedni~kih mjera protiv terorizma, se-paratizma i kri jum~arenja droge. Posmatra~ki status priovoj organizaci ji ima ju Afganistan, Indi ja, Iran, Mongo-

li ja i Pakistan. Turskoj bi, ima ju}i u vidu da je ~lanica NA-TO-a i zemlja ko ja ima posebne interese u centralnojAzi ji, mogla pripasti klju~na uloga pri iznalaènju mo-gu}nosti uspostavljanja saradnje izme|u NATO-a i [OS-a. Pozitivan ishod bi mogao potaknuti saradnju u oblastisigurnosti na multilateralnoj osnovi u toj regi ji, jednomod na jnemirni jih podru~ja svi jeta. Tako uspostavljena sa-

radnja naposljetku bi mogla rezultirati stvaranjem Vi je-}a NATO – [OS, na taj na~in indirektno uklju~u ju}iKinu u saradnju s NATO-om. A takvo {to je, u svakomslu~a ju, vrlo poèljan i bitan dugoro~ni cilj.

Uzev{i u obzir promjenu distribuci je globalne sile i po-micanje gravitaci jskog centra prema istoku, ovo bi mo-glo biti prilika da NATO, dok jo{ uvi jek ni je prekasno,stupi u otvorene veze s nekolicinom vode}ih isto~no-azi jskih sila, u prvom redu Kinom i Japanom, kao i Indi- jom. Ova aktivnost bi se tako|er mogla provesti kroz

formu po jedina~nih vi je}a, ko ja bi se bavila promovira-njem ve}e interoperabilnosti, spremanjem za jedni~kogodgovora na mogu}e pri jetnje, kao i osnaìvanjem stra-tegi jske saradnje. Ni je za o~ekivati da bi Kina, Japan iliIndi ja, i same neizbje`no di jele}i sve izazove i rizike,nasto jali izbje}i preuzimanje ve}ih obaveza oko pitanjaglobalne sigurnosti.

Potpuno je jasno da uklju~ivanje ovih novih svjetskihigra~a u za jedni~ko kro jenje toliko potrebnog sigurno-snog okvira ne}e biti jednostavan zadatak. Pri je negolise krene u njegovo izvr{enje, treba se oboruàti vre-

menom, strpljenjem i ustra jno{}u.

Protivljenjem nedavnom ameri~kom unilateralizmu ume|unarodnim odnosima i silnim negodovanjem zbogdominaci je Zapada narasta ju}e sile ipak ne}e spri je~itida prepuste SAD-u potpomognutim Evropom da sesami suo~ava ju s teretom sigurnosnih pote{ko}a. Uku-pni anga`man ovih zemalja u osnovi se svodi na dava-nje izjava o bitnosti za jedni~ke odgovornosti premaglobalnoj sigurnosti, uz obavezan izostanak konkretnihakci ja ili djelovanja.

Bez sumnje }e uklju~ivanje novih igra~a biti otegnutproces, {to ni u kom slu~a ju ne umanju je zna~aj potre-be njegovog provo|enja.

Izuzev izloènog, ne posto ji drugi na~in oblikovanja efe-ktivnih za jedni~kih utana~enja u oblasti sigurnosti svi- jeta. Onog svi jeta u ko jem jedna regi ja ne moè vi{edominirati nad politi~ki osvi je{tenim narodima. Njiho-ve histori jske naraci je u Zapadu pri je vide uzrok njiho-ve pri ja{nje podre|enosti nego izvor nedavneemancipaci je. 87



SREDI[TEUMRE@ENOSTI

Da bi ostao histori jski relevantan, NATO ne moè, kao{to su neki mislili, prerasti u globalni savez ili se pre-obraziti u svesvjetsku ali jansu demokratskih zemlja.Angela Merkel, kancelarka Njema~ke, u martu 2009.

godine dobro je zapazila rekav{i: „NATO moè obe-zbi jediti sigurnost izvan svog podru~ja, ali to ne zna~ida moè u ~lanstvo primati zemlje {irom svi jeta. Ja na-prosto ne vidim globalni NATO...“

Globalni NATO bi takvom ori jentaci jom razvodnio ce-ntralitet ameri~ko-evropske veze. Ni jedna od narasta- ju}ih sila gotovo sigurno ne bi prihvatila ponu|eno~lanstvo.

Dodatni je problem {to bi se tako ideolo{ki (ne)defi-

nirana svesvjetska ali jansa demokratskih zemalja prili-

kom odabira ~lanstva na{la pred velikim te{ko}ama.Pronalaènje balansa izme|u doktrinarnih i strategi- jskih namisli tako|er bi predstavljalo problem.

NATO dakako ima iskustvo, instituci je i sredstva da po-stane stoèr globalno razastrte mreè razli~itih regi-onalno pozicioniranih poduzimanja u oblasti sigurnosti

svi jeta. Takve bi akci je za jedni~kim snagama provodilezemlje ~i je sposobnosti globalnog djelovanja ve} uveli-ko izrasta ju.

Ovakva bi mreà popunila one praznine ko je Ujedinje-ne naci je u odre|enim poljima ne mogu samostalnopopuniti.

Ostvaru ju}i ovu strategi jsku misi ju, NATO ne}e samoo~uvati svo je transatlantsko politi~ko jedinstvo nego }ei odgovoriti na usloènu i svakim danom sve urgentni-

ju sigurnosnu agendu 21. stolje}a.n

euroatlanska integracija zapadnog balkana

Documents