federalno ministarstvo zdravstva · 2019-02-27 · 1 nosioci istraživanja: federalno ministarstvo...
TRANSCRIPT
Federalno ministarstvo zdravstva
Zavod za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine
Unicef
Istraživanje o anemiji među djecom i ženama
Federacije Bosne i Hercegovine
Izvještaj za romsku populaciju
Sarajevo, 2012
1
Nosioci istraživanja:
Federalno ministarstvo zdravstva
Zavod za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine
Direktor istraživanja
Prim. dr Željko Ler, direktor ZZJZ FBiH
Autori izvještaja:
Aida Vilić Švraka, Aida Filipović Hadžiomeragić, Aida Čemerlić-Kulić, Enida Imamović,
Dragana Nikšić, Irena Jokić, Edo Hasanbegović
Dizajn naslovne strane:
Dalida Karić Hadžiahmetović
Štampa:
Meligraf
2
Predgovor
Federalno ministarstvo zdravstva i Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH su, uz
pomoć UNICEFa, u 2012. godini proveli Istraživanje o anemiji među djecom i ženama u F BiH.
Sa javnozdravstvenog stanovišta, značaj prevencije anemije kao najučestalije
mikronutritivne deficijencije leži u činjenici da anemija zahvata veliki broj ljudi, posebno
vulnerabilne skupine, da predstavlja rizik za razvoj mnogih oboljenja i može biti odgovorna za
visoku stopu obolijevanja i umiranja, a postoji i sumnja da je široko rasprostranjena kod nas.
U Federaciji Bosne i Hercegovine i u Bosni i Hercegovini do sada nisu rađena
istraživanja vezana za procjenu učestalosti anemije kod vulnerabilnih populacionih skupina -
male djece, djece školskog uzrasta i adolescenata, te žena reproduktivne dobi. Osim toga,
nisu rađena ni ispitivanja navika u ishrani, kojim bi se mogao procijeniti unos željeza kroz
dnevnu ishranu, kao i unos zaštitnih materija, odgovornih za prevenciju anemije, odnosno
podsticanje apsorpcije željeza. Posebno treba naglasiti da do sada nije provedeno niti jedno
ovakvo istraživanje u Romskoj populaciji. Ova najveća manjinska grupa je posebno ranjiva, jer
se za nju najčešće vežu nedovoljna edukacija, loši higijenski uslovi i navike, nizak procenat
zaposlenosti, nizak procenat pokrivenosti zdravstvenom zaštitom i nedovoljna uključenost u
sistem socijalne zaštite.
Stoga je cilj ovog istraživanja bio utvrditi prevalencu anemije, stanje uhranjenosti djece
i karakteristike unosa hrane kod djece i žena u Federaciji BiH, kako bi se razvile adekvatne
strategije i programi za reduciranje i prevenciju pojave anemije usljed nedostatka željeza.
Na osnovu podataka prikupljenih ovim istraživanjem, dobili su se međunarodno
uporedivi pokazatelji vezani za učestalost anemije u populaciji žena i djece, te pokazatelji
vezani za unos željeza i prehrambene navike ciljne populacije, što će omogućiti donošenje
adekvatnih mjera i provođenje adekvatnih aktivnosti vezanih za smanjenje i prevenciju
anemije usljed nedostatka željeza. Također će se obezbijediti alati za praćenje napretka u
ostvarivanju domaćih ciljeva i zadatih obaveza u procesu unaprjeđenja dobrobiti djece i žena,
kao i populacije u cjelini. U konačnici, ovo istraživanje će podstaknuti međusektorsku
saradnju, neophodnu da se ti ciljevi ostvare.
MINISTAR ZDRAVSTVA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
3
Skraćenice
CINDI Integrirani, po zemljama rasprostranjeni, interventni progam za
nezarazne bolesti (Countrywide Integrated Nonocommunicable
Diseases Intervention)
DALY'S Izgubljene godine života usljed invalidnosti ili onesposobljenosti
(disability-adjusted life years)
EURODIET Projekat Evropske unije „Ishrana za zdrave životne stilove u Evropi“
FAO Organizacija za hranu i poljoprivredu
F BiH Federacija Bosne i Hercegovine
ITM /BMI Indeks tjelesne mase/body mass index
MICS Istraživanje o ženama i djeci - istraživanje višestrukih pokazatelja
(Multiple Cluster Indicator Survey)
PK Popisni krug
SD Standardna devijacija
SZO/WHO Svjetska zdravstvena organizacija, World Health Organization
UNICEF Dječiji fond Ujedinjenih nacija
T/D Težina za dob
T/V Težina za visinu
V/D Visina za dob
4
Sažetak
Istraživanje o anemiji među romskom djecom i ženama u Federaciji Bosne i
Hercegovine je obavljeno sa ciljem utvrđivanja prevalence anemije, te utvrđivanja navika u
ishrani i stanja uhranjenosti djece, kako bi se razvile adekvatne strategije i programi za
reduciranje i prevenciju pojave anemije.
Istraživanje je provedeno u periodu april - juni 2012. godine na području šest kantona
Federacije BiH u kojima postoje romska naselja, na reprezentativnom uzorku od 700
domaćinstava.
Istraživanje je uključilo anketiranje (upitnik za domaćinstvo, upitnik o navikama ishrane
za tri ciljne skupine: djecu uzrasta 0-59 mjeseci, djecu uzrasta 5-15 godina i žene 15-49
godina), određivanje statusa hemoglobina u krvi i antropometrijska mjerenja djece
(visina/dužina i težina).
U sve tri ciljne skupine je istraživanjem obuhvaćeno ukupno 1.826 ispitanika.
Rezultati istraživanja vezani za prisustvo anemije su pokazali sljedeće:
Kod djece uzrasta 6-59 mjeseci anemija je nađena u 11,4% slučajeva i gotovo kod
sve djece u blagom do umjerenom stepenu Nema statistički značajnih razlika u prisustvu
anemije između dječaka i djevojčica ovog uzrasta, kao ni u odnosu na visinu mjesečnih
prihoda domaćinstva. Preko trećina djece anemičnih majki ima anemiju (37,3%), dok je kod
majki koje nemaju anemiju procenat anemične djece manji (6,1%), a razlika je statistički
značajna.
Ukupno 16,6% djece uzrasta 5-15 godina ima anemiju i to samo blagog do umjerenog
stepena, bez statistički značajnih razlika u odnosu na spol, kao ni u odnosu na visinu
mjesečnih prihoda domaćinstva.
Rezultati su pokazali da je anemija prisutna kod 10,5% žena starosti 15-49 godina, i to
gotovo kod svih u blagom i umjerenom stepenu (10,2%), bez statistički značajnih razlika u
odnosu na obrazovni status žena i ukupne mjesečne prihode domaćinstva.
Rezultati istraživanja vezani za praksu dojenja i nadohranu su pokazali slijedeće:
Ukupno 69,9% djece ispod dvije godine starosti doji ili je dojilo. Kontinuirano doji preko
polovina djece uzrasta 12-15 mjeseci (59,4%) i trećina djece uzrasta 15-23 mjeseca (32,4%).
Infant formula je korištena kod trećine djece uzrasta 0-23 mjeseca (31,3%) i kod petine djece
uzrasta do 6 mjeseci (19,2%). Kravlje mlijeko se široko koristi prije navršenih godinu dana
starosti - u dobi od 6-11 mjeseci kravlje mlijeko je dobivalo 51,7% djece, a nastavlja se davati
i u drugoj godini. Skoro petina majki (19%) je koristila kravlje mlijeko u ishrani djece prije
navršenih 6 mjeseci. Prije šest mjeseci starosti 42,9% djece dobiva čaj, sok od voća njih
33,3%, dok je sok od povrća dobilo 9,5% djece.
5
Rezultati istraživanja vezani za prehrambene navike su pokazali slijedeće:
Bijelo meso jednom sedmično i češće konzumira 86,4% ispitanika od čega 3 i više
puta sedmično njih skoro polovina (48,5%), crveno meso jednom i više puta sedmično
konzumira 71,6% ispitanika, a mesne prerađevine jednom i više puta sedmično konzumira
81,8% ispitanika. Ipak, skoro trećina odnosno 30,3% ispitanika konzumira crveno meso manje
od jednom sedmično. Riba se rijetko konzumira, gotovo polovina odnosno 48,9% ispitanika
konzumira ribu manje od jednom sedmično.
Svježe voće, osim citrusnog, 6-7 puta sedmično, konzumira samo 2,6% ispitanika, a
čak 23,9% ispitanika ga ne konzumira na sedmičnoj osnovi. Više od četvrtine ispitanika ne
konzumira svježe citrusno voće na sedmičnoj osnovi (27,2%).
Svježe žuto i narandžasto povrće se rijetko konzumira, čak 44,5% ispitanika ga
konzumira manje od jednom sedmično. Preko petine odnosno 26% ispitanika ne konzumira
zeleno lisnato povrće na sedmičnoj osnovi. Također, 11,8% ispitanika konzumira mahunarke
manje od jednom sedmično, a sokovi, posebno oni od povrća, se rijetko konzumiraju, samo
trećina odnosno 34% ispitanika konzumira povrtne sokove jednom sedmično ili češće.
Kada je u pitanju povezanost pojave anemije i učestalosti konzumacije hem (riba,
piletina i ostala perad, meso, mesne prerađevine, džigerica) i non hem namirnica (voće,
povrće) utvrđeno je da ne postoje statistički značajne razlike u pojavi anemije u odnosu na
unos namirnica iz grupe hem, te da postoje statistički značajne razlike u pojavi anemije u
odnosu na unos namirnica iz grupe non hem.
Međutim, energijom bogate, a nutritivno siromašne namirnice se često konzumiraju -
preko trećine ispitanika konzumira slatkiše, kekse i kolače, slatka bezalkoholna pića tri i više
puta sedmično, dok čips i grickalice tri i više puta sedmično konzumira čak 48,1% ispitanika.
Ove navike su posebno izražene među djecom uzrasta 5-15 godina - petina djece konzumira
čips i masne namirnice svaki dan (22,1%).
Rezultati istraživanja vezani za stanje uhranjenosti djece su pokazali slijedeće:
Zakržljalost (niska tjelesna visina u odnosu na uzrast) je prisutna kod 18,5% djece
starosti 0-5 godina, 14,8% djece uzrasta 5-10 godina i 19,9% djece uzrasta 10-15 godina.
Pothranjenost (indeks težina u odnosu na uzrast) je prisutna kod 9,3% djece uzrasta 0-
5 godina i 13,3% djece uzrasta 5-10 godina.
Mršavo (indeks težina za visinu) je 14,1% djece uzrasta 0-5 godina, dok nizak indeks
tjelesne mase za dob ima 10,2% djece uzrasta 5-10 godina i 4% djece uzrasta 10-15 godina.
U svim posmatranim indeksima nisu nađene statistički značajne razlike u odnosu na
pol.
6
Prekomjerno teško (težina u odnosu na visinu/dužinu) je 9,8% djece uzrasta 0-5
godina, od kojih je 6,3% gojazno; među djecom uzrasta 5-10 godina prekomjerno teških
(indeks tjelesne mase za dob) je 28% djece, od kojih je 14,4% gojazno, a kod djece uzrasta
10-15 godina, prekomjerna težina (indeks tjelesne mase za dob) je prisutna kod 33,2% djece,
od kojih je gojazno 10,9%.
Prisustvo anemije, uz nezadovoljavajuću praksu dojenja i nadohrane, nezdrave
prehrambene navike i izrazito prisutnu gojaznost, ukazuju na potrebu javno zdrastvenog
djelovanja i međusektorske saradnje, u cilju unaprjeđenja zdravlja i prevencije nutritivnih
poremećaja posmatranih populacionih grupa, kao i populacije u cjelini.
7
SADRŽAJ
Predgovor ............................................................................................................................... 2
Skraćenice .............................................................................................................................. 3
Sažetak ................................................................................................................................... 4
SADRŽAJ ................................................................................................................................ 7
1 UVOD ................................................................................................................................. 8
2 CILJEVI ISTRAŽIVANJA .................................................................................................. 10
2.1 Opći ciljevi ..................................................................................................................... 10
2.2 Specifični ciljevi ............................................................................................................. 10
3 METOD ISTRAŽIVANJA .................................................................................................. 10
3.1 Ciljne skupine ................................................................................................................ 10
3.2 Uzorak ........................................................................................................................... 10
3.3 Instrumenti istraživanja ................................................................................................ 133
3.4 Krvne analize............................................................................................................... 144
3.5 Antropometrijska mjerenja ........................................................................................... 155
4 ETIČKA KOMPONENTA ISTRAŽIVANJA ...................................................................... 177
5 UČESNICI U ISTRAŽIVANJU ........................................................................................ 177
6 OBUKA ZA RAD NA TERENU ....................................................................................... 188
7 MEDIJSKA PROMOCIJA ISTRAŽIVANJA ..................................................................... 188
8 IMPLEMENTACIJA ISTRAŽIVANJA NA TERENU ......................................................... 188
9 KONTROLA KVALITETA ISTRAŽIVANJA ...................................................................... 188
10 UNOS I OBRADA PODATAKA ....................................................................................... 19
11 REZULTATI .................................................................................................................... 20
11.1 Karakteristike domaćinstava ........................................................................................ 20
11.2 Osnovne karakteristike ispitanika ................................................................................ 26
11.3 Ishrana ........................................................................................................................ 34
11.4 Objektivni nalaz ........................................................................................................... 50
11.5 Stanje uhranjenosti ...................................................................................................... 56
12 DISKUSIJA ..................................................................................................................... 62
13 ZAKLJUČCI .................................................................................................................... 68
14 PREPORUKE ................................................................................................................. 69
15 UČESNICI U ISTRAŽIVANJU ........................................................................................ 69
16 REFERENCE ................................................................................................................. 72
17 PRILOZI ........................................................................................................................ CD
8
1 UVOD
Anemija usljed nedostatka željeza je najučestlija deficijencija kako u svijetu, tako i kod
nas (1). Anemija zahvata sve dobne skupine, a mala djeca i žene u reproduktivnoj dobi su pod
najvećim rizikom.
Poznato je da anemija usljed nedostatka željeza, kao i druge nutritivne deficijencije,
predstavlja rizik za razvoj mnogih oboljenja i može biti odgovorna za visoku stopu obolijevanja
i umiranja (2).
Procjenjuje se da su mikronutritivni deficiti odgovorni za oko 7,3% globalnog
opterećenja bolestima, a deficijencija željeza i vitamina A, su rangirane među 15 vodećih
uzroka globalnog opterećenja bolešću (3). Ukoliko posmatramo mortalitetnu statistiku Svjetske
zdravstvene organizacije, uočava se da oko 0,8 miliona smrti (1,5% od ukupnih smrti), može
biti dovedeno u vezu sa deficijencijom željeza svake godine i gotovo isto toliki broj sa
deficijencijom vitamina A.
Po definiciji pod anemijom se smatra snižen nivo hemoglobina u krvi. Vrijednosti
hemogolobina na osnovu kojih se utvrđuje anemija su fiziološki definisane i razlikuju se prema
uzrasta i spolu.
Prevalenca anemije je različita za određene dobne skupine, pri čemu je utvrđeno da je
ona najučestalija kod trudnica, novorođenčadi i male djece uzrasta 1-2 godine (50%), potom
kod školske djece (40%), kod adolescenata (30-55%), kod žena starijih od 15 godina (35%) i
kod predškolske djece (25%). (1).
Rizični faktori za nastanak anemije su nizak unos hrane životinjskog porijekla bogate
željezom, neadekvatan unos vitamina C iz voća i povrća; unos narminica koje smanjuju
apsorpciju željeza, period života kada su potrebe za željezom izrazito visoke (npr. rast i
razvoj, trudnoća); gubitak krvi, akutne i hronične infekcije i parazitoze, te deficiti drugih
mikronutrijenata, posebno vitamina A, B12, folata i riboflavina (2, 4).
U Bosni i Hercegovini je do sada provedeno nekoliko istraživanja koja su se bavila
utvrđivanjem prisustva anemije u određenim ciljnim skupinama, kao i procjenom stanja
uhranjenosti i navika u ishrani, koji se mogu dovesti u vezu sa anemijom (5,6).
Međutim, do sada nisu rađena istraživanja vezana za procjenu učestalosti anemije kod
male djece, djece školskog uzrasta i adolescenata, te žena reproduktivne dobi, koje su
posebno vulnerabilne populacione skupine. Također, nisu rađena ispitivanja navika u ishrani,
kojim bi se mogao procijeniti unos željeza, kao i drugih mikronutrijenata, značajnih za
prevenciju anemije, odnosno podsticanje absorpcije željeza.
Također treba naglasiti da do sada nije provedeno niti jedno istraživanje za utvrđivanje
prisustva anemije u Romskoj populaciji.
9
Prema istraživanju koje je provedeno 2009. godine procjenjeno je da u Bosni i
Hercegovini živi 40.000 Roma (7).
Iako su najveća manjinska grupa, Romi predstavljaju vulnerabilnu skupinu
stanovnišva, kojoj treba posvetiti posebnu pažnju. Romi žive u zatvorenim zajednicama, a
osim tradicionalnog nepovjerenje Roma prema okruženju, prisutna je i jezička barijera. Većina
Roma, kako odraslih tako i djece, govori isključivo romskim jezikom, a sve to povlači,
nedovoljnu edukaciju, niske kulturne i higijenske navike, nezaposlenost, nizak procenat
pokrivenosti zdravstvenom i socijalnom zaštitom.
S druge strane postoji problem slabog poznavanja kulture Roma, kao i još uvjek
prisutne predrasude društva prema Romima.
U ovom kontekstu, jasno je da se Romi suočavaju sa problemom nejednakosti u
zdravlju. Stoga se napori zdravstvenog sektora, a posebno javnog zdravstva, zajedno sa
ostalim sektorima društva, trebaju posebno usmjeriti na akcije za poboljšanje zdravlja
romskog stanovništva.
Zbog svega navedenog, istraživanje o anemiji među romskim stanovništvom odnosno
među djecom i ženama, ima poseban značaj.
10
2 CILJEVI ISTRAŽIVANJA
2.1 Opći ciljevi
Utvrditi prevalencu anemije i karakteristike unosa hrane kod djece i žena u Romskoj
populaciji u Federaciji BiH, kako bi se razvile adekvatne strategije i programi za reduciranje i
prevenciju pojave anemije usljed nedostatka željeza.
2.2 Specifični ciljevi
Utvrditi prevalencu anemije kod djece uzrasta 6 do 59 mjeseci, djece uzrasta 5 do 15
godina i osoba ženskog pola uzrasta 15-49 godina u Romskoj populaciji Federacije Bosne i
Hercegovine;
Utvrditi praksu ishrane dojenčadi i male djece;
Utvrditi unos hrane vezan za učestalost konzumiranja namirnica iz grupe hem i non-
hem;
Utvrditi postoje li razlike u pojavi anemije u odnosu na starost, tip naselja,
socioekonomsko stanje;
Utvrditi postoje li razlike u pojavi anemije u odnosu na učestalost konzumiranja
pojedinih grupa namirnica (hem i non-hem);
Utvrditi karakteristike unosa željeza iz hrane (hem i non-hem namirnice) kod osoba
kod kojih je utvrđeno prisustvo anemije (pol, starost, tip naselja);
Utvrditi stanje uhranjenosti djece uzrasta 0 do 59 mjeseci i 5 do 15 godina.
3 METOD ISTRAŽIVANJA
Istraživanje o anemiji među romskom djecom i ženama je provedeno na teritoriji
Federacije BiH tokom 2011.godine.
3.1 Ciljne skupine
Istraživanjem su obuhvaćena djeca uzrasta 0-59 mjeseci, djeca uzrasta 5-15 godina i
osobe ženskog spola uzrasta od 15-49 godina.
3.2 Uzorak
Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini nije proveden još od 1991. godine, te tačan
broj stanovnika i domaćinstava nije poznat. Prema službenoj procjeni Agencije za statistiku
BiH u Bosni i Hercegovini ima 3,8 milion stanovnika i oko 1,15 miliona domaćinstava. Druge
procjene govore u prilog manjeg broja stanovnika i domaćinstava u BiH.
Veličina romske populacije u Bosni i Hercegovini se također različito procjenjuje i takve
procjene su još manje pouzdane u odnosu na procjene osnovne populacije. Procjene o broju
Roma koji žive u BiH se kreću u rasponu od 30.000 do čak 70.000 ili 1-2% romskog
stanovništva u ukupnom stanovništvu BiH. Prema nekim procjenama oko tri četvrtine romskog
stanovništva Bosne i Hercegovone živi u Federaciji BiH.
11
Nepouzdanost ovih podataka je činilo izbor uzorka za romsku populaciju otežanim i
zahtijevao primjenu pragmatičnijih metoda selekcije domaćinstava.
3.2.1 Okvir uzorka
Okvir uzorka za romska domaćinstva nije postojao do 2010. godine kada je
Ministarstvo civilnih poslova, kao dio projekta “Dekada Roma” izvršilo popisivanje Roma u
BiH. Ovim popisom je dobivena lista od 4302 romska domaćinstva u Bosni i Hercegovini, od
čega je u Federaciji Bosne i Hercegovine popisano 3206 domaćinstava.
Popisivanje romskih domaćinstava nije izvršeno u svim opštinama u BiH, nego samo u
onim u kojima postoje romska naseljena mjesta, te ovaj okvir nije idealan. Kako bolji okvir za
uzorak ne postoj, ovaj je poslužio za izradu pragmatičnog načina izbora domaćinstava iz
romske populacije.
3.2.2 Veličina uzorka za romsku populaciju
Veličina uzorka za romsku polulaciju je određena Protokolom istraživanja. Alokacija
uzorka je urađena po kantonima i opštinama Federacije BiH u kojima se nalaze romska
naselja.
Uzorak je obuhvatio 700 domaćinstava u trideset popisnih krugova u šest kantona
Federacije BiH: Unsko-sanski, Tuzlanski, Zeničko-dobojski, Srednjebosanski, Hercegovačko-
neretvanski i Kanton Sarajevo odnosno svi u kantoni sa romskim naseljima.
Tabela 1: Uzorak romskih domaćinstava po kantonima
Kantoni Broj domaćinstava
u uzorku
Unsko-sanski 35
Tuzlanski kanton 209
Zeničko-dobojski 209
Srednjebosanski 106
Hercegovačko-neretvanski 11
Kanton Sarajevo 130
Ukupno 700
Planirano je da se u odabranim domaćinstvima obuhvati 700 žena uzrasta 15-49
godina, 500 djece uzrasta 0-49 mjeseci i 500 djece uzrasta 5-15 godina.
Tabela 2: Uzorak po ciljnim grupama
Ciljne grupe Broj
Domaćinstva sa djecom starosti 0-4 godine 500
Domaćinstva sa djecom starosti 5-14 godina 500
Domaćinstva sa ženama starosti 15-49 godina 700
12
3.2.3 Dizajn uzorka za romsku populaciju
Uzorak je bio samoponderirajući sa implicitnom stratifikacijom i sistematskim izborom
domaćinstava po opštinama, a alokacija uzorka je izvršena proporcionalno veličini romske
populacije u opštinama kao osnovnim stratumima. U ovom uzorku nisu korišteni ponderi,
odnosno svako izabrano domaćinstvo je imalo ponder jednak jedinici. Iz okvira uzorka su
izbačene opštine koje su imale manje od 20 romskih domaćinstava, odnosno u kojima bi
alocirani uzorak bio manji od 5 domaćinstava.
Kombinacijom neprobabilističkog i probabilističkog pristupa je u skladu sa opisanom
alokacijom izvršen odabir 700 romskih domaćinstava.
Neprobabilistički metod izbora je bio po principu kvota uzorka, odnosno anketari su
popisali sva zatečena romska domaćinstva koja ispunjavaju određene kriterije u naseljenim
mjestima u opštinama u kojima živi ova populacija. U ovu svrhu je korištena lista naseljenih
mjesta sa romskom populacijom kreirana u 2010. godini.
Da bi se izbjegla pristrasnost u izboru domaćinstava u posljednjoj fazi izbora
primjenjen je probabilistički pristup baziran na:
slučajnom redoslijedu posjete pojedinim romskim naseljenim mjestima unutar opštine
datumu rođenja nosioca domaćinstva u romskom domaćinstvu i njegovoj pripadnosti
unaprijed određenom randomiziranom vremenskom rasponu za svaki stratum (opštinu).
3.2.4 Izbor romskih domaćinstava unutar stratuma
Unutar svakog stratuma u uzorku su posjećena sva domaćinstva, te je zabilježena
informacija da li se radi o romskom domaćinstvu ili o nekom drugom domaćinstvu.
Romska domaćinstva su potom upisana u poseban obrazac u koji je zabilježen datum
rođenja nosioca domaćinstva odnosno referentna osoba. Ukoliko ovaj datum rođenja nije bio
raspoloživ, uzimao se je datum rođenja najstarijeg člana domaćinstva. Ako datum rođenja nije
bio raspoloživ niti za jednog člana domaćinstva, kao referentni datum se je uzimao datum
rođenja anketara/anketarke. (Prilog 1).
Za svaki stratum unutar uzorka je na slučajan način izabrana “polazna tačka” (dan i
mjesec i “krajnja tačka” (dan i mjesec). Ove tačke su izračunate na osnovu veličine uzorka,
korištenjem raspoloživih podataka iz okvira uzorka i bile su različite za različite stratume.
Intervjuisana su sva romska domaćinstva za koja se je datum rođenja referentne osobe
nalazio između polazne i krajnje tačke za posmatrani stratum. Ovaj metod je osigurao
randomizaciju i otklonio pristrasnost u izboru romskih domaćinstava. (Prilog 1)
Uslijed demografskih promjena u populaciji Roma, bilo je moguće očekivati da unutar
randomiziranog vremenskog perioda za svaki stratum bude više ili manje romskih
domaćinstava nego što se inicijalno očekivalo. S ciljem da se veličina uzorka po stratumima
zadrži fiksnom, anketari su primijenili sljedeću strategiju izbora:
13
Ako je u posmatranom stratumu (opštini) broj romskih domaćinstava bio veći unutar
randomiziranog vremenskog perioda od očekivanog broja domaćinstava, anketari su prestajali
sa anketiranjem u momentu dostizanja planiranog broja anketiranih domaćinstava.
Ako je u posmatranom stratumu (opštini) broj romskih domaćinstava bio manji unutar
randomiziranog vremenskog perioda od očekivanog broja domaćinstava, anketari su povećali
krajnji datum randomiziranog vremenskog perioda za jedan mjesec i izvršili dodatno
anketiranje počevši od početka liste romskih domaćinstava (dakle, od prvog posjećenog
naseljenog mjesta u opštini) obuhvatajući sva domaćinstva koja ispunjavaju novi kriterij. U
momentu dostizanja planiranog broja anketiranih domaćinstava za stratum, anketiranje u tom
startumu je prestajalo.
Ako je broj anketiranih romskih domaćinstava još uvijek bio manji od planiranog (nakon
ponovne posjete svim naseljenim mjestima u opštini), anketari su dodavali još jedan mjesec
na kraj randomiziranog vremenskog perioda i ponavljali proceduru. Ponavljanje procedure se
vršilo sve dok se ne postigne planirani broj anketiranih domaćinstava u stratumu ili dok se ne
anketiraju sva domaćinstva unutar stratuma.
3.3 Instrumenti istraživanja
Instrumente istraživanja čini set upitnika prilagođenih predmetu istraživanja.
Korišteni su sljedeći instrumenti istraživanja: upitnik za domaćinstvo, upitnik za djecu
uzrasta 0-59 mjeseci, upitnik za djecu uzrasta 5-15 godina, upitnik za žene starosti od 15-49
godina, a kod anemičinih ispitanika i 24-časovni upitnik o unosu hrane po sjećanju. Upitnici su
pripremljeni na osnovu međunarodno preporučenih upitnika, prilagođenih situaciji u našoj
zemlji.
3.3.1 Upitnik za domaćinstvo
Upitnik za domaćinstvo sadrži pitanja koja se odnose na osnovne demografske, socio-
ekonomske karakteristike domaćinstva i dostupnost namirnica u domaćinstvu (Prilog 2).
3.3.2 Individualni upitnici za djecu uzrasta od 0-59 mjeseci, djecu 5-15 godina i žene 15-49 godina
Upitnici za ispitivanje dnevnih i sedmičnih navika ishrane su obuhvatili set pitanja o
navikama u ishrani odnosno učestalosti konzumiranja određenih namirnica i pića, te pitanja o
praksi ishrane djece 0-23 mjeseca. Upitnici sadrže i pitanja vezana sa zdravstveno stanje
ispitanika (aktuelne, preležane bolesti). Upitnici su prilagođeni uzrasnim kategorijama
ispitanika: Upitnik o ishrani djece od 0-59 mjeseci, modifikovani je upitnik Kalifornijskog Odjela
za javno zdravstvo (Child Nutrition Questions - California Department for Public Health);
Upitnik o ishrani djece uzrasta od 5-15 godina je modifikovani i prošireni upitnik studije
14
Zdravstveno ponašanje školske djece (Health Behaviour of School Children) i Upitnik za žene
od 16 do 49 godina starosti (modifikovani upitnik Houshould istraživanja) (Prilozi 3-5). Upitnik
o unosu hrane u toku dvadeset četiri sata po sjećanju je baziran na metodologiji istraživanja
„An Interactive 24-hour Recall for Assessing the Adequacy of Iron and Zinc Intakes in
Developing Countries“ (7). Ograničenja u primjeni ovog upitnika odnose se na djecu mlađu od
8 godina, za koju su odgovarali roditelji ili članovi uže porodice. Ovaj upitnik je primjenjen
samo kod osoba kod kojih su vrijednosti hemoglobina prilikom mjerenja bile ispod referentnih
vrijednosti prema kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije (8). Međutim, podaci iz ovog
upitnika nisu obrađeni zbog velikog broja neodgovora i nepotpunih odgovora.
Za procjenu unosa hrane odnosno unosa pojedinih grupa namirnica korišteni su
indikatori preporučeni u Izvještaju o monitoringu ishrane u oblasti javnog zdravstva u
zemljama evropskog regiona „Making way for a healthier lifestyle, Monitoring Public Health
Nutrition in Europe, List of indicators“ (12) i indikatori za procjenu prakse dojenačke ishrane i
ishrane male djece Svjetske zdravstvene organizacije i Unicef-a (13).
Tabela 3. Indikatori za procjenu nutritivnog unosa
Indikator Operativna mjera
Konzumacija i dostupnost povrća
(isključujući krompir i povrtni sok)
Prosječni dnevni unos po glavi stanovnika < od 300
g/dan /ili uzeto sa voćem 400g/dan ili 5-6 porcija*
Konzumacija i dostupnost voća
(isključujući voćni sok)
Prosječni dnevni unos po glavi stanovnika < od 100
g/dan ili uzeto sa povrćem 400g/dan*
Konzumacija i dostupnost mesa i
proizvoda od mesa
< 80g/dan može biti udruženo sa povećanjem
prevalence deficijencije željeza*
Dojenje Dojenje do 0-23 mjeseca; stopa isključivog dojenja do 6
mjeseci starosti**
Kontinuirano dojenje Stopa kontinuiranog dojenja sa 12-15 mj. i 20-23
mjeseca starosti**
* Indikatori EURODIET
** SZO/UNICEF Indikatori za procjenu prakse ishrane dojenčadi i male djece
3.4 Krvne analize
Za krvne analize je korištena kapilarna krv iz prsta ispitanika. Vrijednost hemoglobina u
krvi je utvrđena po metodologiji definisanoj u publikaciji Anemia Testing in Population-Based
Surveys, korištenjem HemoCue fotometra (Photometer, HemoCue Hb 301/SET)(9).
Za procjenu anemije na osnovu vrijednosti hemoglobina korištene su referentne
vrijednosti Svjetske zdravstvene organizacije (10,11). Djeca uzrasta od 0-6 mjeseci se ne
uključuju u procjenu, jer do 6 mjeseci starosti, nose adekvatne rezerve željeza iz perinatalnog
perioda, te su pod malim rizikom od razvoja anemije.
15
Tabela 4. Definicija anemije na osnovu vrijednosti hemoglobina prema kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije
Dobna skupina Blaga do umjerena anemija (Hb g/dl)
Ozbiljna anemija (Hb g/dl)
Djeca od 6-59 mjeseci 7 - 10,9 < 7
Djeca od 5-11 godina 7 - 11,4 < 7
Djeca od 12-14 godina 7 - 11,9 < 7
Žene >od 15 godina 7 - 11,9 < 7
Također su za ocjenu ozbiljnosti anemije s aspekta javno zdravstvenog značaja
korišteni kriteriji Svjetske zdravstvene organizacije (8):
Prevalenca anemije <5%, bez javno zdravstvenog značaja
Prevalenca anemije 5-19,9%, problem prisutan u blagom obliku
Prevalenca anemije 20,0-39,9 problem prisutan u umjerenom obliku
Prevalenca anemije >40%, ozbiljan javno zdravstveni problem
3.5 Antropometrijska mjerenja
Stanje uhranjenosti djece je utvrđeno antropometrijskim mjerenjima visine/dužine i
težine djece uzrasta 0-15 godina. Antropometrijska mjerenja su obavili posebno educirani
anketari-mjerači, pri čemu je korištena slijedeća oprema: za mjerenje težine korištena je
Unicef-ova digitalna elektronska vaga Seca 881U, do 150 kg maksimalne težine, sa
preciznošću od 100 gr., te poratabilna korita i visinomjeri (Seca 206), sa preciznošću od 0,1
cm, za mjerenje visine odnosno dužine djece koja ne mogu stajati. Mjerenja su obavljena po
standardnim protokolima mjerenja težine i visine/dužine iz Istraživanja zdravstvenog i
socijalnog stanja djece i žena u F BiH (Mulitple Cluster Indicator Survey) i Istraživanja riziko
faktora u nastanku hroničnih nezaraznih bolesti u F BiH.
Stanje uhranjenosti djece je procijenjeno na osnovu odstupanja indeksa stanja
uhranjenosti od medijane referentne populacije, a za referentnu populaciju su korišteni
Standardi rasta djece 0-5 godina Svjetske zdravstvene organizacije 2006., (14) i SZO
reference za školsku djecu i adolescente 2007. (15).
16
Tabela 5. Definicije indikatora stanja uhranjenosti djece
Indikator Definicija
Prevalenca zakržljalosti
djece
Procenat djece ispod 5 godina odnosno uzrasta 5-15 godina čija je
tjelesna visina u odnosu na dob ispod -2 odnosno -3 standardna
odstupanja od srednje vrijednosti referentne populacije *,**
Prevalenca
pothranjenosti djece
Procenat djece ispod 5 godina odnosno djece uzrasta 5-10 godina čija
tjelesna težina u odnosu na dob ispod -2 odnosno -3 standardne
jedinice odstupanja od srednje vrijednosti referentne populacije*,**
Prevalenca mršavosti
djece
Procenat djece ispod 5 godina odnosno 5-10 godina čija je tjelesna
težina u odnosu na tjelesnu visinu ispod -2 odnosno -3 standardne
jedinice odstupanja od srednje vrijednosti referentne populacije*, **
Procenat djece 5-15 godina čiji je indeks tjelesne mase
(težina(kg)/visina(m)2) u odnosu na dob ispod -2 odnosno -3
standardne jedinice odstupanja od srednje vrijednosti referentne
populacije**
Prevalenca
prekomjerne
težine/gojaznosti kod
djece
Procenat djece ispod 5 godina čija je tjelesna težina u odnosu na
tjelesnu visinu iznad +2 odnosno +3 standardne jedinice odstupanja od
srednje vrijednosti referentne populacije*
Procenat djece starosti 5-15 godina čiji je indeks tjelesne mase
(težina (kg)/visina (m)2) u odnosu na dob iznad +2 odnosno +3
standardne jedinice odstupanja od srednje vrijednosti (mediane)
referentne populacije**
* WHO Child Growth Standards 2006
** WHO Growth Reference 5-19 years 2007
Za klasifikaciju ozbiljnosti malnutricije u populaciji djece 0-59 mjeseci korišteni su
kriteriji Svjetske zdravstvene organizacije (16)
Tabela 6. Klasifikacija ozbiljnosti malnutricije u populaciji djece starosti 0-59 mjeseci, SZO
Indikator
Prevalenca (%)
Niska Srednja Visoka Veoma visoka
Pothranjenost (težina za dob <-SD)
<10 10-19 20-29 >30
Mršavost (težina za visinu <-SD)
<5 5-9 10-14 >15
Zakržljalost (visina za dob <-SD)
<20 20-29 30-39 >40
17
4 ETIČKA KOMPONENTA ISTRAŽIVANJA
U istraživanju su poštovani principi Helsinške deklaracije, usvojeni na 18. Svetskoj
skupštini održanoj juna 1964. godine.
Za potrebe istraživanja je izrađen obrazac za Informirani pristanak ispitanika i
Informirani pristanak ispitanika-roditelja, namijenjen za maloljetna lica, koja potpisuje roditelj u
ime dijeteta ispitanika. S obzirom da je u istraživanju prevalence anemije u Federaciji BiH u
2012. godini, radi obavljanja biohemijskih mjerenja u cilju utvrđivanja vrijednosti hemoglobina
korišten humani materijal (krv), za istraživanje je dobivena saglasnost Etičkog komiteta
Ljekarske komore.
5 UČESNICI U ISTRAŽIVANJU
Organizaciona struktura učesnika u istraživanju je zasnovana na metodologiji
definisanoj u istraživanju An Anemia Testing in Population Based Surveys i iskustvima
prethodnih istraživanja provedenih na populacionom nivou. Istraživanjem je upravljao nosilac
istraživanja ispred Zavoda za javno zdravstvo FBiH, uz podršku užeg i šireg istraživačkog
tima.
Ključne osobe u realizaciji istraživanja su entitetski koordinator i članovi užeg i šireg
istraživačkog tima. Zadaci svih članova tima su detaljno opisani u Protokolu istraživanja.
Entitetski koordinator je u saradnji sa članovima užeg istraživačkog tima, kojeg su činili
specijalisti iz oblasti javnog zdravstva, definisao metodologiju istraživanja i kordinirao
provođenje svih faza istraživanja.
Širi istraživački tim su činili profesori medicinskog fakulteta iz oblasti javnog zdravstva i
pedijatrije – hematologije, te stručnjaci iz oblasti statistike i informatike koji su radili na izradi
uzoraka, izradi baze podataka i statističkoj obradi podataka.
Terenski tim su činili kantonalni koordinatori za romsku populaciju (4), anketari (7) i
mjerači (7) i kontakt osobe iz romske populacije (17), koje su omogućile ulazak u romska
naselja i domaćinstva. Članovi terenskog tima su odabrani preko predstavnika romske
zajednice, što je pomoglo prihvatanju istraživanja u romskoj zajednici.
Jedan tim na terenu se sastojao od dva člana: anketara i mjerača. Članovi terenskog
tima su bili odgovorni za provođenje istraživanja u odabranim romskim naseljima, kao i
poštivanje vremenskih rokova i utvrđene metodologije rada.
Rad na terenu su organizovali kantonalni koordinatori za romsku populaciju, a
superviziju je obavio imenovani član užeg istraživačkog tima.
U istraživanju su učestvovali i kontrolori iz Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH,
koji su prije unosa pregledali svaki upitnik.
18
6 OBUKA ZA RAD NA TERENU
Edukaciju timova za rad na terenu je organizovao uži istraživački tim Zavod za javno
zdravstvo uz podršku šireg istraživačkog tima. Radionica je trajala pet dana, a prisustvali su
svi članovi terenskih timova. U uvodnom dijelu je naglašen značaj istraživanja, te objašnjen cilj
istraživanja i metodologija rada na terenu.
Značajan dio radionice se je odnosio na praktičan rad, tokom kojeg su učesnici vježbali
primjenu naučenih znanja: odabir domaćinstava prema uzorku, šifriranje i popunjavanje
anketnih upitnika, obavljanje antropometrijskih mjerenja, te imali praktičnu obuku za rad sa
HemoCue fotometrom, koja se je izvršila u skladu sa Protokolom po prilagođenoj metodologiji
definisanoj u dokumentu Anemia Testing in Population-Based surveys. Članovi tima koji su bili
zaduženi za određivanje hemoglobina u krvi (mjerači), su dio praktične obuke vezane za
vađenje krvi i obavili u domu zdravlja Sarajevo.
Koordinator i anketari su prošli obuku vezanu za način primjene upitnika o 24
časovnom konzumiranju namirnica, kako bi usvojili vještine koje se odnose na demonstraciju i
ocjenu veličine standardnih porcija, te njihovo evidentiranje u upitnik. Polaznici obuke su biti
posebno obučeni o pristupu koji treba primijeniti pri intervjuisanju kako bi se dobile što
detaljnije informacije o unosu hrane u toku proteklog dana.
Obuku su prošla 4 koordinatora, 7 anketara i 7 mjerača.
7 MEDIJSKA PROMOCIJA ISTRAŽIVANJA
Kako bi se stanovništvo informisalo o provođenju istraživanja i njegovom značaju,
Istraživanje je prezentirano putem štampanih i elektronskih medija na nivou Federacije BiH i
putem lokalnih medija.
8 IMPLEMENTACIJA ISTRAŽIVANJA NA TERENU
Implementacija istraživanja na terenu je započela početkom maja i trajala do kraja juna
2012. godine.
9 KONTROLA KVALITETA ISTRAŽIVANJA
U istraživanju se primjenila jedinstvena metodologija i standardizacija postupaka za
prikupljanje podataka (odgovarajuća stručna uputstva i obrasci za unos podataka), uniformna
baždarena oprema za potrebe istraživanja i obučeni anketari sa sa potvrđenim kvalitetom za
obavljanje istraživačkog rada na terenu.
Nadzor nad terenskim radom se provodio svakodnevno od strane kantonalnih
koordinatora istraživanja i obuhvatio je kontrolu izvođenja anketiranja i kontrolu vađenja krvi i
19
antropometrijskih mjerenja, verifikaciju prikupljenih podataka i stalnu komunikaciju sa
terenskim timovima, kako bi se na vrijeme rješavali svi problemi u toku terenskog rada.
Svakodnevno vođenje evidencija o obavljenim posjetama u domaćinstvima i ishodima
posjete bila je obaveza anketara a podaci su se evidentirali u evidencioni obrazac za
anketare.
Po završetku anketiranja u domaćinstvu, timovi su sve ankete, odnosno popunjen
upitnik za domaćinstvo i sve upitnike za odgovarajuće članove domaćinstva detaljno
pregledavali i grupisane dostavljali svom koordinatoru.
Provođenje istraživanja u romskoj populaciji je praćeno i od strane federalnog
supervizora, koji je bio u redovnom kontaktu sa koordinatorima. Federalni supervizor pored
stalne kontrole tokom prikupljanja podataka obavio i superkontrolu tokom rada na terenu, u
cilju provjere da li je procedura prikupljanja podataka i mjerenja obavljena u skladu sa
predviđenom metodologijom, tj. da li su anketari i koordinatori pratili instrukcije iz uputstva
dobijene tokom obuke za istraživanje.
10 UNOS I OBRADA PODATAKA
Nakon dobivanja popunjenih upitnika sa terena i njihove finalne kontrole u Zavodu za
javno zdravstvo Federacije BiH, urađen je unos podataka u za to posebno pripremljenu bazu,
koju je kreirao stručnjak za ovu oblast.
Unos podataka su obavile tri prethodno educirane osobe iz Zavoda za javno zdravstvo
Federacije BiH. Prije analize urađena je kontrola kvaliteta unesenih podataka.
Podaci su analizirani korištenjem softverskog programa SPSS (Statistical Package for
Social Science-Statistički paket za društvene nauke).
Urađena je deskriptivna statistička analiza koja je obuhvatila utvrđivanje učestalosti
odgovora na svako pojedinačno pitanje u upitnicima (informacioni panel za domaćinstva i
individualni upitnici). Na pojedinim pitanjima utvrđena je učestalost odgovora prema polu,
geografskom području, nivou hemoglobina i sl.
Tabeliranje podataka je izvršeno u skladu sa definisanim indikatorima i ciljevima
istraživanja. Za sve ove indikatore je izračunata relativna standardna greška (RSE), čije su
vrijednosti prikazane ispod odgovarajuće kolone u tabelama tako da je svaka standardna
greška prikazana ispod indikatora na koji se odnosi.
Za analizu je korišteno sljedeće: ako je: RSE < 10% taj podatak je korišten kao dobra
procjena, za 10% ≤RSE < 20% procjena je manje sigurna, ako je 20% ≤ RSE < 30% procjena
je nesigurna, te za RSE ≥30% procjena je ekstremno nesigurna.
Pored korištenja RSE ako je broj podataka manji od 20, onda su procjene statistički
nepouzdane (u ovom slučaju se podatak ne objavljuje). U slučaju da je broj podataka od 20-
20
49, onda je procjena statistički manje pouzdana (u ovom slučaju se podatak stavlja u
zagradu).
S obzirom da je bilo potrebno porediti karakteristike promjenljivih varijabli među
starosnim kategorijama ciljne populacije, izvršeno je spajanje baza prema onim pitanjima koja
su u upitniku bila identično definisana za sve tri ciljne populacije (0 do 59 mjeseci, 5 do 15
godina i 15 do 49 godina starosti).
11 REZULTATI
U izvještaju su prikazani rezultati koji se odnose na domaćinstava, opće karakteristike
ispitanika, navike u ishrani djece i žena, vrijednosti hemoglobina u krvi, te vrijednosti
antropometrijskih mjerenja djece.
11.1 Karakteristike domaćinstava
Istraživanjem su obuhvaćena 682 romska domaćinstva u Federaciji BiH, sa najvećim
učešćem domaćinstava u Tuzlanskom kantonu (30,8%), a najmanjim u Hercegovačko-
neretvanskom kantonu (1,6%). (Prilog 6, tabela 1)
Grafikon 1: Distribucija domaćinstava po kantonima
5.1
30.8
1.6
18.5
15.5
28.4
USK TK ZDK SBK HNK KS
%
21
11.1.1 Broj članova domaćinstva
Najveći broj romskih domaćinstava u prosjeku ima 4,7 članova. Svako domaćinstvo u
prosjeku ima 0,9 djece uzrasta 0-5 godina, 1,1 dijete uzrasta 5-15 godina i 1,1 ženu starosti
15-49 godina. (Prilog 6, tabele 2, 2.1-2.4)
Grafikon 2: Broj članova domaćinstva
11.1.2 Prihodi i materijalno stanje domaćinstva
Najveći procenat romskih domaćinstava (58,6%) ima jedan izvor prihoda, a čak
četvrtina domaćinstava nema nijedan izvor prihoda (25,5%). (Prilog 6, tabele 3, 3.1)
23.6
29.1
20.4
26.9
Do 3 člana 4 člana 5 članova 6 i više članova
%
22
Grafikon 3: Domaćinstva prema broju prihoda
25.5
58.6
2.4
13.5
Nema prihoda 1 prihod 2 prihoda 3 + prihoda
%
Domaćinstava koja imaju prihode, u najvećem procentu kao glavni izvor prihoda
navode sopstveni posao (30,8%), socijalnu pomoć (17,7%), platu kod privatnika (11,9%) ili
nešto drugo (32%). Zanemarivo mali procenat domaćinstava kao glavni izvor prihoda navodi
poljoprivredu (0,2%).(Prilog 6, tabela 4)
Grafikon 4: Domaćinstva prema glavnom izvoru prihoda
32.0
3.2
11.9
17.7
30.8
4.2
0.2
Drugo Penzija Plata u državnoj
službi
Poljoprivreda Plata kod
privatnika
Socijalna pomoć Sopstveni posao
%
23
Zemlju posjeduje skoro trećina domaćinstava (28,9%), a automobil oko dvije petine
(41,2%). Većina domaćinstava posjeduje frižider (81,9%), mašinu za pranje veša (58,6%),
TV u boji (90,9%), mobilni telefon (87,2%), a kupatilo ima (75,1%). Pristup internetu, kao jedan
od značajnih pokazatelja materijalnog stanja, ima svega 18,1% domaćinstava, te je samo
8,5% članova romskih domaćinstava tokom predhodne godine bilo na ljetovanju ili zimovanju.
(Prilog 6, tabele 5, 6)
Preko tri četvrtine domaćinstava ima ukupne mjesečne prihode ispod 600 KM, pri
čemu su podjednako zastupljena domaćinstva koja imaju prihode do 100 KM, od 100-300 KM
i od 300-600 KM (oko 26%). Također, podjednako su zastupljena domaćinstva koja imaju
prihode 1.500-2.000 KM i više od 2.000 KM (oko 1% domaćinstava). (Prilog 6, tabela 7)
Grafikon 5: Domaćinstva prema ukupnom mjesečnom prihodu u KM
26.4 26.4
5.6
1.2 1.3 1.2
11.8
26.2
Do 100 KM 100 - 300 KM 300 - 600 KM 600 - 1000 KM 1000 - 1500
KM
1500 - 2000
KM
2000 KM + Odbija da
odgovori
%
Tri četvrtine ispitanika procjenjuju materijalno stanje svog domaćinstva kao vrlo loše i
loše (75,3%), dok ispod petine ispitanika materijalno stanje domaćinstva smatra prosječnim
(18,4 %). (Prilog 6, tabela 8)
24
Grafikon 6: Procjena materijalnog stanja domaćinstva
11.1.3 Troškovi domaćinstva za hranu i ostale životne potrebe
Najveći procenat domaćinstava (45,9%) je za troškove hrane tokom prethodnog
mjeseca potrošio preko 70% ukupnih prihoda, a gotovo četvrtina domaćinstava (23,1%) je na
hranu potrošila 51-70% ukupnih mjesečnih prihoda. (Prilog 6, tabela 9)
Grafikon 7: Procenat ukupnih prihoda domaćinstva potrošen na hranu
7.910.0
13.1
45.9
23.1
Manje od 30% 30-50% 51-70% Preko 70% Ne zna
%
43.8
31.5
1.2 0.7
18.4
4.3
Vrlo loše Loše Prosječno Dobro Vrlo dobro Ne zna
%
25
Gotovo sva domaćinstva obezbjeđuju hranu za svoje potrebe kupovinom (93,1%),
četvrtina hranu dobiva kao pomoć od rođaka ili prijatelja (24,1%), dok se čak 18,2%
domaćinstava hrani u narodnoj kuhinji. Mali broj domaćinstava obezbjeđuje hranu
sopstvenom proizvodnjom (4,8%). (Prilog 6, tabela 10)
Grafikon 8: Način na koji domaćinstva obezbjeđuju hranu za svoje potrebe
Mali broj domaćinstava je odgovorio da su njihovi prihodi u toku prethodnog mjeseca
bili dovoljni za životne potrebe. Tako je samo trećina domaćinstava (31,8%) odgovorila da su
njihovi prihodi bili dovoljni za hranu. Za oko četvrtinu domaćinstava prihodi su mogli zadovoljiti
režijske troškove (26,4%) i ličnu higijenu (24,6%), a petina je imala dovoljno za higijenu
domaćinstva (19,9%). Najmanji broj domaćinstava je odgovorio da su im prihodi bili dovoljni
za rekreaciju (1,5%), za izlaske u kino ili pozorište (3,7%) i za odjeću (10,0%). (Prilog 6, tabela
11)
93.1
24.1
2.1
18.2
4.8
Kupovinom Dobijanjem pomoći od
rođaka/prijatelja/
komšija
Hrane se u narodnoj
kuhinji
Sopstvenom
proizvodnjom
Drugo
%
26
Grafikon 9: Prihodi domaćinstva dovoljni za životne potrebe
11.2 Osnovne karakteristike ispitanika
Istraživanjem je obuhvaćeno ukupno 1826 ispitanika u Fedearaciji BiH, među kojima
596 djece uzrasta 0-5 godina, 494 djece uzrasta 5-15 godina i 736 žena reproduktivne dobi
(15-49 godina) (Prilozi 7, 8, 9, tabela 1)
Tabela 7. Broj ispitanika prema ciljnim skupinama
Ciljne skupine Broj ispitanika
Djeca uzrasta 0-59 mjeseci 596
Djeca uzrasta 5-15 godina 494
Žene starosti 15-49 godina 736
UKUPNO 1.826
31.8
26.4
19.9
10.0
3.71.5
20.7
24.6
Ishranu Režijske
troškove
Ličnu higijenu Zdravstvenu
zaštitu
Higijenu Odjeću, obuću Izlaske u
pozorište,...
Rekreaciju
%
27
11.2.1 Djeca uzrasta 0–5 godina
Među 596 djece uzrasta 0-5 godina, obuhvaćenih istraživanjem je bilo nešto više
dječaka (53,7%) nego djevojčica (46,3%). Posmatrano prema dobnim podgrupama, najmanje
djece je bilo uzrasta do 6 mjeseci (4,5%) i uzrasta 6-11 mjeseci (6,7%). Petina djece je bila
uzrasta 1-2 godine (19,8%), dok je dvije trećine djece bilo starije od dvije godine (65,6%).
(Prilog 7, tabela 1)
Grafikon 10: Djeca uzrasta 0-5 godina prema dobnim podgrupama
Podaci istraživanja su pokazali da rodni list nema samo 7,6% djece uzrasta 0-5
godina, pri čemu dječaci u nešto većem procentu (8,5%) nego djevojčice (5,8%). Posmatrano
prema uzrastu djece, najviše je djece od 6-11 mjeseci koja nemaju rodni list (17,5%). (Prilog
7, tabela 2)
Značajan procenat djece nema zdravstveno osiguranje (24,1%), više dječaka (27,2%)
nego djevojčica (20,0%). Najviše je djece u dobi od 6-11 mjeseci (35,0%) koja nemaju
zdravstveno osiguranje. (Prilog 7, tabela 3)
4.76.9
67.9
20.5
Do 6 mjeseci 6-11 mjeseci 12-23 mjeseca 24+ mjeseci
%
28
Grafikon 11: Djeca uzrasta 0-5 godina koja imaju rodni list i zdravstveno osiguranje
Skoro sva djeca su rođena u bolnici (98,8%). Rođenje djece u bolnici se smanjuje u
posljednjih 6 mjeseci, tako je najmanje djece u dobi do 6 mjeseci (96,0%) rođeno u bolnici,
dok su sva ispitana djeca od 6 do 23 mjeseca rođena u bolnici. Kod kuće je bez stručne
pomoći rođeno samo jedno dijete. (Prilog 7, tabela 4)
Grafikon 12: Djeca uzrasta 0-5 godina prema mjestu rođenja
92.4
82.5
75.980.0
72.8
80.8
65.0
77.6 78.6
94.994.994.296.2
91.5
Ukupno Djevojčice Dječaci Do 6 mjeseci 6-11 mjeseci 12-23 mjeseci 24+
%
Ima rodni list Ima zdr. osiguranje
98.8 99.6 100.0 100.0 99.0
1.0 1.3 0.8
96.098.4
0.4 4.00.2 0.3 0.3
Ukupno Djevojčice Dječaci Do 6 mjeseci 6-11 mjeseci 12-23 mjeseci 24+
%
U bolnici Kod kuće uz stručnu pomoć U kući bez stručne pomoći
29
Skoro deset posto djece uzrasta 0-5 godina (9.5%) je rođeno sa porođajnom težinom
ispod 2500 grama, više djevojčica (12,5%) nego dječaka (7,3%). Najveći procenat djece koja
su rođena sa niskom porođajnom težinom je u dobu do 6 mjeseci (14,8%), a najmanji je u
dobi od 6-11 mjeseci (5,0%). Više djevojčica je rođeno sa niskom porođajnom težinom
(12,5%) nego dječaka (7,3%). (Prilog 7, tabela 5)
Tabela 8: Težina po rođenju djeteta
Ukupno Spol Starost djeteta
Svi ispitanici
Ženski Muški Do 6
mjeseci 6-11
mjeseci 12-23
mjeseca
24+
mjeseci
N % N % N % N % N % N % N %
Ispod 2500 g 56 9,5 34 12,5 23 7,3 4 14,8 2 5,0 8 6,8 42 10,9
Iznad 2500 g 531 90,5 237 87,5 292 92,7 23 85,2 38 95,0 109 93,2 343 89,1
Total 587 100 271 100 315 100 27 100 40 100 117 100 385 100
Prema izjavi majki/roditelja 4,2% djece je imalo poteškoće u rastu i razvoju (više
dječaci (5,4%) od djevojčica (3,3%), a najviše djeca u dobi od 6 do 11 mjeseci (10,0%). (Prilog
7, tabela 6)
Oko trećina djece nije bila kod doktora u toku prošle godine (34%), podjednako
djevojčice i dječaci. Kod doktora nije išlo najviše djece uzrasta do 6 mjeseci (80%) i djece
uzrasta 6-11 mjeseci, dok je kod doktora bilo najviše djece uzrasta 12-23 mjeseca i to više
puta.
U prosjeku je jedno dijete kod doktora bilo 2,6 puta. (Prilog 7, tabela 7, 7.1)
Glavni razlog posjete doktoru bila je visoka temperatura (64,1%), koju je imalo dvije
trećine djece u dobi od 6-11 mjeseci (76,2%), bez razlika po spolu. U značajno manjem
procentu glavni razlog posjete doktoru je bio učestali proljevi (7,7%), urinarna infekcija i bolesti
bubrega (3,1%) ili neki drugi razlog. Zbog anemije u toku prošle godine kod doktora bilo svega
troje djece starije od 24 mjeseca. (Prilog 7, tabela 8)
Roditelji nisu odveli bolesno dijete doktoru u 3,6% slučajeva jer su imali poteškoća u
pristupu zdravstvenoj zaštiti, što se desilo za 5 djevojčica i 1 dječaka. (Prilog 7, tabela 9)
30
Grafikon 13: Broj posjeta djece uzrasta 0-5 godina doktoru u toku predhodne godine
Istraživanje je pokazalo da je svega 2,9% romske djece ovog uzrasta išlo u vrtić,
podjednako dječaci i djevojčice, gotovo svi stariji od 2 godine. Kao razlog zašto djeca ne idu u
vrtić većina majki je navela da nisu imali potrebu za tim (92.5%), a u manjem broju su izjavile
da su imali poteškoće u pristupu vrtiću. (Prilog 7, tabela 10, 10.1)
11.2.2 Djeca uzrasta 5-15 godina
U Federaciji BIH je u istraživanju učestvovalo ukupno 494 djece uzrasta 5-15 godina,
podjednako djevojčice (48,9%) i dječaci (49,3%). Dvije trećine ove djece je bilo uzrasta 5-11
godina (65,3%), trećina je bila uzrasta 11-15 godina (34,7%). (Prilog 8, tabela 1)
Veoma mali broj ove djece nema rodni list (3,5%), nešto više djevojčica (4,1%) nego
dječaka (1,6%), podjednako u obadvije posmatrane dobne skupine. (Prilog 8, tabela 2)
Skoro jedna petina djece (19,1%) ovog uzrasta nije zdravstveno osigurana, nešto više
djevojčice (20,3%) u odnosu na dječake (17,3%), podjednako u obje posmatrane dobne
skupine. (Prilog 8, tabela 3)
34.0
80.0
30.7
6.6 7.53.4
7.4
19.717.5
19.9
12.0
5.0
22.527.1 26.6
47.5
27.1
4.0
22.0
4.0
15.2
20.3
15.3
24.6
Ukupno Do 6 mjeseci 6-11 mjeseci 12-23 mjeseci 24+ mjeseci
%
Nije bilo kod doktora Jednom Dva puta Tri puta 4 i više
31
Grafikon 14: Djeca uzrasta 5-15 godina koja imaju rodni list i zdravstveno osiguranje
Skoro polovina djece uzrasta 5-15 godina u prošloj godini nije bilo kod doktora
(46,3%), podjednako dječaci i djevojčice. Najveći broj djece je tokom prošle godine posjetio
doktora dva puta (19%) i tri puta (14,1%). U prosjeku je svako dijete imalo 1,9 posjeta kod
doktora. (Prilog 8, tabela 4, 4.1)
Glavni razlog posjete doktoru je bila visoka temperatura (73,0%). Visoku temperaturu
su imale nešto više djevojčice (76,9%) od dječaka (69,8%), a najviše djeca u dobi od 5-15
godina (77,0%). Sljedeći razlog zbog kojeg su djeca najčešče išla doktoru je bio učestali
proljev (5,7%). U prošloj godini je samo jedan dječak uzrasta 5-11 godina bio kod doktora
zbog anemije. (Prilog 8, tabela 5)
Prema izjavi roditelja, iako je dijete bilo bolesno nisu ga odveli doktoru u 4,5%
slučajeva pošto su imali poteškoća u pristupu zdravstvenoj zaštiti. Od 10-oro djece koja su
imala problem pristupa zdravstvenoj zaštiti bilo je 8 djevojčica i 2 dječaka podjednako u obe
dobne skupine. (Prilog 8, tabela 6)
11.2.3 Žene starosti 15-49 godina
U istraživanju je učestvovalo 736 romskih žena starosti 15-49 godina. (Prilog 9, tabela
1) Najveći procenat ovih žena je bez škole (51.4%) ili sa završenom osnovnom školom
(41,9%), dok je svega 6,4% žena je završilo srednju školu. Višu školu ili fakultet su završile
smo dvije žene (0,3%).
96.5 95.9
89.2
80.9 79.782.7 81.9 83.0
98.4 97.7
Ukupno Djevojčice Dječaci 5-11god. 11-15 god.
%
Ima rodni list Ima zdr. osiguranje
32
Bez škole je najviše žena starijih od 25 godina (54,6%), a najmanje žena starosti 15-18
godina (38,9%), dok je sa završenom srednjom školom najviše najmlađih žena (52,8%).
Srednju školu je završilo najmanje žena starijih od 25 godina (5,7%). (Prilog 9, tabela 2)
Grafikon 15: Žene starosti 15-49 godina prema obrazovnom statusu
Gotovo sve romske žene u Federaciji BiH su nezaposlene (95,4%). Među malim
brojem žena koje su zaposlene (33 žene), stalno zaposlenje ih ima ispod trećine (31.3%).
(Prilog 9, tabela 3, 3.1)
Oko trećine romskih žena (30,0%) nije zdravstveno osigurano, među kojima je najviše
žena starosti 15-18 godina (25,3%). (Prilog 9, tabela 4)
38.9
52.8
44.847.0
8.2
54.6
5.7
0.3
8.3
39.3
Bez škole Osnovna škola Srednja škola Viša i fakultet
%
15-18 19-24 25+
33
Grafikon 16: Procenat nezaposlenih žena i žena koje nisu zdravstveno osigurane
U godini koja je predhodila istraživanju usluge zdravstvene zaštite je koristilo preko
polovine romskih žena (57,6%), pri čemu najmanje žene starosti 19-24 godine (51,1%). (Prilog
9, tabela 5)
Kao razlog zbog koje nisu koristile usluge zdravstvene zaštite ispod petine žena je
navelo da su imale poteškoća u pristupu ovim uslugama (18,6%), dok je četiri petine žena
odgovorilo da nisu imale potrebu za ovim uslugama (81,4%). (Prilog 9, tabela 6)
Usluge socijalne zaštite je u godini koja je predhodila istraživanju koristilo ispod
polovine romskih žena (40,8%), pri čemu su ove usluge najviše koristile najstarije žene
(43,6%), a najmanje najmlađe (23,5%). (Prilog 9, tabela 7)
Ispod polovine žena je kao razlog zbog koje nisu koristile usluge socijalne zaštite
navelo da su imale poteškoća u pristupu ovim uslugama (46,4%), dok je 53,6% žena
odgovorilo da nisu imale potrebu za ovim uslugama. (Prilog 9, tabela 8)
95.4
30.0
Nezaposlene Nisu zdravstveno osigurane
%
34
Grafikon 17: Procenat žena koje su imale poteškoće u pristupu uslugama zdravstvene i socijalne zaštite
11.3 Ishrana
Ispitivanja vezana za ishranu, odnosno prehrambene navike, uključila su analizu
prakse dojenja i nadohrane, te ispitivanje prehrambenih navika, odnosno učestalost
konzumacije namirnica koje su bogati izvori željeza visoke iskoristivosti i bioraspoloživosti
(hem namirnice), učestalost konzumacije non hem namirnica, odgovornih za podsticanje
apsorpcije željeza, kao i učestalost konzumacije energijom bogatih a nutrijentima siromašnih
namirnica, koje ugrožavaju unos nutritivno vrijedne hrane.
11.3.1 Dojenje i nadohrana
Optimalna ishrana djece uzrasta do 2 godine, podrazumijeva isključivo dojenje
majčinim mlijekom u prvih šest mjeseci života, te nastavak dojenja odnosno kontinuirano
dojenje uz odgovarajuću i adekvatnu nadohranu do druge godine života.
Rezultati vezani za ishranu djece uzrasta 0-23 mjeseca su pokazali da je ukupno
69,9% djece uzrasta 0-23 mjeseca dojeno, dok je skoro trećina majki (30,1%) izjavila da nije
dojlia svoje djete (Prilog 7, tabela 11).
18.6
46.4
Imale poteškoće u pristupu uslugama
zdravstvene zaštite
Imale poteškoće u pristupu uslugama
socijalne zaštite
%
35
Grafikon 18. Učestalost dojenja kod djece uzrasta 0-23 mjeseca
U dobi od 12-15 mjeseci kontinuirano doji, odnosno nastavlja dojiti nakon što je počela
nadohrana 59,4% djece (Prilog 7, tabela 12), dok procenat djece koja kontinuirano doje u dobi
do 20-23 mjeseca iznosi 32,4% (Prilog 7, tabela 13).
Grafikon 19. Učestalost kontinuiranog dojenja djece uzrasta 12-15 mjeseci i kontinuiranog dojenja djece uzrasta 20-23 mjeseca
59.4
32.434.4 35.1
6.3
32.4
12- 15 mjeseci 20-23 mjeseca
%
Da Ne Prestala dojiti ali dojila
55.4
30.1
14.5
Doji Ne doji Prestala dojiti ali dojila
%
36
U ishrani djece uzrasta 0-23 mjeseca infant formula je korištena u 31,1% slučajeva, a
kao zamjenu za majčino mlijeko, u dobi od 0-6 mjeseci, infant formulu je dobivalo 19,2% djece
(Prilog 7, tabela 14).
Grafikon 20. Upotreba infant formule djece uzrasta 0-23 mjeseca prema dobnim skupinama
31.1
19.2
68.9
80.8
73.5
60.9
26.5
39.1
Svi ispitanici Do 6 mjeseci 6-11 mjeseci 12-23 mjeseca
%
Da Ne
Korištenje kravljeg mlijeka (nerazblaženo, razblaženo i mlijeko sa keksom ili brašnom)
u ishrani djece uzrasta 0-23 mjeseca je široko rasprostranjeno. U dobi od 6-11 mjeseci kravlje
mlijeko se upotrebljava u 51,7% slučajeva, a nastavlja se upotrebljavati i u drugoj godini života
(42,4%) (Prilog 7, tabela 15). Podaci da je kravlje mlijeko upotrebljavano u ishrani djece čak i
u dobi prije navršenih šest mjeseci starosti, ukazuju na prisustvo izuzetno nepovoljnih
obrazaca kada je u pitanju ishrana djece najmlađe starosne grupe.
37
Grafikon 21. Upotreba kravljeg mlijeka kod djece uzrasta 0-23 mjeseca prema dobnim skupinama
40.3
19.0
59.7
81.0
48.3
57.6
42.4
51.7
Svi ispitanici Do 6 mjeseci 6-11 mjeseci 12-23 mjeseca
%
Da Ne
Rezultati su pokazali da uvođenje dohrane generalno počinje rano. Prije šest mjeseci
starosti 42,9% djece dobiva čaj, sok od voća njih 33,3%, dok je sok od povrća dobilo 9,5%
djece (Prilog 7, tabela 15).
Grafikon 22. Dohrana djece uzrasta 0-23 mjeseca prema dobnim skupinama
28.6
42.9
9.5
14.313.8
72.4
6.93.4
48.3
74.2
1.5
6.1
28.6
9.5
33.3
65.5
72.4
3.4
37.9
56.1
25.8
6.1
66.7
Ništa Voda Sok od pov rća Sok od v oća Čaj Žitarice Krav lje mlijeko,
ne razblaženo
Krav lje mlijeko
razblaženo sa
v odom
Mlijeko sa
keksom ili
prženim brašnom
%
Do 6 mjeseci 6-11 mjeseci 12-23 mjeseca
38
11.3.2 Navike u ishrani
Za ispitivanje unosa hrane, odnosno prehrambenih navika vezanih za konzumaciju
hem i non hem namirnica korištena su pitanja o učestalosti konzumacije namirnica. Lista
namirnica se, osim na hem i non hem namirnice, koje su bogati izvori željeza, odnosno
pospješuju apsorpciju željeza, fokusirala i na namirnice koje sadrže prazne kalorije i generalno
kompromituju unos nutritivno sadržajne hrane, te na namirnice koje mogu inhibirati apsorpciju
željeza.
Procjena učestalosti konzumacije hem namirnica, odnosno namirnica životinjskog
porijekla koje su bogati izvori željeza visoke iskoristivosti, uključila je učestalost konzumacije
mesa i mesnih prerađevina, ribe, piletine i ostalih mesa peradi i džigerice.
Rezultati su pokazali da gotovo polovina ispitanika ribu konzumira manje od jednom
sedmično (48,9%), dok poželjan unos od 1-2 puta sedmično ima 40,8% ispitanika. Ribu
najčešće konzumiraju žene (Prilog 10, tabela 1).
Grafikon 23. Učestalost konzumiranja ribe prema strasnim grupama
Piletinu i ostala mesa peradi jednom sedmično i češće konzumira 86,4% ispitanika,
ova mesa se najčešće se konzumiraju 1 do 2 puta sedmično (37,9%) i 3 do 5 puta sedmično
(37,5%), što je poželjni unos s obzirom da se ohrabruje konzumacija bijelog mesa u odnosu
na crveno. Piletinu i meso peradi najviše konzumiraju djeca uzrasta od 5-15 godina (Prilog 10,
tabela 1).
48.9
60.7
40.8 42.6
9.4 10.2 12.0
0.9 0.2 1.2 1.0
44.445.942.7
35.1
3.9
Svi ispitanici Djeca od 2 do 5
godina starosti
Djeca od 5 do 15
godina starosti
Žene od 15 do 49
godina starosti
%
Nijednom 1 do 2 puta 3 do 5 puta 6 do 7 puta
39
Grafikon 24. Učestalost konzumiranja piletine i mesa peradi prema strasnim grupama
Crveno meso (teleće, juneće, janjeće) jednom sedmično i češće konzumira ukupno
71,6% ispitanika, a najčešće se konzumira 1 do 2 puta nedjeljno i takav obrazac ima 45,7%
ispitanika, dok s druge strane, skoro trećina ispitanika (30,3%) konzumira crveno meso manje
od jednom sedmično i to najmanje djeca uzrasta 2-5 godina (Prilog 10, tabela 1).
Grafikon 25. Učestalost konzumiranja crvenog mesa prema starosnim grupama
30.332.1
45.7 45.7 46.1 45.5
20.1 20.1 20.8
3.8 3.2 4.5 3.7
30.129.3
19.0
Svi ispitanici Djeca od 2 do 5
godina starosti
Djeca od 5 do 15
godina starosti
Žene od 15 do 49
godina starosti
%
Nijednom 1 do 2 puta 3 do 5 puta 6 do 7 puta
13.615.8
35.0
39.2 38.7
35.438.0
11.0 10.113.2
10.113.312.2
37.9 37.539.2
Svi ispitanici Djeca od 2 do 5
godina starosti
Djeca od 5 do 15
godina starosti
Žene od 15 do 49
godina starosti
%
Nijednom 1 do 2 puta 3 do 5 puta 6 do 7 puta
40
Jedanom i više puta sedmično mesne prerađevine konzumira 81,8% ispitanika. Mesne
prerađevine najviše konzumiraju djeca uzrasta 2-5 godina (Prilog 10, tabela 1).
Grafikon 26. Učestalost konzumiranja mesnih prerađevina prema starosnim grupama
Džigerica, koja predstavlja bogat izvor željeza, malo je zastupljena u ishrani svih
uzrasnih kategorija. Polovina ispitanika odnosno njih 49,7%, džigericu koristi manje od jednom
sedmično. Nešto više od trećine ispitanika (35,7%) je koristi 1 do 2 puta nedjeljno i to u
najvećem procentu djeca uzrasta 0-5 godina (38,7%) (Prilog 10, tabela 1).
Ispitivanje je uključilo i učestalost konzumacije non hem namirnica, odnosno namirnica
koje su dobri izvori non hem željeza koje je manje iskoristivo, kao i namirnica koje su
pospješivači apsorpcije željeza, a ispitivana je učestalost konzumacije jaja, leguminoza, te
različitih vrsta povrća i voća.
Jaja se često konzumiraju, najčešće 1 do 2 puta nedjeljno, takav obrazac ima 35,9%
ispitanika, a najviše djeca uzrasta 5-15 godina, među kojima skoro petina njih (19,5%)
svakodnevno konzumira jaja. (Prilog 10, tabela 1).
18.3 18.6
57.259.8
56.3 56.3
18.3 18.9 18.3
6.34.2
8.56.0
16.319.4
17.4
Svi ispitanici Djeca od 2 do 5
godina starosti
Djeca od 5 do 15
godina starosti
Žene od 15 do 49
godina starosti
%
Nijednom 1 do 2 puta 3 do 5 puta 6 do 7 puta
41
Grafikon 27. Učestalost konzumiranja jaja prema starosnim grupama
Pored toga što su dobar izvor željeza, mahunarke sadrže niz drugih nutrijenata koji
pogoduju zdravlju, te se njihova upotreba, u kombinaciji sa namirnicama koje su bogate
vitaminom C, posebno ohrabruje. Mahunarke se često koriste u ishrani odnosno jednom i više
puta sedmično ih konzumira 88,2% ispitanika.
Ipak, 11,8% ispitanika ne konzumira mahunarke na sedmičnoj osnovi. Mahunarke se
najčešće koriste u ishrani 1-2 puta nedjeljno (61,8%), sa najvišim procentom u starosnoj grupi
djece 5-15 godina, dok 3 i više puta nedjeljno mahunarke u ishrani koristi 26,4% ispitanika
(Prilog 10, tabela 1).
11.79.8
35.9 35.9 35.136.5
34.637.3
31.4
17.8 17.419.5
16.915.2
8.1
36.9
Svi ispitanici Djeca od 2 do 5
godina starosti
Djeca od 5 do 15
godina starosti
Žene od 15 do 49
godina starosti
%
Nijednom 1 do 2 puta 3 do 5 puta 6 do 7 puta
42
Grafikon 28. Učestalost konzumiranja mahunarki prema starosnim grupama
Nadalje, svježe povrće, tamno zeleno, salata, najčešće se konzumira 1-2 puta
sedmično, a takav obrazac pokazuje 51,9% ispitanika. Međutim, petina ispitanika odnosno
26%, koristi zeleno lisnato povrće manje od jednom sedmično, a među njima najmanje djeca
uzrasta 2-5 godina (Prilog 10, tabela 1).
Grafikon 29. Učestalost konzumiranja svježeg zelenog lisnatog povrća prema starosnim grupama
11.8
17.2
61.8 62.7 62.960.5
21.2 20.724.0
5.2 3.4 4.7 6.6
11.88.9
16.7
Svi ispitanici Djeca od 2 do 5
godina starosti
Djeca od 5 do 15
godina starosti
Žene od 15 do 49
godina starosti
%
Nijednom 1 do 2 puta 3 do 5 puta 6 do 7 puta
32.4
51.949.3
52.1 53.3
14.9 14.8 15.8
7.14.9
7.7 7.9
26.023.0
25.4
13.5
Svi ispitanici Djeca od 2 do 5
godina starosti
Djeca od 5 do 15
godina starosti
Žene od 15 do 49
godina starosti
%
Nijednom 1 do 2 puta 3 do 5 puta 6 do 7 puta
43
Svježe narandžasto i žuto povrće se malo konzumira - 44,5% ispitanika ga konzumira
manje od jednom sedmično, najmanje žene starosti 15-49 godina, njih 46,7% (Prilog 10,
tabela 1). Imajući u vidu preporuke, njihove povoljne učinke na zdravlje, te uticaj na povećanje
aposorpcije željeza, ovi podaci pozivaju na akciju.
Grafikon 30. Učestalost konzumiranja svježeg narandžastog i žutog povrća prema starosnim grupama
Kada je u pitanju drugo povrće, u vidu jela, smrznuto, konzervirano, 76,5% ispitanika
se izjasnilo da ga konzumira manje od jednom sedmično, pa je jasno da je navika
konzumiranja smrznutog, konzerviranog povrća, jela od povrća izuzetno rijetka (Prilog 10,
tabela 1).
44.5 44.9
36.233.6
40.0
35.1
12.7 12.0 11.3
6.6 5.47.3 6.8
40.8
46.7
16.2
Svi ispitanici Djeca od 2 do 5
godina starosti
Djeca od 5 do 15
godina starosti
Žene od 15 do 49
godina starosti
%
Nijednom 1 do 2 puta 3 do 5 puta 6 do 7 puta
44
Grafikon 31. Učestalost konzumiranja drugog povrća (jela,smrznuto) prema starosnim grupama
Povoljni učinci konzumacije voća u preveniranju nutritivne anemije su povezani sa
sadržajem niza mikronutrijenta u njima, a posebeno se naglašava uloga vitamina C u
pospješivanju apsorpcije željeza. Kada je u pitanju citrusno voće, rezultati su pokazali da se
ova vrsta voća konzumira najčešće 1-2 puta sedmično (57,9%), međutim više od četvrtine
ispitanika ga ne konzumira na sedmičnoj bazi (27,2%) (Prilog 10, tabela 1).
Grafikon 32. Učestalost konzumiranja svježeg citrusnog voća prema starosnim grupama
76.579.4
18.416.4 18.3 19.7
3.9 4.5 3.71.1 0.5 1.2 1.4
75.276.1
3.7
Svi ispitanici Djeca od 2 do 5
godina starosti
Djeca od 5 do 15
godina starosti
Žene od 15 do 49
godina starosti
%
Nijednom 1 do 2 puta 3 do 5 puta 6 do 7 puta
27.229.9
57.9 59.661.5
54.5
13.4 14.4 14.7
1.5 0.5 1.6 1.9
22.5
28.9
10.0
Svi ispitanici Djeca od 2 do 5
godina starosti
Djeca od 5 do 15
godina starosti
Žene od 15 do 49
godina starosti
%
Nijednom 1 do 2 puta 3 do 5 puta 6 do 7 puta
45
Generalno se pokazalo da je upotreba svježeg necitrusnog voća nedostatna. Više od
polovine odnosno 57,6% ispitanika ga konzumira 1-2 puta sedmično, dok samo 18,5%
ispitanika konzumira drugo svježe voće 3 i više puta sedmično. Čak 23,9% ispitanika
konzumira svježe necitrusno voće manje od jednom sedmično (Prilog 10, tabela 1).
Grafikon 33. Učestalost drugog svježeg svježeg necitrusnog voća prema starosnim grupama
Kada je u pitanju konzumiranje sokova uočava se da se sokovi od povrća veoma
rijetko konzumiraju odnosno 66% ispitanika se izjasnilo da sok od povrća ne konzumira na
sedmičnoj osnovi. Sok od povrća najčešće konzumira u starosnoj grupi djece 2 do 5 godina
(Prilog 10, tabela 1).
23.9 25.2
57.6 57.6 58.2 57.2
17.4
2.6 2.2 2.6 2.7
21.724.6
15.9 15.0 15.5
Svi ispitanici Djeca od 2 do 5
godina starosti
Djeca od 5 do 15
godina starosti
Žene od 15 do 49
godina starosti
%
Nijednom 1 do 2 puta 3 do 5 puta 6 do 7 puta
46
Grafikon 34. Učestalost konzumiranja soka od povrća prema starosnim grupama
Sokovi od voća se češće konzumiraju od sokova od povrća, najčešće 1-2 puta
sedmično, i takav obrazac pokazuje polovina odnosno 51,6% ispitanika. Ova navika je više
izražena među djecom, 30% žena starosti 15-49 godina konzumira sokove od voća manje od
jednom sedmično (Prilog 10, tabela 1).
Grafikon 35. Učestalost konzumiranja soka od voća prema starosnim grupama
66.0
58.2
22.6
32.9
20.1 18.6
10.012.4
9.6
1.4 1.0 1.8 1.4
65.770.5
7.9
Svi ispitanici Djeca od 2 do 5
godina starosti
Djeca od 5 do 15
godina starosti
Žene od 15 do 49
godina starosti
%
Nijednom 1 do 2 puta 3 do 5 puta 6 do 7 puta
22.5
16.2
51.654.4
52.149.6
20.623.3
16.4
5.3 4.7
8.3
3.7
30.3
16.2
24.8
Svi ispitanici Djeca od 2 do 5
godina starosti
Djeca od 5 do 15
godina starosti
Žene od 15 do 49
godina starosti
%
Nijednom 1 do 2 puta 3 do 5 puta 6 do 7 puta
47
Koštunjavo voće se rijetko konzumira - 69,9% ispitanika ne konzumira koštunjavo voće
na sedmičnoj bazi (tabela u ankesu), kao i smrznuto i konzervisano voće, koje manje od
jednom nedjeljno konzumira 85,5% ispitanika (Prilog 10, tabela 2).
Suho voće, koje predstavlja bogat izvor željeza, se rijetko konzumira - 70,7% ispitanika
ga ne konzumira na sedmičnoj osnovi, a najmanje ga konzumiraju djeca u starosnoj grupi 2-
15 godina (Prilog 10, tabela 2).
Pored namirnica koje su dobri izvori željeza istraživanje se fokusiralo i na ispitivanje
učestalosti konzumacije energijom bogatih, a nutrijentima siromašnih namirnica, jer one mogu
značajno kompromitovati unos nutritivno sadržajne hrane. Stoga se preporučuje da se
izbjegavaju u svakodnevnoj ishrani, odnosno da se njihov ograniči na najviše 5,0% ukupnog
energetskog unosa.
Kada su u pitanju keks i kolači istraživanje je pokazalo da se keks i kolači najčešće
konzumiraju 1-2 puta sedmično, a 10,8% ispitanika ih konzumira svakodnevno. U uzrastu od
5-15 godina, 3-5 puta sedmično keks i kolače kozumira 51,2% djece (Prilog 10, tabela 2).
Slatka bezalkoholna pića 6-7 puta sedmično konzumira 11,5% ispitanika, a među
njima najčešće djeca uzrasta 5-15 godina, njih čak 17,5%. Slatka bezalkoholna pića se
najčešće konzumiraju 1-2 puta sedmično 47,6%. (Prilog 10, tabela 2).
Grafikon 36. Učestalost konzumiranja slatkih bezalkoholnih pića prema starosnim grupama
Pokazalo se da slatkiše vilše od 3 puta sedmično konzumira 41,1% ispitanika. Ova
navika je posebno izražena među djecom 5-15 godina starosti, njih čak 21,7% konzumira ove
22.0
26.1
47.645.6 45.2
50.3
18.9
23.4
16.7
11.5 10.8
17.5
7.9
13.8
25.1
17.5
Svi ispitanici Djeca od 2 do 5
godina starosti
Djeca od 5 do 15
godina starosti
Žene od 15 do 49
godina starosti
%
Nijednom 1 do 2 puta 3 do 5 puta 6 do 7 puta
48
namirnice svakodnevno, te je jasno da ovo predstavlja veoma nepoželjan obrazac (Prilog 10,
tabela 2).
Grafikon 37. Učestalost konzumiranja slatkiša prema starosnim grupama
Kada je u pitanju konzumacija čipsa i drugih grickalica, 13,9% ispitanika ih konzumira
svakodnevno, a među djecom uzrasta 5-15 godina grickalice svakodnevno konzumira više od
petine djece 22,1%. Više od trećine ispitanika konzumira čips i grickalice 3 -5 puta dnevno
(Prilog 10, tabela 2).
15.8
9.8
41.1
34.2
47.9
28.3
37.0
17.514.8
21.7
9.6
25.0
7.1
37.3 37.0
15.9
Svi ispitanici Djeca od 2 do 5
godina starosti
Djeca od 5 do 15
godina starosti
Žene od 15 do 49
godina starosti
%
Nijednom 1 do 2 puta 3 do 5 puta 6 do 7 puta
49
Grafikon 38. Učestalost konzumiranja čipsa i drugih grickalica prema starosnim grupama
Ostale masne namirnice prodavane kao brza hrana, 3 i više puta sedmično konzumira
38,9% ispitanika, među djecom uzrasta 5-15 godina njih polovina, od kojih 22,1% djece
konzumira ove namirnice svakodnevno (Prilog 10, tabela 2).
Komponente sadržane u čaju, kafi, kakau itd. smanjuju odnosno inhibiraju apsorpciju
željeza i na taj način mogu doprinijeti pojavi anemije, te je ispitivanje učestalosti konzumacije
namirnica uključilo i konzumaciju čaja, kafe, kakaa itd.
Rezultati su pokazali da čaj konzumira manje od jednom sedmično preko trećine
ispitanika (35,7%), ali da ga trećina ispitanika konzumira 3 i više puta sedmično. 15,9% žena
konzumira čaj 6-7 puta sedmično (Prilog 10, tabela 2).
Kakao i bijela kafa se malo konzumiraju - manje od jednom sedmično ih konzumira
40,7% ispitanika. Ove namirnice najčešće konzumiraju žene, od 16,8% konzumira kakao i
bijelu kafu redovito odnosno 6 -7 puta sedmično (Prilog 10, tabela 2).
18.8
9.6
33.231.4
28.2
37.534.2
42.6
21.3
13.912.0
22.1
9.37.1
31.9
46.9
Svi ispitanici Djeca od 2 do 5
godina starosti
Djeca od 5 do 15
godina starosti
Žene od 15 do 49
godina starosti
%
Nijednom 1 do 2 puta 3 do 5 puta 6 do 7 puta
50
11.4 Objektivni nalaz
Prisustvo anemije je utvrđeno određivanjem vrijednosti hemoglobina iz kapilarne krvi
ispitanika.
11.4.1 Djeca uzrasta 6-59 mjeseci
Kod djece uzrasta 6-59 mjeseci anemija je nađena u 11,4% slučajeva, gotovo kod
sviju u blagom do umjerenom obliku (11%), a ozbiljno anemično je bilo samo dvoje djece
(Prilog 7, tabela 16). Anemija je više prisutna među dječacima (11,5%) nego među
djevojčicama (10,9%), bez statistički značajnih razlika (χ²=0,066, p=0,798) (Prilog 11.2, tabela
1).
Grafikon 39. Učestalost anemije kod djece uzrasta 6-59 mjeseci prema polu
Primjećuje se i da je učestlost anemije najveća u prvoj i drugoj godini života, a potom
postepeno pada, što se može povezati sa nedostatnom praksom dojenja i neadekvatnom
nadohranom (Prilog 7, tabela 17).
0.4
10.5 11.2
88.5
0.3
11.0
89.188.6
Svi ispitanici Ženski Muški
%
Ozbiljna anemija Blaga do umjerena anemija Normalan nivo hemoglobina
51
Grafikon 40. Učestalost anemije kod djece uzrasta 6-59 mjeseci prema dobnim skupinama
Djeca uzrasta 6 do 59 mjeseci koja žive u domaćinstvima sa najnižim ukupnim
primanjima imaju najveću prevalencu anemije (13,9%). Prevalenca anemije opada sa
povećanjem prihoda, te je najniža kod djece sa najvišim prihodima domaćinstva (2,9%).
Razlika nije statistički značajna (χ²=5,872, p=0,118) (Prilog 11.6, tabela 1 i 1.1).
Postoji povezanost između prisustva anemije kod majki i prisustva anemije djece.
Podaci istraživanja pokazuju 37,3% djece anemičnih majki također ima anemiju, dok kod
majki koje nemaju anemiju samo 6,1% djece je anemično. Razlika je statistički značajna
(χ²=59,720, p=0,000) (Prilog 11.6, tabela 2 i 2.1).
Tabela 9. Učestalost anemije kod djece uzrasta 6-59 mjeseci u odnosu na prisustvo anemije kod majki
Prihodi domaćinstva Broj djece
6-59 mjeseci
Ima anemiju Nema anemiju
N % N %
Majke koje imaju
anemiju 59 22 37,3 37 62,7
Majke koje nemaju
anemiju 479 29 6,1 450 93,9
0.4 2.6
17.9 18.1
9.9 10.15.8
81.0
90.1 89.994.2
0.9
11.0
88.6
79.5
Svi ispitanici 6-11 mjeseci 12-23 mjeseca 24-35 mjeseci 36-47 mjeseci 48-59 mjeseci
%
Ozbiljna anemija Blaga do umjerena anemija Normalan nivo hemoglobina
52
11.4.2 Djeca uzrasta 5-15 godina
Niže vrijednosti hemoglobina od referentnih u najvećem procentu su zabilježene kod
djece uzrasta 5-15 godina 16,6%, i to samo u blagom do umjerenom obliku, dok ozbiljno
anemične djece nije nađeno) (Prilog 8, tabela 7). Anemija je češće prisutna kod dječaka
(17,3%) nego kod djevojčica (16,4%), bez statistički značajnih razlika (χ²=0,003, p=0,957)
(Prilog 11.2, tabela 2).
Grafikon 41. Učestalost anemije kod djece uzrasta 5-15 godina prema polu
Djeca uzrasta 5 do 15 godina koja žive u domaćinstvima sa najnižim ukupnim
mjesečnim primanjima imaju najvišu prevalencu anemije (20,3%). Ne postoji statistički
značajna razlika u prevalenci anemije kod ove djece u odnosu na prihode domaćinstava
(χ²=7,000, p=0,072) (Prilog 11.6, tabela 3 i 3.1).
11.4.3 Žene starosti 15-49 godina
Kod žena starosti 15-49 godina anemija je nađena u 10,5% slučajeva, i to gotovo kod
svih u blagom i umjerenom obliku (10,2%) (Prilog 9, tabela 9). Prevalenca anemije je najviša
kod žena sa srednjom školom (13,6%) i kod onih bez škole (10,8%), bez statistički značajne
razlike prema obrazovnom statusu (χ²=1,047, p=0,790) (Prilog 11.6, tabela 4 i 4.1). Najveću
prevalencu anemije imaju žene iz domaćinstva sa najnižim ukupnim mjesečnim prihodima
(12,7%), a potom one iz domaćinstva sa najvišim prihodima (9,3%). Razlika nije statistički
značajna (χ²=6,368, p=0,095) (Prilog 11.6, tabela 5 i 5.1.).
16.6 16.4 17.3
83.4 83.6 82.7
Svi ispitanici Ženski Muški
%
Blaga do umjerena anemija Normalan nivo hemoglobina
53
Grafikon 42. Učestalost anemije kod žena starosti 15-49 godina prema dobnim skupinama
Analize su uključile i testiranje povezanosti anemije sa konzumacijom hem (riba,
piletina i ostala perad, meso, mesne prerađevine, džigerica) i non hem namirnica (voće,
povrće).
Da bi se utvrdio nivo konzumiranja hem namirnica korištena je posebno izrađena skala
konzumiranja hem namirnica, pri čemu su se sumirali odgovori o učestalosti konzumacije
ribe, piletine, mesa, mesnih prerađevina i džigerice iz sva tri individualna upitnika. Krajnji skor
se računao na osnovu formule [(dobijeni sirovi skor-5)/24]*100. Veći skor odražava veći nivo
konzumiranja hem namirnica i obratno.
Na isti način se izračunavala skala konzumiranja non-hem namirnica (jaja, leguminoze,
zelena salata, citrusno voće, drugo povrće), po formuli [(dobijeni sirovi skor-5)/16]*100.
Testiranjem povezanosti anemije sa konzumacijom hem namirnica (riba, piletina i
ostala perad, meso, mesne prerađevine, džigerica) utvrđeno je da ispitanici koji imaju
vrijednosti hemoglobina u referentnim granicama, postižu veći skor na skali konzumacije hem
namirnica od onih koji su anemični (Prilog 11.1, tabela 1), ali te razlike nisu statistički značajne
(Prilog 11.5, tabela 1).
0.3
14.310.1 10.0
89.3 89.8
0.20.6
10.2
85.789.5
Svi ispitanici 15-18 godina 19-24 godine 25+ godina
%
Ozbiljna anemija Blaga do umjerena anemija Normalan nivo hemoglobina
54
Tabela 10. Učestalost anemije u odnosu na učestalost konzumiranja namirnica iz hem grupe
Ukupno romska populacija: Broj
ispitanika N
Skor AS
(artimetička sredina)
T-test p vrijednost
Hem namirnice Ima anemiju 187 9,74
-0,771 0,441 Nema anemiju 1404 9,91
Kada je u pitanju konzumacija non-hem namirnica (voće, povrće), utvrđeno je da
ispitanici koji imaju niže vrijednosti hemoglobina od referentnih, postižu veći skor na skali
konzumacije non hem namirnica u odnosu na ispitanike koji imaju vrijednosti hemoglobina u
normalnim granicama (Prilog 11.1, tabela 2) i da je ta razlika statistički značajna (Prilog 11.5,
tabela 2).
Tabela 11. Učestalost anemije u odnosu na učestalost konzumiranja namirnica iz non-hem grupe
Ukupno opšta populacija: Broj
ispitanika N
Skor AS
(artimetička sredina)
T-test p vrijednost
Non-hem
namirnice
Ima anemiju 188 12,40 2,662 0,008
Nema anemiju 1407 11,77
Karakteristike unosa željeza iz hrane kod ispitanika kod kojih je utvrđeno prisustvo
anemije utvrđivane su na osnovu unosa namirnica grupe hem i iz namirnica grupe non hem u
odnosu na dobne i polne skupine.
Testiranjem značajnosti razlika u pogledu unosa željeza iz namirnica grupe hem kod
anemičnih osoba u odnosu na dobne skupine, utvrđeno je da postoje statistički značajne
razlike u konzumiranju hem namirnica među dobnim skupinama (Prilog 11.3, tabela 1).
Tabela 12. Unos namirnica iz HEM grupe kod anemične djece starosti 2-15 godina - razlike prema dobnim skupinama
Hem namirnice: Broj
ispitanika N
Skor Artimetička
sredina (AS)
Standardna devijacija St Dev
Standardna greška St Err.
ANOVA
Frekvencija F
Signifikanta Sig.
Djeca od 2 do 5 godina starosti
33 9,21 3,276 ,570
3,748 0,025
Djeca od 5 do 15 godina starosti
79 9,29 2,612 ,294
Zene od 15 do 49 godina starosti
75 10,44 2,947 ,340
Total 187 9,74 2,915 ,213
Testiranjem značajnosti razlika u pogledu unosa željeza iz namirnica grupe non hem
kod anemičnih osoba u odnosu na dobne skupine, nisu utvrđene statistički značajne razlike
(Prilog 11.3, tabela 2).
55
Tabela 13. Unos namirnica iz NON HEM grupe kod anemične djece uzrasta 2-15 godina - razlike prema dobnim skupinama
Non-hem namirnice: Broj
ispitanika N
Skor Artimetička
sredina (AS)
Standardna devijacija St Dev
Standardna greška St Err.
ANOVA
Frekvencija F
Signifikanta Sig.
Djeca od 2 do 5 godina starosti
34 11,53 2,608 ,447
1,659 0,193
Djeca od 5 do 15 godina starosti
79 12,62 2,997 ,337
Zene od 15 do 49 godina starosti
75 12,56 3,354 ,387
Total 188 12,40 3,093 ,226
Testiranjem razlika u upotrebi hem namirnica među dječacima i djevojčicama u dobnoj
skupini od 2 do 15 godina starosti koji imaju anemiju utvrđeno je da dječaci značajno manje
konzumiraju hem namirnice od djevojčica (Prilog 11.1, tabela 3 i Prilog 11.5, tabela 3).
Tabela 14. Unos namirnica iz HEM grupe kod anemične djece uzrasta 2-15 godina - razlike prema polu
Romska populacija djece od 2 do 15 godina - imaju anemiju:
Broj ispitanika
N
Skor AS
(artimetička sredina)
T-test p vrijednost
Hem namirnice Ženski 55 10,04
2,940 0,004 Muški 57 8,53
Kada su u pitanju non hem namirnice, testiranjem razlika u upotrebi non hem
namirnica među dječacima i djevojčicama u dobnoj skupini od 2 do 15 godina starosti koji
imaju anemiju, utvrđeno je da razlike nisu statistički značajne (Prilog 11.1, tabela 4, Prilog
11.5, tabela 4).
Tabela 15. Unos namirnica iz NON HEM grupe kod anemične djece uzrasta 2-15 godina - razlike prema polu
Romska populacija djece od 2 do 15 godina - imaju anemiju:
Broj ispitanika
N
Skor AS
(artimetička sredina)
T-test p vrijednost
Non-hem
namirnice
Ženski 55 12,80 1,821 0,071
Muški 58 11,81
56
11.5 Stanje uhranjenosti
Za djecu uzrasta 0-59 mjeseci ocjena stanja uhranjenosti je uključila utvrđivanje
indeksa tjelesne visine/dužine za dob (V/D), indeksa tjelesne težine za dob (T/D) i indeksa
tjelesne visine/dužine za težinu (T/V).
11.5.1 Djeca 0-59 mjeseci
Rezultati su pokazali da je ukupno 18,5% djece nisko za svoju dob odnosno zakržljalo
(dužina/visina za dob) (V/D ispod -2SD, ispod -3SD), od čega je 9,3% njih umjereno (V/D
ispod -2SD). Zakržljalost je više zastupljena među dječacima (19,5%) nego među
djevojčicama (17,4%) (Prilog 7, tabela 18), bez statistički značajnih razlika (χ²=0,094,
p=0,759) (Prilog 11.4, tabela 1).
Grafikon 43. Distribucija indeksa dužina/visina za dob djece uzrasta 0-59 mjeseci prema polu
Istraživanjem je nađeno da je 9,3% djece pothranjeno tj. ima nisku tjelesnu težinu za
svoju dob (T/D ispod -2SD, ispod -3SD), od čega je 5,1% njih umjereno pothranjeno (T/D
ispod -2SD) dok je ozbiljno pothranjeno 4,2% djece (T/D ispod -3SD). Pothranjenost je u
većem procentu prisutna među djevojčicama (9,8%) nego među dječacima (8,6%) (Prilog 7,
tabela 19), bez statistički značajnih razlika (χ²=0,094, p=0,759) (Prilog 11.4, tabela 2).
9.2 9.3
15.0
9.1
18.1
32.8
10.6
13.613.911.9
16.2
7.4
11.3
15.8
32.0
7.58.3
7.3
31.4
9.9 9.6
-3 SD -2 SD -1 SD Srednja
vrijednost
1 SD 2 SD 3 SD
%
Svi ispitanici Ženski Muški
57
Grafikon 44. Distribucija indeksa težina za dob djece uzrasta 0-59 mjeseci prema polu
Ukupno 14,1% djece je mršavo, odnosno ima nisku tjelesnu težinu u odnosu na
visinu/dužinu (T/VD ispod -2SD, ispod -3SD), od čega je 5,7% djece umjereno mršavo (T/VD
ispod -2SD), dok je 8,4% njih bilo ozbiljno mršavo (T/V ispod -3SD), i sa gotovo jednakom
zastupljenošću među dječacima (14,2%) i među djevojčicama (14,1%) (Prilog 7, tabela 20),
(χ²=0,492, p=0,483) (Prilog 11.4, tabela 3).
Međutim, utvrđeno je da je 9,8% djece prekomjerno teško (T/VD iznad +2SD, iznad
+3SD), od kojih je 6,1% njih gojazno (iznad +3SD), i u većem procentu je prekomjerna težina
prisutna među dječacima (10%) nego među djevojčicama (9,3%) (Prilog 7, tabela 20), bez
statistički značajnih razlika (χ²=1,371, p=0,242) (Prilog 11.4, tabela 4).
4.26.7
3.06.8
14.4
56.8
11.4
6.8
0.8
19.1
14.2
6.65.0
12.9
5.1
51.1
16.9
3.0
46.2
3.65.3
-3 SD -2 SD -1 SD Srednja
vrijednost
1 SD 2 SD 3 SD
%
Svi ispitanici Ženski Muški
58
Grafikon 45. Distribucija indeksa težina za visinu/dužinu djece uzrasta 0-59 mjeseci prema polu
S obzirom na razvojne promjene, stanje uhranjenosti starije djece je posebno je
utvrđeno za djecu školske dobi odnosno djecu uzrasta 5-10 godina i adolescente odnosno
djecu starosti od 10 -15 godina.
11.5.2 Djeca 5-10 godina
Rezultati su pokazali da je ukupno 14,8% djece uzrasta 5-10 godina nisko za svoju
dob odnosno zakržljalo (V/D ispod -2SD, ispod -3SD), od čega je 7,2% njih umjereno
zakržljalo (V/D ispod -2SD) dok je njih 7,6% ozbiljno zakržljalo (V/D ispod -3SD). Veća
zastupljenost zakržljalosti je nađena među djevojčicama u odnosu na dječake (16,4% prema
13,4%) (Prilog 8, tabela 8), a razlike su statistički značajne (χ²=7,442, p=0,006) (Prilog 11.5,
tabela 5).
8.4
5.7
12.5
3.76.16.3
16.8
45.3
14.5
2.7
6.6
20.1
10.7
4.5 5.5
18.5
45.1
7.8
45.0
9.0
5.2
-3 SD -2 SD -1 SD Srednja
vrijednost
1 SD 2 SD 3 SD
%
Svi ispitanici Ženski Muški
59
Grafikon 46. Distribucija indeksa visina za dob djece uzrasta 5-10 godina prema polu
Ukupno 13,3% djece uzrasta 5-10 godina pothranjeno, odnosno ima nisku težinu za
dob (T/D ispod -2SD, ispod -3SD). Pothranjenost je više prisutna među djevojčicama (14,7%)
u odnosu na dječake (11,9%) (Prilog 8, tabela 9), ali bez statistički značajnih razlika
(χ²=1,373, p=0,241) (Prilog 11.4, tabela 6).
Grafikon 47. Distribucija indeksa težina za dob djece uzrasta 5-10 godina mjeseci prema polu
7.6 7.29.8
6.4
2.7
11.5
16.4
50.8
7.4 7.4
1.6
21.8
43.7
12.0
5.63.5
47.0
19.3
4.93.5
9.9
-3 SD -2 SD -1 SD Srednja
vrijednost
1 SD 2 SD 3 SD
%
Svi ispitanici Ženski Muški
5.77.6
14.0
8.0
1.1
22.1
42.6
11.5
8.2
0.8
16.9
45.8
16.2
7.7
1.4
19.3
44.3
9.8
4.96.3 5.6
-3 SD -2 SD -1 SD Srednja
vrijednost
1 SD 2 SD 3 SD
%
Svi ispitanici Ženski Muški
60
Posmatrano prema indeksu tjelesne mase za dob (BMI/D) utvrđeno je da 10,2% djece
uzrasta 5-10 godina mršavo odnosno ima nizak indeks tjelesne mase u odnosu na dob
(BMI/D ispod -2SD, ispod -3SD), od kojih je umjereno nizak BMI ima 4,5% djece, a 5,7% njih
ima ozbiljno nizak indeks tjelesne mase za svoju dob (BMI/D ispod -3SD). Nizak BMI za dob
je češće zastupljen među djevojčicama (10,6%) nego među dječacima (9,8%)(Prilog 8, tabela
10), bez statistički značajnih razlika (χ²=0,898, p=0,343) (Prilog 11.4, tabela 7).
Utvrđeno je međutim da 28,0% djece uzrasta 5-10 godina ima prekomjernu težinu
(BMI/D iznad +1SD, iznad +2SD, iznad +3SD), od kojih je 14,4% gojazno (BMI/D iznad
+2SD, iznad +3SD). Prekomjerna težina i gojaznost je češće prisutna među među dječacima
(31,7%) nego među djevojčicama (23,8%) (Prilog 8, tabela 10), bez statistički značajnih
razlika (χ²=2,221, p=0,136) (Prilog 11.4, tabela 8).
Grafikon 48. Distribucija indeksa tjelesne mase za dob djece uzrasta 10-15 godina prema polu
11.5.3 Djeca 10-15 godina
Rezultati su pokazali da je ukupno 19,9% djece uzrasta 10-15 godina nisko za svoju
dob odnosno zakržljalo (V/D ispod -2SD, ispod -3SD), od čega je 14,9% njih umjereno
zakržljalo (V/D ispod -2SD), dok je ozbiljno zakržljalo 5% djece. Veća zastupljenost
zakržljalosti je nađena među dječacima (22,1%) nego među djevojčicama (17,8%) (Prilog 8,
tabela 11), bez statistički značajnih razlika (χ²=1,637, p=0,201) (Prilog 11.4, tabela 9).
5.74.5
12.5
1.9
5.7
15.6
50.0
13.1
7.4
3.3
9.9
16.9
0.7
13.6
49.2
12.5
4.9
48.6
14.1
3.5
6.3
-3 SD -2 SD -1 SD Srednja
vrijednost
1 SD 2 SD 3 SD
%
Svi ispitanici Ženski Muški
61
Grafikon 49. Distribucija indeksa visina za dob djece uzrasta 10-15 godina prema polu
Posmatrano prema indeksu tjelesne mase za dob utvrđeno je da 4% djece uzrasta 10-
15 godina mršavo odnosno ima nizak indeks tjelesne mase u odnosu na dob (BMI/D ispod -
2SD, ispod -3SD). Umjereno nizak BMI za dob ima 3% djece, dok 1% njih ima ozbiljno nizak
BMI za svoju dob (BMI/D ispod -3SD). Nizak BMI za dob je češće prisutan kod među
dječacima (6,3%) u odnosu na djevojčice (1,9%) (Prilog 8, tabela 12), bez statistički značajnih
razlika (χ²=0,889, p=0,346) i (χ²=0,311, p=0,577) (Prilog 11.4, tabela 10).
Utvrđeno je međutim da trećina djece uzrasta 10-15 godina ima prekomjernu težinu
(33,2%) (BMI/D iznad +1SD, iznad +2SD, iznad +3SD), od kojih je 10,9% gojazno (BMI/D
iznad +2SD, iznad +3SD). Prekomjerna težina i gojaznost je prisutna u većem procentu među
dječacima nego među djevojčicama (34,9% prema 30,9%) (Prilog 8, tabela 12), bez statistički
značajnih razlika (χ²=0,217, p=0,270) (Prilog 11.4, tabela 11).
5.0
9.9
3.01.0
15.0 15.9
56.1
9.310.5
6.3
1.1
50.5
15.814.9
2.80.9
44.2
14.7
7.4
15.8
-3 SD -2 SD -1 SD Srednja
vrijednost
1 SD 2 SD 3 SD
%
Svi ispitanici Ženski Muški
62
Grafikon 50. Distribucija indeksa tjelesne mase za dob djece uzrasta 10-15 godina prema polu
12 DISKUSIJA
Zbog javnozdravstvenog značaja koji ima anemija, odnosno zbog činjenice da
posebno često zahvata vulnerabilne skupine i da može biti odgovorna za visoke stope
obolijevanja i smrtnosti, te sumnje da je široko rasprostanjena kod nas, glavna namjera
provedenog istraživanja je bila utvrditi učestalost anemije kod male djece, djece školskog
uzrasta i adolescenata, te žena reproduktivne dobi u romskoj populaciji na području
Federacije Bosne i Hercegovine. Kod ispitanika su utvrđivane vrijednosti hemoglobina u
kapilarnoj krvi, a za ocjenu prisustva i stepena anemije korištene su referentne vrijednosti za
hemoglobin Svjetske zdravstvene organizacije (10, 11).
Rezultati našeg istraživanja su pokazali da učestalost anemije kod djece uzrasta 6-59
mjeseci iznosi 11,4%, kod djece uzrasta 5-15 godina iznosi 16,6%, dok u populacionoj skupini
žena 15-49 godina učestalost anemije iznosi 10,5%. Kada je u pitanju procjena ozbiljnosti
pojave anemije na populacionom nivou, te njen značaj s aspekta provođenja relevantnih javno
zdravstvenih mjera, prevalencu anemije od 5-19%, Svjetska zdravstvena organizacija
kategorizira kao blagi oblik (8). Dakle, u odnosu na navedene kriterije, rezultati su pokazali da
je među djecom obje starosne grupe, kao i među ženama od 15-49 godina anemija prisutna u
blagom obliku.
Niz je dokaza koji ukazuju na povezanost anemije sa niskim socio ekonomskim
statusom (17-24), te je ova veza analizirana i u našem istraživanju.
1.03.0
10.4
0.51.9
14.0
53.3
23.4
7.5
11.613.7
1.1
22.3
50.0
12.9
21.1
46.3
4.22.1
-3 SD -2 SD -1 SD Srednja
vrijednost
1 SD 2 SD 3 SD
%
Svi ispitanici Ženski Muški
63
Istraživanje je pokazalo da je anemija učestalija kod ispitanika u svim starosnim
skupinama koji žive u domaćinstvima sa najnižim mjesečnim prihodima, pa su dobiveni
rezultati očekivani.
Istraživanje je pokazalo da postoji značajna povezanost između prisustva anemije kod
majki i prisustva anemije djece. Naime, nađeno je da 37,3% djece anemičnih majki također
ima anemiju, dok je kod majki koje nemaju anemiju samo 6,1% djece bilo anemično. Ovaj se
nalaz također može povezati sa socioekonomskim stanjem u porodici.
Zbog značaja optimalne ishrane u prevenciji anemije istraživanjem se ispitivala
praksa ishrane dojenčadi, kao i obrasci ishrane djece i žena.
Optimalna ishrana djece uzrasta do 2 godine, podrazumijeva isključivo dojenje
majčinim mlijekom u prvih šest mjeseci života, te nastavak dojenja, odnosno kontinuirano
dojenje uz pravovremenu i odgovarajuću nadohranu do druge godine života (25-29).
U romskim domaćinstvima obuhvaćenim istraživanjem je pronađen mali broj djece
uzrasta 0-6 mjeseci, te nije bila moguća procjena stope isključivog dojenja (što i nije bio
prevashodni cilj), no detaljni podaci o praksi ishrane dojenčadi iz nedavno provedenog
Istraživanja o majkama i djeci (MICS) u romskoj populaciji na području Federacije BiH,
svakako će pomoći boljem razumijevanju situacije, te donošenju zaključaka i planiranju mjera
vezanih za prevenciju anemije.
Rezultati koji su se dobili istraživanjem pokazali su da ukupno 69,9% djece ispod dvije
godine starosti doji ili je dojilo barem djelimično, kontinuirano doji preko polovina djece uzrasta
12-15 mjeseci (59,4%) i trećina djece uzrasta 15-23 mjeseca (32,4%). Nadalje, se pokazalo
da je 42,9% djece dobivalo čaj prije navršenih šest mjeseci starosti, a sok od voća njih
trećina. U kontekstu anemije, najviše zabrinjavaju rezultati vezani za upotrebu kravljeg
mlijeka, koje je prije navršenih godinu dana starosti odnosno u dobi od 6-11 mjeseci dobivalo
51,7% djece, a nastavlja se davati i u drugoj godini.
Većina bojazni vezanih za prijevremenu upotrebu kravljeg mlijeka dovodi se u vezu
upravo sa pojavom anemije zbog niskog sadržaja željeza u kravljem mlijeku, visokog sadržaja
bovinog proteina i kalcijuma - inhibitora apsorpcije non hem željeza, te zbog rizika od okultnih
gastrointestinalnih krvarenja pri konzumaciji kravljeg mlijeka. Stoga se upotreba kravljeg
mlijeka prije navršene godine dana starosti djeteta ne preporučuje, a ukoliko dijete ne doji,
preporučuje se upotreba infant formula, odnosno zamjena za majčino mlijeko obogaćenih
željezom. Zato se ispoljeni obrasci, kako oni vezani za praksu dojenja tako i za praksu
nadohrane, koja je prijevremena i neodgovarajuća, smatraju izuzetno nepovoljnim i
zahtijevaju dalje napore u cilju njihove izmjene, odnosno unaprjeđenja.
64
Ispitivanje obrazaca ishrane odnosno prehrambenih navika ishrane žena i djece, te
njihove veze sa pojavnošću anemije, najprije se fokusiralo na učestalost konzumacije
namirnica koje su bogati izvori željeza visoke iskoristivosti i bioraspoloživosti (hem namirnice),
a potom na konzumaciju non hem namirnica, koje su dobri izvori željeza manje iskoristivosti, a
imaju i ulogu u povećanju apsorpcije željeza.
Nadalje se ispitivanje prehrambenih navika fokusiralo na unos namirnica sa sadržajem
tvari koje mogu inhibirati apsorpciju željeza, kao i na unos namirnica koje su bogate
energijom, a siromašne nutrijentima, jer generalno kompromituju unos nutritivno vrijedne
hrane.
Učestalost konzumacije namirnica je poređena sa prehrambenim vodiljama Svjetske
zdravstvene organizacije, kojima se obezbjeđuje ravnoteža između unosa energije i hranjivih
materija, odnosno zadovoljenje fizioloških potreba organizma u energiji i nutrijentima (30, 31).
Preporuke su bazirane na namirnicama i odnose se na izbor i količinu namirnica u ishrani za
različitu dob i spol, a derivirane na osnovu energetskih i nutritivnih zahtjeva različitih dobnih i
polnih skupina.
Ispitivanje konzumacije namirnica iz grupe meso i mesni proizvodi uključilo je
konzumaciju crvenog mesa, mesa peradi, ribe, mesnih prerađevina i džigerice. Smjernice
preporučuju da namirnice iz grupe meso i mesni proizvodi treba konzumirati svakodnevno, od
čega ribu jednom do dva puta sedmično, a ostale dane birati različite vrste mesa i pri tom
prednost dati bijelom mesu.
Istraživanje je pokazalo da 86,4% ispitanika konzumira bijelo meso jednom sedmično
ili više, a među njima 48,5% ispitanika ga konzumira 3 i više puta sedmično. Imajući u vidu
preporuku o konzumaciji bijelog mesa od 2-3 puta sedmično, ovakav obrazac se može
smatrati poželjnim.
Crveno meso jednom i više puta sedmično konzumira 71,6% ispitanika, a najčešće se
konzumira 1-2 puta sedmično, što čini skoro polovina ispitanika (45,7%). Ipak, treba imati na
umu da skoro trećina ispitanika (30,3%) ne konzumira crveno meso na sedmičnoj osnovi.To
se može povezati i sa činjenicom da je anemija u sve tri starosne skupine najčešća u
domaćinstvima najnižeg imovinskog stanja.
Kada je u pitanju konzumacija ribe, istraživanje je pokazalo da se riba rijetko
konzumira, čak 48,9% ispitanika konzumira ribu manje od jednom sedmično. S obzirom na
dobrobiti ribe vezane za prevenciju anemije (izvor željeza), te druge dobrobiti vezane za ulogu
u prevenciji kardiovaskularnih oboljenja, preporučuje se da se riba jede čak i dva puta
sedmično, gdje dozvoljavaju uslovi. Dakle, jasno je da pronađeni obrazac nije poželjan i
65
ukazuje na potrebu modifikacija prehrambenih navika i fokusiranje napora na promoviranje
konzumacije ribe.
Ispitivanje konzumacije namirnica iz grupe voće i povrće uključilo je učestalost
konzumacije mahunarki, svježeg zelenog, žuto narandžastog i drugog povrća, te učestalosti
konzumacije svježeg citrusnog i necitrusnog voća, drugog voća, koštunjavog i suhog voća.
Prema preporukama namirnice iz grupe voće i povrće treba konzumirati svakodnevno, i to
najmanje 5 porcija dnevno, od toga tri porcije povrća i dvije porcije voća. Također se
preporučuje odabir različitih vrsta povrća i voća, najbolje u pet različitih boja (bijela, zelena,
žuto – narandžasta, ljubičasta i crvena).
Istraživanje je pokazalo da se svježe zeleno lisnato povrće rijetko koristi, preko petine
ispitanika ga ne konzumira na sedmičnoj osnovi (26%). Situacija sa konzumacijom svježeg
žutog i narandžastog povrća je još lošija, čak 44,5% ispitanika ga kozumira manje od jednom
sedmično. Kada se ovi unosi uporede sa smjernicama koje poreporučuju konzumaciju svježeg
zelenog lisnatog povrća i svježeg žuto narandžastog povrća od barem 3-5 puta sedmično ili
čak svakodnevno zaključuje se da je konzumacija izrazito nedostatna. Posebno se ohrabruje i
upotreba mahunarki, koje su bogat izvor željeza, ali i proteina, te se mogu koristiti i kao
zamjena za meso. Istraživanjem je dobiveno da 11,8% ispitanika konzumira mahunarke
manje od jednom sedmično. Istraživanje je pokazalo da svježe voće (osim citrusnog), 6-7 puta
sedmično, konzumira samo 2,6% ispitanika, a više od četvrtine ispitanika ne konzumira svježe
citrusno voće na sedmičnoj osnovi (27,2%), a voćni sokovi, te sušeno i konštunjavo voće se
konzumiraju još i rjeđe. Stoga se, kao i za povrće, isti zaključak o izrazito nepovoljnom
obrascu konzumacije i potrebi djelovanja, može izvesti i za voće.
U istraživanju se analizirala i povezanost pojave anemije sa učestalošću konzumacije
hem i non hem namirnica, gdje je utvrđeno da ne postoji statistički značajna povezanost
između pojave anemije i unosa namirnica iz grupe hem, te da postoje statistički značajne
razlike u pojavi anemije u odnosu na unos namirnica iz grupe non hem. Međutim, dobiveni
podaci, sami za sebe, nisu dovoljni za donošenje zaključaka o presudnom uticaju ishrane na
pojavu anemije, te ih je potrebno upotpuniti dodatnim dijetetičkim ispitivanjima. Namjera je bila
dobiti detaljne podatke o unosu željeza iz hrane putem upitnika o 24 satnom unosu po
sjećanju, ali se ovim istraživanjem nije uspio dobiti dovoljan broj validnih odgovora. Također,
uvođenje dodatnih biohemijskih ispitivanja (određivanje serum feritina itd.) značajno bi
pomoglo boljem razumijevanju veze između pojave anemije i ishrane.
Kako je navedeno, u ovom kontekstu je ispitivana i učestalost konzumacije energijom
bogatih, a nutritivno siromašnih namirnica, odnosno namirnica bogatih mastima i
koncentriranim šećerima, te solju. Zbog kompromitiranja unosa nutritivno vrijedne hrane
66
učestala konzumacija ovih namirnica može biti značajan doprinoseći faktor, kako za pojavu
anemije tako i za nastanak gojaznosti, koja i kod nas predstavalja izražen javno zdravstveni
problem (32). Smjernice preporučuju da se unos ovih namirnica izbjegava odnosno ograniči.
Istraživanje je pokazalo da se energijom bogate, a nutritivno siromašne namirnice veoma
često konzumiraju - slatkiše tri i više puta sedmično konzumira preko trećine ispitanika, a čips
i grickalice čak 48,1% ispitanika. Ove navike su posebno izražene među djecom uzrasta 5-15
godina - petina djece iz ove dobne skupine svakodnevno konzumira čips i masne grickalice
(22,1%). Promjena ovakvih nepovoljnih obrazaca, posebno među školskom djecom i
adolescentima, se pokazuje neophodnom.
Zbog činjenice da odražava i najosjetljivije promjene zdravstvenog stanja, promjene u
ishrani i prehrambenim navikama, te promjene svih drugih okolišnih činilaca koje na njega
utiču, stanje uhranjenosti je jedan od glavnih indikatora zdravlja, kako na nivou individue, tako
i na populacionom nivou - stanje uhranjenosti je na listi glavnih indikatora Milenijumskih
razvojnih ciljeva (33).
Ispitivanje stanja uhranjenosti u istraživanju je obuhvatilo djecu uzrasta 0-15 godina,
antropometrijska mjerenja su uključila mjerenje tjelesne visine/dužine i težine, a za poređenja
su korišteni Standardi rasta Svjetske zdravstvene organizacije 2006 (14) za djecu uzrasta 0-5
godina i SZO reference za školsku djecu i adolescente iz 2007 godine (15).
Rezultati su pokazali da je zakržljalost (niska tjelesna visina u odnosu na dob) prisutna
kod 18,5% djece uzrasta 0-5 godina, 14,8% djece starosti 5-10 godina i 19,9% djece starosti
10-15 godina. Pothranjenost (index težina u odnosu na uzrast) je prisutna kod 9,3% djece
starosti 0-5 godina i 13,3% djece starosti 5-10 godina. Mršavo (indeks težina za visinu) je
14,1% djece starosti 0-5 godina, a nizak indeks tjelesne mase za dob ima 10,2% djece
starosti 5-10 godina i 4% djece starosti 5-15 godina. Nisu nađene statistički značajne razlike u
odnosu na spol.
Prevalencu zakržljalosti manju od 20%, prevalencu mršavosti manju od 5% i
prevalencu pothranjenosti manju od 10% za uzrast 0-5 godina, Svjetska zdravstvena
organizacija klasificira kao nisku (16). Stoga se, na osnovu dobivenog, može zaključiti da je
među djecom od 0-5 godina malnutricija u vidu mršavosti prisutna u visokom stepenu i
predstavlja značajan problem.
Međutim, pokazalo se da je prekomjerno teško (težina u odnosu na visinu/dužinu)
9,8% djece uzrasta 0-5 godina, od kojih je 6,3% gojazno, da je kod djece uzrasta 5-10 godina
prekomjerna težina prisutna kod 28%, od kojih je gojaznost prisutna kod njih 14,4% (BMI u
odnosu na dob). Najviša prevalenca prekomjerne težine od 33,2% nađena je u uzrasnoj dobi
od 10-15 godina, sa gojaznošću od 10,9%.
67
U kontekstu ove izrazito prisutne gojaznosti, prisutnih nezdravih prehrambenih navika,
posebno onih vezanih za konzumaciju energijom bogatih a nutritivno siromašnih namirnica, te
potencijalne veze sa anemijom, reduciranje i prevencija nastanka gojaznosti i unaprjeđenje
prehrambenih navika je od prioritetnog značaja.
68
13 ZAKLJUČCI
Rezultati istraživanja su polučili slijedeće:
Učestalost anemije kod djece uzrasta 0-59 mjeseci iznosi 11,4%, kod djece uzrasta 5-
15 godina iznosi 16,6%, a kod ženama starosti 15-49 godina prevalenca iznosi 10,5%, te je
prema kriterijima za ocjenu stepena ozbiljnosti anemije u populaciji u svim ciljnim skupinama
prisutan blagi stepen anemije.
Nema statistički značajnih razlika u prisustvu anemije u odnosu na pol, kao ni
statistički značajnih razlika u prisustvu anemije u odnosu na visinu prihoda domaćinstva ni u
jednoj od dobnih skupinama.
Procenat anemične djece je značajno veći kod majki koje su anemične, u odnosu na
procenat anemične djece kod majki koje nisu anemične.
Praksa dojenja je nezadovoljavajuća, a praksa ranog davanja tečnosti i prijevremene
nadohrane je izražena. Upotreba kravljeg mlijeka u ishrani djece u prvoj godini, koje je
dobivalo čak 51,7% djece, u kontekstu pojave anemije, posebno je zabrinjavajuća.
Kada je u pitanju unos hrane vezan za konzumaciju namirnica iz grupe hem odnosno
iz grupe meso, mesne prerađevine i riba, može se zaključiti da se meso uglavnom redovito
konzumira, dok se riba konzumira rijetko - gotovo polovina odnosno 48,9% ispitanika
konzumira ribu manje od jednom sedmično.
Unos namirnica iz grupe voća i povrća je nezadovoljavajući, posebno kada je u pitanju
konzumacija svježeg voća, svježeg povrća, te sokova.
Energijom bogate, a nutritivno siromašne namirnice, se često konzumiraju, a posebno
među djecom uzrasta 5-15 godina.
Nije utvrđena statistički značajna povezanost pojave anemije i unosa namirnica iz
grupe hem, dok je utvrđena statistički značajna povezanost pojave anemije i češćeg unosa
namirnica iz grupe non hem, te se zaključuje da su za ocjenu ove veze, potrebna detaljnija
biohemijska i dijetetička ispitivanja.
Kada je u pitanju stanje uhranjenosti, može se zaključiti da je zakržljalost prisutna u
niskom stepenu u svim starosnim skupinama, ali su u dvije dobne skupine procenti na gornjoj
granici raspona. Pothranjenost je prisutna u niskom stepenu kod djece uzrasta 0-5 godina, na
gornjoj granici raspona prema srednjem stepenu, a u uzrastu od 5-10 godina pothranjenost
prisutna u srednjem stepenu. Mršavost je zastupljena u visokom stepenu u skupinama djece
od 0-5 i 5-10 godina.
Prekomjerna težina i gojaznost su izrazito prisutni u svim starosnim skupinama djece,
sa najnižim procentom od 9,8% među djecom 0-5 godina i najvišim procentom od 33,2%
među djecom uzrasta 10-15 godina.
69
U pogledu stanja uhranjenosti djece u romskoj populaciji prisutan je dvostruki teret
malnutricije, što ovaj problem postavlja na prioritetno mjesto.
14 PREPORUKE
Rezultati istraživanja ukazali su na multikauzalnost pojave anemije među ispitivanim
grupama, što zahtijeva sveobuhvatni pristup i strategiju zajedničkog djelovanja u prevenciji i
reduciranju ovog zdravstvenog problema. Važnije preporuke proistekle iz dobivenih rezultata
bile bi sljedeće:
Unaprijediti praksu dojenja i nadohrane implementacijom Inicijative bolnica prijatelja
djece na području cijele F BiH, edukacijom i savjetovanjem majki o dojenju i nadohrani i
edukacijom zdravstvenog osoblja, uz skrining na anemiju (koncentracija Hb) u dobi od 6-12
mjeseci i u drugoj godini, kroz sistem primarne zdravstvene zaštite (sistamatski pregledi).
Unaprijediti prehrambene navike romskog stanovništva, a posebno žena i djece putem
ciljanih programa promocije i edukacije o zdravoj i izbalansiranoj ishrani u skladu s
preporukama, s naglaskom na promociju konzumacije povrća i voća, kombiniranje i pripremu
hrane, te na smanjenje konzumacije energijom bogatih, a nutritivno siromašnih namirnica.
Ove programe treba provoditi u romskim zajednicama.
U saradnji s relevantnim sektorima raditi na povećanju dostupnosti nutritivno vrijedne
hrane, posebno hrane bogate željezom (pomoć u hrani za najugroženije); unaprjeđivati
okruženje koje promovira zdrave životne stilove, naročito zdravu ishranu i fizičku aktivnost.
Ustanoviti kontinuirano praćenje i ocjenu stanja uhranjenosti romske djece.
Periodičnim ciljanim istraživanjima pratiti kretanje anemije među romskom
populacijom.
Informacije o rezultatima studije široko diseminirati subjektima iz svih relevantnih
sektora, posebno zdravstvenog, socijalnog i obrazovnog, s ciljem njihovog uključivanja u
predložene aktivnosti, kao sveobuhvatne strategije za rješavanje ustanovljenih zdravstvenih
problema.
70
15 UČESNICI U ISTRAŽIVANJU
Nosioci istraživanja:
Federalno ministarstvo zdravstva
Zavod za javno zdrastvo F BiH
Direktor istraživanja:
Prim. dr Željko Ler, direktor ZZJZ FBiH
Praćenje implementacije istraživanja:
Doc. dr Aida Pilav, pomoćnica ministra, Federalno ministarstvo zdravstva
Prim. dr Željko Ler, direktor ZZJZ FBiH
Istraživački tim:
Mr. sci. dr Aida Filipović Hadžiomeragić, koordinator istraživanja
Mr. sci. dr Enida Imamović, član tima, supervizor za opštu populaciju
Mr. sci. dr. Irena Jokić, član tima, supervizor za opštu populaciju
Mr. sci. dr Aida Vilić Švraka, član tima, supervizor za romsku populaciju
Dr Aida Ćemerlić Kulić, član tima, stručnjak za monitoring i evaluaciju
Prof. Dr Dragana Nikšić, ekspert za javno zdravstvo, Med. fakultet Univerziteta u Sarajevu
Prof.dr Edo Hasanbegović, ekspert za hematologiju, Med. fakultet Univerziteta u Sarajevu
Edin Šabanović, ekspert za izradu uzorka, Državna agencija za statistiku
Dženis Midžić, ekspert za izradu baze i obradu podataka
Izvođači istraživanja:
Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH, kantonalni zavodi za javno zdravstvo, dom zdravlja
Vrazova, NVO Romalen
Terenski tim:
Kantonalni koordinatori:
Nedžad Jusić
Mujo Fafulić
Enida Zukanović
Muharem Tahirović
Anketari:
Larisa Čorbić
Elvis Jusić
Jasmina Softić
Mujo Jusić
Sabahudin Tahirović
71
Snježana Vasić
Dragiša Radić
Mjerači:
Amir Pećaninović
Zinete Jusić
Nedžad Kulačić
Mersiha Kulačić
Dženana Šego
Ifeta Hodžić
Mirsad Teperić
Unos podataka (ZZJZ F BIH)
Azra Spahić
Azemina Bešić
Aida Priganica
72
16 REFERENCE
1. Allen L, De Benoist B, Dary O, Hurrell R. Guidelines on food fortification with
micronutrients, WHO, FA, 2003.
2. Allen LH, Casterline-Sabel JE. Prevalence and causes of nutritional anemias. In:
Ramakrishnan U, ed. Nutritional Anemias. Boca Raton, FL, CRC Press, 2000:17–21.
3. WHO The World Health Report, Reducing Risks, Promoting Healthy Life, World Health
Organization, 2000.
4. Menendez C, Fleming AF, Alonso PL.Malaria-related anaemia. Parasitology Today,U:
The World Health Report (2002), Reducing risks, promoting healthy life: overview. Geneva,
World Health Organization, WHO/WHR/02.1. 2002;16: 469–476.
5. Karanfilski B. Vrijednosti hemoglobina kod trudnica i dojilja u Bosni i Hercegovini. U:
Jodni deficit u BiH, jodni status i vrijednosti hemoglobina kod trudnica o dojilja, UNICEF BiH,
Sarajevo, 2009:179-212.
6. Pilav A., Jokić I. Istraživanje zdravstvenog i socijalnog stanja djece i žena u Federaciji
Bosne i Hercegovine - Multiple Indicator Cluster Survey - MICS 3, Završni izvještaj. Federalno
ministarstvo zdravstva, Zavod za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine UNICEF
BiH, Sarajevo 2007; 187.
7. Gibson RS, Ferguson EL. An interactive 24-hour recall for assessing the adequacy of
iron and zinc intakes in developing countries, HarvestPlus Technical Monograph 8,
International Life Sciences Institute, Washington DCU, 2008.
8. WHO Iron deficiency anaemia: assessment, prevention, and control. A guide for
programme managers. Geneva, World Health Organization, WHO/NHD/01.3, 2001.
9. Sharman A. Anemia Testing in Population-Based Surveys General Information and
Guidelines for Country Monitors and Program Managers, ORC Macro Calverton, Maryland,
USA, 2000.
10. WHO Worldwide prevalence of anaemia 1993–2005: WHO global database on
anaemia (whqlibdoc.who.int/publications/2008/9789241596657_eng.pdf), 2008; accessed,
(02. Feb 2012.)
11. WHO. Haemoglobin concentrations for the diagnosis of anemia and assessment of
severity Vitamin and Mineral Nutrition Information System. Geneva, World Health
Organization 2011 (WHO/NMH/NHD/MNM.11).
(http://www.who.int/vmnis/indicators/haemoglobin.pdf, accessed (02. Feb 2012)
12. Public Health Nutrition (Making way for a healthier lifestyle, Monitoring Public Health
Nutrition in Europe, List of indicators, Summary Report - final version, 2003.
13. WHO/UNICEF/IFPRI/UC Davis/USAID/FANTA. Indicators for assessing infant and
young child feeding practices. Geneva, World Health Organization, 2008.
73
(http://www.who.int/child_adolescent_health/documents/9789241596664/en/index.html).
14. WHO Child Growth Standards, Department of Nutrition for Health and Development,
World Health Organization, 2006.
15. WHO Growth Reference 5-19 Years, Department of Nutrition for Health and
Development, World Health Organization, 2007.
16. World Health Organization, WHO Global Database on Child Growth and Malnutrition,
(http://www.who.int/nutgrowthdb/en/).
17. Wharton BA. Iron deficiency in children: detection and prevention. Br J Haematol
1999;106(2): 270-280.
18. Stojanović D, Nikić D, Jelenković B. Sideropenijska anemija i faktori rizika kod djece
predškolskog uzrasta. Srpski arhiv za celokupno lekarstvo, 2006; 134:138-142
19. Amsel S. Boaz M, Ballin A. Low compliance of iron supplementation in infancy and
relation to socioeconomic status in Israel. Pediatrics, 2002; 110: 410-11
20. Rita S. Socio-demographic factors causing anaemia In adolescent girls in Meerut.
Health and Population - Perspectives and Issues, 2008; 31(3): 198-2003
21. Muhammad T.J, Naheed A,Iffat H, Ahir Z. A study on iron defficiency anemia and
hematological differentes around delivery in women of different socio-economic and age
groups . Medical Journal of Islamic Academy of Sciences, 2001; 14(4):151-160.
22. Osório MM. Determinant factors of anemia in children. J Pediatr (Rio J), 2002; 78 (4):
269-78
23. Dangour AD, Hill HL. Height, weight and haemoglobin status of 6 to 59-month-old
Kazakh children living in Kzyl-Orda region, Kazakhstan. Eur J Clinic Nutr 2002; 56:1030-8.
24. Keskin Y, Moschonis G, Dimitriou M, et al. Prevalence of iron deficiency among
schoolchildren of different socio-economic status in urban Turkey. Eur J Clinic Nutr 2005;
59:64-71.
25. The optimal duration of exclusive breastfeeding. Report of an Expert Consultation.
Geneva, World Health Organization, 2001;
(http://www.who.int/child_adolescent_health/documents/nhd_01_09/en/index.html)
26. WHO/UNICEF. Global strategy on infant and young child feeding. Geneva, World
Health Organization, 2003.
(http://www.who.int/child_adolescent_health/documents/9241562218/en/index.html).
27. PAHO/WHO. Guiding principles for complementary feeding of the breastfed child.
Washington DC, Pan American Health Organization/World Health Organization, 2003.
(http://www.who.int/child_adolescent_health/documents/a85622/en/index.html)
28. Guiding principles for feeding non-breastfed children 6-24 months of age. Geneva,
World Health Organization, 2005.
(http://www.who.int/child_adolescent_health/documents/9241593431/en/index.html).
74
29. WHO/UNICEF/IFPRI/UC Davis/USAID/FANTA. Indicators for assessing infant and
young child feeding practices. Geneva, World Health Organization, 2008.
(http://www.who.int/child_adolescent_health/documents/9789241596664/en/index.html).
30. WHO. CINDI Dietary Guide, www.euro.who.int/document/e7004, World Health
Organization, 2000.
31. Promoting a healthy diet for the WHO Eastern Mediterranean Region: user-friendly
guide, WHO Regional Office for the Eastern Mediterranean, 2012
32. Zavod za javno zdravstvo FBiH Zdravstveno stanje stanovništva i zdravstvena zaštita
u Federaciji Bosne i Hercegovine - Izvještaj, Zavod za javno zdravstvo F BiH, Sarajevo,
2011.
33. Millennuim Development Goals Indicators, Official UN Site for the MDG Indicators
www.mdgmonitor.org