filozofija jezika prezentacija perisa

61
FILOZOFIJA JEZIKA Nositelj i izvoditelj kolegija: Doc. dr. sc. Ante periša Ljetni semestar ak. god. 2013./2014. Sveučilište u Zadru, Odjel za kroatistiku i slavistiku, Odsjek za hrvatski jezik i književnost

Upload: suzanaperisa

Post on 21-Dec-2015

79 views

Category:

Documents


12 download

DESCRIPTION

Philosophy of language, presentation

TRANSCRIPT

Page 1: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

FILOZOFIJA JEZIKA

Nositelj i izvoditelj kolegija:

Doc. dr. sc. Ante periša

Ljetni semestar ak. god. 2013./2014.

Sveučilište u Zadru, Odjel za kroatistiku i slavistiku, Odsjek za hrvatski jezik i književnost

Page 2: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

FILOZOFIJA JEZIKA

Filozofija jezika kao (filozofska) disciplina konstituirana je tek u 20. st. („linguistic turn“)

Ali promišljanje jezika staro je koliko i sama filozofija.

Definicija:

Filozofija jezika bavi se porijeklom, biti i funkcijama jezika.

Ona promišlja uvjete mogućnosti kao i doseg i granice čovjekovog razumijevanja sebe i svijeta u jeziku.

Page 3: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

Tradicionalne crte mišljenja jezika

a) Jezik kao epistemološki problem

Označavaju li riječi stvari u skladu s njihovom naravi ili prema konvenciji i običaju? (Platon)

Može li jezik adekvatno prikazati zbilju i adekvatno izreći naše misli? Je li rečenica (istiniti) izraz misli?

Mora li se jezik shvatiti kao nešto što može prevariti i zavesti naš um i mišljenje?

b) Jezik kao bitna odrednica čovjeka

Najranije definicije čovjeka

pozivaju se na jezičnu sposobnost.

Aristotel: „ho anthropos zoon logon echon“ – „čovjek biće koje ima logos“

Jezik nije nešto što čovjek ima poput drugih sposobnosti ili oruđa, nego nešto što formira i određuje čovjeka u njegovom „biti tu“ i „biti u svijetu“ (M. Heidegger)

Page 4: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

Središnja pitanja i tematska područja filozofije jezika

1) Jezik i značenje Što je značenje nekog jezičnog

izraza?

„Jezični izraz“ = jedna riječ ili sveza riječi

Je li značenje nekog izraza nešto što nalazimo u svijetu ili nešto što postoji samo u duhu govornika?

Druge formulacije:

Kako je uopće moguće jezično sporazumijevanje?

Kad mogu reći da sam razumio neki jezični izraz?

2) Jezik i mišljenje

Je li jezik samo sredstvo za

izražavanje naših misli ili su mišljenje i govor bitno upućeni jedno na drugo?

Postoji li uopće mišljenje bez jezika, neovisno o jeziku?

Page 5: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

3) Jezik i svijet (zbilja)

Kako je moguće da se pomoću jezičnih izraza odnosimo (referiramo) na nejezična stanja stvari (konkretne predmete, mentalna stanja, predodžbe)?

Da li jezični izrazi samo reprezentiraju nejezična stanja stvari ili su oni konstitutivni za nešto što nam kao mišljenje i govor tek postaje inteligibilno?

Problem istine: Kad je neki jezični izraz istinit?

(korespondencija, poklapanje sa stvarima…)

Što je s izrazima koji izgleda da nisu niti istiniti niti neistiniti (obećanja, molbe, zapovijedi itd.)?

4) Jezik i čovjek Je li jezična sposobnost

konstitutivna za čovjeka? U kojoj svezi stoje jezik,

individuum i društvo? Kako učimo jezik? Što je urođeno,

a što naučeno? Ide li učenje jezika skupa s buđenjem svijesti?

Pitanje o porijeklu jezika.

Page 6: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

Vrste znakova

prirodni i konvencionalni znakovi

Prirodni znakovi

kauzalni (uzročni) odnos između znakova i onoga što oni zastupaju (dim→

vatra; tj. simptom i

posljedica)

konvencionalni znakovi

jezični znakovi su konvencionalni znakovi

konvencija, dakle, neka vrst dogovora

Redovito ne postoji neki ekspilicitni dogovor

ključna je UPOTREBA

Page 7: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

Charles Sanders Peirce (1839-1914.)

Tri vrste znakova: ikone, indeksi i simboli - indeks je prirodni znak, u smislu da

između znaka i predmeta postoji kauzalni odnos. (Dim je indeks za vatru. Visoka temperatura za infekciju…).

- simboli su čisto konvencionalni znakovi. Naši prirodni jezici sadržavaju većinom čisto simboličke znakove. Iznimke su tzv. „onomatopejske“ riječi (npr. „bućnuti“i sl.) koje očito imaju i neke ikoničke vidove. Ali čak su i te riječi barem jednim dijelom konvencionalne. (Usp. također Saussure)

- Ikone su znakovi koji pokazuju

određenu „sličnost“ s onim predmetima čiji su oni znakovi, i na temelju te sličnosti oni važe kao znakovi. Slike bilo koje vrste, dijagrami, zemljovidi, planovi gradova, neki prometni znakovi i sl. jesu ikonički znakovi.

Page 8: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

Sintaksa, semantika, pragmatika

Teorija jezika često se dijeli u tri velika područja: sintaksu, semantiku i pragmatiku. Ovo razlikovanje potječe od američkog filozofa Charles Morris-a (1901-1979.).

Morris promatra proces u kojem bilo koji predmeti fungiraju kao znakovi. Ovaj proces on naziva semioza. Unutar semioze razlikuje tri dimenzije, odn. aspekta koje pokazuje na sljedećem modelu:

Znakovni sustav (jezik)

↕ sintaksa

govornik ↔ znak ↔ predmet

pragmatika semantika

Page 9: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

JOHN LOCKE (1632. - 1704.)

Page 10: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

Spoznajna teorija kao kritika jezika

Pokazivanje granica naših sposobnosti govora i spoznaje

„Program“ kritike uporabe jezika:

- Većina (filozofskih) prijepora temelji se na dvojbenoj i neodređenoj uporabi riječi.

- Cilj mora biti, oslobađanje jezika od svih njegovih nesavršenosti i zlouporaba.

Svrha i zadaća jezika a) Jezik kao „glavno oruđe

(instrument) i zajednička sveza društva“ (III.i.1).

b) Jezik kao sredstvo za pomoć spoznaji (III.x.13).

Za to moraju postojati dvije pretpostavke

a) Mora postojati sposobnost upotrebe „glasova kao znakova za nutarnje predodžbe“ (III.i.2.) da bi ih se moglo drugima priopćiti i da bi ih oni mogli spoznati („papagaj“).

b) Mora postojati mogućnost stvaranja općih (apstraktnih) izraza.

Page 11: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

Konstitutivna moć imena Realne i nominalne bit(nosti)i

- Realna bit(nost) nekog predmeta, tj.

njegova nutarnje ustrojstvo, ne može se spoznati.

Dostupna je jedino nominalna bit(nost), to je (kompleksna) ideja koju stvara razum i daje joj ime.

Npr.: Ime „čovjek“ ne označava realnu bit(nost), nego „nesigurni i promjenjivi skup jednostavnih ideja“, koje su (individualno, povijesno i kulturološki) promjenjive.

→ Ideja više nije odraz ili slika predmeta (usp. Aristotel), nego selektivni, čovjekov konstrukt, koji se fiksira pomoću imena.

- Ime je „u određenoj mjeri čvorište“ kojim se „drže“ pojedinačne ideje (III.v.10)

Posljedice:

Riječi ne reprezentiraju

jednostavno naše ideje, nego ih i konstituiraju (a time i našu zbilju).

Imena (miješani modusi) posjeduju jednu vrstu (performativne) moći uspostave, time što tek ime stvara jedinstvo i identitet onoga što ono imenuje. (npr.“brakolomstvo“, „incest“ itd.)

→ Čini se da jezik posjeduje neku moć koja konstituira naše mišljenje i našu zbilju.

Page 12: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

Lockeova teorija jezika (sažeto):

Mentalne reprezentacije (ideje, predodžbe) znakovi su („zastupaju“) stanovite predmete. Glasovne tvorevine su znakovi za („zastupaju“) ove mentalne reprezentacije. Pisani znakovi su znakovi za („zastupaju“) glasovne tvorevine, koje su znakovi mentalnih reprezentacija. Dakle, imamo sljedeću shemu:

Predmet → mentalne reprezentacije (ideja, predodžba) → glasovna tvorevina → pisani znakovi

Strjelica („→“) ovdje zastupa odnos biti-prezentiran. Neki predmet (npr. stablo) reprezentiran je u svijesti preko predodžbe (ideje). Ova se predodžba može reprezentirati glasovnom tvorevinom <stablo>. Glasovna tvorevina <stablo> može se opet reprezentirati pisanim znakovima „stablo“.

Page 13: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

LEIBNIZ 1646. (Leipzig) – 1716. (Hannover)

„Nove rasprave o ljudskom razumu“

- Ograničavanje empirijske osnovne teze: „Nihil est in intellectu, quod non sit prius in sensu, excipe: nisi intellectus ipse.“ (Essay II, i, 2).

- Ono univerzalno je u jeziku primarno.

→ Pojedinačni jezici su povijesno-kontingentne realizacije jedne logičko-univerzalne strukture.

Page 14: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

Dijalog o povezanosti riječi i stvari Znakovi su nužni za mišljenje i zaključivanje. Čak ako znakovi kao takvi i jesu arbitrarni (proizvoljni), njihova

uporaba i povezanost to nije. npr. „tri-deset“ = trideset Ono ključno nije povezanost između znakova i predmeta, nego

logička sveza (povezanost) između ovih dvaju poredaka. „Ovaj poredak i podudarnost… mora se … naći u svim jezicima.“

(Dialog 7) Postoji jedna izomorfnost (strukturna analogija) između poretka

znakova i poretka stvari. Jedino je ovaj odnos baza istinitosti. Sama istina ne ovisi o izboru ovih ili onih znakova.

Page 15: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

Johann Gottfried Herder (1744-1803.)

Rasprava o podrijetlu jezika (1772.) - temeljno pitanje o podrijetlu jezika - distanciranje od dviju ekstremnih

pozicija: a) božanskog podrijetla (usp.

racionalističke tendencije) b) životinjskog podrijetla (usp.

senzualističko-empirijske tendencije)

a) Pretpostavka božanskog podrijetla jezika

- predstavnik: Johann Peter Süßmilch (1707-1767.)

- naglašavanje gramatičke strane jezika i njegove savršenosti.

- Jezik ne može biti ljudsko otkriće. - Bog bi ga kao cjelovito dovršeno djelo

morao podučiti ljude.

Herderovi prigovori protiv teorije „božanskog“ podrijetla

- Situacija „božanskog“

podučavanja prešutno već pretpostavlja sposobnost razuma i jezika.

- U učenju jezika kod djece npr. uporabu razuma pomoću jezika pomažu (potiču) roditelji, a nije urođena.

- Süßmilch ne obraća pažnju na konstitutivni kontekst razuma i jezika.

- „Bez jezika čovjek nema um i bez uma jezik. Bez jezika i uma on nije sposoban za božansku poduku, a bez božanske poduke on nema jezik ni um – i kamo ćemo tako dospjeti? ((str. 33))

Page 16: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

b) Pretpostavka životinjskog podrijetla jezika

- Predstavnici: Etienne Bonnot de

Condillac (1715-1780.) Jean-Jacques Rousseau (1712-1778.)

- Na podlozi životinjske sposobnosti artikulacije nastaje jezik:

„Pustinjska djeca“ bi polazeći od prirodnih glasova razvila sustavne jezične kombinacije i komunikacijski odnos.

Herderovi prigovori protiv teorije „životinjskog“ podrijetla

- U Condillacovoj teoriji podrijetla jezik se na neki način već pretpostavlja.

- Implicite se prihvaća neko „nezejično“ mišljenje.

- Ostaje nejasno (problem intencije) kako se duhovna stanja odnose na određene aspekte svijeta.

- Ako se čovjek intelektualno može usmjeriti na svijet, to se realizira jezično.

Da bi se izbjegle ove dvije ekstremne pozicije, jezično-filozofska promišljanja moraju pojasniti:

a) Kako se odnosimo na stvari i koju konstitutivnu ulogu pri tom preuzima jezik (jezik – svijet)

b) Koliko su misli povezane s jezičnim izrazima (jezik – mišljenje)

Herderovo promišljanje Teza: Jezik je specifičan za čovjeka, tj.

porijekla jezika nije ni božansko ni životinjsko, nego jedino ljudsko.

Rasprava čisto ljudskog načina postojanja.

Rasprava konstitucije osjetilno-jezično inteligibilnosti čovjeka (naspram jednostrane odrednice čovjeka kao „animal rationale“).

Page 17: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

Temeljni momenti

Refleksije (promišljenosti):

- „Čovjek očituje refleksiju kad snaga njegove duše djeluje tako slobodno da u cijelom oceanu osjeta (…) može izdvojiti jedan val, zadržati ga i usmjeriti pozornost na nj.“ (str. 28)

- Obilježja se mogu

a) utvrditi,

b) jasno razlikovati od drugih i

c) promatrati se kao takva, tj. s obzirom na odnos prema sebi samima.

Sveza jezika i svijeta

- Danost jezika uvijek je povezana s otvorenošću svijeta (i obratno)

- Jezik se razvija u uporabi i sučeljavanju sa svijetom.

- Snaga jezika i otvorenost svijeta moraju se dakle shvatiti kao jedan isprepleteni proces.

- Jezik, mišljenje i svijet međusobno su isprepleteni i nalaze se u ko-konstitutivnoj svezi (ne može se svesti samo na jedan moment).

Page 18: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

Wilhelm von Humboldt (1767. /Potsdam/ -1835. /Tegel)

Filozofija jezika i lingvistika Preko (empirijskih) istraživanja

pojedinih jezika otvara se (spekulativna) dimenzija jezika kao „nutarnje međuovisnog organizma (…) što onda opet potiče vrednovanje pojedinačnog (istraživanja jezika).

- Pojedinačni jezik se ne može reducirati (usp. pogled na svijet).

- Humboldt upozorava na reduciranje jezika na gramatičko stanje i postojeće znakove pisma.

- „Razbijanje na riječi i pravila samo je mrtav, loš proizvod znanstvenog analiziranja“ (s.37).

- Jezik se uvijek mora razumijevati iz ostvarenja uzajamnog razgovora i kao živi organizam.

- Jezik sam nije djelo (ergon), nego aktivnost (energeia)

Jezik i mišljenje - Jezik nije puki instrumentarij i

nije nikakav usputni izraz duha. - Nego mišljenje se artikulira samo

jezično, budući da su mu potrebni glasovi da bi misli mogle dobiti osjetilni oblik, a mišljenje čvrsti oslonac

Page 19: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

- Biti čovjek znači moći ojezičiti misli. - Jezična sposobnost njemu je poput

„nenamjerne emanacije duha“ (37.bilj.1) uvijek već dana (odbacivanje pitanja porijekla).

- Čovjek ne otkriva (izmišlja, iz-um) jezik, nego samo preoblikuje naslijeđeni jezik.

Jezik ne reprezentira samo zbilju. Već kod zamjedbe (percepcije) realnost

se ne preslikava, nego se kao subjektivna slika stvara u duši.

Ovo stvaranje duševnih slika/predodžaba navezano je na perspektivistički pristup percepciji i na stanoviti (nacionalni, pojedinačni) jezik: „tako u svakom jeziku leži specifičan pogled na svijet“ (53).

- Ne postoji neki pristup svijetu po sebi koji bi bio slobodan od sve povijesne i kulturne određenosti.

Postoji li opasnost da Humboldt upadne u jezični nacionalizam, jezični determinizam i u jezični relativizam?

- Jezik se ne smije shvatiti kao kruta shema, nego kao neki trajno modificirajući proces (nije determinizam).

- Jezik se mora potvrditi u razgovoru s Ti i sa svijetom (nije relativizam)

- Uvijek je moguće naučiti druge jezike i time druge poglede na svijet; nijedan određeni jezik nema prednost (nije nacionalizam).

Page 20: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

FREGE (1848 - 1925.) Razlikovanje smisla i značenja nekog znaka.

Značenje nekog izraza jest

predmet koji on zastupa. Smisao nekog izraza označava

vrstu i način kako nam je taj predmet dan (vrstu danosti“).

Znaku odgovara „neki određeni smisao i tomu opet neko određeno značenje“, dok obratno „značenju (nekom predmetu) ne pripada samo jedan znak“ (ÜSB 42, hrv. 169) ( → različitost jezika“.

Predodžba

Od smisla treba jasno razlikovati predodžbu. Ona pripada samo pojedinačnoj svijesti.

„Značenje vlastitog imena sam je predmet što ga tim vlastitim imenom označujemo; predodžba koju pritom imamo posve je subjektivna, a između toga leži smisao, koji doduše nije više subjektivan kao predodžba, ali ipak nije ni sam predmet.“ (ÜSB 44, hrv. 171)

→Usporedba teleskopa: Smisao je doduše perspektivistički, ali ipak objektivan (dohvatljiv intersubjektivno)

Page 21: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

Smisao i značenje vlastitih imena - Vlastito ime je jezični izraz čije značenje je neki predmet. Pod to ne spadaju samo prava vlastita imena („London“, „Kolumbo“) nego i tzv. oznake („glavni grad Engleske“, „onaj tko je otkrio Ameriku“). „Smisao vlastitog imena shvaća svatko tko dovoljno poznaje jezik ili cjelinu označavanja.“ (ÜSB 42) - Smisao vlastitog ima može se izreći pomoću oznaka (iako nikada potpuno). Npr.: učenik Platonov i učitelj Aleksandra Velikog“, „autor Nikomahove etike“ itd.

Smisao i značenje rečenica - Rečenica (tvrdnja) jest jezični izraz jedne misli. Ona je smisao rečenice. - Misao nije subjektivni čin mišljenja, nego njegov objektivni sadržaj. Pitanje: Ali što je značenje („predmet“) neke rečenice? -Značenje rečenice kojom nešto tvrdimo jest njezina istinosna vrijednost („istinit“ odn. „neistinit“)

-Frege: Smisao i značenje

vlastito ime rečenica

smisaoF način danosti misao

značenjeF predmet istinosna vrijednost (istinito/neistinito)

Page 22: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa
Page 23: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

BEČ 1889.

-

CAMBRIDGE 1951.

WITTGENSTEINOVA FILOZOFIJA JEZIKA

Page 24: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

JEZIK

kao SUSTAV

(Herder, Sassure, Frege, Russel, rani Wittgenstein – idealni jezik)

kao AKTIVNOST

(Humboldt, Austin, Grice, kasni Wittgenstein – obični jezik)

Page 25: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

RANI WITTGENSTEIN

TRACTATUS LOGICO-PHILOSOPHICUS

Jezik kao preslika/odraz (Abbild).

SVIJET JEZIK

(sveukupnost činjenica) (sveukupnost rečenica)

ČINJENICA REČENICA

PREDMETI RIJEČI, IMENA

Page 26: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

ZNAČENJE RIJEČI (Jer samo se predmeti mogu imenovati)

SMISAO REČENICE (Jer one opisuju činjenice)

REČENICE

- SMISLENE (sinnvoll) – one čiji svi sastavni dijelovi

imaju značenjeF – (rečenice prirodnih znanosti)

- BEZSMISLENE (sinnlos) – jer one nemaju nikakav

odnos prema zbilji – (rečenice matematike i logike)

- NESMISLENE (unsinnig) – one u kojima „nekomu

od njezinih sastavnih dijelova nismo dali značenjeF” (filozofske, osobito metafizičke, etičke rečenice)

Page 27: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa
Page 28: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

KASNI WITTGENSTEIN

FILOZOFIJSKA ISTRAŽIVANJA

Kritika tradicionalnog shvaćanja jezika (značenja)

- Problem kad ne postoji predmet referencije (pr. brojevi, boje, veznici...)

Page 29: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

JEZIČNE IGRE

Nije samo imenovanje funkcija jezika, nego postoje i nebrojene druge, poput opisivanja, molitve, rješavanja zagonetka, glume itd. A značenje riječi se konstituira u uporabi, tj. ovisi o kontekstu u kojemu se rabe, odnosno o životnoj formi.

Page 30: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

ZNAČENJE UPORABA

ŽIVOTNE FORME JEZIČNE IGRE

ANALOGIJA (RODBINSKE SLIČNOSTI) Riječi svakodnevnog jezika nemaju precizno definirana

značenja, nego analoški se primjenjuju u različitim situacijama (obiteljske sličnosti/srodnosti) tako da iste

riječi mogu poprimiti i vrlo različita značenja.

Page 31: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

John Langshaw Austin (1911-1960.)

teorija jezičnih akata („speech acts“)

How to Do Things with Words (1962.)

Konstativni i performativni iskazi

Konstativni iskazi su iskazi ili konstatacije (statements) koji opisuju neko stanje stvari ili tvrde neku činjenicu. Oni su ili istiniti ili neistiniti.

Npr. „Mačka sjedi na otiraču.“ „Pada kiša“, „On je obećao da će doći.“

Performativni iskazi čini se da nemaju istinosnu vrijednost.

Npr. „Obećavam da ću doći“, „Proglašavam sjednicu otvorenom“, „Krstim te imenom…“

Page 32: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

Performativni iskazi

- Performativnim iskazima ne opisuje se neka činjenica, ne izvještava se niti konstatira, nego se pomoću iskaza izvodi neka radnja i stvaraju se 'činjenice'.

→ Performativni iskaz jest sâmo

ostvarenje radnje: - Performativni iskaz također nije

izvanjsko (konstativno) opisivanje neke nutarnje radnje koja se ostvaruje u duhu.

- Performativni iskazi ne mogu biti istiniti ili neistiniti, ali oni mogu neuspjeti, ako nisu dane određene pretpostavke.

Uvjeti s obzirom na situaciju i okolnosti: Mora postojati jedan priznati,

konvencionalni postupak temeljem čega se iskazom određenih riječi može ostvariti neka radnja, i

dotične osobe i okolnosti moraju biti u skladu s postupkom na koji se poziva;

Postupak svi sudionici moraju izvoditi korektno i

potpuno (npr. ženidba, oklada). → Ako nije ispunjen jedan od tih

uvjeta, radnja se ne može ostvariti. Performativni iskaz je ništavan, nepotpun ili nedjelotvoran (null, void, without effect)

Page 33: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

Dva tipa neuspjelih slučajeva

Zakazivači (zatajivači/ Versager (misfires): Performativni iskazi ne djeluju; radnja se praktički ne ostvaruje./

A) Misinvocations, B) Misexecutions

Zloporabe (abuses): Radnja se ostvaruje

– „the act iss achieved“ (HT 16) – ali ipak samo preko zlouporabe postupka. /

A) Insincerities, B) Breaches of commitment

JEZIČNI AKTI Svaki iskaz je neki jezični akt (speech act) koji se

može analizirati s obzirom na tri aspekta: a) lokucionarni akt (akt reći-nešto, iskaz

određenih glasova i riječi s određenim značenjem)

b) ilokucionarni akt (radnja koja se ostvaruje time što nešto govorimo)

c) perlokucionarni akt (efekt koji se time postiže što čovjek nešto kaže

a) Lokucionarni akt ima neko značenje (propozicijski sadržaj)

b) Ilokucionarni akt posjeduje neku određenu moć (force) (npr. tvrditi, pitati, upozoravati, moliti, obećati itd.)

c) Perlokucionarni akt sastoji se u postizanju određenih učinaka (npr. nekoga uvjeriti u nešto, nagovoriti na nešto, odgovoriti od nečega itd.) (ne provodi se snagom jezične konvecnije)

- Značenje nekog iskaza (njegov propozicijski sadržaj) još nam ništa ne govori o njegovoj ilokucionarnoj moći. Ona se određuje tek u kontekstu situacije iskaza.

Npr.: „Pas grize“ - lokucionarni akt: govornik kaže: „Pas

grize.“ - ilokucionarni akt: Govornik ostvaruje

neko priopćenje, konstataciju, upozorenje, prijetnju, preporuku itd.

- perlokucionarni akt: Slušatelj se informira, slušatelj napušta svoje pretpostavke, slušatelj kupuje psa itd.

Page 34: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa
Page 35: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

Friedrich Nietzsche (1844-1900.)

Problem jezika - N.-ova jezična refleksija ostvaruje se u

dijalogu s antičkom retorikom. - nakon 1874. čini se da tema retorike

„nestaje“ iz N.-ih djela. - Jezična refleksija za N.-a nije sama sebi

svrha, nego smjera na destrukciju metafizičkih pojmova i rečenica vjerovanja.

Jezik i retorika - u godinama od 1869-1874. N. drži

predavanja o antičkoj retorici i literaturi. → ZS 1872/73. „Prikaz antičke retorike“ - Središnje misli N. preuzima (djelomično

doslovno) iz raznih izvora, među ostalim iz: Gustav Gerber, Die sprache als Kunst 1871.

Tropološki izvor jezika „jezik nikad posve ne izriče nešto, nego samo

ističe neko obilježje koje mu se čini izrazito.“ (II.4, 426)

Synekdoche: „jedro“ umjesto „brod“, „kruh“ umjesto „hrana“

Metafora: ona „ne stvara riječi nanovo, nego ih različito tumači“ (II 4, 427), npr. „podnožje brda“, „ruka-vac“

Metonimija: Zamjena uzroka i posljedice, npr. „znoj“ umjesto „rad“, „jezik“ (u ustima) umjesto „govor“ (jezik uopće)

„Sve riječi od početka po sebi su tropi (pjesničke slike) s obzirom na svoje značenje.“ (II.4, 426)

→ Strogo razlikovanje između doslovnog, običnog načina govora s jedne strane i prenesenog, figurativnog načina govora s druge strane, više nije moguće.

Page 36: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

O istini i laži u izvanmoralnom smislu (1873.) - WL nastala je 1873. u kontekstu N-ih predavanja o retorici.

- N. je svjesno nije objavio.

Jezik i zbilja: Epistemološki status jezika

- Kod riječi nije bitna „istina niti neki prikladan izraz“ (→ različitost jezika)

- One ne označavaju „Stvar po sebi“ (to bi bila upravo čista istina bez posljedica), nego „samo odnose stvari prema ljudima“ (879.)

- Jezik se nalazi između čovjeka i svijeta. On označava odnose, interese, a ne same stvari.

Dva pojma istine kao točka napada - Konvencionalistički pojam istine: istina kao

konvencija. - Korespodencijsko-teoretski pojam istine:

Istina kao slaganje pojma i predmeta → N. im suprotstavlja retorički pojam

istine.

Metaforički „izvor“ jezika „Živčani podražaj najprije preveden u sliku! Prva

metafora. Slika ponovno preoblikovana u glasu! Druga metafora. I svaki put potpuno preskakanje sfere, ravno posred posve druge i nove.“ (WL 879; str. 11. – hrv. izd.)

- Nastanak jezika nije neki proces usmjeren na spoznaju zbilje, nego „potpuno preskakanja“ razni psiho-fizičkih područja. Istodobno pojam metafore ističe fundamentalni jezični karakter ovih procesa.

Nastanak pojmova (treća metafora) - Riječ ne služi kao znak za prisjećanje za neki

individualni pra-doživljaj (usp. Herder), nego time odmah postaje pojam tako da „mora biti prikladna za bezbrojne više ili manje slično, tj. strogo uzeto nikada jednake slučajeve. Svaki pojam nastaje ujednačenjem nejednakog.“ ( str. 11. – hrv. izd.)

- Ovo postavljenje je aktivni, nasilni proces. - „Priroda“ ne poznaje pojmove ili rodove; ona je

„za nas nedostupni i neodredivi X“

Page 37: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

MARTIN HEIDEGGER (1889.-1976.)

Razgraničenje od naslijeđenog shvaćanja jezika - Tradicionalno se jezik shvaća kao znakovni

sustav, koji pomoću akustičkih glasova (phone) i pisma (grama) (usp. Aristotel) preslikava područja izvanjskog svijeta ili mentalnoga.

- Jezik vrši službu pukog instrumentarija mišljenja (usp. Platon).

- Jedina funkcija jezika jest korektno preslikavanje zbilje ili sadržaja svijesti (usp. Wittgenstein I).

- Jezik nije nešto u sebi samostalno, nego samo „reprezentira“.

Heidegger se odlučno okreće protiv ovog instrumentalističko-antropocentričkog i logičko-gramatičkog suženog shvaćanja jezika

Jezik (govor) govori // Zbor zbori.

Page 38: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

Pletivo jezika

Čovjek nema moć raspolaganja jezikom (npr. ne možemo naći „pravu riječ“).

Jezik nam nije dan kao nešto objektno.

- Fenomen „jezik“ može se razmatrati samo jezično.

Ono što se postiže mišljenjem o jeziku, opet nije ništa drugo doli jezik, tj. mišljenje je uvijek upućeno na jezik.

- „De-finicija“ jezika time se pokazuje nemogućom, budući da to što trebamo ograničiti neprestano zahvaća u to povlačenje granica.

- Jezik se pokazuje kao pletivo u koje smo uvijek zapleteni.

Jezik kao odgovor na zov - Jezik time nije reduciran na

ljudsku artikulaciju. - Jezik je shvaćen kao zov bitka.

- Čovjeka se više ne shvaća kao

suvereni subjekt, nego kao onoga koji odgovara na za-govor jezika.

- Čovjek svoj način bitka zahvaljuje jeziku.

- Svijet se otvara samo jezično: Njegov odnos prema susvijetu i okolini, samopokazivanje bića je jezično.

- Jezik se pri tom ne pojavljuje kao nešto, ali daje da se pojavljuje sve drugo.

Page 39: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

Hans-Georg GADAMER (1900.-2002.)

“Wahrheit und Methode” (Istina i metoda) 1960.

Page 40: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

Jezik i hermeneutika

Hermeneutičko shvaćanje jezika - Hermeneutika (gr. Hermeneuein = tumačiti, prevoditi, razumijevati…) slovi kao

nauk o razumijevanju. - Techne hermeneutike od antike je bilo umijeće razumijevanja (npr.

interpretacija važnih tekstova).

Teza: Svako razumijevanje već je jezično. - Znanje jezika i znanje svijeta ne mogu se promatrati odvojeni jedno od drugog. - Jezik kao uvjet mogućnosti umske spoznaje, tj. um se bez jezika ne može

zamisliti. - Jezik se stoga ne može reducirati na instrumentarij uma.

- Filozofska hermeneutika: Refleksija uvjeta razumijevanja. - Uvid: Uvijek već razumijemo (ne reproduktivno!) i uvijek smo već uvučeni u

odnose prema smislu. - Prerefleksivni / pred-predikativni moment (fakticitet) je konstitutivan za

naše razumijevanje.

Page 41: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

JASPERS (1883-1969.)

JEZIK: individualno govorenje,

objektivni jezik (npr. latinski)

"sposobnost jezika uopće“

Jezik je granica našeg horizonta. Sveobuhvatno!

Funkcije jezika:

1) Priopćavanje,

2) mjesto objavljivanja bitka

3) “riznica" stečenog znanja, jasnih

osjećaja, itd.

Page 42: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

Riječ vs.

višeznačne, nose skrivene značenjske mogućnosti (W 401)

Nastale povijesno, nose neodređeno bogata značenja, razvijene u upotrebi

Višeznačne, žive

Nezamjenjive

uvijek ostaje neki ostatak (zagonetka)

Znači, ali i oblikuje stvar, omogućava joj da bude za nas

Znak

"minimum jezika" i značenja

“ostatak” riječi

svojevoljni, izmišljeni i definirani

Jednoznačni, beživotni

Zamjenjivi

bez ostatka jasni

označava

Page 43: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

Značenje

Značenje je neki odnos u kojem se pokazuje rascjepljeni bitak.

Jedno se odnosi na drugo: "Znak i smisao, usporedba i uspoređeno, simbol i sadržaj itd." (W 396)

“Jedno ukazuje na drugo" ili: "jedno se misli s drugim" ili: "jedno reprezentira drugo"

- bitna je intencija

Značenja mogu biti nenamjerni prirodni izrazi o nečemu, ili namjerno stvorena značenje nekog djela, slike ili sl.

Bitak je za nas "nerazrješiv od jezika u kojemu ga mislimo" (W 399). Tek s jezikom bitak nam postaje jasan. Bez jezika sve ostaje u nekoj tami prije mišljenja.

Objavljivanje bitka događa se u značenjima. "Pojavljivanje je jezični događaj, jer u bitku ostvareni rascjep – po kojem se jedino bitak može objavljivati i biti za nas – događa se u značenju."

Page 44: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

Metafora

Jezik je posve druge naravi nego zbilja te joj kao takav može biti samo analogan.

Uvijek se radi o jednom analognom, metaforičkom odnosu između bitka i jezika.

Značenje kao "temeljna crta" bitka "realizira se izvorno na metaforičkom putu"

sve su riječi izvorno metafore

Stoga ne razlikuje više prave i metaforične izraze, nego svjesno metaforične i zaboravljeno metaforične izraze.

Metafora je supstancijalni "temeljni fenomen jezika“, ona prožima jezik u cjelini.

Bitak za nas jest bitak koji prelazi u jezik i od njega posuđuje metaforičku narav.

Prijelaz od bitka k biću događa se metaforički.

Page 45: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

STRUKTURALIZAM

Ferdinand de Saussure

(1857.-1913.) 1906.-11. Predavanja o općoj lingivistici.

1916. „Cours de linguistique generale“

posthumno, ur. Charles Bally i Albert

Sechehaye („Tečaj opće lingvistike“)

Dva uvida:

Svi su jezici podređeni načelu kontinuirane transformacije u prostoru i vremenu. To je rezultat usporedne (komparativne), dijakronijske lingvistike 19. st. Jezik je u bitnome obilježen kao fenomen „fluktuacije“.

Jezik se u nijednom svojem aspektu ne može shvatiti kao prirodni fenomen, jer nema drugog pristupa jezičnim jedinicama osim preko značenja. Ako je nešto 'entite linguistique' onda samo ukoliko ta jedinica ima značenjsku vrijednost.

Page 46: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

Strukturalistička bazična razlikovanja

langue/parole (jezik/govor) sinkronija/dijahronija signifié/signifiant

(signifikat/signifikant)

Artikulirani glas ima ne samo fizičko-akustičnu nego i psihološko-glasovnu stranu.

Jezični znak je dvostruko jedinstvu glasa i psihičke predodžbe

„Ljudski govor (langage) ima jednu individualnu (parole) i jednu društvenu (langue) stranu; ne možemo razumjeti jednu bez druge.“ (CLG, 10)

Ljudski govor „u svakom trenutku je jedna sadašnja institucija i jedan produkt prošlosti.“ (CLG, 10)

Jedino je langue točno opisani objekt koji se može posebno istraživati. On tvori sustav znakova. Sustav se može definirati „kao mnoštvo elemenata koji stoje u uzajamno uređenim odnosima. Ovaj poredak sustava naziva se struktura“ (Linke/Nussbaumer 1994., 36)

Jezik kao sustav (langue) može se istraživati i u sinkronoj kao i u dijakronoj perspektivi.

Sinkronija označava stanje jednog jezičnog sustava u jednom određenom trenutku.

Dijakronija označava odnos između (sinkronih) sustava koji slijede jedan za drugim

Page 47: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

Narav jezičnih znakova

Jezik nije nomenklatura, „tj. popis izraza, koji odgovaraju istom broju stvari“ (CLG 76)

Jezični znakovi ne nastaju povezivanjem (u obliku intencionalnog akta kojim se daje značenje) imena i stvari.

Odbacivanje pretpostavke gotovih predodžaba (ideja) prije riječi i reprezentacijskog karaktera jezičnih znakova (aliquid stat pro aliquo)

Isključivanje referencijske funkcije jezičnih znakova

Arbitrarnost znakova

Jezični znak je proizvoljan (arbitraran)

tj. povezanost između signifikanta i signifikata, između predodžbe i glasovne artikulacije nije motivirana, tj. nije uvjetovana nikakvim prirodnim kontekstima.

odnosno: Ne postoji (prirodni) razlog zašto koristimo jednu riječ, a ne drugu.

To vrijedi i za onomatopeiku; i oni su uvijek dio pojedinačnog jezičnog sustava. Npr. hrv.: kukuriku njem: kikeriki; franc.: coquerico, engl. cock-a-doodle-doo

Page 48: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

Kako se ostvaruje povezanost signifikanta i signifikata?

Niti postoje unaprijed fiksirane predodžbe (intencionalizam) niti artikulirani glasovi (jez. determinizam).

Signifikativni proces ostvaruje se između dvije bezoblične mase: mišljenja i glasova.

Tek preko jezika ostvaruje se podjela (artikulacija) ovih područja.

Page 49: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

Analitička filozofija jezika

Što su zbilja predmeti filozofije?

Filozofija je krajem 19. st. svoju zadaću istraživanja, opisivanja i tumačenja svijeta morala prepustiti empirijskim znanostima. Svijet je takoreći razdijeljen na uska znanstvena područja fizike, kemije, biologije, fiziologije, psihologije itd.

- No, što je onda predmet filozofije?

Pojedinačne znanosti donose iskaze o svijetu, a filozofija ove iskaze znanosti kao i one svakodnevnog života pojašnjava u njihovom značenju.

G. E. Moore (filozof u Cambridgeu početkom 20. st.) kaže: “Nije pitanje je li volja slobodna, nego što to znači da je ona slobodna. Nije pitanje postoji li neki izvanjski materijalni svijet, nego što to znači da on postoji. Odgovoriti takva pitanja jest funkcija filozofske analize.”

Page 50: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

Filozofi “Bečkoga kruga”

„Naša promatranja“ piše Moritz Schlick „mogu početi tek tamo gdje su se razdvojile filozofija i znanost“; tražiti „istine o zbilji“ bila bi jedino stvar znanosti, a ne filozofije (Schlick 1933/34). Pomoću filozofije se „razjašnjavaju rečenice, pomoću znanosti verficiraju (…) kod ove se onda radi o istini iskaza, a kod onih o tomu što se s tim iskazima zaista misli“ (Schlick 1930/31, 4-11).

I Rudolf Carnap ističe strogu razliku filozofije i znanosti. Ne istražuje filozofija svijet, nego znanosti (to čine). „No, što onda uopće“ (Überwindung der Metaphysik durch logische Analyse der Sprache (1931) preostaje filozofiji, ako su sve rečenice koje nešto govore empirijske naravi i pripadaju realnoj znanosti?“(Carnap 1931).

- preostaje joj analiza jezika.

Također Alfred Ayer glasnik Bečkog

kruga u Engleskoj: Filozofija nikako ne konkurira znanostima; jer „(…) the propositions of philosophy are not factual, but linguistic in character“ (Ayer 1936, 57; dt. 73).

Page 51: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

Wittgenstein 1921. u Tractatusu :

„Sveukupnost istinitih rečenica“ pripada u prirodnu znanost (T 4.11); ona je nešto što nema ništa s filozofijom (T 6.53). „Svrha filozofije je logičko razjašnjenje misli“ ili „pojašnjenje rečenica“ T 4.112).

Wittgenstein Bečki krug (Wiener Kreis)

Rudolf Carnap - Kritika metafizike i logička

analiza jezika.

- Analizom jezika metafizike pokazuje se da njezine rečenice nemaju smisao, da su samo prividne rečenice. Jer ili riječi koje se koriste nemaju značenja, ili su one, ako imaju značenje, protivno pravilima sintakse sklopljene u rečenice („Cezar je primbroj“) – smatra Carnap.

Page 52: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

Gilbert Ryle

Filozofija je jezična analiza.

Zadaća filozofske analize je otkriti i izbjeći moguće jezične zlouporabe i gramatički zavodljive rečenice preformulirati logički korektno. Dakle, razotkriti zavodljivu stranu jezika, a opasne izraze prevesti u bolju gramatičku formu.

L. Wittgenstein (nakon 1929.)

Negativna, terapeutska funkcija filozofije.

Filozofija liječi bolesti koje su uzrokovane sugestivnom moći jezika.

U čemu se konkretno sastoji ta zavodljiva moć jezika?

- Jezik zavodi na to da prihvatimo više sličnosti i manje razlika nego što zbilja postoji. Relativna neizdiferenciranost gramatike sugerira da fenomene smatramo sličnima ili strukturalno istima, koji u zbilji zapravo pokazuju značajne razlike.

- u konfuziji intencijskih i realnih objekata…

Page 53: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

Filozofski problemi uopće nastaju samo pod zavodljivim utjecajem jezika.

Filozofski problemi onda su samo prividni problemi; uopće ne postoje pravi filozofski problemi. Ono što izgleda kao filozofski problem rezultat je „opčaravanja našeg razuma pomoću jezika“ (PU, 109).

Filozofija je borba sredstva našeg jezika protiv začaranosti našeg razuma.“ PU 109

“… pokazati muhi izlaz…”

Svi pravi filozofski problemi spadaju u znanosti. Filozofija ima funkciju kritizirati pseudo-filozofiju koja obrađuje pseudo-probleme i svoje „probleme“ liječiti obznanjivanjem njihovog jezičnog podrijetla.

No, sam Wittgenstein nipošto nije ostao dosljedan ovim izjavama. On sam razvija i filozofske teorije…

“Obični jezik” (Ordinary language philosophy, “Oxford-philosophy” 1940-1970.)

Tko se bori s nekim filozofskim „problemom“, tomu treba pokazati kako jezik zbilja funkcionira u svojoj svakodnevnoj uporabi.

Wittgenstein se trudi pokazati da je ideja idealnog jezika pogrješna. Smatra da u toj ideji živi predodžba nekog svijeta koji bi preko jezika bio nepogrješivo dostupan.

Opisivanje jezika je lijek protiv filozofskih bolesti.

Page 54: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

John L. Austin

najutjecajniji predstavnik „ordinary language philosophy“ u Oxfordu

kao nitko drugi ušao u najfinije nijanse svakodnevnog jezika

Svaki i najmanji jezični detalj, svaka ma kako mala razlika vrijedna je istraživanja

jezične razlike odražavaju razlike u fenomenima

„fenomenologija“, „linguistic phenomenology“

Austin zna doduše da neki filozofski problemi nastaju samo time što jezik opčara našu glavu. Ali postoje i pravi filozofski problemi. A njihovom rješavanju može nešto doprinijeti i točan opis običnog jezika. I to stoga što se u jeziku objektivira jedno krajnje diferencirano motrište svijeta – jedno motrište koje se očuvalo generacijama.

Naša zaliha riječi i izraza sadrži sva razlikovanja i sveze koje su ljudi generacijama smatrali važnima. One su se kao u evoluciji u jednom dugotrajnom procesu dokazale kao najprikladnije, pa su vjerojatno barem u svim praktičnim kontekstima diferenciranije, suptilinije i prikladnije od onih razlikovanja koja neki filozof može izmisliti „popodne u naslonjaču“.

Page 55: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

Tko se suočava s nekim filozofskim problemom, ne bi smio zaobići iskustvo i inteligenciju mnogih generacija, njihove uvijek nanovo provjeravane podjele i razlikovanja, čiji su nam rezultati prisutni u jeziku.

No, obični jezik nije svetinja, nije nužno zaštićen od zablude, praznovjerja i svih mogućih fantazija…

Peter Strawson izričito tvrdi kako shvaćanje da je

filozofija zapravo analiza jezika pripada prošlosti (1971.).

Pojmovna analiza tematizira točno poput gramatike (pr. Izabelle Kastiljske) nešto što nam je na određen način već poznato, pa je suvišna.

Page 56: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

Problemi analitičke filozofije

Ako filozofija donosi iskaze o svijetu, opisuje ga i objašnjava, po čemu se onda u tomu razlikuje od empirijskih znanosti?

- Odgovor samo može glasiti: po ničemu!

Ona onda ili djelomično ili cijela postaje empirijska znanost! – tu je konsekvencu Quine povukao vrlo rano.

Page 57: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

METAFORA

“Metafora je prijenos naziva s predmeta koji označava na neki drugi, i to ili s roda na vrstu, ili s vrste na rod, ili s vrste na vrstu, ili po analogiji.” (Aristotel, Poetika, 1457, b8-9)

- široka definicija, koja odgovara današnjem pojmu stilske figure (tropa)

Današnjem pojmu metafore u užem smislu odgovara samo ovo posljednje (4.) (Aristotel je smatra najvažnijom).

Page 58: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

Analogija

1) a. proportionalitatis (matematička a.) (B : A = D : C)

2) a. proportionis (attributionis) (predikativna a.) (B, C, D : A)

Page 59: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

Analogija prema razmjernosti

(a. proportionalitatis, matematička a.)

• „O analogon govorim onda kad se drugo prema prvome odnosi jednako kao četvrto prema trećemu; onda se umjesto drugoga kaže četvrto ili umjesto četvrtoga drugo. I prigodimice se (izričito) dodaje za što je to postavljeno i na što se odnosi“.

- Proporcija u matematičkom smislu (b:a = d:c).

Pomoću takve proporcije mogu se međusobno uspoređivati stvari i nazivati ih se kata to analogon koje po svojoj biti nemaju ništa zajedničko (usp. sijati, Sunce , - Aristotel).

- Ona omogućava usporedbu odnosa ovdje i tamo.

Aristotel : „Mislim time, na primjer, da se jednako odnosi čaša (b) prema Dionisu (a) kao štit (d) prema Aresu (c); stoga će pjesnik nazvati čašu (b) štitom (d) Dionizovim i štit (d) čašom (b) Aresovom. Ili isto tako kao što se starost odnosi prema životu tako se večer odnosi prema danu; stoga će pjesnik nazvati večer starošću dana ili (onako kao Empedoklo), a starost večeri života ili zapadom (zalazom) života…“

Analogija po sličnosti

(a. attributionis, predikativna a.)

“Rasprava o kategorijama” (Aristotel)

- homonyma/equivoce (npr. kosa),

- synonyma/univoce (npr. čovjek, živo biće),

- paronyma/=analogno (zdrav // - uzročno; različite veličine različito se odnose prema nečemu zajedničkom/unum)

Ako se u analogia proportionalitatis a odnosi prema b kao što se c odnosi prema d (a:b = c:d), onda se u analogia attributionis b i c i d na različite načine odnose prema a, za koje se sve ono (a) onda može zajednički reći (a i b i c : a).

Page 60: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

George Lakoff (lingvist) i Mark Johnson (filozof )

• Metaphors we live by, Chicago, 1980.

• „Naš konceptualni/pojmovni sustav, prema kojemu i mislimo i djelujemo, u svojoj jezgri je bitno metaforičan“. (L/J 11)

• „Metafora nije samo u ovim riječima koje rabimo – ona je u čitavom našem konceptu argumentacije. Jezik argumentacije nije poetički, fantastičan ili retoričan, on je doslovan. O argumentima govorimo na taj način zato što ih tako zamišljamo – i djelujemo u skladu s načinom kako zamišljamo stvari.“ (L/J 5)

• Bazična iskustva ⇒bazični koncepti ⇒Orijentacijske metafore ⇒ ontološke metafore ⇒strukturalne m.

Prenošenje iz nekog dobro poznatog područja (izvorišna domena/source domain) na manje poznato područje (ciljnu domenu/target domain)

starohebr. „nefeš“ = krv ⇒„život“;

i„ruah“ = vjetar → „duh“

(u hrv. od disati, dah → duh; lat. “spirare” → spiritus, i sl.)

“category mistake” – Gilbert Ryle

Metafora ne samo da ukazuje na neke sličnosti, nego često i sama stvara sličnosti!

Konceptualna metafora. – Metafora na razini općih pojmova, iz koje onda imamo pojedinačne metafore.

Page 61: Filozofija Jezika Prezentacija Perisa

Npr. konceptualna metafora

VRIJEME JE NOVAC

manifestira se u konkretnim izričajima poput:

1. Trošiš moje vrijeme.

2. Vrijedni razgovori…

3. Ne raspoređuješ dobro svoje vrijeme.

4. Ovaj članak stajao/koštao me dva sata rada.

5. Mogu vam nažalost dati samo 10 minuta.

6. On je u mene investirao tako puno vremena.

7. Ovim alatom uštedjet ćete barem dva sata.

8. Izgubio sam puno vremena, kad sam bio bolestan.

9. Zahvaljujem da ste uzeli malo vremena za posjetu.

10.Ovih par minuta poklonit ćemo studentima.

Itd.