Posljednjih godina sve više ljudi iz raznih krajeva svijeta (poglavito SAD-a) hrle u Finsku, samozatajnu državicu na skandinavskom poluotoku, stisnutu tamo negdje između Švedske i Rusije. Spomenuti valovi ljudstva ne dolaze zbog Djeda Mraza ili Nokije (priznajte, to je jedino što vam pada na pamet kad se spomene Finska) već kako bi proučavali finski obrazovni sustav. Finski đaci, naime, već godinama postižu zavidne rezultate u gotovo svim predmetima, a u matematici, sposobnosti čitanja i prirodnim znanostima nalaze se bok uz bok s azijskim intelektualnim velesilama. Takav će pristup, smatraju Finci, potaknuti niz širih društvenih promjena te u konačnici pridonijeti iskorjenjivanju društvenih nepravda i nejednakosti

Br. stanovnika 4 440 0005 200 000

Gustoća naseljenosti: 15 st./km2 83 st./km2

Površina 338 000 km²

PISA: Finska mladež na čelu

Rang Finske na listi 2009 2006 2003 2000

Čitanje Zemlje OECD-a 2 2 1 1Svi sudionici 3 2 1 1

Matematička pismenost

Zemlje OECD-a 2 1 1 4Svi sudionici 6 2 2 4Znanstvena pismenostZemlje OECD-a 1 1 1 3Svi sudionici 2 1 1 3Rješavanje problemaZemlje OECD-a 2 Svi sudionici 2

Rezultati 2006.:

Mala razlika među školama u Finskoj

,,-'': predmet se ne predaje osim ako školskim kurikulom nije drugačije određeno

Nastavni predmeti po satima u školskoj godini:

Predmet/razred 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.

Materinji jezik i književnost 266 266 177 177 177 133 133 133 133

Strani jezik A - - 76 76 76 76 101 101 101

Strani jezik B - - - - - - - - 228

Matematika 114 114 152 152 152 133 133 133 133

Biologija i geografija 85 85 85 85 57 57 88 88 88

Fizika i kemija 85 85 85 85 38 38 88 88 88

Zdravlje 85 85 85 85 38 38 38 38 38

Povijest i društveno područje - - - - 57 57 88 88 88

Vjeronauk ili etika 45 45 45 45 45 47 47 47 47Glazbena k.

247 (ø=61) 228 (ø=57)Likovna k.

Tehnička k.

Tjel.-zdr. k.

Domaćinstvo - - - - - - 38 38 38

Obrazovno i strukovno vođenje - - - - - - 25 25 25

Fakultativni predmeti 38 38 38 38 38 38 38 38 38

Strani jezik A (fakultativno) - - 57 57 57 57 76 76 76

Činitelji uspjeha: obvezno i unificirano 9-godišnje školovanjebesplatno školovanješkolovanje se cijeniautonomija škola i učiteljaškolovanost učiteljaknjižniceinovacije (praćene sa sveučilišta)obrazovanje usmjereno na posaotehnička opremljenost školautjecajni sindikati učiteljazajedništvo političara, škola i stanovništvaUčitelji provode samo 4 sata dnevno u razredu, a 2 sata tjedno potroše na profesionalno usavršavanjeFinska ima isti broj učitelja kao i New York City, ali daleko manje učenika (600,000 učenika u usporedbi s 1.1 milion u NYC-u). Učitelji imaju isti status u društvu kao doktori i odvjetnici.

Kako Finci tumače svoj uspjeh u PISI?

1.princip jednakihmogućnosti bez

obzirana mjesto

stanovanja , 2. spol, 3. ekonomski položaj4. materinski jezik;

5. regionalna dostupnost obrazovanju;

6. spolna jednakost;7. potpuno besplatno

obrazovanje;8. opće, a ne

selektivno, osnovno obrazovanje;

• fleksibilna podrška administracije - centralno upravljanje cjelinom – lokalna primjena

• interaktivni i suradnički način rada na svim razinama- ideja partnerstva

• individualna podrška učeniku u učenju i skrbi razvojni pristup u vrednovanju učenika - nema testiranja- nema rang lista

• visoko kvalificirani nastavnici sa punom autonomijom

• koncept učenja se zasniva na konstruktivizmu .

•Ministarstvo obrazovanja RF nadzire:Sve javne ustanove na državnom proračunu, od osnovne škole, opće srednje škole, strukovnog obrazovanja do politehničkih veleučilišta, sveučilišta i obrazovanja odraslih.

• Osnovno obvezno obrazovanje u Finskoj je u cijelosti besplatno za učenika ( po svim stavkama, od prijevoza, ručka do udžbenika i savjetovanja)

• Srednje strukovno obrazovanje- također ( osim udžbenika)• Sveučilišno obrazovanje je besplatno• Obrazovanje odraslih je uglavnom besplatno

Škole autonomija i sloboda:

- slobodan izbor nastavnog materijala i nastavnih metoda - nema inspekcije - školski kurikulum zasnovan na nacionalnom ( desetak stranica )

- nastava: 8:00 – 15:00 - odmori: 5-20 minuta - nastavna godina traje 190 nastavnih

dana

Tko organizira nastavu?

Predškolsko obrazovanje nije obavezno, no za njega se odlučuje čak 99.4% roditelja (podatci iz 2009. godine). A kako i ne bi: besplatni cjelodnevni boravak uključuje i besplatne obroke, zdravstvenu skrb, radne materijale, čak i prijevoz (za one koji žive na pet ili više kilometara udaljenosti od vrtića/centra). Osnovna škola obavezna je za sve i traje devet godina. Prvih šest godina razrede vodi učitelj/ica razredne nastave, a tek se posljednje tri godine uključuju i predmetni nastavnici. I opet je sve besplatno: udžbenici i radni materijali, obroci i zdravstvena skrb, prijevoz, a u posebnim slučajevima čak i smještaj (ukoliko putovanje do škole traje više od tri sata, djetetu se osigurava besplatan smještaj u učeničkom domu u blizini njegove/njezine škole)U finskim se školama djeca ne moraju bojati kompetitivnosti ili neuspjeha, koje u mnogim zemljama potiču standardizirani testovi. Svaka škola u Finskoj ima tzv. tim za dobit učenika (eng. Pupil Welfare Team) koji prati i bavi se pitanjima vezanima uz ponašanje, zdravlje i napredak djece. Tim se sastoji od ravnatelja/ravnateljice škole, defektologa, školske medicinske sestre ili liječnika, psihologa i socijalnog radnika. Glavni cilj tima jest spriječili probleme koji bi mogli ugroziti dobrobit učenika. Osnovnoškolski nastavnici stavljaju dobrobit i sreću svojih učenika prije školskog postignuća.

Škole po udaljenim finskim selima i slabo naseljenim dijelovima zemlje imaju jednaku tehnološku opremljenost i uvjete rada kao i škole u HelsinkijuUčenici imaju pravo na posebnu pomoć čim se pokaže potreba za nju.  Najčešći oblici podrške uključuju dopunsku nastavu u malim grupama, osobno savjetovanje i podučavanje učenika u skladu sa njihovim osobnim potrebama, čak i kada pohađaju nastavu s drugim učenicima.  Većina škola ima i posebne učitelje, a gotovo sve škole imaju povremene učitelje pomoćnike koji dolaze u škole kako bi pomogli učenicima s teškoćama.  Ako se pokaže da učenik pati od ozbiljnih i trajnih teškoća s učenjem stvara se poseban plan učenja za takvog učenika.  Učenici s blagim i srednje ozbiljnim teškoćama pohađaju nastavu kao i ostali učenici, međutim u tim slučajevima škola dobiva dodatne resurse kako bi osigurala kvalitetno obrazovanje za njih.

Finski školski model izbjegava vršiti pritisak na djecu i frustrirati ih čestim provjerama znanja, rangiranjem i ocjenjivanjem. Konačno, finska djeca puno čitaju i kultura čitanja je još jedan od finskih rekorda – naime i u tome ona vodi, po broju pročitanih knjiga po stanovniku.Ako ste pomislili da se ti isti đaci do iznemoglosti nadvijaju nad udžbenicima i danima ne napuštaju svoje knjigama i bilježnicama natrpane školske klupe, varate se. Učenici u Finskoj provode mnogo manje sati tjedno u učionicama i dobivaju manje domaće zadaće od svojih kolega u drugim europskim zemljama. Pa u čemu je onda caka? Ako je vjerovati samim Fincima, tajna se krije u jednoj jedinoj riječi, a to je - jednakost. Misao vodilja čitavog obrazovnog sustava jest osigurati svim građanima (bez obzira na porijeklo, materijalni satus i sl.) slobodan pristup informacijama i jedake prilike za stjecanje obrazovanja.

Finska polaže veliku pozornost na prve godine školovanja kada se praktički uči učiti. Nastavnici u prvim razredima osnovnih škola moraju imati magisterij i njihov profesionalni status u društvu je vrlo visok. Na studij školske nastave na jedno studentsko mjesto javlja se i po dvadeset kandidata, a za mjesto nastavnika u nekoj osnovnoj školi javlja se njih i po nekoliko stotina.

Studij za nastavno osoblje stavlja veliki naglasak na poznavanje metoda istraživanja, poznavanje pedagoškog rada s djecom i prepoznavanje mogućih poteškoća u učenju. Uz provedbu nastavnih aktivnosti oni se sustavno stručno usavršavaju kroz brojne seminare i tečajeve. Nastavnici u konačnici imaju vrlo visoki stupanj samostalnosti u formuliranju sadržaja i metoda rada. No jednako tako, imaju i visoku odgovornost za provedbu nastave.

Osnovna skala za ocjenjivanje tijekom obveznog školovanja ima sedam stupnjeva (ocjene od 4 do 10). Ocjenjivanje je u pravilu opisno za učenike od prvog do četvrtog razreda, a numeričko za ostale razrede. Osnovna ocjena prema kojoj se određuju nacionalni okvirni kriteriji i standardi je 8. Ocjene 9 i 10 koriste se za isticanje nekih obilježja učenika te učenika koji se bitno razlikuju u zalaganju, načinu rada i rezultatima u odnosu na ostale učenike. Ocjena 10 se rijetko dodjeljuje, obično je dobivaju jedan do dva učenika u odjeljenju. Ocjene 6 i 7 se dodjeljuju za podsjećanje na to da bi učenik trebao učiniti dodatne napore kako bi dostigao potreban standard, a ocjena 5 označava krajnje upozorenje učeniku i roditeljima da treba nešto promijeniti u pristupu učenju. Ocjena 4 označava nezadovoljavajuće rezultate.

Informacije o evaluiranim aktivnostima i rezultatima učenicima i roditeljima priopćuju se svakodnevno. Osim toga, obveza je škole učenicima i roditeljima uručiti godišnji i polugodišnji pisani izvještaj, zatim završnu svjedodžbu na kraju obveznog devetogodišnjeg školovanja. Svi učitelji koji podučavaju učenika ocjenjuju njegovo ponašanje. Evo nekih od osnovnih pravila kojih se učenici trebaju pridržavati da bi zaslužili zadovoljavajuću ocjenu (npr. 8 ili višu): Pazi na druge (prihvaćaj ih)! Pazi na okoliš! Pridržavaj se školskih i razrednih pravila! Budi kritičan i samokritičan! Poželjan je pozitivan stav prema učenju! Rad na nastavnom satu, savjesnost, stav prema nastavniku i nastavnom predmetu, kao i rezultati, zajednički utječu na konačnu ocjenu. Ponašanje se ocjenjuje posebno. U petom i šestom razredu ocjene iz vladanja upisuju se numerički u obrazac svjedodžbe.

Odluku o ponavljanju razreda donosi direktor na sjednici nastavničkog vijeća.

Biti učitelj u Finskoj je izuzetno prestižno zanimanje i za svako novo radno mjesto javlja se nekoliko stotina kandidata. Otprilike desetak posto najboljih studenata uspijeva postati učiteljima. Učitelj je bio npr. i bivši finski predsjednik i nobelovac Martti Ahtisaari.Respekt u društvu i visoka autonomija u poslu koji rade temelj je zadovoljstva poslom. Brojne studije pokazuju koliko je to važnije od npr. visine plaće. U Finskoj i ostalim nordijskim zemljama plaće učitelja nisu osobito visoke, a kroz cijeli profesionalni vijek u prosjeku mogu porasti tek za oko 30 posto. No, o obrazovnom procesu u Finskoj prije svega odlučuju učitelji i to jača njihov profesionalni ugled, ali i motivaciju i inovativnost. Od sredine 1980-ih godina novi set inicijativa ojačao je autonomiju škola do te mjere da je nadzor nad radom svake škole povjeren primarno lokalnom gradskom vijeću, nacionalni kurikulum je sveden na set prijedloga i vodilja, a njegov format smanjen je s nekoliko stotina na tek desetak stranica.

europska dimenzija školovanja usmjerena na učenikov razvoj, njegovo samopoštovanje i njegovu pripremu za život u multikulturalnom društvu uz poštovanje vrijednosti kao što su: tolerancija, mir, vjerske, rasne, spolne i sve druge razlike.

. Konačno, od početka 1990-ih godina, nadležno Ministarstvo obrazovanja ukida i službu inspekcije i njihovu ulogu u potpunosti preuzimaju škole, učitelji i ravnatelji.No, na kraju srednjoškolskog obrazovanja sva finska djeca polažu ispit državne mature. On je, naravno, standardiziran na nacionalnoj razini i preduvjet je za upis na fakultet.No, sustav obrazovanja integriran je i u projekciju gospodarskih prioriteta i potreba nacionalne ekonomije. Nacionalni plan zapošljavanja prati procjenu dinamike razvoja pojedinih industrijskih sektora

Svi učitelji imaju visoku stručnu spremu, a primanja (od oko 3000 € neto) malo su ispod prosjeka u toj zemlji. Učitelji imaju deset tjedana godišnjega odmora – njihovi ,,praznici“ poklapaju se s učeničkima: radi se još jedan dan nakon nastave i dolazi se jedan dan prije početka nastave, na kraju odmora. Svaki učitelj dobije 135 € godišnje za svoje stručno usavršavanje. Ako se učenika uhvati u oštećenju imovine, njegovi roditelji plaćaju štetu. Ravnatelj i suradnici došli su na ideju neprimjereno ponašanje učenika kazniti tako da učenik treba nazvati roditelje iz škole, i u prisustvu učitelja, izvijestiti ih što je učinio. Najgori slučajevi neprimjerenog ponašanja rezultiraju udaljavanjem učenika iz škole na određeni broj dana, a najviše tri mjeseca. U to vrijeme škola mu je dužna organizirati nastavu – odlaskom učitelja učeniku kući ili dolaskom učenika poslije nastave u školu (nastava se odvija samo prije podne). Kazne za varanje vrlo su stroge (nedovoljna ocjena na testu). U Finskoj nema papirnatih imenika – radi se s elektronskima. Učenik dobiva ,,elektronsku“ ocjenu upisivanjem u računalo i roditelj, koji lozinkom ima pristup ocjenama svojeg djeteta, putem Interneta može iste minute vidjeti kako mu je dijete ocijenjeno. Fascinantna je bila kontrola domaće zadaće: nastavnik ,,klikanjem“ bilježi tko ju je napisao, a tko nije i to odmah ide na Internet!

Korupcija?

Rangiranje Nordijskih zemalja prema suzbijenosti korupcije u svijetu 2000.-2007.

Finska godišnje za obrazovanje izdvaja oko 13 posto državnog proračuna, odnosno 6,6 milijardi eura. Uz to treba pridodati i financiranje različitih obrazovnih programa i treninga od strane lokalne uprave te ostalih vanjskih izvora. Iako je logično pretpostaviti da s porastom izdvajanja za obrazovanje, sustav postaje efikasniji, finski primjer i u tome je drugačiji. Finska, naime, u odnosu na brojne druge članice OECD-a ulaže manje u obrazovni sustav, iako postiže nabolje rezultate na PISA testovima. No, financiranje cjelokupnog obrazovnog sustava iz državnog, odnosno javnog proračuna zahtijeva, naravno, sustavno zdravo i kompetitivno gospodarstvo. To također pokazuje koliko je obrazovni sustav neke zemlje povezan s cjelokupnim ekonomskim stanjem u zemlji.

Finska je premala zemlja da sebi dopusti luksuz izgubiti značajan dio talentiranih pametnih mladih ljudi koji ne bi bili u stanju studirati zbog nedostatka financijske podrške. nema škola elitnijih od drugihFinska je, naime, zemlja relativno malih socijalnih razlika. I upravo na to je ponosno finsko društvo i to predstavlja temelj zadovoljstva i povjerenja finskih građana u državne i javne institucije. Usporedimo li indeks raspodjele nacionalnog bogatstva, odnosno omjer 10 posto najbogatijih i 10 posto najsiromašnijih u zemlji, Finska je zajedno s ostalim nordijskim zemljama u vrhu ljestvice socijalne jednakosti s omjerom od oko 1:3. Što se više spuštamo od sjevera prema jugu Europe, taj je omjer sve nepovoljniji i pokazuje sve veće socijalne razlike u društvu, tako da je u državama srednje Europe oko 1:5, da bi u zemljama europskog dijela Mediterana omjer dostigao i prešao 1:10. Razlike u socijalnoj jednakosti reflektiraju se, naravno, i na obrazovni sustav, koji promiče bogatiji dio stanovništva i vodi k obrazovnom elitizmu

. Mi bi radije da se Finska vidi kao zemlja u kojoj četiri od pet poreznih obveznika vjeruje našem javnom školskom sustavu, i gdje tri od ukupno četiri građana misle da je naš javno financirani obrazovni sustav najznačajniji finski uspjeh od osamostaljenja 1917. godine. Mi slavimo navedene uspjehe više nego visok rang u tablicama globalnog obrazovanja.Drugo, jasno kažem kako se finski školski sustav ne može preslikati nigdje drugdje u svijetu. Mnogi uspješni aspekti finskog obrazovnog sustava duboko su ukorijenjeni u našu kulturu i vrijednosti, koje se razlikuju od onih u SAD-u. Primjerice, visoka razina povjerenja u ljude i institucije, težnja jednakosti i pravednosti u društvu i životu, te spremnost plaćanja poreza za opće dobro su samo neki od finskih okolnosti koji ne postoje svugdje

Finska je zemlja vrlo izražene socijalne kohezije s visokom razinom povjerenja u državne i javne institucije, što naravno znatno olakšava provedbu svih nacionalnih strategija i planiranih reformi. Finska je kroz povijesni i društveni razvoj te iskustva sa svojim susjedima naučila što znači snaga nacionalnog zajedništva. Vještina i lakoća postizanja snažnog nacionalnog konsenzusa je duboko ukorijenjena vrijednost u finskom društvu. Kvalitetno obrazovanje dostupno svima najboji je način jačanja nacionalnih potencijala zemlje. To je ujedno i izvjesna kompenzacija za sve one pogodnosti koje Finska nema, a brojne druge zemlje imaju.Ono što je ključno primjetiti jest da Finska postiže vrlo prestižne rezultate i u brojnim drugim pokazateljima društvenog i ekonomskog razvoja. Tako je ona redovito u svjetskom vrhu po ulaganju u istraživanje i razvoj te poticanju inovativnosti, po kvaliteti poslovnog miljea, po transparentnosti poslovanja i izostanku korupcije. Sve to ukazuje kako se procjena jednog parametra nužno treba promatrati u kontekstu svih drugih relevantnih pokazatelja koji čine kulturu jedne zemlje.  Zato nije niti moguće jednostavno prenijeti neki dio finskog iskustva i integrirati ga u vlastiti nacionalni sustav te očekivati jednaku izvrsnost.

Svi koji pokušavaju prenijeti dio korisnog finskog iskustva u definiranju nacionalnog obrazovnog modela često ne vode računa upravo o značaju sustava vrijednosti na kojem počiva finsko društvo, jer upravo taj sustav omogućuje i provedbu kvalitetnog obrazovnog procesa. Kvaliteta nekog obrazovnog procesa se ne može svesti na statistiku broja sati ili administriranje nepouzdanih modela ocjenjivanja. Sustav društvenih vrijednosti jedne zemlje nije, naravno, moguće prekopirati u drugi nacionalni milje, ali svakako može služiti kao dobra inspiracija u procjeni vlastitog sustava vrijednosti. Jer kvalitetno obrazovanje dostupno svima jest temelj na kojem počiva finsko društvo. Obrazovanje je visoko pozicionirano u sustavu društvenih vrijednosti, a učitelji u osnovnoj školi su među najprestižnijim profesijama. Svaka zemlja koja u svojem sustavu vrijednosti zanemaruje značaj obrazovanja teško će razviti vlastite ljudske potencijale, a samim time neće ostvariti niti željeni gospodarski prosperitet.

No, ”finski model” nas uči više o sustavu društvenih vrijednosti nego o konkretnom obrazovnom modelu. U društvima u kojima je elitizam bazična platforma razvoja, ”finski model” malo će koristiti. U onim zemljama u kojima društvo počiva na što većoj razini jednakosti i prava svih na obrazovanje i smanjivanje razlika među pojedinim školama, poučnost ”finskog modela” upućuje na specifičnost finskog industrijskog razvoja, odnosno  visokih tehnologija i inovacija – kao temeljnih pokretača društvenog razvoja i konkretnog značaja obrazovanja. Prisjetimo li se da je u jednom trenutku Nokia pokrivala preko 40 posto svjetskog tržišta mobitela, to najbolje ilustrira kakve je kadrove trebala finska high-tech industrija. Paralelno s Nokiom, finska privreda rapidno je razvijala nano i biotehnologiju, povezujući znanstvena istraživanja s proizvodnjom. Za razliku od velikog broja drugih zemalja gdje doktori znanosti uglavnom rade po akademskim institucijama, u Finskoj ih čak polovina radi u industriji

Proizvodnja ostalih papirnih i drvnih proizvoda ukupno iznosi 7,9 milijuna godišnje. Finska posjeduje industriju teških strojeva, metala, brodova, tiskarskog materijala, elektro industriju, industriju hrane i pića, tekstilnu industriju, industriju odjeće, kemikalija, keramike i stakla.

PISA REZULTATI 2012.

K I N A

Najbolji obrazovni sustav u svijetu ima Šangaj, zatim Hong Kong i Singapur, pokazuju rezultati najnovijih međunarodnih testova PISA. Nedavno istraživanje je pokazalo da učitelji imaju viši status u Kini nego bilo gdje drugdje u svijetu. Konkurencije ima i među šangajskim učiteljima, koji imaju četiri stupnja profesionalnog statusa, i koji se smatraju "generalima" koji mogu da donose samostalne odluke, navodi OECD. Još jedan faktor koji utječe na superiorne rezultate testiranja u Šangaju jeste očekivanje i uvjerenje učenika da će uspjeti - kaže Šlajher, dodavši da u šangajskom obrazovnom sustavu vlada izuzetno jak natjecateljski duh, što znači i da 80 posto učenika ima privatnu nastavu. Među najbolje plasiranim zemljama u svim oblastima na ovogodišnjoj PISA rang listi su Singapur, Tajvan, Južna Koreja i Japan, a i Vijetnam je, sa svojim izuzetnim napretkom, pretekao Sjedinjene Američke Države i Veliku Britaniju.

Za primjer, samo u 2006. godini sa znanstvenih i inženjerskih fakulteta u Kini s diplomom je izašlo više 1,5 milijun studenata.Za obrazovanje izdvajaju milijarde dolara Kina trenutačno u obrazovanje ulaže oko 100 milijardi dolara na godinuNakon objave rezultata posljednjeg PISA testiranja neke su zemlje osjetile paniku zbog fantastičnih rezultata kineskih učenika. Britanska ministrica obrazovanja Elizabeth Truss je nakon objave rezultata sazvala sastanak na kojem su se pokušavali naći 'recepti' kineskog uspjeha koje bi primijenili na britanski obrazovni sustav. Britanski učenici su na testovima završili na 26. mjestu. Vlasti su bile razočarane. takozvani 'goakao' ispit,  neka vrsta prijemnog ispita za fakultet, rješava se nevjerojatnih devet sati. 

Ističu kako obrazovni sustav u Kini učenike navikava na učenje napamet, što je odlično za rješavanje PISA testova i naglasak na 'štrebanju' doveo je do tako dobrih rezultata. -Rezultati su vrhunski, ali ovakav sustav u obzir ne uzima sposobnosti rješavanja problema ili socijalne vještine.Bezobzirnost i bezdušnog kineskog obrazovnog sustava nekoliko je puta završila i tragedijama. 2012. svijet su obišle slike kineskih učenika koji u učionicama za prijamne ispite uče zakačeni na doze aminokiselina. U svibnju 2013. godine dvojica tinejdžera su počinila samoubojstvo jer nisu stigla napisati domaću zadaću. Jednom su učeniku 2012, dozvolili da ode s ispita kako bi mu priopćili da mu je umrla majka. Iako je preminula 12 dana ranije, škola i rođaci nisu mu htjeli priopćiti tužnu vijest kako ga ne bi dekoncentrirala na ispitima. Vlasti tvrde kako su svjesne ovih ozbiljnih problema pa su u lipnju 2013. školama poslali smjernice kako učenike usmjeriti prema razvoju osobnog morala, građanstva i osobnih ambicija više nego prema rezultatima testova

kineski sistem rada, koji odlikuje sistematičnost, organizacija i upornost. Cai Meier je pripadnica druge generacije kineskih doseljenika u SAD. Pažnju američke, a potom i svetske javnosti privukla je iznoseći tezu da će u životu uspeti samo deca čiji roditelji primenjuju kineske metode vaspitavanja. Cai Meier zastupa gledište da ne treba tolerisati dečje ispade, nego da im treba pokazati ko koga treba da sluša. Ovakav stav izazvao je žestoke rasprave u zapadnim zemljama, što nije pokolebalo ovu strogu i uspešnu majku. Ona u svojoj knjizi navodi primere iz vaspitavanja svoje dve ćerke, kojima je zabranjeno igranje igrica na kompjuteru ili spavanje kod drugara. Ucene i zastrašivanja takođe nisu strane ovoj majci-tigrici, ali u njenom slučaju ovakav pristup daje rezultate. Uostalom, budimo pošteni: ko od nas nije makar jednom detetu zapretio batinama ili oduzimanjem igračke ukoliko ne bude poslušno?!

Ljetni odmor u Kini počinje od 12. ili 13. srpnja i traje do 31. kolovoza, ali i na odmoru nema potpune slobode. Svaki učenik ima obavezu da završi gomilu domaćih zadataka, a u pojedinim školama učenici starijih razreda su u obavezi da odrade i jednu društveno korisnu aktivnost. Škole također organiziraju i razne vrste kampova u trajanju po pet dana, kada se djeca uče istrajnosti, disciplini i jačanju samokontrole. Tokom cijelog ljeta djeca imaju tek nekoliko dana za stvarno opuštanje. Zbog toga nije mali broj roditelja koji su bolećivi prema svojoj djeci i ne žele da ih opterećuju više nego što moraju, pa su djeca iz Kine često nesamostalna i teško donose odluke. Kineski način odgoja je u pogledu odvajanja od roditelja mnogo sličniji našemu: djeca ostaju sa roditeljima sve dok to žele, a najsretnijom se smatra obitelj u kojoj četiri generacije žive pod jednim krovom.

Tradicionalni sustav odgoja u Kini bazira se na učenju Konfučija, koji je smatrao da sve međuljudske odnose možemo svesti na pet glavnih društvenih odnosa: vladar-podanik, otac-sin, stariji brat-mlađi brat, muž-žena i prijatelj-prijatelj. U tim odnosima samo su prijatelji ravnopravni, a u prva četiri odnosa uvijek je prvi onaj čiju riječ treba slušati. Pravednost i dobronamjernost u upravljanju, iskrenost i ispravnost u ponašanju i ravnopravan odnos među prijateljima je osnova za postojanje zdravog društva u kojem će svaki pojedinac biti zadovoljan, smatrao je Veliki učitelj.

JUŽNA KOREJA

Južna Koreja ima jedan od najuspješnijih obrazovnih sustava na svijetu, ali i najviše depresivnih đaka. Strogo stratificirano društvo ne priznaje samouke Kerume i Rajiće, u društvenu i gospodarsku elitu mogu ući samo oni s diplomama najprestižnijih sveučilišta, dok se djevojka ne udaje za momka nižeg obrazovanja od svog. 'Loše sam napisao test i znam da sam iznevjerio roditelje', napisao je ovoga lipnja u oproštajnoj poruci jedan 16-godišnji učenik iz južnokorejskog grada Mokpoa, polio se benzinom i zapalio, riješivši se zauvijek učeničkih muka.Nedavno je jedno istraživanje pokazalo da čak 20 posto učenika srednjih škola i fakulteta u Južnoj Koreji razmišlja o tome da samoubojstvom izbjegne 'ispitni pakao', tri posto više od starije populacije, a ova zemlja broji najviše depresivnih učenika.

Želi li se doista upisati na neki od najprestižnijih fakulteta, radni dan ambicioznog južnokorejskog maturanta izgleda ovako: redovna školska nastava od 7 do 16, nakon toga utvrđivanje gradiva do 22 sata u privatnoj ustanovi zvanoj hagwon, koju roditelji plaćaju 1400 dolara mjesečno, potom učenje u biblioteci do jedan poslije ponoći. Vladini podaci pokazuju da prosječan srednjoškolac, koji nije pred maturom, u Južnoj Koreji spava pet sati i uči barem 11 sati dnevno. Za većinu njih škola nikada ne završava, jer su i vikendi i praznici ispunjeni 'bubanjem' ili virtualnim instrukcijama, kako bi držali glavu iznad vode u hiperkompetitivnom obrazovnom sustavu i nesmiljenom tržištu rada. Obrazovanje, i to dobro visoko obrazovanje, nacionalna je opsesija, noćna mora roditelja koji svojoj djeci već u doba vrtića plaćaju privatne lekcije iz matematike, engleskog i drugih budućih predmeta, kako bi stekli prednost pred svojim vršnjacima. Ono što bismo mi nazvali štrebanjem, upijanje goleme količine informacija u kratkom vremenu, u Aziji je duga tradicija, a visoke su ocjene nerijetko jedina pretpostavka za profesionalni uspjeh. Ali za razliku od Kineza ili Japanaca, Južnokoreanci su, čini se, zaglibili u ekstreme.

Najambiciozniji roditelji spremni su zbog obrazovnog prestiža žrtvovati obiteljski život: majka se s djecom seli na koji mjesec ili godinu u inozemstvo da nauče dobro jezik, pa se s ocem, popularno zvanim 'tata gusak' (gireogi appa) viđaju samo prilikom njegovih rijetkih posjeta. Prijemni ispiti ne znače samo uzbunu u obitelji, nego i u cijelom društvu - mnoge firme počinju raditi u deset sati, da izađu ususret roditeljima koji s djecom uče do jutra, dok se kojekakva mjesta poput teniskih klubova zatvaraju ranije, jer su naprosto prazna...Obrazovanje ima ključnu ulogu u dobivanju dobrog posla, ali i odabiru bračnog partnera, kao i položaju u društvu, pa 'odabir fakulteta određuje cijeli život', kaže Lee Beom, iz Gradskog ureda za obrazovanje u Seoulu, dok Kim Kyong-Dong s Korejskog instituta za razvoj kaže da je to 'jedini kanal za socijalnu mobilnost'.

Strogo stratificirano društvo ne priznaje samouke Kerume i Rajiće, u društvenu i gospodarsku elitu mogu ući samo oni s diplomama najprestižnijih sveučilišta, dok se djevojka ne udaje za momka nižeg obrazovanja od nje. Otuda tolika pomama za sveučilišnim diplomama i doktoratima po svaku cijenu, pa danas na svakih 500 stanovnika u Južnoj Koreji dolazi jedan doktor znanosti, dok ih je još 1966. bilo samo 35 na milijun stanovnika. Osim toga, riječ je i o azijatskoj tradiciji i Konfučijevu učenju o snažnoj povezanosti roditelja i djece i ulaganju golemih napora da njihovo dijete otiđe korak dalje od prethodne generacije.

Koreja

Hyundai, Daewoo, Samsung i LG

SINGAPUR

Singapurski roditelji moraju uzimati instrukcije kako bi shvatili što im djeca iz matematike rade u osnovnoj školi, objavili su tamošnji mediji. Odrasli se prijavljuju na poduku da bi pomagali djeci, objavio je list My Paper na svojoj internetskoj stranici. Roditelji u radionici koju vodi jedan nastavni centar plaćaju po sedamsto dolara i osam sati uče rješavati matematičke zadatke. U Singapuru su instrukcije postale unosan posao.Na površini veličine dva otoka Krka, grad i otočna država u kojoj živi stanovnika koliko i u cijeloj Hrvatskoj jedna je od najbogatijih na svijetu. Bogatstvo Singapura ne proizlazi iz prirodnih resursa (nedostaje im čak i pitke vode) ili povijesne stečevine, već isključivo iz - pameti stanovnika. I s takvim znanjem je Singapur osmislio i izgradio najbolje rafinerije, pogone za desalinizaciju morske vode, transportni sustav, trgovačku infrastrukturu, informatičke i telekomunikacijske inovacije, i popeo se na sam vrh ljestvice uspješnih zemalja.

 

Bez kvalitetne znanosti, koja ne poznaje granice, nije moguće obrazovati nove generacije stručnjaka, doktora i inženjera, koji će pokrenuti privredu i svojim znanjem i inovacijama učiniti neku državu konkurentnom.Privreda se zasniva od izvoza prerađenih uvoznih proizvoda. Proizvodnja je činila 26 posto Singapurskog BDP 2005. godine.[17] Proizvodnja je prilično raznolika i čine je elektronska industrija, prerada nafte, kemijska industrija, strojarska industrija i biokemijska proizvodnja. 2006. godine Singapur je proizvodio oko 10 posto svjetske proizvodnjne elektronskih podložaka za elektronska kola.[18] Singapur je i najprometnija luka na svetu po pitanju utovarene tonaže[19], i četvrta je najveća devizna burza na svetu poslije Londona, Njujorka i Tokija.[20]

Pogledajte na youtube predavanje dr Ranka Rajevića o NTC sistemu učenja i PISA testovima, sve je objašnjeno. Šangaj i uopšte azijati imaju od uvođenja pisa testiranja 2003. godine najbolje rezultate jer imaju potpuno drugačiji razvoj mozga i funkcionalnog sticanja znanja. To nije zasluga obrazovnog sistema, nego slikovnog pisma koje uče pre nego što krenu u školu. 85% kapaciteta dečijeg mozga se razvije do polaska u školu. Evropska deca praktično nemaju šansu da razviju kapacitete do maksimuma jer nemamo slikovno pismo koje podstiče asocijativno razmišljanje. Ali, dr Rajović je osmislio alternativu i njegov ntc sistem primenjuje već 15 zemalja sveta, osim Srbije, naravno. Druga teza mog prijatelja iz USA je da je zbog tog pada nivoa školstva Amerika svesno otvorila vrata za visokokvalifikovane stručnjeka iz sveta, svoje nije imala a druge je dobijala besplatno. Nije ulagala u njihovo školovanja a oni su kao gotovi stručnjaci punili američke firme, labaratorije i univerzitete. Tako su uštedeli za sebe i oštetili sve one zemlje u razvoju kojima je kadar otišao u Ameriku. Na primer, procena je da školovanje i obuka jednog lekara specijaliste košta oko pola miliona eura. Plemstvo, intelektualna i finansijska elita razvijenih zemalja svoju decu šalju u elitne koledže i liceje u Engleskoj, Švajcarskoj i Francuskoj.

Oni dugo vremena već znaju da je disciplina i pritisak na djake koristan i dobar metod vaspitavanja njihove dece, pa ne prepuštaju slučaju da im deca idu u „liberalne“ škole