Fizičke i hemijske nokse

životne sredine

Osvijetljenost

Građa oka

• spoljašnji sloj oka:

• Providne strukture rožnjaču (cornea), koja je umetnuta u beonjaču (sclera),

• Središnji dio oka- žilnica (choroidea), šarenica (iris), m. Ciliaris

• unutrašnji sloj oka-

mrežnjača (retina)

Mrežnjaču čine tri sloja ćelija:-površinski sloj, koji sadrži dva tipa fotoreceptora, čulnih ćelija koje su osetljive na svjetlosne draži;-sloj sa bipolarnim ćelijama;-unutrašnji sloj okrenut prema duplji oka, a sagrađen je od ganglijskih ćelija.

• Putem čula vida- čovjek prima 4/5 svih utisaka iz okoline,

• Npr. vozač donosi oko 90% odluka vezanih za kreatnje vozila na

osnovu onoga što vidi,

• Primarni značaj za funksionisanje organa vida- ODGOVARAJUĆE

OSVIJETLJENJE,

• Različita odstupanja u pogledu kvaliteta ili kvantiteta osvjetljenja – do

smanjenja radne sposobnosti,

• Svjetlost- elektromagnetno zračenje,

• Vidljiva svjetlost ima raspon talasnih dužina od 400-780nm i na nju

reaguje mrežnjača,

• Osnovne fotometrijske veličine su: svjetlosna jačina, svjetlosni fluks, osvjetljenost, sjaj i količina svjetlosti

• DEFINICIJA:

• Osvjetljenost se definiše odnosom vrijednosti svjetlosnog fluksa koji

dospijeva na neku površinu i veličin tako osvijetljene površine

• Jedinica za osvijetljenost je LUKS

• Prema porijeklu:

• Prirodnu,

• Vještačku,

• Mogu se koristiti i u kombinaciji,

• Prirodna dnevna svjetlost vanjskih prostora je mnogo veća nego

osvjetljenost unutrašnjih prostora.

• Pri direktnom sunčevom svjetlu vrijednost osvjetljenosti - 100000 lx,

• pri oblačnom vremenu ta vrijednost se kreće od 2000-3000 lx.

• Osvjetljenost unutrašnjih prostorija dnevnom svjetlošću može biti do

1000 lx,

• Nedovoljna osvjetljenost zatvorenih prostorija nadopunjuje se

vještačkim svjetlom.

• predstavlja primjenu različitih svjetlosnih izvora.

• Izvodi se i projektuje u skladu sa vrstom djelatnosti koja se u

prostoriji obavlja.

• U sklopu vještačkog osvjetljenja izvodi se:

• Opšte osvjetljenje je ono kojim se što ravnomjernije osvjetljava cijela prostorija i poželjno je u većini prostorija gdje čovjek boravi.

• Karakteriše ga -funkcionalan broj svjetiljki s obzirom na vidne zadatke ili radna

područja u prostoriji.

• Kod ovog sistema je neophodno osvjetljenje cjelokupne površine prostorije koja se postiže simetričnim razmještanjem svjetiljki.

• Time se postiže fleksibilnost lokacija radnih mjesta u prostoriji i ravnomjerna osvjetljenost cijele prostorije.

• Lokalno osvjetljenje se upotrebljava za osvjetljenje relativno male

površine koja obuhvata vidni zadatak i njegovu neposrednu okolinu.

• dodatno osvjetljenje, koje se posebno instalira i uključuje po potrebi.

• Primjenjuje se samo u radnim prostorijama sa visokim radnim zahtjevima (hirurške sale, stomatološke ordinacije, projektni biroi i dr.).

• Lokalno osvjetljenje se primjenjuje uvijek u kombinaciji sa opštim

osvjetljenjem, pri čemu se mora voditi računa o pojavi blještanja.

• Nivo lokalnog osvijetljenja treba da iznosi najmanje 20% od nivoa

opšteg osvjetljenja.

• Vještačko osvjetljenje po svojim karakteristikama, kao što su boja i pravac upadanja na radnu površinu, treba da ima karakteristike dnevnog osvjetljenja

• Da bi se taj cilj ispunio potrebno je prikupiti sljedeće podatke:

• namjena prostorije, odnosno vrsta rada koji se obavlja na radnom

mjestu,

• raspored radnog mjesta u prostoriji,

• postojeći položaj važnijeg namještaja, mašina i uređaja,

• vrsta svjetlosnih izvora,

• razmještaj svjetlosnih izvora u odnosu na radna mjesta i njihova

ispravnost.

•

• S obzirom na usmjerenje svjetlosnog fluksa razlikuje se tri

načina osvjetljavanja prostorije, i to:

-direktno osvjetljenje, kada je 90-100% svjetlosti usmjereno naniže, ka radnoj površini;

-difuzno, kada je 40-60% fluksa usmjereno prema radnoj površini;

indirektno, sa 90-100% svjetlosti koja je usmjerena naviše, ka plafonu;

• Međunarodna komisija za osvjetljenje (CIE), definiše tri

osnovna područja:

-područje A, od

20-60 lx-opšte

osvjetljenje u

prolaznim

prostorijama sa

malim vidnim

zahtjevima;

područje B, od

60-500 lx-opšte

osvjetljenje u

najvećem broju

radnih

prostorija sa

srednjim vidnim

zahtjevima;

područje C, od

500-1500 lx,

opšte i dodatno

osvjetljenje

radnih

prostorija sa

vrlo velikim

vidnim

zahtjevima;

• Refleksija je odbijanje svjetlosti od neke površine, bez promjene frekvencije monohromatskih komponenti koje sačinjavaju svjetlost.

• Najveći procenat refleksije ima tavanica (80%),

• potom zidovi (60%),

• površine radnih stolova i klupa (35%),

• mašine i oprema (25-30%),

• podovi ne manje od 15%.

Dnevno osvjetljenje• Najoptimalnije uslove za rad – ravnomjerno i difuzno osvjetljenje,

• Na radnim mjestima sa većim zahtjevima u odnosu na vidne funkcije-

dnevno osvjetljenje je nedovoljno

• NEDOSTATAK- ne može se usmjeravati u željenom pravcu, ka radnoj površini,

• količina dnevne svjetlosti zavisi od:

• klimatskih karakteristika,

• orjentacije zgrade,

• položaja prostorije u zgradi,

VJEŠTAČKO OSVJETLJENJE• Izvori vještačkog osvjetljenja mogu biti:

• Na bazi usijanja-inkandescencije (sijalice sa metalnim vlaknima),

• Na bazi električnog pražnjenje (fluo-cijevi),

• Nedostatci sijalica sa metalnim vlaknima imaju veliki sjaj koji uzrokuje jako blještanje, proizvode toplotno zračenje, od utrošene energije se dobija 10%,

• Kod fluo cijevi se dobija 20-25% svjetlosti,