foe presentation

4
Roman je podeljen u 4 poglavlja koja predstavljaju zasebne celine. Prvo lice, monolozi, dijalozi Narator u prva 3 poglavlja je zena, Suzan Barton, koja dozivljava brodolom i nalazi se na pustom ostrvu gde se susrece sa Petkom i Robinzonom. Oni su prijateljski raspolozeni i ona se oseca prijatno na ostrvu sa njima. Radnja nije hronoloski ispracena. Malo znamo o likovima (Znamo da Suzan u potrazi za cerkom dospeva na pusto ostrvo, ali ne znamo gotovo nista vise o njoj, ne znamo ni da li joj je cerka oteta ili je otisla dobrovoljno) niti znamo nesto o Robinzonovoj i Petkovoj proslosti. Oni su likovi bez proslosti. Kuci je izabrao Suzan Barton, zenski lik, za naratora romana iz nekoliko razloga. Naime, on se u romanu bavi temama rasizma, imperijalizma, kolonijalizma kao i polozajem zena u drustvu. Ona zarko zeli da se njena prica cuje, ali joj je neophodan „otac price“, pisac, muskarac, koji bi njene dozivljaje pretocio, kroz reci, u pricu. Ona jedina Petka vidi sa posebnim emocijama, kao zivo bice, interesuje se za njega, cak ga uci i da koristi reci. On za nju nije rob. On je crnac, a ona zena u drustvu punom predrasuda. Oboje su „silent voices“ ovog romana. Petko postaje njena senka, oni postaju povezani, ona zeli da on nauci reci, (Robinzon s druge strane to ne zeli, sto nam govori da Petko nema svoj glas, vec mu je nametnut glas Robinzona, kao dominantne figure u njihovom odnosu) ali on vec govori o sebi, svojom tisinom, svojim pokretima (100 – „On se iskazuje samo muzikom i igrom…“ He utters himself only in music and dansing… 142 Upravo nemogucnost da se glas detektuje krije nove price koje bi mogle otkriti celu istinu. Pored etickih pitanja kojima se roman bavi, on je takodje, roman o nacinu pisanja i cine ga razni glasovi (Suzan, Fo, Kruso, Petko). Petkov glas je upravo glas tisine, goji nam govori mnogo. U pitanju je postmodersnisticki roman. Ne postoji sveznajuci propovedac, vec pisac koji se distancira od svojih likova. Suzan zeli da se proslavi, zeli da ceo svet cuje za zenu koja je bila zatocena na ostrvu, a za to joj je potreban gospodin Fo, dominantan glas u prici kako bi se ona cula. Ona mu pise pisma u II poglavlju. Citavo poglavlje je napisano u formi pisama u kojima ona opisuje dane provedene na ostrvu ali i svoja razmisljanja. Najpre pise datume, i salje ih po devojci koja zna gde je Fo, a potom ih ostavlja u njegovoj kuci u kojoj boravi, da ih procita kada se vrati, kao da zeli da napise sve cega se seca i delom oblikuje pricu umesto Foa

Upload: milena-mijatovic

Post on 16-Sep-2015

223 views

Category:

Documents


4 download

DESCRIPTION

the presentation by students of Philological University, about motives of love and seflishness in the novel Foe

TRANSCRIPT

Roman je podeljen u 4 poglavlja koja predstavljaju zasebne celine.

Prvo lice, monolozi, dijalozi

Narator u prva 3 poglavlja je zena, Suzan Barton, koja dozivljava brodolom i nalazi se na pustom ostrvu gde se susrece sa Petkom i Robinzonom. Oni su prijateljski raspolozeni i ona se oseca prijatno na ostrvu sa njima.

Radnja nije hronoloski ispracena. Malo znamo o likovima (Znamo da Suzan u potrazi za cerkom dospeva na pusto ostrvo, ali ne znamo gotovo nista vise o njoj, ne znamo ni da li joj je cerka oteta ili je otisla dobrovoljno) niti znamo nesto o Robinzonovoj i Petkovoj proslosti. Oni su likovi bez proslosti.

Kuci je izabrao Suzan Barton, zenski lik, za naratora romana iz nekoliko razloga. Naime, on se u romanu bavi temama rasizma, imperijalizma, kolonijalizma kao i polozajem zena u drustvu. Ona zarko zeli da se njena prica cuje, ali joj je neophodan otac price, pisac, muskarac, koji bi njene dozivljaje pretocio, kroz reci, u pricu.

Ona jedina Petka vidi sa posebnim emocijama, kao zivo bice, interesuje se za njega, cak ga uci i da koristi reci. On za nju nije rob. On je crnac, a ona zena u drustvu punom predrasuda. Oboje su silent voices ovog romana.

Petko postaje njena senka, oni postaju povezani, ona zeli da on nauci reci, (Robinzon s druge strane to ne zeli, sto nam govori da Petko nema svoj glas, vec mu je nametnut glas Robinzona, kao dominantne figure u njihovom odnosu) ali on vec govori o sebi, svojom tisinom, svojim pokretima (100 On se iskazuje samo muzikom i igrom He utters himself only in music and dansing 142 Upravo nemogucnost da se glas detektuje krije nove price koje bi mogle otkriti celu istinu.Pored etickih pitanja kojima se roman bavi, on je takodje, roman o nacinu pisanja i cine ga razni glasovi (Suzan, Fo, Kruso, Petko). Petkov glas je upravo glas tisine, goji nam govori mnogo.

U pitanju je postmodersnisticki roman. Ne postoji sveznajuci propovedac, vec pisac koji se distancira od svojih likova. Suzan zeli da se proslavi, zeli da ceo svet cuje za zenu koja je bila zatocena na ostrvu, a za to joj je potreban gospodin Fo, dominantan glas u prici kako bi se ona cula.

Ona mu pise pisma u II poglavlju. Citavo poglavlje je napisano u formi pisama u kojima ona opisuje dane provedene na ostrvu ali i svoja razmisljanja. Najpre pise datume, i salje ih po devojci koja zna gde je Fo, a potom ih ostavlja u njegovoj kuci u kojoj boravi, da ih procita kada se vrati, kao da zeli da napise sve cega se seca i delom oblikuje pricu umesto Foa

U III poglavlju se susrecu. Dolazi do sukoba jer se javlja autorstvo kao problem i kao tema romana. Javlja se pitanje ko ce biti otac price, ko ce biti autor. Ja jo mogu da vodim i ispravljam. I to je najvanije, da uskraujem. Time i dalje nastojim da budem otac svoje prie. It is still in my power to guide and amend. Above all, to withhold. But such means do I still endeavour to be father to mz story 123ona istice da prica mora biti onakva kakva jeste I would rather be an author of my own story than have lies told about me, if i cannot swear to the truth of my story what will be the worth of it?40On smatra da je njena prica dosadna i zeli da je promeni i da uvede ljudozdere u pricu, zeli da Petko bude ljudozder 90. 95 On zeli da pricu komercijalizuje, a ona zeli da se cuje istina. Ali je i istina dovedena u pitanje.Suzan je nepouzdani pripovedac. Ona nam govori o dogadjajima na nacin na koji ih ona vidi. Ne postoji univerzalana, objektivna istina. (Petko kad baca latice po vodi 61) Ona slusa Robinzonove price, ali primecuje da ih svaki put na drugaciji nacin isprica, Ali njegove (Krusoove) prie behu tako raznolike i tako oprene, da sam sve ee pomiljala kako su godine i samoa ostavile traga na njegovom pamenju, te da vie i ne zna pouzdano ta je istina a ta uobrazilja. But the stories he (Cruso) told me were so various, and so hard to reconcile one with another, that I was more and more driven to conclude age and isolation had taken their toll on his memorz, and he no longer knew for sure what was truth, what was fancz Kaze da ce ispricati Fou Robinzonov dozivljaj ostrva i price koje je cula od njega, ali kako moze da bude sigurna da je ista od toga tacno. ona sumnja u sebe, u Foa u svet, a sa njom i mi sumnjamo. Misteriozna devojka joj se predstavlja kao njena cerka, a ona pita Foa zasto je salje. Dakle, ona pocinje da sumnja u stvarnost. I pocinje da gubi kontrolu nad svojom pricom Ko me govori? Jesam li i sama utvara? Kom poretku pripadam? A vi: ko ste vi? 94. Who is speaking me? To what order do i belong? And you: who are you? sto je bliza sa autorom kao deo price sve je manje realnija samoj sebi, ne razlikuje stvarne osobe, sumnja je prisutnaO Petku saznajemo u odsustvu, odnosno iz prica drugih likova (.. the story of Friday, which is properly not a story but a puzzle or hole in the narrative) 9, 86 svet ce biti vidjen po mom kalupu za petka Ne postoji autenticni pripovedac.

borba karakternog lika i autora za apsoulutnom narativnom kontrolom se prekida u IV poglavlju.IV poglavlje Je veoma misteriozno, mracno. A ne znamo ko je narator. Upravo takva mracna, nejasna, misteriozna atmosfera moze predstavljati razlicite poglede na svet i na stvarnost, ne postoji objektivna istina. A uvodjenjem misterioznog, nepoznatog autora Kuci uvodi novo vidjenje stvarnosti.

Uvodna recenica III i IV poglavlje veoma slicna, s tim da je razlika u vremenu koje se posmatra. Stepeniste je bilo mrano i sirotinjsko/ Stepenite je mrano i sirotinjsko. The staircase was dark and mean./je mracno kazuje nam da se menja perspektiva i da sada imamo novog naratora.

U ovom poglavlju nemoguce je zakljuciti sta je fikcija a sta stvarnost. Misterionza devojka (Suzanina kci?) je obmotana salom koji je beskonacan i ne moze da se skine, te ne znamo ko je ona, tezina (nije teza od vrece slame) implicira da ona mozda i ne postoji.

Saznajemo da su svi protagonisti izuzev Petka stradali, njihove price ne mozemo cuti. A cinjenica da je Petko preziveo moze se odnositi na moguce interpretacije ovog dela ostavlja prostor citaocima delo nema kraj (spoof genre)U drugom delu poslednjeg poglavlja Suzan i kapetan umiru sto implicira da se njena prica ne moze cuti, dakle nije ni dosla u London, nije ni pisala Fou.U drugom delu IV poglavlja, narator pronalazi kovceg za diplomatsku postu, u kome se nalazi pismo upuceno Fou sa recima Dragi gospodine Fo, Na kraju odustadoh od veslanja Dear Mr Foe, At last I could row no further koje su i pocetak romana- da li to znaci da je Fo ipak odlucio da napise njenu pricu onako kako je ona zelela. Ako je tako, onda navodnici kojima pocinje roman imaju smisla jer je fo citira, tj. ona se obraca fou.Mi to ne mozemo da znamo, mozemo samo da pretpostavimo. Mi ne znamo istinu. Kuci postavlja pitanja na koja ne postoje jedinstveni odgovori, kao sto, izmedjuostalog, ni jedinstvena istina ne postoji.

Zanrovi: adventure, puzzle novel, novel about writing, memoir, fiction, travelogue, epistolary novel, fantasy

NARATIVNE TEHNIKE U ROMANU:

Koncept glasa, koncept tisine, impliciranje citaocu znacenje nekih ideologija (feminizam, ropstvo, rasa),

metatextual nature of his work*Metatextuality-one text expands, changes or makes critical commentary on another text...Davanje glasa zeni, obraca se direktno svom slusaocu you

Kako se u procesu stvaranja price iskljuce neki detalji, izbace ili precute tako je i sa istorijom-poruka

Fikcija-stvarnost, potraznja za istinom

Pitanja bez odgovora kao tehnika prepustanja citaocu da dodje do spostvenih zakljucaka

Da sumiramo:

Prva dva poglavlja narator je Suzan, imamo formu pisma u drugom poglavlju, trece poglavlje borba za autorstvo, cetvrto poglavlje ukljucuje naratora u prvom licu za koga nismo sigurni ko je u pitanju ali neko ko nam daje dva scenarija. Prvi prikazuje mrtva tela koja su opisana u domenu teksta koza suva poput hartije scenario koji nam odvlaci sve prethodne karaktere price dok drugi scenario prikazuje mrtvu Suzan ali na brodu sto nam nagovestava da se nije ni vratila u Englesku,pobija sve ono prethodno. Tekstovi su namenjeni za citanje i Kuci nas primorava da to priznamo kroz tehnike koje koristi da, naglasava autenticnost autorovog glasa ali nam ostavlja teret interpretacije. Tako mozemo citirati Suzan koja kaze :Who is speaking me? To what order do i belong? And you: who are you?