glagolski prilog sadašnji i prošli u hrvatskome.doc
DESCRIPTION
jezikTRANSCRIPT
Masarykova univerzitaFilozofická fakulta
Ústav slavistiky
Chorvatský jazyk a literatura
Tereza Drtinová
Glagolski prilog sadašnji i prošli u hrvatskome i
češkome
Bakalářská diplomová práce
Vedoucí práce: Mgr. Mirna Đurasek
2009
- 1 -
Proglašujem da sam ovu radnju napisala samostalno, koristeći navedene izvore i bibliografiju.
.......................................................................................
Tereza Drtinová
- 2 -
Na ovome mjestu zahvaljujem mentorici svoje radnje Mgr. Mirni Đurasek
na pomoći, vrijednim savjetima i konzultacijama
te susretljivosti i strpljenju kojima je vodila moju radnju.
- 3 -
SADRŽAJ
UVOD.........................................................................................................................................6
TEORIJSKI DIO
1. Definicije pojmova
Glagoli.........................................................................................................................................8
Prilozi........................................................................................................................................11
Glagolski prilozi........................................................................................................................12
Glagolski prilozi i trajanje radnje..............................................................................................15
2. Tvorba riječi
Oblici glagolskih priloga i njihova tvorba................................................................................15
Tvorba glagolskog priloga sadašnjega......................................................................................17
Tvorba glagolskog priloga prošloga.........................................................................................19
Tvorba riječi od glagolskih priloga...........................................................................................21
Popridjevljenje..............................................................................................................22
Tvorba imenica..............................................................................................................24
Tvorba prijedloga..........................................................................................................24
Popriloženje...................................................................................................................25
3. Sintaksa glagolskih priloga
Članovi rečeničnog ustrojstva...................................................................................................25
Glagolski prilog u funkciji priložne oznake..............................................................................26
Glagolski prilog u funkciji atributa...........................................................................................27
Glagolski predikatni proširak....................................................................................................27
Sintaksa tvorenica glagolskih priloga.......................................................................................28
PRAKTIČNI DIO
Pojava glagolskih priloga i njihovih tvorenica u češkome i hrvatskome te načini
prijevoda ovih riječi na češki jezik........................................................................................29
Podrobna analiza prijevoda glagolskih priloga u noveli Kratki izlet u češkim prevodima
Dušana Karpatskog i Viktora Kudělke.................................................................................31
Glagolski prilog sadašnji...........................................................................................................31
Prijevod glagolskim prilogom.......................................................................................31
- 4 -
Drugi načini prijevoda...................................................................................................32
Prevod niječnih oblika glagolskoga priloga sadašnjega................................................44
Glagolski prilog sadašnji kao dio objašnjenja...............................................................45
Glagolski prilog prošli..............................................................................................................47
Glagolski prilog prošli u niječnom obliku.....................................................................51
Glagolski prilog prošli kao dio objašnjenja...................................................................51
Riječi nastale od glagolskih priloga..............................................................................52
Hrvatski ekvivalenti tvorenica glagolskih priloga....................................................................53
Ekvivalenti glagolskih pridjeva.....................................................................................53
Ekvivalenti imenica.......................................................................................................55
ZAKLJUČAK...........................................................................................................................56
RÉSUMÉ..................................................................................................................................58
BIBLIOGRAFIJA.....................................................................................................................60
- 5 -
UVOD
Za temu svojega dodiplomskoga rada izabrala sam glagolske priloge, osobito zbog
zanimljivosti teme koja počiva prije svega u različitosti stilistike i uporabe glagolskih priloga
u hrvatskome i češkome. Stoga je temeljna metoda ovoga rada metoda komparacije.
Cilj mojega rada je usporedba pojave i korištenja glagolskih priloga u oba jezika te
ekvivalentnih izraza glagolskim prilozima u češkome i usporedba njihovih funkcija i
značenja.
Na početku teorijskog djela svoje radnje određujem pojmove glagol, prilog, glagolski
prilog sadašnji te glagolski prilog prošli te uspoređujem gramatička svojstva glagolskih
priloga sa svojstvima glagola i priloga. Glagole, priloge i glagolske priloge definiram naročito
sa semantičkog gledišta.
Dalje se u svojoj radnji bavim morfologijom glagolskih priloga i tvorbom riječi, a to
na dva načina promatranja – istražujem kako se oblici glagolskih priloga tvore te kako
sudjeluju kao osnovne riječi novih tvorenica. Dalje analiziram sintaksu glagolskih priloga. U
ovome kontekstu pišem o službama glagolskih priloga i njihovih tvorenica u okviru
rečeničnoga ustrojstva. U ovom ću poglavlju opisati sintaktičko značenje glagolskih priloga te
njihovu službu i funkciju u okviru cjeline gramatičkoga ustrojstva rečenice.
U svome izlaganju polazim poglavito od gramatike Hrvatska gramatika Eugenije
Barić1 te ga dalje dopunjujem naročito gramatikama Gramatika hrvatskoga jezika2,
Gramatika hrvatskkoga jezika za gimnazije i visoka učilišta3 i Gramatika i stilistika
hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika.4 Češki lingvistički pogled zastupljen je u
gramatikama Česká mluvnice5, Stručná mluvnice česká6 i Příruční mluvnice češtiny7.
Svoja saznanja apliciram u praktičnome dijelu rada gdje istražujem pojavu glagolskih
priloga u suvremenoj hrvatskoj književnosti te načine njihovih prevoda. Za ovo istraživanje
1 BARIĆ, Eugenija A KOL.: Hrvatska gramatika. Zagreb 1997.2 TEŽAK, Stjepko – BABIĆ, Stjepan: Gramatika hrvatskoga jezika. Priručnik za osnovno jezično obrazovanje. Zagreb 2005. 3 SILIĆ, Josip – PRANJKOVIĆ, Ivo.: Gramatika hrvatskkoga jezika za gimnazije i visoka učilišta. Zagreb 2005.4 MARETIĆ, Tomislav: Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika. Zagreb 1931. 5 HAVRÁNEK, Bohuslav – JEDLIČKA,Alois: Česká mluvnice. Praha 1981.6 HAVRÁNEK, Bohuslav – JEDLIČKA, Alois.: Stručná mluvnice česká. Praha 2002.7 GREPL, Miroslav A KOL.: Příruční mluvnice češtiny. Praha 2003.
- 6 -
izabrala sam novelu Antuna Šoljana Kratki izlet. Na češkome se jeziku pojavila ova novela u
dvama prijevodima, 1978. godine ju je preveo Viktor Kudělka, onda 2005. godine Dušan
Karpatský. Polazit ću od obaju čeških prijevoda metodom usporedbe s tekstom originala.
Postavit ću kriterije uglavnom što glagolski prilog izražava, koji je član rečeničnoga
ustrojstva, kako se glagolski prilog prošli i sadašnji razlikuju po funkciji, koliko često se u
češkim prevodima javljaju glagolski prilozi u usporedbi s hrvatskim originalom, koji su
mogući alternativni načini prevoda glagolskih priloga na češki, kako mijenjaju strukturu
rečenice odnosno značenje radnje glagolskih priloga. Također želim istražiti koliko se češće
na češkome javljaju riječi koje su od glagolskih priloga nastale te koji su im ekvivalentni
izražaji u originalnome tekstu.
- 7 -
TEORIJSKI DIO
1. Definicije pojmova
Glagoli
Glagoli, češki slovesa, promjenljiva su vrsta riječi. Po definiciji Antoina Meilleta
označuju procese – radnju koja se vrši, stanje u kojemu se subjekt nalazi i zbivanje. Tako se
po kriteriju značenja razlikuju glagoli radnje, stanja i zbivanja. Razlika među ovima trima
semantičkim vrstama glagola počiva u karakteru djelovanja subjekta na radnji, znači u mjeri
njegove volje.8
Glagoli radnje su oni glagoli koji se odnose na subjekt koji njihovu radnju svjesno
vrši.9
Pedeset godina povijest su pisali pobjednici, spomenik pokazuje i općedruštveno
vrednovanje nečije smrti.
Glagoli su radnje na hrvatskome jeziku na primjer: pisati, čistiti, ići, urediti, vući,
pjevati, plivati, slikati ili kuhati.
Također glagoli zbivanja označuju da se nešto događa, ali za razliku od glagola radnje
prikazuju događanja koja nisu uvjetovana voljom nego su uzrokom prirodne sile.10 Na
primjer:
Sestra je zadrhtala od straha.
Drvo raste.
Dalje među glagole zbivanja uvršćujemo na primjer: bolovati, umrijeti, ostarjeti,
narasti, smršaviti se, jačati se, ozepsti, i dalje glagole koji izražavaju osjećaje i emocije kao
veseliti se, obradovati se, jecati, začuditi se, plašiti se ili žaliti. Glagoli zbivanja mogu izricati
također prirodna zbivanja, na primjer daniti se, puhati, cvasti, venuti, šumjeti, nastajati ili
naoblačiti se.
8 Usp. SIMEON, Rikard: Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva. Zagreb 1969, s. 401.9 Usp. BARIĆ, E. A KOL.: Hrvatska gramatika, s. 222, SILIĆ, J. – PRANJKOVIĆ, I.: Gramatika, s. 39 i TEŽAK, S. – BABIĆ, S.: Gramatika, s. 137.10 Usp. BARIĆ, E. A KOL.: Hrvatska gramatika, s. 222, SILIĆ, J. – PRANJKOVIĆ, I.: Gramatika, s. 39 i TEŽAK, S. – BABIĆ, S.: Gramatika, s. 137.
- 8 -
Glagoli radnje i glagoli zbivanja implicitno sadržavaju razvoj, zato ih nazivamo
također razvojni ili evolutivni glagoli.11 Osim po mjeri volje možemo ove glagole razdijeliti i
po kriteriju vrste radnje. Tako razlikujemo kreativne, transformativne i kurzivne glagole.
Kreativni glagoli označuju tvorbenu činost kojom nešto nastaje (na primjer graditi,
izraditi, plesti). Transformativni glagoli označuju radnju koja mijenja stvarnost koja već
postoji (očistiti, nasjeckati, popraviti, obojiti) i kurzivni glagoli označuju radnju koja se vrši
ili zbiva uz promjenu mjesta.
Glagoli su stanja, za razliku od razvojnih, statični glagoli; označuju stanje u kojem se
subjekt nalazi i ne sadržavaju razvoj.12 Ovi glagoli mogu prikazovati na primjer boje subjekta
(zelenjeti se, plavjeti se), boravljenje (postojati, ljetovati), mirovanje (mirovati, šutjeti),
položaj tijela (sjediti, ležati), stanje svijesti (bdjeti, spavati), volju ili nuždu (morati, željeti).
Budući da prikazuju samo bivanje u stanju, ne dolazak do ovoga stanja koje traje,13 ovi su
glagoli samo nesvršenoga vida.
Glagoli koji uzrokuju stanje zovu se učinski (faktitivni) glagoli. Oni su glagoli radnje.
bijeliti → bijeljeti se
sjesti → sjediti
Za razliku od faktitivnih glagola mogu se glagoli stanja opisati glagolom biti. Na
primjer bijeljeti se znači biti bijel ili sjediti znači biti u sjedećem položaju.
U okviru glagola stanja i zbivanja razlikujemo još posebnu skupinu glagola. To su
medijalni glagoli.14 Njihovi se procesi odvijaju bez volje vršitelja. Od glagola zbivanja tamo
uvršćujemo sve koji ne označuju prirodna zbivanja. Od glagola stanja to su na primjer voljeti,
željeti, morati, postojati.
Radnja koju glagoli izriču može se svršavati na različite načine. Po karakteru trajanja
radnje razlikujemo neprekidne, učestale i trenutne glagole.15
Neprekidni ili durativni glagoli izriču radnju koja može neprekidno trajati. S obzirom
na ovu osobinu mogu biti neprekidni glagoli samo nesvršeni. Neprekidni su glagoli na primjer
11 Usp. BARIĆ, E. A KOL.: Hrvatska gramatika, s. 222.12 Usp. BARIĆ, E. A KOL.: Hrvatska gramatika, s. 223, SILIĆ, J. – PRANJKOVIĆ, I.: Gramatika, s. 39 i TEŽAK, S. – BABIĆ, S.: Gramatika, s. 138.13 Usp. na primjer glagole spavati i zaspati.14 Usp. BARIĆ, E. A KOL.: Hrvatska gramatika, s. 223.15 Ibid, s. 223.
- 9 -
spavati, čitati ili govoriti. Od ove vrste glagola se najčešće tvore oblici glagolskog priloga
sadašnjega.
Učestali ili iterativni glagoli označuju radnju koja se prekida i opet nastavlja. Mogu
biti svršeni (kao na primjer poizginuti, ispogledavati, pozatvarati) i nesvršeni (izgovarati,
odlijetati, odnositi, zatvarati). Neki od nesvršenih glagola mogu biti istodobno i neprekidni.
Znači da mogu izricati i radnju koja traje i radnju koja se pravilno ponavlja. Na primjer:
Upravo dolazi moj brat.
Moja prijateljica dolazi svaki dan.
Trenutni glagoli označuju radnju koja se događa u vrlo kratkome trenutku, na primjer
jurnuti, maknuti, pasti ili skočititi.
Po načinu radnje možemo pak glagole razlikovati po kriteriju postupnosti ili
obuhvaćanja cijelog procesa, početka ili konca, usporedbe (deminutivni, augmentativni i
majorativni glagoli), intenziteta ili dovoljnosti.16
Glagole karakteriziraju kategorije lica, broja, vremena, načina, stanja, vida,
povratnosti, prijelaznosti, rekcije i valentnosti.
U jednini i množini razlikujemo tri lica. Glagoli sa svojstvom mijenjanja po licima
zovu se sprezivi.17 Među njima postoje i tzv. bezlični glagoli koji se ne vežu uz vršitelja
radnje i imaju samo oblik 3. lica jednine. Također od njih je moguće tvoriti glagolske priloge
(pr. grmeći, kišeći); ovi prilozi ipak u kontekstu ne daju smisla.
Glagoli izriču radnju, stanje ili zbivanje u trima vremenskim ravnima – sadašnjosti,
prošlosti i budućnosti. Prikazovati mogu i radnju pretprošlu, predbuduću ili svevremenost. U
hrvatskome razlikujemo sedam glagolskih vremena: prezent, futur I, futur II, perfekt, aorist,
imperfekt i pluskvamperfekt,18 u češkome prezent, futur i prošlo vrijeme.19
Po kriteriju glagolskog vida razlikujemo svršene i nesvršene glagole.20 Svršeni glagoli
prikazuju već izvršenu ostvarenu radnju. Njezin proces više ne traje. Ovi su glagoli na primjer
stići, zašutjeti, mahnuti, gurnuti ili sići. Za razliku od nesvršenih glagola radnja im se vrši
16 Ibid, s. 224.17 V. također poglavlje Tvorba glagolskog priloga sadašnjega.18 Usp. SILIĆ, J. – PRANJKOVIĆ, I.: Gramatika, s. 58, BARIĆ, E. A KOL.: Hrvatska gramatika, s. 232 i TEŽAK, S. – BABIĆ, S.: Gramatika, s. 144.19 Usp. HAVRÁNEK, B. – JEDLIČKA,A.: Česká mluvnice, s. 248.20 Usp. TEŽAK, S. – BABIĆ, S.: Gramatika, s. 139, SILIĆ, J. – PRANJKOVIĆ, I.: Gramatika, s. 48 i BARIĆ, E. A KOL.: Hrvatska gramatika, s. 225.
- 10 -
samo u prošlosti ili u budućnosti. Ne mogu izricati sadašnjost jer radnja koja u sadašnjosti
traje nije izvršena.
Nesvršeni glagoli označuju radnju koja je u procesu, u tijeku izvršavanja ili već
izvršenu radnju koja se ponavlja, primjerice:
Stric gradi kuću.
Na svoj novi posao dolazit ću svako jutro u pola sedam.
Dok prva rečenica znači trenutno vršenje radnje u sadašnjosti, druga prikazuje radnju
koja će se u budućnosti redovito dešavati.
Navedeni primjeri svršenih glagola imaju ove vidske parnjake: stizati, šutjeti, mahati,
gurati i silaziti.
U hrvatskome se jeziku razlikuju četiri načina: indikativ, imperativ, kondicional i
optativ.
Posebnu skupinu glagola tvore povratni glagoli.21 To su glagoli koji uza se imaju
povratnu zamjenicu se. Treba ipak dodati da nisu svi glagoli s ovom zamjenicom povratni.22 U
okviru povratnih glagola razlikujemo prave povratne glagole (Vršitelj njihove radnje vrši
radnju sam na sebi. Primjer su glagoli počešljati se, spremiti se, vidjeti se, tuširati se.),
recipročne glagole (Radnju vrši više subjekata jedan na drugome ili jedan prema drugome, na
primjer Pružili su si ruke. Dogovorili su se. Pogledali smo se.) i neprave povratne glagole (To
su svi ostali povratni glagoli. Njihovo značenje može biti različito.).23
Prilozi
Prilozi, češki příslovce, nepromjenljiva su vrsta riječi. Njihova je služba određivati
bližu oznaku, najčešće okolnost pod kojom se vrši radnja, stanje ili zbivanje glagola.24 Tako
označuju mjesto (Pomaknuli su se naprijed. Projeli okolo.), vrijeme (Doći ću ujutro. Vzápětí
se přihnala průtrž mračen.), način (Znam to bolje nego ti. Vyhlíží tajemně.), uzrok
(Bezrazložno se naljutio. Proč to učinil?), posljedicu (Došli smo uzalud. Marně čeká na
21 Usp. BARIĆ, E. A KOL.: Hrvatska gramatika, s. 231, SILIĆ, J. – PRANJKOVIĆ, I.: Gramatika, s. 40 i TEŽAK, S. – BABIĆ, S.: Gramatika, s. 141.22 Ova se zamjenica veže također uz pasivne oblike ili bezlične konstrukcije, primjerice dani se, u polju se žanje i kosi ili može se kad se hoće.23 Usp. BARIĆ, E. A KOL.: Hrvatska gramatika, s. 231.24 Usp. TEŽAK, S. – BABIĆ, S.: Gramatika, s. 157, BARIĆ, E. A KOL.: Hrvatska gramatika, s. 273 i SILIĆ, J. – PRANJKOVIĆ, I.: Gramatika, s. 241.
- 11 -
změnu situace.), količinu (Donos mi puno jagoda. Je to příliš vysoké.), istinitost (Stvarno sam
ga vidio. Co se skutečně stalo?), sumnju (Navodno su otputovali. Přijde prý také.),
ograničenost (Samo mi smo se vratitli. Jedině tímto způsobem dosáhneme cíle.) ili isticanje
(Baš smo zadavoljni. Silné firmy může krize dokonce posílit.).25 Mogu također izražavati
stupanj osobine (primjerice Bio je dovoljno svjež da nastavi put. Je to velmi snadné.).26
Prilozi ipak također određuju rekciju. Ovu pojavu možemo opaziti u nekim
količinskim prilozima, na primjer puno posla – hodně práce ili malo vremena – málo času. I u
ovome slučaju ipak prilozi semantički dopunjuju imenice odnosno pridjeve.27
Glagolski prilozi
Glagolski prilog, češki přechodník ili transgresiv, ima u slavenskim jezicima širok
značaj. U najširem smislu ovim pojmom označujemo vrstu participa i prilog izveden od
glagola. Najnovija hrvatska gramatička terminologija koristi termin glagolski prilog za
zamjenu starijih termina particip, gerund i gerundij. U užem smislu znači glagolski prilog
glagolski oblik koji izražava dodatnu radnju koja prati drugu, osnovnu, radnju.28
Glagolski prilozi karakteriziraju se svojstvima glagola i priloga. Stvoreni od glagola
zadržavaju kategoriju glagolskoga vida i prijelaznost, odnosno neprijelaznost i na poseban
način označuju radnju. Označujući radnju vežu se uz subjekt rečenice (isto kao glagoli u
određenome obliku) te se s njime (u češkome jeziku) slažu u broju i djelomice u rodu.29 U
hrvatskome nema ove pojave, tamo su glagolski prilozi poput priloga o ovim kategorijama
neovisni te se po njima ne mijenjaju ostajući samo u jednome obliku.
Leksičko je značenje glagolskih priloga u oba jezika istovjetno sa značenjem glagola
od kojeg su nastali tvorbom riječi.30 Poput priloga stoje uz glagol označujući okolnosti u
kojima se odvija glagolska radnja (u ovome slučaju glagolska radnja predikata rečenice), što
je i njihova funkcija. Tako prikazuju radnju, stanje ili zbivanje, slično kao glagoli, ali kao
okolnost. Primjerice:
Strane jezike možemo učiti na primjer čitajući knjige ili vijesti.
25 Usp. TEŽAK, S. – BABIĆ, S.: Gramatika, s. 160, BARIĆ, E. A KOL.: Hrvatska gramatika, s. 273 i SILIĆ, J. – PRANJKOVIĆ, I.: Gramatika, s. 241.26 Usp. BARIĆ, E. A KOL.: Hrvatska gramatika, s. 274.27 Usp. HAVRÁNEK, B. – JEDLIČKA, A.: Česká mluvnice, s. 261.28 Usp. SIMEON, R.: Enciklopedijski rječnik , s. 407.29 Usp. HAVRÁNEK, B. – JEDLIČKA, A.: Česká mluvnice, s. 260.30 Usp. SIMEON, R.: Enciklopedijski rječnik , s. 407.
- 12 -
Slegavši ramenima krenuo je na posao.
Tyto stromy, děl ukláněje se, jsou pouhá pláňata a nenesou ovoce.
Isto se slažu po značenju s glagolima u vrsti radnje prikazujući tvorbu,
preobličenje ili kretanje, primjerice:
Izrađujući lonac gledala je kako to rade ostali.
Ispravljajući greške drugima sami mnogo naučite.
Dolazeći autoputom iz Brna i Čeških Budjejovica pratite smjer centar.
Poput medijalnih glagola označuju glagolski prilozi medijalnog značenja31
procese koji se dešavaju neovisno o volji vršitelja radnje izrečene predikatom.32 Na
primjer:
Želeći postići svoj cilj radila je za to sve što je bilo moguće.
Također glagolski prilozi izražavaju (isto kao glagoli) osim aktivne tvorbe i povratnu
tvorbu (na primjer vraćajući knjigu prema vraćajući se u grad, vraceje knihu prema vraceje se
do města).33 Zadržavaju i rekciju glagola, na primjer glagolskome sintagmemu čitati knjigu
odgovara priložni sintagmem čitajući knjigu u kojem ostaje akuzativna rekcija. Isto nalazimo
u češkim ekvivalentima číst knihu i čta knihu. Slično je i u primjeru sintagmema s dativnom
rekcijom veseliti se gostima i veseleći se gostima ili věřit slibům i věříc slibům. Glagolski
prilozi također su isto kao glagoli odredivi prilozima (na primjer često govoriti i često
govoreći ili neizmjerno se radovati i neizmjerno se radujući, češki často hovořit i často
hovoříc, nesmírně se radovat i nesmírně se radujíce).
Glagolski prilog sadašnji ili particip prezenta, češki přechodník přítomný, glagolski je
oblik koji izražava radnju koja se odvija istovremeno uz radnju izrečenu ličnim glagolskim
oblikom.34 Tako može biti u odnosu suvremenosti sa sadašnjom, prošlom ili budućom
radnjom.
I videći milostivu na me onu s kom u magnutje oka morsku pučinu prošal bih.
Hle, větvoví a vysoký sloupec rtuti, jež se zdvíhá a opět klesá, připomínajíc
oddech spáče.
Také se mrzela vidouc, že se chléb při krájení nerovná.
31 Termin preuzet iz: SIMEON, R.: Enciklopedijski rječnik, s. 403.32 Usp. BARIĆ, E. A KOL.: Hrvatska gramatika, s. 224. 33 Usp. SIMEON, R.: Enciklopedijski rječnik , s. 408.34 Tj. glagolskim oblikom s oznakom lica, broja i vremena.
- 13 -
Bude házet proutky, dívaje se za nimi.
U češkome je također moguće koristiti glagolski prilog sadašnji za izricanje
prijevremenosti buduće radnje. U ovome slučaju ima poseban naziv – glagolski prilog budući,
češki přechodník budoucí.35 Tvori se pomoću sufikasa glagolskoga priloga sadašnjega od
glagola svršenog vida.36 Njegovo je korištenje veoma rijetko i arhaično. Primjerice:
Vyslechnouc mou obranu, rozsuď, matko.
U hrvatskome jeziku glagolski prilog sadašnji koristi se češće u usporedbi s češkim
gdje je njegovo korištenje jako rijetko jer se danas smatra arhaičnim te tako i stilski
obilježenim. Zato se umjesto glagolskog priloga sadašnjega na češkome obično koristi drugi
glagolski oblik ili surečenica. Više ću se tome posvetiti u praktičnom dijelu ovoga rada. Kako
navodi Česká mluvnice37 u češkome se glagolski prilozi sadašnji javljaju samo u pismenoj
formi, najčešće u lijepoj književnosti.38
Glagolski prilog prošli ili particip perfekta I, češki přechodník minulý, glagolski je
oblik koji izražava radnju svršenu neposredno prije početka radnje uz koju se veže.39 Ova
radnja može se odvijati u prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti.
Djevojčica je roditeljima ispričala kako je školski kolega D.K. došavši do stola u
kafiću gdje je sjedila s prijateljicama pokazao sitan novac.
Pročitavši ove žalopojke od Renaulta, pitam se, zašto se oni nisu javili na natječaj, ili
se jesu pa nisu dobili?
Šla tady a přišedši sbírala klasy na poli za ženci.
A přišedši, trvá od jitra až dosavad, kromě že na chvilku doma pobyla.40
U suvremenom češkom jeziku ovaj se prilog uopće ne koristi i veoma je stilski
obilježen. Isto kao glagolski prilog sadašnji možemo ga naći samo u pismenoj formi, obilježje
je višega umjetničkog te stručnog stila.41 Njihova je služba kondenzirati sadržaj radnje.
35 Usp. HAVRÁNEK, B. – JEDLIČKA, A.: Česká mluvnice, s. 261.36 Ibid, s. 260.37 HAVRÁNEK, Bohuslav – JEDLIČKA, Alois: Česká mluvnice. Praha 1981.38 Usp. HAVRÁNEK, B. – JEDLIČKA, A.: Česká mluvnice, s. 261.39 Usp. GREPL, M.: Příruční mluvnice, s. 337.40 Glagolski prilog přišedši izražava u svakome od navedenih slučajeva drugo značenje. Dok se radnja glagolskog priloga u prvome slučaju veže uz prošlu radnju, u drugome se slučaju veže uz sadašnjost.41 Ibid, s. 337
- 14 -
Većina glagolskih priloga korištenih u češkome posebne su vrste. To su takozvani
skamenjeni oblici (češki ustrnulé přechodníky). Javljaju se samo u obliku jednine, većinom su
muškoga roda i ne slažu se sa subjektom rečenice. Ovi glagolski prilozi postaju prijedlozi ili
prilozi.42
Glagolski prilozi i trajanje radnje
Budući da neprekidni glagoli prikazuju (isto kao glagolski prilog sadašnji) radnju koja
neprestano traje, mogu od ovih oblika glagola nastajati samo oblici glagolskog priloga
sadašnjega.43 Na primjer:
Ana sluša glazbu.
Ana se odmara slušajući glazbu.
Slično s obzirom na narav trenutnih glagola mogu ovi glagoli tvoriti oblike samo
glagolskog priloga prošloga.
Marko je skočio kroz potok.
Skočivši kroz potok nastavio je trčati.
Učestali glagoli označuju radnju koja dopušta i svršene i nesvršene oblike. Zato mogu
radnju učestalih glagola izricati prošli i sadašnji glagolski prilozi, na primjer:
Udarajući kladivom u klinac radio je buku.
Preskočivši sve prepreke dotrčao je do cilja.
2. Tvorba riječi
Oblici glagolskih priloga i njihova tvorba
Glagolski oblici mogu biti tvoreni jednom riječju ili više riječi. Po ovom kriteriju
dijelimo ih na jednostavne, sindetske ili nesložene (to su svi glagolski oblici jedne riječi) i
perifrastičke ili složene (znači glagolske oblike više riječi).44 Oba su glagolska priloga u oba
jezika jednostavna.
42 V. također poglavlje Tvorba riječi od glagolskih priloga.43 Usp. BARIĆ, E. A KOL.: Hrvatska gramatika,s. 223.44 Usp. BARIĆ, E. A KOL.: Hrvatska gramatika, s. 229, SILIĆ, J. – PRANJKOVIĆ, I.: Gramatika, s. 58 i TEŽAK, S. – BABIĆ, S.: Gramatika, s. 145.
- 15 -
Oblici glagolskog priloga prošlog i sadašnjeg u hrvatskome u oba su slučaja
nesprezivni.45 To znači da su bez oznake lica te da za njih ne vrijedi mijenjanje glagola po
licu, broju, vremenu ni načinu. Imaju samo kategoriju glagolskog vida i svojstvo prijelaznosti
ili neprijelaznosti.46
Hvaleći svoje učenike, nastavnici su govorili o njihovnim uspjesima.
Pohvalivši svoje učenike, nastavnici su nastavili predavati.
Dogovarajući se o poslu, sjedili su u velikoj radionici.
Prva rečenica sadrži glagolski prilog sadašnji nesvršeni, prijelazni. Prijelazan je i
glagolski prilog prošli svršeni u drugoj rečenici. Treća je rečenica primjer neprelaznoga
glagolskog priloga.
Ni u češkome jeziku ne izražavaju glagolski prilozi sva gramatička značenja te ih zato
češka lingvistika svrstava u infinitivne glagolske oblike.47 Ipak su češki oblici glagolskih
priloga eksplicitniji od hrvatskih. Isto kao na hrvatskome izražavaju češki oblici glagolski vid,
prijelaznost, odnosno neprijelaznost stanje i vrijeme, ali za razliku od hrvatskoga imaju
oznaku roda i broja.48 Primjer vidimo u sljedećim rečenicama:
Za nimiž v druhém orduňku šel jiný mládenec nesa kříž stříbrný perlami pěkně
ozdobený.
Dítě poběží domů nesouc hračku.
Pastýři se blížili k jesličkám nesouce dary.
Glagolski prilozi tvore se sufiksalnom tvorbom, u hrvatskome pomoću priložnih
sufikasa.49 To su sufiksi koji sudjeluju u tvorbi priloga, u ovom slučaju radi se o sufiksima -ći,
-vši, -avši, -v i -av.50
45 Za nesprezivne glagolske oblike koriste se također pojmovi nelični, imenski ili infinitivni glagolski oblici.46 To su kategorije koje opisuju glagole kao riječi, a ne njihove oblike, što opisuju kategorije lica, broja, vremena i načina.47 Usp. HAVRÁNEK, B. – JEDLIČKA, A.: Stručná mluvnice, s. 48.48 Usp. HAVRÁNEK, B. – JEDLIČKA,A.: Česká mluvnice, s. 260.49 Usp. BARIĆ, E.: Hrvatska gramatika, s. 294.50 Usp. BARIĆ, E. A KOL.: Hrvatska gramatika, s. 244 i 245, SILIĆ, J. – PRANJKOVIĆ, I.: Gramatika, s. 93 i 94 i TEŽAK, S. – BABIĆ, S.: Gramatika, s. 152.
- 16 -
Oblici glagolskog priloga sadašnjeg proizlaze iz prezentske osnove osnovne riječi.51
Osnovna riječ može biti u ovome slučaju samo nesvršeni glagol.
Prezentsku osnovu većine glagola dobivamo od oblika 3. lica množine prezenta
odbacivanjem njegova nastavka.52
vidjeti → vid-e
mljeti → melj-u
vući → vuk-u
čitati→ čit-aju
Oblici glagolskog priloga prošlog imaju infinitivnu osnovu. Infinitivnu osnovu
dobivamo od infinitiva glagola odbacivanjem infinitivnog nastavka –ti.53
raditi → radi-
mljeti → mlje-
vidjeti → vidje-
čitati→ čita-
Glagoli prve vrste osim glagola 5. i 6. razreda imaju jednaku formu prezentske i
infinitivne osnove.54 Među njih ubrajamo primjerice glagole plesti, gristi ili grepsti.55 Jednaku
formu osnova imaju i glagoli na –ći.56
Tvorba glagolskog priloga sadašnjega
Glagolski prilog sadašnji u hrvatskome jeziku tvori se od oblika 3. lica množine
prezenta nesvršenih glagola sufiksalnom tvorbom, tj. dodavanjem nastavka -ći odnosno
dodanjem nastavka -ući ili -eći prezentskoj osnovi.57
tući → tuku → tukući51 Usp. SILIĆ, J. – PRANJKOVIĆ, I.: Gramatika, s. 41 i BARIĆ, E. A KOL.: Hrvatska gramatika, s. 234.52 Usp. BARIĆ, E. A KOL.: Hrvatska gramatika, s. 234 i TEŽAK, S. – BABIĆ, S.: Gramatika, s. 145.53 Usp. TEŽAK, S. – BABIĆ, S.: Gramatika, s. 145 i BARIĆ, E. A KOL.: Hrvatska gramatika, s. 234.54 Usp. BARIĆ, E. A KOL.: Hrvatska gramatika, s. 234.55 Primjeri uzeti iz: TEŽAK, S. – BABIĆ, S.: Gramatika, s. 142 i SILIĆ, J. – PRANJKOVIĆ, I.: Gramatika, s. 42. Podijeljenje glagola prve vrste u razrede se u hrvatskim gramatikama razlikuje. Dok Gramatika hrvatskoga jezika (TEŽAK, S. – BABIĆ, S.: Gramatika hrvatskoga jezika. Zagreb 2005.) ubraja glagol grepsti u drugi razred, Hrvatska gramatika ga navodi u trećem razredu i Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta u prvom razredu. Slično je kod glagola gristi koji je prema Gramatici hrvatskoga jezika te Gramatici hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta smatran glagolom prve vrste, prema Hrvatskoj gramatici glagolom druge vrste.56 Usp. TEŽAK, S. – BABIĆ, S.: Gramatika, s. 145.57 Usp. SILIĆ, J. – PRANJKOVIĆ, I.: Gramatika, s. 93, TEŽAK, S. – BABIĆ, S.: Gramatika, s. 152 i BARIĆ, E. A KOL.: Hrvatska gramatika, s. 244.
- 17 -
živjeti → žive → živeći
razumjeti → razumiju → razumijući
biti → budu→ budući
Postoji ipak iznimka, glagloski prilog budući koji je tvoren od svršenog oblika glagola
biti – budu.58
Nepravilno se tvori glagolski oblik glagola htjeti:59
htjeti → hoće→ hoteći
Rječnik hrvatskoga jezika navodi i oblik htijući.60
Većina glagola zadržava u obliku glagolskog priloga sadašnjeg naglasak 3. lica
množine prezenta, jer je naglasak sastavni dio osnove oblika glagolskih priloga.61
bàcati → bàcajū→ bàcajūći
zvȁti → zòvū→ zòvūći
Tvorba glagolskog priloga sadašnjeg može zabilježiti i promjenu naglaska, a to kod
glagola tipa pisati.62
písati → pîšu → píšući
Glagoli s dugouzlaznim naglaskom u infinitivu, a dugosilaznim u istom slogu 3. lica
množine prezenta imaju u prilogu sadašnjem dubletne forme naglašavanja jer mogu
preuzimati naglasak infinitiva i oblika prezenta.63
hváliti → hvâlē → hvâlēći i hválēći
mlátiti → mlâtē → mlâtēći i mlátēći
Oblici glagolskih priloga mogu imati i formu završenu na -ć.64 Ovaj se nastavak smatra
krnjim nastavkom od -ći ili –će, što je u starome hrvatskome jeziku bio alomorf nastavka -ći.
58 Usp. MARETIĆ, T.: Gramatika, s. 194 i TEŽAK, S. – BABIĆ, S.: Gramatika, s. 152.59 Usp. BARIĆ, E. A KOL.: Hrvatska gramatika, s. 244, i TEŽAK, S. – BABIĆ, S.: Gramatika, s. 152.60 ANIĆ, Vladimir: Rječnik hrvatskoga jezika. Zagreb 1994, s. 256.61 Usp. SILIĆ, J. – PRANJKOVIĆ, I.: Gramatika, s. 41, Usp. BARIĆ, E. A KOL.: Hrvatska gramatika, s. 244.62 Usp. SEDLÁČEK, Jan: Stručná mluvnice srbocharvátštiny. Praha 1989, s. 186. Hrvatska gramatika navodi dvije mogućnosti naglašavanja ovih glagola te tako dopušta dubletne forme glagolskog priloga sadašnjeg- píšući i pîšući, v. s. 244.63 Usp. BARIĆ, E.. A KOL.: Hrvatska gramatika, s. 244.64 Usp. MARETIĆ, T.: Gramatika, s. 194, i BARIĆ, E. A KOL.: Hrvatska gramatika, s. 633.
- 18 -
Nastavak -ć javlja se u primjerima hiteć, propovijedajuć ili vezuć i nalazi se samo u
dijalektima i narodnim pjesmama.
Glagolski prilog sadašnji uvijek je nesvršenog vida jer označuje radnju koja traje, dok
se druga svršava ili događa. Zato može biti tvoren samo od neprekidnih ili učestalih glagola, a
nikada ne od trenutnih.
Glagolski prilog sadašnji u češkome tvori se također od prezentske osnove
dodavanjem sljedećih nastavaka: -e (za jedninu muškog roda), -íc (za jedninu ženskog i
srednjeg roda), -íce (za množinu) -eje, -ejíc, -ejíce, -aje, ajíc, -ajíce ili -a, -ouc, -ouce.65
Uporaba konkretne vrste nastavaka ovisi o nastavku trećega lica množine. Ako je ovaj
nastavak –ou, izvedeni glagolski prilog dobiva nastavke -a, -ou, -ouce. Ako je nastavak –í,
glagolski prilog ima nastavke -e, -íc, -íce. Završavaju li glagolski oblici na -ejí/-ají, glagolski
prilozi dobivaju nastavke -eje/-aje, -ejíc/-ajíc, -ejíce/-ajíce.
Prezentsku osnovu glagola dobivamo isto kao u hrvatskome – odbacivanjem nastavka
trećega lica množine u prezentu, primjerice:
nes-ou → nes → nesa, nesouc, nesouce
kryj-í → kryj → kryje, kryjíc, kryjíce
děl-ají → děl→ dělaje, dělajíc, dělajíce
Iznimku tvori na primjer glagol říkat kojemu odgovaraju oblici řka, řkouc, řkouce.
Tvorba glagolskog priloga prošloga
Glagolski prilog prošli u oba se jezika tvori sufiksalnom tvorbom, u hrvatskome od
infinitivne osnove kojoj se dodaju nastavci -vši ili -avši.66
Obično se glagolski prilog prošli tvori od svršenih glagola, ipak možemo zabilježiti
primjere nastale od nesvršenoga (imavši, čekavši, govorivši).67
Nastavak -vši dodaje se infinitivnoj osnovi koja svršava na otvoreni slog.68
napisati → napisavši
uzeti → uzevši
65 Usp. HAVRÁNEK, B. – JEDLIČKA, A.: Česká mluvnice, s. 262.66 Usp. TEŽAK, S. – BABIĆ, S.: Gramatika, s. 152, BARIĆ, E. A KOL.: Hrvatska gramatika, s. 245 i SILIĆ, J. – PRANJKOVIĆ, I.: Gramatika, s. 94.67 Usp. MARETIĆ, T.: Gramatika, s. 195, BARIĆ, E. A KOL.: Hrvatska gramatika, s. 245.68 Usp. TEŽAK, S. – BABIĆ, S.: Gramatika, s. 152, BARIĆ, E. A KOL.: Hrvatska gramatika, s. 245 i SILIĆ, J. – PRANJKOVIĆ, I.: Gramatika, s. 94.
- 19 -
gurnuti → gurnūvši
Nastavak -āvši se dodaje kada infinitivna osnova svršava na suglasnik.
doći → došavši
leći → legavši
reći → rekavši
Umjesto nastavka -vši ili -āvši mogu dolaziti i nastavci -v ili -av. Za sufiksalnu tvorbu
vrijede ista pravila kao kod nastavaka -vši i -avši. 69
vidjeti → vidjev
reći → rekav
doznati → doznav
uzeti → uzev
Korištenje ovih nastavaka stilski je obilježeno. Možemo ih pronaći na primjer u
djelima starije književnosti. Javljaju se u tvorbi Vuka Stefanovića Karadžića, Milorada
Popovića Šapčanina, Franciska Ivakovića i naročito u prevodu Staroga zavjeta Đure
Daničića.70 Zanimljivo je u ovome kontekstu opaziti kako Daničić po svojem pravilu ove
oblike koristi samo uz imenice muškoga roda dok uz imenice ženskoga i srednjega roda
navodi oblike s nastavkom -vši. U njegovoj uporabi nalazimo dakle sličnost s češkim
sistemom.
I u oblicima glagolskog priloga prošloga može doći do promjene naglaska. Najčešće je
pozicijsko duženje.71 Ova je pojava karakteristična za tvorbu pomoću nastavka -vši koji slijedi
otvornik. Ako infinitivna osnova završava na otvornik, ovaj otvornik u obliku glagolskog
priloga prošloga dobiva dužinu bez obzira na to je li naglašen. Kratki se naglasci koji
prethode sufiksu -vši mijenjaju na duge. Ovo je duženje fonetski motivirano i uvjetovano
skupom suglasnika koji slijede otvornik od kojih je prvi sonorni.72 Ova se pojava vidi kod
glagola tipa znati.
znȁti → znâvši
69 Usp. TEŽAK, S. – BABIĆ, S.: Gramatika, s. 152, SILIĆ, J. – PRANJKOVIĆ, I.: Gramatika, s. 94 i BARIĆ, E. A KOL.: Hrvatska gramatika, s. 245.70 Usp. MARETIĆ, T.: Gramatika, s. 195.71 SEDLÁČEK, Jan: Stručná mluvnice srbocharvátštiny. Praha 1989, s. 187.72 Ibid, s. 29.
- 20 -
Slična je promjena ako sufiks -vši slijedi kratki nenaglašeni samoglasnik. Ovaj
samoglasnik dobiva dužinu ostajući nenaglašen.73
báciti → bácīvši
kázati → kázāvši
trȅsnuti → trȅsnūvši
Osim ovog mijenjanja rijetko se pojavljuje i premještenje naglaska ili njegovo
kraćenje, primjerice:
dóći → dòšāvši
Osnovne riječi glagolskom prilogu prošlome mogu biti, za razliku od priloga
sadašnjega, nesvršeni i svršeni glagoli. Češće se ipak tvori od svršenih glagola. Primjerice:
Takvu tradiciju franjevci su donijeli sa sobom došavši na ove ispaćene hrvatske
prostore.
Hrvati su dolazivši na ove prostore u VII. stoljeću prije svega tražili tzv. svete točke.
Također u češkome tvori se glagolski prilog prošli od nesvršenih glagola. Njegova se
osnova ne dobiva od infinitiva nego od glagolskog pridjeva radnoga odbacivanjem nastavka.74
Osnovi se dodaju nastavci -v (za jedninu muškoga roda), -vši (za jedninu ženskoga i srednjega
roda) i -vše (za množinu) ako osnova završava na samoglasnik, odnosno -ø (za muški rod), -ši
(za ženski i srednji rod), -še (za množinu), primjerice:
vynes-l → vynes → vynes, vynesši, vynesše
zača-l → zača → začav, začavši, začavše
Tvorba riječi od glagolskih priloga
Glagolski prilozi mogu dolaziti u tvorbu riječi i kao osnovne riječi. Od njih se u
hrvatskome i češkome jeziku tvore imenice, pridjevi, prilozi i prijedlozi.
Kao način ove tvorbe riječi koristi se u hrvatskome uvijek preobrazba ili konverzija.
Po ovome načinu prelazi riječ iz svoje vrste riječi u drugu bez dodavanja tvorbenih jedinica
(sufikasa, prefikasa, infikasa, dijelova složenica i sl.). Ostajući u svojem obliku, preuzima
svojstva nove vrste riječi kojom je postala.
U češkome se osim preobrazbe koristi također sufiksacija.75
73 Ibid, s.186.74 Usp. HAVRÁNEK, B. – JEDLIČKA, A.: Česká mluvnice, s. 262.75 Ibid, s. 266.
- 21 -
a) Popridjevljenje
Najčešća je tvorba riječi s glagolskim prilozima kao osnovnim riječima popridjevljenje
ili adjektivizacija. Ovaj je način tvorbe na hrvatskome jedna od vrsta preobrazbe. Pridjevi
nastali od glagolskih priloga zovu se glagolski pridjevi76, češki přídavná jména slovesná.77
Tvorenica dobiva svojstvo sprezivosti i kategorije imenskog roda, broja i padeža te u
rečenicu dolazi u novoj funkciji pridjeva obično razvijajući imenicu.78 Primjer vidimo u ovim
dvama kontekstima:
Ležao je u hladovini osvježavajući se dobro rashlađenim vinom.
U našim trgovinama ima različitih osvježavajućih pića.
Dok prva rečenica sadržava osnovnu riječ osvježavajući koju vidimo u funkciji
glagolskog priloga sadašnjega, druga je rečenica primjer korištenja njezine tvorenice, pridjeva
osvježavajućih. Oblik osvježavajućih određen je imenicom pića, odnosno glagolom imati koji
u ovom slučaju zahtijeva genitiv množine. Zato tvorenica dobiva nastavak koji ovome padežu
i broju odgovara.
Oblik osnovne riječi i oblik nominativa jednine tvorenice razlikuju se u hrvatskome
samo po duljini nastavka. Novonastali pridjev dobiva duljinu nastavka kao jedno od svojstava
određenih pridjeva. Primjerice:
►glagolski prilog ►pridjev
mògūći mògūćī
tèkūći tèkūćī
bîvši bîvšī
Glagolski pridjevi u češkome tvore se pomoću sufiksalne tvorbe. Osnova im je oblik
ženskoga roda glagolskog priloga sadašnjega kojoj se dodaje nastavak -í, primjerice
připravující, dosahující ili pracující.79 Tvoriti se mogu također od oblika ženskoga roda
glagolskog priloga prošloga odbacivanjem nastavka -i te dodanjem nastavka -í, na primjer
vyběhnuvší ili vytvořivší.
76 Termin preuzet iz: MARETIĆ, Tomislav: Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika. Zagreb 1936, s. 235.77 Termin preuzet iz: HAVRÁNEK, B. – JEDLIČKA, A.: Česká mluvnice, s. 266.78 Usp. BARIĆ, E. A KOL.: Hrvatska gramatika, s. 301.79 Usp. HAVRÁNEK, B. – JEDLIČKA, A.: Česká mluvnice, s. 266.
- 22 -
Popridjevljenje glagolskog priloga sadašnjega se u hrvatskome ne javlja toliko često
kao u češkome. Češki je jezik više otvoren tendenciji popridjevljenja. Njegove tvorenice u
obliku pridjeva javljaju se u jeziku često. Isto kao glagolski prilog zadržava nastali glagolski
pridjev rekciju glagola, primjerice oznamující zprávu prema oznamovat zprávu ili vracející se
lesem prema vracet se lesem. Na ovim primjerima vidimo da češki jezik, za razliku od
standardnoga hrvatskog jezika, dopušta vezanje uz glagole kao njihove proširke.
Popridjevljeni glagolski prilozi mogu se ponašati također kao pridjevi (primjerice nehynoucí
sláva, stárnoucí člověk, vedoucí pracovník ili pracující důchodce).80
Također u hrvatskome raste tendencija popridjevljevati oblike glagolskog priloga
sadašnjega.81 Ipak, kako upozorava Hrvatska gramatika Eugenije Barić i kolektiva, nije to
uvijek dobra tendencija. Na primjer umjesto izraza mahali smo odlazećem prijatelju bolje je
koristiti mahali smo prijatelju koji je odlazio. Zbog toga se od ove upotrebe odustaje, ali ipak
se često javlja u suvremenim književnim djelima, primjerice: Naše napredovanje prema česmi
usporeno je kao da se probijamo kroz tekuće olovo.82 ili se javlja u ustaljenim spojevima
riječi, kao na primjer dolazeći izbori ili rastući diagnostički i terapijski problem.
Treba ipak dodati da Hrvatska gramatika dalje navodi: „U starijim jezičnim
spomenicima particip s osnovom na –ć– često je potvrđen i u pridjevskoj upotrebi.“83. U ovim
djelima glagolski su se prilozi često pojavljivali u funkciji određenih i neodređenih pridjeva
(takozvanih participa prezenta ili glagolskih pridjeva) i njima su se i smatrali (primjerice
hvâlēć, hvâlēća, hvâlēće i hvâlēćī, hvâlēćā, hvâlēćē). Njihova je upotreba bila slična kao u
češkome. Koristili su ih ipak samo književnici po ugledu latinskog ili crkvenoslavenskog
jezika, u pučkome se govoru nije javljao.84 Razlog zašto je došlo do odvajanja i ponovnog
korištenja glagolskih priloga samo u funkciji priloga utjecaj je štokavskoga govora koji je
postao temelj suvremenoga književnoga jezika. U standardnome jeziku možemo ipak opaziti
ostatke upotrebe glagolskih priloga kao pridjeva, primjerice riječi vrući, gorući, budući,
odgovarajući ili tekući u suvremenome književnome hrvatskome jeziku smatramo pridjevima.
U njihovim se funkcijama pojavljuju, imaju i njihova svojstva, iako je vidljivo da su u
početku glagolski prilozi.
Još rjeđe je popridjevljenje glagolskog priloga prošloga. Primjer je razmjerno raširena
riječ bivši koja se već danas primarno smatra pridjevom.
80 Ibid, s. 266.81 Ibid, s. 633.82 Primjer uzet iz: ŠOLJAN, Antun: Kratki izlet. Vinkovci 1997, s. 104.83 BARIĆ, E. A KOL.: Hrvatska gramatika, s. 633.84 Usp. MARETIĆ, T.: Gramatika. Zagreb 1931, s. 196.
- 23 -
b) Tvorba imenica
Za tvorbu imenica koristi se u češkome preobrazba glagolskih pridjeva. Ovi se oblici
javljaju u službi imenica.85 Dobivaju sva njihova svojstva, samo se sprezaju kao pridjevi. Na
češkome ih nazivamo zpodstatnělá přídavná jména.86 U češkome ih nalazimo razmjerno
često, učestale su na primjer imenice cestující, vedoucí ili kolemjdoucí, dalje su to primjerice
riječi neslyšící, trpící, nastávající ili zkoušející. To su primjeri više raširenih tvorenica
glagolskih priloga koji već imaju u češkome jeziku stalno mjesto te su već smatrani
imenicama. Ipak se imenice mogu tvoriti od bilo kojega glagolskog priloga (možemo tako na
primjer reći sledoval mávající).87
Njihovi su ekvivalenti u hrvatskome najčešće imenice (na primjer cestující – putnik,
věřící – vjernik, kolemjdoucí – prolaznik) ili opis ( na primjer onaj koji trpi ili pratio je one
koji su mahali).88
Također hrvatska riječ mogućnost nastala je od glagolskog priloga mogući,
sufiksalnom tvorbom. Češki joj je odgovarajući ekvivalent možnost, imenica bez ovoga
podrijetla.
c) Tvorba prijedloga
Tvoreći prijedloge od glagolskih priloga koristimo opet preobrazbu. U hrvatskome se
u ovome slučaju glagolski prilozi uopće ne mijenjaju, javljaju se samo u službi prijedloga.89
Primjerice:
A upravo zahvaljujući njima 90-ih je ponovno počela oživljavati opustjela hrvatska
obala Jadrana.
U češkome se jeziku radi o takozvanim skamenjenim glagolskim prilozima. Njihovi se
oblici ne mijenjaju ni po rodu niti po broju subjekta dobivajući svojstva i službe prijedloga,
primjerice:
Počínaje zítřkem, vstupuje v platnost nový jízdní řád.
Obyvatelé Evropy nepovažují staré lidi za přítěž vyjma Čechů.
d) Popriloženje
Za korektno izlaganje treba upozoriti da o popriloženju glagolskih priloga možemo
govoriti samo u češkome kontekstu jer se glagolski prilozi u hrvatskome već prilozima
smatraju, kao što dokazuje i tvrdnja Tomislava Maretića: „Poznato nam je da su dva 85 Usp. http://ufal.mff.cuni.cz/pdt2.0/doc/manuals/cz/t-layer/html/ch07s01s01.html 86 Usp. HAVRÁNEK, B. – JEDLIČKA, A.: Česká mluvnice, s. 147.87 Ibid, s. 147.88 V. također Praktični dio, poglavlje Hrvatski ekvivalenti čeških tvorenica glagolskih priloga.89 Usp. SILIĆ, J. – PRANJKOVIĆ, I.: Gramatika, s. 243.
- 24 -
glagolska priloga, jedan sadašnji (na pr. pletući), a drugi prošasti (na pr. pletavši). Ti su
oblici pravi prilozi ne samo po svojem značenju ... već i po svojem obliku “.90
U češkome možemo zabilježiti primjere priloga koji izražavaju stanje, na primjer leže
ili sedě od kojih su putem sklanjanja nastali prilozi vleže ili vsedě, dalje prilozi takřka, nechtíc
ili chtě-nechtě.
3. Sintaksa glagolskih priloga
Članovi rečeničnoga ustrojstva
Rečenično ustrojstvo možemo promatrati s triju aspekata. Tako razlikujemo
gramatičko, obavijesno i sadržajno ustrojstvo rečenice.91
Po kriteriju gramatičkoga rečeničnog ustrojstva razlikujemo u hrvatskome jeziku
samostalne članove, tj. predikat, subjekt, objekt i priložnu oznaku i nesamostalne članove, tj.
atribut i apoziciju.
Predikat je osnovni član rečeničnoga ustrojstva. Nije ovisan ni o jednome drugom
članu. Svi ostali članovi se njime uvrštavaju preuzimajući njegova gramatička svojstva.
Najčešće je predikat izrečen glagolom noseći kategorije lica, broja, vremena, načina, vida i
prijelaznosti. Izrečen može biti samo pomoću glagola ili pomoću glagola s imenskim djelom
koje može biti imenica, pridjev, zamjenica, broj ili prilog.
Budući da glagolski prilozi ne označuju glavnu radnju, nego njezinu pratnju, okolnost
ne mogu se nikada pojaviti u službi predikata. To je i njihova glavna razlika od glagola. O
njihovih svojstava priloga, posebno morfoloških i semantičkih, proistječe da se javljaju
također u istim sintaktičkim službama kao prilozi.92
Imaju samo jedino sintaktičko svojstvo glagola - mogu biti prošireni istim članovima
rečeničnoga ustrojstva kao glagoli u službi predikata, na primjer objektom (Prodavši kuću,
susjed je preselio u stan. Povstala vynesši rozsudek.) ili priložnom oznakom (Kraj jednog
potoka koji nam je presijecao put žuboreći kroz mali nadsvođeni kanal ispod ceste, učinili
smo sve što se dalo. Přistoupivše blíže, poznali jsme je.).93
90 MARETIĆ, T.: Gramatika, s. 640.91 Usp. BARIĆ, E. A KOL.: Hrvatska gramatika, s. 397.92 V. također Praktični dio.93 Usp. SILIĆ, J. – PRANJKOVIĆ, I.: Gramatika, s. 299.
- 25 -
Glagolski prilog u funkciji priložne oznake
Najčešće se glagolski prilozi pojavljuju u službi priložne oznake. Kao ovaj član
rečeničnoga ustrojstva mogu postojati neproširene, ipak su u oba jezika češće proširene. U
oba slučaja ipak mogu služiti za oznaku predikata te odgovarati na pitanja.
Glagolski prilozi javljaju se u službi priložne oznake načina što možemo opaziti u
sljedećem primjeru:94
Mati mu plačući odgovori.
Matka mu plačíc odpoví.
U oba primjera oblici glagolskog priloga znače način radnje. Riječ plačući odgovara
na pitanje Kako mu odgovori? Ista je pojava na češkome prijevodu.
Odgovarajući na pitanje kada glagolski prilozi mogu biti u službi priložne oznake
vremena, primjerice:
Doživio je prometnu nesreću putujući u Zagreb.
A tak přišedše do Čech jsme nenalezli ani otce, ani matky, ani bratra...
Ove rečenice u stvari znače: Kada je putovao u Zagreb doživio je prometnu nesreću.
Když jsem přišel do Čech, nenalezl jsem ani otce, ani matku, ani bratra... i glagolski prilozi
odgovaraju na pitanje kada.
Glagolski se prilozi javljaju također u službi priložne oznake uzroka (primjerice Ljudi
često smatraju da je efekt staklenika nešto loše ne znajući da bi bez istoga Zemlja bila puno
hladnije i negostoljubljivije mjesto za život. ili Také se mrzela vidouc, že se chleba při krájení
nerovná.), pogodbe (na primjer Završivši studije na Farmaceutskom fakultetu krenut će na
posao.), dopuštanja ( Ne znajući što učiniti, ipak smo pronašli rješenje.).
Glagolski prilog u funkciji atributa
94 Usp. MARETIĆ, T.: Gramatika, s. 564.
- 26 -
Kako Rikard Simeon navodi naziv atribut je posuđenica koja je nastala od riječi res
attributa, trpnoga pridjeva glagola attribuere koji znači pridijeliti ili doznačiti.95 U rečenično
ustrojstvo dolazi kao dodatak imenici, njezina bliža oznaka. Njegova je funkcija
karakterizirati ovu imenicu ili je odrediti, objasniti, istaknuti njezina obilježja.
U funkciji atributa javljaju se popridjevljeni oblici glagolskoga priloga prošloga i
sadašnjega. Ova se pojava nalazi vrlo često u českome i rjeđe u hrvatskome, na primjer:
Profesor L. stajao je u nekoj titravoj maglici koja se isparavala iz vrućeg pijeska.
Za nj, bivšeg učitelja psihologije, bilo je to i vrlo zanimljivo.
Skupina lidí vítala přicházející účastníky.
Glagolski predikatni proširak
Glagolski predikatni proširak poseban je član rečeničnoga ustrojstva. U njegovoj
službi pojavljuju se samo glagolski prilozi. U češkome mu je jeziku ekvivalentna takozvana
glagolskopriložna konstrukcija, češki přechodníková konstrukce.96 Ova je konstrukcija jedna
od vrsta bespredikatnih konstrukcija na temelju neodređenog glagolskog oblika koje ne
sadržavaju predikat. I ona se javlja cijela u službi predikatnoga proširka.
Glagolski predikatni proširak nastaje ujedinjenjem dvaju rečenica s istim predikatom u
jednu jednostavnu rečenicu. Uz ovo ujedinjenje preoblikuje se uključeni predikat u glagolski
prilog sadašnji ili prošli koji proširuje predikat. Ovaj se glagolski prilog kao član rečeničnoga
ustrojstva zove glagolski predikatni proširak.97
Glagolski predikatni proširak može imati različita značenja. Može prikazivati način
(„Tak to je...,“povzdechl, trpce se usmívaje.), vrijeme (Ušavši pozdravim. Pastevci
dokouřivše své dýmky s hrotitými víčky, ve spánku oddechovali.), uzrok (Znajući te kao vrsna
radnika, svakome ću te preporučiti. Šel se tam podívat, jsa zvědav, co se stalo.) ili pogodbu
(Pobjegavši od obveze, pobjegli biste i od prava).
Konstrukcija s glagolskim prilogom se u funkciji predikatnoga proširka koristi za
kondenzaciju teksta jer u sebi implicira svoje točno značenje kao značenje okolnosti, znači
prijevremenost, istovremenost, uzrok i sl.98
95 Usp. Simeon, R.: Enciklopedijski, s.127.96 Usp. HAVRÁNEK, B. – JEDLIČKA,A.: Česká mluvnice, s. 386.97 Usp. TEŽAK, S. – BABIĆ, S.: Gramatika, s. 246, BARIĆ, E. A KOL.: Hrvatska gramatika, s. 573 i SILIĆ, J. – PRANJKOVIĆ, I.: Gramatika, s. 292.98 Usp. GREPL, M.: Příruční mluvnice, s. 752.
- 27 -
Sintaksa tvorenica glagolskih priloga
Glagolski pridjevi imaju iste sintaktične službe kao pridjevi koji su postali. Isto vrijedi
i za ostale tvorenice glagolskih priloga. Prva je rečenica primjer imenice, podrijetlom
glagolskog priloga prošloga, u funkciji subjekta. Druga sadržava glagolski pridjev kao sročni
atribut.
To je učinilo da se nacionalna svijest slabo razvijala, pa su mnogi došavši na ove
strane bili Dalmatinci, Austrijanci, poslije Jugoslaveni.
Ovo je tek početak onoga što možete očekivati od rastućeg pokreta mladih za
spasavanje klime.
Iz ovoga poglavlja je vidljivo da su službe glagolskih priloga u hrvatskome i češkome
iste, po semantičkom i sintaktičkom gledištu. Od toga ću polaziti u praktičnom dijelu.
PRAKTIČNI DIO
Pojava glagolskih priloga i njihovih tvorenica na češkome i
hrvatskome te načini prijevoda ovih riječi na češki jezik
- 28 -
U praktičnom dijelu namjeravam usporediti pojavu i brojnost glagolskih priloga i
njihovih tvorenica na hrvatskome i češkome jeziku. Za usporedbu sam izabrala novelu Antuna
Šoljana Kratki izlet koja je bila napisana 1965. godine (u daljnjem tekstu 1965.) i njezine
prijevode na češki jezik pod nazivom Krátký výlet. Na češkome su se jeziku pojavila dva
njegova prijevoda; prvi je Kratki izlet preveo Viktor Kudělka 1978. godine (u daljnjem tekstu
1978.), a kasnije 2005. je novelu preveo Dušan Karpatský (u daljnjem tekstu 2005.).
Zanimljivo je opaziti da među ovim dvama prijevodima postoji vrlo malo razlika. Ove su
razlike u većini prevoda konstrukcija s glagolskim prilozima leksičke naravi i prijevoditelji
većinom koriste isti način prijevoda. Po tome se vidi da se prijevoditelj kasnijega prijevoda
koristio ranijim koji mu je bio uzor.
Glagolski prilog sadašnji javljao se u hrvatskome originalu veoma često. U većini
slučajeva izricao je suvremenu radnju s predikatom i tako je bio i prevođen – najčešće
glagolom u određenome obliku tvoreći predikat druge, novonastale, sastavne rečenice.
Važno je ipak uzeti u obzir da glagolski prilog sadašnji nije uvijek izricao suvremenu
radnju koja ide uz radnju predikata ili stanje u kojem se subjekt rečenice nalazi dok radnju
vrši. U mnogim je slučajevima izražavao suprotnu radnju, njezinu prepreku, uzrok ili način.
Ponekad nije prikazivao ni suvremenost nego prijevremenost i nasljednost.
Manje često javljao se glagolski prilog prošli. U češkome ga prijevodu uopće nije bilo
jer je već bio nestao iz govorne i pismene forme jezika. Također u hrvatskome koristi se
mnogo manje, to se i odrazilo na tekstu od kojega polazim.
Prevodeći glagolske priloge s hrvatskoga jezika na češki moramo opažati više
činjenica koje utječu na prevođenje. Tako je zbog toga što je korištenje glagolskih priloga u
češkome stilski obilježeno i samo u malo slučajeva možemo se odlučiti za ekvivalentan
prijevod glagolskim prilogom. Stoga većinom moramo izabrati druge načine prijevoda kojih
ipak postoji čitav niz. Da bismo odabrali ispravan način trebamo uzeti u obzir uglavnom
semantičku i sintaktičku funkciju glagolskoga priloga.
Uspoređujući hrvatska rečenična ustrojstva koja sadržavaju glagolske priloge s
njihovim odgovarajućim prijevodima, uzimala sam u obzir ne samo načine prijevoda nego i
njihova značenja. Vrlo rijetko se dogodilo da značenje glagolskog priloga u originalu ne
odgovara njegovu češkome prijevodu. U ovim pojedinim slučajevima dolazilo je samo do
pomaka značenja, primjerice istovremenost u originalu je bila prevedena nasljednošću radnji.
U većini slučajeva je ipak značenje ostalo neizmijenjeno. Izmjene u značenju navodim kao
posebne primjere.
- 29 -
Posebno se posvećujem sadašnjim i prošlim glagolskim prilozima i njihovim
tvorenicama. Tako sam i raspodijelila drugo poglavlje praktičnoga djela. Sekundarno
razdjeljujem primjere po značenju glagolskih priloga ili tvorenica. Govoreći o glagolskom
prilogu sadašnjem, zabilježila sam njihovu pojavu u ovim značenjima:
- istovremenost
- vremenska okolnost
- prijevremenost i vremenski slijed
- dopuštenje
- način kojim se radnja vrši
- uvjet
- stanje predikata
Glagolski je prilog prošli izražavao:
- prijevremenost radnje predikata
- vremenski slijed radnje
- uzrok
- istovremenost
U prijevodima glagolskih priloga možemo opaziti ove ekvivalente:
- glagolski prilog
- parataktično uključena rečenica – uključenje veznikom, anafora, asindeton
- član rečeničnog ustrojstva
- hipotaktično uključena rečenica
- izmjena strukture rečenice, podjela u dva rečenična ustrojstva
- ustaljeni spoj
- prilog
- udruženje značenja glagola i glagolskog priloga
- izostavljanje glagolskog priloga
U okviru glagolskih priloga sadašnjih i prošlih posebno govorim još o njihovim
niječnim oblicima te njihovim pojavama u upravnom govoru. Ove sam slučajeve odvojila zato
što sam u niječnim oblicima zabilježila njihovu posebnu funkciju, posebice izricanje
dopuštenja ili suprotnosti. Ipak može prikazivati poput potvrdnog oblika također radnju koja
se vrši tako da prati glavnu radnju ne suprotstavljajući joj se.
- 30 -
U slučajevima glagolskih priloga u objašnjenjima sam zabilježila posebne načine
prijevoda. Zanimljivo je u ovome kontekstu istaknuti da se u češkim objašnjenjima u djelima
lijepe književnosti često ne javljaju glagoli koji prikazuju govor (primjerice říci, odpovědět,
dodat, vysvětlit, zvolat, zeptat se i sl.). Od ovih glagola se često odustaje te se javljaju samo
oni glagoli koji prikazuju radnju koju govornik vrši kao pratnju izreke. Ova je pojava bila i
čest način prijevoda upravnih govora s glagolskim prilogom u objašnjenju.
Riječi izvedene od glagolskih priloga javljale su se više na češkome. Možemo dakle
opaziti posebnu pojavu – dok sami glagolski prilozi nestaju iz pisanog oblika i uopće ih više
nema u govornoj, korištenje njihovih tvorenica, naročito pridjeva, češkim je govornicima
potpuno prirođeno, više od opisa zavisnom rečenicom koja je ovim pridjevima najčešći
hrvatski ekvivalent. To su pokazali i izabrani tekstovi.
Na češkome se također, u usporedbi s hrvatskim, javljaju češće i druge tvorenice,
naročito prilozi (nechtě, nechtíc) ili prijedlozi (vyjma, nemluvě o, nevyjímaje, počínaje-konče,
nehledě na).
Podrobna analiza prijevoda glagolskih priloga u noveli Kratki izlet
u češkim prijevodima Dušana Karpatskog i Viktora Kudělke
Glagolski prilog sadašnji
Prijevod glagolskim prilogom
Kao što sam već spomenula ova je metoda jako rijetko korištena u obaju autora. Ovo
možemo objasniti činjenicom da je na češkome jeziku današnjeg doba korištenje glagolskih
priloga smatrano arhaičnim. Iz razgovorne forme jezika je već potpuno nestao, i u pismenoj
formi jako je rijedak pojavljajući se samo u djelima lijepe književnosti. Također u prijevodu
djela Antuna Šoljana su prijevoditelji ponekad ostavili konstrukciju glagolskoga priloga što
sam primijetila samo u pet slučajeva u cijelom djelu. U svim slučajevima radi se o
glagolskom prilogu sadašnjemu koji izriče radnju koja traje istovremeno s radnjom predikata.
Prvi primjer pokazuje način radnje.99
99 Usp. isti primjer Ljuljajući se nesigurno na nogama doteturao je do jedne od velikih bačava... (1965., s.89)Kymáceje se na nejistých nohou, dopotácel se k jednomu z velikých sudů... (1978., s. 59; 2005., s. 258)
- 31 -
►Smiluj nam se, pomolio sam se nemoćno ne znajući koga molim (1965., s. 103).
Smiluj se nad námi, pomodlil jsem se bezmocně, nevěda, ke komu se modlím (1978.,
s.81; 2005., s. 275).
►Ofelije su mahale rupčićima udaljujući se u perspektivu, kao što i priliči pravim
rastancima... (1965., s. 99).
Ofélie se vzdalovaly do perspektivy mávajíce kapesníčky, jak se sluší při opravdovém
loučení... (2005., s. 270).100
Drugi načini prijevoda
a) Izricanje jednostavne istovremenosti
Radnja glagolskoga priloga sadašnjega i radnja glagola su bile najčešće u odnosu
istovrememenosti. U većini prijevoda je ova istovremenost ostala sačuvana. Da očuvaju odnos
istovremenosti ne koristeći oblike glagolskog priloga imali su prijevoditelji nekoliko
mogućnosti. Najčešće su birali zamjenu glagolskoga priloga sadašnjega surečenicom. U
ovome sam slučaju zabilježila jedini način - parataktično uključenje novonastale surečenice u
rečenično ustrojstvo. Ovaj, najčešći, način prevađanja opažamo na ovom primjeru:
►On je obigravao oko nas, prebrojavajući nas, raspoređujući, ne dopuštajući nam
da se po svojem običaju razmilimo po okolnim kavanama i krčmama (1965., s. 66).
Ten běhal kolem, přepočítával nás a rozsazoval; nedovolil, abychom se podle svého
zvyku rozlezli po okolních kavárničkách a hospodách (2005., s. 231).
Glagolski su prilozi u izrazu originala u funkciji više glagolskogih predikatnih
proširaka. Kao članovi rečeničnoga ustrojstva na istoj su ravni, naime su u parataktičnom
odnosu u asindetskom spoju dok je posljednji od njih proširen zavisnom rečenicom.
Njihovo semantičko povezivanje sačuvano je i u češkom prijevodu uključujući u sebe i
radnju glagola koji je u originalu u službi predikata. U prijevodu u svojoj funkciji ostaje dok
su glagolski prilozi prevedeni glagolima dobivajući također funkciju predikata. Tako
dobivamo rečenično ustrojstvo od četiri glavne surečenice od kojih je zadnja proširena opet
100 Usp. raniji prevod koji pratnju radnje izostavlja: Ofélie mávaly kapesníčky, jak se sluší při opravdovém loučení (1965, s.75).
- 32 -
zavisnom rečenicom, pa je zbog toga odvojena točkom–zarezom. Slična je situacija i u
sljedećim primjerima:
►Fratar se samo još čvršće zamotao u mantiju, nastavljajući put (1965., s.113).
Mnich se jen ještě pevněji zahalil do kutny a pokračoval dál (2005., s.286).
Na ovome primjeru vidimo ovu pojavu koja se veže uz radnju u budućnosti:
►...krenut će opet prema nekom drugom cilju, s drugim pratiocima, ne znajući što ga
tjera... (1965., s. 124).
...vydá se zase k nějakému jinému cíli, s jiným doprovodem, nebude vědět, co ho k
tomu nutí... (1978., s. 116; 2005., s. 300).
Ovakav prijevod može biti dopunjen prilogom a přitom za istaknuće suvremenosti, na
primjer:
►Promatrali smo neko vrijeme zamršenu utrobu motora po kojoj je šofer nervozno
vršljao psujući ispod glasa (1965., s. 71).
Chvíli jsme nahlíželi do složitých útrob motoru, v němž se šofér nervózně hrabal a
tlumeně při tom klel (1978, s. 30; 2005., s. 237).
►Starac je poskakivao oko nas dodavajući nam oslikane zemljane vrčiće...,
dolijevajući vino do samoga ruba, mrmljajući nešto tek napola razgovijetno kroz svoje
desni... (1965., s. 87).
Stařec nás obskakoval, podával nám pomalované hliněné džbánky / sklenice ...,
doléval víno až po okraj a přitom cosi jen napůl srozumitelně mumlal přes svoje bezzubé
dásně... (1978., s. 57; 2005., s. 257).
Spomenuti je način prijevoda vrlo čest jer je njegova uporaba jako jednostavna i
možemo reći i univerzalna, može se primjerice koristiti umjesto vremenske zavisne rečenice.
Također u ovoj grupi primjera javljaju se i posebni načini prevoda. Prevoditelji su se poslužili
anaforom, na primjer:
►Još jednom ih je pažljivo udario osluškujući, a onda je kao bubnjar u transu izveo
na vratima cijeli mali tam-tam, nerazumljivu poruku koja se razlijegala po cijelom trgu
(1965., s. 66).
- 33 -
Znovu do nich pozorně uhodil, znovu se zaposlouchal, a pak začal jako bubeník v
transu vyluzovat na dveřích nesrozumitelné tamtamové poselství, rozléhající se po celém
náměstí (1978., s. 24; 2005., s. 232).
►Ali još u trenutku dok sam se tako nanovo rađao osjećajući kidanje tople pupkovine
sa zbiljom, znao sam... (1965., s. 115).
Avšak už v okamžiku, kdy jsem se takto znovu rodil, kdy už jsem cítil, jak se má horká
pupeční šňůra odtrhává od skutečnosti, věděl jsem... (1978., s. 101; 2005., s. 289).
Kako bi izrazio istovremenost anaforu je iskoristio i sam autor. U kasnijem je
prijevodu ostala, u ranijem je izostavljena:
►Gledali bismo čežnjivo lijevo i desno, zastajali bismo hineći oklijevanje, hineći
potrebu da razmislimo, da izaberemo, ali on se na to ne bi uopće obazirao (1965., s. 78).
Dívali jsme se toužebně doleva i doprava, zastavovali se a předstírali váhání,
předstírali potřebu rozmyslet se, zvolit správný směr, ale Roko se na to vůbec neohlížel (2005,
s. 246).
Dívali jsme se toužebně doleva i doprava, zastavovali se a předstírali váhání, ale Roko
se na to vůbec neohlížel (1978., s. 41).
Poseban je također prevod glagolskoga priloga kao dijela faznog glagola zajedno s
radnjom predikata:
►Vidio je Roka, opsovao nešto u bradu, i zatim počeo razgledavati autobus izvana,
kao konja, tapšući ga po bokovima (1965., s. 66).
Podíval se na Roka, zamručel nějakou kletbu a pak si začal zvenčí prohlížet autobus
jako koně a poplácávat jej po bocích/stranách (1978., s. 23; 2005., s. 231).
►...morali smo obilaziti gomile kamenja i prašine gazeći kroz visok mokar korov...
(1965., s. 109).
...museli jsme obcházet hromady kamení a prachu a prošlapávat se / šlapat vysokým
mokrým plevelem... (1978., s. 90; 2005., s.281).
Pojavili su se i primjeri asindetskog prijevoda, na primjer:
- 34 -
►Vladimir, fotograf, smaknuo je na trbuh svoju kožnatu torbu s kamerom i udarajući
po njoj tam-tam, pjevušio je stegnutim glasom, ispred svih, kao vrač, bezobrazno se cereći...
(1965., s.83).
Vladimir, fotograf, si stáhl svou koženou kabelu s aparátem na břicho, tloukl do ní
jako do tamtamu, nestydatě se šklebil a prozpěvoval sevřeným hlasem přede všemi jako
šaman... (1978., s. 49; 2005., s.251).
U nekim su primjerima prevoditelji koristili parataktični prijevod uz razdijeljenje
rečeničnoga ustrojstva točkom–zarezom (kao u prvome primjeru) ili dvotočjem. Ovi
interpunkcijski znakovi imaju u rečeničnim ustrojstvama prijevoda posebno značenje.
Primjerice:
►Ali sve je to primao s radošću, s beskrajnom energijom, zračeći srećom koju još ni
danas ne razumijem, koju valjda neću shvatiti dok budem živ (1965., s. 58).
Ale přijímal to všecko s radostí, s nekonečnou energií; vyzařovalo z něho štěstí, které
ani dnes ještě nechápu, které nejspíš nepochopím až do konce života (2005., s. 222).
Ale přijímal to všechno s radostí, s nekonečnou energií; vyzařovalo z něho štěstí, které
ani dnes ještě nechápu, které myslím nepochopím až do konce života (1978., s. 11).
U navedenom primjeru obojica su autora za razdjeljenje iskoristila točku–zarez što
možemo objasniti slobodnijim povezivanjem obaju rečenica u prijevodu. Sa sintaktičnog
gledišta bi surečenice obaju čeških prevoda mogle postojati čak i samostalno jer njihovi
predikati imaju (za razliku od originala) različite subjekte. Ipak zajedno tvore cjelinu, sa
semantičkoga gledišta. Točka–zarez ima u prijevodima za ulogu istaknuti odvajanje dviju
misli izrečenih u jednoj rečenici. Oba su prevoditelja opet izabrala isti način prijevoda koji je
ekvivalentan primjerice s prijevodom a překypoval štěstím ili zářící štěstím. U svakome je
slučaju potrebno prilagoditi red riječi zavisnoj rečenici koja slijedi.
U nekim slučajevima su prevoditelji razdijelili rečenično ustrojstvo u dvije rečenice,
na primjer:
►Sjeli smo za stol da večeramo, i dalje izbjegavajući da se međuosobno pogledamo u
oči (1965., s. 119).
Posadili jsme se ke stolu, abychom povečeřeli. Ještě pořád jsme se vyhýbali tomu,
podívat jeden druhému do očí (1978., s. 108).
- 35 -
►Roko i ja smo se pogledali kao da čestitamo jedan drugome na uspješno dovršenom
putu, stojeći na rubu sumračne guštare... (1965., s. 102).
Podívali jsme se s Rokem na sebe, jako bychom si javzájem chtěli poblahopřát k
úspěsně zakončené cestě. Stáli jsme na okraji soumračného houští... (1978., s. 81; 2005., s.
274).
Među svim ovim primjerima ističe se prijevod:
►Sjedili smo neko vrijeme u pogruženoj šutnji, ne dirajući hranu (1965., s. 120).
Nějaký čas jsme seděli ve stísněném mlčení. Jídlo leželo netknuté (1978., s. 109;
2005., s. 294).
Poseban je zbog toga što uz diobu rečenice dolazi i do promjene subjekta. Subjekt u
drugoj rečenici postaje riječ jídlo – hrana koja u originalu proširuje glagolski prilog kao
njegov objekt. Očuvanje istoga subjekta je ipak moguće, rečenicu možemo prevesti primjerice
Jídla jsme se ani nedotkli. Autori prijevoda su ipak dali prednost glagolu stanja (stoga su i
promijenili subjekt) koji bolje odgovara kontekstu; autor opisuje atmosferu pri čemu je
zgodnija uporaba glagola stanja ili zbivanja nego radnje.
Prevodeći glagolski prilog sadašnji kao izražaj istovremene radnje su se prevoditelji
osim surečenice služili i sintagmemom. U svim slučajevima radi se o spoju prijedloga s
imenicom koja sadržava značenje glagolskog priloga.
►On stoji tako mirno, tako domaće, vršeći večernji ritual natakanja vode... (1965., s.
104).
Stojí tak tak klidně, tak domácky při výkonu večerního rituálu nabírání vody... (1978.,
s. 83; 2005., s. 276).
►Nakon stanovitog vremena , na nekom praznom raskršću bez oznaka, dok je šofer
mijenjao brzine nervozno trzajući polugom odlučujući se kamo da krene, autobus je zakrkljao
kao da ga nešto guši i stao (1965., s. 70).
Po jisté době, na jakési pusté křižovatce bez značek, když řidič měnil rychlost a
nervózně trhal pákou v rozpacích, kudy pokračovat dál, autobus zachroptěl, jako by ho něco
dusilo, a zůstal stát (2005., s. 237).
- 36 -
Istovremenost se u prijevodima javljala također u formi zavisne vremenske rečenice,
na primjer:
►Savladam se prilazeći mu... (1965., s. 104).
Přemáhám se, když se k němu blížím... (1978., s. 83; 2005., s. 276).
►...prošli nekoć davno isti neizvjesni put, tražeći spas pred neprijateljima... (1965., s.
127).
...prošli kdysi dávno touž nejistou cestu, když hledali záchranu před nepřáteli...
(1978., s. 121; 2005., s. 303).
U nekim slučajevima su autori prijevod glagolskoga priloga izostavili. Ovaj se način
vidi u sljedećim primjerima:
►Nakon stanovitog vremena , na nekom praznom raskršću bez oznaka, dok je šofer
mijenjao brzine nervozno trzajući polugom odlučujući se kamo da krene, autobus je zakrkljao
kao da ga nešto guši i stao (1965., s. 70).
V tom okamžiku, bylo to na pusté křižovatce, když šofér měnil rychlost a nervózně
trhal pákou, autobus najednou zachroptěl, jako by ho něco dusilo, a zůstal stát (1978., s. 30).
►Ofelije su mahale rupčićima udaljujući se u perspektivu, kao što i priliči pravim
rastancima... (1965., s. 99).
Ofélie mávaly kapesníčky, jak se sluší při opravdovém loučení (1978., s. 75).
Samo u jednome primjeru značenje prijevoda nije odgovaralo značenju originala:
►Fratar nas je pogledao s njemom isprikom u očima i krenuo arkadom,
zamotavajući se čvršće u mantiju (1965., s. 108).
Mnich na nás pohlédl s němou omluvou v očích a když se úžeji zahalil do kutny,
vykročil arkádami (1978., s.90).
Dok u originalu glagolski prilog zamotavajući se izriče radnju koja se vrši uz radnju
glagola krenuti, u prijevodu je njegova radnja prevedena kao da prethodi radnji glagola.
b) Izricanje prijevremenosti i vremenskoga slijeda
Autor se u nekim slučajevima služio glagolskim prilogom sadašnjim da izreče radnju
koja slijedi nakon radnje predikata. Za odvajanje slijeda od istovremenosti su prevoditelji
- 37 -
koristili glagole svršenoga vida. Ipak se ovo značenje glagolskog priloga sadašnjega jako
rijetko pojavljuje, često je u glagolskom prilogu prošlome.
►Roko je udario vrčem o stol, brišući usta zapešćem (1965., s. 121).
Roko uhodil džbánem o stůl a utřel si zápěstím ústa (1978., s. 111, 2005.; s. 296).
►Fratar se zbunjeno nakašljao, stišćući se u mantiju kao da mu je hladno (1965., s.
112).
Mnich si rozpačitě odkašlal a schoulil se do kutny, jako by mu bylo zima (1978., s. 95;
2005., s. 285).
c) Izricanje načina
U mnogim je slučajevima glagolski prilog sadašnji prikazivao način kojim se vrši
radnja predikata. Postoji više načina kako prevesti glagolski prilog u ovoj službi. Vjerojatno
nitko od prevoditelja ne bi birao prijevod glagolskim prilogom jer se na češkome u ovome
slučaju i ne koristi. Moguće je nadomjestiti glagolski prilog suručenicom u parataktičnom
odnosu, iako to nije čest postupak kao u izricanju jednostavne istovremenosti. Bio je rijedak i
u prijevodima djela Antuna Šoljana. Možemo ga naći primjerice u ovome prijevodu:
►...i on se srušio pod težinom onih što su padali, i tražio je, pužući i pipajući kroz
blato, svoje očale, i rovao je tako između lešina po blatu i krvi možda pola sata... (1965., s.
55).
Skácel se pod tíhou padajících těl a hledal: plazil se, šátral po zemi, hrabal se mezi
mrtvolami v blátě a krvi snad půl hodiny... (2005., s. 219).
Skácel se pod tíhou padajících a hledal své brýle: lezl po zemi, hmatal po blátě,
hrabal se mezi mrtvolami v blátě a krvi snad půl hodiny... (1978., s. 6).
Dok su u prevodu dvije točke znak za izricanje načina, u originalu na način ukazuje
riječ tako.
Najčešće se javljao prijevod ekvivalentnom priložnom oznakom načina, nadomještenje
glagolskoga priloga prilogom, na primjer:
►...smijale su nam se, napola porugljivo, napola pozivajući nas, gurkajući se
međusobno s ironičnom lascivnošću... (1965., s. 82).
- 38 -
...smály se na nás, napůl výsměšně, napůl vyzývavě, a vzájemně se pošťuchovaly s
ironickou lascivitou... (1978., s. 47; 2005., s. 250).
►Vladimir je žedno nagnuo čašu, ležeći na vrećama i vino mu se prolijevalo iz kutova
usana, ostavljajući dvije jasno crvene pruge... (1965., s. 89).
Vladimir si vleže žíznivě nahnul sklenici k ústům a víno mu teklo od koutků rtů a
zanechávalo po sobě dva jasně červené pruhy... (1978., s. 60; 2005., s. 259).
Manje je bio čest prijevod rečenicom uz hipotaktično uključenje.
►I znao sam da jedino tako mogu smoći snage za utjehu: obraćajući se sebi, kao da
sam netko drugi ... (1965., s. 113).
A věděl jsem, že jedině tak mohu sebrat sílu k útěše; tak, že se budu obracet k sobě,
jako bych byl někdo jiný... (1978., s. 97; 2005., s. 286).
►Zamišljao sam ga često onako ozarenog, ushićenog, pod blijedim svjetlom večernje
zvijezde, kako jedva mičući usnama šapće to ime... (1965., s. 132).
Vyvolával jsem si ho často tak rozzářeného, nadšeného, pod bledým světlem hvězdy
večernice, jak ústy, jež se sotva pohybují, šeptá to jméno... (1978., s. 129; 2005., s. 309).
Drugi je primjer poseban. Oba prevoditelja su se odlučila za nadomještenje razvijenog
glagolskog priloga u funkciji priložne oznake načina priložnom oznakom sredstva. Radnja
glagolskog priloga više ne razvija subjekt i predikat nego priložnu oznaku.
Zabilježila sam i prijevod parataktičnim sastavnim rečenicama:
►Fratar nas je pogledao ne mičući se (1965., s. 112).
Mnich se na nás podíval a nehýbal se (1978., s. 96; 2005., s. 285).
Bio je to pojedini slučaj koji implicitno izražava način glavne radnje. Glagolski prilog
je moguće prevesti i prilogom nehnutě ili sintagmemom bez pohnutí.
I izricanje načina je moguće prevesti sintagmenom. Opet se radilo o spoju prijedloga i
imenice, na primjer:
►– Jeste – rekao je Roko tiho, ne gledajući ga (1965., s. 119).
„Ano,“ zašeptal Roko s odvráceným pohledem (1978., s. 108; 2005., s. 294).
- 39 -
►Kad ga je to zadovoljilo, nasmjehnuo se umorno, otresao dlanom o dlan i krenuo
teturajući nekamo prema kavani (1965., s. 66).
Když se toho nabažil, usmál se unaveně, otřel si dlaň o dlaň a vydal se vrávoravým
krokem někam do hospody (1978., s. 24; 2005., s. 232).
U jednome od prijevoda sintagmemom pojavila se i promjena značenja; rezultat
prijevoda ne izriče više način radnje nego istovremenost.
►... dat će smisao mom životu koji sam proveo ovdje u pustinji, čuvajući sve ovo...
(1965., s. 119).
...dají smysl mému životu, který jsem strávil v této pustině při opatrování tohohle
všeho tady (2005., s. 293).
U ovome slučaju zabilježila sam još jedan poseban prijevod:
►Fratar i ja smo mu prišli gazeći do bedara duboku travu (1965., s. 110).
Došli jsme s mnichem vysokou trávou k němu (2005., s. 283).
Mnich a já jsme došli přes vysokou trávu k němu (1978., s. 93).
U ovome primjeru se radi o semantičkome sjedinjenju značenja glagolskoga priloga i
glagola. Sintagmem prišli smo gazeći možemo smatrati i pleonazmom jer glagol gaziti u sebi
sadržava i značenje glagola ići i njegovih tvorenica. Jedna je mogućnost prijevoda dakle
došlapali jsme vysokou trávou k němu, ali ipak vidimo da ovaj izražaj nije ispravan. Zato su
prevoditelji u rečenici sačuvali riječ doći ne izostavljajući ipak značenje glagola gaziti,
odnosno glagolskog priloga gazeći. To je ostalo u samome glagolu i njegovoj rekciji s
priložnom oznakom vysoká tráva, prijevod iz 2005. godine sadržava asindetski instrumental
koji znači da su prošli kroz visoku travu, a prijevod iz 1965. akuzativnu rekciju s prijedlogom
přes koja znači isto.
d) Izricanje uzroka
Glagolski prilog sadašnji je u nekoliko slučajeva izražavao također uzrok radnje
predikata. Na češki je bio preveden najčešće uzročnom zavisnom rečenicom kao što dokazuju
sljedeći primjeri:
►...upitao sam se, ne znajući ništa bolje (1965., s. 83).
...ptal jsem se v duchu, poněvadž mě nic lepšího nenapadlo (1978., s. 50; 2005., s.
251).
- 40 -
►...htio sam na trenutak sklopiti oči, osjećajući sa stravom kako se ono nije srušilo
nekad prije, davno, nego da se ruši upravo ovdje i sada, pred mojim pogledom (1965., s. 108).
... jsem chtěl zavřít na okamžik oči, protože jsem s úděsem cítil, že se nezhroutilo kdysi
dříve, dávno, ale že se hroutí právě zde a nyní, před mým pohledem (2005., s. 281).
... jsem chtěl ... zavřít na okamžik oči, protože jsem s úděsem cítil, že se nezhroutilo
kdysi dříve, dávno, ale že se hroutí právě zde a nyní, před mým pohledem (1978., s. 89).
U jenome slučaju izricanja načina bio je glagolski prilog preveden nezavisnom
rečenicom – tako je prevedeno u kasnijem prevodu, dok je u ranijemu izostavljen predikat u
originalu te nadomješten glagolom koji sadržava isto značenje kao u originalu glagolski
prilog:
►...da bih mogao nastaviti za njim, savladao sam sitne porive znajući kako je suvišno
i sitno pitati... (1965., s. 100).
... a já jsem, abych ho mohl následovat, překonal malicherné pohnutky; pochopil
jsem, že je marné a pošetilé klást otázky... (2005., s. 271).
... a já jsem, abych ho mohl následovat, pochopil, že je marné a pošetilé klást otázky...
(1978., s. 76).
Drugi, sličan slučaj prevela su oba prevoditelja nezavisnom rečenicom s radnjom
glagolskoga priloga odvojenom dvama točkama koje ukazuju na objašnjenje, slično kao
točka–zarez u prethodnome slučaju:
►Šutjeli smo zbunjeno, osjećajući se zbog nečeg krivi (1965., s. 106).
Mlčeli jsme v rozpacích: připadali jsme si něčím vinni (1978., s. 87; 2005., s. 279).
e) Izricanje suprotnosti
Glagolski prilog sadašnji se također u tekstu javljao sa značenjem suprotnim značenju
radnje. Takvi su glagolski prilozi svi bili prevedeni suprotnim rečenicama, kao što pokazuju
primjeri:
►...mučio bih se pokušavajući da to dokučim, osjećajući svoju nemoć i nesposobnost
i nesposobnost i teška bi se sjena umora, malodušnosti i beznađa spustila na mene... (1965., s.
63).
- 41 -
Usilovně jsem se snažil toho dobrat, ale cítil jsem svou bezmoc a neschopnost, zavalil
mě těžký stín únavy, zoufalství a beznaděje... (2005., s. 228).
Pracně jsem se k tomu snažil proniknout, ale cítil jsem svou bezmoc, zavalil mě těžký
stín únavy, zoufalství a beznaděje... (1978., s. 19).
►Možda ipak nije sve bilo uzalud, govorio sam u sebi, znajući da se time samo tješim
(1965., s. 113).
Snad přece jen nebylo všecko nadarmo, říkal jsem si v duchu, ale věděl jsem, že se tím
jen utěšuji (1978., s. 97; 2005., s. 286).
f) Izricanje dopuštenja
U rečenici gdje je glagolski prilog izražavao dopuštenje, ovaj je glagolski prilog bio
preveden opet pomoću odgovarajuće dopusne zavisne rečenice:
►A onda, ne videći ih, prepoznajem ih u tami... (1965., s. 127).
A pak, i když je v té tmě nevidím, najednou je poznávám... (1978., s. 121; 2005., s.
303).
g) Izricanje stanja
Glagolski prilozi koji su tvoreni od glagola stanja izriču stanje u kojem se subjekt
nalazi dok vrši radnju. U tekstu su se pojavili u ovim slučajevima:
►Zaustavili smo se drhteći pomamno, na samom rubu ponora (1965., s. 82).
Zastavili jsme se na samém okraji propasti rozechvělí žádostí (1978., s. 48; 2005., s.
250).
►I govorio je dotle dok se i zadnji među nama nije ...uspentrao na cestu i krenuo
dalje, njišući se pod nevidljivim i sve većim teretom (1965., s. 79).
A hučel do nás tak dlouho, dokud se i ten poslední z nás ... nevydrápal na silnici a
nevykročil dál, prohnutý pod nějakým neviditelným nákladem (1978., s. 43).
Stanje najbolje izražavaju osim glagola stanja i pridjevi. U češkome se pridjevi za
izricanje stanja koriste razmjerno često pa su se zato javljali u većini prijevoda. Primijetila
sam ipak i prijevod zavisnom rečenicom:
►Gdje sam? pitao sam se nijemo, stojeći u tom skamenjenom ničem, osjećajući da
sam zauvijek izgubljen... (1965., s. 129).
Kde jsem? ptal jsem se němě, když jsem stál v mlčenlivé kamenné krajině a cítil, že
jsem navždy ztracen... (1978., s. 125; 2005., s. 305).
- 42 -
h) Izricanje okolnosti radnje
U ovim primjerima glagolski prilog sadašnji izražava samo okolnost glavne radnje
koju prati i dopunjava:
►Silazio sam noseći u jednoj ruci lojanicu, drugom se oslanjajući o zidove, slijepo
opipavajući nogom razrovane, u tlo usječene stube (1965., s. 125).
Sestupoval jsem, v jedné ruce lojovou svíci, druhou jsem se opíral o stěny a nohou
jsem naslepo ohmatával zvětralé, do půdy vtesané schody (2005., s. 300).
U spomenutome primjeru javlja se novi način prijevoda – elipsa. U češkome je
karakteristična posebno za neformalni govor. U ovome slučaju radi se o umetnutoj rečenici s
izostavljenim predikatom; rečenica bi mogla zvučati i ovako: v jedné ruce jsem nesl lojovou
svíci ili přičemž jsem v jedné ruce nesl lojovou svíci. U prvome slučaju bi se radilo o
nezavisnoj rečenici, u drugome o zavisnoj. Moguć bi bio i prevod pomoću glagolskog priloga
(nesa v jedné ruce lojovou svíci) ili pridjeva nastalog od njega (nesoucí v jedné ruce lojovou
svíci). U ovome slučaju ne bi bilo više moguće smatrati elipsu ostatkom umetnute rečenice,
nego proširene glagolske dopune.
U tekstu se pojavio još jedan sličan primjer:
►Fratar je držeći jednom rukom lojanicu, s osmijehom zaustavio ljuljanje grede
(1965., s. 114).
Mnich, svíčku v jedné ruce, druhou s úsměvem zarazil kývání trámu (2005., s. 287).
Mnich s úsměvem zarazil kývání trámu (1978., s. 99).
Navedeni primjer u kasnijem je prijevodu preveden isto kao u prvome slučaju, u
ranijem vidimo izostavak jedne okolnosti uz očuvanje samo druge (osmijeha).
Okolnost je moguće prevesti i pomoću člana rečeničnoga ustrojstva – priložne oznake
(obično načina ili vremena). To pokazuju sljedeći primjeri:
►Nakon prvog ... pokušaja da pronađemo neku legendarnu crkvu ... (kraj koje smo
navodno ili prošli ... ne videći je i smatrajući je običnom bunjom) ... (1965., s. 62).
Po prvním ... pokusu najít jakýsi legendární kostelík ... (kolem něhož jsme údajně buď
prošli bez povšimnutí, ... , v domnění, že je to prachobyčejná kamenná chatrč)... (1978., s.
17).
- 43 -
Treći je način prijevoda glagolskoga priloga kao okolnosti radnje zavisna rečenica, na
primjer:
►Onda odjednom, okrećući se kao suncokret prema česmi, sjećam se: zašto ne čujem
šum vode (1965., s. 104)?
Najednou, jak se tak otáčím ke kašně jako slunečnice, uvědomím si, proč neslyším
šumění vody (1978., s. 82; 2005., s. 275).
►Ugledali smo Ivana, kako izlazi iz kuće teturajući kao supijan, otresajući prašinu s
ruku i s odjeće i smije se.... (1965., s. 97).
Spatřili jsme (nyní) Ivana, jak vychází z domu vrávoravým krokem, jako by byl
přiopilý, jak si otřepává prach z rukou a šatů a směje se... (1978., s. 72; 2005., s. 268).
Prijevod niječnih oblika glagolskog priloga sadašnjega
Glagolski prilog sadašnji u niječnom obliku uvijek prikazuje okolnost radnje koja
nedostaje dok se vrši radnja predikata. Na češkome jeziku postoji više mogućnosti njihovog
prijevoda koje su se javljale i u prijevodima Kratkoga izleta.
Najčešći je bio način prijevod pomoću zavisne rečenice uvedene veznikom aniž ili
njezinim ekvivalentom beztoho, aby. Primjerice:
►Naporno bi, ne mijenjajući korak, nastavio dalje jednim od puteva kao da njime
svakodnevno prolazi... (1965., s. 78).
Jednoduše, aniž změnil krok, pokračoval dál po jedné z cest, jako by po ní chodil
každodenně... (1978., s. 42; 2005., s. 246).
►I tada, sa svog mjesta iz sredine kapelice, ne približavajući se zidu, ugledao sam i
ja čudesan crtež... (1965., s. 114).
A vtom jsem i já odtamtud, kde jsem stál, uprostřed kaple, bez toho, že bych udělal
krok ke zdi, spatřil podivuhodnou kresbu... (1978., s. 99; 2005., s. 288).
Drugi najčešće korišteni način bio je prijevod pomoću nezavisne rečenice. U dva
slučaja pojavile su se sastavne rečenice. To su bili slučajevi u kojima apsencija radnje djeluje
kao okolnost u skladu s radnjom:
►Ne okrećući se Roko je gazio dalje (1965., s. 75).
- 44 -
Roko rázoval dál, ani se neohlédl (2005., s. 242).
►Hodali smo dalje pustim vijugavim gradom ne susrećući nikog živog (1965., s. 86).
Kráčeli jsme pustým klikatým městem a nikde nepotkali živou duši (1978., s. 54;
2005., s. 255).
U sljedećem primjeru djeluje radnja glagolskoga priloga suprotno s radnjom glagola,
slično kao u primjerima prevedenima zavisnom rečenicom, stoga su radnje prevedene
suprotnim rečenicama:
►Zar je sve prošlo ne ostavivši nikakva traga (1965., s. 107)?
Což vše minulo, a nezůstala jedna jediná stopa (1978., s. 87; 2005., s. 279)?
U dvama su primjerima prevoditelji niječni oblik preveli izrazom suprotnoga značenja.
U prvome slučaju radi se o nezavisnoj sastavnoj rečenici čija radnja prikazuje okolnost. Drugi
je slučaj prikazanje prijevoda sintagmemom od prijedloga i imenice u službi priložne oznake.
►Nerazgovijetno promrsili smo pozdrav, ne gledajući nikoga u oči (1965., s. 91).
Sklopili jsme oči a zadrmolili cosi na pozdrav (2005., s. 261).
►...s obje strane ceste prostro ugodne hladovite travnate oaze, po kojima smo se ...
ravno s ceste, ne zaustavljujući se, raštrkali kao rakova djeca (1965., s. 79).
...po obou stranách silnice vytvářel příjemné chladivé travnaté oázy a po těch jsme se
v mžiku ... přímo ze silnice rozlezli na všechny strany jako ráčata (2005., s. 247).
...po obou stranách silnice vytvářel příjemné travnaté oázy. Po těch jsme se v mžiku ...
rozlezli na všechny strany jako ráčata (1978., s. 43).
Glagolski prilog sadašnji kao dio objašnjenja
Glagolski je prilog sadašnji u objašnjenju izricao uglavnom radnju koju vrši govornik
dok je njegov govor izrečen. U ovome su se slučaju javljali ovi načini prijevoda:
1) parataktično povezivanje radnje glagola i radnje glagolskoga priloga (kao u
običnim rečenicama), na primjer:
►– Koji ti je Bog, Petre? – pitao je slabim glasom, zaustavljajući se nesigurno kao da
traži ravnotežu (1965., s. 85).
- 45 -
„Kterýho čerta je ti, Petře?“ zeptal se chabě a nejistě se zastavil, jako by hledal / jako
když hledá rovnováhu (2005., s. 254).
►– Ne dirajte ovo – rekao je pokazujući naslaganu gomilu kamenja... (1965., s. 109).
„Na tohle nesahejte,“ řekl a ukázal nám hromadu navršených kamenů... (1978., s.
90).
2) parataktično povezivanje uz razdjeljenje rečenice, na primjer:
►– Roko – rekao sam mu napola u šali, napola u očajnoj nadi, ne čekajući fratrov
odgovor (1965., s. 111).
„Roko,“ oslovil jsem ho napůl žertem, napůl v zoufalé naději. Na mnichovu odpověď
jsem už nečekal (2005., s. 284).
►– Vidiš li što, Roko? – pitao sam prigušeno, ne usuđujući se da maknem iz sredine
prostorije (1965., s. 116).
„Vidíš něco, Roko?“ zeptal jsem se tlumeně. Neodvažoval jsem se pohnout z
prostředku místnosti (2005., s. 290).
3) ujedinjenje značenja glagola i glagolskoga priloga u jedan predikat, primjerice:
►– Eno tamo – rekao je fratar pokazujući tamni otvor u dnu jame (1965., s. 111).
„Tamhle, vidíte,“ ukázal mnich na tmavý otvor na dně jámy (1978., s. 93; 2005., s.
284).
►– Mora da negdje nešto ipak postoji... – rekao sam tješeći se (1965., s. 125).
Něco přece někde musí být, konejšil jsem sám sebe... (2005., s. 300).
4) sintagmem
►– Hajdemo – rekao sam misleći da je tako potrebno (1965., s. 73).
„Pojďme,“ řekl jsem v domnění, že je to třeba (1978., s. 34; 2005., s. 240).
5) prilog
►– Mora da negdje nešto ipak postoji... – rekao sam tješeći se (1965., s. 125).
„Něco přece někde musí být,“ řekl jsem si útěšně (1978., s. 117).
- 46 -
Glagolski prilog prošli
Glagolski su se prilozi prošli javljali u originalu mnogo manje nego glagolski prilozi
sadašnji, u prijevodima nisam zabilježila ni jedan slučaj njegova korištenja.
U Šoljanovu djelu najčešće su se glagolski prilozi javljali pri izricanju prijevremenosti
radnje predikata što je i njihova glavna funkcija u hrvatskome i češkome. Ipak su se
pojavljivali i u drugim značenjima – izražavajući vremenski slijed, uzrok, ali također
istovremenost.
a) Izricanje prijevremenosti
Najčešće su glagolski prilozi prošli izražavali radnju koja se bila završila dok je počela
trajati radnja predikata. Primjere vidimo u sljedećim prijevodima:
►...a onda, prilagodivši se polako i postupno uvjetima koje je stvorila viša sila
nastojali spasiti ono što se spasiti dade... (1965., s. 64).
...ale pak, když jsme se pozvolna a postupně přizpůsobili podmínkám, vytvořeným
vyšší mocí, snažili jsme se zachránit, co se zachránit dá... (1978., s. 19; 2005., s. 228).
►I dovršivši kompliciranu ritmičku frazu, osluhnuo je još jednom i onda slegnuo
ramenima (1965., s. 72).
Když dokončil tu komplikovanou rytmickou frázi, znovu se zaposlouchal a nakonec
pokrčil rameny (2005., s. 238).
Potom, když dokončil nějakou komplikovanou rytmickou frázi, znovu se zaposlouchal
a nakonec pokrčil rameny (1978., s. 32).
U svim spomenutim primjerima koristili su prevoditelji uključenje radnje pomoću
hipotaksije prevodeći glagolski prilog zavisnom vremenskom rečenicom.
Javljao se ipak još jedan način – prijevod glavnom sastavnom rečenicom. Vidimo ga u
ovim slučajevima:
►Ustao je, prišao ogradi i zasukavši rukave kao kakav zdrav zemljoradnik, naslonio
se rukama o kamenje (1965., s. 97).
Vstal, přistoupil k plotu, vykasal si rukávy jako pravý zdravý zemědělec a opřel se
rukama o tyčky (1978., s. 72).
- 47 -
►Roko me skinuvši očale pogledao izmučenim stisnutim očima (1965., s. 117).
Roko si sundal brýle a pohlédl na mě utrápenýma očima (2005., s. 291).
Pojavio se i jedan primjer izostavljanja značenja glagolskoga priloga u prijevodu:
►Roko me skinuvši očale pogledao izmučenim stisnutim očima (1965., s. 117).
Roko se na mě podíval utrápenýma očima (1978., s. 105).
Poseban se izraz pojavio u originalu prikazujući prošlu radnju koja se veže uz
sadašnjost. Prevedena je bila zavisnom vremenskom rečenicom.
►I povjerovavši sada da moj put nije samo jedini nego i pravi ... ponadao sam se ...
(1965., s. 128).
Teď, když jsem uvěřil, že moje cesta není pouze jediná, ale i správná, začal jsem ...
doufat... (1978., s. 122; 2005., s. 304).
b) Izricanje istovremenosti
Iako izricanje suvremenosti nije karakteristična funkcija glagolskog priloga prošloga,
pojavio se u tekstu i u ovoj ulozi. Istovremenost je prikazivao na dva načina. Uvijek je bio
preveden nezavisnom rečenicom.
U ovim je slučajevima prikazivao suvremenost po istom principu kao glagolski prilog
sadašnji, znači kao radnju koja se vrši dok traje radnja predikata. Na primjer:
►...žene su na prozoru grohotale zabacivši glave... (1965., s.83).
Ženy u okna zvrátily hlavy dozadu a chechtaly se (1978., s. 49; 2005., s. 251).
►Mlitavim kretnjama brisao je očale, slijepo spustivši na njih pogled (1965., s. 112).
Malátnými pohyby si otíral brýle a slepě k nim skláněl pohled (2005., s. 286).
Pomalými pohyby si otíral brýle. Držel je malátně v rukou a slepě k nim skláněl
pohled (1978., s. 96).
Na poseban način glagolski prilog prošli izriče istovremenost u ovom slučaju:
► – Što nam još fali – retorički se pitao Vladimir izvalivši se s vinom u ruci (1965., s.
90).
„Co nám ještě chybí?“ otázal se řečnicky Vladimír a rozvalil se s vínem v ruce po
pytli (2005., s. 259).
- 48 -
Glagolski je prilog prošli bio u spomenutoj rečenici preveden isto kao u ostalim
primjerima – nezavisnom rečenicom. U prijevodu izriče više sljedeću radnju nego
istovremenost koju prikazuje original; u originalu stoji: nakon što se Vladimir izvalio, ušao je
u stanje u kojem je izvršio radnju predikata – zapitao se. Za očuvanje istovremenosti postoji
još jedan način prijevoda – prikazivanje stanja. Ovako možemo prevesti rečenicu primjerice
otázal se řečnicky Vladimír rozvalený s vínem v ruce po pytli.
Istu pojavu vidimo i u ovome prijevodu:
►Nisam imao što odgovoriti na njegove upitne poglede, i nastavljao sam
ravnomjerno dalje, bez riječi, stisnuvši zube (1965., s. 100).
Neměl jsem na jeho tázavé pohledy co odpovědět, a tak jsem stiskl zuby a šel beze
slova stejnoměrným krokem dál (2005., s. 271).
I ovdje je moguće glagolski prilog prevesti na primjer sintagmemom se stisknutými
zuby.
Istovremenost je pokazana i u ovome primjeru:
►Odjednom se uspravio udarivši se rukama po koljenima (1965., s. 90).
Najednou se vztyčil a začal se plácat rukama do kolen (1978., s. 61; 2005., s. 260).
Poseban je način njegovog prijevoda uz promjenu semantičkog svojstva glagola. Ne
mijenjajući glagolski vid cijelog sintagmema prevoditelji su promijenili samo vid glagola uz
koji su dodali fazni glagol svršenoga vida.
c) Izricanje vremenskoga slijeda
Glagolski je prilog prošli u ovim primjerima izražavao radnju koja slijedi nakon radnje
izrečene u predikatu. Na češki je bio preveden sastavnom nezavisnom rečenicom, u
posljednjem je primjeru dopunjen prilogom pak.
►Šofer se je izvukao iz sjedala i skočio van ljutito zalupivši vratima (1965., s. 70).
Šofér se vysoukal ze sedadla, vyskočil ven a vztekle zabouchl dveře (1978., s. 30;
2005., s. 237).
►... i sjedeći tako gledao nas je, zgrabivši rukama dva busena korova, i pokazivao
nam ih je... (1965., s. 97).
...a tak vsedě se na nás díval a pak popadl dva drny a ukazoval nám je... (1978., s. 72;
2005., s. 268).
- 49 -
d) Izricanje načina
Isto kao glagolski prilog sadašnji glagolski je prilog prošli izražavao u ovome slučaju
način kojim se vrši radnja predikata:
►Poklonivši mi život, vi živite u meni... (1965., s. 128).
Darovali jste mi život a nyní žijete ve mně... (1978., s. 122; 2005., s. 304).
Njegova je radnja u češkome prijevodu prikazana kao uzrok zbivanja predikata, a
prevedena je kao nezavisna surečenica. Ovaj je primjer moguće također prevesti Tím, že jste
mi darovali život, žijete vy ve mně.
e) Izricanje uzroka
Kao uzrok bio je glagolski prilog prošli preveden uzročnom zavisnom rečenicom. U
ovoj se rečenici istodobno javlja i glagolski prilog prošli kao izricanje stanja. Preveden je
sintagmemom prijedloga i imenice (proširenim priložnim oznakama) koji također prikazuje
stanje. Istodobno možemo opaziti izostavak sintagmema samo noge u travu u prijevodu iz
1965. godine.
►Roko koji nije ni silazio s ceste nego sjedio na njenom rubu spustivši samo noge u
travu, sam, prašnjav, napet, ni najmanje se ne opustivši na odmorištu, osovio se naglo i
zabacio torbu preko ramena (1965., s. 79).
Roko, který ani nesestoupil ze silnice a seděl na jejím okraji jen s nohama v trávě,
sám, uprášený, napjatý, protože se na odpočívadle ani trochu neuvolnil, hodil chlebník přes
rameno (2005., s. 247).
Roko, který jako by byl nikdy ani nesestoupil ze silnice a stál sám, uprášený, napjatý,
protože se na místě odpočinku ani trochu neuvolnil, hodil chlebník přes rameno (1978., s.
43).
f) Izricanje pogodbe
U jednome se primjeru pojavio glagolski prilog prošli izražavajući pogodbu odnosno
uvjet. Preveden je bio zavisnom pogodbenom rečenicom.
►... neće zavesti tebe, čitatelju, pruživši ti ... miris i boju svoga pravog izvora (1965.,
s. 130).
... tebe, čtenáři, nespletou, když ti ... nabídnou vůni a barvu svého skutečného zdroje
(2005., s. 306).
- 50 -
g) Izricanje poslijedice
Također u slučaju izricanja posljedice (pojavio se jedan primjer) bio je glagolski prilog
prošli preveden pomoću odgovarajuće zavisne rečenice:
►...hodnik je naglo zaokrenuo nekamo u utrobu zemlje zakrivajući otvor od mog
pogleda, prekinuvši do kraja niti koje su me vezale s vanjskim svijetom (1965., s. 125).
...stočila se prudce někam do nitra země, zakryla otvor mému pohledu, a tak s
konečnou platností zpřetrhala nitky, jež mě spojovaly s vnějším světem (1978., s. 118; 2005.,
s. 301).
Glagolski prilog prošli u niječnom obliku
Glagolski prilog prošli izražavao je u svojem niječnom obliku radnju koja se nije bila
svršila prije nego se počela vršiti radnja predikata. Pojavila su se dva primjera:
►– Ništa – rekao je Roko ne osvrnuvši se, prignut uz freske (1965., s. 116).
„Nic,“ odpověděl Roko a ani se neohlédl, skloněný k freskám (2005., s. 290).
►Okrenuli smo se zgranuti, nijemi, i ne pogledavši se, i vratili se istim putem natrag
(1965., s. 77).
Ohromení jsme se beze slova obrátili, ani jsme se na sebe nepodívali, a zamířili
stejnou cestou zpět (2005., s. 245).
Beze slova jsme se obrátili, ani jsme se na sebe nepodívali, a vrátili se stejnou cestou
zpět (1978., s. 41).
Navedeni primjeri pokazuju prijevod na isti način – kao sastavne rečenice.
Glagolski prilog prošli kao dio objašnjenja
Kao u slučaju glagolskog priloga sadašnjega javljali su se isti načini prijevoda
glagolskih priloga prošlih. To su bili:
a) ujedinjenje značenja, primjerice:
►– Mi smo, dragi moj, došli ovamo da tražimo nešto drugo – rekao je Roko
nasmijavši se promuklo (1965., s. 119).
„My jsme sem, můj milý, přišli hledat něco jiného,“ zasmál se Roko ochraptěle
(2005., s. 294).
- 51 -
b) prijevod glavnom rečenicom, primjerice:
►– Ništa. Onda ništa – rekao je Roko slegnuvši ramenima i primirivši se malo.
(1965., s. 123).
„Nic. Dál už nic,“ řekl Roko a pokrčil rameny. Trochu se uklidnil (2005., s. 298).
c) izostavak jedne od radnja, primjerice:
►– I što sad? – rekao je Roko vrativši se nekoliko koraka (1965., s. 95).
„A co teď?“ řekl Roko (1978., s. 69; 2005., s. 265).
Riječi nastale od glagolskih priloga
Od tvorenica glagolskih priloga u tekstu su se najčešće pojavljivali pridjevi.101 Kako
sam već spomenula u teorijskom dijelu rada njihovo korištenje postaje u hrvatskim
književnim djelima sve češće. Budući da je ova pojava česta i u češkome, pojavljivali su se u
prijevodima najviše ekvivalentni izrazi, glagolski pridjevi, kao što pokazuju ovi primjeri:
odgovarajući (1965., s. 60) → odpovídající (1978., s. 14; 2005., s. 224)
budući (1965., s. 66) → nastávající (2005., s. 232)
U drugim su primjerima prevoditelji riječ preveli drugim pridjevom, na primjer:
idući (1965., s. 63) → další (1978., s. 19; 2005., s. 228)
vrući (1965., s. 75) → rozpálený (1978., s. 37; 2005., s. 242)
tekući (1965., s. 104) → tekutý (1978., s. 83; 2005., s. 276)
Jedanput se pridjev pojavio u sintagmemu ako je moguće (1965., s. 60) što su obojica
prijevoditelja prevela kao nezavisnu rečenicu případně bychom mohli (1978., s. 13; 2005., s.
224).
U jednome su slučaju prevoditelji preveli glagolski pridjev mijenjajući strukturu
proširenog člana rečeničnog ustrojstva u okviru kojeg se pridjev pojavio. Značenje je ostalo
isto. Pridjev se pojavio u ovoj rečenici:
►Koliko sam puta sažalijevao svoje drugove, mrzio i prezirao sebe što ne znamo ili ne
možemo živjeti bez tih ekstrema, izvan tog kalupa krajnosti u koji smo se zatvorili, živjeti u
jednom vedrom ekvilibriju, uz ohrabrujući oslonac razuma (1965., s. 74).
101 Za pridjeve nastale od glagolskih priloga koristit ću termin glagolski pridjev, preuzet iz Gramatike i stilistike hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika Tomislava Maretića.
- 52 -
Kolikrát jsem litoval své kamarády a sebe nenáviděl a pohrdal sebou za to, že
neumíme nebo nemůžeme žít bez těchto extrémů, mimo tento kadlub krajnosti, do kterého jsme
se uzavřeli, že nedokážeme žít v nějaké jasné rovnováze, posilováni oporou rozumu (2005., s.
241).
Više puta se pojavio prijedlog nastao od glagolskog priloga. Riječ je o raširenom
prijedlogu zahvaljujući (1965., s. 57, 160, 128) koji je u svim slučajevima bio preveden kao
díky (1978., s. 9, 13, 122; 2005., s. 221, 224, 303).
Hrvatski ekvivalenti čeških tvorenica glagolskih priloga
Tvorenice glagolskih priloga javljale su se više u češkim prijevodima. U većini njih
radilo se o glagolskim pridjevima, samo u četiri slučaja pojavile su se imenice. Slično kao
glagolski prilozi izricali su i pridjevi i imenice svojstvo subjekta odnosno njegovog atributa
koje potječe iz radnje koju subjekt vrši.
Ekvivalenti glagolskih pridjeva
Ekvivalenata u hrvatskome originalu bilo je više. Što se tiče glagolskih pridjeva,
najčešći ekvivalentni izraz bila im je zavisna rečenica koja je proširivala imenicu. Ove su bile
rečenice najčešće navedene zamjenicom koji, na primjer:
tvrz odolávající času (2005., s. 274, 1978., s. 80) – tvrđava koja vremenu odolijeva
(1965., s. 102)
v tomto hroutícím se světě (2005., s. 282, 1978., s. 91) – u ovom svijetu koji se
obrušava (1965., s. 109)102
Zavisne rečenice bile su također navedene zamjenicom što kao što se vidi u sljedećim
slučajevima:
silnice ztrácející se v perspektivě (2005., s. 253, 1978., s. 52) – cesta što se gubila u
perspektivi (1965., s. 84)
patřím do této neustále proudící řeky (2005., s. 303, 1978., s. 122) – pripadam ovoj
rijeci što neprestano teče (1965., s. 128)
102 V. također primjer slova před číhající propastí (2005., s. 245) i riječi pred ponorom koji nas je vrebao (1965., s. 77).
- 53 -
Druga vrsta ekvivalenta bio je pridjev koji ipak nije bio glagolskoga podrijetla, na
primjer:
u rozcestí rozbíhajícího se třemi směry (2005., s. 246, 1978., s. 42) – kraj trokrakog
raskršća (1965., s. 78)
světélkující, mlhavá, ospalá fata morgana (2005., s. 243) – svjetlucava, nejasna,
pospana fata morgana (1965., s. 76)
Među navedenim primjerima zabilježila sam i jedan poseban u kojemu dolazi do
pomicanja značenja u prijevodu:
ticho tohoto nádvoří je ohlušující (2005., s. 275, 1978., s. 82) – tišina ovog dvorišta
vidljiva je (1965., s. 103)
Rjeđe se glagolski pridjev pojavljivao kao ekvivalentan prijevod glagolskoga pridjeva.
Primjer vidimo u sljedećim spojevima:
nastávající kulturní pracovnice (2005., s. 232) – buduće kulturne radnice (1965., s.
62)
dát odpovídající bumážku (1978., s. 14) – dati odgovarajuću „šaru“ (1965., s. 60)
U jednome se slučaju pojavio sintagmem u ulozi ekvivalenta u originalu:
přistrkovat brýle k rachotícím zubatým strojům (2005., s. 218) – přistrkovat brýle k
točícím se zubatým strojům (1978., s. 5) – prinositi očala zupčastim strojevima u radu (1965.,
s. 55)
U jednome se slučaju češki glagolski pridjev pojavio kao dio sintagmema u službi
ekvivalentnog izraza imenice. Radi se o ovom slučaju:
osvětlení napůl ještě od dohasíajícího dne (2005., s. 275, 1978., s. 83) – osvjetljenje
napola još od sudnevice (1965., s. 104)
Ekvivalenti imenica
Imenice s porijeklom glagolskoga priloga najčešće su se javljale kao ekvivalentan
prijevod imenice, na primjer:
cestující (2005., s. 249, 1978., s. 46) – putnici-prolaznici (1965., s. 81)
cestujícím nic jiného nezbývá (2005., s. 235, 1978., s. 28) – putnicima ne preostaje
drugo (1965., s. 69)
- 54 -
U ovome okviru zabilježila sam dva posebna prijevoda. To su neologizam u prijevodu
– stali se z nás kolemjdoucí či kolemjedoucí (2005., s. 235, 1978., s. 28) – postali smo
prolaznici (1965., s. 69) te izmjena gradnje sintagmema u kojem se u originalu ne javlja
imenica nego pridjev koji je nastao od nje: opovržení kolemjdoucích (2005., s. 251, 1978., s.
48) – prolaznički prezir (1965., s. 82).
U jednome slučaju bio je na mjestu imenice u originalu sintagmem:
vymyšlené dialogy s pracujícími Istrie (2005., s. 266, 1978., s. 17) – izmišljeni dialozi
s radnim ljudima Istre (1965., s. 62)
U jednome slučaju javila se kao ekvivalent zamjenica onaj proširena zavisnom
rečenicom navođenom zamjenicom koji. Radi se o ovome slučaju:
pod tíhou padajících (1978., s. 6) – pod težinom onih što su padali
ZAKLJUČAK
Cilj ovoga rada bila je usporedba glagolskih priloga u hrvatskome i češkome jeziku. U
teorijskom dijelu promatram znakove glagolskih priloga iz triju aspekata - semantičkoga,
morfološkoga te sintaktičkoga. Bavim se također riječima koje su od njih nastale u procesu
tvorbe riječi.
- 55 -
U hrvatskome se jeziku smatraju glagolski prilozi pravim prilozima dok su u češkome
morfološkome sistemu smatrani infinitivnim oblicima glagola. U oba jezika glagolski se
prilozi označuju i svojstvima glagola i svojstvima priloga po sva tri navedena aspekta.
Sa semantičkoga gledišta u oba jezika označuju radnju poput glagola, ne radi se ipak o
glavnoj radnji iskaza nego o njezinoj pratnji, tako poput priloga izražavaju okolnost radnje ili
njezinu drugu bližu oznaku. U hrvatskome su također poput priloga nesprezivi, znači da se ne
mijenjaju po licu i broju. Od glagola od kojih su nastali sadržavaju u oba jezika leksičko
značenje, vid, prijelaznost, stanje i povratnost te su poput glagola odredivi prilozima. U
češkome se također, isto kao glagoli, slažu sa subjektom rečenice u broju i u jednini te također
u rodu.
Kao članovi hrvatskoga rečeničnog ustrojstva javljaju se u istim ulogama kao prilozi,
stoga su njima i smatrani. Mogu se pojaviti u službi priložne oznake ili glagolskog
predikatnog proširka. U češkome dolazi glagolski prilog u rečenicu kao dio glagolskopriložne
konstrukcije koja je usporediva s glagolskim predikatnim proširkom u hrvatskome. Sa
semantičkoga te morfološkoga gledišta dakle opažamo među hrvatskim i češkim glagolskim
prilozima samo male razlike, osim sprezivosti.
Praktični dio rada pokazuje naročito značenje glagolskih priloga na temelju suvremene
hrvatske beletristike, novele Antuna Šoljana Kratki izlet te dvama prijevodima različitih
prijevoditelja ove novele na češki jezik. Uspoređujući tri sa semantičkoga gledišta identična
teksta u oba uspoređivana jezika obraćam svoju pozornost primarno na samu pojavu
glagolskih priloga. Dok je uporaba glagolskih priloga u hrvatskome originalu bila razmjerno
česta, u oba prijevoda zabilježila sam pojedine slučajeve. Oba su prijevoditelja uzimala u
obzir stilističko značenje čeških glagolskih priloga koji su za razliku od hrvatskoga u
suvremenoj češkoj izjavi smatrani arhaičnima te se danas javljaju sve manje samo u pismenoj
formi. Razlika u stilskoj obilježenosti donosi i drugu razliku, razliku u učestalosti korištenja
glagolskih priloga u oba jezika. U hrvatskome nisu glagolski prilozi toliko rijetki kao u
češkome te se javljaju i u govoru.
Drugo je gledište mojega promatranja bilo semantičko. Ovdje nisam zabilježila
nikakve razlike među glagolskim prilozima u hrvatskome i češkome.
S obzirom na rijetkost čeških glagolskih priloga obratila sam svoju pozornost na
moguće načine prijevoda glagolskih priloga na češki jezik.
Glagolski su se prilozi u hrvatskome javljali najčešće u službi glagolskog predikatnog
proširka da bi prikazali istodobno trajanje glavne radnje iskaza (znači radnje izrečene
predikatom) i radnje koja ju prati. Najčešći češki ekvivalent bila je u ovome slučaju sastavna
- 56 -
surečenica. Dalje su glagolski prilozi izražavali uzrok, način, pogodbu ili dopuštenje. Ovi su
bili slučajevi prevedeni pomoću priloga ili druge odgovarajuće priložne oznake. Označavali
su i radnju koja prkosi glavnoj, radnju koje nema ili prijevremenu radnju. U njihovim
prijevodima javljale su se najčešće zavisne rečenice. Posebne prijevode zabilježila sam kod
upravnih govora s glagolskim prilozima.
Iako je uporaba glagolskih priloga jednostavna, češki jezik daje prednost alternativnim
izražajima zbog stilskoga obilježja čeških glagolskih priloga. Budući da nedostaju u govoru,
ne dolaze u rječnik učestalih izraza govornika češkoga jezika, stoga su ovi oblici sve manje
korišteni i postupno dolazi do njihovog izostavljanja te više stilske obilježenosti.
RÉSUMÉ
Cílem mé práce bylo srovnání přecodníků v chorvatském a českém jazyce. V
teoretické části zkoumám znaky přechodníků ze tří úhlů pohledu – sémantického,
morfologického a syntaktického. Zabývám se také slovy od nich utvořenými.
V chorvatské lingvistice jsou přechodníky považovány za příslovce, zatímco podle českého
morfologického systému se jedná o infinitivní tvary sloves. V obou jazycích se však
- 57 -
přechodníky vyznačují vlastnostmi sloves i vlastnostmi příslovcí, a to ze všech tří uvedených
hledisek.
Ze sémantického hlediska označují v obou jazycích děj, podobně jako slovesa,
narozdíl od nich však neoznačují hlavní děj výpovědi, ale pouze děj doprovodný. Tímto
vyjadřují, stejně jako příslovce, okolnost děje nebo jeho jiné bližší označení. V chorvatštině
jsou také jako příslovce neohebné a jejich tvary se nemění v souvislosti s číslem a rodem, jak
je tomu v češtině. V obou jazycích zachovávají význam slovesa, od něhož byly utvořeny.
Dále se s ním shodují ve vidu, tranzitivitě, slovesném rodu a zvratnosti. Stejně jako slovesa
mohou být i přechodníky rozvinuté příslovci. V češtině se také jako slovesa shodují v čísle s
podmětem věty a v singuláru také v rodě.
Funkce přechodníků jako větných členů se v chorvatštině shoduje s funkcí příslovcí a
za příslovce jsou přechodníky také považovány. Mohou se objevit ve funkci doplňku nebo
příslovečného určení. V české větě je přechodník vždy součástí přechodníkové polovětné
konstrukce, jež je srovnatelná s chorvatským doplňkem. Z hlediska morfologického a
syntaktického tedy mezi chorvatskými a českými přechodníky zaznamenáváme, vyjma
rozlišování rodu a čísla, jen drobné rozdíly.
Praktická část práce pojednává zejména o významu přechodníků, a to na základě díla
současné chorvatské beletrie, novely Antuna Šoljana Kratki izlet a dvěma jejími překlady od
různých překladatelů do češtiny. Při srovnávání tří sémanticky identických textů se prvotně
zaměřuji na samotný výskyt přechodníků v obou jazycích. Zatímco v chorvatském originálu
bylo užívání přechodníků poměrně časté, v překladech se vyskytovaly pouze ojediněle. Oba
překladatelé brali v potaz stylistický význam českých přechodníků, které se, narozdíl od
chorvatštiny, v současné češtině považují za stylově příznakové a objevují se čím dál tím
méně a již pouze v psané podobě. Z rozdílu ve slohové příznakovosti vyplývá jiný rozdíl, jímž
je odlišnost ve frekvenci užití přechodníků v obou jazycích. V chorvatštině nejsou
přechodníky tak vzácné jako v češtině a objevují se i v mluvené podobě jazyka.
Druhý aspekt mého zkoumání byl sémantický. Zde jsem nezaznamenala žádné rozdíly
mezi přechodníky v chorvatštině a češtině.
Vzhledem k vzácnému výskytu přechodníků v češtině jsem se zaměřila na možné
způsoby jejich překladu do češtiny.
Přechodníky se v chorvatštině objevovali nejčastěji ve funkci doplňku a jejich úlohou
bylo vyjádření souběžného děje s hlavním dějem výpovědi (tedy děje vyjádřeného přísudkem)
a děje který tento hlavní děj doplňuje. V tomto případě byla nejčastějším ekvivalentem
přechodníku další hlavní věta, spojená s již stávající větou v poměru slučovacím. Dále
- 58 -
přechodníky v originálu označovaly příčinu, způsob, podmínku nebo přípustku. Tyto případy
byly přeloženy pomocí příslovce nebo jiného výrazu ve funkci odpovídajícího příslovečného
určení. Přechodníky označovaly i děj bránící hlavnímu ději, chybějící nebo předčasný děj. V
jejich překladech se uplatňovaly zejména vedlejší věty. Zvláštní překlady jsem zaznamenala u
přechodníků, jež byly součástí uvozovacích vět.
Ačkoli je užití přechodníků jednoduché, čeština upřednostňuje alternativní vyjádření
kvůli jejich příznakovosti. Protože z mluvené podoby českého jazyka již zcela vymizely, noví
mluvčí českého jazyka si je již při učení přirozenou cestou neosvojují a z tohoto důvodu se
přechodníky užívají čím dál tím méně a postupně dochází k jejich zanikání a vyšší míře jejich
stylového zabarvení.
BIBLIOGRAFIJA
Primarna literatura:
ŠOLJAN, Antun: Kratki izlet. In: ŠOLJAN, Antun: Izabrana djela. Vinkovci 1997.
ŠOLJAN, Antun: Krátký výlet. Praha 1978.
- 59 -
ŠOLJAN, Antun: Zrádci. Krátký výlet. Praha 2005.
Sekundarna literatura:
ANIĆ, Vladimir: Rječnik hrvatskoga jezika. Zagreb 1994.
BARIĆ, Eugenija A KOL.: Hrvatska gramatika. Zagreb 1997.
GREPL, Miroslav A KOL.: Příruční mluvnice češtiny. Praha 2003.
HAVRÁNEK, Bohuslav – JEDLIČKA,Alois: Česká mluvnice. Praha 1981.
HAVRÁNEK, Bohuslav – JEDLIČKA, Alois.: Stručná mluvnice česká. Praha 2002.
MARETIĆ, Tomislav: Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika.
Zagreb 1931.
MARETIĆ, Tomislav: Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika.
Zagreb 1936.
SEDLÁČEK, Jan: Stručná mluvnice srbocharvátštiny. Praha 1989.
SILIĆ, Josip – PRANJKOVIĆ, Ivo.: Gramatika hrvatskkoga jezika za gimnazije i
visoka učilišta. Zagreb 2005.
SIMEON, Rikard: Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva. Zagreb, 1969.
TEŽAK, Stjepko – BABIĆ, Stjepan: Gramatika hrvatskoga jezika. Priručnik za
osnovno jezično obrazovanje. Zagreb 2005.
- 60 -