god. i. Šibenik, u subota 19. kolovoza 1905. n a' br. 35

2
God. I. Šibenik, u subota 19. kolovoza 1905. N A' Br. 35. Predplata u Šibeniku: Pojedini broj stoji 4 pare. Na kii i 6 para. Predplata van Šibenika: na godinu 8 Ki , na po godine 4 Kr. Vlastnik, itd.irate)j i odgovorni urednik VT.APIMTB KUU6. HRVATSKA RIEC IZLAZI SRIEDOM I SUBOTOM. Pisma i predplate šalju se ured- ništvu. Nefrankirana se pisma ne primaju. Rukopisi se ne vra- ćaju. Oglasi se tiskaju po 20 para, priobćena, zahvale, itd. po 40 para redak ili po pogodbi. Tiskarnioa Ivan Sfaglinatz Trg Sv. Ivana. Izborna pobjeda. Obcinski izbori u Šibenika ršavaju. U sva tri izborna tiela tjajno je pobiedila hrvatska misao. Ovo je činjenica, koju treba, 'da priznaju svi naši protivnici. Uzalud- no je bilo sve, što se poduzelo, a poduzelo se mnogo sa svih protiv- ničkih strana. Jer nije se vodila borba samo izmedju naših sumišlje- nika i protivnika pripadnika ove obćine, nego je u ovoj borbi sudje- lovala skoro eiela Dalmacija. Sudje- lovali su i oni čimbenici, koji po svojem položaju nisu smjeli. Sudje- lovali su i potajno i otvoreno. Upo- trebljavali su sve vrsti oružja. Ali sve utaman. Hrvatska sviest birača skršila je svaku navalu i sve pro- tivnike. Oni, koji ovu našu borbu na- zivaju rojestnom i osobnom, ili ne snađu, što je sve bilo proti boljem dielu Šibenika napereno, ili hoti- mično ne će da vide, gdje je sve jasno i bistro. Da nema nieta dru- goga, ono nizko pisanje „M. Jedin- stva", bilo bi dostatno, da otvori svakomu oči o čemu se radilo. Toliko mjeseci neprestanog kle- vetanja, izmióljanja i sustavnog ro- varenja sa strane onog nizkog lista i njegovih pokrovitelja dostaju, mi- slimo, da označe svu važnost ovih naših izbora. Nezadovoljnici i svi udruženi samoživci ove obćine tako su malo- brojni, tako su nesposobni i po svojim svojstvima poznati, da se ne bi bili ni makli, da nisu računali na pomoć onog sustava samoživstva, koji je toliko godina vladao nad našom pokrajinom. A onaj sustav i njegovi uzdržavatelji bili su nape- rili sve sile, da im pomognu, ali ni oni, ni njihov list nije ih mogao spasiti od poraza. A taj poraz je bio tako silan i u granicam zakona, sviesti i svestrane slobode, da BUČnog izbornog poraza nema u Dalmaciji. Naša stranka nije upotrebila sile, nije varala, nije na izborima počinila nijednog bezakonja, nije se u obće u ničemu držala stare škole, ona se samo pozivala na sviet, na hrvatstvo, na poštenje i to je bilo dosta, da sve protivnike porazi. Pokazalo se s ovim izborim svoj Dalmaciji, da je povjerenje naroda uz nas i da je to povjerenje jače od svih protivnika. Ovo povjerenje dati će 8 vini našim ljudima i za u buduće potrebitu snagu, da odole neprijateljima i uzrade sve, što mogu za procvat ovoga grada i okolice, te za oboi ekonomski i politički na- predak ciele domovine. Ona medjusobna ljubav, koja je spojila naše seljane sa gradjan- stvom, ono oduševljenje, kojim je bilo prožeto cielo pučanstvo, ona dokazana budna hrvatska sviest svih naših čeličnih birača, sve to će đo- prinieti, da se započeti život prepo- roda nastavi onako, kako dolikuje izvojžtenoj pobjedi i važnosti ovo&a Krešimirova grada Mi smo tvrdo uvjereni, da će ova pobjeda biti čvrstim temeljem budućega rada. Jer, kako je one pobjede izvojštila ljubav, sloga i sviest, tako će te kreposti i una- pred naše ljude predvoditi i nadah- njivati na korist i sreću svega pu- čanstva ove obćine. Mi smo tvrdo uvjereni, da će i obćoj narodnoj stvari ova naša pobjeda biti od koristi. U nesredje- nim odnošajima naše domovine, a osobito naše zapuštene pokrajine, ne će biti na odmet slobodan glas Kre- šimirova grada. Ovaj grad s izvoj- štenom pobjedom stupa stazom ob- ćeg napredka k onom narodnom životu, za kojim svi težimo. Ovaj grad naći će se uviek na braniku naše zapuštene domovine i biti će U prvim redovima, jer je ovim iz- borima dokazao, da ga predvodi hrvatsko poštenje i sviest za obće dobro. Poalie ovako izvojštene pobje- de i od tolikog zamašaja, ne može- mo, a da ne uzkliknemo: Živili birači 1 Živio Šibenik! Živila Hrvatska 1 Putujući učitelji poljo- djelstva. Često Čitamo, da se ovaj, ili onaj naš zastupnik zauzimlje, kako bi se kod nas povećao broj putujućih učitelja po- ljodjelstva. Po njihovu zauzimanju go- spoda u Beču imala bi suditi, da je Dalmacija skroz napredna zemlja i da je dosta, ako se pošalje ovoga ili onoga teoretičara, da on prikupi i tobože uredi bogato praktično gospodarsko znanje po- ljodjelaca u Dalmaciji. Po nacrtu osnove nadzor. Zotti-a u Dalmaciji imalo bi biti samo šest pu- tujućib učitelja poljodjelstva, a ima ih do sada osam. Osim toga imamo dva fi- lokserična povjerenika sa nekoliko vježbe- nika, tajnika nadzor. Zotta, šefa nazovi- škole na Glavici i spalu ju na Vrani. Dakle ukupno 13—14 sila, a da i ne govorimo o broju činovnika na pokušaj- noj postaji i o putujućem učitelju za za- drugarstvo. Da vidimo Časkom, da li su svi ovi ljudi skupa uradili u pokrajini ono, što se je s punim pravom od njih očekivalo, a ako nisu, tko je tome kriv? Bez okolišanja moramo iztaknuti, da uspjeh postignut nije nikoga zadovo- ljio, a to s razloga, što mnogim putu- jućim učiteljima nedostaje praktične spreme. Skoro svi putujući učitelji, što su kod nas do sada bili imenovani, uzeti su iz vana. Ljudi, kojima ne niečemo teoretična znanja, ali koji praktična ne- maju. Tako nara je jedan od ovih pripo- viedao, da nije vidio masline, dok nije došao u Dalmaciju; drugi se je zagledao kao june u nova vrata, kad je opazio, da u siečnju cvate bajam, a treći, kad je vidio kesten reče: „Ala liepih oraha!" Ovakovi ljudi, pošto su proboravili u ovom ili onom pojasu jednu dvie go- dine, bivaju kašnje namješteni na mast- nija mjesta, te eno nam ih po Zadru, Vrani i Kninu. Domaći se sinovi zapu- štavaju, jer ne poznaju njemački. Za naše namjestništvo najvrjedniji je onaj putujući učitelj, koji šalje naj- duža izvješća, i to takove naravi, da u njima ne ieHče, što bi vlada bila dužna, da sama preduzme i uradi u ovome, ili onome okolišu, a ako su još k tome na- pisana njemački, nikad bolje. DotiČnik je odmah postao mezimče svojih pred- postavljenih. Kad smo na njemškutarenju, ne možemo, a da ne opazimo, kako i nad- zornik Zotti uviek i svugdje sa svojim podčinjenicima obći njemački, kao da smo usred Berlina. Ovo udara posve u oči, a opet nije ni liepo, da narod u njega i u njegova putujućeg učitelja gleda kao u kakovo čudovište, kad oni govore ono, što on ne razumije. U narodu se tad poradja sumnja i kašnje on gata po svoju, a ne pazi više ni na savjete, ni na upute. Drugi uzrok, radi kojega naši pu- tujući učitelji ne postizavaju željene uspjehe, jest i taj, što se oni odviše u svemu drže teorije. Nu oni većinom tome nisu krivi. Mi ne možemo pojmiti rad putujućeg učitelja u vinarstvu bez malog vinarskog laboratoriuma, ili barem bez važnijih vinarskih sprava, kao što se na može uspješno djelovati u zagorskim na- šim predjelima, ako se učitelju ne pruže uzorna, pa makar i malena polja, na kojima on mora da izvadja 3voj prak- tični rad. Jesu li naši putujući učitelji svim ovim obskrbljeni? Nisu i radi toga nji- hov rad hramlje, zapinje. Zrcalo rada naših putujućih učitelja imao bi po osnovi nadzor. Zottia biti „Poljodjelski vjestnik". Tu bi imala bili tiskana sva izvješća nji- hova praktična rada, tu bi se imali iz- nositi njihovi nazori, i njihovo takmenje, pa i njihovi predloži, koji bi bili od ko- risti i inteligentnoj ruci, što se kod nas gospodarstvom bavi. Suradjivaju li naši putujući učitelji u „Poljodjelskom Vjestniku" na način, da taj list bude zrcalom njihova rada, kao što bi morali? Žalostnu bismo sliku nji- hova rada morali stvoriti, kad bismo ga po „Vjestniku" proučavali i promatrali. Ako izvadimo po koji članak, što ga na- pisu činovnici pokušajne postaje u Splitu, sve drugo ne vriedi ama baš ništa. Ža- lostno izgleda, da nas jedan list, koji je povjeren pokrajinskom poljodjelskom nad- zorniku, bez čijega placeta ne smije ništa u list ući, obdariva onako suhoparnim gradivom, većinom provodima iz talijan- Hrvatski grad Šibenik i mle- tački dužd Petar II. Orseolo Tomislavov nasljednik Mihajlo Kre- šimir I. (930.—945-), po svjedočanstvu Suvremenika mu cara Porfirogenita, odr- Sfto je krnljevstro u snazi i slavi otca avoga i pod njegovom vladom održali ae mirni odnošaji s Mletčanima, koji su mu plaćali danak, jer nisu se usudjivali, da se ogledaju s njime na moru. Kralj Krešimir umre god. 945. — Pod nasljednikom njegovim mladjahnim mu sinom Stjepanom Miroslavom (945.— 949.) nastadoše grozni nemiri u kraljev- atvu. Ban Bielohrvateke Pribiua, koji je većinom stanovao u utvrdjenom Šibeniku, nije htio da se pokloni tomu mladiću ; diže bunu, u kojoj kralj zaglavi. Nazad godina izkopan je iz rnzva- atarohrvatske bazilike u Kninu ulo- mak spomon-ploče, iz koje bi se dalo navesti, da je nesretni kralj tu bio ukopan. Okoristivši se nemirima u hrvat- skome kraljevstvu, god. 948. mletački dužd Petar Kandijan HL pokuša da Mletke oslobodi od danka, što su ga plaćali Hrvatima. Dužd sastavi ratno brodovlje od 33 ladje (gumbarije), te ga pošalje proti Hrvatima. Mletačko su brodovlje vodili Badovar i Petar Rosol, koji se naskoro vrate „bez ikakvoga uspjeha". Nisu li možda naši junaci na moru pobiedili i potukli mletačku mornaricu?... Mletački pisci o tomu šute, a to je već indirektni dokaz, da se je baš tako do- godilo, jer se ne daje drukčije tumačiti, za što su iza ove prve bitke Mletčani opet odaslali drugo tako veliko brodovlje. I to drugo brodovlje razbiše junački Hrvati. Sada ne preostade mletačkom duždu drugo, nego da obnovi „savez", po kojem će Mletčani i nadalje kralju hrvatskome plaćati danak. Poslie nasilne smrti mladjahnoga kralja Stjepana Miroslava nastade u Hr- vatskoj bezvladje, koje dobro posluži kra- ljevu ubojici banu Pribini. On se domogne vlasti, ali se odno- šaji u kraljevstvu time ne popraviše. Hr- vatska sila na moru počne propadati, tako, da su sagene od osamdeset spale na trideset, a nema sumnje, da se je bio prepolovio i broj kondura. Ipak je značajno, što se Mletčani ni sada nisu uhvali, da posegnu za prevlašću na ja- dranskome moru, te su sliedili plaćati danak Hrvatima. Bezvladje u Hrvatskoj trajalo je punih 20 godina. Ovi su domaći nemiri pripravili ne samo razsulo hrvatske dr- žave, već je nastalo i raztočenje naroda, dok se nije narod napokon osokolio i opet podigao na kraljevstvo oko godina 970. jednoga od mladjih sinova Kreširai- rovih, a unuka kralju Tomislavu, jamačno Čovjeka u muževnoj dobi, a to bijaše kralj Držislav (970.—1000.) Za preko još 20 godina nemamo pisanih uspomena, da su Mletčani navalili na Hrvate i pokušali oslobodit se danka, a tomu je uzrok, što se je hrvatska mor- narica pod kraljem Držislavom opet oja- čala, tako, da je bila kadra prebroditi jadransko more i zaratovati proti silnim Saracenima na obali talijanskoj kod Monte Grargano, gdje su Hrvati održali sjajnu pobjedu. Uslied te pobjede Hrvati očuvaše svoju prevlast na jadranskome moru, a Mletčanima nije ostalo drugo, već da pripoznaju tu prevlast i da sliede plaćati Hrvatima danak za slobodno brodarenje po istomu. (Svrfletak u nared. broju)

Upload: others

Post on 23-Oct-2021

1 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

Page 1: God. I. Šibenik, u subota 19. kolovoza 1905. N A' Br. 35

God. I. Šibenik, u subota 19. kolovoza 1905 . N A ' Br. 35.

Predplata u Šibeniku: Pojedini broj stoji 4 pare.

Na k i i i 6 para. Predplata van Šibenika:

na godinu 8 Ki , na po godine 4 Kr.

Vlastnik, itd.irate)j i odgovorni urednik

V T . A P I M T B K U U 6 .

HRVATSKA RIEC IZLAZI SRIEDOM I SUBOTOM.

Pisma i predplate šalju se ured­ništvu. — Nefrankirana se pisma ne primaju. Rukopisi se ne vra­ćaju. — Oglasi se tiskaju po 20 para, priobćena, zahvale, itd. po

40 para redak ili po pogodbi.

T i s k a r n i o a I v a n S f a g l i n a t z

Trg Sv. Ivana.

Izborna pobjeda.

O b c i n s k i i z b o r i u Š i b e n i k a ršavaju. U sva t r i i z b o r n a t iela

t j a j n o j e p o b i e d i l a h r v a t s k a misao. O v o j e č injenica , k o j u t r e b a , 'da pr i zna ju svi naši p r o t i v n i c i . U z a l u d ­n o je b i lo sve , š t o se p o d u z e l o , a p o d u z e l o se m n o g o sa svih p r o t i v ­n i č k i h s t r a n a . J e r ni je se vod i l a b o r b a s a m o i z m e d j u naš ih sumišl je-n i k a i p r o t i v n i k a p r i p a d n i k a ove o b ć i n e , n e g o j e u o v o j b o r b i sudje­l o v a l a s k o r o e ie la Da lmac i ja . Sudje­lova l i su i o n i č imben i c i , ko j i p o s v o j e m p o l o ž a j u n i su smjeli . Sud je ­lova l i su i p o t a j n o i o t v o r e n o . U p o ­t r eb l j ava l i su sve v r s t i o ruž ja . Al i s v e u t a m a n . H r v a t s k a sv ies t b i r a č a s k r š i l a j e s v a k u nava lu i sve p r o ­t i v n i k e .

Oni , k o j i o v u našu b o r b u na­z iva ju rojestnom i o s o b n o m , ili ne s n a đ u , š t o j e sve b i lo p r o t i bo l j em d i e l u Š i b e n i k a n a p e r e n o , ili h o t i ­m i č n o n e će d a v ide , g d j e j e sve j a s n o i b i s t r o . D a n e m a nie ta d r u ­goga, o n o n i z k o p isanje „M. J e d i n ­s t v a " , b i lo b i d o s t a t n o , d a o t v o r i s v a k o m u oči o č e m u se r a d i l o .

T o l i k o mjesec i n e p r e s t a n o g k le ­ve tan ja , izmióljanja i s u s t a v n o g r o ­v a r e n j a sa s t r a n e o n o g n i z k o g l is ta i n j e g o v i h p o k r o v i t e l j a dos ta ju , mi ­s l i m o , d a o z n a č e svu v a ž n o s t ov ih n a š i h i zbo ra .

N e z a d o v o l j n i c i i svi u d r u ž e n i s a m o ž i v c i o v e o b ć i n e t a k o su m a l o ­brojni, t a k o su n e s p o s o b n i i p o svojim svo j s tv ima p o z n a t i , d a se n e bi bi l i ni m a k l i , d a n i su r a č u n a l i n a pomoć o n o g s u s t a v a samoživs tva , koji j e t o l i k o g o d i n a v l a d a o n a d n a š o m p o k r a j i n o m . A ona j sus tav i n j e g o v i u z d r ž a v a t e l j i bi l i su n a p e ­r i l i sve sile, d a im p o m o g n u , ali n i on i , n i n j ihov l is t ni je ih m o g a o spasiti o d p o r a z a . A t a j p o r a z j e bio t a k o si lan i u g r a n i c a m z a k o n a , sviesti i s v e s t r a n e s l o b o d e , d a BUČnog i z b o r n o g p o r a z a n e m a u Da lmac i j i .

N a š a s t r a n k a n i je u p o t r e b i l a sile, n i je va ra l a , n i je n a i z b o r i m a p o č i n i l a n i j e d n o g b e z a k o n j a , n i je se

u o b ć e u n i č e m u d rža l a s t a r e š k o l e , o n a se s a m o poz iva la n a sviet , n a h r v a t s t v o , na poš t en je i t o j e b i lo dos ta , d a sve p r o t i v n i k e po raz i .

P o k a z a l o se s ov im i z b o r i m svoj Dalmaci j i , da j e pov je ren je n a r o d a uz nas i d a je t o p o v j e r e n j e j ače od svih p r o t i v n i k a . O v o p o v j e r e n j e da t i će 8vini naš im l j u d i m a i za u b u d u ć e p o t r e b i t u snagu, d a o d o l e nepr i j a te l j ima i u z r a d e sve, š to m o g u za p r o c v a t o v o g a g r a d a i oko l i c e , te za oboi e k o n o m s k i i po l i t i čk i n a ­p r e d a k ciele d o m o v i n e .

O n a m e d j u s o b n a l jubav, k o j a je spoj i la naše sel jane sa g r a d j a n -s tvom, o n o oduševl jenje , k o j i m j e bilo p r o ž e t o cielo p u č a n s t v o , o n a d o k a z a n a b u d n a h r v a t s k a sviest svih naših čel ičnih b i rača , sve t o će đ o -pr in ie t i , da se z a p o č e t i ž ivo t p r e p o ­r o d a nas t av i o n a k o , k a k o d o l i k u j e izvojž tenoj p o b j e d i i važnos t i ovo&a K r e š i m i r o v a g r a d a

Mi s m o t v r d o uv je ren i , d a će ova p o b j e d a b i t i č v r s t i m t e m e l j e m b u d u ć e g a rada . J e r , k a k o j e o n e p o b j e d e izvojš t i la l jubav , s loga i sviest , t a k o će t e k r e p o s t i i una -p r e d naše l jude p r e d v o d i t i i n a d a h ­nj ivat i na k o r i s t i s r eću s v e g a p u ­čans tva ove obć ine .

M i s m o t v r d o uv je ren i , d a će i o b ć o j n a r o d n o j s tva r i o v a naša p o b j e d a b i t i o d kor i s t i . U nes red je -n i m odnoša j ima naše d o m o v i n e , a o sob i to naše z a p u š t e n e p o k r a j i n e , n e će b i t i na o d m e t s l o b o d a n g las K r e ­š imi rova g r a d a . Ovaj g r a d s izvoj -š t e n o m p o b j e d o m s t u p a s t a z o m ob -ć e g n a p r e d k a k o n o m n a r o d n o m ž ivo tu , za k o j i m svi t e ž i m o . Ovaj g r a d nać i će se u v i e k na b r a n i k u naše z a p u š t e n e d o m o v i n e i b i t i će U p r v i m r e d o v i m a , j e r j e o v i m iz­b o r i m a d o k a z a o , d a g a p r e d v o d i h r v a t s k o poš t en je i sviest za o b ć e d o b r o .

Poalie o v a k o i zvo j š t ene p o b j e ­d e i o d t o l i k o g zamašaja , n e m o ž e ­m o , a d a n e u z k l i k n e m o : Živili birači 1 Živio Šibenik! Živila Hrvatska 1

P u t u j u ć i u č i t e l j i poljo­djelstva.

Često Čitamo, da se ovaj, ili onaj naš zastupnik zauzimlje, kako bi se kod nas povećao broj putujućih učitelja po­ljodjelstva. Po njihovu zauzimanju go­spoda u Beču imala bi suditi, da je Dalmacija skroz napredna zemlja i da je dosta, ako se pošalje ovoga ili onoga teoretičara, da on prikupi i tobože uredi bogato praktično gospodarsko znanje po­ljodjelaca u Dalmaciji.

Po nacrtu osnove nadzor. Zotti-a u Dalmaciji imalo bi biti samo šest pu-tujućib učitelja poljodjelstva, a ima ih do sada osam. Osim toga imamo dva fi-lokserična povjerenika sa nekoliko vježbe­nika, tajnika nadzor. Zotta, šefa nazovi-škole na Glavici i spalu ju na Vrani. — Dakle ukupno 13—14 sila, a da i ne govorimo o broju činovnika na pokušaj-noj postaji i o putujućem učitelju za za-drugarstvo.

Da vidimo Časkom, da li su svi ovi ljudi skupa uradili u pokrajini ono, što se je s punim pravom od njih očekivalo, a ako nisu, tko je tome kriv?

Bez okolišanja moramo iztaknuti, da uspjeh postignut nije nikoga zadovo­ljio, a to s razloga, što mnogim putu­jućim učiteljima n e d o s t a j e praktične spreme.

Skoro svi putujući učitelji, što su kod nas do sada bili imenovani, uzeti su iz vana. Ljudi, kojima ne niečemo teoretična znanja, ali koji praktična ne­maju. Tako nara je jedan od ovih pripo-viedao, da nije vidio masline, dok nije došao u Dalmaciju; drugi se je zagledao kao june u nova vrata, kad je opazio, da u siečnju cvate bajam, a treći, kad je vidio kesten reče: „Ala liepih oraha!"

Ovakovi ljudi, pošto su proboravili u ovom ili onom pojasu jednu dvie go­dine, bivaju kašnje namješteni na mast-nija mjesta, te eno nam ih po Zadru, Vrani i Kninu. Domaći se sinovi zapu-štavaju, jer ne poznaju njemački.

Za naše namjestništvo najvrjedniji je onaj putujući učitelj, koji šalje naj­duža izvješća, i to takove naravi, da u njima ne ieHče, što bi vlada bila dužna, da sama preduzme i uradi u ovome, ili

onome okolišu, a ako su još k tome na­pisana njemački, nikad bolje. DotiČnik je odmah postao mezimče svojih pred-postavljenih.

Kad smo na njemškutarenju, ne možemo, a da ne opazimo, kako i nad­zornik Zotti uviek i svugdje sa svojim podčinjenicima obći njemački, kao da smo usred Berlina. Ovo udara posve u oči, a opet nije ni liepo, da narod u njega i u njegova putujućeg učitelja gleda kao u kakovo čudovište, kad oni govore ono, što on ne razumije. U narodu se tad poradja sumnja i kašnje on gata po svoju, a ne pazi više ni na savjete, ni na upute.

Drugi uzrok, radi kojega naši pu­tujući u č i t e l j i ne postizavaju željene uspjehe, jest i taj, što se oni odviše u svemu drže teorije. Nu oni većinom tome nisu krivi. Mi ne možemo pojmiti rad putujućeg učitelja u vinarstvu bez malog vinarskog laboratoriuma, ili barem bez važnijih vinarskih sprava, kao što se na može uspješno djelovati u zagorskim na­šim predjelima, ako se učitelju ne pruže uzorna, pa makar i malena polja, na kojima on mora da izvadja 3voj prak­tični rad.

Jesu li naši putujući učitelji svim ovim obskrbljeni? Nisu i radi toga nji­hov rad hramlje, zapinje. Zrcalo rada naših putujućih učitelja imao bi po osnovi nadzor. Zottia biti „Poljodjelski vjestnik". Tu bi imala bili tiskana sva izvješća nji­hova praktična rada, tu bi se imali iz­nositi njihovi nazori, i njihovo takmenje, pa i njihovi predloži, koji bi bili od ko­risti i inteligentnoj ruci, što se kod nas gospodarstvom bavi.

Suradjivaju li naši putujući učitelji u „Poljodjelskom Vjestniku" na način, da taj list bude zrcalom njihova rada, kao što bi morali? Žalostnu bismo sliku nji­hova rada morali stvoriti, kad bismo ga po „Vjestniku" proučavali i promatrali. Ako izvadimo po koji članak, što ga na­pisu činovnici pokušajne postaje u Splitu, sve drugo ne vriedi ama baš ništa. Ža-lostno izgleda, da nas jedan list, koji je povjeren pokrajinskom poljodjelskom nad­zorniku, bez čijega placeta ne smije ništa u list ući, obdariva onako suhoparnim gradivom, većinom provodima iz talijan-

Hrvatski grad Šibenik i mle­tački dužd Petar II . Orseolo

Tomislavov nasljednik Mihajlo Kre­šimir I . (930.—945-), po svjedočanstvu Suvremenika mu cara Porfirogenita, odr-Sfto je krnljevstro u snazi i slavi otca avoga i pod njegovom vladom održali ae mirni odnošaji s Mletčanima, koji su mu plaćali danak, jer nisu se usudjivali, da se ogledaju s njime na moru.

Kralj Krešimir umre god. 945. — P o d nasljednikom njegovim mladjahnim mu sinom Stjepanom Miroslavom (945.— 949.) nastadoše grozni nemiri u kraljev-atvu. Ban Bielohrvateke Pribiua, koji je većinom stanovao u utvrdjenom Šibeniku, nije htio da se pokloni tomu mladiću ;

diže bunu, u kojoj kralj zaglavi. Nazad godina izkopan je iz rnzva-

atarohrvatske bazilike u Kninu ulo­

mak spomon-ploče, iz koje bi se dalo navesti, da je nesretni k r a l j tu bio ukopan.

Okoristivši se nemirima u hrvat­skome kraljevstvu, god. 948. mletački dužd Petar Kandijan H L pokuša da Mletke oslobodi od danka, što su ga plaćali Hrvatima.

Dužd sastavi ratno brodovlje od 33 ladje (gumbarije), te ga pošalje proti Hrvatima. Mletačko su brodovlje vodili Badovar i Petar Rosol, koji se naskoro vrate „bez ikakvoga uspjeha".

Nisu li možda naši junaci na moru pobiedili i potukli mletačku mornaricu?... Mletački pisci o tomu šute, a to je već indirektni dokaz, da se je baš tako do­godilo, jer se ne daje drukčije tumačiti, za što su iza ove prve bitke Mletčani opet odaslali drugo tako veliko brodovlje. I to drugo brodovlje razbiše junački Hrvati.

Sada ne preostade mletačkom duždu drugo, nego da obnovi „savez", po kojem će Mletčani i nadalje kralju hrvatskome plaćati danak.

Poslie nasilne smrti mladjahnoga kralja Stjepana Miroslava nastade u Hr­vatskoj bezvladje, koje dobro posluži kra­ljevu ubojici banu Pribini.

On se domogne vlasti, ali se odno­šaji u kraljevstvu time ne popraviše. Hr­vatska sila na moru počne propadati, tako, da su sagene od osamdeset spale na trideset, a nema sumnje, da se je bio prepolovio i broj kondura. Ipak je značajno, što se Mletčani ni sada nisu uhvali, da posegnu za prevlašću na ja-dranskome moru, te su sliedili plaćati danak Hrvatima.

Bezvladje u Hrvatskoj trajalo je punih 20 godina. Ovi su domaći nemiri pripravili ne samo razsulo hrvatske dr­žave, već je nastalo i raztočenje naroda,

dok se nije narod napokon osokolio i opet podigao na kraljevstvo oko godina 970. jednoga od mladjih sinova Kreširai-rovih, a unuka kralju Tomislavu, jamačno Čovjeka u muževnoj dobi, a to bijaše kralj Držislav (970.—1000.)

Za preko još 20 godina nemamo pisanih uspomena, da su Mletčani navalili na Hrvate i pokušali oslobodit se danka, a tomu je uzrok, što se je hrvatska mor­narica pod kraljem Držislavom opet oja­čala, tako, da je bila kadra prebroditi jadransko more i zaratovati proti silnim S a r a c e n i m a na obali talijanskoj kod Monte Grargano, gdje su Hrvati održali sjajnu pobjedu.

Uslied te pobjede Hrvati očuvaše svoju prevlast na jadranskome moru, a Mletčanima nije ostalo drugo, već da pripoznaju tu prevlast i da sliede plaćati Hrvatima danak za slobodno brodarenje po istomu.

(Svrfletak u nared. broju)

Page 2: God. I. Šibenik, u subota 19. kolovoza 1905. N A' Br. 35

ih knjiga i listova. Ovaj nemar, ina 'e kako hismo ga drukčije nazvali,

se ničim opravdati. Reći će nam ostaje vremena, ( 'udno!

„Poljodjelski Vjestnik" izlazi samo dva pu ta n t mjesec, pak je li moguće i po-

1 5 dana no može čovjek edaka na korist narodu, a

;bi im čast. Kad bi bar naŠf putujući čitelji u ovom pravcu vršili svoju duž-

ftOftt, nama bi se mnogo odužili, a i njima bi bilo na diku.

Mi mislimo, da se ovakov njihov osadašnji nehaj ne da ničim opravdati

t<> se nadamo, da 6e jednom početi o suiadjivati u „Poljodjelskom

ta način, da on u istinu po-n našeg gospodarstva u obće,

tva napose.

am nitko ne zamjeri, što otvoreno rekosmo našu, jer smo

naučni guditi istinu po onoj : popu pop, hohu bob.

8a sastanka u Dubrovniku. Sakupljeni zastupnici u Dubrovniku

ili H I I dne 14. i 1 5 . o mj., te su iz-

„Klub hrvatske stranke na dal-„matinskoni saboru uz sudjelovanje

astupnika na carevinskom vieću, na-stranog razpravljanja o poli-irilikama, u kojima se nalazi narod, odluči« je u svojoj

diii.'i držanoj u Dubrovniku dne i 1 5 . o. mj. odazvati se pozivu

„kunl'enonce narodnih oporbenih za­s t u p n i k a Banovine za zajednički sa-„-.tanak, te je odabrao odbor sastav- I n ^ e n od gg. P , Hngrije, Milica i

om oporbenih zastupnika na ,saboru u Zagrebu".

po ovom zaključku, predo-t većinu ono stanovište, koje jprvi u Dalmaciji, otvoreno [• koliko je klub odustao od | amjere, da se na sastanak j

stavlja Nakon n M . alinstvo" na-

„Svak će nam priznati, da D.r „ Dulihiću drugo ne preostaje, nego „položiti mandat. Nije odgovorio na-„dama, što je u nj stranka polagala „kao svoga tajnika, radio je proti in­t e r e s ima i namjerama ove. Svim ga „osudili, osim dvojice".

Po ovom pisanju ,,M. Jedinstva" izgleda, da je gosp. Borčić njegov izvje­stitelj sa sastanka. A t o je gosp. Borčić dužan oprovrći, ako nije.

Ako je pak gosp. Borčić u istinu onako na sastanku govorio, kako to „M. Jedinstvo" piše, onda ćemo se potruditi, da mu njeke stvari prikažemo onako, kako su bile, a ne kako bi njeki htjeli i žolili.

Medjutim jednom za uviek opaža­mo, da se pitanje Šibenika sa stanovite nepozvane strane i suviše nateže, a žice su i onako pretegnute. Izbori šibenski nisu mogli biti ni pravedniji ni slobod­niji, a ipak hoće se na svaki način, da su bili nezakoniti. To je preveć. To tre­ba da prestane.

Sto se tiče gosp. Dr. Dulibića ka­žemo, da je on i previše netakniv u svom poštenju i značaju, a da bi morao od­govarati na sumljičonja ,.M. Jedinstva" ili ljudi, koji se oko ,,M. Jedinstva" kupe. Oni nisu pozvani, da Dr. Dulibića pozi­vaju na račun.

I ako se na sastanku o Šibenskim stvarim govorilo, to je moralo biti po svim zakonima pristojnosti pri prvoj točki dnevnoga reda, pri kojoj je bio prisutan i Dr. Dulibić. Tu se moglo na­valiti, tu bi se navale bile odbile, kako treba jednom za uviek.

Govoriti sa stanovite, nepozvane strane, čak i o mandatu Dr. Dulibića, nema smisla, jer Dr. Dulibić uživa pod-puno povjerenje svojih birača, a to je dosta. To je sve.

Opažamo još, da oni koji su u ,,M. Jedinstvo" zapleteni, najbolje bi učinili, ka l bi ga pozvali na red, na poštenje, a tudje stvari pustili u miru.

u oci, a <ia razuman to-ja, da je iz van a unesena

umjetno podržaje. I mi mislimo, svaki onaj u službi tudjinstva, koji težko doba nastoji sijati razdor i

uglasje medju domaćim stran kam. Bilo bi vrieme, da to smušeno i za

O nutrnjiiii oduošajima u pokrajini i u »transi izgleda takodjer, da se na sastanku govorilo, ali zaključilo se r ek 'b i

tamo domaće novine znadu, ko se govorilo. Navlastito

Izborna kronika. Pred ložn i c i h r v a t s k e s t r a n k e

za p r v o i z b o r n o t ie lo jesu s l i edeća g o s p o d a :

C i k a r a P a s k o p . S t i p e Gazza r i D r . J u l i j e G r a o v a c A n g j e o Z u p a n o v i ć V i c e p . I v e S m o l č i ć D r . F i l ip B a r a n o v i c J e r e B a k u t a š k a r p a D o n V i c e Bu ja š G r g o T r u v i n Ž i v k o v i ć M a t e p . A n t e B i lon i ć 0 . A n t e Grub i š i ć M a t e p . P e r e Tr la ja S i m e p . V i c e .

O n o , s t o s m o r ek l i u pos l jed­n j em b r o j u g l e d e p r e d l o ž e n i k a za d r u g o i z b o r n o t ie lo , m o ž e m o p o n o ­vi t i i g l e d e ov ih l judi , k o j i su ta­k o d j e r svim o b ć i n a r i m a p o z n a t i k a o l judi uvaženi , izkusni , a š t o j e na j -g lavn i je k a o l judi , k o j i m a se z b o g n j ihova o t a č b e n i š t v a i p o š t e n j a m o ž e m i r n e duše pov je r i t i r u k o v o d j e n j e obć insk ih posala .

P r o t h n i c i , s labi i n e m o ć n i , i uhva t i š e se, k o pi jan p lo ta , zaku-

čice, da su oni za o b ć i n s k u n p r a \ u »mosti ali i iak nrenašaino što \^ez razlike s t r anaka . Mislili su, d a

će b a r e m n a taj nač in p o v e ć a t i svoje

Eadi Šibenika. Gosp. B o r č i ć ! k o l ° - N i J e i m " P ^ K j e r su p o z ­n a t i s v a k o m e , j e r svnk zna, da im se no m o ž e v je rova t i . V j e r n i t o j Kakučici, oni , t o b o ž e H r v a t i , p o d j o -Še t a k o d a l e k o da m e d j u svoje već p r o p a l e p r e d l o ž e n i k e uvrs t i še š to u d r u g o š to u p r v o t ie lo šest talija-naca . E v o im i m e n a : I n c h i o s t r i F r a n e p . V i c e , C u s m i c h I v a n p . T o m e , B o n t e m p o A n t e , Cace D r . D u j a m , M e d i ć I v a n i Tra in i A n t e .

E v o oč i t a i n e o b o r i v a d o k a z a , ' d a j e b i lo is t ina o n o , š to s m o pi­

sali t . j . d a će naš i p r o t i v n i c i p o ­n u d i t i t a l i j anc ima šest v iećn ika , k a o š to j e i s t ina b i la i o n o , d a će p o ­n u d i t i s r b i m a p e t v iećn ika , j e r m e ­dju n j ihov im p r e d l o ž e n i c i m a nala­z i m o i nj ih.

Š t o ć e n a o v o sad B M . J e d i n ­s t v o " ? H o ć e li m o ć i o v o i z v r n u t i ?

G l e d e os ta l ih i zda jn ičk ih p o n u ­d a naš ih p r o t i v n i k a n e t r e b a već g o v o r i t i . S g r a ž a n j e m se s a m o m o ž e na t o pomis l i t i . T e p o n u d e , t e iz­d a j n i č k e u c j e n e os ta ju za u v i e k za­k o p a n e p o d r u š e v i n a m a o n e t r u l e z g r a d e samoživs tva , u k o j u se bi ­j a h u zak lon i l i .

* * S a d izbi ja j a s n o , d a su p r o t i v ­

nic i ob l i e t a l i o k o ta l i janaca. E t o na­r o d u na jbo l je p o u k e , d a se za u v i e k r a z k r s t i s t i m o d m e t n i c i m a , da im za u v i e k z a g r m i svoj s t r a šn i -.Natrag!

Z a o s o b n u k o r i s t , za inad, za p r k o s , iz z l obe pogaz i š e svoju h r ­v a t s k u čast , svoje h r v a t s k o ime, svoju h r v a t s k u n a r o d n o s t !

* * I z b o r I I . t ie la t e k a o j e m i r n o

i d o s t o j a n s t v e n o . K a k o j e jav l jeno, p o l o ž e n o j e za h r v a t s k e p r e d l o ž e ­n i k e 160 g lasova . P r o t i v n i c i smo-g o š e j e d v a 9 2 glasa, a od t ih 2 4 t a l i j anaška i 5 s rbsk ih . — Svo j ih d a k l e g l a sova iznieše j e d v a 6 3 , a i od t ih 6 d o 8 d o v e š e u p r a v o si lom.

U sve b i lo j e o d b i v e n o t e k 9 g lasova , o d k o j i h 3 naša, a 6 p r o ­t i v n i č k i h . O d o n a 3 naša odb ivena , j e d a n je o d b i v e n s n e p o m n j e , d o k je b io u p r a v o z a k o n i t .

U s p j e h o v o g i z b o r a h r v a t s k a je s t r a n k a p o z d r a v i l a m i r n o i d o ­s t o j a n s t v e n o , k a o i u sp jeh i z b o r a za I I I . t i e lo .

* * N a ve l iko č u d o „M. J e d i n s t v o "

n i da j e p i s n u l o o i z p a d k u i z b o r a I I . t ie la . A m o g l o je , j e r j e izišlo u četvrtak, a i z b o r j e svrš io u sriedu p r e d večer . N i r ieč i ni je našao A n -ton i je , da o t o m e nap i še n i t su m u š t i ćen ic i o d a v d e znal i nap isa t i . E t o j a v n o m e mnien ju , c ie loj p o k r a j i n i na jbo l j eg sv jedočans tva , k a k o su A n t o n i j e i svi n j egov i u Š i b e n i k u k u k a v n i , s labi i za u v i e k p o r a ž e n i

D a n a s d o 4 sata p o p o d n e , naš ih g l a s o v a u I . t i e lu 75.

U d r u ž e n i h p r o t i v n i k a 27.

„JJ.r Vulibićcvo ponašanje je ispi „/.< tritile. On je moxao posrc „za slogu, ali on je radio inate, „bio član jedne Komisije u I I I . „a koja je onako radila. D. r I „je pristran. Radio io proti h „jama stranio-. D.r Crngnja p „da je tako. Drugi isto, a svi u „ glas uhvatiše, da m Borctéevi

oii osnovani".

DOMAĆE VIESTI. Proslava kraljeva rodjendana oba­

vila se je jučer svečano sa strane vojske na „Poljani". Na 10 sati bila je služba božja u bazilici uz sudjelovanje svih voj­ničkih, državnih i autonomnih vlasti. — Castnički zbor imao je tog dana svoj zajednički objed, na koji su bili pozvani g. načelnik i kotarski poglavar.

Vojni zapovjednik Marjan Varešanin od Vareša, koji je ovih dana bio ime­novan tajnim savjetnikom Nj . V., prispio je u sriedu u večer na 7 sati. Bio je pričekan od vojničkog zbora, g. načelnika i kotarskog poglavara.

Na željeznici. Jučer u jutro, kad je vlak vozio ugljen na obalu, kako je pruga bila malko porosiia, vlak se nije moga zaustaviti, te je, udarajuć vagun o vagun, razmrskalo ih se osam. Šteta je od 5000 K.

Vodi se iztraga i, kako čujemo, svaljiva se krivica na jednog nevinoga. — Nije ovo prvi put, da se što slična dogadja, a milo nam je samo, što nema ljudskih žrtava kao prije.

Mjesto svaljivat krivicu na nevinog, nek gospoda krive onoga, koji je dao sagraditi brieg na briegu, kako se je izrazio pok. nadvojvoda Albreht.

Vojne vježbe oštrim nabojima bile su izvedene u četvrtak jutrom od 6 V« do 9V« sati u blizini Vrpolja uz sudjelovanja brdske topničke baterije iz Mostara i ko­njanika iz Sinja.

Istim je prisustvovao i vojni zapo­vjednik pl. Varešauin. Na 1 sat poslie podne ciela posada povratila se je u grad.

Hrvatski Sokol u Vodicama na Ve­liku Gospu poduzeo je svoj prvi izlet u Tribunj. — Bijahu bratski dočekani i primljeni.

^ a s e ^ ^ o j a v A t e .

Z E M U N , 19 . Uči te l j i j u ž n e U g a r s k e sk inuše n a k ra l j ev r o d j e n -dan s t ieg, r a z p a r a š e c r n o - ž u t u z a ­s tavu, a o d r p i n e odn ieše s o b o m k a o u s p o m e n u . Pol ic i ja ni je h t je la t o zapr ieč i t i .

B U D I M P E Š T A , 19 . U k a b i ­n e t u F e j e r v a r i a nas ta le su v e l i k e nesuglas ice .

P O R T S M O U T H , 19 . U k o n f e -r e n c i o d poned je l j ka p o p r i m l j e n a su t r i a r t i k u l a mi ra .

I Š L , 19. E n g l e z k i k r a l j E d v a r d p r i sp io ovdje, pos je t io F r a n j u J o ­s ipa I. a danas o d p u t o v a o u M a -r i enbad .

B E Č , 19. N a ga la -d ine ru F e j e r -v a r i i z r e k a o v l a d a r u n a z d r a v i c u i zažel io , d a b i se š to p r i j e u z p o s t a -vio m i r s k r u n o m .

P E T R O G R A D , 19 . M i n i s t a r Lamsdorf f p r i k a z a o je o s t avku .

L O N D O N , 19. G e n e r a l O j a m a t r až i od Mikada , d a uvje t i m i r a b u d u s t rog i .

V A R Š A V A , 19. Z a p o č e o j e o b ć i š t ra jk .

Priobćeno. Prošle subote 12. t. m. izašli „ I I

Dahnata" po Svojem dopisniku iz Zlari-na, baveći se ovamošnjim obćinskim iz­borima, dotakao se je i mene, posprdno veleći, da gosp. Luka Vlahov i druž. imadoše namjeru: far venire per segre-tario comunale il noto Ž i l e .

Ni rad političkog Časopisa „U Dal-mata", ni rad njegovog dopisnika nelačam se pera, da li to činim jedino rad onih, koji me čudom pitaju: ma u Čemu tvoja notornost u Zlarinu.

Na pitanje odgovaram: Sa obćinstvom onamo — izuzam

tri, ne znam ni sam kojim epitetom bih ih nazvao, kad ni sami ne znadu gdje im je glava — za pune četiri godine, a po mome običaju kao svugdje tako i onamo — u koliko mogu pamtiti — živio sam u najboljim oduošajima. Da je istina, što tvrdim, pozivljem se na najlaskaviju svje-dočbu one obćinske uprave, prigodom svojevoljnog mojeg odlazka odanle odpu-štenu mi. Osim nje, a opeta izuzam gornje, pozivljem se i na ono obćinstvo, kao što i na vidjenije autonomaše zlarinske, koji svi, i ako su u meni upoznali Hrvata, ipak nisu mi i k a d a mogli prigovoriti, da nepošteno radim u povjerenoj mi službi i u obćenju s njima, i za to oglašena moja notornost u Zlarinu nije drugo, nego plod opačine onoga, koji ne će da razumije, da je sloboda svačigovo pravo, a ne povla­stica pojedinaca.

Za sada dopisniku Dalmatovu poru­čujem, da radje mete nečist u svojem domaćem poslovanju i da njeguje potrebiti mu mir i red, a o meni da se ne bavi ni u dobro, ni u zlo, te mu u najzadnje napominjem, d a : multi multa sciunt et seipsos nesciunt, alios inspiciunt et seipsos deserunt.

Skradin, 17 kolovoza 1905. Mato ŽUe, obć. taj.