godina 15. broj 2. (29.) božić 2015

Godina 15. Broj 2. (29.) Božić 2015.

SIVERIĆISSN 1334-9589

Go

din

a 15

. B

roj 2

. (29

.) B

oži

ć, 2

015.

slike na omotnim stranicama:

(Prva stranica) - Kip Gospe od Utočišta u Aljmašu

(Zadnja stranica) - Stara i nova crkva u Staroj Gradiški

1

Uvodnik

Cijenjeni čitatelji diljem Hrvatske i širom svijeta

Nije potrebno na to vas upozoravati ili podsjećati. Ta vi to i te kako dobro znate. Kako znate? Znate! Vi to volite i s užitkom pratite!

O čemu se zapravo radi? – Ima tomu tri dana. Došao sam poslovno nakratko kod jedne obitelji u Siveriću, radi njihovih slika koje imaju "uletjeti" u novi, 29. broj lista naše župe... Fra Stjepane, vidite li tamo malo dalje, ona dva stupca? Vidim! – uzvratih. Znate li što je ono? – "SIVERIĆ", i svih 28 brojeva! Ja i žena imamo sve brojeve, svaki sin ima sve na broju, a naša udata mala isto tako ima sve izišle brojeve lista Siverić. I počeo naš "čovo" pričati o važnosti onoga što se napiše... Ako želim materinu sliku, eno je u Listu...

Glavni i odgovorni urednik Lista nije štedio riječi pohvale na njihovu adresu uz pozdrav svima!

Cijenjeni čitatelji, na prostorima zemlji-ne kugle, i ovaj broj "Siverića" koji upravo imate u svome posjedu pomalo se "naginje" prema svečanom "Jubileju".

Nakon što je dugo potrajalo vruće lje-to, božićne nam hrane eto! – Stoga, dobro otvorite svoje oči. Odlučite se za dobar izbor za dušu! Ponuda je pred vašim očima, a na vama je da se odlučite.

Stoga vam savjetujemo: Vašu sve-ukupnu pozornost mora privući velika reportaža o jugokomunističkoj kaznionici, zatvorima i samicama u Staroj Gradiški,

fra STJEPAN MATIĆ

gdje su godinama robijali hrvatski sinovi... naši opširni izvještaji naprosto grme od radosti u gradovima u istočnoj Hrvatskoj, posebno našu ljubav i znatiželju plijenilo je Hrvatsko Podunavlje... može se slobodno mirne duše reći: hodočasnički uragan pro-tutnjao istočnom Hrvatskom!

Sveti Pavao, apostol narodâ (pogana), velikan Crkve Kristove i ljudske povijesti... suđenje velikome Pavlu u Cezareji Primor-skoj u blizini same rezidencije rimskoga prokuratora Poncija Pilata. Zvijezda koja sija punim sjajem i nikada ne zalazi, piše fra Stjepan Matić.

Svi vi koji volite nogomet i uzbuđenja, nadmetanja i nadmudrivanja na zelenim travnjacima, ne propustite nogometno iskustvo vašega glavnog urednika! Nevjero-jatno, ali istinito: Hoćete li udarac u gredu?

Franjevci – župnici Drniškog dekana-ta u blizini ponosne Svilaje imali su svoj izuzetno koristan radni dan za dobrobit naših župa.

Ne propustite pročitati: Živimo u vre-menima apokalipse, piše Ivan Topić.

Da, zacijelo ste dobro uočili: Kako spasiti Europu od nasrtaja azilanata, iz svih pravaca sjeverne Afrike i Bliskog istoka, ana-lizira naš suradnik u listu "Siverić" Mile Prpa.

Što to piše Mile Prpa hrvatskim branite-ljima, možete pročitati iz njegove nedavno objavljene knjige – CODEX MORALIS CROATICUM.

2

UVODNIK »SIVERIĆ« BR. 29

Vašu sklonost i naklonost za čitanjem autor Mile Prpa velikodušno vam nudi Mi-saone krijesnice, koje naše misli odvode prema drugim svjetovima.

Kako je to bilo tamo iznad Kijeva u vri-jeme (za) Domovinskog rata (1991.- 1995.) javlja naš dopisnik iz Kijeva.

Kroz riječju i slikom zapadnom i istoč-nom Slavonijom...

Nema dvojbe: u "Siveriću" možete s velikom radošću pročitati o tome što sve pišu naši čitatelji, čija pisma ostaju jer su napisana.

SCRIPTA MANENT! – Napisano osta-je! – već davno su kazali stari Latini.

U našemu – kao ispod čekića – upravo pristiglom listu bacite oko i na imena onih koji svojim prilozima podupiru i pokreću našu pokretačku snagu.

Svratite pozornost i na ove naslove: Hoćete li, udarac u gredu? – te svojevrsna operacija Potjera u blizini Svilaje.

Uz ugodno čitanje našega zajedničkog lista želim svim čitateljima u izobilju Božjeg mira uz čestitku za čestit Božić i Novu 2016. godinu.

VAMA SVIMA NA DOBRO DOŠLO BLAGOSLOVLJENO POROĐENJE ISUSA KRISTA OD DJEVICE MARIJE!

3

Josip Šiklić

Poznati i manje Poznati siverćani

Ivan Radeljak - hrvatski novinar i iseljenički djelatnik

Ivan Radeljak, hrvatski novinar i iseljenički djelatnik u Južnoj

Americi, rođen je u Siveriću 1870. Pučku školu završio je u Skradinu, a gimnaziju kod franjevaca gdje se isticao svojom marljivošću i da-rovitošću. Odlučivši postati svećenikom, godine 1888. odlazi u Središnje bogoslov-no sjemenište u Zadru, ali nije završio bogosloviju čemu je najviše dala povoda njegova živa ćud i vatreno rodoljublje, što nije nalazilo oduška med mr-tvim zidinama sjemeništa. Izašavši iz sjemeništa, radi u pisarnici prizivnog suda u Zadru (1890.), gdje vjerojatno dolazi u sukob s autonomašima. Pošto ga je često napadalo talijanaško glasilo Il Dalmata premješten je na Vis. Ni tamo se ne zadržava dugo jer već 1893. radi u Ljubljani kao činov-nik u banci Slavija. Uskoro postaje glavni nadzornik spomenute banke za Dalmaciju.

No i dalje je politički veoma aktivan. Tome u prilog govori podatak da je

1894., vjerojatno prilikom jedne inspekcije po Dalmaciji, u selu Vrisniku na Hvaru, skupio no-vac za Starčevićev dom u Za-grebu i poslao ga Narodnom listu u Zadar. Zbog obiteljskih razloga 1898. napušta služ-bu u Ljubljani i seli u Zadar. Nije poznato što je radio u

Zadru do 1902. kada iseljava u čileanski grad Taltal. U Čile

je stigao na poziv svoga šurjaka Jakova Bradanovića. U početku

radi u jednoj trgovačkoj tvrtki, da bi se vrlo brzo osamostalio i postao jedan

od viđenijih naših trgovaca u Taltalu. Od samog dolaska u Taltal društveno je aktivan među hrvatskim iseljenicima, a već 1903. godine osniva društvo Hrvatski skup. U argentinski grada Rosario de Santa Fe doselio se 1910. godine. U Rosariju je i umro, 6. travnja 1926. godine. Prilikom dolaska u Rosario Ramljak je već afirmi-rani narodni borac.

Ramljak je utemeljitelj hrvatskih ise-ljeničkih društava te pokretač i urednik iseljeničkoga tiska. Najznačajniji su mu pro-jekti bili tjednik Zajednica, kojemu je bio vjerojatno vlasnik i urednik, te krovna iselje-nička organizacija Hrvatski savez u Južnoj Americi (1913.), kojim je predsjedavao.

Prvi broj lista Zajednica (La Uni-on) pojavio se 30. lipnja 1911. godine. U

“Odlučivši postati svećenikom, godine 1888. odlazi u Središnje bogoslovno sjemenište u Zadru,

ali nije završio bogosloviju čemu je najviše dala povoda

njegova živa ćud i vatreno rodoljublje...”

4

POZNATI I MANJE POZNATI SIVERĆANI »SIVERIĆ« BR. 29

zaglavlju lista stajalo je da se radi o Glasilu Hrvata i ostalih Slavena u Južnoj Ameri-ci. Ivan Radeljak bio je veoma ambiciozan. Od Zajednice je namjeravao napraviti list koji bi se čitao među Hrvatima u cijeloj Juž-noj Americi. Da bi ostvario tu zamisao, širio je povjereničku mrežu po cijelom kontinen-tu gdje žive naši iseljenici. Zajednica tako dobiva svoja povjereništva u Argentini (22), Čileu (15), Boliviji (7), Peruu (3) i Paragvaju (2). Povjerenici su bili naši najistaknutiji iseljenici. Radeljak je počeo dakle veoma ofenzivno, a Zajednicu je reklamirao tako da je prva tri broja besplatno razaslao na brojne adrese naših iseljenika.

Zajednica se postavila izrazito antia-ustrijski. Ona je iz broja u broj reklamirala samu sebe: Rodoljubi, širite jedino svoje glavno glasilo u Južnoj Americi, vašu Zajednicu koju Austrija hoće da utuče preko svojih slugana. Od ovog lista oču-valo se, nažalost, samo nekoliko brojeva. Bio je to dobro uređivani list i s najdužim kontinuiranim izlaženjem od svih naših iseljeničkih listova u Južnoj Americi do danas. Naime, to je bio jedini list hrvatskih iseljenika u Južnoj Americi koji je izlazio prije, za vrijeme i nakon Prvog svjetskog rata. Nazočnost Zajednice u iseljeničkim političkim akcijama bila je neprestana.

Od početka izlaženja Zajednica i njen urednik Radeljak ne zadovoljavaju se novinarskom aktivnošću. Naime, nepo-sredno nakon izlaska lista slijedi osnivanje dioničkog društva Hrvatsko-Slavenska Zajednica čiji je cilj bio da se organizira sav naš hrvatski i slavenski narod cijele Amerike. O djelatnosti tog društva znamo veoma malo. Sigurno je jedino da je nakon kratkog vijeka doživjelo neuspjeh.

Radeljak je paralelno s djelatnošću na organizaciji iseljeničkog novinstva i društva održavao kontakte s domovinom. Naime, Zajednica je organizirala prikupljanje novca

za narodne institucije i progonjene pojedince u domovini. Tako primjerice 1912., Radeljak šalje Jurju Biankiniju, uredniku zadarskog Narodnog lista, novac za majku Luke Jukića, atentatora na kraljevskog komesara Slavka Cuvaja (163 krune) i za siromašne đake hrvatskih škola u Zadru (138 kruna). Uz novac poslao je i pismo puno rodoljubne patetike sljedećeg sadržaja: Dični narodni prvače i zastupniče! U amošnjim prekoo-ceanskim stranama, u zemlji narodne slo-bode i ravnopravnosti, živa i probuđena sviest naših hrvatskih useljenika znade, od prigode do prigode, dati oduška svojim domovinskim čuvstvima i dužnostima, te evo preko uprave ‘Zajednice’, preko svog narodnog glasila, i na vaše ruke, šalje ovaj mali doprinos kao dokaz da, iako je tijelom daleko od mile domovine, ipak njegovo srce i u ovoj dalekoj zemlji za nju kuca i bije. Njegova misao uvijek leti put one grude, na kojoj je prvi puta ugledao Božje svjetlo i čuo sladki materinski jezik.

“...1893. radi u Ljubljani kao činovnik u banci Slavija.

Uskoro postaje glavni nadzornik spomenute banke za Dalmaciju.

No i dalje je politički veoma aktivan. Tome u prilog govori

podatak da je 1894., vjerojatno prilikom jedne inspekcije po

Dalmaciji, u selu Vrisniku na Hvaru, skupio novac za

Starčevićev dom u Zagrebu i poslao ga Narodnom listu u

Zadar. Zbog obiteljskih razloga 1898. napušta službu u Ljubljani

i seli u Zadar.”

5

»SIVERIĆ« BR. 29 POZNATI I MANJE POZNATI SIVERĆANI

Najveća akcija Radeljaka bila je pokušaj organiziranja Hrvatskog saveza kao sveop-će, krovne organizacije hrvatskih iseljenika u Sjevernoj i Južnoj Americi. Naime, nakon više desetljeća društvenoga okupljanja pojavila se potreba udruživanja mnogo-brojnih hrvatskih iseljeničkih društava radi očuvanja nacionalne svijesti i zajedničkoga nastupa u pružanju potpore domovini. Naj-prije je utemeljen Hrvatski savez u SAD-u, 15. rujna 1912., u Kansas Cityju. Predsjednik Saveza postao je don Niko Gršković. Savez je imao oko 10. 000 članova s Narodnim odborom kao središnjim tijelom. Za Pr-vog svjetskog rata zauzimao se za stvaranje države južnih Slavena. Bio je suorganizator Jugoslavenskoga narodnoga sabora i Jugoslavenskoga narodnoga vijeća. Hrvatski savez u Južnoj Americi osnovan je 1913. u Rosariju. Na osnivačkoj Skupštini izabran je Odbor uprave Hrvatskog saveza, a za predsjednika Saveza Ivan Radeljak.

Glavni cilj Hrvatskog saveza bio je organizirati hrvatski narod u Južnoj Americi, u jednu narodnu vojsku, kako će u svakom pitanju biti u riječi i djelu ponosan sin svoje, nekoć slavne a danas potlačene, hrvatske domovine.

Radeljakova akcija nije išla bez otpora, ali je ipak postupno napredovala. Preokret je došao na početku Prvog svjetskog rata. Naime, Zajednica je osudila atentat u Sarajevu na nadvojvodu Franju Ferdinan-da (tim povodom izišla je u crnom), a u sukobu koji je nakon toga nastao između Srbije i Austrije stala je na stranu Austrije. List Domovina (izlazio od 1908. u Punta Arenasu u Čileu), osudio je takvo pisanje Zajednice jer duša našeg naroda diše ovdje drugačijim duhom… Zajednica je bila optužena da za svoju preorijentaciju prima od Austrougarskog konzulata 350 dolara mjesečno, a Radeljak da je osnovao Hrvatski savez za izrabiti i obogatiti se

na leđima našeg naroda radi čega se nametnuo također Savezu za predsjednika.

U velikoj politizaciji koja je početkom Prvog svjetskog rata nastala među iselje-ništvom u Južnoj Americi, na jednoj strani se formirao snažni jugoslavenski iseljenički pokret, koji je imao za program rušenje Austrougarske monarhije i stvaranje zajed-ničke južnoslavenske države, a na drugoj strani bio je Radeljak, Zajednica i Hrvatski savez koji nisu bili za rušenje Monarhije, nego su bili za njeno preuređenje nakon rata i to na trijalističkoj osnovi.

Sukob je bio žestok i bespoštedan. List Domovina, koji je pristao uz jugoslavenski pokret, poslao je u kolovozu 1914. listovima koji su izlazili u Argentini brzojav sljedećeg sadržaja: Radeljak proglašen narodnim izdajicom i varalicom, bojkot potpun, smrt njemu i Zajednici.

Hrvatski savez se uskoro počeo raspa-dati. Njegove grane, osnovane u mnogim našim kolonijama, postale su (osobito u Či-leu, Peruu i Boliviji), ogranci Jugoslavenske narodne obrane (organizacija hrvatskih iseljenika utemeljena 1916. u čileanskom gradu Antofagasti s političkim programom rušenja Austro-Ugarske Monarhije i stvara-nja jedinstvene jugoslavenske države).

Radeljak je ipak bio ozbiljan suparnik jugoslavenskom pokretu, što dokazuju tajni kontakti, u kojima ga se nastojalo pridobiti. Oni nisu dali rezultata i podjela među iseljeništvom ostala je sve do svršet-ka Prvog svjetskog rata.

Što je uvjetovalo da se Radeljak, kao jedini poznatiji preporoditelj južnoame-ričkih Hrvata, opredijeli za Monarhiju a ne za jugoslavenski pokret, teško je utvrditi. Odgovor na ovo pitanje, kako navodi po-vjesničar Ljubomir Antić, možda se ipak nalazi u činjenici da je kao profesionalac procijenio da mu je to sigurniji način da osigura materijalnu egzistenciju.

6

Marko Bukarica

Trodnevnica - uočnica

Kao i svake godine blagdan našeg zaštit-nika, sv. Petra, prethodila je trodnevni-

ca. Prvi dan trodnevnice, petak, u našu župu stigao je fra Jure s novacima. Siverić im se dojmio kao “oaza” mira, slično njihovom Visovcu.

Drugi dan, subota, više svijeta, pjevala se koralna misa, koncert Damira Topića te molitva za poginule branitelje ispred središnjeg križa.

Treći dan bila je nedjelja. Sva tri dana s nama su bili fra Jure i novaci. Naravno, bio im je osiguran ručak (odnosno večera).

Ova tri dana fra Stjepan i fra Jure imali su pomagače. Ferdo i ja našalili smo se kako je stigla cijela “kapelanija” s Visovca pa smo se mi pridružili koru.

Središnje slavlje 29.06., ljudi pristižu u crkvu i na groblje. U 10.30 sati uz “dirigenta” Ferdu Topića zaslavila su zvona i procesija je krenula.

Svetu misu pjevali su i svirali tamburaši sa svojom profesoricom, našom župljan-kom, Milkom Tomić, teta Seka te ostali pjevači crkvenog zbora. Kao i na trodnev-nicama tako i na središnjem slavlju misu je predvodio fra Jure Šimunović.

Problema s vrućinom nije bilo jer je naša crkva klimatizirana. I ove godine došao je jedan od braće Tadića kako bi se pobrinuo za razglas.

Sa svom stajališta samo mogu reći da je bilo lijepo kao i svake godine, a to mogu potvrditi i svi oni koji su tog dana bili u Siveriću.

Pisani Prilozi žUPnom listU

Jedan dio svećenika šibenske biskupije na hodočašću Gospi Sinjskoj, 20. lipnja 2015.

7

»SIVERIĆ« BR. 29 PISANI PRILOZI ŽUPNOM LISTU

Sudionik hodočašća

Hodočašće Gospi Sinjskoj

300 godina Gospine pobjede

Ove godine u Sinju je obi-lježeno 300 godina slav-

ne pobjede nad Turcima u ko-joj je vjerni narod prepoznao Gospinu majčinsku ruku.

8. kolovoza započinje napad na tvrđavu u koju su se sklonili franjevci i puk za-jedno s Gospinom slikom. Cetinski branitelji su branili, a franjevci, starci, žene i dje-ca klečeći pred Gospinom slikom mole da ne padnu u ruke nekrstu.

Nenadno turska vojska udari u bijeg, a Turci su pričali da su svaku noć po zidu grada vidjeli ženu u velikoj svitlosti. Gospa je s nama u svakom tre-nutku, s Gospom smo ustrajali i još smo tu.

Gospa nas je učila kako svim napasni-cima, sijačima magle, zla i smrti, zajedno s Isusom treba reći: Odlazi Sotono! Samo Bogu svom se klanjaj i njemu jedinome služi! U spomen na čudesnu pobjedu u Sinju se svake godine trči alka. U toj viteškoj trci moguće je “dobiti”, a moguće i “promaši-ti”, na takvu vitešku trku života nas Gospa zove. Čudotvorna Gospe Sinjska budi nam u pomoći sada i u vječnosti! Amen.

Nakon što smo obavili pobožnost Gospi Sinjskoj, pošli smo u rodni kraj na-šeg župnika fra Stjepana, točnije u novu

crkvu sv. Franje Asiškog koja služi za dva tamošnja mjesta: Čitluk i Jasensko. U crkvi nas je pozdravio fra Eugen Poljak, župni vikar u Sinju koji je pripremio svakovrsne hrane. Nas je bilo, zajedno s tamburašima, 70. Zapivali smo i zahvalili fra Eugenu diveći se ljepoti crkve sveca iz Asiza i urednosti njezina okoliša.

Produžili smo na HE Peruča kojoj su četnici za vrijeme Domovinskog rata (1991.-1995.) zaprijetili ruše-

njem. Kakva bi to tek bila tjeskoba i nevolja da je srbočetnicima uspio pakleni plan – da im je sve pošlo za rukom?! O Peruči u ratnim vremenima sažeto i jezgrovito govorila je prof. Milka Tomić.

Put nas je vodio prema Vrlici, ubrzo smo bili na izvoru Cetine. Valja ovdje spo-menuti veliku širokogrudnost obitelji Šindilj Marinka i Albine koji su za hodočašće pri-premili svega u izobilju.

Preko mikrofona župnik izriče najavu da nije zgodno najavljivati se u novu crkvu u Kninu jer se izvode završni radovi...

Produžili smo kući zadovoljni što smo s narodom brojnih župa naše Šibenske biskupije bili kod Gospe Sinjske.

8

PISANI PRILOZI ŽUPNOM LISTU »SIVERIĆ« BR. 29

Dopisnik iz Kijeva

Kijevo puno ponosa i povijesne slave

Ovo živopisno mjestance u izvorišnom području rijeke Cetine, koje je dužina

100 kilometara. Junačko Kijevo i njegove neustrašive junake te branitelje svih vreme-na, dobiva se dojam, da ih pozdravljaju dvije velike i prkosne planine: Dinara i Svilaja! Čini se kao da one ulijevaju duh nepobje-divog i neustrašivog junaštva hrvatskog čovjeka koji živi na tamošnjim prostorima.

Narod koji u Kijevu obitava vrlo je pobožan narod i ulaže sve svoje sile da bude odan Bogu, tvorcu života i Blaženoj Djevici Mariji.

Vrlo je tijesno vezan uz svoj kraj, ma gdje bio, i neodoljivo privržen svojoj do-movini Hrvatskoj. Znali su oni dobro koga odabrati za vjernog čuvara na bespućima svog života: to je svakako Blažena Djevica

Snimio: Milan Vanđura

9


Marija, koju uvelike časte kao svetkovinu Marijina uznesenja na nebo.

A isto tako treba reći da mnoštvo Kijev-ljana stiže u Kijevo sa svih strana, osobito za blagdan Gospe od Karmela (16. srpnja). Tada smo zapazili nazočnost domaćih svećenika, rodom iz Kijeva, koji slave Boga u misnome slavlju skupa sa pridošlim mi-snicima. Tu smo mogli zapaziti i određeni broj časnih sestara koje isto tako savjesno rade na širenju slave Božje i za dobrobit brata čovjeka. Treba svakako naglasiti da je prava pokretačka snaga i poticajni duh pri okupljanju svojih Kijevljana njihov zauzeti i radišni župnik fra Ivan Buljević.

Nije na odmet spomenuti, radi nekih čitatelja koji to možda ne znaju, da se Kijevo prvi put u povijesti spominje u 13. stoljeću. Turci nisu mimoišli ni Kijevo, pod njihovom vlašću bilo je od 1522. – 1718. godine.

Srbočetnici su 1991. pokazali svoje pravo lice, i to zločinačko. Kijevo je platilo veliku cijenu za hrvatsku slobodu. Pučan-stvo je bilo prognano, sve njihovo opljač-kano i spaljeno. Kijevo je oslobođeno u vojno – redarstvenoj operaciji Oluja 1995. godine. Kada su se vratili, naišli su na grozu

pustoš, ali dok ovo pišemo, Kijevo je lijepo uređeno kao cvijeće u pitaru.

U prilog našoj tvrdnji, složit će se i mnogi Kijevljani, zar ne?

10


Hodočašće u Vukovar, u grad herojâ

09. i 10. listopada 2015.

Najavljeno – ostvareno! Još u prošlom kolovozu dali smo na znanje da se

kreće na hodočašće u istočnu Hrvatsku. Odredili smo – obišli smo: Stara Gradiška, biskupski grad Đakovo, Osijek, Aljmaš, Vinkovci, Vukovar, Bošnjaci.

Napokon je došao taj zacrtani i željeni dan!

Upravo je prohujao 08. listopada 2015., dan proslave hrvatske neovisnosti, kada

smo 08. listopada 1991. raskinuli sve držav-nopravne veze s bivšom državom...

Točno u 01.00 sat, petak 09. listopada u Siveriću se ukrcala i posljednja skupina hodočasnika, mahom Siverćani. S nama je u autobusu i četrnaest Dolačana iz župe pa-dovanskog Čudotvorca. U veliki autobus, vlasništvo Dražena Čupića, već su se udob-no smjestili Drnišani i Dolačani. Kada smo se vrlo oprezno spustili velikom nizbrdicom

fra Stjepan Matić

Did Mate i unuk Mate

11


Jabuke, uputili smo usrdan pozdrav dragoj Gospi, potom smo pozdravili vozača Edija Perića, kao i sve hodočasnike.

Prolazimo preko autobusnog kolod-vora u Drnišu prema Šibeniku, gdje smo već na autocesti Šibenik – Zagreb – Lučko. Svrstali smo se na autocestu koja vodi dale-ko, daleko u zapadnu i istočnu Slavoniju... molimo, pjevamo (dvostruko molimo). Kao voditelj fra Stjepan Matić nije se libio još na autocesti govoriti o fra Julijanu Ramljaku i zloglasnoj jugokomunističkoj kaznionici u Staroj Gradiški, gdje je naš Siverćanac fra Julijan pasji živio svakog dana nemilim udarcima po leđima punih petnaest godina.

Naš vozač Edo usmjerio je autobus prema Staroj Gradiški koja leži u blizini

rijeke Save, koja je od glavne žile kucavice udaljena samo kojih 12 kilometara.

Cijenjeni čitatelji, vaš se izvjestitelj s ovog hodočašća prisjetio proslave dija-mantne mise fra Julijana Ramljaka 1943. – 2003. Tada je on (fra Julijan) dao na spomen sličici napisati ove svetopisamske riječi:

“Mnogo su me od mladosti tlačili, ali me ne svladaše. Po leđima su mojim orači orali, duge brazde povlačili, al’ Gospodin pravedni isječe užeta zlikovcima!”

Ps. 129 (128)

Evo stižemo u Staru Gradišku, koja je bila jezovita robijašnica u kojoj su robijali istinski hrvatski bogoljubi, domoljubi i rodo-ljubi... prvi nas je dočekao i pozdravio vlč. Mato Rukavina, župnik u Staroj Gradiški; izišao nam je u susret i načelnik mjesta, gosp. Velimir Paušić, koji nam je govorio naizmjenice s vlč. Rukavinom o stravičnim mučenjima uznika u zloglasnoj kaznionici.

Njih obojica: Načelnik i Župnik su preporučili da se ne ide u zatvore i samice, zgrade strave i užasa, jer se pod teretom vremena i naše nebrige vrlo brzo vidno urušavaju i propadaju. Neki bi i voljeli da to što prije nestane s lica zemlje. Mi smo tog jutra, 09. listopada mogli samo do glavnog ulaza u zatvor.

evo nešto malo podataka o staroj Gradiški.

Gradiška se spominje 1295. godine i imamo pravo držati da je već tada u njoj bio uređen vjerski život. Župa se spominje 1660. godine, a matične knjige se vode od 1728. godine.

12


Stara Gradiška je do dandanas ostala nenadmašeno mjesto svećeničkog pro-gona, njihove patnje i stradanja. Nevino osuđeni, izdržavali su u starogradiškom zatvoru svoje dugogodišnje zatvorske ka-zne, o čemu se sve do nedavno nije smjelo ni pisnuti. O tamnovanju svećenika u staro-gradiškom zatvoru za vrijeme komunističke vlasti nakon Drugog svjetskog rata i sami jugokomunisti su procijenjivali da je kroz logor u Staroj Gradiški prošlo između 200 i 300 svećenika zarobljenika.

Jugokomunistički vlastodršci zadojeni đavolskom mržnjom i puni bijesa krvavo su se obračunavali sa svim neistomišlje-nicima... zatvorenici su u Staroj Gradiški vodili surove bitke za goli život i opstanak svakoga dana.

Godine 1945. ubijen je župnik Ferdo Maretić, a 1948. godine tadašnje komu-nističke vlasti naredile su rušenje župne crkve sv. Mihovila Arkanđela. Prema svje-dočanstvu mnogih zatvorenika utamničeni svećenici su bili prisiljeni rušiti crkvu i golim rukama čistiti ciglu. Zbilja je to jedinstven slučaj u povijesti ljudskoga roda.

Na slici se vidi i fra Julijan

13


Bez ikakve sumnje itekako su dobro znali mučenici i uznici svih vremena za božanske riječi Učitelja na križu: “Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje, taj će se spasiti.” (Mt. 10,22)

Nadalje: “Blago vama kad vas – zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!” (Mt. 5, 11 – 12)

Nedaleko od mjesta vapaja, mučenja i progona svećenika i tolikih drugih, pri-stupilo se gradnji nove župne crkve svetog Mihovila.

Nova spomen crkva posvećena je na “Žalosni petak”, 26. ožujka 2010. godine. Na proslavi posvete nove spomen crkve bilo je trinaest biskupa i nadbiskupa pred-vođenih domaćim biskupom Antunom Škvorčevićem: proslavi je nazočilo oko 130 svećenika i mnoštvo naroda božjega. Posvetu nove crkve obavio je biskup Antun Škvorčević, a mi hodočasnici iz Drniškog kraja slavili smo u njoj Boga i molili za žive i blagopokojne: 09.10.2015. Hvala župniku

vlč. Mati Rukavini i načelniku gosp. Velimiru Paušiću...

Autocestom jurimo prema Đakovu, molitvom i pjesmom na usnama za opće dobro i dobrobit naše domovine Hrvatske; naše misli lete prema Strossmayerovu gradu i njegovoj čuvenoj katedrali.

Đakovo – biskupski grad

BISKUPIJA ĐAKOVAČKA I SRIJEM-SKA. Đakovo je biskupijsko sjedište go-tovo osam stoljeća... Đakovo se prvi put spominje 1239. godine kao posjed, naselje i sjedište biskupa.

Već izdaleka se naziru dva zvonika đakovačke katedrale, kao da se i oni raduju našemu dolasku. A čist i uredan grad Đa-kovo, trenutačno okupan suncem, kao da pozivlje prof. vlč. Luku Marijanovića neka nam iskaže svoje znanje o vrlo poznatoj đakovačkoj «ljepotici», najljepšoj crkvi na prostoru između Trsta i Carigrada. S velikom radošću prof. Luka Marijanović govorio nam je o gradnji i ljepoti katedrale...

Tik ispred hodočasnika bila je stara crkva

14


Svrstali smo se na autocestu koja vodi do predgrađa četvrtog po veličini grada u Hrvatskoj. Čekao nas zlatomisnik vlč. Vlado Mikrut. Srdačni pozdrav za njegovo brižljivo vodstvo dijelovima Osijeka prema konkatedrali sv. Petra i Pavla. Pred osječ-kom krasoticom fra Stjepana su čekala dvojica njegovih rođaka: Zvonimir Runje i Damir Doležal. U prekrasnoj crkvi apostol-skih prvaka sv. Petra i Pavla govorio nam je vlč. Vlado Mikrut, a potom je uzeo riječ vlč. Adam Bernatović, koji nam je uputio pozdrav i riječi dobrodošlice.

Tu smo vlč. Vladu Mikruta, kao i načel-nika Velimira u Staroj Gradiški te nadbisku-pa Đuru Hranića i vlč. Luku Marijanovića (u đakovačkoj katedrali) “okrunili” reštom poznatog luka iz Primorskog Doca, jer je on (Vlado) i u Osijeku u kapucinskoj crkvi proslavio svoju zlatnu misu. Izvještaji stižu da je i u Osijeku bilo prekrasno.

A mi smo u 17.00 sati iz Osijeka, uz iscrpno izlaganje gosp. Damira Doležala, pratili veliki dio grada, njegovih parkova i bezbroj reprezentativnih zgrada... odlazimo iz dragoga grada na Dravi koji broji preko 100 000 (sto tisuća) stanovnika.

Upućujemo se put Aljmaša u Svetište Gospe od Utočišta. Dočekao nas je vlč. Ante Markić, koji je u Aljmašu župnik 42 godine.

Neprestano se gradi i uljepšava vjerski život...

A onda su na pomolu itekako teške i ružne godine 1945. – 1990. Vrijeme vladavi-ne komunističkog režima, čestog ometanja hodočasnika i zabrana hodočašćenja u Aljmaško svetište.

Godine 1991. započeo Domovinski rat. Srpske paravojne jedinice (četnici) uz pomoć Jugo-armije okupirali su ove kraje-ve. Iz svih sela prognan je ne-srpski živalj. Svi oni, uz smrtnu opasnost, ostaviše sve, bježe glavom bez obzira u Osijek, a zatim po

Hrvatskoj i širom Europe... prva je opljačka-na, obeščašćena i razorena aljmaška crkva, a zatim svi domovi prognanika.

Pod neobičnim je okolnostima u ru-ševinama aljmaške crkve nađen oštećen Gospin kip i prenesen u Osijek.

A godina 1998. obilježena je završet-kom Domovinskog rata. Povratak Gospe i Aljmašana iz progonstva. Razdraganost zbog povratka u Aljmaš.

Opravdano i sasvim je na mjestu bilo da se povratak u aljmašku župu poprati provalom oduševljenja i zanosa. Takvo stanje naroda najbolje ocrtava pjesma koju stavljamo naniže.

Razaranja Jeruzalema i rušenje Salo-monova hrama počinila je Nabukodono-zorova babilonska razularena vojska 587.

15


godine prije Krista. U jesen 539. godine perzijski kralj Kir prvi put je porazio Nabo-nidovu vojsku u Opisu na Tigrisu, dvadeset i tri godine nakon Nabukodonozorove smrti. Brza Kirova osvajanja, glas o njegovoj ple-menitosti prema sužnjima i njegovo pošti-vanje vjere i dostojanstva ljudske osobe kod pokorenih naroda pokrenulo je neopisivu radost, koja je rasla kao bujica u klancima.

Tim ukazom plemenitog kralja Židovi-ma se dopušta povratak u domovinu (538. godine prije Krista). Pristupili su obnovi Hrama pod nadzorom i na čelu sa Šešba-sarom i Zerubabelom (520. – 515. godine prije Krista).

Tada su Židovi razdragani pjevali: Kad Jahve vraćaše sužnjeve sionske, bilo nam je ko da snivamo. Usta nam bjehu puna smijeha, a jezik klicanja...

Započela je gradnja nove, četvrte crkve u tri stoljeća Aljmaškog svetišta, na istom mjestu. Svakako dolikuje da se s pravom spomene ime aljmaškog župnika koji već 42 godine vodi ovu cijenjenu župu. Don Ante Markić nam je s puno topline i radosti pokazao novu župnu i hodočasničku crkvu. A mi smo don Anti odali priznanje i zahval-nost u stvaranju naše države Hrvatske uz krunidbu vijencem dolačkog luka. Uz stisak ruke s don Antom pošli smo put Vinkovaca.

U hotelu GEM domaćini pripremili za jelo svega i svačega. Umor je učinio svoje: svi su željeli što prije na počinak...

vinkovCi – vUkovar: 10.10.2015.

Nakon obilata i ukusna doručka u gradu na Bosutu uzimlju se putne torbe – polazno mjesto pred hotelom. I ovdje nismo došli praznih ruku. Glavna šefica u hotelu primila je reštu – opet dolačkog luka

i kapu drnišku. Na rastanku je zahvalila i rekla: ovako sretnih hodočasnika do sada nismo imali. Na upit: koliko hotela ima u Vinkovcima, sedam odgovorila je... za one koji možda dvoume, evo saznanja: Vinkovci imaju 35 000 stanovnika.

A mi na putu prema Vukovaru prolazi-mo kroz Nuštar. Vaš je izvjestitelj, poštovani čitatelji, u Domovinskom ratu bio dvaput u Nuštru s braćom vlč. Vladom i Tomislavom Mikrut.

Mi smo pred ratnom bolnicom u Vu-kovaru. Malo smo počekali gđu. Nevenku Soldo koja nam je pokazala veliki dio bol-nice i pružila nam priliku da na filmu još jednom vidimo četničke strahote koje su tresle Vukovarom. Gospođa Nevenka nas je uvela u suvenirnicu. Nije ni slutila da će i ona biti okrunjena lukom iz Župe Svetog Ante Padovanskog u Primorskom Docu. Svoje potpise stavili smo u Knjigu dojmova.

16


Primičemo se Franjevačkom samo-stanu. Dočekao nas fra Ivica Jagodić, gvardijan u samostanu.

U samostanskoj dvorani uputio nam je srdačan pozdrav dobrodošlice. Pogledali smo film strave i užasa, gdje su toliki prošli kroz pakao Vukovara... Sveta misa u pre-krasnoj crkvi sv. apostola Filipa i Jakova. Za orguljama je svirao učenik Mate Ivakić iz Primorskog Doca. Na glas o pohvali na njegovu adresu u autobusu se prolomio i prosuo gromoglasan pljesak.

Na groblju smo hrvatskih branitelja, u molitvi za njih i za našu voljenu Domovinu. Bili smo kod groba generala Blage Zadre i njegova sina Roberta. Poduzeli smo put na Ovčaru.

ovČara – vUkovar

U Republici Hrvatskoj, u istočnoj Slavo-niji, pet kilometara jugoistočno od Vukova-ra nalazi se poljoprivredno dobro (farme) Ovčara, radna jedinica kombinata Vupik, koji se bavi ratarstvom i tovom svinja. Na dobru su skladišta (hangari) s velikim metalnim kliznim vratima za poljodjelske

strojeve i oruđa na kojima su i mala vrata za ljude.

To je bilo idealno za stražarski nadzor nad zatočenicima. Srpski agresori su ta skladišta pretvorili u koncentracijski logor za osobe nesrpskoga podrijetla, zaroblje-ne na području Vukovara. U logoru su razulareni i pijani, uniformirani pripadnici JNA i paravojnih četničkih skupina, pod zapovjedništvom “oficira” JNA (M. Mrkšić, V. Šljivančanin, M. Radić i drugi) premla-ćivali vukovarske zatočenike palicama za bejzbol, motkama, lancima, kundacima i drugim predmetima. I gradonačelnik Vuko-vara, Srbin S. Dokmanović tukao je svoje sugrađane. Zlostavljanju su podlegla četiri zatočenika u samim skladištima (Kemo, Damijan, Željko, Siniša), a ostali zatočenici

17


su u skupinama od 10 do 20 osoba odvo-ženi do jaruge, udaljene otprilike oko 900 metara od puta Ovčara – Grabovo. Tu su 20. studenoga 1991. ubijeni i bačeni u masovnu grobnicu. Žrtve su bile uglavnom ranjenici i medicinsko osobljeiz vukovarske bolnice. U rujnu i listopadu 1996. iz grobnice je eshumirano 200 tijela, do srpnja 2006. identificirane su 192 osobe, ubijene u dobi od 17 do 72 godine.

U agresiji na Vukovar 1991. godine, JNA i srpske paravojne postrojbe ubile su najmanje 1739 osoba. Procesom eshu-macije u Vukovarsko – srijemskoj županiji pronađene su 52 masovne grobnice i više stotina pojedinačnih grobnica iz kojih su eshumirani posmrtni ostaci 1693 osobe. Pri Upravi za zatočene i nestale osobe još se vodi postupak traženja za 500 osoba s područja Vukovarsko – srijemske županije,

S bivšim župljanima

18


od kojih su 354 osobe nestale i nasilno od-vedene iz Vukovara. Uz to, najmanje 2796 osoba zarobljenih 1991. godine na području Vukovara jugovojska je odvela i zatočila u srpskim logorima i zatvorima u Negoslavci-ma, Starim Jankovcima te Vojvodini i Srbiji (u Šidu, Sremskoj Mitrovici, Rumi, Novom Sadu, Stajićevu, Begejcima...).

(Izvor podataka: Privremena evidenci-ja Uprave za zatočene i nestale Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske soli-darnosti 2.10.20006.)

Bliži se vrijeme našeg odlaska s Ovčare...

Nakon obilaska spomen-obilježja pra-vac autobus preko Vinkovaca i Županje do Bošnjaka, gdje nas toplim i raznovrsnim jelom sa svojom suprugom Marijom čekao vrijedni domaćin Ante Franić. Molitva za blagoslov hrane i slogu na našoj domovini Hrvatskoj.

Voditelj hodočasnika na nezaborav-nom hodočašću, fra Stjepan Matić doma-ćinu u restoranu Aquarius u Bošnjacima darovao je veliku uokvirenu sliku svetišta Gospe Visovačke na širokim vodama moć-ne Krke. Nakon ručka, pozdrav s uljudnim domaćinima, uputili smo se na daleki put – svojoj kući – naravno. U autobusu je vladalo neopisivo veselje. Oko 22.00 sata večerali smo: pred nama se ispriječio dobro pečeni odojak. Budući da je kiša padala nesmanje-nom žestinom, zamolili smo ljude možemo li unutar prostora sa stolom. Širokogrudno nam ustupiše prostore, a i oni su s nama večerali i odali priznanje nama hodočasni-cima za uzorno vladanje...

I na samome kraju ove reportaže valja spomenuti najviše zaslužne za ovo hodo-čašće: braća Ivica i Neno Ivakić, sinovi Matini, te Ante Balov pok. Ivana i Anđelko Šustić, pok. Bene... Svi su oni iz župe sv. Ante u Primorskom Docu; prije polaska u Vukovar često je radila užarena linija glede

priprema njihove župe za hodočašće s nama u Vukovar...

Marinko i Albina Šindilj za sve hodoča-snike ponijeli su 10 litara vina, osvježavaju-ćih pića i drugo.

Vozač autobusa Edo Perić iz Lukara, vozio je da mu nema para; izvrstan je bio i kao vozač i kao hodočasnik. Hvala mu od srca za smisao odgovornosti uime svih hodočasnika i u moje osobno ime.

Jedan specijalni transporter iz Primor-skog Doca kojim je upravljao Neno Ivakić za našega Edu dovezao je reštu nadaleko poznatog luka te mu je isti uručen u Siveriću 21.10.2015.

Čitajte i uživajte, posebno vi sudionici ovoga hodočašća!

19


Glavni urednik

Riječju i slikom zapadnom i istočnom Slavonijom

Odličja, kolajne i ogrlice – prave perjanice dolačkoga luka

stigle skoro do Iloka... Jedna rešta dolačkoga luka,

naoko ljude raduje i veseli više i od zlata suha.

Slavljenike i slavodobitnike vijencem prvoklasnog luka iz Primorskog Doca (Šibenska biskupija) nagradili su:

Načelnika Stare Gradiške, gosp. Velimira Paušića obdario je Mate Ivakić.

Izad se vide tamnice i zatvori. Snimio: Neno Ivakić

20


Nadbiskupa đakovačko – osječkog, dr. Đuru Hranića u katedrali lukom je okrunio Neno Ivakić, Matin... Katedrala nije mala, a skupina zapljeskala pa se glasno nasmijala!

Profesora vlč. Luku Marijanovića na kraju iscrpnog i opširnog izlaganja o velebnoj katedrali, njemu Ante Balov odličje dodijeli... bila je to prava provala (erupcija) narodnog zadovoljstva...

I profesor, velečasni Luka, dobio je svoju reštu luka... prosula se radost katedralom... to je bila hvala, hvala našem Luki dragom... lijepa gesta... i autocesta do Osijeka, pun radosti Vlado Mikrut čeka: sa zapadne strane grada Osijeka, on je svoje znance i dočeka, koji stižu s juga, s juga izdaleka!

I osječka crkva krasotica, to je upamtila, kad skupina Vladu okrunila... lukom bijelim, daleko poznatim, koji ne da bakcilin ukletin...

21


Anđelko Šustiću, hvala ti na luku što progoni svaku muku.

Rođak Damir našeg fra Stjepana, pametan je preobilna znanja...

Velečasni Mato Rukavina pokazao je mjesto stara crkva u Gradiški

Don Ante Markić okrunjen je za životno djelo

On tumači predjele Osijeka, a don Ante u Aljmašu čeka: tumačio patnje je Hrvata... po četnicima srušeno Svetište, a sada je lijepo uređeno, Svetište Gospe od Utočišta!

U Aljmašu na Dunavu: Iva Barić reštu luka dala, a don Ante Markić, kaže: Hvala!

VINKOVCI, VUKOVAR, ŽUPANJA, BOŠNJACI: 10. listopada 2015.

22


Prije polaska u Vukovar, Drago Ivakić je osoblju na recepciji darovao luk i drnišku kapu, a glavna među njima uzvratila pohvalama: da u hotel GEM nisu odsjeli bolji hodočasnici...

Vinkovčanke sve vam hvale, dobru ste nam hranu dale. Pozdrav i još jednom HVALA svima u hotelu GEM.

23


Poštovanoj Nevenki Soldo ogrlicu luka darovala je Marija Ukić u ratnoj bolnici u Vukovaru.

24


Jakov Žunić, Jocin svoj prilog (luk) koji zlata vrijedi na hladnim širinama Dunava dao je poštovanom gvardijanu fra Ivici Jagodiću.

Siverski župnik fra Stjepan Matić u Bošnjacima u restoranu Aquarius, gosp. Anti Franiću poklonio je veliku sliku otoka Visovca.

Specijalni transporter Nene Ivakića iz Primorskog Doca, brzom intervencijom, dove-zao je prekrasnu reštu luka što ju je vozaču Edi Periću iz Lukara (župa Promina) predao vođa hodočašća i to u župnome uredu u Siveriću.

Bogu hvala na velikom daru, hvala svim hodočasnicima, od srca topla hvala vozaču autobusa, gosp. Edi! – Hvala svima!

25


Neno, Jelena, Mara i njezin sin Mate

Ante, Mate i majka Mara Ivakić (u sredini) i strina Jelena

26


Neno i Jelena Ivakić

Za okruglim stolom u hotelu Gem

27


S Drnišanima na Ovčari 10. 10. 2015. Ivo Čevid, kleči, a bio je prava posluga kod oltara...

28


Kod vodotornja

29


Suzana Mihaljević

Mješoviti zbor Gospe od Zdravlja na komemoraciji Krste Odaka u

Siveriću

U prigodi 50.-te obljetnice smrti hrvat-skog skladatelja Krste Odaka, Mješoviti

zbor Župe Gospe od Zdravlja 08. studenog 2015. godine gostovao je u skladateljevom rodnom mjestu Siveriću.

Naš dragi domaćin fra Stjepan Matić, koji je uz gradonačelnika Drniša gospodina Jakova Begonje pokrovitelj ove manife-stacije, srdačno nas je dočekao, te smo se nakon kratke okrjepe polako uputili prema

župnoj crkvi sv. Petra i na koru se pripremili za početak Misnog slavlja i komemoracije.

Komemoraciju je otvorio župnik pri-godnim riječima, a nakon njega je pozdrav-nu riječ uputio fra Joško Kodžoman, pro-vincijal provincije Presvetog Otkupitelja.

O samom skladatelju Krsti Odaku, lije-po i nadahnuto je govorio fra Stipica Grgat.

Iz njegovog izlaganja saznali smo ne-što više o skladatelju koji je svoj životni put

Fra Joško Kodžoman upućuje pozdravnu riječ uz domaćina fra Stjepana i Ujević fra Milana

30


započeo osjetivši Božji poziv da pristupi Franjevačkom redu i tako svoj život posveti Bogu. Nakon završene Franjevačke klasič-ne gimnazije u Sinju, stupio je u novicijat i uzeo redvničko ime fra Konrad.1912. go-dine je zaređen za svećenika i iste godine Uprava provincije ga šalje u Munchen na studij sociologije gdje upoznaje glasovitog franjevca glazbenika oca Hartmanna, koji će u Odaku probuditi urođenu želju za stu-dijem glazbe.To će ujedno biti prekretnica u njegovu životu. Nakon jednogodišnjeg studija glazbe, Provincija vraća Odaka u

Domovinu, što je on teško primio i tu će nastati nesuglasice između njega i njegove želje za studijem glazbe i Provincije koja je imala drugačiji stav. Vidjevši da ne će moći ostvariti svoju želju za studijem glazbe, 1919. godine donosi radikalnu odluku i odlazi na studij u Prag, odakle se više nije vratio. Uprava provincije je iste godine donjela odluku o njegovoj suspenziji iz župničke službe i svećeničkog reda. Po povratku u Zagreb 1922. godine, Odak po-staje jednim od prvih profesora na netom utemeljenoj Muzičkoj akademiji.

31


Krsto Odak je ostavio dubok trag u brazdi hrvatske glazbene kulture. Njegov opus broji oko 80 djela, od instrumentalnih do vokalno-instrumentalnih, od djela jed-nostavnijih formi do složenijih kao što je opera „Dorica pleše“, od svjetovnih do du-hovnih, kao što su njegovi crkveni moteti.

Upravo crkvenim glazbama Odak uzdiže staroslavensko pjevanje kao i naše glagoljaško pjevanje na najvišu razinu. Sveukpno gledano, Krsto Odak je u svim glazbenim formama stvorio vrijedna umjet-nička djela.

Nakon zanimljivog izlaganja o životu i radu Odaka, započela je Sv. Misa koju je predvodio provincijal fra Joško Kodžoman, za vrijeme koje je pjevao Mješoviti zbor Žu-pe Gospe od Zdravlja, uz orguljsku pratnju č.s. Zorislave Radić a pod vodstvom fra Stipice Grgata.

Govor fra Stipice Grgata o životu Krste Odaka

Mješoviti zbor je izveo Misu simplex od fra Stipice Grgata te tri skladbe Krste Odaka: motet za bariton solo mješoviti zbor i orgulje Svrši stopi moje, te sklad-be Raduje se Marije i Hvali duše moja Gospoda.

Na kraju Sv. Mise, prigodnu riječ je uputio i gradonačelnik Drniša, g. Josip Begonja.

Nakon završetka cjelokupnog pro-grama, župnik fra Stjepan Matić je pozvao uzvanike na prigodnu okrjepu uz ugodno druženje u RESTAURANT-u kod TOME u Drnišu.

Na kraju ovog lijepog dana u kojem smo obogaćeni za neka nova saznanja o hrvatskom skladatelju i glazbenom umjetniku Krsti Odaku, zahvalili smo se domaćinu fra Stjepanu Matiću na lijepom gostoprimstvu i uputili prema Splitu.

Split, 13.11. 2015.g

32


Ante Tonći Prpa

Kaži malo dite …

U prošlom broju „Siverić“ (28) je objavljen samo dio razgovora sa tetom Marom Mrđen, koji smo vodili prije točno godinu dana. Ona

ima enciklopedijsko sjećanje o svemu što je bilo davno, iako je i ona „nedavno“ rođena, 1923. godine. Razgovarali smo o svemu i svačemu, što se i kako „pivalo u kolu“, različitim pjesmicama,

nabrajalicama i molitvicama.

Prije nego nastavim „re-citiranje“ razgovora sa

tetom Marom, ispravit ću netočno napisanu godinu rođenja njezine sestre Ane. Dakle, ona je rođena 1926. g., a ne 1927. g. kako je bilo navedeno.

Poradi uspomene i sjećanja na neke u razgo-voru spomenute osobe, evo kratkog podsjećanja i njihovih fotografija: se-stre Ana (1926. – 2007.) i Mara su zajedno provele cijeli život obrađujući svoju zemlju i čuvajući ovce. U mladosti je Ana neko vrijeme radila u rudniku - na košu kod „Prpina rasta“ ili na vimperu na brižini. Naravno, to su bili „vanjski“ radovi gdje bi žene uglavnom pomagale i po potrebi gu-rale vagonete „tetke“, a zvali su ih ženama rudaricama. Podsjećam da je „vimper“ uređaj za mehaničko prevrtanje – istovar vagoneta na brižinu, što se može vidjeti na nekim starim fotografijama iz prošlih brojeva lista „Siverić“.

Brat Bože im je puno pomagao u svakom pogle-du koliko je bilo moguće i koliko se prihvaćalo. Mara je puno puta isticala da ju je od prevelikoga gubitka krvi spasila „Božina jaketa za vrime rata“, kad je bila ranjena. Za njega ću sa-mo reći da je bio izvrstan električar, za ono vrijeme, hrabar poduzetnik. Evo i njegove fotografije.

Što reći za njihovu majku Anu – Anicu (rođ.

Prpa) (1891. -1970.), nego da je bila mirna seoska bogobojazna žena, dobra majka i domaćica, kojoj okruga na glavi lipo stoji, kao što se vidi na slici.

Otac im, Ivan – Ivaniš (1885. – 1965.), se bavio poljoprivredom, ali je bio i pravi zidarski majstor koji je poštivao kamen, a kamen ga je slušao. Ne smijem zabo-raviti posebno reći da je bio i velemajstor za „navrćanje“ - kalemljenje vinove loze. Sjećam se da je često govorio da su za pravi

Mara Mrđen (1923.)

33


vinograd našeg podneblja najbolje podloge divlje loze „martikula“ i „balandijera“ (berlandieri).

Poslije Prvog svjetskog rata proveo je četiri godine u Italiji u zarobljeništvu.

Na slici se vidi da je s ponosom nosio našu na-rodnu nošnju.

Ovo je bio uvod u ci-tiranje razgovora s tetom Marom o „pivanju u kolu“, različitim pjesmama, na-brajalicama i molitvicama, a u nastavku počinjem sa cijelim vjeronau-kom, kako su to oni onda učili:

kaži malo dite

Kaži, malo dite, šta je prvo: prvo je jedinstvo, Bog jedini i križ sveti i slavni koji nas čuva i brani!

Kaži, malo dite, šta je dva: dvi su svete tamne slave!1

Kaži, malo dite, šta je tri: tri su sveta patrijara,2 sva tri jesu šatrijara,3 Abram, Izak i Jakov!

1 Pročitavši ovo, danas bi i stariji od pučkoškola-ca, teško sve znali i razumjeli. Najprije sam je upitao što znači to „dvi su svete tamne slave“, da li tu treba reći „svete slavne slave“, odmah je podviknula: „Ne nikako, jedna je tamna slava rođenje Isusovo u tamnoj špilji (štali), a druga je, zar ne, tamni grob u kojem je Isus bio tri dana prije uskrsnuća“.2 Patrijar – patrijarh, lat. patriarcha, grč. patriar-khes: glava roda; praoci židovskog naroda3 Šatrijar – prorok; šatriti – proricati

Kaži, malo dite, šta je četiri: četri sveta ‘vanđelista, Ivan, Mate, Marko, Luka!

Kaži, malo dite, šta je pet: pet je rana na Isusu!

Kaži, malo dite, šta je šest: šest je voda kameni u vino stvoreni!4

Kaži, malo dite, šta je sedam: sedam Gospini žalosti!

Kaži, malo dite, šta je osam: osam kora anđeoski!

Kaži, malo dite, šta je devet: deveto su nebesa sveta!

Kaži, malo dite, šta je deset: deset Božji zapovidi!

Kaži, malo dite, šta su Božje zapovidi: Prvo sam ja Gospod Bog tvoj, nemaj drugoga Boga iza mene.

Drugo, ne uzmi isprazno ime Božje.

Treće, spomeni se posvetiti dan svetački.

Četvrto, poštuj oca i mater ako oćeš bit dugovičan na zemlji.

Peto, ne ubij.

Šesto, ne griši bludno.

Sedmo, ne ukradi.

Osmo, ne reci kriva svidočanstva.

Deveto, ne poželi nikakvoga tuđega druga.

Deseto, ne poželi nijedne tuđe stvari.

4 šest kamenih posuda – čudo u Kani Galilejskoj

Ana Mrđen (1926. - 2007.

34


dUšiCe viČna

Dušice vična budi u nami kripna, kad budemo mi morali zajno ćemo putovati, dugim putim, tisnim klancim. Trevit će nas duh nemili, duh nečisti, pita’ će nas – čije s’ duše, moje ili Božje? Nisam tvoje nego Božje! Ovo sam ti reka na blagdanak, na Veliki četvrtak. Sto Jezusa, sto Amena, sto se puta prikrstit. Jezus, Isus i Marija i Gospina kumpanija. Amen!

Kazivala je teta Mara još dosta pjesmi-ca i nabrajalica:

Treni, trene da trenemo, ove đule da beremo svakom momku po divojku, a starom didi babetinu nek’ mu šije koš’ljetinu.

Ako nam je u kolu zlatni Mile u kolu, na Mili je košulja bilom svilom šivena, a crvenom vezena.

Ljubi Mile koga ti je drago samo nemoj onog koga nemaš rado. Biraj Mile koga oš samo mene nemoj još. Ako nećeš nikoga, seli, begaj iz kola.

Svekrva mi stoji na uzgore, pa mi ne da, da uđem u dvore.

Svekrva mi crnu kavu vari, siplje luga, nek me vata tuga.

Čuvala sam ovce i goveda, i volila šta mi majka ne da.

Oj čobane, ukrast ću ti janje, makar s tobom išla na vinčanje.

Ja ne želim dolore ni zlato, Nemoj ići u ‘Meriku zato.

Moj dragane obolio ćaći, ne moga ti likariju naći, tražio ti po cilome gradu, zašto si me ostavio mladu.

Sada na kraju mogu reći, da kod tete Mare, kako ona kaže, „riči lete, a ti slušaj i zapisuj, pa kome drago, a kome milo“.

Bože Mrđen (1927. - 2009.) Ana - Anica Mrđen (1891. - 1970.) Ivan - Ivanis Mrđen (1885. - 1965.)

35


Albina Tomić

Pjesme

nePonovljiv

životi obični, toliko slični, al ipak raznih boja nijanse, svakome daju drukčije šanse. Vječnosti zov je neodoljiv, bitak je svaki neponovljiv!

Čar

U žaru svijeća nježna trepere sunca. Čar krizantema!

Božić 1996.

Noć je prepuna sjaja, petardi, šarenog kiča i ispričanih priča dalekog betlemskog kraja.

Veliko mnoštvo se slilo tražeći uzbuđenja, s licima punim čuđenja: „Nekad je ljepše bilo!“

I tako, snovi se ruše sred bučne promenade. Svečari hladne duše, bez svjetla vječne nade plamen djetinjstva guše. Uzalud Mamonu kade!

(O, Bože, iskru upali da opet budemo mali!)

36


Josipa Prpa

Drniš: Održan treći Festival zborske duhovne glazbe „Jubilate Deo“

U subotu 24. listopada 2015. godine, u župnoj crkvi Gospe od Ružarija u

Drnišu održan je treći Festival zborske duhovne glazbe „Jubilate Deo“. Sav raj te slavi Kraljice, zapjevala su na kraju samog programa srca oko 150 pjevača okupljenih u šest zborova, na Festivalu organiziranom od strane Pučkog otvorenog učilišta Drniš, Gradskog pjevačkog zbora „Neuma“ iz Drniša i Župe Gospe od Ružarija, a pod pokroviteljstvom Grada Drniša. Na ovo-godišnjem Jubilateu, svoj pjevački talent i ustrajan rad predstavili su, uz domaćine - Gradski pjevački zbor „Neuma“, Mješoviti

Gradski pjevački zbor „Neuma“ – Drniš

“Sav raj te slavi Kraljice, zapjevala su na kraju samog

programa srca oko 150 pjevača okupljenih u šest zborova, na Festivalu organiziranom od

strane Pučkog otvorenog učilišta Drniš, Gradskog pjevačkog zbora „Neuma“ iz Drniša i

Župe Gospe od Ružarija, a pod pokroviteljstvom Grada Drniša.”

37


zbor Grada Sinja, Ženski zbor Gradac (kod Makarske), Pjevački zbor „Lira“ iz Vodica, Mješoviti zbor Župe sv. Roka iz Splita i Mje-šoviti zbor mladih Župe Gospe od Zdravlja također iz Splita.

Na samom početku, nakon riječi pozdrava ravnatelja Pučkog otvorenog učilišta Drniš Davora Čupića, pjesmom su program, koji je vodila Josipa Ivić, započeli domaćini. Uz Jubilate Deo (Kliknite Bo-gu) Frederica Debonsa čime je treći Festi-val zborske duhovne glazbe „Jubilate Deo“ započeo, Gradski pjevački zbor „Neuma“ predstavio se Ave Marijom suvremenog autora Mariana Garaua. Pod dirigentskom palicom prof. Jelene Prpa Neuma je ovo-ga puta izvela i inspirativno uglazbljeni psalamski tekst The Lord bless you and keep you (Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva) skladatelja Johna Ruttera te crnačku duhovnu pjesmu Good news (Radosna vijest), stilom često prisutnim na Neuminom repertoaru.

Ljubitelji zborske glazbe, koji su is-punili crkvu Gospe od Ružarija, mogli su ovom prigodom čuti skladbe iz različitih razdoblja pa su tako Vodičani, uz solo Je-lene Pletikosa, oduševili prisutne izvedbom

dijelova Koncertne mise (Slava i Svet) mladog skladatelja Borne Ercega, koji je ovom prigodom i dirigirao zborom. Skladbe suvremenih hrvatskih autora također su se mogle čuti i u izvedbi Mješovitog zbora Grada Sinja. Pod ravnanjem voditeljice prof. Marije Župić izveli su djela domaćih autora (ujedno i članova samog zbora), Ukazanje Bože Župića i Gospe sinjska, majko naša Zorana Vujanovića. Jedini ženski zbor na trećem Festivalu „Jubilate Deo“ bio je Ženski zbor Gradac iz Gradca kod Makarske, koji je uz Zdravo, Marijo Vlade Sunka te planetarno popularnu Hallelujah Leonarda Cohena oduševio izvedbom Pleni sunt coeli (Puna su ne-besa) talijanskog baroknog skladatelja

Suvenir, rad Ivana Mlađe Tomića

“Na ovogodišnjem Jubilateu, svoj pjevački talent i ustrajan

rad predstavili su, uz domaćine - Gradski pjevački zbor „Neuma“,

Mješoviti zbor Grada Sinja, Ženski zbor Gradac (kod

Makarske), Pjevački zbor „Lira“ iz Vodica, Mješoviti zbor Župe

sv. Roka iz Splita i Mješoviti zbor mladih Župe Gospe od Zdravlja

također iz Splita.”

38


Francesca Durantea. Dva crkvena zbora koja su sudjelovala na ovom glazbenom događanju bili su gosti iz Splita - Mješoviti zbor Župe sv. Roka i Mješoviti zbor mladih Župe Gospe od Zdravlja. Pod ravnanjem prof. Tomislava Veršića, pjevači iz split-skog Lučca i Manuša uz Ja sam spasenje naroda autora Šime Marovića duhovnu inspiraciju svima prisutnima podarili su i skladbama Isusa ljubim (A. Hribar - B. Sokol) i Grešnik nepoznatog autora. Na samom kraju koncerta, pod vodstvom dirigenta fra Stipice Grgata uz orguljašku pratnju s. Zorislave Radić, predstavili su se mladi iz splitske župe Gospe od Zdravlja. Sama činjenica da pedesetak mladih ljudi, mahom srednjoškolaca i studenata, rado-sno i s veseljem izvodi zborski repertoar, oduševila je sve prisutne. Zadovoljstvo je bilo i veće kad su samom crkvom, ispod Meštrovićevog kipa Gospe Petropoljke po-tekli zvuci uglazbljenih psalamskih stihova

Jubilate Deo (glazba fra Stipica Grgat) i Cantate Domino (glazba Giovanni Croce) te Ave Maria Franca Bernika.

Uz završne riječi župnika fra Petra Kla-rića i podjelu prigodnih zahvalnica sudioni-cima, zajedničkom izvedbom svih zborova privedena je kraju i ova duhovno-glazbena večer. Uz više nego prikladne stihove (s ob-zirom da se nalazimo u Gospinom mjesecu listopadu i u crkvi Gospe od Ružarija) Nek’ joj kliče svaki stvor: „Zdravo, Kraljice naša, zdravo!“ uspješno je, uz sveopće zadovoljstvo organizatora, sudionika i pu-blike, završio i ovaj, treći po redu Festival zborske duhovne glazbe „Jubilate Deo“.

Na okruglom stolu, koji je održan posli-je samoga koncerta, voditelji svih prisutnih zborova izmijenili su vlastita iskustva iz svog dosadašnjeg zborskog djelovanja te su izrazili zadovoljstvo organizacijom i realizacijom navedenog Festivala.

Zajednički nastup svih zborova

39


Mile Prpa

Promišljanja kako spasiti Europu od nasrtaja Islamista?

(Mudar političar će prosuđivati o mogućoj sudbini svoga naroda dvadeset, pa i pedeset godina unaprijed. Čovjek koji nije sposoban procjenjivati što će se događati u budućnos, i unaprijed uočavati procese koji mogu biti opasni, nema što

tražiti u politici.)

Hode li europski narodi u kolektivno samoubojstvo? Narodi koji imaju naj-

viši dostignuti stupanj kulture i civilizacije u povijesti svijeta, klecaju i posrću pred gomilom nenaoružanih azilanata. Iako u zemljama gdje su se ugnijezdili, već po-stavljaju zahtjeve da se uvedu – zakoni Šerijatskog prava. (U djelovima Njemačke, Francuske i sl.)

Invazija islamista na Europu, sve više postaje jasno da je to više dirigirani nego sti-hijski postupak koji u sebi sadrži definiciju političkog cilja što s time postići?! A kako to postići u sebi sadrži i razradu strategije i taktike, nevjerojatno sve do sitnih detalja. Ta operacija Islamista pod kodnim imenom kojeg možda nikada nećemo saznati, ili kad ga saznamo neće nas biti da ga čujemo, jer prijeti istinska opasnost u doglednoj bu-dućnosti od pobjede Islamista, gotovo bez i jednog ispaljenog metka. Ta invazija ima i svoju logistiku i vjerojatno je u tajnim islam-skim političkim laboratorijama godinama pripremana, ima i svoj finacijski lobi koji je za to obilato osigurao sredstva – i samo se čekalo da se izda naredba za pokret!

Već površnim promatranjem azilana-ta lako ćemo ustanoviti da među njima vlada dobro uhranjeno i odjeveno pučan-stvo i da negdje oko 60% dominiraju snažni muškarci u svojoj najboljoj životnoj dobi, a također zabrinjavaju i izvještaji austrijskih službi da su u prosjeku kod svakog azi-lanta pronašli između sedam i jedanaest tisuća dolara ili eura. Svaka akcija ima i svoju humanu katastrofu, koja prati i ove zbjegove kao bolesti, smrti, utapanja i sl. To su samo kolateralne žrtve u procesu

“Invazija islamista na Europu, sve više postaje jasno da je to više dirigirani nego stihijski postupak koji u sebi sadrži

definiciju političkog cilja što s time postići?! A kako to postići u sebi sadrži i razradu strategije

i taktike, nevjerojatno sve do sitnih detalja.”

40


ostvarenja velikog cilja – osvajanja i traj-nog zauzimanja Europe.

Pokret azilanata je krenuo iz svih pra-vaca sjeverne Afrike i Bliskog istoka, ali i iz Subsaharske regije, kao iz Pakistana i Afganistana, pa i Bangladeša, istina tre-nutno ponajviše iz Sirije jer tamo svatko na svakoga puca, pa nema niti najmanjih uvjeta za život.

Osjetili su politički moment kad u Europi nema gotovo nijednog istinskog odlučnog političkog vođe (osim možda mađarskog). Nema ga u Njemačkoj, nema ga u Francuskoj, nema ga u Španjolskoj, nema u Italiji, ali ga nažalost nema ni na nivou Europske unije. Nitko od njih nije do-rastao sudbonosnom političkom trenutku u kojem se Europa nalazi.

I ono političara koje imamo u ovoj povijesnoj situaciji za Europu ponašaju se poput Nevilla Chamberlaina, koji je nakon predaje čeških Sudeta Hitleru slavodobitno izjavio - Osigurali smo mir u Europi. Sva sreća da je jedna Velika Britanija imala svog Winstona Churchilla koji je političkom intuicijom odmah shvatio da to nije mir, već da je to početak jednog strašnog rata.

Europa pod hitno mora shvatiti da se ne radi samo o velikoj izbjegličkoj krizi, već da se radi i o invaziji, koja je vrlo lukavo i vrlo mudro programirana. Invaziji bez oružja, goloruki narod potpuno strane civilizacije i kulture zauzima Europu bez ijednog ispalje-nog metka, i prijeti uništenju njene kulture, njene vjere i tradicije. A cjelokupna europska inteligencija šuti, što je toliko nepojmljivo. Kako je žalosno gledati jednog prelata koji o njima govori da su to ljudi u kojima treba gledati Krista, uz sve činjenice velike bijede i tragedije koju proživljavaju azilanti za koje možemo imati razumijevanja, kao ljudi i humanisti, nemojmo se zavaravati - oni dolaze da iz Europe upravo istjeraju Krista i kršćanstvo, kao što su to uspješno učinili na Bliskom istoku. Spominjem samo pri-mjer da nisu htjeli primiti kutije s hranom i odjećom kao humanitarnu pomoć jer je na kutijama bio logo crvenog križa. Ulaskom u Mađarsku, dakle prelaskom preko Šengen-ske granice kolektivnim uzvicima “Tekbir” i “Allahu akbar” pozdravljaju Europu. A posebno je upozoravajuća vijest da su s više brodova punih azilanata, kad su saznali da su među njima nalaze i kršćani sve su ih pobacali u more.

Moramo imati samilost prema stra-dalnicima, ali ne i prema strategiji invazije Europe. Te dvije stvari treba dobro razlučiti, humanitarno im treba pomoći jer je to kršćanski, ali treba se čvrsto suprotstaviti njihovom cilju, njihovom političkom cilju kojeg je još pred desetak godina najavio libijski vođa Gadafi rekavši - Mi ćemo Europu zauzeti mirnim putem, nama ne trebaju ratovi.

Ove skupine azilanata tek su prve laste koje najavljuju “proljeće”. Iza njih slijede milijunske mase koje će krenuti na kršćansku Europu (ili ono malo kršćanstva koliko je u njoj ostalo). Ako se Europa ne ujedini u otporu nikakvi žičani zidovi neće

“Osjetili su politički moment kad u Europi nema gotovo

nijednog istinskog odlučnog političkog vođe (osim možda

mađarskog).”

“Europa pod hitno mora shvatiti da se ne radi samo o velikoj

izbjegličkoj krizi, već da se radi i o invaziji, koja je vrlo lukavo i vrlo

mudro programirana.”

41


pomoći. Politička naivnost Europljanja i lažni liberalizam doveli su europski duh do stanja svijesti koji nije sposoban razaznati opasnost koja prijeti višetisućljetnoj Europi, njenom životu, kulturi i tradiciji i događa se pred našim očima da se u Europi u cijelosti ubrzano mijenja civilizacija. Sve što je Eu-ropsko i kršćansko umire, a bez iti jednog ispaljenog metka preuzima islam kao kultura koja nikada pod sobom nije imala Europu osim nekih njenih rubnih dijelova u Španjolskoj i u Jugoistočnoj Europi za vrije-me Otomanskog imperija, dalje nisu uspjeli osvojiti Europu unatoč vojnim nasrtajima na nju kroz punih šest stoljeća. Kako izgleda stari europski narodi prepuštaju se svome vlastitom samoubojstvu. Kakve to, mi kao Europa, imamo kapitulanske političare?

Današnja garnitura političara, prven-stveno iz većih zapadnoeuropskih država snosi povijesnu odgovornost za sudbinu Europe, a njihova nezainteresiranost da se Europa spasi naprosto je zasatrašujuća i normalnom ljudskom mozgu neshvatljiva. Obrana Europe i humanitarna djelatnost se ne isključuju. Možemo braniti Europu

i pritom biti veliki humanitarci. Pomoći pojedincima i s druge strane ako su u ne-volji, ali Europu i njenu slobodu ili slobodu njenih naroda ne smijemo dati ni pod koju cijenu. Poznata je u narodu izreka – Pomozi sirotu na svoju sramotu. Nasrtaj azilanata u milijunima, a možda uskoro i u desecima milijuna u prvoj fazi destabilizirati će Euro-pu sve do mogućeg međusobnog kontrasta koji će rezultirati međusobnim sukobima širokih razmjera.

Svaka zajednica je sama po sebi pro-blematična. To se događa s EU, ona se su-kobljava sa svojom vlastitom različitošću, i sve više tone u živi pijesak nesposobnosti vlastitih političara. Ona je zbog toga nespo-sobna samu sebe i oružano braniti. Mnogo babica kilavo dijete.

Ona ima i svoje zavidne oružane sna-ge, ali uzalud, bitke se ne dobivaju oružjem već se dobivaju ili gube u ljudima. Ona nema sposobnosti da pošalje na stotine ratnih brodova i da oko Europe u Medite-ranu što bliže Afrike i Turske obale naprave što gušći zaštitni kordon koji ne bi smio pustiti prema Europi ni najmanji čamac s azilantima, već ih odmah vraćati na obale Afrike i Bliskog istoka.

Za tako nešto su potrebni političari od formata, a Europa trenutno nema niti jednog takvog, sve su neki neoliberali koji dopuštaju sve, pa i ono što je suprotno zdravom razumu. Da, dobro ste pročitali – zdravom razumu.

Pitam europske političare, što će za njih reći budući europski naraštaji, ako ih uopće bude, kad svi budu, najvjerojatni-je, doživljavali okrutnu sudbinu kršćana na Bliskom istoku. Konačno, i iz među-gorskih poruka proizlazi da kršćanstvo u Europi ulazi u najteže i najtragičnije razdoblje svog postojanja...! Ali to od političara nitko ne želi čuti, pa čak ni sami vrh Katoličke crkve!

“Kako je žalosno gledati jednog prelata koji o njima govori

da su to ljudi u kojima treba gledati Krista, uz sve činjenice

velike bijede i tragedije koju proživljavaju azilanti za koje

možemo imati razumijevanja, kao ljudi i humanisti, nemojmo se zavaravati - oni dolaze da iz Europe upravo istjeraju Krista

i kršćanstvo, kao što su to uspješno učinili na Bliskom

istoku.”

42


Uredništvo lista SIVERIĆ

Codex Moralis Croaticum

(Velebno djelo hrvatske književne, etičke i političke misli. Knjiga o kojoj se danas mnogo govori među Hrvatima Domovine i

iseljeništva iznjedrila se iz našeg Siverića)

CODEX MORALIS CROATICUM – od strane brojnih recenzenata proglašen

remek-djelom hrvatske književne, etičke i političke misli. Do momenta pisanja ovog teksta autor CODEX-a održao je dvije promocije knjige, a treće u Šibeniku već je zakazana. Prva je održana u Mostaru 18. lip-nja 2015. g. u organizaciji HAZU, Hrvatskog kulturnog društva Napredak i portala Glas Brotnja. Mostarsku promociju je vodio Prof. dr. Fra Andrija Nikić. Tom prilikom, između ostaloga, je naglasio:

“Prije nekoliko dana – 10. lipnja t. g. - dobio sam obavijest da je izišao iz tiska Codex moralis croaticum - Hrvatski moralni kodeks - u nakladi Hrvatske akademske za-jednice „Kralj Tomislav”. Na koricama stoji da je izdavač i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti domovine i dijaspore, Zagreb/Basel, 2014./2015. godine. U zanosnoj na-javi stoji da je ovo “knjiga svenacionalnog značaja, ogledalo budućim naraštajima, putokaz njihovog postupanja, politički, moralni nauk za budućnost.” Potom stoji: “U Codexu su obrađene 192 teme na nacio-nalnoj razini suvremenih, ali i povijesnih do-gađaja, koji imaju refleksije na političku sa-dašnjost. Tekstualno, neke teme obrađene su duže, neke kraće sa snažnim moralnim i duhovnim porukama. Između svake teme ubačena je jedna autorova odgovarajuća

izreka (misaona krijesnica). Codex ima vrlo snažno ugrađen i duhovni karakter. Knjiga nije jednoznačna, “prošetala” je kroz brojne znanstvene oblasti i discipline, što joj daje karakter polivalentnosti. Knjiga se lagano čita jer snaga izrečenih misli ostavlja vrlo duboke dojmove” – toliko iz oglasa!

“Knjiga koju držim u ruci je naslovlje-na latinskim naslovom. Prva riječ Codex prema Općem hrvatskom leksikonu riječi znači zbirku pravila o ponašanju, postup-cima i slično.

Druga riječ moralis dolazi od latinske riječi - mos – moris što prvotno znači običaj. U konkretnom značenju to bi bila “ukupnost načela, pravila i propisa kojima se s obzirom na dobro i zlo ravnaju članovi nekog društva ili neke religijske zajednice... Za moral su karakteristični vrijednosni su-dovi koji se odnose na slobodan čin ljudske osobe. U tim prosudbama vrijednost... pro-izlazi iz stava o smislu čovjekova djelovanja i čovjekovu cjelovitu ispunjenju. Riječ je o moralnom dobru koje je svojstveno čovje-ku i prema kojem on teži. Otud proizlazi obvezno, normativno obilježje moralnog suda i pravila prema kojima se taj sud ravna (moralna norma). Norme se ostvaruju pre-ko osobnoga vrijednosnog suda – savjesti, koja usklađuje konkretan čin ili postupak s objektivnim moralnim normama.

43


Zato moral uvijek uključuje subjektiv-nu stranu (osobnu savjest) i objektivnu stra-nu (vrijednost na koju se savjest oslanja)... U kršćanstvu je iz Starog zavjeta prihvaćen Dekalog – Deset Božjih zapovijedi načelo osobne odgovornosti te novozavjetno načelo o ljubavi prema Bogu i bližnjemu... Katolička moralka temeljno evanđeosko načelo (ljubav prema Bogu i bližnjemu) dopunjuje naravnim moralnim zakonom i precizira propisom.”

Treću riječ croaticum – hrvatski razu-mijemo, ali još nismo uspjeli doživjeti opće prihvaćanje propisa moralnog zakona kod svih Hrvata. Tako i u buduće ostaje životni program odgoja.

Codex je sastavio, komentare napi-sao, pjesmama popratio i mislima okitio hrvatski umjetnik, pjesnik i slikar, te poznati internet kolumnist gospodin mile Prpa. Mile je uložio puno truda u sastavljanju ove knjige. U njoj su 192 naslova. Listajući Codex dobiva se dojam da je ovo i povijesni priručnik zbivanja posljednjih 888 godi-na – od 1002. do 1990. – kad je hrvatski narod živio bez slobode – ali ima u knjizi govora i o papi Agatonu i Hrvatima (678-681), te papi Ivanu VIII. koji 7. lipnja 879. piše pismo “Ljubljenom sinu Branimiru” (str.16). I tijekom minulih 1136 godina piše Prpa „preko hrvatskog naroda lome (se) koplja u obrani kršćanstva od svih mogućih nasrtaja” (str.17.). Sintagma Antemurale christianitatis - predziđe kršćanstva, koju je papa Lav X. dao Hrvatskoj u pismu banu Petru Berislaviću, službeno prati hrvatski narod još od 1519. godine, ali neslužbeno se u tadanjim razgovorima koristila i trideset godina ranije (str. 49).

U Kodeksu se može pratiti vrijednost slobode. Ponovljen je poznati četverac ve-likog hrvatskog pjesnika Ivana Gundulića

“O liepa, o draga, o slatka slobodo, dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do,

Sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi Ne mogu bit plata tvoj čistoj lipoti” (str.10)

Knjigom se proteže nit poruka o slo-bodi: “Sloboda nije ni skupa ni jeftina, ona uvijek ima isti vrijednost – ona je neprocije-njiva” (str. 11). Ili: “Sloboda je uvijek gladna pa je vječno treba hraniti dobrim djelima i mudrošću naroda. Mudri i složni narodi

baštine slobodu.” (str. 11). “Sloboda je knjiga koju treba svaki dan čitati...” (str. 13). Autor ističe: “Postoje dvije slobode – ona koju daju vlasti i ograničena je društvenim normama, i sloboda koja dolazi od Boga, ograničena je ‘zakonima’ morala” (str. 164.). “Gubitak slobode je jedan od najtežih bolova kako naroda jednako i pojedinca” (str. 56). “Sloboda naroda se najčešće gubi zbog zabluda njegovih političara (str. 113).”

Poslije promocije, gotovo isti dan, broj-ni internet portali su izvjestili o promociji, s naslovima – Mostaru je pripla čast da je u njemu prvi put promoviran Codex moralis croaticum.

Druga promocija Codex-a održana je 24. rujna 2015.g. u Zagrebu, u velebnoj modernoj dvorani Vijenac na Kaptolu 29A.

Na promociji su sudjelovali prof eme-ritus. dr. Zvonimir Šeparović, dr. dr. h. c. Ni-kola Debelić, Prof. dr. Tomislav Sunić, dr.sc. Petar Vučić, a promociju je vodila ugledna glazbena kritičarka i organizatorica brojnih glazbenih manifestacija u domovini i svijetu Mr. Eva Kirchmayer Bilić. Na promociju su bile brojne ugledne ličnosti iz kulture, politike i vjerskog života.

Slika s promocije knjige Codex moralis croaticum održane u Zagrebu 24. rujna 2015. g. u dvorani Vijenac na Kaptolu. (Prvi s lijeva Dr. Tomislav Sunić, Prof. emeritus dr. Zvonimir Šeparović, Mile Prpa, dr. dr. h.c. Nikola Debelić i dr. sc. Petar Vučić za vriijeme intoniranja himne

44


donosimo izvatke iz govora gospodina nikole debelića.

riječ gospodina dr. dr. h. c. nikole debelića na predstavljanju knjige CODEX MORALIS CROATICUM u Zagrebu, 24. rujna 2015. g. u dvorani Vijenac.

Dame i gospodo, dragi prijatelji,

Pjesnik, pravnik, slikar, humanistički mislilac i domoljubni pregalac Mile Prpa pli-jeni bogatstvom svog stvaralačkog opusa. Još se pamti vrlo uspješno predstavljanje njegove Sonetne Rapsodije prije nekoliko godina u auli muzeja Mimara, a autor nam je pričinio novo ugodno iznenađenje svojim uradkom CODEX MORALIS CROATICUM koji danas predstavljamo.

Codexe ili zakonike pišu moćnici, piše vlast, Hamurabijev zakonik ili Code Napo-leon, ali i čelnici gradova ili zajednica koji su iznjedrili Korčulanski, Dubrovački i Poljički statut, Vinodolski zakonik i mnoge druge.

Takovim kodeksima određuju se pra-vila ponašanja građana, često uz naznaku sankcija u slučaju nepoštivanja istih. Pita-mo se što je navelo pjesnika da se optereti tako zamašnim zadatkom kao što je Codex moralis croaticum?

Autor, erudit široke spoznajne palete osjetio je poziv da izađe u javnost sa svojim viđenjima, svojom istinom, svojim panop-ticumom o voljenoj domovini i to na način koji će biti dostupan i zanimljiv doslovno svakom čitatelju, u zemlji i inozemstvu, u kojem će naći objašnjenja za gotovo sva najaktualnija pitanja vezana uz narod i zemlju Hrvata.

Svaki umjetnik po svom poslanju teži ljepoti i boljitku, a ovim Codexom autor želi na širokom tematskom planu doprinijeti boljitku svoje domovine Hrvatske i svog hrvatskog naroda.

Već u naslovu autor naglašava da se ra-di o dokumentu koji razmišlja na moralnoj razini, što bi moglo djelovati kao dociranje ili poučavanje, kada za to ne bi bilo i više nego dovoljno razloga.

Moral i poštenje Hrvatima nije trebalo ni spominjati sve do 1918. godine kada je ovamo s istoka nahrupio val korupcije, prevare, a iznad svega laži.

Koliko je nužna ta duhovna obnova ukazuje i okupljanje grupe građana čija imena nešto u društvu znače, u Hrvatsko Nacionalno Etičko Sudište, na poticaj i pod vodstvom predgovornika, prof. emer. dr. Zvonimira Šeparovića. Moral i etika, snažno ugrožene, nažalost i poslije sticanja hrvat-ske samoslanosti, starodrevne su odlike hrvatskog naroda i autor je u pravu kada moral stavlja u središte svog razmišljanja.

Ovaj Codex i HNES, kojega je član i Mile Prpa, u blagotvornoj su sinergiji kojoj se u pravi čas pridružila i Hrvatska Akadem-ska Zajednica „Kralj Tomislav“ na čelu s dr. Petrom Vučićem, kao nakladnik ovog vrijednog izdanja.

A što ovaj Codex moralis croaticum traži od nas, što nam naređuje? Autor, kao i mnogi Hrvat, osjeća gotovo tjelesnu bol kad vidi, navodim, „kontinuitet bezočne agresije laži na Hrvatsku kada se hrvatski narod proglašava genocidnim, a nadasve je uvredljiva šutnju vlasti na te optužbe, jer tko šuti taj se slaže (završen navod). Stoga bi možda prvi poučak koji nam autor šalje mogao glasiti: upoznajte svoj narod i njego-vu povijest što će vam omogućiti da sami spoznate što je istina, a što laž.

Već letimični pogled na naslove po-glavlja kojih je blizu dvije stotine, ukazuje na širinu obrađenog materijala, od čega središnje mjesto pripada Hrvatskoj i nje-nom narodu počev od hrvatskih povijesnih zemalja i hrvatskog jezika, preko povijesnih zbivanja i njihovih posljedica.

45


Gotovo da nema područja koja autor nije dotakao pa i obradio, pa je Codex u tom pogledu sveobuhvatan u želji da pruži informaciju, uputu i odgovor, pa i na mo-guće insinuacije i inkriminirajuće tvrdnje.

Spomenimo samo nekoliko obrađenih tema: Hrvatska i njen slobodarski narod, hrvatske povijesne zemlje, Hrvatska i njena dijaspora, pravni i drugi temelji nezavisno-sti naroda, Ustroj Hrvatske, Sabor i Vlada, diplomacija, obrazovanje, Domovinski obrambeni rat, Ne dopustiti da nam hrvat-sku povijest pišu tlačitelji i okupatori, II. svjetski rat i genocid nad Hrvatima, banke – novi vlasnici i bankari Hrvatske, razvoj Hrvatske na novim idejama itd.

Pojednostavljeno, codex je knjiga koju bi trebala imati svaka hrvatska kuća, u do-movini i inozemstvu, mlado i staro, svakog društvenog i ekonomskog statusa. To iz razloga što je ova knjiga zbirka temeljnih podataka o Hrvatskoj i Hrvatima, uzroč-no-posljedično objašnjenih, bez ustezanja od davanja ocjene pa i oštre osude zla i nepravde najvećim dijelom nanesenih Hr-vatima koji nikada nisu posizali za tuđim, nego samo branili svoje.

Autor kaže, navodim „Tuđinska vlast nanijela nam je velika teritorijalna oskvrnu-ća i duboku gospodarsku i duhovnu rupu u našoj povijesti, ali i u našim dušama što je rezultiralo našom nezrelošću za vođe-njem države, pa je nužno potrebna izrada programa duhovne obnove Hrvatske“ Kraj navoda.

Upravo ovakvi projekti kao što je Co-dex, HNES i mnogi drugi pozitivni pomaci ukazuju da je duhovna obnova Hrvata već na djelu. Vjerujem da nećemo dugo čekati na vijest da se knjiga prevodi na strane jezike.

Na kraju, na pisanje djela kao što je Codex moralis croaticum neće se lako

odvažiti mnogi povjesnik, pravnik, sociolog itd., a odvažio se pravnik-pjesnik.

Oduvijek me zanimala ta čudesna snaga koja zrači iz mnogih umjetnika, snaga koja često pokreće mase i mijenja lice svijeta, snaga koja je očito nadahnula i autora ovog codexa, pjesnika Milu Prpu.

Marseilleza Rouget de Lilla, Burevje-snjik Maksima Gorkog, hrvatske budnice Još Hrvatska ni propala, Vilo Velebita, U boj u boj, Krasna zemljo Istro mila i mnoge druge zatalasali su mase i podizali duh.

Kako jedna slika ili skladba pokaže više nego tisuću riječi, dogovorili smo da umje-sto verbalne eksplikacije tog fenomena pustimo odgovarajući glazbeni uradak koja će nam dati najbolji odgovor o toj čudesnoj poticajnoj snazi umjetnosti.

Vjerujem da će taj zadatak sjajno oba-viti jedna od najvećih tenorskih arija operne literature, arija Andre Cheniera iz istoimene opere Umberta Giordana u izvedbi Maria del Monaca. Sam Andre Chenier je povijesni lik, pjesnik, pristaša i simbol francuske revolucije koji i sam završava na giljotini u 32 godini života osuđen od svojih vlastitih drugova revolucionara.

U ariji pjesnik na velikaškoj gozbi bude kritiziran što ne piše elegantne modne stiho-ve. On, za uzvrat osuđuje aristokraciju zbog manjka humanosti i domoljublja te žestoko brani svoje domoljublje i domoljubne stiho-ve. Ako vam se izvedba bude svidjela molim da na kraju toplim pljeskom pozdravite velikog Maria del Monaca, a posebno sve pjesnike pokretače velikih ideja na čelu s autorom Codexa moralis croaticum, Milom Prpom. Hvala. (I tad je dvoranom zagrmjela ta arija o snazi pjesničke riječi!)

O knjizi su izrečeni brojni superlativi, s naglaskom gotovo svih predstavljača knjige da smo postali jedini narod na svijetu koji ima svoj Codex moralis!

46


Pismo hrvatskim braniteljima

(Donosimo tekst Pismo hrvatskim braniteljima iz knjige Mile Prpa – CODEX MORALIS CROATICUM.)

dragi hrvatski branitelji! Dok vam pišem ovo pismo, nad Hr-

vatskom sija sunce u svome punom sjaju, znajte da nije bilo vas, da bi taj sjaj bio znatno slabiji.

Kad pogledam u nebo, vidim nad Hr-vatskom se nadvila duga sjajna, u punoj čaroliji svojih raskošnih boja, i uvijek je predstavljala dječju radost, znajte da nije bilo vas, da bi to bila duga hrvatske tuge.

Kad pušu blagi vjetri, maestrali, znajte da se uvijek sjetim vaše Oluje. Da nije bilo Vaše Oluje ne bi bilo ni blagih vjetrova ma-estrala koja miluju lica naše dječice, već bi se čuo razorni huk bure, mećave, leda i svega što nas razara i ubija.

Kad gledam vrhove Velebita i Dinare, znajte da su to postale svete hrvatske pla-nine poput svetosti Sinaja i Ararata, samo zbog toga što ste ih vi učinili svetima braneći ih i u snijegu i ledu, po hladnim burama, pod lednim kišama, po jari sunca, u društvu poskoka, riđovki, otrovnih pauka i gladnih medvjeda i vukova.

Kad noću gledam zvjezdano nebo, vi-dim nove zvijezde se nadvile nad Hrvatsku, jer vi niste hodali maleni pod zvijezdama, pa su se poput betle-hemske zvijezde, skupile da vide tko su to tako odvažni heroji.

Kad gledam zalaz sunca, i bakarno nebo što ga taj zalaz stvara, a čini mi se da je još crveniji zbog toga što ste prolili svoju

krv braneći i Vukovar i Drubrovnik, Osijek, Kupres, Mostar...!

Kad gledam kako se rađa zora, vidim slobodu poput najljepših anđela koji se raspršiše Lijepom našom domovinom.

Kad sam sjeo pod maslinu, koju smo mi uvijek držali za sveto drvo i zato njome škropimo svetom vodom, stavio sam glavu u ruke i duboko razmišljao:

Bože, zašto ti, toliko dragi i toliko ple-meniti ljudi dižu ruke na sebe, ubija-ju sami sebe već u broju koji je zapre-pašćujući – preko tri tisuće suicida?!

A kad sam ugledao tisućljetni hrast, koji je uvijek bio simbol opstojnosti, čvrsto-će, snage i ja dođoh u njegovu hladovinu i sjedoh, i tad me obuze neka snaga, podiže me na noge a iz mog grla se zaori glas jačine groma da me čula cijela Domovina.

Zabranjujem vam da dižete ruke na se-be same!!! Zabranjujem...! Zabranjujem...!

Z a b r a n j u j e m ...! –Čula se sa svih strana gromoglasna jeka.

I tad pogledah, kraj mene stoji jedan anđeo, i reče mi – Prenesi im Božju poruku:

– Ako ste mogli biti heroji za cijeli na-rod, budite heroji i za sebe sama. Spasili ste tolike živote, a niste kukavice pa spasite i svoj vlastiti život. Na to mu odgovorih:

– Doista! Domovina ih treba žive a ne mrtve!

Mile Prpa

47


Uredništvo LISTA SIVERIĆ

Sabrani zapisi

Sa željom da svi zapisi o povijesti rudnika Siverić, koji su tiskani u listu SIVERIĆ od

2001.-2015. godine, budu sabrani i složeni u jednu cjelinu, na jednom mjestu (u jednoj knjizi), a na pitanja i traženje podataka o povijesti rudnika Siverić našega mještanina akademika prof. dr. Frane Tomića i njego-voga kolege akademika gospodina Zelića, rudarskog stručnjaka, naš stalni suradnik u listu SIVERIĆ – Ivan Topić, složio je tekstove kopirane iz lista SIVERIĆ u jednu knjigu s naslovom: o povijesti rudnika siverić. Zbog ograničenih mogućnosti knjiga je složena samo u 2 primjerka.

Radi preglednosti i boljeg uvida u pisa-ne priloge o rudniku Siverić, knjiga je podi-jeljena u tri dijela: Popis naslova, Literarni prilozi o životu rudara Siverića i Fotografije rudnika Siverić. Posebno su navedeni loka-liteti (pogoni) na kojima je rudnik djelovao za vrijeme svoga postojanja.

Nažalost moramo primjetiti da je malo sačuvanih dokumenata i materijalnih doka-za (ostataka) o postajanju rudnika, dok su, primjerice, neki rudnici u Hrvatskoj (Istra) pretvoreni u muzeje i otvoreni za razne po-sjetitelje i turiste, kao što je to uobičajeno u svijetu (Poljska).

A rudnik Siverić ''živio'' je gotovo 200 godina (prvi početci 1786. i 1819. godine, zatvoren je 1970. godine.) Ostalo je toga vrlo malo ili gotovo ništa, što bi moglo svjedočiti o rudniku!

Zahvaljujući suradnicima lista SIVE-RIĆ, posebice prof. Josipu Šikliću, našem mještaninu i njegovim napisima u listu SIVERIĆ, sačuvana je povijest i uspomena

na rudnik Siverić i njegove rudare, na veliki značaj rudnika za život žitelja Siverića, užeg i šireg područja, te bivših država u kojima je rudnik postojao i djelovao. Ovo je tek jedan malen i nedovoljan prilog povije-sti, postojanju i djelovanju rudnika Siverić.

“A rudnik Siverić ‘’živio’’ je gotovo 200 godina (prvi početci 1786. i 1819. godine, zatvoren

je 1970. godine.) Ostalo je toga vrlo malo ili gotovo ništa, što bi moglo svjedočiti o rudniku!”

48


Ivan Topić

Vrijeme apokalipse

Koliko ljudi na ovom našem planetu Zemlja razmišlja o cilju i svrsi ljudskog

života, o postanku svemira i života na na-šem planetu, nemoguće je, a nije baš ni svrhovito ustanoviti, obzirom da su razlike u tom pogledu velike. Postavlja se, ipak, pitanje zašto o tom pitanju ne razmišljati, jer život na planetu Zemlja, pored velikih i začuđujućih otkrića ljudske znanosti, još uvijek je tajna. Ljudi su se zbog ovog pitanja davno podijelili na one koji ne vjeruju da je Bog stvoritelj kozmosa i života na Zemlji (ateisti), na one koji ne priznaju ništa više od onoga što mogu shvatiti svojim razu-mom (agnostici) i one koji Boga priznaju Stvoriteljem svega postojećega (svemira i

života na Zemlji), to su ljudi vjernici (teisti). Uz navedeno, treba primjetiti da je ljudski um (razum) ipak ograničen i ne možemo njime objasniti još uvijek nepoznato, nedo-kučivo i tajnovito.

Ljudska je duša nemirna, naše srce stalno nešto zapitkuje, a naš razum ne spava – stalno je u pokretu i potiče čovjeka na ‘’izlete’’ misli, stalno postavlja pitanja i traži konačne odgovore. Ne možemo tomu svemu pružiti otpor, pustiti se praznoći, lijenosti našega duha i dozvoliti našem duhu da ljenčari. Jer, čovjek je misleno biće i takav ostaje. Zato su takva pitanja sasvim opravdana, bez obzira na različitosti mišljenja, koja nas danasa u ovom društvu okružuju i preplavljuju s puno suprotnosti, osporavanja, kritika, omalovažavanja, po-dcjenjivanja – pa i ponižavanja i vrijeđanja bez temeljne opravdanosti. Ovdje nije na odmet usputno navesti jednu misao, koju je izrekao veliki Michelangelo (1474.-1564.), misleći na ljude koji malo ili ništa ne razmiš-ljaju, kako o ovdje spomenutim pitanjima, tako i o mnogim drugim pitanjima zani-mljivima ljudskom duhu. Njegova oštra i sarkastična izjava glasi: Neki su se ljudi rodili, samo, da probave hranu! Ne znam da li treba zamjeriti velikom umjetniku i stvara-ocu na ovoj izjavi. On je izrekao samo ono, što je zapazio promatrajući i proučavajući svoje suvremenike, a toga ima i danas u našoj suvremenosti. Bio je slobodan izreći svoje mišljenje, svakakako s prizvukom oštrine i kritičnosti, na lijenost ljudi da po-krenu svoje mozgove, da razmišljaju. Ovo

“Zemlja, pored velikih i začuđujućih otkrića ljudske

znanosti, još uvijek je tajna. Ljudi su se zbog ovog pitanja davno podijelili na one koji ne vjeruju da je Bog stvoritelj kozmosa i

života na Zemlji (ateisti), na one koji ne priznaju ništa više od

onoga što mogu shvatiti svojim razumom (agnostici) i one koji

Boga priznaju Stvoriteljem svega postojećega (svemira i života na Zemlji), to su ljudi vjernici

(teisti).”

49


ovdje rečeno, možda je nedovoljan uvod, u ono što se dalje misli reći.

Kao što je već rečeno, o temeljnim pita-njima postanka svemira i života na planetu Zemlja, o svrsi i cilju ljudskoga života, o svršetku života, trajnosti i prestanku (ne-stanku) svemira, ljudi su podijeljeni. Kao kroz mnoga stoljeća i danas smo na istoj točki razmišljanja, još tražimo odgovore, koji bi nas zadovoljili i umirili. Postanak svemira znanost tumači vrlo jednostavno (teorijom) i gotovo sigurno, a mnogima od nas neuvjerljivo: Velikim praskom prije ot-prilike 14,5 milijardi godina. Život na plane-tu Zemlja isto se tumači slično na neuvjerljiv način: život je nastao od jednostaničnih organizama bakterija i virusa (početak su bjelančevine), pa dalje – višestanični orga-nizmi, pa bića iz mora, a onda evolucijom se život razvio u viša bića. Eto, i čovjek se tumači kao ‘’proizvod’’ evolucije – od njemu ‘’sličnih’’ živih bića.

Priklanjajući se razmišljanju, svaki čovjek se pita; kamo ide ovaj naš svijet, što će biti sa životom, ima li mu kraja, šta će biti s nama ljudima, hoće li, zaista, sve završiti nestankom (i svemir, i Zemlja, i lju-di – život na Zemlji! Još gotovo prije dvije tisuće godina veliki svetac i mistik, apostol i evanđelist sv. Ivan, svojim Otkrivenjem – Apokalipsom (od grčkog Apokalyptos) navjestio je svršetak (kraj) ovoga svijeta i života ljudi na Zemlji. Svi smo čuli i znamo za tu riječ Apokalipsa, koju primamo s nelagodom, jer nas podsjeća na mračno i zloguko proročanstvo, na svršetak svijeta, prestanak života, nestanak svijeta u kojeg smo životom ‘’ucijepljeni’’. Ima li danas predznaka tome kraju? Ako promotrimo naš današnji svijet, današnje čovječanstvo, našu današnju civilizaciju i sve ono što se događa oko nas – ima li ‘’znakova vreme-na’’ o čemu govori evanđelje i Ivanovo Ot-krivenje. Prije svega potrebno je promotriti i

navesti događaje koji se oko nas događaju, kako ljudske, tako i one koji ne ovise o čo-vjeku: klimatske i ostale na zemaljskoj kugli i u njezinom bližnjem i daljnjem ‘’omotaču’’ – atmosferi i hemisferi. Ljudski odnosi, najblaže rečeno, su maksimalno poljulja-ni i poremećeni. Odnosi među narodima također, s utjecajima vladajućih, naravno. Odnosi među državama, posebice među velikim silama, napeti su do krajnjih gra-nica, samo što ne puknu te labave veze. Oružja novog, modernog i nepoznatog ima na pretek, toliko da može uništiti postojeću civilizaciju. Za velike sudare sa strašnim posljedicama za život na Zemlji i čitavo čovječanstvo stoje veliki arsenali oružja, naglasito onog atomskog. Ako se upotrijebi atomsko oružuje ono donosi apokaliptične posljedice za čovječanstvo i ono ostaje kao prijetnja i znak Apokalipse.

Sam čovjek kao razumno biće previše je uzoholjen, teži samo za prolaznim uži-vanjima, živi bez moralnih obveza, sve je dozvoljeno i na sve to se čovjeka upućuje javnim djelovanjem. U ime propagiranih i neograničenih sloboda čine se protuprirod-ni i protumoralni čini koji ruše ljudski život, obitelj i uljuđeno društvo. Novac je postao centar, magični znak, svih odnosa među ljudima i zauzeo je mjesto Boga u životu ljudi. Čovjek je postao roba i vrijedi onoliko koliko ima novca. A sve se to događa zato,

“Svi smo čuli i znamo za tu riječ Apokalipsa, koju primamo s

nelagodom, jer nas podsjeća na mračno i zloguko proročanstvo, na svršetak svijeta, prestanak

života, nestanak svijeta u kojeg smo životom ‘’ucijepljeni’’. Ima li danas predznaka tome kraju?“

50


što suvremeni čovjek prihvaća da ga na to ‘’netko’’ navodi. Taj ‘’netko’’ koji čovjeka na-vodi je današnje društvo, javnost, politika, iskrivljeni svjetonazori, što čovjeka skreće u ‘’svoje vode’’ – za svoju ovosvjetsku ko-rist. Kako su ljudski odnosi poljuljani, tako smo svjedoci nemilih i čudnih, neuobiča-jenih događaja u prirodi. Zemljina kora je opterećena i sve češće poharana velikim i čestim poplavama, ogromnim, na velikim površinama čestim požarima, kao nikada do sada, suše su ekstremne, duge i trajne, s velikim štetama i do sada neizmjerenim temperaturama, nezabilježenim u povijesti meteoroloških mjerenja. Svojim utjecajima čovjek je dotaknuo i poremetio atmosferu koja ga okružuje i poremetio njezinu umje-renost i stabilnost, na svoju veliku štetu: ozonske rupe i porast temperatura, toplje-nje leda, povećanje razine mora, promjenu morskih struja, što je dovelo do poremećaja klime o kojoj ovisi život na zemlji. Bilo bi to relativno ‘’lako’’ da ti utjecaji nisu nagli, učestali i veliki, čemu smo svjedoci gotovo svakodnevno. Ovdje bismo mogli završiti o čovjeku, njegovom ponašanju i pogreš-kama koje čini na svoju štetu.

Da vidimo što govori evanđelje i Ivano-vo Otkrivenje (Apokalipsa) o događajima i pojavama koji se mogu očekivati prema navještajima u tim biblijskim zapisima. Apostol Ivan u svom Otkrivenju kaže:’’ I vi-djeh novo nebo i novu zemlju, jer prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema’’. A o posljednjim danima kaže:’’ U one će dane ljudi iskati smrt, ali je neće moći naći; pože-ljet će umrijeti, ali će smrt bježati od njih.’’ Govoreći o anđelovom glasu šeste trube, koja navješta propast i smrt opisuje nalet zlih sila: ‘’Ovako u viđenju vidjeh konje i njihove jahače: imaju oklope ognjene, plave i sumporne boje; glave im kao u lavova; iz usta im suklja oganj, dim i sumpor’’. Dalje ih opisuje: ‘’Doista, snaga je ovim konjima u ustima i repovima: repovi im kao u zmija,

s glavama kojima ude.’’ Ne podsjeća li vas ovo sve na današnje moderno naoružanje: avione, borbene helikoptere i samoleteće rakete s razarajućim bojevim glavama? Čini li Vam se uspoređivanje naivnim?! Mislim da nije! Pisac Otkrivenja kao da je već tada predvidio današnje moderno naoružanje s kojim će čovjek uništiti sebe i svoju buduć-nost na Zemlji. A o glasu sedmog anđela piše:’’ Neće više biti vremena. Nego u dane kad se oglasi sedmi anđeo, čim zatrubi, dovršit će se otajstvo Božje kao što on to navjesti slugama svojim prorocima.’’

Dalje u Lukinom evanđelju čitamo zna-koviti tekst s autentičnim prizorima:’’ I bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od stra-ha i onoga što prijeti svijetu. doista, sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina čovječijega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom.’’

Ovdje možemo zaključiti obzirom na riječi iz evanđelja i Otkrivenja i na naša razmišljanja, pa reći: Tko ima oči ‘’neka vidi’’ (očekujuće događaje!) i uši neka ču-je (poruke!). Riječi iz evanđelja izrekao je Krist svojim apostolima, oni su ih zapisali i prenijeli nama, a na kraju je o znakovima vremena i svršetku svijeta Krist rekao:’’ Ali sve je to samo početak trudova.’’ Dakle, Porođaj- svršetak svijeta, ima se dogoditi u nepoznato vrijeme – ‘’kasnije’’:’’I nitko ne zna ni dana, ni časa, osim Gospodina!’’

Mi ljudi možemo o tome razmišljati i očekivati da će se taj događaj jednom dogoditi, kad dođu ‘’znakovi vremena’’, koji nas već danas dotiču i pomalo za-pljuskuju. Koliko je ovo tumačenje nekom naivno, možda i djetinjasto, ne znam, ali vjernici vjeruju u riječ Božju. Jesu li se pojavili ‘’znaci vremena’’, da li se vrijeme Apokalipse približilo, pokušajte o tome prosuditi sami.

51


Ivan Topić

Noću je u krošnjama vladao muk a onda bi se oglasio mladi ćuk.

Mjesec je svjetlio zeleno lišće zora ga gasila danom što sviće.

U blizini su pjevali budni pjetli i sve se veselilo danu što svijetli.

Bili su gordi bristi stari i nama svjedočili mnoge stvari.

Danju smo pod njima sjedili u hladu sa zebnjom čekali ljetinu mladu.

Čekali zrelo zrnje žita rijetko su djeca bila sita.

Uz nas su bdili oci naši živjeli vrijeme što ih plaši.

Prije neg’ dođe pogubno doba oci su otišli put svoga groba.

I dalje su stali bristi stari svjedočeći nama mnoge stvari.

U ovom vremenu što svakomu sudi trojica pomriješe - kao ljudi!

Jednoga posjekoše barbari rata tek jedan osta ko brat bez brata.

Sada osamljen na ledini stoji ko da i nama dane broji.

Tako ih vrijeme k sebi uze a nama ostavi u očima suze.

sUze za stare Briste

Ivan Topić

omotaČ dUha

Kad se srce iz snova prene tad prestanu sanje i sjene.

Tada se jave misli čiste i sve stvari nisu jednake i iste.

I misao nam u tren zablista: - jedino je trajna ljubav čista!¨

Na strogoj vagi u nemiru tijela sa zebnjom važemo naša djela.

U omotaču duha u stalnome krugu uzalud tražimo stinu drugu.

52


Marija Lojić, rođ. Tomić

Mrva Božje sriće

Postoji li na planeti ljudsko biće koje nije barem jednom u životu poželilo malu

mrvu Božje sriće? Bilo za sebe ili drugoga svog roda ili uboga siromaha, očajnika, bo-lesnika, beskućnika, nevoljnika, ranjenika, ratnika, patnika prognanika il’ bijednika...

Ovih tjedana smo svjedoci sve bijede i patnje očajnih izbjeglica koji poput nabu-jale rijeke preplavljuju našu zemlju. Dug i trnovit put je njihov put, pun neizvjesnosti, okrunjen enormnim strahom, put očajnika, put nade u novi, bolji i kvalitetniji život, a za mnoge nažalost – put bez povratka.

Gledam tu tužnu kolonu – oličje ljud-ske patnje i stradanja, iscrpljene, promrzle, izgladnjele, uplašene, bose s malom djecom u naručju, invalide, starce, trudnice. I kamen bi proplakao nad tim jadom. Zahvaljuju Hrvatskoj za koju mnogi od njih nisu čuli na srdačnom dočeku i svestranoj pomoći.

Slika mladog policajca na kojeg je po-nosna cijela Lijepa naša zapravo govori više od tisuću riječi. Pun suosjećanja s nježnošću poput rođenog oca u naručju drži malo dijete koje veselo maše pred kamerama šaljući ta-ko u javnost pravu sliku prijateljske Hrvatske, male zemlje koja im je otvorila širom svoje srce i granice. Ta tko ih bolje razumjeti može? Samo onaj koji je iskusio isto.

Druge neprijateljski raspoložene zemlje ostat će im u sjećanju poput najgore noćne more i gorka uspomena kao pelin. Agonija kroz koju su prošli popraćena gumenim me-cima, suzavcem i pendrecima, ostavit će im neizbrisivi trag kako na tijelu tako i na duši, cijeloga života. Teror kojem su umakli zamije-nio je teror u nekim njima stranim zemljama.

Kažu da nada siromahe hrani, a ja bih nadodala i providnost božja. Svi smo djeca božja, a po njemu braća i sestre bez obzira na boju kože, vjersku ili nacionalnu pripadnost i zbog toga moramo pomagati potrebite. I zato molim providnost za sva-ko ljudsko biće, podari im Bože svima. Samo malu mrvu sriće jer mrva je tvoja veća od svemira, ona je nemjerljiva – ni-čim usporediva.

“I zato molim providnost za svako ljudsko biće, podari im Bože svima. Samo malu mrvu sriće jer mrva je tvoja veća od svemira, ona je nemjerljiva –

ničim usporediva.”

53


fra Stjepan Matić

Operacija “potjera”

I mi svećenici Drniškog dekanata, prema odredbama sveopće Crkve koja je na svim

prostorima zemaljske kugle, svoj redoviti sastanak ovaj put održali smo u Raduniću, Župa sv. Jure u Ogorju.

Župnikom je bio (a i sad je) fra Stipe (Ćipa) Bešlić. Lijepo je on to pripremio u svakom pogledu, nema šta! Opće ras-položenje među vijećnicima doseže svoj vrhunac: “usta nam bjehu puna smijeha, a jezik klicanja...”

Sva ova događanja za održavanja kori-snog i poticajnog susreta zauzeto je pratio naš snimatelj fra Ilija Mikulić, župnik u Župi sv. Ilije u Kljacima...

Na kraju našega nadasve iscrpnog rada za opće dobro našega, nama povjere-nog, puka podijelili smo međusobno radost glede zajedničkog duhovnog uzdignuća...

Naš drniški dekan i miljevački župnik fra Ivan Vidović nije skrivao svoju radost i divio se ozbiljnom i odgovornom radu na način kako i treba marljivo raditi na njivi Gospodnjoj. Predano, ustrajno i odano, zar ne?

Recimo nešto i o (ne)vremenskim (ne)prilikama koje su danas vladale u podnožju živopisne Svilaje, danas u srijedu 20. stude-nog 2013. godine...

Jutros prije svoga dolaska na odredište “zbornog mjesta”, vaš je izvjestitelj dobrano lutao od nemila do nedraga, jer davno je to bilo kada sam kao mladomisnik pješice za osamnaest dana hodio u Crivac te u crkvi sv. Marka poučavao krizmanike... ali od ta-da se mnogo toga stubokom promijenilo...

A kako je u prirodi stanje? Nazire se prestanak kiše, a velika magla prelijeće prostore i zatvara nam na licu “prozore”.

Ne moš vidjet prsta pred očima, a kamoli gdje zečeva ima; ciča zima i prsti se lede, a zečevi iz brloga glede...

Vide gdje su naši položaji, onda pravi nastaju belaji1... Ćipa krenu lijevo, a zečevi desno; našeg Ćipu nadmudriše šesno! Pridriblaše Ćipu u jednome hipu!

Zove Ćipa u pomoć Iliju, neka slika zečiju bratiju! Dok Ilija aparatom doša, mudri zeko već odavna proša!

Ćipa viče i galami: Vi zečevi svratite se k nami!

A ja idem soli stavit na rep, ako koji zeko dođe na red. Al’ zečevi nisu ludi bili od lonca se vješto udaljili (odmetnuli).

A ti, gledaj, Ćipa domaćine, nećeš ručat brze zečevine...

Toga smo, naime, dana ručali neviđenu zečevinu, jer zečevine ustvari i vidjeli nismo, ali naša radost piše sretno pismo!

1 belaj m. (tur.) (gen. jed. belaja) nesreća, muka, neprilika, vrag odnio šalu...

54


Svjedok minulog vremena

Hoćete li udarac u gredu?...

Bilo je to početkom 70–ih godina 20-og stoljeća. Kapelanom u mamut - župi

Otok – Udovičići bio sam punih šest godina te sam neodoljivo volio i poštovao djecu, a svakako pristoji se i dolikuje, istine radi, još reći i ovo: djeca su itekako voljela svoga vjeroučitelja.

U to vrijeme putovali smo na mini-strantska i druga hodočašća: ulazili smo u nogometne okršaje i nizali pobjede uz pokoji poraz.

To je vremensko razdoblje koje je iz-njedrilo čuvenu nogometnu pojavu, a bio je u samom vrhuncu nogometne slave te je žario i palio na zelenim borilištima Europe i svijeta, a imao je nadimak Pele. Većina Bra-zilaca ima nadimke. Pele ne zna podrijetlo svoga, samo se sjeća da mu se nije sviđao

i da je u školi često imao poteškoće kad bi se potukao s kolegama koji su ga zvali Pele.

Kasnije je taj nadimak postao naj-poznatije ime na svjetskoj nogometnoj pozornici. Njegovo pravo ime glasi Edison Arantes do Nascimento.

Pele je dika i ponos Brazila. Rođen je 23. listopada 1940. u gradiću “Tri srca” (Tr s Corações) u Brazilu. Sa 15 godina prelazi u Santos. Znate – kaže Pele jednom novinaru: ni ja nisam svetac, iako igram u klubu “svetaca”. (Santos na portugalskom znači “sveci”.)

A jedva dvije godine kasnije igra za izabranu momčad Brazila. Bio je sudionik pobjede Brazila na Svjetskom prvenstvu 1958. godine u Švedskoj. Tada je Brazil u završnici prvenstva pobijedio domaćina s rezultatom 5 : 2. Sam Pele je polučio dva zgoditka. Svjetski mediji tada su javljali ka-ko je Pele plakao od sreće. U svojoj karijeri Pele je odigrao preko tisuću utakmica... Po ocjeni stručnjaka najbolji nogometaš svijeta u deset godina njegove vladavine kao kralja nogometa...

Na upit jednoga novinara: Pele, vi vjerujete u Boga?

– Da, čvrsto vjerujem.

– Riječju i djelom?

– Da, uvijek kada mi se pruži prilika i mogućnost, ja sam na Svetoj misi. U hramu božjem... za mene je misa neodoljiva snaga i život, ona me nosi u teško žezlo ogrezlo u slavi. Poplava obožavanja nije izmijenila njegovo

55


biće. Ostao je ono, što je bio. Dijete. Veliko dijete.

Pele, to sve što Vas okružuje. U prvom redu, to nogometno umijeće izvan serije i zatim, sve ovo što Vas okružuje, ljudi, jurnjava, slava?

Bog je tako htio. Ja sam volja Gospodi-nova. Njegovoj neizmjernoj dobroti zahva-ljujem taj izuzetan dar. Nogomet nije prva stvar ovog svijeta. Ali nogomet je moj život. A zar On, Svevišnji, nije vladar našeg života. I ono što jesam, Pele, njegova je milost.

Između 1958. i 1970. s momčadima prepunim zvijezda, među kojima je i za-sigurno Pele – triput je osvajao naslov svjetskog prvaka.

Brazil ostaje jedina nacija koja je na-stupila na svim SP i jedina s pet osvojenih naslova.

Zvali su ga Crna Perla (crni biser)... a tada su dovitljivi učenici pričvrstili nadimak svome vjeroučitelju: Crna Perla sa Čitluka!

Budući da je 1971. godina bila u znaku Hrvatskog proljeća, puhali su slobodniji vjetrovi... rađala se neodoljiva želja za slo-bodom... Dva najveća hrvatska nogometna kluba tada su dijelili prvo i drugo mjesto na prvenstvenoj nogometnoj ljestvici. Stoga su tadašnja djeca primjerice skandirala: Naprid plavi, na čelu su bili, Hrvatska se od Srbije dili, a potom na moju adresu – gromoglasno: Crna Perla, Crna Perla sa Čitluka navijamo za Hajduka! Mi volimo i Dinama da veseo budeš s nama! Hajduk i Dinamo dva su kluba bratska... Perla, Perla, orilo se do Cetine i Čitluka...

Prošlog proljeća 24. svibnja 2015. u prigodi krizme u Otoku, pozvala me moja nećakinja Ankica Katić, rođ. Čugura. Kriz-mala se Petra Katić, kći Mladena i Ankice. Bili smo u jednom vrlo dopadljivom restora-nu u predjelu Ovrlja. Bilo je puno uzvanika. Ustali smo i vidjeli okoliš. Kad smo spazili

tri igrališta, na njima puno igrača... valjaju se balote. Kad primjetiše prispjele, udariše: Perla, Perla sa Čitluka...

Tako je njihovo poluvrijeme u ugod-nom razgovoru trajalo 20-ak minuta... jedan od njih primjeti: a Vaša ljevica po-gađa gredu... eh, osim što sam bio kate-heta (vjeroučitelj) našoj mladeži u meni su momci prepoznali i nogometnog stratega, ali nevelikog kalibra, vođu i učitelja.

Treninzi na igralištu NK OSK-a održa-vali su se jednom tjedno. Navodim jednu zanimljivu zgodu koja se dogodila na već spomenutom igralištu. Prisjećam se: bilo je oko 60 djece, igrača i znatiželjnih. Uzeo sam loptu. Postavio je malo iskosa na 18 metara... nogometaši gledaju mene, a onda njihovi pogledi sele se prema lopti... hoćete li vidjeti udarac u gredu? – Sigurno nećemo, povikaše neki. Pogodit ćeš gredu kao i ja, predbacuju drugi! – Dobro otvori-te oči! – Udarac – i greda! Tajac... a onda grohotan smijeh.

Pitam ja njih: hoću li ponovno uzdrmati gredu? – Eh, sad ćete promašiti! – Pogodit ćeš na prvi livoga... jeste li sigurni? – Muk... sve su oči uprte prema meni! – Uzeo sam pozamašan zalet, sijevnula je ljevica, i – ne-vjerojatno! Ponovno greda! – Fra Stjepane, ajte opet da vidimo treću gredu, eh to Vam je naletilo ko zrno ćoravoj kokoši! Ajte opet, evo glava ako pogodite... ja bih i treći put... eh da smite, ako ste junak, iziđite. Ja znam, fra Stjepane, da vi navijate za Dinamo, ja za Hajduk. Oba su naša. Koliko ja pratim, Dinamo je osvojio Kup Velesajamskih gra-dova (danas Cup UEFA-e, op. ured.). Sićam se nekih koji su igrali: Škorić je branio, bili su još Belin, Zambata, Rora, Ramljak, Vaš imenjak Stjepan Lamza, i ne znam više... predvečerje je nedjelje, pošao sam u župni stan, a oni ostadoše na Golim brdima do kasno u noć.

56


Mile Prpa

Misaone krijesnice

(Kad razmišljam o budućnosti svijeta, vidim njegovu opstojnost samo ako je vezana na duhovnu kategoriju.)

Čovjek je duhovno biće, pa ma kako da mnogi mislili drugačije.

Život se svakog čovjeka na kraju vraća ka svome Izvoru odakle je i potekao.

Duh od duha – tijelo od tijela! Sa-mo tako možemo razumjeti smrtnost i besmrtnost.

Svi ljudi na svjetu su različiti i u duhu i u svome tijelu.

Ne traži iste ljude, ne traži iste prijatelje jer u svijetu je velika šarolikost ljudi.

Ne prihvaćaj zlo i ne odbijaj dobro, sa-mo tako možeš biti postojan u ovom životu.

Uvijek je bolje ono što je bolje, a lošije ono što je lošije. Ali nikad ne znaš u čemu se krije zamka.

Duhovne i tjelesne vrijednosti nisu isto, ali se prožimaju.

Dalek je put – odavde do vječnosti, a možda smo joj i tako blizu, samo što nismo stigli.

Ako si u dvojbi – danas ili sutra, onda danas sij, a sutra žanji.

Strpljivost je snaga slabih, a nestrplji-vost slabost jakih.

Povijest nas uči sadašnjosti, a sadaš-njost nas uči budućnosti.

Postoje stvari koje se ne zaboravljaju, ali postoje i stvari koje se ne pamte.

Postoje ljudi (koji mogu ne znam koga imati u svojoj užoj ili široj obitelji), a koji su uvijek usamljeni poput vrha Himalaje, bez obzira što ga često posjećuju prijatelji – alpinisti. Usamljenost je kategorija koja je svojstvena misliocima.

Tamo gdje nema usamljenosti, tamo nema ni duboke misaonosti.

Usamljen je čovjek kao vuk samotnjak.

Nijedna riječ nije tako odbojna kao riječ – „Ja“. Njoj nema i ne smije biti mjesta niti u jednom naslovu.

Čuvaj se čovjeka koji počesto upotre-bljava riječ – Ja!

Nikada ne govori o sebi u ime samoga sebe!

Tko o sebi šuti, o njemu drugi govore.

Od tvojih ili tuđih riječi – tvoje djelo ne-će biti ni bolje ni lošije od onoga kakvo jest.

Uvijek je bilo – autor je jedno, a djelo je drugo!

Kad se stvori umjetničko djelo ono kreće u bitku za svoje preživljavanje. Ako

“Strpljivost je snaga slabih, a nestrpljivost slabost jakih.”

57


djelo ne preživi autora nije ni bilo vrijedno stvaranja.

Autor se ponosi svojim djelom, ali se još više dobro djelo ponosi i svojim autorom.

Dobro djelo nastaje u dobrom duhu, zlo djelo se rađa iz zla duha.

Djelo stvara duh, a ne tijelo.

Tko ljubi Prirodu, nesvjesno ljubi i Boga.

Ljubiti Prirodu znači biti zanesen opo-jom cvjetnog mirisa, mirisa zumbula, mirisa lipe, mirisa perunike, mirisa smilja, smreke, jorgovana i svih miomirisa koja se pojavljuju u Prirodi.

Tko ljubi Prirodu ljubi i njenu ljepotu u čudesnom cvijetu passiflore ili hibiscusa, u raskoši ljepote vinove loze i njenih grozdova kad u jesen zarumene vinogradima.

Tko ljubi Prirodu ljubi i njen sklad boja, beskrajno savršenstvo tonova crvenog ma-ka, žute zlatice, nebrojenih nijansi orhideja.

Treba biti slijep u pamet pa u tim ču-desnim kreacijama i različitostima oblika, tonova i mirisa ne vidjeti i ne osjetiti na svakom korku prisustvo Boga.

Ništa ne nastaje samo. Ništa ne nastaje slučajno.

Tvrditi da je cvijet orhideje i njenih oko dvadeset i sedam tisuća različitih vrsti tek hir Prirode. Doista, to bi bilo bogohuljenje!

Nad nama je razum, viši razum tolikih razmjera da ga možda ni granice svemira ne mogu obuhvatiti, a mi, mi smo tek objekt tog stvaranja.

Ako se moram opredjeliti za ljepotu ljudske ili Božje kreacije, ja sam na strani Božje kreacije, koja u svakom djelu u sva-kom biću postiže vrhunac ljepote, sklada, miomirisa, oblika i raznovrsnosti.

Sve ljudske kreacije bez obzira kojoj vrsti pripadaju tek blijedi su odraz Božje kreacije.

Što više prijeti opasnost da pojedine Božje kreacije propadnu, to bismo ih trebali sve više cijeniti.

Put našeg života za nas je nepredvidiv, kao i njegovo trajanje i kraj.

Svaki život treba promatrati kao dar.

Svaki dan je dar života. Svaka godina je zbirka od 365 malih darova življenja.

I kad nam je teško trebamo se radovati životu, jer je život jedinstveno iskustvo.

Božji i ljudski plan?! Božji i ljudski plan u nekom čovjeku rijetko se kada podudara-ju, moglo bi se slobodno kazati da su više suprotni, pa i suprotstavljeni.

Ljudski plan se radi iz perspektive čo-vjeka koji ne zna ni što će se dogoditi sutra, a kamoli što će se događati kroz trideset ili pedeset godina.

Božji plan o nekom čovjeku radi se iz perspektive znanja o prošlosti i budućnosti, iz perspektive potpunoga sagledavanja svega što bi utjecalo na taj plan u svim nje-go-vim budućim fazama realizacije.

Zato, uvijek osluhnimo je li se naš ljud-ski plan sukobljava s onim Božjim, je li se sukobljava s načelima morala, ljudskosti, s načelima vjere s načelima pravednosti i sl.

Bogu ne trebaju naša raspadljiva ze-maljska tijela, već naše čiste i plemenite duše!

Ako imate samo jednog iskrenog prijatelja u životu, kao da imate cijeli svijet na svojoj strani.

Povijest je pokazala da je siromaštvo Isusovih apostola bilo vjerodostojnije nego bogatstvo tada bogatih.

(Iz neobjavljene knjige Mile Prpa – GLORIFIKACIJA ŽIVOTA)

58


Mile Prpa

Kako je vrabac Tvrtko postao nobelovac

D j e č j a p r i č a (Posvećena djeci Siverića i svoj djeci svijeta.)

Svake godine švedski kralj Gustav or-ganizira svečanost na kojoj dodjeljuje

Nobelove nagrade, u raskošno uređenoj dvorani. U svojim udobnim sjedalima, u nju se smjeste brojni dvorjani i ugledne ličnosti iz cijeloga svijeta, obučeni u skupocijena odijela, a ispred sviju, u prvom redu sjede dobitnici Nobelove nagrade.

Ove godine ta svečanost je bila poseb-no važna jer Nobelove nagrade dobivaju poznati znanstvenici i književnik iz cijeloga svijeta.

Jedan vrabac, običan mali vrabac, kakvog djeca cijeloga svijeta svakodnevno vide u svojim dvorištima i šumarcima, a drugi su ga vrapci zvali Tvrtko, uletio je u dvoranu kroz odškrinuti prozor za vrijeme svečanosti dodjele Nobelovih nagrada.

Vrabac Tvrtko ostao je zatečen i zbu-njen prizorom kojeg je ugledao u dvorani. On nije ni znao što je to Nobelova nagrada. Posebno su ga se dojmili dobitnici koji su sjedili u prvom redu u odijelima i izgledom obučeni u frakove podsjećali ga na carske pingvine. To ga je oduševilo.

Nakon što je kralj Gustav dodijelio nagrade i čestitao svim dobitnicima, jav-no je obznanio da će se od iduće godine,

ubuduće, Nobelova nagrada dodjeljivati i najboljem pjevaču na svijetu.

Vrabac Tvrtko je razmišljao da vrapci kad pjevaju znaju samo cvrkutati živ... živ... živ... – i shvatio da to nije znanje pjevanja za koje bi se dobila Nobelova nagrada. Ali imam još cijelu godinu dana vremena da naučim lijepo pjevati i iduće se godine, kan-didiram za Nobelovu nagradu za pjevanje.

U dvorani, da pokaže svima da je i on tu, tri četiri puta je obletio oko glave kralja Gustava lepršajući poput kolibrića i cvrku-tajući živ... živ... živ... - ravno u lice Kralju, a potom je izletio vani kroz otškrinuti prozor.

Čitave dane i noći razmišljao je o Nobe-lovoj nagradi i odlučio se kandidirati. Ali bio je svjestan da svojim cvrkutom živ... živ... živ... ne može dobiti Nobelovu nagradu za najboljeg pjevača svijeta.

Povjerio se nekolicini svojih prijatelja, drugih vrabaca, i oni su mu savjetovali da se obrati slavujima koji bi ga mogli naučiti lijepo pjevati. Njegovi prijatelji, vrapci, izabrali su tri najgrlatija i najbolja slavuja koji su tako veličanstveno biglisali, a u triju, (sva tri istovremeno), bile su to melodije pred kojima bi se posramio i jedan Mozart

59


ili Beethoven najveći skladatelji u povijesti glazbe.

Njegovi učitelji podučavali su ga od jutra do sutra, i tako danima i mjesecima, ali on je i dalje znao samo izustiti cvrkut živ... živ... živ...!

Ali, priča o kandidiranju vrapca Tvrtka za Nobelovu nagradu za pjevanje, brzo se proširila u cijelom ptičijem svijetu. I vrabac Tvrtko shvati da mu nema povratka i da mora nešto izmisliti.

Mnoge ptice raznih vrsta došle su pogledati tog ptičijeg genija i tražile da bi rado čule njegovu pjesmu, a vrabac Tvrtko svima bi odgovorao da se to ne smije znati sve do dodjele Nobelove nagrade, da neka druga ptica tu pjesmu ne bi prisvojila sebi. Svim pticama razlog bio je uvjerljiv i odlu-čile su potpisati prijedlog da mu se dodijeli Nobelova nagrada.

Za to čuli i carski pingvini s Južnog po-la i poslali su trojicu, najmudrijih i najboljih carskih pingvina u najljepšim frakovima, (poput sv. Tri kralja), da vide o čemu se tu radi. Tako su se i zvali: Baltazar, Melkior i Gašpar. Upravo su stigli kad je trio slavuja izvodio svoju melodiju. Toliko su se zadivili njihovom melodijom da su im od miline potekle suze. Nazočni vrapci rekli su im da je to melodija koju će vrabac Tvrtko naučiti i otpjevati pred kraljem Gustavom.

A carski pingvini koji se, upravo zbog svoje mudrosti i zovu carski, imali su drugi prijedlog. Predložili su da se ta melodija koju su istovremeno pjevala tri slavuja snimi i pošalje Nobelovom komitetu s prijedlogom da se vrapcu Tvrtku dodijeli ovogodišnja Nobelova nagrada za pjevanje.

I doista, jednoga dana, na adresu vrapca Tvrtka, stiglo je pismo da je dobio Nobelovu nagradu za svoje veličanstveno pjevanje. Vrabac Tvrtko je bio izvan sebe od radosti, ali i od straha da bi kralj Gustav mogao zatražiti da se na svečanosti uživo

izvede ta melodija koju bi pred svima on pjevao.

O dodjeli nagrade odmah su obavi-ještena sva tri carska pingvina Baltazar, Melkior i Gašpar koji su, čim su čuli tu vijest, krenuli na dugi put s Južnog pola prema kući vrapca Tvrtka, da mu u ime svih pingvina svijeta čestitaju. Čestitke vrapcu Tvrtku poslale su, ili osobno došle i izrazile, i bezbrojne ptice iz čitavoga svijeta.

Kad su stigla tri carska pingvina če-stitali su vrapcu Tvrtku i predložili mu da napiše pismo kralju Gustavu, obzirom da se svaki dobitnik te najviše nagrade treba pojaviti u svečanom crnom odijelu, fraku i bijeloj košulji, da je vrabac premalen za takvo odijelo, pa da predloži da s njim, kao pratnja, dođu tri carska pingvina koji su inače cijeli život obučeni u crni frak i bijelu košulju.

Kralj se oduševio tom idejom i napisao da sva tri pingvina mogu doći zajedno s vrapcem Tvrtkom kao njegova pratnja na svečanost dodjele Nobelove nagrade, i da u momentu dodjele nagrade sva tri budu na povišenom podiju zajedno s Tvrtkom.

60


I tako je bilo. Došao je najveći dan u životu vrapca Tvrtka. Upitao je pingvine kako da otpjeva tu melodiju a zna samo cvrkutati živ... živ... živ...?! Pingvini su mu rekli; Ništa se ti ne brini! To je naša stvar, ti samo ispred samog Kralja leti i počni cvrkutati živ... živ... živ...!

I doista, nakon dodjele nagrade vrapcu Tvrtku kralj Gustav zamoli vrapca da pred svima otpjeva tu predivnu melodiju, naj-ljepšu koju je ikada čuo. Vrabac je poput kolibrića lepršao ispred samog lica Kralja i počeo cvrkut živ...živ... živ...!

I tada se cijelom svečanom dvoranom zaori melodija, nešto najljepše što su prisut-ni u dvorani ikada čuli. Cijela dvorana se digla na noge i burno pljeskala najvećem glazbenom geniju svih vremena - vrapcu Tvrtku.

Kralj je zamolio vrapca Tvrtka da svake godine dođe na svečanost dodjele

Nobelovih nagrada i da uvijek otpjeva tu istu melodiju. Vrabac Tvrtko se zahvali i kaza Kralju da neće moći dolaziti jer je preuzeo veliku obvezu da sve vrapce svijeta nauči takvim prelijepim melodijama, još je dodao da želi da njegova ptičja vrsta ubu-duće pjeva ljepše i bolje i od samih slavuja.

I kad je sve završilo i krenuli natrag ku-ći, ispod perja sva tri carska pingvina izleti po jedan slavuj. To su bila ona tri učitelja vrapcu Tvrtku, koji su ga mnoge dane i mjesece učili pjevanju od jutra do sutra, ali je i dalje znao pjevati samo živ...živ...živ...!.

A kad je došao kući, za novac koji je dobio uz Nobelovu nagradu, kupio je tri va-gona pšenice i godinama je zrnje prosipao uz ceste, puteljke, dvorišta i svuda gdje žive vrapci i druge ptice, pa su ga zato ptice pro-zvale – Dobri vrabac Tvrtko - Nobelovac.

Zagreb, 03. listopada 2015

61

Pismu pišem franjevačkom bratu, čvrste vire pravome Hrvatu!

On je vridan i živi za Boga, lipi Stipe i prozvan je stoga!

Mnogi njega zovu Sičinava, ne ljuti se, mudra je to glava!

To je fratar sav staroga kova, idu njemu i brojke i slova!

Boga štuje ljubi Domovinu, raduje se svakom njenom sinu!

Marno piše u župnome listu, svako slovo na svome je mistu!

Hitro šalje diljem cilog svita, naš “Siverić” da nam navijek cvita!

Zahvaljuju njemu sa svih strana, što duhovna stigla im je hrana!

Fra Stipane

i ja kličem hvala

što te majka

takvog nama dala!

Poživi nam

stotinu godina,

viru širi

našeg Gospodina!

S poštovanjem

tvoj vjeroučenik

iz Otoka Dalmatinskog

listak Poezije


šaPat U noći

Znam da me čuješ Bože, dok molitvu šapćem, u tihoj noći, samo mi ona pomoći može do tvog milosrdnog srca doći.

Molim za sve ljude, moju braću i sestre, molim nek’ sve na dobro bude, molim za svako nerođeno dijete.

Molim za mir u svijetu, nek’ utihne tutanj rata, podari svima nadu lijepu, nek’ radost svima pokuca na vrata.

fra Neven Pavlinušić

Fra stiPanU matićU

62

LISTAK POEZIJE »SIVERIĆ« BR. 29

fra Stojan Damjanović

FranCUz miChel za hrvatskU Gine

Agresor je Hrvatsku napao, Vojsku Juge sebi je pozvao. Zajednički da Hrvatsku sruši, Sve Hrvate da u njoj uguši.

Granate su padale ko kiše, A Hrvati bez oružja biše. Hrabro su se sa silom borili, U zaklone i podrume krili.

Vukovar je prva crta bio, Neprijatelj njega srušit tio. A zločinci granatam gađaju, Zato mnogi u njemu stradaju.

Vukovar se lako predat neće, Jer domoljub u odbranu kreće. Sav Vukovar u plamenu gori, U njem hrabro branitelj se bori.

Takav zločin u medije stiže, Cijelom svijetu te slike su bliže. Kroz medije taj se zločin prati, Pošten čovjek tako može znati.

Da Hrvatim brzo pomoć treba, Od čovjeka i od Boga s neba. Jedan Francuz srca junačkoga, Radi pravde i poradi Boga.

Jean Michel njemu ime bilo, Hrabro srce u njemu se krilo. Gledao je napad na Hrvate, Nepravedno kako oni pate.

Te ga slike nisu ostavile, U glavi su stalno njemu bile. Odlučio ide im pomoći, U Hrvatsku on će brzo doći.

63

»SIVERIĆ« BR. 29 LISTAK POEZIJE

Majci veli to gledat ne mogu, Pomoli se ti za mene Bogu. Božja volja ako majko bude, Te zločaste odbit ćemo ljude.

Solidarnost treba bit na djelu, Branit ćemo tvoju zemlju cijelu. Malo znadem o zemlji Hrvata, Nešto malo pričo mi je tata.

Ne razumijem što me tamo vuče, U srcu me te nepravde muče. Brutalno su taj narod napali, Veliku silu na njega poslali.

Teško sami mogu se braniti, U odbrani želim s njima biti. Znadem majko da me mnogo voliš, I da Bogu za mene se moliš.

Ne čudi se što ja moram poći, Ne znam da l’ ću ikad kući doći. Ljubav tvoja znam pratit će mene, Nemoj da ti za mnom srce vene.

Božja volja nek u svemu bude, Idem tamo spašavati ljude. Ja te slike ne mogu gledati, Taj grad ne smije njima se predati.

Dragi sine srce mi se steže, Ljubav moja ne smije da te veže. Volju tvoju ja ću poštivati, U mislima ti ćeš mi bivati.

Neka uvijek Bog sa tobom bude, Kada imaš ljubav za te ljude. Na zagovor Božje Majke svete, Blagoslovi Bože moje dijete.

Tako mladić kad u Zagreb stiže, Odmah ide Vukovaru bliže. Kada Michel u Vukovar dođe, Hrabro s puškom braniti ga pođe.

Ostao je u odbrani grada, Sve dok nije od zločinca strada. Da napusti prilika je bila, Ljudskost, hrabrost u njemu se krila.

Nije htio otići izb grada, Ako treba neka i on strada. Otkuda mu ljubav za Hrvate? Nije mogo gledat kako pate.

Svi Hrvati nisu se borili, Niti zemlju svoju su volili. Svaki narod izdajica ima, Poznato je diljem svijeta svima.

Francuz Michel život svoj je dao, Gdje on ide dobro to je znao. Zločinci su mnogobrojni bili, Oduprijet se nije moglo sili.

Vukovar se morao predati, Sebi muke da što prije skrati. Zarobljene mučiše, ubiše, I Francuzu tako presudiše.

Na Ovčari tako život gubi, Tu zločinac mnoge ljude ubi. Tu neljudsko lice pokazali, Mnoge ljude tu su pokopali.

Agresor je poraz doživio, I Vukovar sramno napustio. Osvajaču neka sada sude, Ubuduće nek’ mu škola bude.

Hrabri Francuz tu negdje počiva, A u nebu nek’ mu duša sniva. Spomen na njeg’ vječno će ostati, A za primjer mnogim’ će postati.

Sad Vukovar u slobodi živi, Svom junaku nek’ se vječno divi. I svim drugim što su život dali, Za slobodu i Vukovar pali.

64

LISTAK POEZIJE »SIVERIĆ« BR. 29

fra Stojan Damjanović

Vukovare od heroja grade, Što heroji sada tvoji rade. Je li njima poštovanje dato? Što ti imaš kazat sada na to?

Koji žive slobodu imaju, Još i danas te borbe snivaju. Njima mnogim udovi im fale, Plaće su im nedovoljne, male.

A mnogi su i živote dali, Za Hrvatsku u odbrani pali. Ovi živi mrtve svoje žale, Na grobljima njima svijeće pale.

I sjećanja na njih svoja bude, Pale svijeće, ljubav njima nude. Poštivanje tako njima daju, Heroji su to svi oni znaju.

Grad heroja

Vukovare reci meni sada, Kakav odnos među ljudima vlada? Da li ima za sve ljude rada, I što čini na tom naša Vlada?

Odnos ljudski na visini nije, Mnogi šeću što imaju grije. Krivi jesu, kazna ih ne čeka, Vlada naša prema njima meka.

Neke sile tako žele brate, Mnogo toga nije jasno – znate. Politika priča svoje priče, Za izbore glasno ona viče.

Mi želimo mijenjat puno toga, Sve na dobro, pa glasajte stoga. Da će oni taj problem riješiti, Kad pobjede da neće griješiti.

Samo da im mi glasove damo, A kad damo, iz iskustva znamo, Da od toga biti ništa neće, Pa ponovo sve po starom kreće.

Vukovare znam lako ti nije, Srce tvoje za Hrvatsku bdije. Vukovare ti se predat nećeš, Ako treba ti ponovo krećeš.

Ti ćeš branit svoja prava sveta, Ti si vrata što nekome smeta. Vukovare Hrvati su s tobom, Ostani mi u miru sa Bogom.

65

»SIVERIĆ« BR. 29 LISTAK POEZIJE


sretan Božić svima

Nebo se veseli, raduje se zemlja sva, Isus nam se rodi, kralj svih kraljeva.

Ležaše na slamici, u malenoj štalici, a Marija mati, pogledom ga zlati.

Josip gleda Isusa, pogledom ga ljubi, i njegovo srce, silno za njim žudi.

Pod nebeskim svodom, anđeli Božji lete, i pjevaju “Gloria” za maleno dijete.

sretan Božić svima na cijeloj planeti, isus nam se rodi, naš spasitelj sveti.

66

mladež i mladi

Vjenčanje: Iva Jerčić i Marko Martinić Cezar

67

»SIVERIĆ« BR. 29 MLADEŽ I MLADI

Fotoreportaža

Drvar

Navali narode, još malo pa nestalo... kruh i luka osjetit će Banja Luka

27. 7. 2015.

68

MLADEŽ I MLADI »SIVERIĆ« BR. 29

Vesna Topić, rođ. Mišković, siverćani i vlč. Davor Plečina, župnik Drvara. Snimio: Milan Ramljak

Vlč. Žarko Ošap i siverćani

69


Sa širokim osmijehom popratili su dar za biskupe u gradu na Vrbasu

S pomoćnim banjalučkim biskupom Markom Semrenom

70


Sve poznata lica

Pljušte darovi kao na tekućoj vrpci

71


Braća Ivica i Neno Ivakić pružaju obilat kruh ispod peke

Karlo i svećenik iz Španjolske

72


Bilo kuda Milka svuda. Nikad nema živa mira u Drvaru dirigira.

Sa svećenikom iz Argentine

73


Čitanje uputa bl. Alojzija Stepinca i molitva za sve nevino ubijene

Dolačani ispred Križa u Drvaru

74


Molitva na otvorenom

Domaći i strani mediji javljaju da su Dolačani pokazali svoje pravo lice, ljudsko i hrvatsko

75


76


Fra Mladen Prolić i fra Filip Budić obukli su na se franjevački habit u Sinju, 9. 7. 1988. godine. Obojica su iz župe Sv. Filipa i Jakova u Potravlju. U dane moga dječaštva čuo sam govorilo se ovako: u Potravlju potralo u Satriću satralo, u Maljkovu mlatilo (kao maljem). to se odnosi na vremenske i druge nepogode.

Na slici u sredini je urednik ovoga lista koji s radošću prati rad fra Mladena kao župnika u Runovićima te fra Filipovo djelovanje kao gvardijana u Drnišu...

Biskup Franjo, fra Stjepan i njegovi učenici

77


U Siveriću na dan krizme 29. 06. 2001. Biskup Ante i župnik fra Stjepan, te fra Šime Samac i fra Marko Duran pružaju mir jedan drugome

Fra Stjepanovi rođaci na dan slavljenja njegove mlade mise okružiše fra Petra Jankovića.

Čitluk, Matići kraj Sinja, 06. 07. 1969.

78


Zlatni pir Ante i Ane Tomić

Fotoreportaža

Ante (Žuko) i Ana Tomić proslavili su 50. godišnjicu svoga braka u Siveriću, 28. 02. 2015.

Njihova djeca: Dražen, Vesna i Mate

79


Žuko i Ana sa svojim Matom, nevjestom Anitom, kćeri Vesnom i nevjestom Marijanom, iza je sin Dražen i zet Dragan

Ana i Žuko sa svojom unučadi: sa strana Matea i Antonija Zelić, za leđima Ante i Iva Matini. Ispred blizanke Lucija i Klara Draženove

80


Zlatni pir Ante i Marije Tomić

Fotoreportaža

Ante (Makac) i Marija Tomić vjenčani u Siveriću, 29. 12. 1957. Od prisutnih još malo tko gleda sunce Božjega dana.

Marija i Ante (Makac) nakon 55 godina, 29. 12. 2012.

81


Marijo i Božana Tomić r. Lalić sa svojim kćerima: Marija, Lucija i Jelena

Marko Tomić sa svojim sestrama

82


Fotoreportaža

Slavlje zlatne mise vlč. Vladimira Mikruta

U njegovoj rodnoj župi Presvetog Trojstva u Slivnu, 30. kolovoza 2015.

83


S lijeva: fra Zoran Jonjić, Ivan Jukić (propovjednik na zlatnoj misi), slavljenik vlč. Vladimir, vlč. Mato Knežević, župnik u Garčinu (kraj Slavonskog Broda), fra Danko Glibotić

84


Prije ručka zajednička molitva

85


Na dan svih svetih

1. 11. 2015.

Obitelj Lilić

Uz cvijeće i upaljene svijeće obitelj se moli za svoje najmilije. Pokoj vječni daruj im Gospodine! Siverić, 1. 11. 2015.

86


Ana Lilić, žena Bogoslava * 27. 10. 1936. - † 13. 4. 2009, Roko Lilić * 16. 8. 1933. - † 7. 5. 2015.

Siverić, 1. 11. 2015.

Obiteljska grobnica braće Bogoslava i Roka Lilića.

87


Na blagdan sv. Franje

4. 10. 2015

Anđa Čugura proslavila je i zahvalila Bogu za 80 godina života. Snimio: Joko Runje.

S bratom fra Stjepanom Matićem i sinom fra Ivanom Čugurom u crkvi sv. Franje za Čitluk i Jasensko

88


Slavljenica Anđa i fra Stjepan sa svojim rođakom Jokom Runje. To je taj isti “brko” koji na dan odigravnje “Sinjske alke” prodorno javalja... alkar Ante Zorica u sriduuuuuu...

89


Vjenčanje: Antonio Goreta i Rozalija Tomić

18. 4. 2015.

90

iz naše škrinje


Vuk dlaku minja

Nakon Vojno redarstvene operacije “Oluja” vratili se naši prognanici na

svoja razorena i spaljena ognjišta. Kolika li je bila mržnja barbara kada su mogli iza se-be ostaviti toliku pustoš? Ni orkani najjačih razmjera to ne bi uspili napraviti.

Ni civilne ni sakralne ni humanitarne objekte poštedjeli nisu. Oskvrnuli grobove naših blagopokojnika. U tim bremenitim vremenima ne vidi se mržnja na licima naših prognanika – povratnika. Samo be-skrajna patnja i duboka bol. Iako su i sami bili u vrlo teškoj besparici, otkidali su od usta svojih obitelji i dakako svojih, obilazili starčad, iste one čiji su sinovi i unuci posijali toliko zla. Nisu ih osuđivali. Ta kršćani su. Valja znat’ i moć’ oprostit’.

I tako jednog dana ode naš susjed do njih noseći im namirnice. Onako slatkor-ječivi kakvi već jesu blagoslivljaju njega i njegovu obitelj (do devetog koljena srećo). Na odlasku pozdravljaju i mašu. Kada je zamakao, pritaji se pa se malo vrati pazeći da ga ne vide. Ne razumi šta govore, ali ih odaje snažno gestikuliranje ruku.

Sutradan ode ponovno k njima, preda im namirnice dok njihov obilati blagoslov po njemu u slapovima pada. Pozdravi se s njima, ali ovaj put ne ode kući nego okolnim putem dođe im iza leđa. I imao je šta čuti. Svako zlo. Grme i sivaju psovke, proklinju, psuju sve po spisku. Toliko dvo-ličnosti i mržnje, da ti mozak stane. Dobro da ga nije zadrma infarkt. Da je čovik velik

koliko može oprostit’ pokazuje pokazuje ponovnim odlaskom k njima. Pružio im namirnice bez riči, okrenuo se i bez pozdra-va otišao. Gledali su u čudu za njim, zatim jedni druge optužujućim pogledom tražeći izdajicu među sobom. Klica sumnje urodila plodom. Čula se svađa danima, a potom nastao muk.

Često su obilazili i jednu staru curu. Na upit kako to da je njeni nisu poveli sa sobom odgovori: «Ja spavala srećo, nisu me ćeli budit›.» (Nisu imali kad – pomislim zločesto.) Sažalili se na nju pa joj nabavili pivca i par kokošiju.

Pivac – ka pivac – zapiva – a ona na njega graknu: “Kome pjevaš, čemu se veseliš?” Te mu (pivcu?!) opsuje ustašku majku. “A ćeš u lonac, a ćeš u lonac!” na-stavi s breštimom svake vele. Okolo kuće sve zaraslo u gustiš pa susjeda nije ni vidila. Zato je on nju dobro i vidio i čuo. Upita je na koga to viče: “Na pjevca srećo, vajek oće na cestu, bojim se satrat’ će ga auto.” A auta nigdi na vidiku.

Pročulo se po selu. Dakuće. Odmah sutradan ujutro prolazi naša susjeda isprid njene kuće i piva koliko je najjače mogla: “Oj, Hrvatska mati...”, a ova će otrovno: “Ljepo pjevaš, bome ljepo pjevaš, mogla bi na radio!” “I oću – na Hrvatski radio Knin!!!!!” Odgovora nije bilo. Da nije izgubila dar govora? A ko će ga znati? Znam samo jedno: “Vuk dlaku minja – ćud nikada!”

91

»SIVERIĆ« BR. 29 IZ NAŠE ŠKRINJE

Iskazi starice majke o sinu

Dere bura... čisti sve pred sobom, najči-stija cura. Znade ona za sobom ostaviti

nered i ruševine...

Bilo je to na Svetog Nikolu, biskupa, 06. prosinca jedne godine 90-ih prošlog stoljeća.

Uputio sam se iz Slivna kroz Runoviće u Podosoje. Strahovita bura čini svoje. Već sam na putu u Podosoje, gdje se slavi omil-jali i dragi Sveti Nikola.

Ubrzo sam sustigao jednu staricu, zaustavio tadašnju “modru munju”. I sjela

je... odmah nadoda: Bože, vala ti! – Ko da sam u kužini. Bura urla, ko da je poludila... i odmah nadovezuje: Moj Oče, imala sam sina na jednoj gimnaziji u Splitu. Bio je profesur 19 godina i nikoga nije sorio... (oborio na godinu). Nijednom učeniku nije zagorčijo da ponovice mora ići u isti razred. Vala ti, Bože za to šta si mi ga dao! Meni je to čast! – Eto, vala Vam! – Brzo sam došla svetom Nikoli zahvaleći vašoj dobroti i duševnoj toploti! – Ajte Zbogom! S Bogom poša!

Iz naroda – za narod

1. Svak svoju pamet begena (odobrava, sviđa mu se, opaska urednika), iako zna da nije najbolja. - Pera Bitunjac, domaćica iz Rude.

2. Kada bi se sve pameti prosule po livadi ja bi najprvo obletila za svojom. - Pera Bitunjac

3. Zapaženo u Drnišu na vozilu zadarskih registracijskih oznaka:

I KAD JE GUŽVA BUDI HLADAN! – vrlo poučno – za svakoga, zar ne?

4. Amerika je pravi lonac za taljenje narodâ.

5. Nad ulazom u dvoranu Velikog vijeća u Dubrovniku stoji natpis:

OBLITI PRIVATORUM PUBLICA CURATE.

(Zaboravite osobne, brinite se za javne poslove.)

6. Na satu vjeronaučne pouke u siverskoj školi: Na upit kako se Isusov učenik Juda na Posljednjoj večeri pričestio, djeca su otprilike odgovorila: Judina pričest bila je lažna, ružna, tužna i žalosna, je i svetogrdna – nadoda jedna učenica.

7. Etrušćanski kralj Sergije Tulije (578. - 531. pr. Krista) izvršio je prvi (uopće) popis pučanstva

92

IZ NAŠE ŠKRINJE »SIVERIĆ« BR. 29

Seka-Marija Tomić

Proslave dana žena u Siveriću

Pedesetih godina prošlog stoljeća Siverić je bio, zahvaljujući Rudniku mrkog uglja, središte Dalmacije i šire.

Taj gigant, za ondašnje vrijeme, hranio je obitelji Siverića, obitelji sela Petrovog polja i Zagore. Usuđujem se reći - bio je žila kucavica bivše države.

Bilo je u Siveriću inženjera i tehničara iz čitave Hrvatske.

Zahvaljujući Rudniku, koji je bio gos-podarski vrlo moćan, u Siveriću su se u Domu kulture - sokolani održavale kulturne

manifestacije. Mnoga kazališta su gostovala sa operetama ili dramskim programom. Go-stovale su mnoge estradne „zvijezde“ iz čita-ve ondašnje države. Vraćajući se iz Tomića sa stricem fra Gabrijelom sjećam se siverskih gospođa u dugim haljinama kako odlaze na ples koji se vrlo često održavao nedjeljom. Plesni podij u zimsko vrijeme bio je u Domu kulture, a ljeti između dvije rudarske zgrade u kojima su stanovali moćnici Siverića. Podij normalno nije bio zemljav nego je stavljen beton u obliku punog kruga.

93

»SIVERIĆ« BR. 29 IZ NAŠE ŠKRINJE

Da ne bi zaostajale za kulturnim mani-festacijama Siverića pobrinule su se i žene iz organizacije AFŽ-a. One nisu imale pojma o prvoj ženi u svijetu koja se borila za rav-nopravnost žena, a da ne govorim da nisu znale ni kako se zove ni odakle je fd žena. Njihovo mišljenje je bilo da proslavom Dana žena pridonose komunističkom poretku i „napretku“države.

Čim bi se približavao Dan žena, anga-žirale bi se koliko su mogle prema svojoj umnoj sposobnosti, koja baš nije bila na zavidnoj visini.

Po Siveriću su iza rata bili postavljeni razglasi iz kojih bi se u prigodama obavje-štavali mještani Siverića. Kao dijete najbo-lje se sjećam poruke iz razglasa „pažnja, pažnja-stigla riba

Za siverske članice AFŽ-a nije bio potreban razglas. Brzo bi one razglasile o proslavi Dana žena te kako svaka mlada domaćica treba sudjelovati bilo u kolači-ma, fritulama ili slično. Na sam Dan žena „ugledne“ članice AFŽ-a sjedile bi za du-gim stolom u Domu kulture i bilježile što je koja domaćica donijela. Po njihovim shvaćanjima tko nije sudjelovao u dona-ciji proslave Dana žena nije sipamatizer državnog poretka.

Moja mama je znala da „dobrovoljno“ mora sudjelovati u donaciji.

Kad sada razmišljam o njenom životu nikako mi nije jasno kako je sve poslove stizala obaviti uz brigu o sedmero djece i didu i babi a u ondašnjim uvjetima života. A što je najbolnije - bili smo obilježeni kao neprijatelji poretka. Nešto zbog od-lučnosti moga oca, a nešto zbog strica fra Gabrijela.

I tako moja mama da bi „žarko“ sudje-lovala u proslavi Dana žena uputila bi mene,

a kasnije moje sestrice Milku i Slavicu da odnesemo kutiju keksa.

Sjećam se sa velikom gorčinom kako bih onako sićušna u strahu otvarala ula-zna vrata Doma kulture i ugledala tri-četri „ugledne“ aktivistice AFŽ-a kako sjede za dugim stolom sa tupim pogledom.

Dok sam prilazila k njima pogledale bi me kao kobci. Pružila bih im kutiju keksa i rekla da to šalje moja mama. Nisu me pitale čija sam jer su me dobro poznavale budući sam bila iz obilježene obitelji.

Jedna između njih, (neću spominjati ime ) koja je očito znala sva slova, upisala je moju mamu u spisak donatora proslave.

U svojoj zaslijepljenosti aktivistice AFŽ-a ni sanjati nisu mogle da će moja Milka u Domu kulture, gdje su one sjedile, nekoliko godina iza toga nastupiti pjevajući solo uz pratnju svoga profesora Ante Slado-ljeva koji je prvi otkrio njen glazbeni talent. A tridesetak godina poslije moja Milka je, prigodom jedne proslave, nastupila u Do-mu kulture sa tamburaškim orkestrom kao voditeljica i dirigentica orkestra.

A iz gledališta ju je pratio i bodrio po-nosan na svoju kćer - njen otac.

Mama je dobro znala da će kutijom keksa bar malo zaštiti svoju nejaku djecu.

HVALA TI MAMA!!!!!

94

IZ NAŠE ŠKRINJE »SIVERIĆ« BR. 29

Anđina Markić

Prvi put u Drnišu, na blagdan Gospe od Zdravlja

Na blagdan Gospe od Zdravlja našla sam se u Drnišu, prvi put u životu u

ovom pomalo neobičnom gradu. Grad u dolini, a sav uzbrdo-nizbrdo. I grad i lica koja sam susrela, s jedne strane tvrdi i surovi a s druge profinjeni i dostojanstveni. Iako grad nosi obilježje svojevrsne izoliranosti i siromaštva, nemoguće je ne osjetiti snagu tradicije i kulture koja je ovdje očito odavno živjela mnogo snažnije.

Poslije svete Mise u crkvi Gospe od Ružarija i propovijedi koje smo slušale, znale smo moja prijateljica i ja da je doista vrijedilo doći u Drniš. Hvala dragoj Majci koja nas je dovela! Imale smo i čast biti na ručku sa svećenicima u župnoj kući te tom prilikom upoznati divne duše – svećenike i laike.

A fra Stjepan Matić, široko i toplo srce svetoga Franje, poveo nas je u svoju župu Siverić i pokazao nam kako se domovina i kraj koji se voli otima zaboravu. Obdario nas je primjercima časopisa SIVERIĆ, koji je tako lijepo uređen da bi se mogli postidjeti mnogi profesionalci ovoga posla. A tek bogatstvo štiva koje donosi! Pravo blago za hrvatskog čovjeka, osobito za ljude ovoga kraja!

Neka dragi Bog i Gospa od Zdravlja obdari zdravljem i životom fra Stjepana.

hrvatsko moja!

Hrvatsko moja, moja žitnice zlatna, kaži tko posija toliki kukolj na bolom preoranu zemlju tvoju? Tko sabire jedro, nabreklo zrnje suzom i znojem, i krvlju zalijevano?!

Tko kukolju prijestolje tvoje dade?!

Kolijevko moja, stijeno Gore Svete, tko u bescjenje dade tvoje humove gorde gdje ti spavaju pređi ponosne herojske krvi? Tko im sažga borove vite i žilave smreke?

Hrvatsko moja, zemljo mučenika, tko krade trud žuljevita tvoga dlana što se jutrom blagošću djeteta križa, a o podnevu pod njim stijena puca?

Poljubi šaku što se na Svetoj Gozbi u pokajanju smjerno u prsa bije, a što se u rat ne boji prazna ići! Mi smo kraljevska djeca, s pečatom Svetog ulja u krvi!

Hrvatsko moja, vinograde Božji, sazori najbolje svoje samo za Žrtvu Svetu. Tvoja je snaga u Kaležu na Stijeni - prikaži krv i suze, i jecaj sa dna srca! Ti imaš svetu Majku, i Boga za oca i brata; pred njegovom mišicom svetom kraljevstva tame dršću!

95

vjerski Podlistak

fra Stjepan Matić

SVETI PAVAO: Zvijezda koja ne zalazi

SUŽANJ U CEZAREJI PRIMORSKOJ

Gdje se to nalazi grad Cezareja Primorska? Kada se grad pojavio u svoj svojoj ljepoti

i sjaju?... Gdje je to bio zatočen veliki apostol Pavao i gdje je iznosio svoju samoobranu...

Cezareja Primorska Ponos rimskoG Carstva

Cezareja još uvijek nije u potpunosti iz-gubila sjaj koji ju je obavijao prije dvije tisuće godina. Nazvaše grad Cezarejom po svom zaštitniku Cezaru Augustu. Herod Veliki izgradio je luku veću od atenske luke Pireja, kako piše Josip Flavije. Herod je tim mudrim potezom podigao u isti mah spomenik i samome sebi. On novu morsku luku naziva Cezareja Primorska (Caesarea Marittima).

Umjetno stvorena luka dobila je ime Sébastos, jer se tako na grčkome kaže “August”. Grad se ponosio kazalištem, trgom ili agorom te ulicama raspoređenim u obliku rešetke. Cezareja je sagrađena u vremenskom razdoblju između 22. i 9. godine prije Krista.

U 4. stoljeću prije Krista fenički tr-govci iz Sidona utemeljiše malu utvrđenu luku, koju Grci nazvaše Stratonos Pyrgos (Stratonova luka). Rimski car Oktavijan, kasnije i August, daruje ovo područje He-rodu Velikom. Prirodno nezaštićenu luku Herod zaštićuje od valova i vjetra ogromnim isklesanim stijenama koje polaže u more. Na ulazu u luku, vrlo visoko stajao je veliki

hram, posvećen caru. Sve što je u gradu podignuto, bilo je pomno i smišljeno zacr-tano i po ukusu najvećeg graditelja onog vremena – Heroda Velikog.

Poslije Herodove smrti (4. prije Krista) Cezareja postaje (6. poslije Krista) glavnim gradom rimske pokrajine Judeje. U njoj živi miješano pučanstvo (Rimljani, Grci, Židovi).

U palači koju je Herod izgradio, sta-novao je (26. – 36.) i prokurator Poncije Pilat, onaj što je u Jeruzalemu osudio Isu-sa iz Nazareta na smrt, na drvetu križa.

Zbog svoje raskoši, velike luke i blizine Jeruzalema, Cezareja Primorska uskoro postaje sjedište rimskih prokuratora za Judeju i Samariju i glavna palestinska luka. Od drugog stoljeća grad je sjedište kršćanstva u Palestini. Đakon Filip koji je u gradu imao svoju kuću, tu propovijeda i osniva skladnu zajednicu Isusovih učenika (Dj 8,40). Ovdje dolazi i Petar te krsti prvog poganina - Kornelija, satnika Italske Satnije i tim otvara vrata Crkve poganima (Dj 10). Ovdje se navratio veliki Pavao na putu u Je-ruzalem. Tada mu je proročki predskazano da će biti uhićen i svezan u Jeruzalemu te predan poganima (Dj 21,10 – 17). Za rim-skog prokuratora Feliksa (52. – 60.) apostol Pavao je doista i uhićen u Jeruzalemu. Zbog židovske prijetnje da će ga ubiti, premješten je ovdje u Cezareju. Tu u tamnici ostaje dvije

96

VJERSKI PODLISTAK »SIVERIĆ« BR. 29

godine, prije nego je, zbog svog priziva na cara, pozvan u Rim.

Tu je održao znamenit govor pred kra-ljem Agripom (Dj 23,33 – 35). U Cezareji je u teškim mukama (u proljeće 44. poslije Krista) umirao kralj Herod Agripa I, onaj što je dao pogubiti Ivanova brata Jakova (Dj 12,2. 12,21 – 23).

Da bismo bolje razumjeli zašto je apo-stol Pavao dopraćen u Cezareju i tko je bio taj namjesnik, valja nam napraviti prodor u povijest židovskog naroda.

Godine 63. prije Isusova rođenja Rimlja-ni su umarširali i osvojili židovsku zemlju i nametnuli joj veliki danak (porez). Na čelu rimske vojske slavodobitno je stupao general Gnej Pompej. Ali već godine 40. darovali su Palestinu Herodu i imenovali ga kraljem židovskim. To je onaj Herod koji je htio pogubiti Isusa i dao ubiti nevinu djecu u Betlehemu i okolici.

Heroda je naslijedio njegov sin Arhelaj, za čije se vladavine sv. Josip s Blaženom Djevicom Marijom vratio iz Egipta. Arhelaj je bio vrlo okrutan i za vladu nesposoban, pa su ga Rimljani svrgnuli i godine šeste poslije Isusa postavili svoga čovjeka da upravlja Palestinom, koji se zvao carski namjesnik (prokurator) ili upravitelj. Peti od svih na-mjesnika bio je Poncije Pilat pod kojim je Isus trpio, umro i uskrsnuo. Unuku Heroda Velikoga, koji se zvao Agripa Prvi, pođe za rukom te ga je godine 41. poslije Isusa rim-ski car Klaudije postavio kraljem i dao mu sve zemlje kojima je upravljao njegov djed. Agripa Prvi iza sebe ostavi sina Agripu Dru-goga koji je bio premlad da preuzme vladu nad kraljevstvom židovskim. Stoga je rimski car Klaudije povjerio vladu nad židovskom zemljom svome namjesniku. Četvrti od sadašnjih rimskih namjesnika bio je Feliks, prije kojega su vojnici prepratili svetoga Pavla.

Upravitelja židovske zemlje postavljao je sam car. On je mjesto cara samostalno

upravljao Palestinom pa se zato zvao carski namjesnik. Za sve svoje čine bio je odgo-voran samo rimskome caru. Kao vrhovni sudac smio je osuditi na smrt i pomilovati, i imao oko sebe nekoliko sudaca koji su ga savjetovali u težim slučajevima.

Kao vrhovnog gospodara slušala ga je i rimska vojska, koja je bila razmještena bespućima Palestine. Stanovao je u Ceza-reji. Samo za velike židovske svetkovine došao bi u Jeruzalem, da smjesta odredi što mu je činiti, ako dođe do nemira i sukoba. I Poncije Pilat, koji je osudio Isusa, bio je u Jeruzalemu samo za židovskog vazma. U Jeruzalemu bilo je smješteno tisuću vojnika koji su nadzirali javni red i mir. Nad ovima zapovijedao je pukovnik koji je zastupao carskoga namjesnika. Taj se je, kako smo čuli, zvao Klaudije Lizija, a bojeći se nemira u Jeruzalemu poslao je Pavla svom pogla-varu carskomu namjesniku u Cezareji.

Cezareja se nalazila na sjevernom priobalnom području Sredozemnog mora, a bila je, kako je već rečeno: PONOS RIM-SKOG CARSTVA. Kada je uredio grad, poče Herod u ravnim ulicama podizati hramove, kazalište i cirkus, gdje su se razni umjetnici natjecali u gombanju, hrvanju i borili se sa divljim zvjerima. Taj je cirkus gradio Židovi-ma za zabavu, ali je u njemu proteklo mnogo židovske krvi. Kad je rimski vojskovođa Tit godine 70. razorio Jeruzalem, između ostalih zarobljenika doveo je 2 500 Židova u cirkus u Cezareji. Da ih ne mora dati klati po vojnicima, pruži svakome od njih oružje u ruke i zapovijedi im neka se sami pokolju.

Za dvanaest godina podigao je Herod taj grad sklada i ljepote i prozvao ga radi njegova sjaja i raskoši, a i na čast Cezaru od kojega je primio kraljevstvo nad Židovima: CEZAREJA, to jest carski grad.

Iza sebe sagradio je Herod u Cezareji palaču i uresio ju kraljevskim sjajem. Kad je židovska zemlja pala pod carske namje-snike, useliše se ovi u kraljevsku palaču

97

»SIVERIĆ« BR. 29 VJERSKI PODLISTAK

(Herodovu). U toj palači stanovao je sada Feliks i dao zatvoriti Pavla u jednu od donjih njezinih prostorija. Još i danas vide se luko-vi tih prostorija, ali tko bi znao pod kojim je od njih čamio sveti Pavao?

Što je ostalo od Cezareje koja je svoje-dobno bila «mramorna ljepotica»? Ostalo je samo nekoliko zidina starih palača i javnih zgrada. Sve je drugo “groza pustoš”. Do razvalina stare Cezareje vrlo je teško i pogibeljno doći. Još se i danas vide u vodi kod Cezareje litice petnaest metara duge, a tri metra široke... nema više udobnih šetali-šta; ne treba se tomu čuditi kada pouzdano znamo da je gradnja Cezareje Primorske po-čela 22., a završila 9. godine prije Krista. Ne zaboravite: Na tragu smo dalekih milenija!

Rimski upravitelj Feliks, komu je veliki Pavao dopao u ruke, popeo se do časti carskog namjesnika od običnog roba... dočepavši se visoke časti bio je okrutan, a uz to podal i zloban kao prava ropska duša. Triput se ženio i svaki put je taj nekadašnji rob uzeo za ženu družicu ništa manje nego ženu kraljevskoga roda.

Prva njegova žena bila je unuka egi-patske kraljice Kleopatre. Druga se zvala Drusila i bila je kći židovskoga kralja Agripe Prvoga. Ta je samo neko vrijeme bila udata za sirskog kralja Aziza, koji je njoj za volju primio židovsku vjeru... o trećoj ženi znamo samo to da je bila kraljevskoga roda.

Kao carski namjesnik u Palestini Feliks nije prezao činiti i najveće zločine. Na car-skome dvoru imao je moćna zagovornika koji mu je služio kao potpora da čini zlo, a za dušu i Boga nije ga bilo briga.

Radi njegove okrutne samovolje i nje-gova upravljanja bili su Židovi silno zamrzili i na same Rimljane. Najveći nezadovoljnici stvorili su odrede koji su se zvali zeloti1. Ti

1 Zeloti su bili odlučni i odlični borci za slobodu židovskog naroda. Oni su bili ti koji su konačno podigli veliku pobunu koja je dovela do toga da

su iz zasjede ubili svakoga za koga su mislili da se druži s Rimljanima.

Feliks je dao ove zasljepljenike pribijati na križ, a s njima na stotine bogatih, ali nevinih Židova, za koje je smatrao da su u vezi s razbojnicima.

Za Feliksova opakog upravljanja poja-vila se u Palestini i druga tajna četa koja se služila nasilnim načinom da se obračuna sa svojim protivnicima. Pripadnici njezini nosili su pod kabanicom kratak, oštar bo-dež, pa im odatle ime bodežari. Za velikih svetkovina zašli bi među narod, proboli potajno svakoga protivnika, spremili svoj bodež i počeli vikati i naricati nad ubijenim, kako bi od sebe odvratili svaku sumnju. Nijedan čovjek u Jeruzalemu nije bio sigu-ran za vlastiti život. S tim bodežarima bio je i Feliks u potajnoj vezi. Do njegove časti i visokog položaja pomogao mu je veliki svećenik Jonatan. Taj je Feliksa više puta upozorio neka se kani svojih nedjela, jer da Židovi njemu predbacuju zašto je kod cara preporučio takva čovjeka za upravitelja zemlje. Toga svog dobročinitelja, velikoga svećenika Jonatana, dade Feliks ubiti po bodežarima.

Zamislite, cijenjeni čitatelji, ovakvome čovjeku dovedoše velikoga Pavla na suđe-nje. I prema njemu ponio se Feliks kukavno, lukavo i podlo što je bilo i razumljivo prema njegovoj zloj ćudi!

U sljedećem broju:

NEUGASIVA SVETAČKA SUPERZVI-JEZDA – SVETI PAVAO NA SUĐENJU PRED FELIKSOM

su Rimljani razorili Jeruzalem 70. godine poslije Krista. I prije Isusova vremena bilo je pokušaja da žestoko udare na Rimljane. Kao strašni i gorljivi rodoljubi, zeloti su svoj žar temeljili na vjeri da je podvrgavanje Rimu izdaja Boga, istinskog Izrae-lovog kralja. I jedan od apostola bio je zelot, sveti Šimun iz Kane Galilejske. Želio je protjerati nepri-jatelje Rimljane iz svoje voljene zemlje Palestine.

98

VJERSKI PODLISTAK »SIVERIĆ« BR. 29

Marija Grcić, rođ. Topić

Kako bez tebe Gospodine

Ako ne upoznam Tebe, kako ću spoznati sebe!? Svima nama, pa i meni kraj se

bliži, koraci i snaga se gube. Pruži mi snagu da se ne spotičem i ne klonem.

Bože znaš sve o meni, moje grijehe, propuste i mane. Sve predajem u ruke Tvoje. Svako zlo koje me muči i progoni uništi i odagnaj od mene, moje obitelji i cijeloga svijeta.

Vjerujem u Tvoju snagu koja me jača i potiče u najtežim trenucima i u svako vrijeme. Želim biti što bliže tebi koji budno pratiš svaki moj korak, misli, riječi i djela.

Svakog dana, svakoj duši na ovoj zemlji je potrebna želja – da upozna Boga jakog i živog. Jao onom tko ne želi blizinu Tvoju koji ga strpljivo podnosiš, budno pratiš i čekaš.

Prisjetimo se nogometnih turnira u Siveriću

99

Pisma Prijatelja lista

Pisma prijatelja lista

Đakovo, 11. kolovoza 2015.

Poštovani gospodine župniče, dragi oče stjepane,

s malim zakašnjenjem mogu potvrditi da sam primio dva primjerka Vašega ča-sopisa “Siverić”, s nadnevkom Petrovdan, 2015. Od srca Vam hvala na pažnji i dobroti, a naročito na faksimilu moga pisma Vama.

Ne baš tako davno primjetio sam na zaslonu telefona Vaš telefonski broj pa pretpostavljam da ste me bili tražili. Da je bilo nešto uistinu važno, Vi biste se sigurno ponovno javili.

U međuvremenu sam imao i jedan smrtni slučaj u obitelji, a i poslove sam mo-rao posvršavati, koje nisam dospio ranije. Obećam puno, a više ne ide po planu kao nekoć. Uostalom, sad je tolika vrućina, da se jedva što ozbiljnijega uopće može napraviti...

Slušam tužne vijesti: prošle godine nekako u ovo vrijeme su nas mučile kiše i poplave, naročito rijeke Save u županjskom kraju, a ove godine opet nesnosne vrućine i suša, koja je već sada više nego prepolo-vila usjeve i očekivanu žetvu... A kod Vas opet toliki brojni požari: od groma, ali i oni podmetnuti... U svakom slučaju: nikad nemamo mira...

Na spomendan Sv. Ane bila je nedjelja pa je Hrvatska televizija prenosila iz Belišća svetu misu, i to iz obližnjeg svetišta Sv. Ane, svetišta smještenog na desnoj obali Drave, u šumi. Mislio sam da će prije mise pastoralno prikazati župu Belišće, kako to obično u njih biva, a ono su prethodno

pokazali kratki prilog o Skradinu, plovnom dijelu Krke. Izvijestili su lijepo o Franje-vačkom samostanu na otočiću Visovcu, i uopće o slapovima Krke. Samo televizija može dočarati tako raskošno bogatstvo prirode: krške kanjone, jezera, mnogo-brojne kaskade i slapove, među kojima se ističe posebno Skradinski buk s jednom od najvećih barijera sadre u Europi. Sve u svemu, neviđena ljepota! Slapove Krke su prije dva dana spomenuli na televiziji, u po-podnevnim vijestima, kao izuzetno mjesto turističke ponude... Sad mi je jasno, zašto ste mi onomad preporučili Prokljansko jezero i Krku...

Imao sam sreću da sve to skupa sa svojim kolegama jednom posjetim i vidim, a naročito mi je u lijepoj uspomeni ostao Franjevački samostan Visovac sa lijepom zbirkom starih rukopisa. Dok su ekranom prolazili kadrovi, svoje pjesme je čitao pje-snik Miljenko Galić. Spomenuli su bili i Jo-sipa Botterija Dinija, s kojim sam nekoć bio skupa na Šalati u Zagrebu. No, pojedinosti o tome sam već zaboravio. Pretpostavljam da je umjetnik Botteri u franjevačkoj crkvi također ostavio svoj umjetnički trag...

Pratio sam i više nego sjajnu “Sinjsku alku”!

U ove vruće ljetne dane želim Vam blagoga lahora i trenutke odmora!

Nadam se da ste i Vi, kao i Vaši surad-nici u Vašem listu kao i u župi dobro, i da nađete malo vremena za zasluženi predah.

Bilježim se s osobitim štovanjem i ostajem s pozdravima odani Vam

msgr. Luka Marijanović

100

PISMA PRIJATELJA LISTA »SIVERIĆ« BR. 29

Dicmo, 12. kolovoza 2015.

Poštovani župniče,

s malim zakašnjenjem Vam šaljemo fotografije naše obitelji slikane u dvorištu sinjske crkve povodom svetkovine blagda-na Velike Gospe. Ispričavamo se što nismo bili u mogućnosti naknadno svratiti u Sinj.

Na slici su roditelji Livija i Hrvoje Rogulj s djecom: Luka Toma, Anamarija i najmlađi Šimun Petar.

Zahvaljujemo na razumijevanju i srda-čan pozdrav

Obitelj Rogulj

Primorski Dolac, 13. kolovoza 2015.

Poštovano Uredništvo i čitatelji lista «siverić»,

kad čovjek ne očekuje iznenađenja, a ona se pojave, eto ti strke. Takvo jedno snađe i nas, šačicu Dolačana. Autor: naš, a sada vaš poštovani župnik fra Stjepan Matić. Poziv na odlazak u Drvar. Napravi nam zbrku u glavi. Pa radni dan, pa prijevoz, pa je li tamo tamo sve čisto? A onda tog 27. srpnja 2015. u rano jutro krenusmo put tog istog Drvara.

Stigosmo tamo malo iza 10.00 sati. Razlog: Dan molitvenog sjećanja na muče-nike i žrtve Banjalučke biskupije. Naravno s nama je fra Stjepan i njegovi Siverćani. Oduševljenju nije bilo kraja videći banjaluč-kog biskupa uzoritog Franju Komaricu, te nemali broj domaćih svećenika.

Molitveno slavlje su uveličali mladi iz Španjolske. Izlaganje oca biskupa bi za nas Dolačane takvo da smo mogli prebrojati svu kosu na glavi. Strašna priča o pogi-belji hrvatskog puka i njihovih svećenika, duboko nas potresla. Poslije misnog slavlja vidjesmo i osmominutni film koji nam još više približi te strahote.

Danas sam čuo govoriti s oltara da je fra Stjepan bio u Drvaru kao hodočasnik četrnaest puta.

Nakon svega lijepo nas pogostiše te u lijepom raspoloženju nastavismo dan.

Za kraj jedna poruka od Dolačana:

“Rijetko čovjek u svom životu ima pri-liku čuti, vidjeti stisnuti ruku i zapjevati sa biskupom. Dragi fra Stjepane, Vi ste nama to omogućili. Od srca Vam hvala!

A vama dragi žitelji Siverića, vi ste zaista sretan narod!”

Bog vas blagoslovio!

Župljani Sv. Ante Padovanskog Primorski Dolac

101

»SIVERIĆ« BR. 29 PISMA PRIJATELJA LISTA

Siverić, 2. rujna 2015.

Cijenjeni gospodin fra stjepan matić!

Tražila sam Vas jer sam slučajno bila u Siveriću. Žao mi je što Vas nisam vidjela. Nadam se da se vidimo neki drugi put.

Puno Vas pozdravljam!

Ida Tomišič iz Kopra (iz rodbine Černivec)

Zagreb, 14. rujna 2015.

Poštovani oče fra stjepane!

Zahvaljujem što ste me se sjetili te poslali Vaš župni list. S radošću sam ga pro-čitala i vrlo mi se svidio jer obrađuje različite teme i ljude te nije samo lokalnog karakte-ra. Sviđa mi se što ima puno fotografija, a osobito su mi se dopale stare fotografije.

Drago mi je da sam Vas srela jer mi je mama nakon toga ispričala dio svog dje-tinjstva u kojem ste Vi imali svoje mjesto.

102

PISMA PRIJATELJA LISTA »SIVERIĆ« BR. 29

103

»SIVERIĆ« BR. 29 PISMA PRIJATELJA LISTA

Vrlo pozitivno ste djelovali na nju i odgoj tadašnje djece. S radošću Vas se sjeća.

S poštovanjem

Paula Majić

Virovitica, 29. rujna 2015.

štovani fra stjepane!

Izuzetno mi je drago da smo se za-hvaljujući Svevišnjem, susreli u Kijevu, u prigodi Gospe Karmelske, 16. srpnja 2015. godine, kojom prigodom ste mi dali dva primjerka broja Župnog lista “Siverić”.

Pročitao sam oba broja, s izuzetnim zanimanjem i pažnjom. Do sada sam

imao prigodu pročitati i niz drugih glasila pojedinih župa. Od svih glasila pojedinih župa, koje sam imao priliku pročitati, po mom mišljenju Vaš Župni list “Siverić”, konceptualno svojim sadržajem i temama koje obrađuje, najbolje je glasilo koje izdaje jedna župa.

Znam da je danas teško i da treba s pu-no napora da se održi kontinuitet izdavanja, kao i da se očuva specifična sadržajnost.

Želim Vam da ustrajete u uređivačkoj politici i nastavite izdavanje Vašeg časo-pisa na dobro svih vjernika i čitateljske publike.

Uz najljepše želje, neka uz Vas bude dragi Bog!

Milan Vanđura

104

Naši pokojnici

dodatak listU

Tužnim srcem javljamo rodbini, prijateljima i znancima da nas je dana 20. 06. 2015. u 80 god. života blago u Gospodinu napustio naš dragi brat i rođak

vladimir Prpa pok. mate 1935. - 2015.

Pogreb dragog nam pokojnika održat će se dana 22. 06. 2015 god. na mjesnom groblju Sv. Petra u SiverićuOžalošćeni: braća Mladen i Ivan te ostala tugujuća rodbina i prjatelji.Počivao u miru Božjem!

S tugom u srcu javljamo tužnu vijest rodbini, prijateljima i znancima da je dana 06. 07. 2015. u 61-oj god. života iznenadnom smrću blago u Gospodinu preminuo naš voljeni suprug, otac, djed, brat, stric, svekar i rođak

ivica radeljak pok. josipa 1954. – 2015.

Pogreb dragog nam pokojnika obavljen je dana 08. 07. 2015. god. na mjesnom groblju Sv. Petra u Siveriću.Ožalošćeni: supruga Marija, sinovi Milan i Josip, nevjeste Kristina i Kristina, unučad Ive, Niko, Roko, Josipa i Antonija, braća Milan s obitelji, Tomislav i Branko s obitelji

te ostala tugujuća mnogobrojna rodbina i prijatelji. Počivao u miru Božjem!

S tugom u srcu javljamo rodbini, prijateljima i znancima da nas je dana 11.07.2015 u 80 godini života napustio naš voljeni suprug, otac, djed, brat i ujak

josiP tomić pok. Bogoslava 1935. - 2015.

Posljednji ispraćaj dragog nam pokojnika obavljen je dana 13. 07. 2015. na mjesnom groblju Sv. Petra u Siveriću.Ožalošćeni: supruga Jermina, sinovi Boris, Damir i Vilim, nevjeste Srđana, Jasna i Gordana, unuci Igor, Ivan, Mira, Josip, Tea, Eli, Megi i Rino, sestre Danica i Marija

s obiteljima, obitelj pok. sestre Milke i ostala tugujuća rodbina i prijatelji. Počivao u miru Božjem!

Tužnim srcem javljamo rodbini, prijateljima i znancima da je dana 07. 11. 2015. godine preminula u 91. godini života naša draga majka, svekrva, baka i sestra

anĐelka dUilo ud. ante rođ. radeljak 1925 - 2015

Pokop drage nam pokojnice obavljen je dana 09. 11. 2015. godine na groblju sv. Petra u Siveriću.OŽALOŠĆENI: sin Dražan, nevjesta Maja, unuci Antonio i Sunčana, obitelji pok.

braće Josipa (Adama) i Petra, sestre Milka i Marija (odsutne) s obiteljima, obitelj pok. sestre Anke te ostala tugujuća rodbina i prijatelji. Počivala u miru Božjem!

105

»SIVERIĆ« BR. 29 DODATAK LISTU

Tužnim srcem javljamo rodbini, prijateljima i znancima da je dana 04. 10. 2015. godine preminuo u 80 godini života naš dragi suprug, otac, djed, brat, svekar, stric, ujac i tetak

zvonimir tomić pok. mate 1936 - 2015

Pokop dragog nam pokojnika obavljen je dana 06. 10. 2015. godine na groblju sv. Petra u Siveriću.

OŽALOŠĆENI: supruga Anka, sinovi Mate i Joso s obiteljima te ostala tugujuća rodbina i prijatelji.Počivao u miru Božjem!

Tužna srca javljamo svim rođacima, prijateljima i znancima, da je u nedjelju, 05. 07. 2015. godine u 91. godini života, blago u Gospodinu preminuo naš dragi gospodin

ante radeljakIspraćaj i polaganje urne bio je u petak, 24. 07. 2015. god. u 18,00 sati na mjesnom groblju u Siveriću.TUGUJUĆI: sin Goran, snaha Ksenija, unučad Marko i Iskra te ostala rodbina, prijatelji i znanci.POČIVAO U MIRU BOŽJEM!

Obitelj pok. Roka Lilića

In memoriam Roko Lilić

16. 8. 1933. - 7. 5. 2015.

U našim najtežim trenutcima, dirnuti vašom pomoći i pažnjom, kako u

ispraćaju našeg dragog pokojnika, tako i na molitvama i toplim riječima utjehe, želimo se ovim putem zahvaliti: rodbini, prijateljima, našem župniku fra Stjepanu, djelatnicima MORH-a, vlasniku i djelatni-cima MPB Split, našim Siverćanima, po-znanicima i svima koji su tim trenutcima bili utjeha u našoj boli.

Još jednom se želimo zahvaliti svima koji su pomogli da dostajanstveno ispra-timo našeg dragog pokojnika.

Posebno se zahvaljujemo svima koji su mu bili od pomoći za vrijeme života.

Našem dragom suprugu, ocu, didu i svekru želimo mir i spokoj vječni u Kra-ljevstvu Nebeskom.

Nosit ćemo te vječno u našim srcima.

Pokoj vječni daruj mu Gospodine!

106

DODATAK LISTU »SIVERIĆ« BR. 29

Preminuo fra Vicko Kapitanović

Javljamo braći Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, rodbini, prija-

teljima i znancima da je u Splitu u četvrtak, 22. listopada 2015., u 72. godini života, 56. redovništva i 48. svećeništva preminuo FRA VICKO KAPITANOVIĆ.

Pokop je obavljen na groblju Lovrinac u Splitu u subotu, 24. listopada 2015., u 11.30 sati, a misa zadušnica bila je nakon pokopa u franjevačkoj crkvi Presvetog Otkupitelja u Splitu na Trsteniku, u 13 sati.

životopis

Fra Vicko Kapitanović rođen je 12. lip-nja 1944. u župi Ogorje od oca Jure i majke Jandre r. Čolak. Osnovnu školu završio je u Ogorju (1950.-1958.), a Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju i Zagrebu (1958.- 1963.). Filozofsko- teološki studij pohađao je u Makarskoj (1964.-1968.).

U novicijat je stupio 9. srpnja 1960. na Visovcu gdje je položio prve jednostavne zavjete 11. srpnja 1961. godine. Svečane zavjete položio je 25. ožujka 1966. u Makar-skoj. Za đakona je zaređen 9. ožujka 1968. u Makarskoj, a red prezbiterata primio je 29. lipnja 1968. u Splitu. Mladu misu proslavio je u župi Ogorje 30. lipnja 1968. godine.

službe:

– Rim (1969.-1974.) - Studij crkvene povijesti

– Sinj (1972. - 1974.) - Profesor na Franje-vačkoj klasičnoj gimnaziji

– Rim (1975. - 1977.) - rad na doktorskoj disertaciji (doktorirao na sveučilištu Gregoriana 1977.)

– Makarska (1977. - 1999.) - profesor na Bogosloviji

– Makarska (1979. - 1985.) - rektor Bogoslovije

– Makarska (1983. - 1986.) - urednik revije „Služba Božja"

– Split (1999. - 2009.) - profesor na KBF-u u Splitu

– Vikar Provincije - 1988. - 1991.

– Definitor Provincije - 1979. - 1982.

– Provincijski knjižničar i arhivar (1982. -2015.)

– Gost predavač na Antonianumu u Rimu (1987. - 1992.)

– Generalni vizitator Slovenske provincije sv. Križa (1983.)

– Vanjski suradnik Pedagoškog fakulteta Sveučilišta u Mostaru

– Vanjski suradnik Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu

različiti radovi

Fra Andrija Dorotić (1978.) Nevest (1992.), Rukopisna i knjižna baština Franjevačke visoke bogoslovije u Ma-karskoj (1993.), Kristu subličen. Život i vrline fra Ante Antića(Split - 2004. i Rim 2006.), Kršćanska arheologija (2006.), Rimski Ilirik u odrazu kršćanske književnosti (2006.), Povijesna vrela i po-moćne znanosti (2012.)

nagrade:

– 1977. Počasna medalja, poklon pape Pavla VI. za doktorat

– 2009. Plaketa za izvanredan doprinos razvoju Sveučilišta u Splitu

107


Prijatelji lista Siverić

1. Tonći i Mira Dučić (Rijeka) 400 kn

2. Marija Stipanović 200 kn

3. Franka Tomić (Zagreb) 50 kn

4. Vinko Kovačević (Vodice) 200 kn

5. Ante Bukarica 200 kn

6. Božo Mrđen (Muć) 100 kn

7. Dragan Radeljak 100 kn

8. Marija Dučić, pok. Mate 100 kn

9. Marinka Dučić, pok. Mate 100 kn

10. Obitelj Ivana Mrđena, pok. Mile (Split) 50 kn

11. Mladen Radeljak, pok. Petra 100 kn

12. Karma Ramljak 200 kn

13. Marija Lilić 100 kn

14. Ante Tomić, Žuko 100 kn

15. Silvije Topić 200 kn

16. Ante Odak (Biskup) 200 kn

17. Nada Andabaka 70 kn

18. Marija Ćevid 100 kn

19. Mira Prpa, ž. Tome 100 kn

20. Marinko Šiklić 50 kn

21. Tome Prpa, pok. Frane 100 kn

22. Milan Ramljak 100 kn

23. Zdenka Ćevid, rođ. Prpa (Drniš) 100 kn

24. Ana – Marija Černivec, ud. Sebastijana 100 kn

25. Dragan Radeljak 100 kn

26. Živana Cetinić 100 kn

27. Milena Perišić 100 kn

28. Vjera Mihoč 50 kn

29. Obitelj pok. Josipa Tomića – Jermina Tomić 200 kn

30. Marica Ponjević, rođ. Ramljak 100 kn

31. Vlade Tomić 50 kn

32. Agneza Sučić, rođ. Černivec 100 kn

33. Ive Prpa, pok. Frane 100 kn

34. Mara Dželalija, rođ. Novaković, ud. Ante 100 kn

35. Branislav i Neda Tomić 200 kn

36. Joško Ramljak, pok. Tonića (Zagreb) 300 kn

37. Zdenka Odak, ud. Nikice 100 kn

38. Anka Ramljak 100 kn

39. Obitelj Anđelke Topić 150 kn

40. Obitelj Mladena Topića (Sesvete) 50 kn

41. Ante Tomić (Makac) 50 kn

42. Kata Tomić, ž. Dinka 50 kn

43. Marija Novaković, ud. Mladena 50 kn

44. Ante Komar 100 kn

45. Ana Mrđen, pok. Slavka 50 kn

46. Miljenko i Ljilja Nedoklan 100 kn

47. Ante Tomić, pok. Petra i Jele 100 kn

48. Josip Tomić (Supetar) 200 kn

49. Zlatko i Ankica Vrzić 150 kn

108


50. dr. Irena Jukić, rođ. Tomić (Zagreb) 200 kn

51. Iva Talaja, putopisac (Slivno Imotsko) 200 kn

52. Dina Mrđen, ž. Borisa 50 kn

53. Ana Odak, Ivanova 100 kn

54. Božo Šiklić, pok. Marka 1000 kn

55. Ida Tomišić (Koper – Slovenija ) 100 €

56. Stipe i Mara Lojić 200 kn

57. Marija Goreta 100 kn

58. Josip Tomić, Ele 100 kn

59. Ivan Mlađo Tomić 100 kn

60. Željko Tomić 50 kn

61. Boris i Ružica Ivić (Zadar) 200 kn

62. Darko Topić (Bibinje) 100 kn

63. Milan Ramljak, pok. Mile (Ljubljana) 100 kn

64. Zvonimir Dželalija, pok. Ante, gradonačelnika Drniša (Zagreb) 100 €

65. Dinko Tomić (Varaždin) 100 kn

66. Marija Mikelić (Zaprešić) 100 kn

67. Zdravka i Stipe Prpa 100 kn

68. Mile Prpa (Zagreb) 100 kn

69. Obitelj Pućo 150 kn

70. Desa Barišić 100 kn

71. Snježana Černivec 50 kn

72. Slavka Mrđen 50 kn

73. Anka Matić, rođ. Ramljak 50 kn

74. Ana Bilosnić (Zadar) 50 kn

75. Obitelj pok. Josipa Tomića 200 kn

76. Ivica i Mihaela, rođ. Kleut (Zagreb) 200 kn

77. Jelka Špec, rođ. Tomić (Ratkovica) 200 kn

78. Ivan Topić, pok. Josipa 200 kn

79. Marija Skelin (Šibenik) 200 kn

80. Katica Meštrović (Zadar) 100 kn

81. Ivana Zrilić (Zadar) 100 kn

82. Marija Grcić, rođ. Topić (Badanj) 50 kn

83. Tvrtko Topić sa obitelji 200 kn

84. Marija Seka Tomić 200 kn

85. Milka Tomić 200 kn

86. Josip Ćukušić (Solin) 100 kn

87. Josip Prpa (Vukovar) 100 kn

88. Jure i Gordana Jukica (Zagreb – Ružić) 100 kn

89. Ante Tonći Prpa 100 kn

90. Darko i Blaženka Jagar, rođ. Tomić (Sesvete) 150 kn

91. GRADSKA ČISTOĆA d.o.o. DRNIŠ 1000 kn

92. Ivica Miličević (Šibenik) 200 kn

109


Prilog za školovanje djece u Africi

1. Željko Tomić Dinkov 50,00

2. Ferdo Topić 40,00

3. Ankica Gverić - Šibenik 50,00

4. Ante Odak p.Mate 80,00

5. Sanja Puncet 50,00

6. ing Ivica Radeljak - Zagreb 100,00

7. Luka Odak Ivičin - student 20,00

8. Ivan Puncet 40,00

9. Joso Tomić -Ele 100,00

10. lO.Ljiljana Nedoklan 50,00

11. Svjetlana Odak 100,00

12. Silvije Topić 100,00

13. Albina Tomić 50,00

14. Anka Odak 50,00

15. Tonka Tomić ž.Petra 40,00

16. Kata Tomić Ž.Dinka 50,00

17. Tomislav Tomić p. Ivana (Remeta) 200,00

18. Veljko Odak p.Bože 100,00

19. Anka Topić ž.Ivana 50,00

20. Željka Škorić 50,00

21. Marko i Jutta Todorović 50,00 Eur

22. Zdravka Prpa 70,00

23. Slavica Odak ž.Mile 50,00

24. prof Karma Ramljak 50,00

25. Davorka Janjoš 20,00

26. Marica Lojić 150,00

27. Marija Odak ud.Tomislava 50,00

28. Anđelka Tomić ž.Mlađe 70,00

29. Milka Tomić Antišina 200,00

30. Seka Tomić 100,00

Koje su to sve nogometne vrste nastupile na zelenom travnjaku u Siveriću

110


Sadržaj

Uvodnik

fra stjePan matić: Cijenjeni čitatelji diljem Hrvatske i širom svijeta ............................................ 1

Poznati i manje Poznati siverćani

josip šiklić: Ivan Radeljak - hrvatski novinar i iseljenički djelatnik................................................... 3

Pisani Prilozi žUPnom listU

marko Bukarica: Trodnevnica - uočnica .............................................................................................. 6

Hodočašće Gospi Sinjskoj ..................................................................................................................... 7

dopisnik iz kijeva: Kijevo puno ponosa i povijesne slave .................................................................. 8

fra stjepan matić: Hodočašće u Vukovar, u grad herojâ .................................................................. 10

Glavni urednik: Riječju i slikom zapadnom i istočnom Slavonijom ..................................................19

suzana mihaljević: Mješoviti zbor Gospe od Zdravlja na komemoraciji Krste Odaka u Siveriću .... 29

ante tonći Prpa: Kaži malo dite … ..................................................................................................... 32

Dušice vična ................................................................................................................. 34

albina tomić: Pjesme .......................................................................................................................... 35

Neponovljiv ................................................................................................................... 35

Čar ................................................................................................................................. 35

Božić 1996..................................................................................................................... 35

josipa Prpa: Drniš: Održan treći Festival zborske duhovne glazbe „Jubilate Deo“ ....................... 36

mile Prpa: Promišljanja kako spasiti Europu od nasrtaja Islamista? ............................................... 39

Uredništvo lista siverić: Codex Moralis Croaticum ....................................................................... 42

mile Prpa: Pismo hrvatskim braniteljima ........................................................................................... 46

Uredništvo lista siverić: Sabrani zapisi ....................................................................................... 47

ivan topić: Vrijeme apokalipse ........................................................................................................... 48

ivan topić: Suze za stare briste ............................................................................................................51

marija lojić, rođ. tomić: Mrva Božje sriće ......................................................................................... 52

fra stjepan matić: Operacija “potjera” ............................................................................................... 53

svjedok minulog vremena: Hoćete li udarac u gredu?... .................................................................. 54

mile Prpa: Misaone krijesnice ............................................................................................................. 56

mile Prpa: Kako je vrabac Tvrtko postao nobelovac ......................................................................... 58

111


listak Poezijefra neven Pavlinušić: Fra Stipanu Matiću ...........................................................................................61

marija lojić, rođ. tomić: Šapat u noći ................................................................................................61

fra stojan damjanović: Francuz Michel za Hrvatsku gine ................................................................ 62

fra stojan damjanović: Grad heroja ................................................................................................... 64

marija lojić, rođ. tomić: Sretan Božić svima .................................................................................... 65

mladež i mladiVjenčanje: Iva Jerčić i Marko Martinić Cezar ..................................................................................... 66

Fotoreportaža: Drvar ........................................................................................................................... 67

Fotoreportaža: Zlatni pir Ante i Ane Tomić ........................................................................................ 78

Fotoreportaža: Zlatni pir Ante i Marije Tomić .................................................................................... 80

Fotoreportaža: Slavlje zlatne mise vlč. Vladimira Mikruta ................................................................ 82

obitelj lilić: Na dan svih svetih .......................................................................................................... 85

Na blagdan sv. Franje .......................................................................................................................... 87

Vjenčanje: Antonio Goreta i Rozalija Tomić ....................................................................................... 89

iz naše škrinjemarija lojić, rođ. tomić: Vuk dlaku minja ......................................................................................... 90

Iskazi starice majke o sinu....................................................................................................................91

Iz naroda – za narod..............................................................................................................................91

seka-marija tomić: Proslave dana žena u Siveriću ........................................................................... 92

anđina markić: Prvi put u Drnišu, na blagdan Gospe od Zdravlja ................................................... 94

Hrvatsko moja! ............................................................................................................. 94

vjerski Podlistakfra stjepan matić: SVETI PAVAO: Zvijezda koja ne zalazi ................................................................ 95

marija Grcić, rođ. topić: Kako bez tebe Gospodine .......................................................................... 98

Pisma Prijatelja listaPisma prijatelja lista ............................................................................................................................. 99

dodatak listUNaši pokojnici ..................................................................................................................................... 104

obitelj pok. roka lilića: In memoriam Roko Lilić .......................................................................... 105

Preminuo fra Vicko Kapitanović ....................................................................................................... 106

Prijatelji lista Siverić ........................................................................................................................... 107

Prilog za školovanje djece u Africi .................................................................................................... 109

112


siverić - list župe sv. Petra apostola siverić

izdavač: Župa Svetog Petra Apostola – Siverić, 22321 Siverić, tel. 022 / 885 – 416

list izlazi povremeno, dopuštenjem crkvenih i redovničkih poglavara

Glavni i odgovorni urednik: fra Stjepan Matić, župnik

Uredničko vijeće: fra Stjepan Matić, Marija Seka Tomić, prof. Karma Ramljak, Ivan Topić, Petar S. Tomić, Ferdo Topić, Željko Lilić, Andrijana Nedoklan, Joško Nedoklan, Milan Ramljak, Marko Bukarica,

Ante (Tonći) Prpa, prof. Josip Šiklić, Mladen Bukarica, Berislav Lilić

lektor: Mile Prpa

Fotografije: iz fra Stjepanove arhive, Berislav Lilić, Ivan Topić, Milan Ramljak, Tonći i Krešimir Prpa, Marina Odak, Mile Prpa, Ante Dučić, Marinko i Albina Šindilj, Ivica Odak, Anđela Ramljak, i drugi

naslovna strana: Trg sv. Petra

Grafički urednik: Silvio Družeić

tisak: JAFRA – PRINT d.o.o.

naklada: 1250 primjeraka

narudžbe, suradnju i doprinose slati na adresu: LIST ŽUPE SIVERIĆ, 22321 Siverić

list se održava draGovoljnim Prilozima vjernika; te je osloBoĐen Plaćanja Poreza

sPlitska Banka d.d. PodrUžniCa drniš devizna knjižica 2297 – 00410 – 9

Uredniče, kaži više što to “Narod” o narodu piše

Prednja strana omota: Kip Gospe od Utočišta u Aljmašu

zadnja strana omota: Uz brojne nedužne žrtve stradala je i Stara Gradiška, kao i sama crkva. Godine 1945. ubijen je župnik Ferdo Maretić, a 1948. godine tamošnje komunističke vlasti naredile su rušenje župne crkve sv. Mihaela arkanđela. Prema svjedočanstvu mnogih zatvorenika utamničeni svećenici su bili prisiljeni rušiti crkvu i golim rukama čistiti ciglu. Zbilja je to jedinstven slučaj u povijesti ljudskoga roda...

Nedaleko od mjesta vapaja, mučenja i progona svećenika i tolikih drugih, pristupilo se gradnji nove župne crkve svetog Mihovila.

Nova spomen crkva posvećena je na “Žalosni petak”, 26. ožujka 2010. godine. Na proslavi posvete nove spomen crkve bilo je trinaest biskupa i nadbiskupa predvođenih domaćim biskupom Antunom Škvorčevićem: proslavi je nazočilo oko 130 svećenika i mnoštvo naroda božjega. Posvetu nove crkve obavio je biskup Antun Škvorčević

Go

din

a 15

. B

roj 2

. (29

.) B

oži

ć, 2

015.

godina 15. broj 2. (29.) božić 2015

Documents