NERETVAgornja

Udruženje za zaštitu okolineZeleni Neretva

Konjic

gornji tok

rijeke Neretve

Gornji tok rijeke Neretve odliku-je se bistrom i čistom vodom gdje ri-jeka protiče kroz kanjonsko-klisuraste predjele i rijetke doline pri čemu stvara niz atraktivnih brzaka, slapova i virova.

NERETVAgornja

UVOD

Ovo je priča o gornjem toku rijeke Neretve i prostoru u okruženju vodotoka nazvanog Gornja Neretva, koji predstavlja izuzetnu prirodnu vrijednost i rijetkost, ne samo u Bosni i Hercegovini već i u širem okruženju. Područje Gornje Neretve je do danas osta-lo sačuvano i netaknuto u svom izvornom prirodnom ambijentu.

1. GEOGRAFSKO ODREĐENJE

Neretva je najveća i jedina rijeka u BiH koja se ulijeva u Jadransko more (izuzmu li se podzemne vode Trebišnjice). Kao i sve bh. rijeke koje izviru u području Dinarida i Neretva se od izvorišta usmjerava prema sjeveru, tačnije teče u smjeru sjeverozapada sve do ušća desne pritoke Rame, kada mijenja pravac prema jugu. Dužina rijeke Neretve je oko 230 km. Gornji tok Neretve do 50-ih godina prošlog stoljeća upravo je bio od izvora do Rame, ali se re-ducirao pod čovjekovim uticajem, izgradnjom brane HE Jablanica i formiranjem akumulacije poznate pod nazivom Jablaničko jezero. Danas se pojam Gornja Neretva odnosi na tok rijeke od izvora do Konjica u dužini od 84 km.

2. GEOMORFOLOŠKE ODREDNICE

Gornji tok Neretve, odnosno Gornja Neretva svojim tokom u pravcu jugoistok-sjeverozapad upravo se podudara sa pravcem planinskog masiva Dinarida. U neposrednom okruženju rijeke nalaze se planine Zelengora i Čemerno u izvorišnom dijelu, Visočica, Treskavica i Bjelašnica sa sjeverne, te Crvanj i Prenj sa južne, odnosno jugozapadne strane vodotoka. Gornji tok Neretve sa okruženjem je geomorfološki raznolik sa pretežno krečnjačko-dolomitnim sastavom tla. Smjenjuju se razni pro-fili doline od klisurasto-kanjonskog oblika veće ili manje strmine pa sve do većih proširenja (Ulog i Glavatičevo). Upravo je vodotok Gornje Neretve ras-jedna linija koja obilježava specifičnost tla koje bitno utiče na hidrološke karakteristike. Tako u pravilu (sa nekim izuzecima) desna, sjeverna strana kao vodo-nepropusni dolomitni sastav terena ima hidrološka obilježja pritoka veće dužine, usječenih u teren koje imaju izvorišta na obroncima Bjelašnice, Visočice i Treskavice. Istovremeno, lijevi dio sliva, s južne strane, karakteriše kraški, vodopropusni teren. Tako su se na ovom području razvila obilježja kraškog hidrološkog podzemlja koje se očituje u pojavama brojnih kraških vrela u neposrednoj blizini vodotoka ili pak pritoka kratkog toka sa izdašnim vrelima.

NERETVAgornja

3. HIDROLOŠKE KARAKTERISTIKE

3.1. Izvorište Neretve

Izvorište Neretve je u području Čemerna koje predstavlja karakterističnu vododjelnicu između Jadranskog i Crnomorskog sliva. Na širem području su izvorišta Sutjeske, pritoke Drine, ali i Vrbe čije vode podzemnim putem (jezero Klinje, Mušnica, Fatnička rijeka) otiče u sliv rijeke Trebišnjice. Izvorište Neretve je na 1227 m.n.v. sa zapadne strane sedla Gredelj – planine Jabuka, a više manjih izvora i potočića čine izvorišnu čelenku Neretve.

3.2. Tok Gornje Neretve

Od svog izvora pod Gredeljom Neretva teče kroz Borač u kome je i mjesto Ulog. U Borču je do-lina ižlebljena i duboka je 500 do 600 metara. Ovaj dio toka Neretve karakteriše odsustvo većih pritoka uslijed relativno malog slivnog područja. Ispod Ulo-ga, tačnije od ušća lijeve pritoke Jezernice rasjed se ne poklapa sa dolinom Neretve koja sjevernije teče velikom okukom gdje joj je dolina u krečnjaku udu-bljena i gdje odstupa od svog pravca JI – SZ. Ovdje Neretva nije upotrijebila uzdužni rasjed i dolina joj je čisto erozivna. Korito je izdubljeno u krečnjaku, a dubina doline doseže i do 800 metara. Ispod prevo-ja Obalj vodotok Neretve ponovo se vraća u rasjed i pravac JI – SZ. U daljem toku klisure se smjenjuju sa manjim zaravnima i bregovima i sa više proširenja. Tu i tamo do same rijeke spuštaju se livade i pašnjaci. Ova proširenja sa gazovima prisutna su u području Četvrtina i Suhora. Ponovo se smjenjuju klisurasti oblici sve do Janjine i nešto niže Slatine gdje Neretva ulazi u širu kotlinu – Župu. Župom se zove predio od ušća Slatinice, desne pritoke, pa do tjesnaca is-pod sela Kašići. Glavno mjesto u Župi je Glavatičevo. Dolina je prostrana, rijeka ima blaži pad, ponegdje i meandrira i ovaj dio vodotoka poznat je po obilju pješčanih sprudova, a i dno rijeke je pjeskovito. Ispod Kašića korito se sužava, pad rijeke je veći, a ispod Bukovice se nalazi tkz. Mali kanjon. Ispod ušća Rakit-

NERETVAgornja

NERETVAgornja

Veliki broj pritoka i vrela utiče u gornji tok Neretve, a posebno se ističu Gornji i Donji Krupac (slika gore), kao i pritoke: Ljuta (Din-dolka), Rakitnica, Lađanica, Župski

Krupac i Ljuta kod Konjica.

nice nastavlja se veći kanjon poznat kao Proplave i koji završava uzvodno od sela Džajići gdje se dolina ponovo proširuje. Nekoliko kilometara niže vodotok završava u konjičkoj kotlini gdje Neretva „utiče“ u Jablaničko jezero.

3.3. Pritoke Gornje Neretve

Gornju Neretvu karakterišu razni hidrološki oblici: • pritoke – površinski vodotoci dugog toka, velikog

pada i obilja vode; • pritoke kraćeg toka i malog pada, također bogate

vodom; • vodotoci – potoci koji u ljetnom periodu skoro pa

nestanu; • obilna vrela neposredno uz vodotok; • prirodna jezera u širem okruženju posebno u peri-

odu velikih voda. Hidrološke karakteristike, osim geomorfoloških, uz-rokovane su i klimatskim faktorima. Ovo područje ima nadprosječan intenzitet padavina (1500 – 2000 mm/mj). Međutim, vremenski je veoma nepovoljno raspoređen (40 – 70 mm/mj u ljetnim mjesecima) te su izrazite velike i male vode Neretve i pritoka. Fenomen „zakašnjelih voda“ osobito na južnoj strani (Prenj i Crvanj), gdje se snjegovi otapaju u proljeće i formiraju hidrološko podzemlje, značajno odlaže pojavu malih voda u sušnom periodu. Stoga su vrela i pritoke s lijeve strane puno bogatije vodom i u ljetnim mjesecima. Veće pritoke s desne strane su kalinovačka Ljuta (zvana još i Dindolka ili Repešnica), Rakitnica, konjička Ljuta i Trešanica. Manje pritoke, naročito u ljetnom periodu, su Jezernica, Jasenica, Bjelimićka rijeka, Slatinica i Račica. Značajan vodotok s desne strane predstavljaju vode Gornjeg i Don-jeg Krupca, dva izdašna vrela neposredno uz korito Neretve. Ova vrela su toliko obilna da Neretva na ovom mjestu (Krupačke stijene) prerasta u pravu ri-jeku. Značajnije lijeve pritoke su Jezernica (otoka iz Uloškog jezera), Lađanica i Krupac u Glavatičevu i konjička Bijela. Manje pritoke su Živašnica, Bukovica, Šištica i Džajićki potok. Neophodno je istaći i niz vrela sa s lijeve strane naročito u Močilima, Suhorima i Bu-

Zbog geoloških karakteristika tla desne pritoke Gornje Neretve odlikuju se dužim tokom dok su lijeve pritoke uglavnom kratkog toka, ali sa obilnim i izdašnim vrelima kao što su Lađanica

i Župski Krupac (slika ispod).

kovici. U širom okruženju su Uloško, Štirinsko, Kotlinovačko, Blatačko i Boračko jezero od kojih je ovo posljednje najveće i najpoznatije. Ovi doticaji bitno određuju proticaje Neretve. Mjerenjem vodostaja može se utvrditi najprije duboka depresija tokom ljeta izazvana oskudnim padavinama i mala depresija zimi uslijed niskih temperatura; zatim dva porasta: proljetni, izazvan vodom od otapanja snijegova i jesenji, izazvan obiljem kišnih padavina. Tekući kroz kanjone i klisure Neretva prima obilje vode iz izvora i vrela što vode Neretve čini hladnim čak i u ljetnom periodu.

3.4. Specifičnosti Gornje Neretve

Izuzetno visoka amplituda velikih i oskud-nih padavina u toku godine veoma utiče na prom-jenu veličine protoka Gornje Neretve. Višegodišnjim mjerenjima vodostaja utvrđena je najprije duboka depresija tokom ljeta izazvana oskudnim padavinama i mala depresija zimi uslijed niskih temperatura; za-tim dva porasta: proljetni, izazvan vodom od otapan-ja snjegova i jesenji, izazvan obiljem kišnih padavina. Srednji godišnji proticaji na nekim karakterističnim tačkama gornjeg toka Neretve su:

• Ulog – 9 m³/sek• Ljubuča – 27 m³/sek• Glavatičevo – 34 m³/sek• Konjic – 58 m³/sek

Ovi podaci jasno govore da je tok Neretve od izvora do Uloga veoma oskudan doticajima (cca 30 km od izvora) a da se ti doticaji veoma umnožavaju nizvod-no jer se do Glavatičeva (60 km od izvora) proticaj učetverostruči. Posebno je karakteristično povećanje neposredno nizvodno od Uloga (mjerno mjesto Ljubuča) gdje se za nešto više od 10 km toka protok trostruko poveća. Ovo uzrokuje dijelom desna pritoka Ljuta, ali još više obilna vrela Gornjeg i Donjeg Krup-ca. Koliko proticaji u toku godine variraju pokazuje i višegodišnjim mjerenjem u Glavatičevu utvrđen mini-malni prosječni godišnji proticaj u avgustu ispod 9 m³/sek (skoro četiri puta niži od godišnjeg prosjeka). Zato i ne čudi da je Neretva u prvih 30-ak km toka, posebno u ljetnom periodu, izuzetno niskog protoka što joj daje karakteristike potoka a ne rijeke. Temperatura Neretve veoma varira tako da je izmjerena maksimalna temperatura od 17,1º C (avgust) i minimalna 5,2º C (januar). Ova razlika je još veća u prvih 30-ak km toka zbog malog pro-toka i odsustva doticaja hladnih vrela. Inače, zbog hidrološkog podzemlja obilja vrela hladne vode tik uz vodotok vode gornjeg toka Neretve su ispod prosjeka temperatura u odnosu na druge bh. rijeke.

NERETVAgornja

NERETVAgornja

Kanjon rijeke Rakitnice se svrstava među najatraktivnije kanjone ovog dijela Evrope, ali i u takvim izrazito nepristupačnim dijelovima ove jedinst-vene rijeke postoje pitoma mjesta koja

pohode ljubitelji iskonske prirode.

NERETVAgornja

U gornjem toku Neretve se sve više iskorištavaju turistički prirodni potencijali, stoga je sve izraženija izgradnja turističko-ugostiteljskih objekata i prateće infrastrukture.

Prenj (2155 m)

Bjelašnica (2067 m)

Visočica (1988 m)

Boračko jezero

Rakitnica

Ljuta

Neretva

Trešanica

Crvanj (1954 m)

Konjic

Glavatičevo

B o r a č

Ulog

Bjelimići

Treskavica(2086 m)

Bitovnja(1730 m)

Zelengora (2026 m)

Uloško jezero

Lađanica

Krupac

Sarajevo60 km

Mostar70 km

Ljuta

Bijela

VreloKrupac

MAPA GORNJEG TOKA

NERETVE

4. PRIRODNO I KULTURNO NASLIJEĐE

4.1. Prirodne vrijednosti

Gornji tok Neretve sa širim okruženjem zbog svojih geomorfoloških i hidroloških specifičnosti predstavlja područje visokih prirodnih vrijednosti do danas sačuvanih u svom izvornom obliku. Klisure i kanjoni, brzaci, slapovi i vodopadi, obilje vrela čiste i zdrave vode, sa atraktivnim pritokama, jezerima, a u širem području i atraktivnim masivima visokih planina (značajan broj vrhova preko 2000 m.n.v.) kao što su Treskavica, Visočica, Bjelašnica i Prenj. Sve to oslikava da je na ovom relativno malom prostoru priroda bila izuzetno izdašna. Mnogi od ovih prirod-nih fenomena i rijetkosti odavno su prepoznati i od strane društva (države) i kao takvi zaštićeni zakonski. To su kanjoni Neretve i Rakitnice, Boračko i Blatačko jezero, vodopad Šištice. Upravo su u toku aktivnos-ti na proglašenju dva nacionalna parka baš na pro-storu gdje Gornja Neretva čini okosnicu zaštićenog prostora. Sa sjeverne strane vodotoka: Bjelašnica, Visočica, Treskavica sa kanjonom Rakitnice i sa južne strane: Prenj, Čvrsnica i Čabulja. I dok su navedene prirodne vrijednosti i nji-hova zaštita poznate javnosti skoro pa prikrivene su informacije da je prije više od 50 godina (1958. g.) Zemaljski zavod za zaštitu kulturnih i prirodnih vri-jednosti BiH stavio pod zaštitu države kao prirodne vrijednosti slijedeće objekte: - Klisure na Neretvi: Čeljina, Gradina, Mrka stijena sa tzv. gradom Stjepana, Krstac, Hotovska brda i Vele-tin.;- Djevičin Vir niže Treskavca na Neretvi;- Izvor Gornji Krupac i otoka čitavom svojom dužinom do utoka u Neretvu;- Izvor Donji Krupac niže Treskavca. Pored navedenih zaštićenih područja i objekata svo-jom atraktivnošću, a naročito opsesivnim kanjonom u donjem toku ističe se Ljuta (Dindolka, Repešnica). Kao geomorfološki spomenici prirode su pod zaštitom izvor Pridovice kod Uloga i pećina Vrpeć u Bjelimićima. U mjestu Zabrđani nalazi se pećina veličine cca 2 ha, zaštićena kao geomorfološki spo-menik prirode, a potok Močila kod Mlinova stvara

vodopade pri čemu je nastala impresivna naslaga sedre sa speleološkim oblicima. U vodotoku Neretve poznati su virovi Tihalj, Knežak i Đavolje oko. Vodotok Neretve kroz Župu je izuzetno atraktivan kako zbog svojih pješčanih plaža tako i po bogatstvu autohtonim ribljim vrstama. Posljednjih godina ovaj dio Neretve prosto je doživio turistički bum sa nizom novih kam-pova i sadržaja, a desetak rafting agencija svake go-dine ugoste na hiljade turista. Vodopad Šištice, ušće Rakitnice, kanjoni, vrela i vodopadi Blizanci, te Džajića Buk su nezabo-ravne destinacije za brojne posjetitelje koji prođu kroz kanjon Neretve. Uz sve ovo treba istaći i poznatu prirodnu vrijednost obližnjeg gorskog oka – Boračkog jezera, koje je glacijalno-tektonskog porijekla i sa veoma čistom i bistrom vodom.

NERETVAgornja

NERETVAgornja

Boračko jezero, koje je glacijalno-tektonskog porijekla, ime je dobilo po crnim borovovima (gore lijevo) koji rastu u okolini. Jezero se nalazi na ob-roncima planine Prenj (dole desno) i predstavlja najveće prirodno jezero ove

vrste u Bosni i Hercegovini.

Gornji tok Neretve naseljavaju bro-jne autohtone riblje vrste od kojih su najpoznatije salmonidne vrste: potočna pastrmka (dole lijevo), mekousna pastrm-ka i glavatica. Ove dvije posljednje pred-stavljaju endemske vrste ovog područja.

NERETVAgornja

4.2. Biodiverzitet (biološka raznolikost)

Područje Gornje Neretve je naseljeno i bogato raznolikom ihtiofaunom što je bilo predmet znanst-venih istraživanja još u 19. stoljeću. Najpoznatije autohtone riblje vrste su iz porodice salmonida: me-kousna pastrmka, potočna pastrmka, jezerska pas-trmka i glavatica. Pored njih u Neretvi obitavaju i druge autohtone riblje vrste kao što su klijen, gaga, strugač i peš. Ipak, salmonidi su najčešće na meti sportskih ribolovaca zbog svog kvaliteta i atrak-tivnosti, a mekousna pastrmka i glavatica se sma-traju endemskim vrstama ovog područja. Posebno je interesantna glavatica zbog svoje veličine pri čemu može dostići težinu čak do 30 kg. Gornju Neretvu naseljava i riječni rak koji je ujedno i indikator čiste vode. Riječni rak, pored Neretve, naseljava i njene pritoke kao i Boračko jezero. Endemska mekousna pastrmka, koja obitava jedino u rijeci Neretvi, veoma je osjetljiva riblja vrsta i opstaje samo u vodi boga-toj kiseonikom i sa relativno niskom temperaturom. Zato je i područje mekousne pastrmke ograničeno tek nizvodno od Krupačkih stijena, odnosno od utoka Gornjeg i Donjeg Krupca koji bitno mjenjaju fizičke i hemijske karakteristike rijeke. Vremenom je u slivu Gornje Neretve izvršena introdukcija (unošenje) ri-bljih vrsta koje nisu svojstvene ovom vodotoku, ali koje su se ipak održale u njemu: kalifornijska pas-trmka, zlatovčica, lipljan, bjelica i šaran (samo u Boračkom jezeru). Pored ribljih vrsta (ihtiofaune), bliže okruženje Gornje Neretve obuhvata mnoštvo drugih rijetkih biljnih i životinjskih vrsta, od kojih su mnoge od njih endemske. Posebno je to slučaj na području planine Prenj koje biolozi nazivaju „Prenjski endemski centar“ i na kojem se nalazi najveća koncentracija rijetkih i endemskih vrsta u Bosni i Hercegovini.

Dugo vremena autentični žičani pješački mo-stovi su bili jedini način mještanima gornjeg toka Neretve za prelazak rijeke. Iako je u po-sljednje vrijeme izgrađeno nekoliko betonskih mostova još uvijek na nekim mjestima postoji

potreba za starim žičanim mostovima.

NERETVAgornja

4.3. Kulturno naslijeđe

Gornja Neretva je i područje niza objeka-ta zaštićenih kao kulturno-istorijsko naslijeđe. Napomenućemo samo neke poznatije. U mjestu Zabrđani nalazi se nekropola sa 40 stećaka, kao i u Donjem Zavodcu sa 20 stećaka. U Zaboranima kod Glavatičeva nalazi se srednjovjekovna utvrda Radićev Dvor, a u mjestu Veletin srednjovjekovna utvrda sa nekropolom stećaka. U selu Razići (Župa) nalazi se srednjovjekovna crkva iz 12. stoljeća sa nekropolom od 100-ak stećaka. U području Glavatičeva je i sred-njovjekovni grad Gradac sa mostom iz 12. stoljeća. U selu Biskup nalaze se nekropole Sankovića sa 115 stećaka, kao i temelji srednjovjekovne crkve. Ipak, najveća vrijednost ovog područja je nesumljivo obilje čiste i pitke vode, a vodozahtvatne zone nenaseljenih planina Crvnja, Prenja, Visočice i Treskavice garancija su u trajnost čistoće i bistrine rijeke Neretve i njenih pritoka.

Svoj tok Gornja Neretva završava u Konjicu utokom u Jablaničko jezero. Nedavno obnovljena stara Kamena ćuprija, izgrađena tokom osmansk-og perioda (dole), upravo čini donju

granicu gornjeg toka Neretve.

NERETVAgornja

4.4. Turizam i rekreacija

Zbog svojih prirodnih vrijednosti područje gornjeg toka Neretve pruža izvanredne uslove za razvoj turizma. Čista voda Neretve i pritoka, kao i atraktivne planine koje okružuju Gornju Neretvu, su jedinstvenih prirodnih karakteristika i kao takve su idealne za razvoj posebne vrste turizma koji se naziva „ekološki“ ili „održivi“ turizam. Rafting, planinarenje, alpinizam, kajakarenje, sportski ribolov, kanjoning, kamping i drugi slični sadržaji se u posljednje vri-jeme sve više nude posjetiocima od strane turističkih agencija. Poznata turistička destinacija - Boračko jezero posljednjih nekoliko decenija je pravi magnet za razne posjetioce iz BiH, ali i inostranstva. Također se mora posebno pomenuti i pritoka Rakitnica, koja je zbog svojih izuzetnih prirodnih karakteristika i geomorfoloških fenomena, idealna za upražnjavanje raznih ekstremnih sportova u netaknutoj prirodi, ali i za edukativne i znanstvene aktivnosti. Naravno, gornji tok Neretve je izuzetno posjećen i od velikog broja samih građana Konjica i okoline koji se na njen-im obalama i prirodnim plažama rekreiraju, pogotovo u ljetnom periodu. Razvoj pomenutog ekološkog turizma podra-zumijeva korištenje ovih prirodnih resursa uz sman-jivanje negativnih uticaja na okolinu na najmanju moguću mjeru. Stoga se ovaj vid turizma naziva još i „održivi turizam“ obzirom da se podudara sa defin-icijom održivog razvoja, što znači da na ovaj način i buduće generacije mogu uživati ove prirodne resurse u onakvom prirodnom obliku kakvi su danas. Zbog svega navedenog, gornji tok Neretve zadovoljava sve uslove za dugoročni održivi razvoj lokalne zajednice uz istovremenu adekvatnu zaštitu ovih jedinstvenih prirodnih resursa.

Izdavač: Udruženje za zaštitu okoline Zeleni Neretva Konjic

Urednik: Amir Variščić

Fotografije: Asad Herić, Dino Kasalo, Denis Đelmo, Amir Variščić

U saradnji sa Fondacijom Heinrich Böll, Ured za Bosnu i Hercegovinu

Konjic, decembar 2009.

I M P R E S U M

Stavovi iznešeni u ovoj publikaciji ne moraju nužno odražavati stavove Fondacije Heinrich Böll

Prirodne pješčane plaže na Neretvi privlače veliki broj pos-jetilaca, ne samo Konjičana, posebno tokom ljetnog perioda.

NERETVAgornja

Udruženje za zaštitu okoline Zeleni Neretva Omladinska 4, 88400 Konjic Tel/fax: 036 728 470 zeleni.n@bih.net.ba www.zeleni-neretva.ba

Fondacija Heinrich BöllUred za Bosnu i HercegovinuČekaluša 42, 71000 Sarajevo

Tel/fax: 033 450 260/450 261h.boel@bih.net.ba

www.boel.ba

NERETVAgornja

gornji tokrijeke Neretve