gradimo mostove jedni prema drugima · religija i sekularnih određenja stvarnosti, kao i...

8
29 BROJ 7/ 1113 1. APRIL 2018. Preporod 29 BROJ 7/ 1113 1. APRIL 2018. Preporod O kruglom stolu prisustvovali su i: reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein-ef. Kavazović, Mitropolit dabrobosanski Hrizostom, kardinal Vinko Puljić nadbiskup Vrhbosanski, Jakob Finci, pred- sjednik Jevrejske zajednice, te Jan Figel’, specijalni iza- slanik za promociju slobode religije i uvjerenja izvan EU, čija obraćanja objavljujemo u nastavku priloga. Također, učešće s izlaganjem u okruglom stolu imali su doktori nauka: Dževad Hodžić, Mato Zovkić, Sulejman Bosto, Fikret Karčić, Miodrag Živanović, Enes Karić, Ivo Komšić, te Eli Tauber i Vedran Golijanin. Ublažavanje napetosti između religija i sekularnosti Prisutnima se obratio direktor Uprave za vanjske po- slove Rijaseta Razim Čolić te predsjednik Organizacio- nog odbora okruglog stola prof. dr. Hilmo Neimarlija. Kao sadržaj razgovora u vidu su bile implikacije i iza- zovi povratka religije na društvenu scenu u evropskim i bosanskohercegovačkim okvirima. Cilj razgovora je doprinos tematiziranju i ublažavanju napetosti iz- među religija i sekularnih određenja stvarnosti, kao i napetosti između religija i unutar religija. Sa usponom religije u posljednjim desetljećima dvadesetog stoljeća oživljene su stare religijske podjele i probuđene u novi život razlike i suprotnosti između religijskih pogleda na svijet i svjetovnih gledanja na religiju. Kao pojava koju je malo ko očekivao, religijski preporod je donio čitav spektar napetosti u kojima se manifestiraju od- nosi prema vraćanju ljudi religiji i povratku religija u društveni život. Religijski preporod Različita razumijevanja i izazovi prate religijski pre- porod u područjima prava i religijskih sloboda, medija i javne politike, kulture i sistema obrazovanja. Lini- je sučeljavanja zagovornika i protivnika obnavljanja društvenog utjecaja religije danas su diljem svijeta beskrajno raširene, razuđene i umnožene. Na druk- čiji način nego li u prošlosti, i religije i sekularizirana društva trpe pritisak vanjskih i unutarnjih napetosti i zahtjeve za otvorenošću prema razlikama i govoru onoga drugog. Smatra se da je zapadna Evropa prostor koji jedini izmiče svjetskom trendu desekularizacije, međutim, i u zemljama zapadne Evrope aktuelizirana su pitanja odnosa sekularnih institucija i religije, novog razumijevanja društvenog utjecaja religije i konkretnih obilježavanja sekularnih granica kretanja religija u jav- nom prostoru. Status religije u BiH U Bosni i Hercegovini, kao i u drugim bivšim socija- lističkim zemljama jugoistočne Evrope, uspon religije tijesno je povezan sa propadanjem poretka u kojem je religija sistemski ograničavana a sekularizacija si- stemski podržavana, i u kojem su humanističke vrijed- nosti sekularnosti ideološki i politički interpretirane i monopolizirane. Uslijed toga, problem „arbitriranja“ sa prisutnošću religija u javnom prostoru u ovim sre- dinama ima veću težinu nego li u zemljama zapadne Evrope. S druge strane, u Bosni i Hercegovini kao tradi- cionalnom multietničkom i multireligijskom društvu, raspravljanje pitanja religije i sekularnosti implicira dodatnu osjetljivost i odgovornost. Polazište organiza- tora okruglog stola je da smanjenje napetosti između religija i sekularnih određenja stvarnosti, kao i napeto- sti između religija i unutar religija, zahtijeva susretanje i otvorenu saradnju ljudi različitih pozicija i različitih opcija, „formalnih“ i „neformalnih“, religijskih, politič- kih, znanstvenih, humanističkih. Okrugli sto o religiji i sekularnosti Gradimo mostove jedni prema drugima Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini 19. marta u Gazi Husrev-begovoj biblioteci priredio je okrugli sto na temu „Religije i sekularnost u novim odnosima“

Upload: others

Post on 23-Feb-2020

8 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

Page 1: Gradimo mostove jedni prema drugima · religija i sekularnih određenja stvarnosti, kao i napeto-sti između religija i unutar religija, zahtijeva susretanje i otvorenu saradnju ljudi

29 BROJ 7/ 1113 • 1. APRIL 2018. Preporod 29 BROJ 7/ 1113 • 1. APRIL 2018. Preporod

Okruglom stolu prisustvovali su i: reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein-ef. Kavazović, Mitropolit dabrobosanski Hrizostom, kardinal

Vinko Puljić nadbiskup Vrhbosanski, Jakob Finci, pred-sjednik Jevrejske zajednice, te Jan Figel’, specijalni iza-slanik za promociju slobode religije i uvjerenja izvan EU, čija obraćanja objavljujemo u nastavku priloga. Također, učešće s izlaganjem u okruglom stolu imali su doktori nauka: Dževad Hodžić, Mato Zovkić, Sulejman Bosto, Fikret Karčić, Miodrag Živanović, Enes Karić, Ivo Komšić, te Eli Tauber i Vedran Golijanin.

Ublažavanje napetosti između religija i sekularnosti

Prisutnima se obratio direktor Uprave za vanjske po-slove Rijaseta Razim Čolić te predsjednik Organizacio-nog odbora okruglog stola prof. dr. Hilmo Neimarlija. Kao sadržaj razgovora u vidu su bile implikacije i iza-

zovi povratka religije na društvenu scenu u evropskim i bosanskohercegovačkim okvirima. Cilj razgovora je doprinos tematiziranju i ublažavanju napetosti iz-među religija i sekularnih određenja stvarnosti, kao i napetosti između religija i unutar religija. Sa usponom

religije u posljednjim desetljećima dvadesetog stoljeća oživljene su stare religijske podjele i probuđene u novi život razlike i suprotnosti između religijskih pogleda na svijet i svjetovnih gledanja na religiju. Kao pojava koju je malo ko očekivao, religijski preporod je donio čitav spektar napetosti u kojima se manifestiraju od-nosi prema vraćanju ljudi religiji i povratku religija u društveni život.

Religijski preporod

Različita razumijevanja i izazovi prate religijski pre-porod u područjima prava i religijskih sloboda, medija i javne politike, kulture i sistema obrazovanja. Lini-je sučeljavanja zagovornika i protivnika obnavljanja društvenog utjecaja religije danas su diljem svijeta beskrajno raširene, razuđene i umnožene. Na druk-čiji način nego li u prošlosti, i religije i sekularizirana društva trpe pritisak vanjskih i unutarnjih napetosti i zahtjeve za otvorenošću prema razlikama i govoru onoga drugog. Smatra se da je zapadna Evropa prostor koji jedini izmiče svjetskom trendu desekularizacije, međutim, i u zemljama zapadne Evrope aktuelizirana su pitanja odnosa sekularnih institucija i religije, novog razumijevanja društvenog utjecaja religije i konkretnih

obilježavanja sekularnih granica kretanja religija u jav-nom prostoru.

Status religije u BiH

U Bosni i Hercegovini, kao i u drugim bivšim socija-lističkim zemljama jugoistočne Evrope, uspon religije tijesno je povezan sa propadanjem poretka u kojem je religija sistemski ograničavana a sekularizacija si-stemski podržavana, i u kojem su humanističke vrijed-nosti sekularnosti ideološki i politički interpretirane i monopolizirane. Uslijed toga, problem „arbitriranja“ sa prisutnošću religija u javnom prostoru u ovim sre-dinama ima veću težinu nego li u zemljama zapadne Evrope. S druge strane, u Bosni i Hercegovini kao tradi-cionalnom multietničkom i multireligijskom društvu, raspravljanje pitanja religije i sekularnosti implicira dodatnu osjetljivost i odgovornost. Polazište organiza-tora okruglog stola je da smanjenje napetosti između religija i sekularnih određenja stvarnosti, kao i napeto-sti između religija i unutar religija, zahtijeva susretanje i otvorenu saradnju ljudi različitih pozicija i različitih opcija, „formalnih“ i „neformalnih“, religijskih, politič-kih, znanstvenih, humanističkih.

Okrugli sto o religiji i sekularnosti

Gradimo mostove jedni prema drugimaRijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini 19. marta u Gazi Husrev-begovoj biblioteci priredio je okrugli sto na temu „Religije i sekularnost u novim odnosima“

Page 2: Gradimo mostove jedni prema drugima · religija i sekularnih određenja stvarnosti, kao i napeto-sti između religija i unutar religija, zahtijeva susretanje i otvorenu saradnju ljudi

30 BROJ 7/ 1113 • 1. APRIL 2018. Preporod30 BROJ 7/ 1113 • 1. APRIL 2018. Preporod

Religije i sekularnost u novim od-nosima tema je okvirna ovog okruglog stola. Ovaj okrugli stol

priređuje Rijaset Islamske zajednice u BiH, zato iskreno pozdravljam gospodi-na Reisa Husein ef. Kavazovića, kao i sve njegove suradnike, kao i sve sudionike na ovom skupu.U ovom svijetu je sve mijena. Ritam

i pristup stvarnosti često je opterećen raznim stavovima, kroz koja treba pro-suđivati. Za vrijeme bivšeg sustava koji se nazivao socijalistički i materijalistički, nametnuo je ateističko gledanje. Tada su često ljudi silom prilika mnogi živjeli dvostruki život: onaj u svom srcu i u obi-telji, a drugi u društvu ili kako zahtijeva javno mnijenje ili politički sustav. Ne bih rekao da nisu ti ljudi bili vjernici nego su se krili ili su se izgubili u tom ozračju javnog mnijenja.Urušavanjem tog sustava, demokra-

cija nije uspjela zaživjeti jer je nametnut vrlo okrutni rat, koji je donio strašne zlo-čine. Čak su ih činili u ime vjere što je najveća uvreda Boga i vjere. Ljudi koji su zaustavili rat, često su znali okrivljivati vjeru ili religiju, da su krivi jer su različiti pa je zato nastao rat, a u biti je zlouopo-trebljena različitost kako bi se stvarao huškački mehanizam mržnje koji je te-melj rata. Tada se dobije dojam da se po-većao broj vjernika, a u biti ljudi su samo

slobodnije mogli izražavati svoje vjerske osjećaje. Taj broj povećanja je relativan, jer vlada veliko vjersko neznanje, pogo-tovo da se to pretoči u prakticiranje. Nije dovoljno reći da vjeruje, ako ne živi svo-je vjersko uvjerenje. To nam pokazuje toliki broj korupcije i kriminala.Kada promatramo ovu temu koja je

u središtu, onda jasno želimo reći da se stvori takva vladavina zakona gdje se ostvaruju vjerska prava i slobode, da svatko množe živjeti svoje uvjerenje. Takvu sekularnu državu trebamo a ne sinkretizam, gdje će se nijekati vlastiti identitet. Nije slučajno nastala uzrečica u Bosni

i Hercegovini da se svatko po svom za-konu moli. A tko iskreno Boga moli taj i čovjeka voli. Zato vrijedi ona besjeda: svoje voli tuđe poštuj.Prevažno je ugraditi u mehanizam ži-

vota put dijaloga koji će nam pomoći upoznati jedni druge i znati poštivati ono što je drugima sveto, da to nikada i ničim ne povrijedimo.Nikada ne smijemo dozvoliti da tu-

mačenje vlastitog bude kroz napadanje drugoga. To je posebno na našim po-dručjima osjetljivo.Zato ovakovi susreti i naglas razmišljanja razbijaju ono namet-nuto da: onoliko svoje volim koliko dru-goga isključujem. Za dijalog su sposobni ljudi koji znaju razgovarati iz vlastitog

uvjerenja uvažavajući drugoga. Takav stav moramo ugraditi i u BiH i u Europu. U BiH ne smijemo preslikavati kalupe drugih, koji nemaju ovakovu prošlost i ovakovu stvarnost, pogotovo ovakovo skrojito društvo u kojem se teško snaći pa se onda traži dežurnog krivca u vjeri ili religiji, a to su isto činili i komunisti koji su izmislili naziv „opijum za narod“.Zato želim da ovaj okrugli stol istinski

dotakne sve te teme koje su naša stvar-nost i da ugradimo u javnost da mi po-stojimo jedni s drugima i na neki način, imamo jednaka prava i jednako dosto-janstvo da svatko živi slobodu savjesti. E to je važno ugraditi u društvo! Društvu, na neki način, posebno u ovoj zemlji, nedostaje jedna struktura koja će sura-đivati s vjerskim zajednicama, da li će

to biti ministarstvo ili nešto drugo ali nedostaje. Evo Europa ima čovjeka za religijske odnose, i druge države imaju ministarstva za vjere i religije. Kod nas to još nedostaje. Mi to moramo ugraditi u društvo, kako bi sekularno društvo radilo svoj posao, a mi u svojim vjerskim zajednicama i crkvama radili svoj posao, - a čovjek je onaj koji je na neki način središte svih djelatnosti i države i naših vjerskih zajednica, - kako bi ugradili mo-ralna načela u život čovjeka i moralna načela u društvo. Time mi, iz svojih dje-latnosti izgrađujemo zdravo društvo. Za to želim da ovaj okrugli stol, naši dragi znanstvenici ozbiljno promisle i domisle i pruže nam lijepe sugestije. Zahvaljujem na pozivu i ovoj mogućnosti da Vas sve pozdravim i reknem svoja razmišljanja.

Iz obraćanja kardinala Vinka Puljića

Trebamo državu u kojoj svako može živjeti svoje uvjerenjeNikada ne smijemo dozvoliti da tumačenje vlastitog bude kroz napadanje drugoga. To je posebno na našim područjima osjetljivo. Zato ovakvi susreti i naglas razmišljanja razbijaju ono nametnuto da: onoliko svoje volim koliko drugoga isključujem

Kardinal Puljić: Ko iskreno Boga moli taj i čovjeka voli

Okrugli sto o religiji i sekularnosti

Dozvolite da na samom početku ovog našeg pozdravnog obra-ćanja, prije svega pozdravimo

veoma poštovanog i uvaženog doma-ćina, gospodina Reisa i njegove sa-radnike i da im čestitamo na organi-zaciji ovog okruglog stola sa veoma aktuelnom temom za sve nas u Bosni i Hercegovini. Bosanskohercegovač-ko društvo i bosanskohercegovačke perspektive u svjetlu naših religija, uvijek aktuelnog sekularizma i naših pluralizama tema je koja mora i treba da privuče pažnju svih nas. Ovo je pi-tanje koje se stavlja pred nas i kao te-ma naše odgovornosti. Nadamo se da će ovaj okrugli sto imati uspješan rad i da će baciti novo svjetlo na postav ljeno pitanje te da će donijeti dobre zaključke koji će biti korisni, ne samo nama iz crkava i vjerskih zajednica već i samom BiH društvu. Činjenica da su naše tri religije, judai-

zam, kršćanstvo i islam istorijski uteme-ljene u Bosni i Hercegovini, one su život-no i kulturološki vezane kako za narode Bosne i Hercegovine, isto tako i za samu

državu Bosnu i Hercegovinu. Ali ovo nije naša posebnost kako neki govore. Uosta-lom, sve države svijeta imaju i svoje re-ligije, svoje pluralizme i svoje sopstvene sekularizme. Tada se nameće globalno sekularno pitanje što neminovno izazi-va sukobe civilizacija širom svijeta. Mi, Božijom voljom i božanskim prizivom, predstavnici naših religija, crkava i vjer-skih zajednica imamo i odgovornost za sve ono što se u ime naših crkava i naših religija dešava u Bosni i Hercegovini ali i širom svijeta. Voljeli bi da se ovaj naučni skup pozabavi i ovim aspektom. Nerijet-ko se odgovornost predimenzionira do mjere da neki misle da sve zavisi od nas predstavnika crkava i vjerskih zajedni-ca. To je potpuno pogrešan pristup poi-manju uloge religija u jednom društvu. Paralelno sa crkvama i vjerskim zajed-nicama postoji društvo sa svim svojim posebnostima zahtjevima i prohtjevima, društvo sekularno, koje Isus Hristos na-ziva svijetom, od kojeg je izabrao svoje učenike i sljedbenike i odredio im da budu svjetlost svijetu, so zemlji i lov-ci ljudima. Korelacijom naših religija sa

svijetom stvaraju se kulturološke i svake druge različitosti koje su defakto naši pluralizmi, koji su u suštini plodovi sa postojanja, miješanja, uzajamnosti re-ligija i svijeta. Oni su naša BiH realnost ali istovremeno i kulturološko bogatstvo koje treba da cijenimo i poštujemo. Ono što naše BiH pluralizme čini posebnim jesu, ne toliko religijski, koliko nacional-ni i istorijski elementi koji nerijetko jesu uzročnici nesporazuma pa čak i suko-

ba. O tim aspektima i problemima treba otvoreno razgovarati, kako na ovom tako i na drugim istim ili istovjetnim naučnim skupovima. Odrešavanje problema su-protstavljenih pluralizama a ne religija i sekularizma zavisi i BiH perspektivnost. Ali, mi nismo ovdje da držimo predava-nje ili pridike, već da pozdravimo ovaj okrugli sto i poželimo srećan i uspješan rad, što iskreno želimo i molimo.

Iz obraćanja Mitropolita Hrizostoma

Ne zavisi sve od predstavnika crkava i vjerskih zajednicaNerijetko se odgovornost predimenzionira do mjere da neki misle da sve zavisi od nas predstavnika crkava i vjerskih zajednica. To je potpuno pogrešan pristup poimanju uloge religija u jednom društvu

Mitropolit Hrizostom: Nacionalni i istorijski elementi su nerijetko uzročnici nesporazuma

Page 3: Gradimo mostove jedni prema drugima · religija i sekularnih određenja stvarnosti, kao i napeto-sti između religija i unutar religija, zahtijeva susretanje i otvorenu saradnju ljudi

31 BROJ 7/ 1113 • 1. APRIL 2018. Preporod 31 BROJ 7/ 1113 • 1. APRIL 2018. Preporod

Zahvaljujem na mogućnosti da u ime Jevrejske zajednice u Bosni i Hercegovini se obratim ovom

skupu, ali, nakon ova tri vrlo nadahnu-ta izlaganja, ne mogu da se oduprem iskušenju, da samo spomenem jednu kratku anegdotu iz nekih davnih vre-mena kada je bogata Jevrejska berlins-ka opština, koja je, čini mi se, oduvijek bila bogata, raspisala konkurs za ra-bina. Javila su se dva rabina iz jednog siromašnog poljskog sela, sjeli su na voz i krenuli su u Berlin na intervju. Kod jevreja je ista tema za molitvu i petkom uveče i subotom ujutro, i pu-tujući vozom, ova dvojica su, od kojih je jedan bio izuzetno pametan, kako samo rabin može da bude, a drugi je bio ... onako, jer nije pristojno za rabi-na reći da je malo ... glup... Jednostav-no, onaj malo slabiji je pitao onog pa-metnoga: „Bogati, šta ćeš ti govoriti?“, pošto se zna, zadata je tema. I ovaj mu ispriča šta će govoriti. Dođoše u Berlin, smjestiše se, i sad uveče, u sinagogi izvlače ko će prvi govoriti i onaj slabiji prvi treba da govori i od riječi do riječi kaže sve što je u vozu čuo. Onaj drugi, jadnik, džaba mu pamet, cijelu noć se prevrtao, okretao ali ujutro nije imao šta drugo da kaže nego je sve ponovio ono što je, u stvari, cijelo opštinstvo čulo noć ranije. Sjedne Upravnoi odbor da odlučuje koga će izabrati i odluče se za ovoga koji je drugi govorio. Zaš-to, za to što je govorio isto pametno kao i onaj prvi a drugo, pošto je sve ponovio, to je dokaz kako brzo uči. Ta-ko ću i ja, vjerovatno, ovdje, nerijet-ko citirati svoje cijenjene prethodnike, jednostavno za to što su iznijeli čitav niz vrlo dobrih i vrlo upečatljivih ideja. Naime, odnos religija i sekularnosti je, ja mislim, odnos koji postoji od kad je svijeta i vijeka. Bilo da se natječemo u tome čija je vjera bolja, bilo da se natječemo u tome kako treba tumačiti jednu te istu stvar. To je nešto što je, jednostavno, valjda, u čovjeku usađe-no da se uvijek takmiči i sa sličnim, a još više sa onim ko je malo drugačiji. Mi živimo u Bosni i Hercegovini i Bos-na i Hercegovina je zemlja koja je od

1945. do 1990. bila socijalistička, bila je ateistička. Religija, ne može se reći da je bila zabranjena, ali nije bila baš rado viđena. Onaj ko je bio spreman da rizikuje da ne bude primljen u Partiju, pa samim tim da ne bude direktor je išao i u crkvu i džamiju, a Bogami, i u sinagogu, a bilo je i onih koji su bili vjerni svome vjerovanju i koji su to nastavili, pa šta bude da bude, ali, či-ni mi se da malo ko može reći da im je zbog toga pala glava. Naravno, kad govorimo o tome, kod jevreja je mala razlika, pošto jevreji su jevreji i po vje-roispovijesti i po nacionalnosti. I zbog toga, koji puta, živeći u Bosni i Herce-govini došao sam u smiješnu situaciju da, malte ne, zavidim Albaniji, u kojoj su svi Albanci. Niko i ne spominje, ko je musliman, ko je pravoslavac, a ko je katolik. Jer to je apsolutno nevažno jer su svi Albanci. U Bosni i Hercegovini svega ima, samo nema bosanaca i her-cegovaca. Nema ih ni prema Ustavu, nema ih ni na popisu stanovništva, ne-go su svi ovdje ili Bošnjaci ili Srbi ili Hrvati, eto nađe se poneki Jevrej i os-tali. To je ono što je nas, jednostavno, bez potrebe, jako duboko podijelilo i religije htjelo gotovo da dovede u jedan neprijateljski odnos, u jedan sukob. Jer, ako je država tako organizovana da se sve radi po nacionalnom ključu, da je za sve bitno, predstavnik čijeg naroda šta radi. To često dovodi do apsurda, da je meni jako važno da moj čovjek bude šef hirurgije, ali ako, nedaj Bože, ja moram da operišem slijepo crijevo, ja ne tražim onog svog direkto-ra, nego pitam ko je najbolji doktor za slijepo crijevo, bez obzira koje vjere bio i nacionalnosti. To je ono što je Bosna i Hercegovina. Mi smo uspjeli, nakon ovog krvavog rata koji je, hvala Bogu, iza nas, i nadam se da se nikada ništa slično neće ponoviti, ni nama ni nikom drugom, uspjeli da, upravo razgovara-jući i stalno držeći otvorene odnose između svih vjerskih zajednica i crkava ovdje, formiramo Međureligijsko vi-jeće, ne kao nadvjersku organizaciju, nego kao mjesto susreta različitih vjera i vjerovanja i mogućnosti uspostavl-

janja zajedničkog stava u svim našim odnosima sa državom. Međureligijsko vijeće traje već preko dvadeset godina i samim tim, mislim da je, ovim svo-jim trajanjem, dokazalo i svoju mo-gućnost i potrebu postojanja. Naravno, taj tolerantni odnos između članova međureligijskog vijeća, koji pokušava-mo da provedemo na svim nivoima, od samog vrha, pa do svake zajednice u Bosni i Hercegovini, gdje postoje pri-padnici dvije, tri ili negdje i sve četiri vjerske zajednice u našoj zemlji, na za-jednički rad i riječ tolerancija koja nije uvijek najsretnija, za to što, tolerisati nekoga, znači trpiti ga, a ne znači raditi zajedno s njim, mislim da je nešto što je potrebno i u odnosu religije i seku-larizma. Jednostavno moramo shvatiti da nisu svi spremni da budu vjernici na onakav način kako to vjera traži. Nisu spremni da kad treba poste, bilo za jom kipur jedan dan, bilo za ramazan čitav mjesec. Nisu spremni da se u korizmi odreknu bilo čega, nisu spremni da idu i da pale svijeće za sve one pokojnike za koje bi to trebalo. Moramo im doz-voliti da ima i takvih. Pogotovo, što je tema ovog okruglog stola „Religije i sekularnosti u novim odnosima“, a novi odnosi su dvadeset prvi vijek, koji nije postojao ni u devetnaestom, ni u osamnaesto, a bogami, ni u dvade-setom vijeku. Upravo taj visoki nivo tolerancije, razumijevanja i shvatanja drugog i drugačijeg, mislim da je ono što trebamo da postignemo i u Bosni i Hercegovini. Ako ništa, trebamo da

pokušamo da ne optužujemo druge i drugačije što su drugi i drugačiji, nego da im to dozvolimo, pa bez obzira da li se, kao što svi mi kažemo, mole istom Bogu, jer je Bog jedan, samo u različi-tim objektima i na različite načine, ili se uopšte ne mole Bogu, nego žive svoj život pokušavajući da budu samo ljudi, a to je, čini se, najteže postići. U tom smislu, ja želim puno uspjeha

ovom okruglom stolu. Nadam se da će rezultat današnjih diskusija biti i publikovan i da ćemo svi, ako nećemo danas biti u mogućnosti da čujemo, biti u mogućnosti da pročitamo mudre riječi koje su izgovorili, a na nam je da se svi zajedno trudimo da pronađe-mo pravi odnos između religije i seku-larizma, jer, jednostavno, mi smo, i kao Međureligijsko vijeće, kad smo se formirali, pokušali da vidimo kako to Evropa radi. Onda smo konsultovali vjerske zajednice ili slične institucije u desetini evropskih zemalja, i ne mo-gu da kažem drugačije nego da smo konstatovali da svaka zemlja ima svoj odnos sekularizma i religije organizo-van na drugi način. Ili kako je to Lav Tolstoj rekao počinjući Anu Karenjinu, sve sretne porodice su slične jedne drugima, a svaka nesretna je nesretna na svoj način. Nadam se da Bosna i Hercegovina treba da izbjegne tu nes-reću i da postigne sklad između vjer-skih zajednica i sekularizma.

Iz obraćanja predsjednika Jevrejske zajednice BiH Jakoba Fincija

Svaka zemlja ima svoj odnos sekularizma i religijeTrebamo da pokušamo da ne optužujemo druge i drugačije što su drugi i drugačiji, nego da im to dozvolimo, pa bez obzira da li se, kao što svi mi kažemo, mole istom Bogu, jer je Bog jedan, samo u različitim objektima i na različite načine, ili se uopšte ne mole Bogu, nego žive svoj život pokušavajući da budu samo ljudi, a to je, čini se, najteže postići

Jakob Finci: Moramo shvatiti da nisu svi spremni da budu vjernici

Okrugli sto o religiji i sekularnosti

Page 4: Gradimo mostove jedni prema drugima · religija i sekularnih određenja stvarnosti, kao i napeto-sti između religija i unutar religija, zahtijeva susretanje i otvorenu saradnju ljudi

32 BROJ 7/ 1113 • 1. APRIL 2018. Preporod32 BROJ 7/ 1113 • 1. APRIL 2018. Preporod

Vaše eminencije, ekselencije, po-štovane dame i gospodo, Selam alejkum, Šalom Chaverim, Mir s

vama. Dobar dan svima. Drago mi je da sam danas u Sarajevu. Hvala Vam što ste me pozvali. (A sada ću govoriti na engleskom)Želim Vam se zahvaliti što ste svi sku-

pa danas na ovom okruglom stolu u Sarajevu. Posebno priznanje i zahvalu upućujem reisu-l-ulemi Huseinu Ka-vazoviću. Svojim prisu-stvom mu uzvraćam za njegovu prošlogodišnju posjetu Briselu, kada smo se s njim i njego-vom delegacijom sreli u vrijeme kada je on naja-vio otvaranje Predstav-ništva Islamske zajedni-ce u Briselu, u sjedištu, odnosno centru evrop-skih integracija.Sarajevo je veoma

važno mjesto, ne samo za vas, nego i za Evropu. Ono je podsjetnik na bo-gatu historiju i kulturnu raznolikost koja je vama toliko važna, ali je važ-na i evropskoj zajednici. Mnogi ovaj grad naziva-ju evropskim Jerusale-mom. Prošlog mjeseca naš predsjednik, moj predsjednik Jean Claude Junker je bio ovdje, govorio je o obnovi posveće-nosti Evropske unije, ne samo prema Bosni i Hercegovini, nego cijelom Za-padnom Balkanu. Najavio je Strategiju za Zapadni Balkan. Moja posjeta je ovdje u istom duhu, da s vama govorim o na-šoj zajedničkoj budućnosti, našoj odgo-vornosti i našim zajedničkim evropskim vrijednostima. Evropske integracije su neka vrsta misije, postizanja neposti-

gnutog, odnosno završetka nezavršenog posla. Posebno ovdje želim naglasiti da krug od Sarajeva do Sarajeva treba biti zatvoren. Prvi svjetski rat je počeo ov-dje, Drugi, strašniji je bio i neka vrsta osvete za Prvi. Zatim je nastupio Hlad-ni rat. Sad imamo prostora i vremena da ostvarimo svoj san o dugotrajnom miru, zajedništvu, saradnji, dostojan-stvenom životu. Nadam se da ćemo u tome uspjeti, da ćemo uspješno izvršiti

tu misiju. Ovom gradu i zemlji želim dugotrajan mir zasnovan na stvar-nom pomirenju i pravdi za svakoga. Vi na tome radite na mnogim nivo-ima; na mnogo područ-ja javne odgovornosti. Moja uloga je specijal-na, ja sam Specijalni izaslanik Evropske uni-je za promociju vjere ili uvjerenja izvan unije. Vi ste još uvijek izvan unije. Prošle sedmice sam se vratio iz Vijetna-ma. Prije dvije sedmice sam se vratio iz Južne Koreje. Bio sam u Paki-stanu, Jordanu, Iraku, Senegalu, Sudanu i Ma-roku. Pripremam se za

put u Nigeriju. Nadam se da ću posjetiti još neke zemlje, kao što su Indija i Kina. Velik je ovo svijet gdje sloboda vjere ili uvjerenja trpi. Ona nije svima jasno vid-ljiva i dostupna. Vjerujemo da je sloboda vjere ili uvjerenja esencijalna vrijednost. Definirana je mnogim međunarodnim sporazumima i ugovorima. Definirana je Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima, ali se ona ne poštuje u mnogim entitetima i zemljama. Radi se, ustva-ri, o slobodi mišljenja, slobodi savjesti,

slobodi vjerovanja ili nevjerovanja ili promjene vjere, i sloboda, kao takva, je izraz ljudskog dostojanstva kao prve vrijednosti, vrlo važne za sve. Dosto-janstvo, ili kerame na arapskom jeziku, važno je svima. Kao što ste napomenuli, pola svog života sam živio u komunistič-koj Čehoslovačkoj. Sloboda vjerovanja je bila ograničavana, a to je lakmus test za druge političke i građanske slobo-de. Ako se ograničava jedna sloboda, ograničavaju se i druge. Ona je važna za ljudska prava gene-ralno. Sloboda vjere nije presudna za opstanak samih religija, jer religi-je uvijek prežive, one na terenu nastavljaju eg-zistirati. Na neki način one nastavljaju. Pogle-dajte centralnu i istoč-nu Evropu. Međutim, sloboda vjere je važna za društvo, za korist do-bre vladavine, za demo-kratsku vlast, za vlada-vinu zakona. U mnogim društvima je bilo ispira-nja mozgova, podjela, deportacija, masovnih zločina, masovnih liša-vanja slobode i gulaga. Bila je to realnost. Vi se sjećate svojih iskustava. Stoga je važno ovo što ja pokušavam promovi-rati. Važno je svugdje i za svakoga, za one koji vjeruju kao i za one koji ne vjeruju, za sve. Real-nost današnjeg svijeta je da tri četvrtine svjet-ske populacije, 74% lju-di, živi u zemljama gdje postoje velike ili veoma velike restrikcije u po-gledu slobode vjere ili uvjerenja. Tri četvrti-ne čovječanstva! Ovo je nesretan po-datak. Drugi nesretan podatak je da je tendencija negativna, da se situacija, u tom smislu, dalje pogoršava. Moramo, dakle, učiniti nešto da ovaj tok doga-đaja preusmjerimo u drugom pravcu. Ograničavanje prava i sloboda se deša-va na različitim nivoima; netolerancija, diskriminacija, progoni pa čak i genocid u današnjem svijetu. A vi znate šta to znači. Iskusili smo stoljeće genocida od Armenije, preko holokausta, Srebrenice, Kambodže, Ruande, kao i teritorija pod dominacijom terorističkih organizacija ISIL-a/DAIŠ-a u Iraku i Siriji. Zbog toga ja obnašam ovu dužnost. Zbog toga je Evropska unija uspostavila instituciju Specijalnog izaslanika za promociju slo-bode vjere ili uvjerenja u maju 2016. go-dine. Moramo zaključiti stoljeće genoci-da i započeti novi period naše historije. Za slobodu je potrebna odgovornost, jer

sloboda bez odgovornosti ne funkcioni-ra i neće je biti. Nestat će je. Za slobodu je odgovornost druga strana medalje. Sad imamo slobodu. Vi je imate. Slo-bodna ste zemlja, slobodan ste narod. Budite toga svjesni i učinite sve da tu slobodu zadržite, da je održavate. Ne-mojte izgubiti tu slobodu koja je toliko vrijedan dar koji ste dobili, to je istina. I kad god se sastanem sa vjerskim vođa-ma, kao što to činim danas i ovih dana u Sarajevu, uvijek govorim o slobodi

i odgovornosti vjerskih vođa, jer mnogi od njih uživaju veći autoritet nego političari. Politi-čari se pojave i nestanu vrlo brzo, mijenjaju se sa svakim izborima ili nekad i češće, dok vjer-ski vođe imaju doživot-ni autoritet, odnosno kad govore imaju pri-rodni autoritet i, stoga, želim naglasiti, da su nam potrebni vođe ko-ji misle o odgovornosti prema svome narodu, ne samo o untar vjer-skoj komunikaciji i dija-logu nego i međureligij-skoj odgovornosti. Ni-kad neću zaboraviti kad sam u februaru prošle godine u Iraku, za vrije-me operacije u Mosulu, razgovarao sa vjerskim vođama. Razgovarao sam sa dva ajatollaha iz šiijske zajednice, a onda sa kaldejskim patrijar-hom Luisom Rafaelom Sakom (Louis Raphael Sako). Bilo mi je drago kad sam shvatio da oni imaju istu viziju za bu-dućnost Iraka. Iraka kao države civilnog društva

sa istim pravima svih državljana. Dakle, ne kao vjerska država nego civilno druš-tvo jednakih prava za sve državljane. Takva budućnost Iraka nam je potrebna. Takva budućnost naših zemalja nam je potrebna, jer je to najbolji model.Ovdje bih kazao nešto o skularizmu,

jer su religije već tu. One su sada čak i vidljivije nego prije. Prije 20 godina Pi-ter Berger (Peter Berger) je 1999. godine napisao knjigu Postsekularizam. Sam naslov govori puno. Moramo se poza-baviti religijskim realnostima. Oni koji ne razumiju religiju, a posebno oni koji je zloupotrebljavaju, ne mogu razumjeti dešavanja u današnjem svijetu. Ako ne razumijemo, kako možemo pomoći? Ka-ko se možemo baviti realnostima, pro-blemima ili konfliktima u svijetu? Seku-larnost treba postati neka vrsta religijske doktrine. Jer pravedna sekularnost je milost i za religije. Važna je za vjersku

Okrugli sto o religiji i sekularnostiIz izlaganja gospodina Jána Figela

Sekularna država mora biti pravedna i neutralnaJán Figel’ je specijalni izaslanik EU za promociju slobode vjere ili uvjerenja izvan Evropske Unije

Ograničava-nje prava i sloboda se dešava na različitim nivo-ima; netoleran-cija, diskrimina-cija, progoni pa čak i genocid u današnjem svi-jetu. A vi znate šta to znači.

Posebno priznanje i zahvalu upućujem Reisu-l-ulemi Huseinu Kava-zoviću. Svojim prisustvom mu uzvraćam za njegovu prošlo-godišnju posje-tu Briselu, kada smo se s njim i njegovom dele-gacijom sreli u vrijeme kada je on najavio otva-ranje Predstav-ništva Islamske zajednice u Briselu u sjedi-štu, odnosno centru evrop-skih integracija.

Ján Figel’

Page 5: Gradimo mostove jedni prema drugima · religija i sekularnih određenja stvarnosti, kao i napeto-sti između religija i unutar religija, zahtijeva susretanje i otvorenu saradnju ljudi

33 BROJ 7/ 1113 • 1. APRIL 2018. Preporod 33 BROJ 7/ 1113 • 1. APRIL 2018. Preporod

Okrugli sto o religiji i sekularnosti

raznolikost. To znači da su nam potreb-ne pravedne sekularne organizacije, pravedne sekularne države za sve razli-čite zajednice. Sekularna država mora biti pravedna i neutralna – nereligijska. Imamo primjere mnogih nepravednih takozvanih sekularnih država, antivjer-skih ili ateističkih. Takva je bila bivša Jugoslavija. Takav je bio bivši Sovjetski Savez. Danas je takva Sjeverna Koreja. Radi se o sekularnoj diktaturi. Pravedna sekularna država otvara javni prostor za pluralnost, za različite poglede na svijet i za različite religije, za one koji vjeru-ju, kao i za one koji ne vjeruju, na bazi jednakih građanskih prava. Lažne se-kularne države zatvaraju javni prostor i religije zamjenjuju svojim ideologijama, svojom vlastitom vrstom sekularizma.Evropa je dobar primjer za mnoge mo-

dele. Različite modele. Možete svoj po-gled usmjeriti na svaku stranu; na istok, na zapad, na sjever i na jug i vidjećete različite vrste odnosa između država i crkava i vjerskih zajednica. To je rezul-tat historijskog učenja. Veoma krvavog, teškog i skupog učenja. Prošli smo, od vjerskih ratova, definirajući princip Cui-us regio, eius religio, što znači ko upravlja regijom definira religiju, do realnosti 21. vijeka, gdje svi pokušavamo da živi-mo u miru, u jednakosti, dostojanstvu i nediskriminaciji. To je moguće. To nije iluzija. To je realnost. Kad god posjetim Afriku ili Aziju, sretnem puno ljudi, pu-no zajednica koje sanjaju o evropskom modelu. Rado bi se priključili Evropi ili bi došli u Evropu, jer Evropu vide kao stabilan, miran i prosperitetan prostor. I to je tačno. Danas, Evropska unija, kao organizacija poštuje nacionalni status vjerskih zajednica i crkava. Zagonetan je to princip, jer mi ne pokušavamo har-monizirati, ne namećemo jedno rješenje za sve; drugo, mi priznajemo doprinos vjerskih zajednica evropskim integra-cijama. Nije to, dakle, pasivan, neutra-lan odnos, nego priznajemo doprinos; i treće, Evropska unija pruža otvoren, transparentan i redovan dijalog sa svim crkvama i vjerskim zajednicama, kao i nekonfesionalnim i filozofskim organi-zacijama. Važno je to. Ovdje želim reći

da je idealan model neovisna država u odnosu sa neovisnim vjerskim zajed-nicama i crkvama, ali ne u pasivnom ili negativnom, neprijateljskom odnosu, nego u konstruktivnoj saradnji za zajed-ničko dobro. To je vrlo važno. Današnji političari ne govore puno o bonum com-mune, o zajedničkom dobru. Oni govore moja zemlja prije svega, moj narod prije svega. Neki kažu moja religija prije sve-ga ili moja zajednica prije svega. Tada se pojavljuju tendencije za superiornost, supremaciju.... Te tendencije su nam poznate. Nama je potrebno je rješenje po kojem svi pobjeđu-ju. Gdje ćemo zajedno živjeti u dijalogu i sa-radnji, uzajamnom po-štovanju, ne samo da postojimo zajedno, ne-go da odgovorno živimo zajedno. Zbog toga za-govaram konstruktivnu saradnju slobodne dr-žave i slobodne zajed-nice u potrazi za zajed-ničkim dobrom, jer su tako svi na dobitku i svi uživaju u zajedničkim plodovima. Moramo više njegovati osjećaj za zajedničko dobro, pravdu za sve, ljudsko dostojanstvo za svako-ga na svakom mjestu i, želim podsjetiti sve, na bratstvo svih ljudi.Član 1. Univerzalne

deklaracije o ljudskim pravima, koja ove godi-ne proslavlja 70. godiš-njicu donošenja, govori o prvoj obavezi. Spome-nuto je mnogo prava, trideset članova Dekla-racije govori o pravima ali postoje samo dvije obaveze u cijelom do-kumentu. Prva obaveza je ponašati se u duhu bratstva (Član 1.), a druga je na kraju čla-na 29. Pokoravati se i provoditi obaveze prema zajednici u kojoj živimo. Može-

mo uživati u mnogim pravima ukoli-ko se pridržavamo ovih dviju osnovnih dužnosti: da se ponašamo u duhu brat-stva i da se pridržavamo dužnosti prema zajednici u kojoj živimo. Želio bih neka-ko zaključiti ovdje na način da kažem da religije igraju veoma važnu ulogu. Ovdje u Bosni i Hercegovini i u mnogim drugim našim zemljama u svijetu, kako se predviđa planom održivog razvoja do 2030., održiv razvoj se ne može ostva-riti bez doprinosa vjerskih organizaci-ja ili drugih organizacija baziranih na vjeri. To je tako prihvaćeno bez obzira

o kojem polju razvojagovorimo, polju obrazo-vanja, zdravstvene za-štite ili održivog razvo-ja. Želio bih pozvati sve lidere, - jako sam vam zahvalan što ste se oda-zvali pozivu Islamske zajednice da zajedno gradite mostove unutar svojih zajednica kao i međureligijske mosto-ve, promovirate kulturu dijaloga, - da nadvlada-mo naše monologe ili čak poticanje mržnje, da nadvladamo nasilje, kojeg još ima i pojačava se danas u svijetu. Mo-ramo napraviti iskorak od zaštite naših vlasti-tih identiteta. Identi-tet je, naravno veoma bitan, jer je originalan, jer je autentičan, jer je to nešto što smo mi, ali moramo prestati insisti-rati samo na tome za-rad poklanjanja pažnje odgovornostima koje dijelimo i koje su nam zajedničke. Iskoračiti od politike identiteta a pristupiti etici odgovor-nosti. Tako ćemo, sigu-ran sam, ubrati mnogo

plodova, kako je to reisu-l-ulema Kava-zović kazao u svom govoru.Čestitam vam na Međureligijskom vi-

jeću i njegovoj kratkoj, ali vrlo intenziv-noj historiji saradnje. Želim vas podsta-knuti da kroz obrazovanje promovirate zajednički život u različitosti. Jer lahko je biti, lakše nego živjeti odgovorno sa novim generacijama. Ovo je poziv da sa-rađujete na polju obrazovanja a Evrop-ska unija može ponuditi i nudi mnoge poticaje i potporu. Drago mi je da smo aktivni i da radimo više nego što smo to ranije činili u ovoj zemlji i u regionu. To je važno za Evropu, to je naš doprinos vama.Želim završiti tako što ću reći, a bio

sam glavni pregovarač u procesu pristu-panja Slovačke Evropskoj uniji, a onda i prvi komesar, da evropske integracije nisu zbog Brisela. Evropske integracije počinju ovdje, u vašoj kući. Vi morate biti integrirani. Vi morate predstavljati Evropu, evropske vrijednosti, evropska pravila, evropski duh, a ne samo histori-ju. Evropske integracije se odvijaju kroz odnose sa susjedima. One se odvijaju u regionu, jer morate se integrirati sa su-sjedima a ne sa Belgijancima ili Francu-zima. To može izgledati relativno daleko ili nestvarno ali živjeti u jednoj Evropi sa svojim susjedima je moguće. Fran-cuska i Njemačka su odlučile da slijede ovaj put, od neprijatelja do braće. I to se desilo, to nije iluzija. Mislim da i vi mo-žete uspjeti. Naravno, odnosi sa evrop-skim institucijama i sadašnjom cijelom Evropskom unijom su mogući i važni za postizanje cilja, ispunjenje sna vaših očeva i majki - integracija. Želim vam da ovaj cilj postignete. To je moguće. Ja sam tu da vam pomognem. Ambasador, odnosno Specijali predstavnik Evropske unije sa mnogim evropskim kolegama i prijateljima, je tu da pomogne. Mi, ne samo da vam želimo da postignete ovaj cilj, nego vam nudimo svoju pomoć. Niste sami. Niste ostavljeni, niste zabo-ravljeni ali svoju domaću zadaću morate uraditi sami. Mi vam možemo pomoći, možemo vam čak i savjete davati ili po-nešto i uraditi, ali glavninu posla mora-te obaviti vi. Izgradnja zajednice ljudi i zajednice vrijednosti ovdje u Bosni i Hercegovini će vam donijeti mnogo za-jedničkog dobra i perspektive.

Želio bih pozvati sve lidere, - jako sam vam za-hvalan što ste se odazvali po-zivu Islamske zajednice da zajedno gra-dite mostove unutar svojih zajednica kao i međureligijske mostove, pro-movirate kultu-ru dijaloga, - da nadvladamo naše monologe ili čak poticanje mržnje, da nad-vladamo nasilje, kojeg još ima i pojačava se danas u svijetu.

Page 6: Gradimo mostove jedni prema drugima · religija i sekularnih određenja stvarnosti, kao i napeto-sti između religija i unutar religija, zahtijeva susretanje i otvorenu saradnju ljudi

34 BROJ 7/ 1113 • 1. APRIL 2018. Preporod34 BROJ 7/ 1113 • 1. APRIL 2018. Preporod

Radostan sam što prisustvujem ovome skupu i što vas mogu pozdraviti u ime Islamske za-

jednice u Bosni i Hercegovini i u svoje ime. Zahvaljujem se ljudima iz naše Uprave za vanjske poslove koji su or-ganizirali ovaj okrugli sto. Izbor teme korespondira s civilizacijskim i kultur-nim kontekstom, a posebno s regio-nalnom i evropskom atmosferom, koji neposredno imaju utjecaja na naše ži-vote i našu budućnost. Kako živimo u pluralnom svijetu, pred nama je stalni izazov da propitujemo pravila koja uređuju naše odnose, njihovu uteme-ljenost na vrijednostima za koje se zalažemo, ali i na postojanost izvora na kojima počivaju.U historiji ljudskog roda postoje i

takva pitanja koja stoje za sebe, bez obzira kakve odgovore na njih davali. Iznenadimo se kada se oko njih pove-du rasprave, sasvim ispočetka, kao da o tome prvi puta razgovaramo. Jednood takvih pitanja jeste i pitanje religije i njenih istina, sadržanih u religijskim izvorima na čijim vrelima su nastale tradicije za koje se vežu milioni ljudi. Valja nam znati da je svaka sveta

knjiga u rukama čovjeka iznova objav-ljeni tekst koji komunicira sa svojim čitaocem. To su riječi koje skoro uvi-jek ostavljaju traga u svijesti običnog čovjeka; čovjeka koji sebi postavlja uvijek ista ili slična pitanja u kojima se obuhvata i razlaže njegov pogled

na svijet. Stoga se pred nas postavlja pitanje na koje nije moguće dati de-finitivan odgovor, a ono glasi: da li religijska učenja, sadržana u svetim knjigama, doprinose mijenjanju slike svijeta i našeg poimanja istog?Da religija ne može biti samo privat-

na stvar, na što je još polovinom XX stoljeća ukazao ruski filozof Nikola Berđajev, danas je sasvim jasno. Ako je vjera (īmān) unutarnji put k Bogu, a jeste, religija (dīn) onda predstav-lja izvanjsku kolektivnu svijest, pro-življenu u zajedničkom obredu, koji povezuje članove religijske zajednice u jedno tijelo. Uz to, jasno je da nije moguća potpuna autonomija religije u odnosu na druge oblike organiziranja, koji za osnovu imaju druge sfere du-ha, s kojima se ona susreće. Priznanje prava drugima na kolek-

tivni religijski i kulturni identitet odu-vijek je bilo jedno od važnijih pitanja iz kojeg se sagledavala mogućnost ili nemogućnost zajedničkog života me-đu ljudima. Pripadnici velikih religija i baštinici njihovih tradicija, u svojim učenjima i praksi gradili su i rušili mo-stove među ljudima. Povijest je puna primjera živog na-

dahnuća, koje je inspiriralo ljude na povezivanje i razumijevanje, ali i naj-dubljih mračnih ponora, u koje su se stropoštavali predstavnici religijskih zajednica, pozivajući na mržnju i na-silje.

Za muslimane, islam je svojevrstan način života, duhovni put kojim oni kreću razumijevajući sebe i svijet oko sebe. To je vjerovanje koje im nalaže da čine dobro i da izbjegavaju zlo, kao i da mu se suprotstave kada ono pređe granice dozvoljenog. Spas čovječan-stva, kako ga islam vidi, u poštivanju je Božijih zakona, u moralnom pona-šanju, pravednom postupanju i dobro-činstvu prema drugima. Skoro svako kur’ansko poglavlje o tome jasno svje-doči. Ipak, svjesni smo (a tome nas

i Kur’an uči) da ni svijet islama i u duhovnom smislu nije jedini mogući kojem svjedočimo. Islam ne poznaje svijet koji bi bio dovoljan sam sebi, koji ne bi priznavao i drugima pravo na postojanje, na sreću i dostojanstvo. Kao što je to uvijek i bilo, a na što sve-te knjige upozoravaju, svijet se poka-zuje odveć složenim i kompliciranim u odnosu kakav bi nama bio poželjan. Mnoštvo je naroda i rasa, religijskih sljedbi i kultova, koji u isto vrijeme polažu pravo na vlastiti duhovni put, o čemu svjedoči i Kur’an: “Da je Boghtio, jednim bi vas narodom učinio”. (El-Maide, 48) Uz to, cijelu stvar dodatno komplici-

ra i postojanje različitih religijskih po-didentiteta, čak i unutar istog religij-skog kruga, koji na sebe žele skrenuti pažnju i priskrbiti neku vrstu legitimi-teta, ako ne i ekskluzivnosti.

Priznanje drugačijeg religijskog po-gleda na svijet, od strane jedne religij-ske zajednice drugoj religijskoj zajed-nici, u povijesti se često doživljavalo kao izdaja zajedničke vjere, a heretički pogledi unutar istog religijskog kruga samo su te odnose još više komplici-rali. Najbolji primjer za to, koji je na-ma svima dobro poznat, jeste položaj Bosanske crkve u odnosu na druge dvije crkve na ovim prostorima, ili pak frakcijske borbe unutar svijeta islama između sunija i šija.Kao i ranije, i danas nam se čini

važnim iznova razmotriti mogućno-sti religijskog teksta, u ovom slučaju Kur’ana i suneta, koji govore o jednom od fundamentalnih prava, prava na priznanje drugog i drugačijeg. U svemu tome ne treba da zane-

marimo ni nanose klasične islamske teologije i prava, kao jednog dijela mogućnosti koje nam se pružaju u razumijevanja teksta, koje se razvilo tokom vremenima. Kada govorimo o ovoj temi (kao

što ističe Žorž Korm), nužno je vodi-ti računa o odmjeravanju elemenata stvarno proživljenih i zacrtanih ideala u religijskim izvorima, ali i u glava-ma teologa i pravnika. Svaki religijski tekst je ujedno i tekst idealnog, zami-šljenog svijeta. On je gotovo uvijek prožet potrebom za idealiziranim sa-vršenstvom, koji teži da prikaže har-moničnu, neupitnu sliku svijeta, zavi-

Okrugli sto o religiji i sekularnosti

Iz obraćanja reisu-l-uleme Husein-ef. Kavazovića

Pravo drugog na priznanje u izvorima i tradiciji islamaSasvim je jasno, na što Kur’an upućuje, da je Bog, preko ljudske duše, u koju je udahnuo od Svoga duha, stvorio pluralističku dušu svijeta i takvom je održava sve do danas

Page 7: Gradimo mostove jedni prema drugima · religija i sekularnih određenja stvarnosti, kao i napeto-sti između religija i unutar religija, zahtijeva susretanje i otvorenu saradnju ljudi

35 BROJ 7/ 1113 • 1. APRIL 2018. Preporod 35 BROJ 7/ 1113 • 1. APRIL 2018. Preporod

jajući je u ogrtač sebi svojstvene svetosti.Između tog uzviše-

nog ideala kojeg po-stavlja religijski tekst i stvarnosti nalazi se uravnotežena zajedni-ca ljudi, na koju i sami Kur’an na izvjestan na-čin upozorava. Prema učenju isla-

ma, čovjek je, a ne ne-ko drugi, odgovoran za svoj život, za svoj du-hovni put. To znači da ga niko drugi ne može birati, niti preuzimati odgovornost za posljedice njegova izbora. U vjeru ne-ma prisile, nedvosmisleno će potvrditi Kur’an, kao i to da neće neko drugi u naše ime nositi teret odgovornosti za naše postupanje. To su jasne kur’an-ske poruke. Prema učenju islama, samo Bog ima

moć da prodre u unutarnju svijest čo-vjeka, i samo On zna tajne koje čovjek u sebi nosi. Ako pažljivo osmotrimo izvore islama, vidjet ćemo da nigdje ne postoji ni naznaka o duhovnoj vla-sti nad ljudima, koju bi Kur’an zago-varao. Čak se ni sam Vjerovjesnik ne može

smatrati vlasnikom ljudski duša. Tako se u poglavlju Al-Kahf, 29. ajet, ka-že: I reci: „Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće – neka vjeruje, a

ko hoće – neka ne vje-ruje!“; dok u poglavlju En-Nahl (Pčela), 82. ajet, stoji: “A ako oni okrenu glave, pa ti si dužan samo da jasno objaviš”. U poglavlju Junus, 99. ajet, stoji: “Da Gospodar tvoj ho-će, na zemlji bi doista bili svi vjernici. Pa za-što onda ti da nagoniš ljude da budu vjerni-ci”?Ovdje je uputno

ukazati i na skoro op-ćeprihvaćenu postavku da religije zagovaraju ekskluzivnu sliku svijeta po pitanju spasenja ljudske duše. Po mnogima, ni islam u tome nije nika-kav izuzetak, jer: Ko traži drugu vjeru osim islama neće mu biti primljena. On će biti na drugom svijetu od onih koji su izgubili. (Ali Imran,85.)Međutim, uzmemo li u obzir da je

značenje riječi islam predanost jedi-nome Bogu, koja se postiže činjenjem dobrih djela, onda to treba, bar što se tiče muslimanske teologije, uvjetno prihvatiti. Gore citirani ajet često se i ne može razumjeti bez pozivanja na prethodni, koji ga pojašnjava. Reci: „Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama i u ono što je objav-ljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato

Musau i Isau i vjerovjesnicima – od Gospodara njihova; mi nikakvu razli-ku među njima ne pravimo, i mi se sa-mo Njemu klanjamo.“ (Ali Imran, 84) Dobro djelo, kako su vjerovali mu-

slimanski racionalisti (al-mu’tazilah), koristit će i muslimanu i nemuslima-nu na Sudnjem danu. Prema onome što su oni zagovarali u svojoj teološ-koj misli za drugog (nemuslimana) ipak nije sve izgubljeno. Ovakav stav mu’tazila, mada je ostao u manjini u muslimanskoj teologiji, pokazuje pluralističku sliku onoga što naziva-mo spašenim skupinama na Drugom svijetu. Nju je moguće slikati interpre-tacijom kur’anskog teksta o nadi koja postoji za one koji dobra djela čine. Na tragu racionalističkog pristupa

tumačenju objave naš učitelj u vjeri Husein ef. Đozo, koji je u nekim svo-jim dogmatskim postavkama naginjao mu’tezilama i školi Muhameda Abdu-hua, je smatrao da nema bitnijih razli-ka u osnovnim principima objavljenih religija. Razlike su po njemu samo u načinu primjene, shvaćanja i razrade ovih principa. Neka se unutar svake religije njeguju specifičnosti, a Kur’an ljude dijeli samo na dobre i hrđave, korisne i štetne, zaključuje on. (H. Đo-zo, Fetve II, 116)Bez sumnje, mu’tezile, kako one iz

prvih stoljeća islama kao i ove mo-derne poput Abduhua i Đoze, su svo-ju doktrinu gradili pozivajući se i na

kur’anski ajet koji glasi: “nisu svi isti. Ima sljedbenika knjige koji po svu noć Božiju knjigu čitaju i mole se; Oni u Boga i u onaj svijet vjeruju i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i jedva čekaju da učine do-bročinstvo, oni su čestiti, bilo kakvo dobro djelo da učine, bit će za njega nagrađeni. – Allah dobro zna one koji se Njega Boje”. (Ali ‘Imran, 113-115)Na drugoj strani, Kur’an govori o sli-

ci ovoga svijeta onakvoj kakva ona u svojoj prirodi i jeste. Ljudski korijen je zajednički (“On vas stvara od jednog čovjeka da na zemlji živite i da u njoj sahranjeni budete”, El-En’am, 98), ali je ljudska duša pluralna, mnoštvo ne-ponovljivih svjetova za sebe (“A doći ćete nam pojedinačno, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili, napustivši staništa koja smo vam darovali”, El-En’am, 94). Sasvim je jasno, na što Kur’an upu-

ćuje, da je Bog, preko ljudske duše, u koju je udahnuo od Svoga duha, stvo-rio pluralističku dušu svijeta i takvom je održava sve do danas. Ono što se od nas traži, a što nam se čini teškim, jeste priznanje prava drugome na du-hovni put koji je jedan, a u isto vrije-me različit za svakoga. Od samog početka objave Kur’ana,

primjećujemo postojanje jasne svijesti o drugim zajednicama (u prvom redu jevrejskoj i kršćanskoj), kojima se pri-znaje vlastita vjerska praksa.

Okrugli sto o religiji i sekularnosti

Zašto je priznanje drugog i njegovo pravo na ispovijedanje vjere i obreda tako teško i tragič-no za pripadnike monoteističkih vjera? Zar nas

sve ne bi trebalo poučiti biblijsko-kur’ansko kazi-vanje o Habilu i Kabilu, odnosno Abelu i Kainu?

Nažalost, vjerske prak-se ljudi nisu uvijek u sraz-mjeri s onim što je zapisano u svetimknji-gama, bilo da se radi o musli-manima, kršća-nima, jevrejima ili drugima.

Page 8: Gradimo mostove jedni prema drugima · religija i sekularnih određenja stvarnosti, kao i napeto-sti između religija i unutar religija, zahtijeva susretanje i otvorenu saradnju ljudi

36 BROJ 7/ 1113 • 1. APRIL 2018. Preporod36 BROJ 7/ 1113 • 1. APRIL 2018. Preporod

Svakako, ovdje treba odvojiti poli-tička pitanja, koja su prisutna i u sve-tim knjigama, od onih teološke naravi. Kada se govori o problemima među različitim vjerskim sljedbama, skoro uvijek se radi o kritiziranju političke prakse predstavnika ovih zajednica, dok se diskusije o teološkim pitanji-ma, na koje Kur’an ukazuje, odvijaju s puno uvažavanja.Kur’an sa sljedbenicima knjige u

doktrinarnom smislu polemizira, uz puno uvažavanja i poštivanja njihova dostojanstva, stavljajući prigovor na teološku doktrinu (ili u nekim sluča-jevima na socijalna pitanja) koja se ra-zvila, navodeći racionalne i historijske dokaze za to. Tako nalazimo da Kur’an sljedbenike knjige, kako ih oslovljava, poziva „zajedničkoj riječi“, koju treba razumjeti kao poziv u suštinu vjere. Nakon rasprave, Kur’an konstatira da svako može ostati u svojoj religijskoj tradiciji: “Vama vaša, a meni moja vje-ra”. (El-Kafirun, 6)Čini se da Kur’an ne

zagovara postojanje je-dinstvene ortodoksije, u koju bi čovjek morao nužno da se preobra-ti. Islam se u Kur’anu predstavlja kao vjera širine, kao predanost Bogu, Koji je svim za-jednicama, a ne samo jednoj, podario vjero-zakon ili put (shari’ah) i program (minhā). Štaviše, u Kur’anu to svjedočanstvo izravno stoji i njime se legiti-mira put drugih religij-skih zajednica: “One koji su vjerovali, pa bili oni jevreji, kršćani i sabijci – one koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra dje-la činili – doista čeka nagrada od Gospodara njihova; ničega se oni neće bojati i ni za čim neće tugovati”! (El-Bekare, 62) Kur’an zagovara, ono što bismo mo-

gli nazvati našim jezikom, autonomiju svake od tri konstituirane zajednice sljedbenika knjige: “Svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je Bog htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali, On hoće da vas isku-ša u onome što vam propisuje, zato se natječite ko će više dobra učini-ti; Bogu ćete se vratiti pa će vas on o onome u čemu ste se razilazili oba-vijestiti”. (El-Maide, 48) Kao potvrda priznanja i autonomije koju Kur’an zagovara u odnosu na muslimansku, jevrejsku i kršćansku zajednicu, jesu i ove kur’anske riječi: “Mi smo objavili Tevrat (Toru), u kome je uputstvo i svjetlo. Po njemu su jevrejima sudili vjerovjesnici, koji su bili Allahu po-

slušni i čestiti ljudi, i učeni, od kojih je traženo da čuvaju Allahovu knji-gu. (Al-Maide, 50) Neka sljedbenici Indžila (Jevanđelja) između sebe su-de, kako im je Bog objavio u njemu”. (El-Maide, 47)Mada se muslimanski prvaci i vla-

dari, kao ni kod drugih, nisu uvijek držali ideala koji je zapisan u Kur’anu, kur’anski tekst ukazuje na iznimnu potrebu poštivanja prava na različitost ljudi knjige. U političkom i pravnom si-stemu, kojeg su muslimani tokom vre-mena izgradili, sljedbenici knjige (je-vreji i kršćani) uživali su jednu vrstu vjersko-sudske autonomije, o čemu svjedoče historijski utvrđene činjeni-ce. Ovo navodimo ne ulazeći u kvali-tet i intenzitet te autonomije, koji se mijenjao tokom vremena, a pogotovo u XIX stoljeću. Zaštita u sferi javnog prava, korištenja resursa, raspolaganja imovinom, slobodan pristup tržištu i javnim funkcijama u određenoj mjeri,

te drugi oblici poslo-vanja i službe bili su u većoj ili manjoj mjeri dostupni. Po r ed t o g a š t o

Kur’an insistira na po-štivanju slobode sa-vjesti i autonomiji u personalnim pravnim pitanjima, kako smo već istakli, on stavlja u obavezu suprostav-ljanje onima koji bi na-siljem uništavali tuđe bogomolje (crkve, si-nagoge ili džamije) u kojima se, kako Kur’an kaže, spominje Božije ime. (El-Hadždž, 40) O tome su svoja

svjedočanstva zapisali i oni povjesničari s na-ših prostora koji su bili dosta kritični prema upravi društvenopoli-tičke zajednice u kojoj

su muslimani imali glavnu riječ. Jedan od njih je dr. Tomo Smiljanić-Bradi-na (1888-1969), koji u svom radu pod nazivom Pleme Brsjaci navodi da je sultan Sulejman, usred pobune naro-da Brsja naredio da se hrišćani nasilno preobrate u islam, a crkve i manastiri pretvore u džamije i tekije. Tome su se usprotivili muftija Džemal i paša Ni-zi, navodi dr. Smiljanić-Bradina, koji su savjetovali sultanu da povuče ovu naredbu jer, kako on kaže, neće dati nikakve rezultate. Bez obzira na motiv koji stoji iza

ovog postupka, nema sumnje da je pomenuti muftija svoju fetvu uteme-ljio na kur’anskom tekstu kojega smo gore naveli i tradiciji koja se bilježi od vjerovjesnika Muhammeda (a.s.) o zabrani skrnavljenja tuđih bogomolja. Zanimljivo je i ono što navodi povje-

sničar dr. Sima Ćirko-vić u svom djelu Srbi među evropskim naro-dima, kada je u pitanju izgradnja pravoslavnih crkava i manastira u Bosni pod osmanlij-skom upravom. Ovo njegovo zapa-

žanje važno je iz ra-zloga što se, od dijela pristrasnih historičara, potpuno želi izbrisati iz naše svijesti primje-ri vjerske tolerancije i suživota među našim narodima u vrijeme, kako oni vole reći, «turskog zuluma». Svakako da je bilo teških trenutaka, zločina i razaranja, stradanja i musli-mana i jevreja i kršćana u Evropi, od Andaluzije do Balkana, ali da se život samo na tome temeljio, to jednostav-no ne odgovara istini. Sima Ćirković u pomenutom djelu navodi: „Na po-dručju današnje Hercegovine, koja je bila pod kršćanskim gospodarima i u sklopu pravoslavnih episkopija i mi-tropolija, tek je pod turskom vlašću podignut je znatan broj crkava. Podi-gnuto je i nekoliko većih manastirskih crkava za potrebe hijerarhije: Tvrdoš kod Trebinja, Žitomislić uz Neretvu, Zavala u Popovom polju“ i drugi. „U prvoj polovici XVI stoljeća, na po-dručju Bosne su postojali manastiri Tavna, Vozuća, Gostović, Papraća po-kraj Zvornika, Ozren u blizini Maglaja, Gomionica pokraj Banjaluke“ i drugi. „A u Sarajevu, ističe on, nastalom tek nakon turskog osvajanja, već se 1520. prepisuje srpski bogoslužni rukopis.“Uprkos kompleksnosti kur’anskog

teksta, kako zaključuje Žorž Korm u svom djelu Multi-konfesionalne zajed-nice, granice tolerancije koje je vje-rovjesnik Muhammed, a.s., utvrdio su dosta jasne. Muslimanski pravnici i teolozi će moći na osnovu teksto-va Kur’ana i predaja od Vjerovjesnika vršiti arbitražnu, posredničku ulogu između političke vlasti i njihovih po-danika, kako muslimana tako i nemu-slimana u muslimanskim zemljama. Tako muslimanski pravnik Abd

al-Qadir Audah (1906-1954) smatra: da islam ne pravi razliku između muslimana i nemuslimana po pita-nju pristupa javnoj državnoj funkciji. Po njemu, razlika među ljudima se ogleda samo u vjerovanju, dok i dalje ostaje da važi opće pravilo jednakosti u pravima i obavezama, ostavljajući svakome pravo na religioznu slobodu. Ovome treba pridodati i osnovne po-stavke osmanlijske uprave s početka XIX stoljeća, utemeljene na carskoj naredbi Hatišerif od Gulhane, koja je na temelju proklamiranih princi-pa Tanzimata potvrdila slobodu vrše-nje javnih funkcija i muslimanima i

nemuslimanima. Ova carska naredba potvr-dila je principe islam-skog prava kojima su zajamčeni: sigurnost života, časti i slobod-nog vlasništva, pra-vedno i javno sudstvo, te jednakost vjera. Muhamed ‘Abduhu

(1849-1905), zasigurno najveći muslimanski teolog i pravnik XX stoljeća, pozivajući se na praksu javne upra-ve u muslimanskim zemljama iz najstarijih

vremena (dinastije Emevija i Abasija), smatrao je da je vlast u islamu građan-ske, a ne religiozne prirode. Povijest islamskih zemalja i hronike

muslimanskih vladara govore nam o puno primjera u kojima se vršenje jav-nih funkcija u državnoj upravi povje-rava jevrejima, kršćanima i drugim, iz razloga državnog i javnog interesa.Ozbiljni istraživači međukonfesio-

nalnih odnosa, kakav je bio Ž. Korm, zaključuju da je Muhammed (a.s.) spasio muslimane, a time i ljude op-ćenito, od zabluda rane zapadne sred-njovjekovne teologije, koja je zagova-rala istrebljenje nevjernika, bez ikakve razlike.Nažalost, vjerske prakse ljudi nisu

uvijek u srazmjeri s onim što je za-pisano u svetim knjigama, bilo da se radi o muslimanima, kršćanima, je-vrejima ili drugima. Vidjeli smo to i na primjeru rata u Bosni i Hercegovini 1992-1995, a gledamo i danas svojim očima kako nestaju čitave religijske skupine kršćana, jezida i muslimana na području Sirije, Iraka, Palestine, Mijanmara i drugih zemalja. Povijest nam iznova svjedoči da su za ljude najpogubniji duhovni zidovi, koji se među njima podižu. A podižu ih svi: teolozi, historičari, političari, nacio-nalisti, rasisti i drugi. Pod njihovim zidinama pali su milioni nevinih ljudi.Zašto je priznanje drugog i njegovo

pravo na ispovijedanje vjere i obreda tako teško i tragično za pripadnike monoteističkih vjera? Zar nas sve ne bi trebalo poučiti biblijsko-kur’ansko kazivanje o Habilu i Kabilu, odno-sno Abelu i Kainu? Bog je htio njihov obred učiniti različitim, kao i pute-ve naše vjerske prakse i etničke pri-padnosti, da bismo se bolje upoznali. Ukoliko želimo ostati vjerni zavjetu zapisanom u našim svetim knjigama, morat ćemo pravo na izbor vjerovanja i razlike u obredima, kulturama i tra-dicijama razumijevati kao Božiju volju i bogatstvo ljudskog roda i to našim sljedbenicima češće ponavljati.

Pored toga što Kur’an insistira na poštivanju slo-bode savjesti i autonomiji u personalnim pravnim pitanji-ma, kako smo već istakli, on stavlja u obave-zu suprostav-ljanje onima koji bi nasiljem uništavali tuđe bogomolje.

Povijest je puna primje-ra živog na-dahnuća, koje je inspiriralo ljude na povezi-vanje i razumi-jevanje, ali i naj-dubljih mračnih ponora, u koje su se stropošta-vali predstav-nici religijskih zajednica, pozivajući na mržnju i nasilje.

Okrugli sto o religiji i sekularnosti