Vlado Mihojević – Gabrijel Prusina

GRANICE BOSANSKOG PAŠALUKA

Na rijeci Varni 1444., dolazi do bitke koja je bila od iznimne važnosti za politiku srednje Europe, zbog pogibije hrvatsko-

ugarskog kralja Vladislava I. Jagelovića. A Turci ponovno postaju nadmoćniji u odnosu na europske vladare.

Sultan Murat II. 1459. udari na Smederevo, nakon čega on pada. U borbi protiv hrvatskog bana Špirančića pod gradom Orihovcom 10.srpnja 1461. Bosanski kralj Tomaš gubi svoj

život.

PAD BOSNE

Naslijedo ga sin kojeg je imao sa prvom ženom Vojačom, Stjepan po njemu Tomašević, on premješta prijestolje iz

Bobovca koji je bio pod stalnim udarom Turaka u Jajce gdje se i okruni za kralja 1461.

Veliki vezir Muhamed-paša napade Bosnu i u rekordnom vremenu uz pokoju izdaju, poput kneza Radaka, osvoji

Bobovac, Jajce i Ključ u kojem je ubio posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomašecića.

Osnovan nešto prije 23. IX. 1580. ujedinjavanjem sandžaka: Bosanskog, Hercegovačkog, Kliškog, Krčko-ličkog,

Cerničkog (Pakrački), koji su izdvojeni iz Rumelijskog ejaleta, te Zvorničkog i Požeškog, koji su od 1541. pripadali

Budimskomu pašaluku, te dodavanjem Prizrenskoga i Vučitrnskoga.

Na čelo novouspostavljenoga Bosanskog pašaluka postavljen je Ferhad-beg Sokolović (1580–88), dotadašnji

sandžak-beg Bosanskog sandžaka.

BOSANSKI PAŠALUK

Poč. XIX. st. ukinut je najprije Kliški, potom 1832. i Zvornički sandžak (područje mu je pripojeno Bosanskomu sandžaku), a Hercegovački se izdvojio 1833. u samostalni

Hercegovački pašaluk, s vezirom na čelu.

Uoči austrougarske okupacije 1878. Bosanski je vilajet imao šest sandžaka, koji su 1882. pretvoreni u okruge. Sjedište

Bosanskog pašaluka bilo je u Banjoj Luci 1580–1639., Sarajevu 1639–87., Travniku 1687–1850., potom opet u

Sarajevu.

Dugom ratu (1593–1606) Osmanlije su osvojili Eger (1596) i Kanižu (1600) i osnovali dva nova pašaluka. God. 1606.

sklopljen je mir na ušću rijeke Žitve prema načelu status quo. Bio je to prvi ravnopravni mirovni ugovor između Habsburške Monarhije i Osmanskoga Carstva. Štoviše, Habsburgovci su prestali plaćati sultanu godišnji danak

mir je sklopljen na 20 godina

Monarhija je u ratu dobila Vac i Novigrad, ali je izgubila Jegar, Kanižu i Ostrogon

Hrvatska zadržava Petrinju, Moslavinu i Čazmu, te krajeve južno od Kupe, Goru i Hrastovicu.

GRANICE BOSANSKOG PAŠALUKA

Novi se rat vodio između 1660–64., a završio je turskim porazom kod Szentgottharda

U toku rata najviše su se istakli hrvatski i ugarski velikaši na čelu sa Nikolom i Petrom Zrinskim

Unatoč porazu, mirovnim ugovorom u Vašvaru Osmanlije su zadržali područja osvojena u ratu, pa je taj mir poznat kao „Sramni mir“. Takva politika Habsburgovaca biti će jedan od najvećih razloga za podizanje pobune hrvatsko-ugarskih

velikaša protiv krune

God. 1683. veliki vezir Kara Mustafa-paša opsjeo je Beč. Opsada je potrajala mjesec dana, a 12. IX. 1683. u bitki

na Kahlenbergu poljska vojska, pod zapovjedništvom kralja Jana III. Sobjeskoga, i carske postrojbe pod

zapovjedništvom Karla Lotarinškoga razbile su tursku vojsku

Sveta liga (Austrija, poljsko-litavska unija i Mletačka Republika, od 1686. i Rusija) nanijela je više poraza Osmanlijama, a konačan je rezultat rata bio mir u

Srijemskim Karlovcima 1699.

Osmanski prepadi preko Une okončani su teškim porazom kod Zrina, koji je napadačima zadao grof Ivan

Drašković. Potpuno uništenje Turske sile bilo je kod Sente, carsku vojsku predvodio je princ Eugen Savojski

Habsburgovci su zadržali gotovo cijelo područje nekadašnje Ugarske, uključujući Hrvatsku, Slavoniju i Srijem, osim temišvarskoga Banata koji je ostao pod

vlašću Osmanlija. Mlečani u Dalmaciji su zadržali Knin, Vrliku, Sinj, Zadvarje, Vrgorac i Gabelu

Zbog povlačenja carskih postrojbi na bojišta zapadne Europe granica slabi, a to iskoristile Osmanlije te 1690

vratili veći dio Srijema i Slavonije

Pod vodstvom princa Eugena Savojskog oslobođena je Gradiška, Kostajnica, Dubica te Odžak, Dobor i Bjeljina, a propali su planovi za osvajanje Zvornika i Bihaća, a time i

cjelokupni plan oslobađanja Bosne i Hercegovine.

Od 1714. do 1718. Turci su uspešno vodili ratove protiv Venecije u Grčkoj i na Kritu, ali porazima kod Petrovaradina

 1716, Temišvarai Beograda 1717. od strane austrijske vojske predvođene Eugenom Savojskim. Osmanlije gube

preostale posjede u Srijemu i sjeverno od Dunava, te se uz to morali ustupiti desnu obalu Save u Bosni, sjevernu Srbiju i Olten u Vlaškoj. Granica u Dalmaciji prema BiH dospjela je

na današnju crtu