granice bosanskog pašaluka
DESCRIPTION
PrezentacijaTRANSCRIPT
Vlado Mihojević – Gabrijel Prusina
GRANICE BOSANSKOG PAŠALUKA
Na rijeci Varni 1444., dolazi do bitke koja je bila od iznimne važnosti za politiku srednje Europe, zbog pogibije hrvatsko-
ugarskog kralja Vladislava I. Jagelovića. A Turci ponovno postaju nadmoćniji u odnosu na europske vladare.
Sultan Murat II. 1459. udari na Smederevo, nakon čega on pada. U borbi protiv hrvatskog bana Špirančića pod gradom Orihovcom 10.srpnja 1461. Bosanski kralj Tomaš gubi svoj
život.
PAD BOSNE
Naslijedo ga sin kojeg je imao sa prvom ženom Vojačom, Stjepan po njemu Tomašević, on premješta prijestolje iz
Bobovca koji je bio pod stalnim udarom Turaka u Jajce gdje se i okruni za kralja 1461.
Veliki vezir Muhamed-paša napade Bosnu i u rekordnom vremenu uz pokoju izdaju, poput kneza Radaka, osvoji
Bobovac, Jajce i Ključ u kojem je ubio posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomašecića.
Osnovan nešto prije 23. IX. 1580. ujedinjavanjem sandžaka: Bosanskog, Hercegovačkog, Kliškog, Krčko-ličkog,
Cerničkog (Pakrački), koji su izdvojeni iz Rumelijskog ejaleta, te Zvorničkog i Požeškog, koji su od 1541. pripadali
Budimskomu pašaluku, te dodavanjem Prizrenskoga i Vučitrnskoga.
Na čelo novouspostavljenoga Bosanskog pašaluka postavljen je Ferhad-beg Sokolović (1580–88), dotadašnji
sandžak-beg Bosanskog sandžaka.
BOSANSKI PAŠALUK
Poč. XIX. st. ukinut je najprije Kliški, potom 1832. i Zvornički sandžak (područje mu je pripojeno Bosanskomu sandžaku), a Hercegovački se izdvojio 1833. u samostalni
Hercegovački pašaluk, s vezirom na čelu.
Uoči austrougarske okupacije 1878. Bosanski je vilajet imao šest sandžaka, koji su 1882. pretvoreni u okruge. Sjedište
Bosanskog pašaluka bilo je u Banjoj Luci 1580–1639., Sarajevu 1639–87., Travniku 1687–1850., potom opet u
Sarajevu.
Dugom ratu (1593–1606) Osmanlije su osvojili Eger (1596) i Kanižu (1600) i osnovali dva nova pašaluka. God. 1606.
sklopljen je mir na ušću rijeke Žitve prema načelu status quo. Bio je to prvi ravnopravni mirovni ugovor između Habsburške Monarhije i Osmanskoga Carstva. Štoviše, Habsburgovci su prestali plaćati sultanu godišnji danak
mir je sklopljen na 20 godina
Monarhija je u ratu dobila Vac i Novigrad, ali je izgubila Jegar, Kanižu i Ostrogon
Hrvatska zadržava Petrinju, Moslavinu i Čazmu, te krajeve južno od Kupe, Goru i Hrastovicu.
GRANICE BOSANSKOG PAŠALUKA
Novi se rat vodio između 1660–64., a završio je turskim porazom kod Szentgottharda
U toku rata najviše su se istakli hrvatski i ugarski velikaši na čelu sa Nikolom i Petrom Zrinskim
Unatoč porazu, mirovnim ugovorom u Vašvaru Osmanlije su zadržali područja osvojena u ratu, pa je taj mir poznat kao „Sramni mir“. Takva politika Habsburgovaca biti će jedan od najvećih razloga za podizanje pobune hrvatsko-ugarskih
velikaša protiv krune
God. 1683. veliki vezir Kara Mustafa-paša opsjeo je Beč. Opsada je potrajala mjesec dana, a 12. IX. 1683. u bitki
na Kahlenbergu poljska vojska, pod zapovjedništvom kralja Jana III. Sobjeskoga, i carske postrojbe pod
zapovjedništvom Karla Lotarinškoga razbile su tursku vojsku
Sveta liga (Austrija, poljsko-litavska unija i Mletačka Republika, od 1686. i Rusija) nanijela je više poraza Osmanlijama, a konačan je rezultat rata bio mir u
Srijemskim Karlovcima 1699.
Osmanski prepadi preko Une okončani su teškim porazom kod Zrina, koji je napadačima zadao grof Ivan
Drašković. Potpuno uništenje Turske sile bilo je kod Sente, carsku vojsku predvodio je princ Eugen Savojski
Habsburgovci su zadržali gotovo cijelo područje nekadašnje Ugarske, uključujući Hrvatsku, Slavoniju i Srijem, osim temišvarskoga Banata koji je ostao pod
vlašću Osmanlija. Mlečani u Dalmaciji su zadržali Knin, Vrliku, Sinj, Zadvarje, Vrgorac i Gabelu
Zbog povlačenja carskih postrojbi na bojišta zapadne Europe granica slabi, a to iskoristile Osmanlije te 1690
vratili veći dio Srijema i Slavonije
Pod vodstvom princa Eugena Savojskog oslobođena je Gradiška, Kostajnica, Dubica te Odžak, Dobor i Bjeljina, a propali su planovi za osvajanje Zvornika i Bihaća, a time i
cjelokupni plan oslobađanja Bosne i Hercegovine.
Od 1714. do 1718. Turci su uspešno vodili ratove protiv Venecije u Grčkoj i na Kritu, ali porazima kod Petrovaradina
1716, Temišvarai Beograda 1717. od strane austrijske vojske predvođene Eugenom Savojskim. Osmanlije gube
preostale posjede u Srijemu i sjeverno od Dunava, te se uz to morali ustupiti desnu obalu Save u Bosni, sjevernu Srbiju i Olten u Vlaškoj. Granica u Dalmaciji prema BiH dospjela je
na današnju crtu