KONTAKTIRAJTE NAS:

Udruženje za prevenciju ovisnosti NARKO-NE, Josipa Vancaša 21/2, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Tel.: +387 (0)33 223-333 | Fax: +387 (0)33 223-285 E-mail: preventeen@preventeen.ba

www.narkone.org | www.preventeen.ba

2

Hello, hello! Evo nas ponovo u printanom izdanju. S novom postavom, istim do-pisnicima i svježim temama. Od ovog broja imat ćete priliku družiti se s Tarikom, Zlajom i Eminom u ulozi novih članova uredništva.

Sve je uglavnom ostalo isto, naši dopisnici su i dalje vrijedni i rade. A kako mi to radimo, svi zajedno, u timu, imat ćete priliku vidjeti u 20. broju Preventeena.

Tema ovog broja je - OMLADINSKA ZABAVA.

Međutim, prije nego što vas uvedemo u magični svijet prevente-enovaca ovog broja, vrlo je važno spomenuti da se i ove godine UG NARKO-NE potrudio i za nove mlađahne dopisnike organizirao trening novinarstva i edukaciju o prevenciji ovisnosti.

Naši dopisnici, iz cijele nam države, istraživali su različite teme u oblasti omladinske zabave. Od anketa provedenih „među rajom“ do onih ozbiljnijih razgovora s roditeljima koji odražavaju stav o tome kako danas njihova djeca, i općenito mladi, provode svoje slobodno vrijeme.

Na koji način volontiranje može biti zabavno te kako se zabaviti učeći putem raznih edukacija i seminara? Jesu li alkohol i psiho-aktivne supstance potrebne za dobar provod? Koliko muzika utiče na raspoloženje? Sve to, i mnogo više, od nas za vas u ovom broju Preventeena!

Ne znam koliko imate priliku za to, ali moja raja i ja tokom nekih zajedničkih druženja uvijek imamo neke produktivne ideje i priče.

Ono čime sam ih zabavila na jednom od naših druženja ovih dana bila je baš ova ista tema o kojoj su pisali naši dopisnici.

Vjerovali ili ne, najčešći i vrlo pozitivan odgovor koji sam dobila bio je da je za dobru zabavu potrebno samo dobro društvo.

Iako mi je teško priznati, voljela bih da imamo više mladih koji znaju uživati u blagodatima kao što su komunikacija i druženje te koji imaju više pozitivnih stavova.

Sreća samo pa se ne vodimo krilaticom: Kakva nam je država, takvi su nam i mladi!

Uživajte, a do sljedećeg broja mašu vam:

TARIK, EMINA I ZLAJA! J

Riječ izdavačaSretni smo jer ipak držite 20. broj Preventeena u rukama!

Zbog toga što se naš dugogodišnji donator Deutscher Caritasverband DCV povlači iz BiH, krajem 2011. godine Preventeen smo pretvorili u internetsku stranicu www.preventeen.ba nadajući se da štednjom troškova za dizajn i tiskanje možemo produžiti njegovo postojanje. Međutim, ubrzo smo uvidjeli da naši/e volonteri/ke nisu jednako ponosni/e i uzbuđeni/e kada vide svoj članak na internetskoj stra-nici kao što su kada taj isti članak vide u Preventeenu. Upravo zato razmišljali smo na koji način možemo nagraditi njihov trud (a neki putuju na redakcijski sastanak čak iz Velike Kladuše u Sarajevo!). Pronašli smo tri studenata/ice koji imaju hrabrost i energiju for-mirati volonterski urednički tim te pomoći mladim dopisnicima prilikom njihova educiranja i dopisničkog rada.

Zahvaljujemo se: Zlatanu Jovanoviću, Emini Hindija i Tariku Kovaču jer su spremni uložiti sebe i svoje vrijeme za taj angažman!Imamo i ohrabrujući znak jednog donatora koji bi pomogao ovom projektu, tako da nam je ovaj broj ne samo 20. jubilarni za dese-togodišnjicu djelovanja UG NARKO-NE, nego možda i novi početak formiranja okosnice uredničkog tima te nove generacije dopisnika i dopisnica. Ovom prilikom se zahvaljujemo i fra Stipanu Radiću koji je kao ravnatelj HKO Kruh sv. Ante svim snagama podržavao razvoj Pre-venteena, ali i dobru suradnju s donatorom. U novoj službi u župi Lepenica želimo mu i dalje ljubav prema živoj Riječi kao najkraćem putu između ljudi!

Andrea Mijatović, projektna koordinatorica s. Magdalena Schildknecht, direktorica

Rijec urednika

3preventeen

stru

cni k

utak

IMPRESUM Urednički tim: Zlatan Jovanović, Emina Hindija, Tarik Kovač

Redakcija: Tamama Čangalović, Aldina Delanović, Zerina Đozo, Jovana Đurić, Irena Fišić, Ana Gabrić, Lejla Ibrulj, Lejla Kasum, Barbara Kustura, Lejla Lisica, Marko Mirković, Mladenka Ostojić, Marina Pejović, Željana Petrović, Ana Soldat, Emily Šoljić, Tamara Vučetić, Dragana Vučković

Lektorica: Irena Ljevak

Projekt koordinatorica: Andrea Mijatović

Nositelji projekta: HKO Kruh sv. Ante; UG NARKO- NE

Fotografije: Arhiva UG NARKO-NE, Last-copy internet, deviantart.com

Dizajn i DTP: Selma Fočo - TRIPTIH Design studio, Sarajevo

PREVENTIVNI MAGAZIN ZA MLADE / ISSN 1840-2461 / OKTOBAR/ LISTOPAD 2012. / GODINA VI. / BROJ 20.

ISSN 1840-2461

SadržajGuliver u Liliputu ..........................................................................3

Prednosti i mane noćnih izlazaka .................................................5

Ma, (ne) moram izać’?! ................................................................6

Razmjena učenika ........................................................................9

Kako se zabaviti bez imalo novca? ..............................................10

Noć za nas ..................................................................................11

Hiljadu zašto, nekoliko zato ........................................................12

Putovanje je odrastanje, odrastanje je putovanje .......................13

Art Nouveau ...............................................................................14

Naša (ne)kultura ........................................................................15

Praz(nič)no veselje! ....................................................................16

Putopis (sa korekcijom) ..............................................................17

Ka(f)(h)(v)a ...............................................................................18

Hoćeš da pobjegneš? E, pa reći ću ti i gdje .................................19

Party manijak vs. Party breaker ..................................................21

In&Out .......................................................................................23

Šalji dalje! ..................................................................................24

Dođe tako vrijeme da i ja pre-dam papire te čekam. I čekam... I čekam... A onda jednog dana - saznam, ma osjećaj me nikad nije prevario - primljena sam na fakultet. Da, primljena! Bila sam presretna, ali i pomalo zabrinu-ta jer sam znala da slijedi veliki korak - preseljenje u novi grad. Svake godine početkom sep-tembra stotine brucoša seli iz toplog roditeljskog u studentske domove, bilo one namjenske ili pak u iznajmljene stanove ili sobe.

Mnogima pomisao da neće živjeti s roditeljima izmamljuje osmi-jeh na lice (Party!, Party!, Party!), međutim mnogi ipak žele samo jedno - vratiti se kući. Jedni u novom gradu vide nove mogućnosti, stvaraju nova prijateljstva, zabavljaju se. Drugi pak provode de-presivne dane iščekujući kada će se vratiti kući.

Neki se ne snađu u početku. Moja prijateljica Ivana, koja je dva mjeseca išla pješke od doma do faksa jer nije znala koristiti javni gradski prijevoz, ili Romana, koja je muku mučila s kuhanjem pa bi njezini specijaliteti završili u kanti, a ona u nekoj piceriji, tipični su primjeri.

Dolaskom u novi grad mladi se suočavaju s mnogim poteškoćama. O tome kako se snaći u čitavoj zbrci, razgovarala sam sa Alenom Velagić, projektnom koordinatoricom UG NARKO-NE koja je coach u projektu Uspješno studiranje od početka.

Na pitanje zašto se neki snađu, a neki ne Alena mi je odgovorila da je to najvjerojatnije povezano s komunikativnošću osobe. Ljudi koji su društveniji i lakše stupaju u kontakt brže će se uklopiti u neka nova društva i snaći na fakultetu. S druge strane, kaže, možda je jednostav-no u pitanju sreća. Pa, eto, dragi moji, onda vam želim puno sreće!

A kad smo već kod toga, zar nije sreća kada već na početku imaš nekoga iz svog grada s kim prije možda nikad ne bi popio kafu, no sada ga gledaš drugačijim očima? Jednostavna činjenica da su to ljudi iz tvog grada čini ih tvojim prijateljima!

I da, istina, u početku su samo Vitežani bili moja „raja“, zbog same činjenice da su, pa, Vitežani. No, s vremenom se oko tog malog kruga prijatelja stvorio veći. Dio tog većeg kruga je i Luka.

GULIVER U LILIPUTU

Tamama Čangalović, Vitez Filozofski fakultet Sarajevo

4 preventeen

strucni kutak

Šta ako, kao on, dolazimo iz Tomislavgrada i ne znamo baš niko-ga? Hmm... Alena mi je rekla da je najbolje rješenje uključiti se u komunikaciju s ljudima na fakultetu te u domu. Također, dobra prilika za upoznavanje ljudi je i uključivanje u neko udruženje, kao što se Luka uključio u UG NARKO-NE. Na pitanje kako je stekao pri-jatelje u novom gradu i zabavio se Luka mi je, k’o iz topa, odgovo-rio - coaching ili kako bi rekle Alena i Nataša - Uspješno studiranje od početka!

Tu zapravo dolazimo do najvažnijeg detalja naše priče, a tu tako-đer naši do sada spomenuti likovi dolaze zajedno u kontekst. Ove godine je u NARKO-NE-ovom coaching projektu učestvovala mala ekipa: Luka, Martina, Ivana i ja te naše mentorice Alena i Nataša. Iako je cilj projekta prvenstveno bio pomoći nam da postignemo što bolje rezultate na fakultetu, svi smo se složili da smo dobili mnogo više nego što smo na početku očekivali. Tako mi je Ivana

otkrila da se u projekt uključila samo iz radoznalosti nakon što je na oglasnoj ploči doma pročitala da postoji neki projekt za bruco-še, a nikad nije pomislila da će steći najbolje prijatelje sudjelujući u njemu. Da, vremenom smo postali prijatelji, otkrili smo da imamo mnogo zajedničkih stvari, a poslije coachinga bi obavezno slijedila kafica u domu ili šetnja Vilsonovim. Kasnije smo upoznali i prijate-lje jedni drugih te tako proširili našu socijalnu mrežu. Kroz zabavne radionice s našim mentoricama razvili smo set vještina kako bismo bolje funkcionirali poput: vještina i tehnika planiranja vremena i učenja, stresnog menadžmenta, pripreme ispita, javnog nastupa i prezentiranja...

I tako smo se s vremenom prilagodili novom gradu, stekli nove pri-jatelje i zabavljali se. Neki čak toliko da su Sarajevo počeli smatrati svojim novim domom. Martina mi je otkrila da je u Vitezu roditelji-ma rekla: Sutra moram kući!, na što su je vrlo čudno pogledali. v

5preventeen

stru

cni k

utakSinoć je bilo ludilo!, Hej, pa gdje

si bio/bila, zabava je bila odlič-na?, Party je bio ludnica čim se ne sjećam ničega!, nisu li ovo klasične priče koje slušamo nakon gotovo svakog noćnog izlaska? Postoje li određeni rizici i jesmo li ih svjesni? Vidimo li nedostatke izlaska ili samo uži-tak i zabavu?

Prednosti noćnih izlazaka

U razgovoru s vršnjacima, prilikom spomena noćnog izlaska, prva pomisao je bila - zabava. Na pitanje šta ta zabava podrazumijeva, stizali su mnogobrojni odgovori.

Kao i svaka druga vrsta zabave, tako i noćni izlazak pruža nešto posebno i drugačije što svakog pojedinca privuče na svoj način. Pozitivna strana noćnog provoda ogleda se u pozitivnoj energiji koju formiraju muzika, društvo pa čak i prostor, a sve to zajedno čini neizostavni dio izlaska. Sjajan osjećaj opuštenosti pruža nam veću mogućnost za upoznavanje osoba s kojima nemamo priliku sretati se na drugi način, što potvrđuje i izjava jednog srednjoškol-ca: Prednost noćnog izlaska vidim kao mogućnost fizičkog kontakta s društvom, a to je vrlo bitno u vremenu u kojem vladaju društvene mreže.

U razgovorima je kao prednost često bila spomenuta i muzika. Zašto?

Muzika povezuje ljude!, Bez dobre muzike nema dobre zabave!, Mu-zika pokreće život i u sve unosi optimizam, tjera nas na ples, stavlja nam osmijeh na lice i zaista čini veliku prednost svake zabave.

Ako uz dobru muziku dodamo dobro društvo, kako moji sugovor-nici tvrde, zabava je neizbježna!

Mane noćnih izlazaka

Spremnost za noćni izlazak trebala bi podrazumijevati i spremnost na snošenje posljedica koje mogu proizaći iz dobronamjerne zaba-ve, no to uvijek nije tako. Nekada zbog neupućenosti, nezrelosti ili neodgovornosti većina mladih izlaže se rizicima, a o posljedicama i ne razmišlja.

Koje su to mane ili nedostaci noćnog izlaska, te razmišljamo li uopće o njima? Alkohol, cigarete, čak i droga... Većina mladih ih smatra neizostavnim dijelom dobre noćne zabave, a zapravo su oni glavni krivci kada nešto krene po zlu. Tučnjave, prepirke, svađe, razbijanje čaša, jednom kada se dogode više ni muzika ni društvo

Prednosti i mane noćnih izlazakane mogu ispraviti. Mnogo neugodnih situacija, izazvanih preko-mjernom konzumacijom alkohola mogu ostaviti trajne posljedice, a jednostavan pristup lošim stvarima često nas dovodi u situaciju da osjećamo neugodnost što se nalazimo baš na određenom mje-stu. Pokretač loših stvari prilikom izlaska je i nepoštivanje pravila o usluživanju alkohola maloljetnicima. Mnogi svojom nepažnjom izazivaju provokacije koje se razvijaju u konflikte. U takvim okršaji-ma često nastradaju nevine osobe, što je jedna od najvećih mana. Izbjegavanjem mjesta koja nisu sigurna smanjujemo i izlaganje opasnostima.

Šta napraviti?

Uz odgovarajuće društvo, muziku po ukusu, na sigurnim mjestima i bez pretjerivanja do izražaja će doći pozitivna energija, a neopre-znost i nerazmišljanje vode prema suprotnom.

Englezi su davno rekli: No risk, no gain! - Ko ne riskira, ne profitira!v

Lejla Kasum SŠ Nikola Šop, gimnazija, Jajce

6 preventeen

strucni kutak

Dok na Zapadu za strah od propuštanja zabave postoji određeni pojam - FOMO (fear of missing out), kod nas je to još uvijek prilično nepoznato. Jedino što sigurno postoji jeste sama pojava tog vida straha, nerijetko među mladima.

Ne znam opisati taj osjećaj. Ne-ugodno mi je o tome, ali često paničarim kad moram propustiti neku žurku.

Ponekad sama sebi govorim da bih trebala odmoriti, preskočiti neki izlazak, ali kako se približava vrijeme “skupljanja” kao da me sustiže

Ma, (ne) moram izać’?!Željana Petrović Pravni fakultet Istočno Sarajevo, Pale

sve veća želja za odlaskom na odredište. Desilo mi se jednom čak i da nemam s kim izaći. Tad sam bila spremna izaći s bilo kim, samo da bih se pojavila na određenom događaju. Nekad se pitam dokle bi ta moja spremnost mogla ići samo da bih bila viđena, rekla je Jelena, 19-godišnjakinja, bez ustručavanja na moju temu. Dok je za mno-ge naše sagovornike Jelenina izjava smiješna ili umišljena, postoje i oni koji misle da tu ima veliki dio istine, da kod nekih ljudi prosto dođe sam od sebe osjećaj nemogućnosti propuštanja određenih događaja.

Oni smatraju da uvijek postoji ona grupa ljudi koja „ne smije“ do-zvoliti da neki događaj protekne bez njih, koji „moraju“ biti dio svakog zbivanja i koji „šize“ kad im neko zbivanje „izmakne“.

Zašto postoji strah od propuštanja zabave i kakvo je stanje mladih i zabave danas, pitala sam psihologinju Jelenu Malinić.

7preventeen

stru

cni k

utakMa, (ne) moram izać’?!

Današnji čovjek, pogotovo se to odnosi na mladog čovjeka koji je preplavljen tehnikom, tehnologijom i materijalističkom kulturom, u kojoj je vrlo važno biti brz, savremen, mnogo bogat i pratiti da neko ne pobjegne u tom bogatstvu, dokaz je male kulture i nedostatka vjere u samoga sebe. U svemu tome mladi nemaju jasan vrijedno-sni sistem, a prijateljske veze u adolescenciji nisu usputni socijalni odnosi niti služe samo za zabavu i provođenje slobodnog vremena. Naprotiv, to su veze zasnovane na principima sa prosocijalnom ori-jentacijom. Adolescent se oslanja na svog prijatelja da bi shvatio i ocijenio sebe, svoje ideje, svijet oko sebe, da bi bio prihvaćen i shva-ćen. Kroz kontakte sa prijateljima uči da se uklapa u zahtjeve drugih, da modifikuje sopstveno ponašanje prema drugome, da usvaja tuđa mišljenja i da kroz prijateljstva uvježbava vještine ophođenja prema drugima. Time se on osposobljava za samostalno funkcionisanje u

svijetu odraslih. Međutim, brzina življenja i svođenje socijalnih kon-takata na minimum dovode mlade do straha od gubitka samoga sebe i ravnodušnosti prema budućnosti čovjeka uopšte. Mladi su, prateći takve životne smjernice, prisiljeni da prate i sve što dolazi sa tim, sve što im se nameće.

Zbog toga nije ni čudo da se pojavi strah od propuštanja zabave, jer je, na žalost, upravo zabava i najveći pokretač mlađeg sloja društva.

Psihološko mišljenje je svakako bitno, ali zanimljivo je da neki mi-sle da je FOMO samo „američka bomba“ koja se pojavljuje i kod nas kao i veliki broj strahova nametnutih sa Zapada. Kako god, u manjoj ili većoj mjeri postaje prisutan i u životima naše omladine.

Na nama je u kojoj će mjeri biti prisutan i priznat, a pogotovo koli-ko ćemo mi sami dozvoliti da strahovi nama upravljaju.v

8 preventeen

FAQZabava - Riječ koja zapravo nema definiciju, odnosno ima ih bezbroj - za svakoga je različita. U tome se krije i njezina ljepota. Pronaći zabavu koja vam odgovara zapravo znači pronaći dio sebe.

Slobodno vrijeme - To je onaj period u kojem se od-vija zabava. Ipak, zapravo se i ne mora odvijati samo u tom peri-odu, može se protegnuti na bilo koji drugi. Vidite li sada koliko je ovaj pojam snažan?

Zabava kao potreba - Psihološki gledano, zabava nam pomaže da se suočimo sa problemima. Zbog toga je vrlo va-žan način na koji pristupamo zabavi, odnosno je li ona ispravna, što nas dovodi do iduće stavke.

Prava zabava? - Mnogima ne ide za rukom, ali zapravo ju je lako prepoznati - prava zabava nikada ne dosadi. Tijekom nje se svi osjećaju bolje (Nikada gore!).

Etika zabave - Ako govorimo o zabavi na nivou poje-dinca, vrlo je jednostavno, samo se treba držati prethodne stavke. Međutim, ako govorimo o zabavi kao serviranom proizvodu (što ona, nažalost, danas često i jest) onda posrijedi imamo sasvim drugu priču koja se naslanja na idući pojam.

Business zabave - Zabava se dobro prodaje., bez ob-zira je li riječ o muzici, filmovima, koncertima... Sve su to proizvodi koji nađu svoje kupce. Ništa od toga ne bi bilo loše da postoji neka vrsta kontrole kvalitete. Tu opet govorimo o etici zabave. Beskom-promisno i beskrupulozno nam se nameće različito „smeće“ s: te-levizije, plakata, reklama i interneta. Zato pazite!

Uloga interneta - To je mač s dvije oštrice. Rekosmo rani-je da se preko njega servira razno „smeće“, ali mi smo ipak filtar koji bira. Tolika sloboda može biti vrlo opasna, i to ne samo kada je riječ o internetu. Zbog toga mogućnost izbora ne treba shvaćati olako.

Uloga drugih - A šta je sa drugim ljudima? Tu važi jedna vrlo jednostavna stvar. Vratimo se na prvu stavku - zabava je dio tebe - znači da preko nje možemo prepoznati nama slične ljude. Mnogi ljudi nam odgovaraju po mnogim stavovima, ali s njima jednostavno nije zabavno. S druge strane, ima ljudi s kojima nam je zabavno, ali tu sve i završava - to nas dovodi do idućeg FAQ.

Mjera? - U svemu treba biti umjeren, to nije ništa novo. Isto pravilo vrijedi i za zabavu. Kada god vam je žao što morate preki-nuti neku zabavnu aktivnost, samo se zapitajte jedno: šta bi bilo da neprestano traje? Dosadilo bi, eto šta bi bilo! Isto je i s ljudima. Ako se odnos svodi samo na zabavu, to baš i nije zdrav odnos. Doza ozbiljnosti je svugdje potrebna.v

9preventeen

(IN)P

UT

Zbog čEgA SE učEnIcI uoPŠTE PRIJAVLJuJu nA RAZMJEnE učEnIKA I ŠTA MožE bITI gLAVnI MoTIV dA SPAKuJu KofER I PRoMIJEnE SREdInu? žELJA ZA PuToVAnJEM, uPoZnAVAnJEM noVIH LJudI, PRoMJEnA SREdInE ILI PAK IZbJEgAVAnJE čASoVA bIoHEMIJE? u MoM SLučAJu bILo JE oVo PoSLJEdnJE.

Tog dana nisam bila pretjerano raspoložena ni za šta osim za gle-danje kroz prozor učinioce, sa paralelnim razmišljanjem kako da izbjegnem obavezu odgovaranja na predmetu koji je bio sve samo ne zabavan. U tom trenutku na vratima učionice pojavilo se dobro znano lice školskog pedagoga. Rekao je: Tražimo kandidate za raz-mjenu učenika sa Crnom Gorom.

Čekajte ljudi, nema potrebe za daljom potragom, evo mene!

Profesionalni i lični razvoj

Razmjene učenika su postale trend tokom sedamdesetih godina prošlog vijeka u Americi, nastale kao potreba da se poveća mo-bilnost učenika i studenata sa ciljem upoznavanja svoje države i uočavanja prilika za dalji profesionalni i lični razvoj. Kod nas su se razmjene počele realizovati relativno kasno, tek početkom ovog vi-jeka. Pod okriljem brojnih međunarodnih vladinih i nevladinih or-ganizacija, našim se učenicima pružila mogućnost da „vide svijeta“.

Razmjene učenika nude široke prednosti za učenike koje žele da se upuste u međunarodne avanture. Međunarodno obrazovanje kod učenika pokreće znanja ka prihvatanju i razumijevanju niza različitih kulturnih i društvenih perspektiva te oni postaju svjesni usvajanja novih, alternativnih, višestrukih pristupa učenju. Stu-dirajući u drugoj zemlji, kulturi i u drugačijem školskom sistemu, učenici razvijaju kritički stav prema oba sistema. Kritika je početak promjene, pa će možda neko od uspješnih učenika u narednim go-dinama i sam preuzeti lidersku poziciju i budućim generacijama

Razmjena učenikaobezbijediti nesmetanu aka-demsku mobilnost.

Iskustva bh. učenika

Iskustva sa lokalnih i među-narodnih razmjena učenika sa mnom je podijelila Sanja Krstić, brucošica Građevinskog fakulteta u Sarajevu. Ona je prvenstveno naglasila da sva-ka razmjena donosi sa sobom mnoštvo pozitivnih stvari. Imala

je priliku da bude na razmjeni sa učenicima iz Nikšića i da ode u Njemačku (grad Trier). Ističe da postoje neke slabo primjetne ra-zlike u iskustvima sa razmjenom iz zemalja regiona i EU. Većinom je to, u njenom slučaju, bilo vezano za samu razliku između men-taliteta. U Njemačkoj se susrela sa, do tada, relativno nepoznatom kulturom i onda je to za nju predstavljalo veći izazov. Time ni u ka-kvom slučaju nije željela da umanji važnost razmjene sa Nikšićem jer je to, sa druge strane, imalo drugačije čari.

Ako mi se ukaže nova prilika, a nadam se da hoće, raširenih ruku ću je prihvatiti. Programe razmjene učenika bih svakome preporučila!, zaključuje Sanja.

Ništa manje zanimljivim se ne čine iskustva i mog prijatelja Mir-sada graševića koji je bio na jednogodišnjoj razmjeni učenika u egzotičnoj karipskoj državi Trinidad i Tobago. Kao osnovne predno-sti navodi ležeran pristup obrazovanju i rad u malim grupama u kojima se učenik nalazi u centru pažnje. Naravno, posebnu privile-giju mu je omogućio boravak na takvom egzotičnom mjestu, gdje je ne samo stekao nove prijatelje nego i vrlo vrijedna iskustva o počecima vlastitog biznisa. Naime, tamo učenici još u srednjoj školi uče o mogućnostima zarade te kako da budu uspješni biznismeni.

Koristi mobilnostiLogično pitanje koje su jednostavno samo nameće jest: Koje su konkretne koristi razmjene učenika ili studenata? Prema portalima koji promovišu razmjene učenika kroz različite programe stipendiranja: stipendije.ba, studomat.ba, mladi.info i dr., učesnici razmjena navode iskustvo u novom pristupu učenju i nastavi koja se bazira na potrebama studenata i konstantnim revi-diranjem nastavnih planova i programa. U svakom slučaju, upalite računar, otvorite Google stranicu i počnite pretragu sa riječima stipendije za inostranstvo. Nakon toga počinje čarobni svijet putovanja... v

Ana Soldat, Fakultet političkih nauka Sarajevo, Istočno Sarajevo

10 preventeen

(IN)PUT

Da li vam se ikada desilo da odustanete od neke već planira-ne žurke u jednoj od diskoteka vašeg grada jer niste bili sigurni da ćete biti u stanju da, kada na vas dođe red, platite ceh za pet-naestak ljudi iz vašeg društva i pokoju pridošlicu?

Ako ne, onda vam se vjerovatno desilo da se ponekad zabrinete oko toga da li ćete i ovog petka „izvući“ od svojih roditelja ono-

liko novca koliko vam je potrebno za pristojan izlazak. Čemu to?

Zašto bismo uopšte trošili novac na organizovanje zabava kada nam je, za dobru zabavu, potrebno samo raspoloženje, volja i ve-dar duh.

Postoji toliko načina da se zabavimo, odnosno da uživamo u ulozi stanovnika planete Zemlje, a da ne potrošimo ni fening. Evo ne-koliko uputa o tome kako organizovati savršenu zabavu bez imalo novca.

Pidžama party

Oduvijek i još uvijek popularan, i uprkos tolikom stepenu moder-nizacije primjenjiv. Sve što vam je potrebno za ovakav vid zabave jeste najobičniji komad odjeće u kojem spavate....

Djevojke, zamislite, ne morate čak biti ni našminkane, što znači da ćete i tu uštedjeti, jer nećete morati priuštiti sebi maskaru pomoću koje će vaše trepavice izgledati glamurozno.

Momci, slobodno dođite na ovu zabavu sa neurednom frizurom. Nemojte trošiti novac na različite preparate kao što su: gel, vo-sak... U pitanju je samo pidžama party na kojem se možete po-javiti upravo u onakvom izdanju u kakvom ste svaku večer pred spavanje.

Osvježenje, odnosno piće, potražite u svom i frižiderima svojih pri-jatelja, a oni koji imaju mlađeg brata ili sestru mogu ga/je ljupko zamoliti da im pokloni koji slatkiš ili neko pakovanje grickalica od mnogobrojnih koje on/ona skoro svakoga dana dobija od roditelja.

Sjećam se, nekada davno, još u osnovnoj školi, nekoliko mojih dru-garica i ja smo organizovale pidžama party u stanu jedne od dru-garica. Bilo je super, a najzanimljivije je bilo to što smo nas pet bile totalno raščupane. Gledale smo filmove, Marijina mama nam je čak napravila neke kiflice sa eurokremom, bilo je super! Dajana (17)

Kako se zabaviti bez imalo novca?Kućno kino

Nema potrebe da trošite novac na plaćanje karata za bilo koji film ma koliko on bio popularan. Na primjer, mnoštvo je stranica na in-ternetu koje potpuno legalno nude gledanje fantastičnih filmova. Ko kaže da je „aktuelno“ jednako „kvalitetno“?

Pozovite svoje prijatelje i zajednički organizujte sebi kino kod kuće. Štaviše, sigurna sam da će vam ovakva varijanta gledanja filmova biti prijatnija od one na koju ste navikli (u kinima). Bit ćete slo-bodniji da pomjerite svoju nogu u lijevu stranu onoliko koliko vam odgovara, a da se ne ustručavate da ćete dotaći nekoga kome se to neće svidjeti. Možete se u čak istegnuti po čitavom kauču, a u 45. minutu filma možete se, ukoliko to poželite, vratiti u prvobitni položaj i glumiti ozbiljnog pažljivog gledaoca.

Volim akcione filmove, ali u našim kinima se rijetko puštaju. Zato če-sto okupim nekoliko drugova kući ili sam sebi pustim film na nekom sajtu i pogledam ga kod kuće. Ponekad mi bude žao što se akcioni filmovi u dobojskom kinu rijetko puštaju, ali sam sretan kada shva-tim da to znači da imam manje šanse da potrošim 3 KM na kartu za film. Igor (18)

Kada ste student, još ako ne živite u gradu u kojem studirate, vjerujte mi, nemate novca nizašta. U prvih nekoliko dana, od dana kada vam roditelji pošalju novac, ludujete, lumpujete, trošite na sve i svašta, a onda se povučete nazad čekajući ponovnu „uplatu“.

Ponekad organizujete nešto što treba da liči na zabavu, ali samo liči, jer zapravo vam nije do toga da potrošite posljednju marku na obični izlazak.

Studentski život me je naučio da mi za dobar provod zapravo uop-šte nije potreban novac. Jednostavno pozovem nekoliko prijatelja u stan, sjedimo, našalimo se, ponekad odgledamo koju utakmicu, naravno pazeći da ne navijamo preglasno jer bi se možda gazdarica mogla pobuniti.

Sada mi više ni ne pada na pamet da izlazim po diskotekama kao nekada, uradim to od rođendana do rođendana. Dejan (22)

Dakle, postoji toliko načina da se zabavite ne trošeći novac. Osim na predložene načine, budite i vi kreativni, osmislite nešto, na pri-mjer, prošetajte malo gradom, onako neobavezno, pozovite svoje prijatelje da vam prave društvo dok „fejsbučite“ ili pronađite drugi način da se osjećate udobno u svojoj koži znajući da se provodite „praznih džepova“.

Vjerujte mi, to će se svidjeti i vašim roditeljima! v

Dragana Vučković Saobraćajna i elektro škola, Doboj

11preventeen

(IN)P

UTVEćInA SREdnJoŠKoLAcA žELI dA nJIHoVo MATuRSKo VEčE IZgLEdA SAVRŠEnA ZAbAVA IZ AMERIčKIH fILMoVA. SVI Su fIno obučEnI, PIJu Punč KRAJ KoJEg obAVEZno SToJI nEKI PRofESoR (dA nEKo nE bI SLučAJno ubAcIo ALKoHoL), VEćInA IMA SVoJE PRInčEVE/PRIncEZE S KoJIMA PLEŠu Po čITAVu noć, A I onI KoJI IH nEMAJu bAŠ nA ToJ VEčERI nAđu SVoJE SRodnE duŠE, IZAbERu KRALJA I KRALJIcu KoJI Su IH ZAPRAVo čETIRI PRETHodnE godInE TLAčILI, ALI nEMA VEZE - onI Su nAJboLJI, nAJLJEPŠI I nAJZgodnIJI. dA JE bAREM TAKo I u STVARnoM žIVoTu!

Pitam se, koliko nas je u toku svog školovanja reklo: Joooj kako me svi nerviraju, i ova glupa škola, i svi! Kad će više kraj? Također se pi-tam da li smo u tim trenucima stvarno svjesni kraja? Naravno da ni-smo, i nismo ga svjesni baš do trenutka kada dođe red na proslavu.

Vratiću se malo na pripreme. Svi žele da izgledaju savršeno kako bi ostali koji ih vide rekli da je njena haljina najljepša ili da mu to odijelo baš dobro stoji. Zbog toga počinje traganje za savršenom odjećom pa se nerviramo jer baš nigdje nema onoga što tražimo, a onda oni razmaženi kažu kako na kraju neće ni otići na maturu, i tako dalje, i tako dalje…

Anja Penava, studentica germanistike u Beču, sa mnom je po-dijelila svoje iskustvo: Mislim da je matura jedno veče tokom kojeg svi zaboravljaju na sve nesuglasice i žele da im ono ostane u sjećaju najbolje što može. Naravno, sjećam se kako sam planirala da na vri-jeme počnem sa svojim pripremama za to veče. Ipak, na kraju je sve ispalo u zadnji čas zato što se dešavaju neke stvari koje ne očekuješ i na koje ne možeš uticati. Nervirala sam se oko bezazlenih stvari, ali tada, u tom trenutku, izgledale su kao veliki nerješivi problemi. Sve na kraju dođe na svoje, dođe i to matursko veče i više nisu važ-ne ni haljine, ni frizure, ni šminka već samo društvo i atmosfera oko

Noć za nastebe. Sada, kada neko spomene maturu, prva asocijacija je nešto prelijepo, toliko prelijepo da to ne mogu opisati riječima.

Da li je sve ovo vrijedno ovolikog nerviranja i izolovanja, jer baš tada imamo i drugih problema, sve drugo nam postaje manje važno (čitaj: matura), ali sva naša pažnja je usmjerena na to veče?

Aleksandar Zovko misli da nije: Nisam želio da odem na matur-sko veče jer nisam htio da budem na mjestu gdje će svi glumiti neku dobrotu i to da se svi odjednom volimo i slično. Mislim da matura treba da bude proslava završenog školovanja i da je treba podijeliti sa svojim najbližim te sa svojim prijateljima. Tako sam i uradio. Bio je to samo još jedan izlazak sa prijateljima koji inače ne bih ni pamtio da to veče nije bila matura.

Istina je da su naše emocije to veče pomiješane. Postajemo svje-sni da neke od tih ljudi više nikada nećemo vidjeti pa možda zbog toga „glumimo“ ljubav. Ono što bismo zapravo trebali pokušati da uradimo jest: zaboraviti na razlike među nama, pokušati uživati te učiniti da atmosfera oko nas bude odgovarajuća.

Profesorka srpskog jezika i književnosti Velinka Perić je objasnila kako zapravo naši profesori doživljavaju ovo veče i kako bismo mi trebali da ga doživljavamo:

Matursko veče je jedno izuzetno veče. To je kultno veče, prije svega, ali i reprezentativno. Tada se nosi sve ono što je najljepše, sve što je najvrijednije, odnjegovani duh mladih ljudi, svečano odijelo, sveča-no ponašanje, svečana priredba...

Učenici će progovoriti o svom školovanju u proteklom periodu, kako su ga oni doživljavali. Tu su, naravno, njihova sjećanja, njihove šale, zgode i nezgode, imitacije profesora koje ne bi trebalo da pređu jednu granicu pristojnosti. To veče je puno emocija jer predstavlja odlazak iz škole. To je iskorak iz prošlog vremena i korak u buduće vrijeme. Sve je manje važno, u odnosu na kompletnu važnost te veče-ri, a to je jedna uspomena urezana u sjećanje svih, urezana u njihova srca i na njihove fotografije.

Budući maturanti, budite kreativni pri organizaciji ove večeri, uče-stvujte u njoj i pomažite, jer vi znate kako da je organizujete, a da vama bude zabavno.

Nemojte dozvoliti da ovo veče pređe iz američke romantične ko-medije u horor! v

Jovana Đurić Gimnazija Jovan Dučić, Doboj

12 preventeen

(IN)PUT

Hiljadu zašto, nekoliko zatoMeni je svaka minuta kao sat. Stalno mi prolazi kroz glavu, gdje su, s kim su, šta rade... A kada trebaju doći kući, ako ne dođu 5 do 10 minuta ranije, meni su samo crne misli u glavi. Razmišljam šta im se moglo dogoditi, da ih nije neko napao... A tek ako kasne koju minu-tu, onda mi trebaju šećer i voda. Ipak, kada dođu, budem srećna što su živi i zdravi, a oni se još čude što ih čekam. Mira (47)

Dok se jedni zabavljaju, drugi se brinu. Međutim, uvijek je bilo tako jer svako vrijeme nosi svoje breme pa tako i ovo. Vjerovatno će jednoga dana i sadašnji tinejdžeri postati roditelji i saznati odgo-vore na toliko ZAŠTO. Sad je vrijeme za zabavu, jer vrijeme brzo leti, a tako i njihove lude godine koje kao da su za to stvorene. v

U zavisnosti od starosne dobi, ljudi shvataju zabavu na razli-čite načine, počevši od baka, deka, roditelja, studenata, tinej-džera, pa i onih najmlađih. Ipak, najčešće se suprotstavljaju dvije generacije: roditelji i djeca.

Uvijek se javljaju generacijski sukobi i nikad se jedni s drugi-ma neće složiti kada je riječ o zabavi.

Zašto roditelji zabranjuju izla-ske? Zašto je većini tinejdžera ograničen izlaz? Zašto roditelji ne shvataju djecu? Zašto se brinu onda kada nema potrebe za tim? Zašto, zašto, zašto, zašto, zašto...?

Upravo ta pitanja postavlja većina tinejdžera.

Oni u zabavi ne vide ništa loše, a većini njih zabavu predstavlja izlazak u diskoteke i kafiće.

Ne vidim u čemu je problem?! Roditelji se jednostavno previše brinu. Jelena (17).

Tinejdžerima nije jasan stav njihovih roditelja jer, kako kažu, svje-sni su kada im prijeti opasnost.

Oni znaju kome treba ili ne treba vjerovati te kako se ponašati u opasnim situacijama.

Mladi ljudi nisu svjesni kakve im opasnosti prijete. Čak me ni moja djeca ne slušaju. Oni su previše mladi i naivni da bi bili svjesni šta im se sve može desiti. Mira (47)

Na svako ZAŠTO postoji i odgovor. Roditelji se brinu za svoju djecu i osjećaju potrebu da ih zaštite te zbog toga uvode mjere prevenci-je, prema sistemu - bolje spriječiti nego liječiti.

Danas je napolju previše manijaka. Bojim se za svoju djecu. Još kada vidim kako se oblače... Pa to nije normalno! Jasna (52), zabrinuta majka.

Sve više mladih djevojaka oblači se provokativno. Za njih je to mo-derno, dok takav način oblačenja roditeljima uliva strah.

Kada ih vidim u kratkim suknjicama, zaledim se. Svaki dan na dnev-niku čujem kako je neko nekoga silovao, a čak i moje dijete izlazi tako obučeno. Njima se ništa ne može dokazati. Jasna (52).

Dok se tinejdžeri zabavljaju uz muziku, ples, društvo, a poneki i uz cigarete i alkohol, ne razmišljaju šta je sve u mislima njihovih roditelja ili, ako već i misle, to je vrlo rijetko.

Mladenka Ostojić, Ekonomska i trgovinska škola Doboj, Doboj

13preventeen

(IN)P

UT

Putovanje je odrastanje, odrastanje je putovanje

Još kao srednjoškolci bivamo pre-dani društvu i obuzeti zajedničkim tempom činjenja koraka. Naime, od osnovne škole se organiziraju, kao „škola u prirodi“, zajednička putovanja svih učenika radi skla-panja i razvijanja prijateljstava, radi druženja i zabave, radi upo-znavanja novih krajeva svijeta ili gradova. Prerastanjem u neke veće razrede, „škola u prirodi“ po-staje zapravo ekskurzija.

No, ono što je zanimljivo opaziti jest upravo činjenica da su sve te ekskurzije, sva ta putovanja organizirana školski, i kroz osnovnu i kroz srednju školu, dok na fakultetu zajedničko putovanje (ne kori-steći onaj uprošteni izraz koji se pak koristi samo ukoliko svi putuju pod nečijim nadzorom) znače organizaciju putovanja međusobno. Studenti sami mogu prikupiti sva sredstva kako bi zajedno puto-vali. Time se proširuje smisao cijelog putovanja, smisao ekskurzije, jer mogu poći svi studenti, sa svih fakulteta - ko god želi putovati.

Zanimljivo je da se na taj način proširuju iskustva i poznanstva. I mi bivamo zreliji, bivamo već odgovorni sami za sebe, idući korak po korak da bismo upoznali sebe, razvili svoj um, proširili svoje znanje o toliko toga što nam se pruža tek kada napustimo vrata svakodnevnice. Putovanja su idealna kako bi ljudi shvatili smisao svog života, kako bi se na nekom kraju svijeta pronašli ili pronašli srž onoga što u njima vrvi od želje da bude iskazano.

Neki pronađu sebe u drugačijem svjetlu, u duhu putnika, u duhu istražitelja, a neko pak koristi ta putovanja radi razonode, među-sobne zabave, druženja koje u nekoliko dana može promijeniti to-liko toga u jednom čovjeku. Mnogo je prednosti koje su očite kada je riječ o putovanju bez nadležnosti. Ono ima povoljniju cijenu s obzirom na veći broj prijavljenih studenata, a potom se svako skrbi za sebe.

Naša dopisnica Aldina delanović podijelila je sa mnom svoje iskustvo putovanja, rekavši sljedeće: Vidiš nešto drugačije…I, kada se vratiš u svoju sredinu, osjetiš šta se mora mijenjati. Kroz ljude naučiš. Ja volim ljude i volim nova poznanstva, jer kao da „kra-dem“ od svakog čovjeka djelić dobra i prisvajam ga sebi. To me obo-

Lejla Lisica Filozofski fakultet, Sarajevo

gaćuje i dobro se osjećam. Tako je i na putovanjima. Kada si stalno u istoj sredini, ne osjećaš da može i bolje. Tek kad otputuješ malo dalje i vidiš kako je, konačno izađeš iz kutije i shvatiš da cijeli svijet nije samo Kladuša, da su ljudi diljem svijeta mnogo više komunikativni, otvoreni i zabavni, a da su ljudi iz tvoje sredine povučeni, tihi, stid-ljivi. I onda se zapitaš: Kako? Šta se dešava? Šta je drugačije u ovom kraju svijeta, ili u ovom gradu? Ovisi li to od odgoja? Prema kakvim normama ponašanja su drugačiji od mene, od mojih vršnjaka? Sve to ne bih osjetila da nisam putovala i družila se sa stotinama mladih. Za mene su putovanja nezaboravno iskustvo!

Ono što sam željela prenijeti vam bilo je iskustvo jedne djevojke koja je mnogo proputovala te se, u u svom duhu, stopila s puto-vanjima, znajući da je negdje u dubini otvorila dio sebe koji prije nije iznicao. Tek nakon novog iskustva zapravo je njezin mali put-nik pušten u život, pušten u svijet koji je itekako ispunjen neza-boravnim iskustvima, beskrajem želja koje se otvore sa svakim novim putovanjem i poznanstvom koje ostaje za cijeli život. Tada samome sebi kažeš: Ono što sam vidio/la, ono što sam rukom svo-jom dotaknuo/la, sve to me je obogatilo za još jedan život kojeg ću nastaviti graditi! Dalje, ukoliko je riječ o dalekom putovanju, s mnogobrojnim osobama koje također slično sanjare i u sebi kri-ju avanturistu spremnog na poduhvat, utoliko će to iskustvo biti ljepše! v

14 preventeen

Cool - turA

ART NOUVEAUNije vam jasan naslov? Možda ne razumijete francuski? Ne bri-nite, pojašnjenje je pred vama, a shvatit ćete da je i u vama.

Dokazivanje drugima je danas postao vid zabave. Mladi se međusobno natječu u stvarima koje inače ne mogu raditi pred roditeljima (što to podrazumi-jeva, sami zaključite). Takvim ponašanjem stvaraju klimu trendova i razmišljanja koja

opet stvara - uljeze. Ti uljezi su svi oni koji se umjesto dokaziva-nja drugima dokazuju – sebi. Njima crtanje, plesanje, izrađivanje nakita i pisanje knjiga predstavljaju zabavu. Osim što je ta zabava zdrava, često besplatna i neograničena, ona je uzvišena. Ona je umjetnost!

Vratimo li se iz davne prošlosti u sadašnjost primijetit ćemo da je, primjerice, crtanje i dalje prisutna pojava, samo što je postalo puno raširenije i sam taj pojam danas obuhvaća mnogo više.

Martina galović i Antonela opačak, učenice trećeg razreda Opće gimnazije KŠC Sveti Pavao u Zenici, pristale su podijeliti „taj-ne zanata“ sa mnom.

Martina crta u slobodno vrijeme i time se bavi otkada zna za sebe. Kaže da ju crtanje privlači zato što tako najlakše samoj sebi skre-će pažnju sa svih ružnih stvari koje se svakodnevno događaju u njezinoj okolini. Kada počne crtati, vrijeme za nju prestaje i ništa oko nje ne postoji. Samo ona, list papira i olovka u ruci... Martina je rođena „metalka“ i zato često crta i logotipe njezinih omiljenih bendova, a i anime, likove iz japanskih crtića.

Vrste crteža, govori ona, ovise o raspoloženju. Ukoliko je osoba u trenutku crtanja tužna, crtat će, naravno, tužne, mračne i deprimira-juće motive, a ako je sretna, crtat će u veselim bojama. Crtež osobe koja crta najbolji je način da se pogleda duboko u njezinu dušu.. .

Antonela se izradom nakita bavi već godinu dana, ali i prije se zanimala za umjetnost. Uživa u svom hobiju, a osim toga, praveći nakit i profitira od njega jer ga prodaje. Materijale nabavlja u spe-cijaliziranim trgovinama. Ne treba joj dugo vremena da napravi nešto jer je uvježbana i vrlo kreativna osoba. Ipak, za neke „koma-de“ se posebno mora potruditi.

Barbara Kustura KŠC “Sv. Pavao”, Zenica

Martinini crteži

15preventeen

Cool

- tu

rA

Kada nisam u školi ili s prijateljima u gradu, možeš me pronaći kako izrađujem nakit u svojoj kući, kaže ona.

Ima i svoju grupu na facebooku pod nazivom La Noble Unikatni Nakit u kojoj možete pogledati, naručiti te kupiti njezine radove.

Sada vam je vjerojatno već jasno da se naš naslov - ART NOUVE-AU (francuski: nova umjetnost) - zapravo odnosi na zaokret koji mi trebamo učiniti. Originalni izraz odnosio se na buntovni stilski pravac u umjetnosti, međutim, kod nas se može preslikati na cje-lokupno društvo i ponašanje.

Dragi moji vršnjaci i vršnjakinje, što čekate, nemojte se plašiti da budete drugačiji, počnite se baviti nečim zabavnim i zdravim i vi-djet ćete da ni jedan trud nije uzaludan! v

Trebaju li nam razni kulturni i druš-tveni događaji? Ako malo razmi-slimo, odgovor će sigurno biti: DA! Međutim, jesu li naše volja i želja za kulturnim događajima dovolj-ne ako država ne izdvaja dovoljno finansijskih sredstava?

Svjedoci smo da su kulturne insti-tucije u Bosni i Hercegovini stav-ljene na marginu društva. Lista zatvorenih kulturnih institucija ili onih koje su pred zatvaranjem ili pak u krizi, vrlo je duga. Jedna od stavki na ovoj listi jesu i kulturne insti-tucije u mojem gradu - Goraždu.

Iako je relativno manja sredina, postoje napori nevladinog sektora da se nešto uradi na jačanju ove oblasti društva. Ipak, nažalost, većina mladih je oboljela od „BH društvenog sindroma“ pasivnosti i takmičenja u što većem nazadovanju. Zbog toga smo posjetili Centar za kulturu - Goražde te porazgovarali s direktorom tog centra Hamdom Sijerčićem u želji da provjerimo zanimaju li mlade zaista kulturni događaji.

Mlade kultura sigurno zanima, ali lokalna i državna zajednica će morati puno ozbiljnije raditi na promjeni položaja mladih s jedne strane, a s druge strane ta promjena neće biti uspješna bez velikog napora mladih da sami sebi ostvare bolji položaj u društvu. Ako je kultura uslov bez kojeg se ne može, i u tom slučaju kultura se postavlja za mlade kao obavezna aktivnost u promjeni položaja i pozitivnog razvoja samog društva, ističe Sijerčić.

Iz ovog nam proizlazi da mlade kultura zapravo zanima, ali ne u onoj mjeri u kojoj bi zapravo trebala zanimati. Da bismo to potvrdili, uradili smo i anketu čiji rezultati nisu baš zadovoljavajući. U razgovoru s vrš-njacima saznali smo da rijetko posjećuju: kina, izložbe i predstave, a na pitanje idu li radije u kafić, na party ili na neki kulturni događaj, većina ispitanika je odgovorila da više voli otići u kafić ili na party.

Lako je upirati prstom u institucije, u državu, u „današnje vrijeme“ i koje-kakve izgovore koji su postali dio svakodnevnog asortimana obrambenih mehanizama stanovnika Bosne i Hercegovine. Naravno, mlade ljude tre-ba više informirati o kulturnim događajima kako bi stekli veće zanimanje za njih. Osim toga, i viši nivoi vlasti trebaju ulagati mnogo više nego do sada. Ipak, prstom prije svega treba uprijeti u ogledalo! v

Naša (NE)ku l tu ra

Antonelin La Noble unikatni nakit

Zerina Đozo MSŠ “Enver Pozderović”, Goražde

16 preventeen

duhovnost

Svi ih željno iščekujemo. To su nam posebno ispunjeni dani u godini, na neki način drugačiji od drugih - zavisno od osobe do osobe, naravno. Eh, ti blagdani i praznici! Kako to mladi ljudi da-nas proslavljaju praznike i koliko ih slijede u poređenju s tradici-jom, saznajte u predstojećim redovima.

Kako to tradicija nalaže?

Pravoslavni i katolički Božić te Ramazanski bajram su među najve-ćim vjerskim praznicima u BiH. Evo, ukratko, kako se oni tradicio-nalno proslavljaju.

Na katolički Božić obično se ide na tri mise. Prva je polnoćka, druga je rana jutarnja (ili još pastrica, zornica ili mala misa) i obično se na toj misi ide na pričest. Treća misa je poldanica ili cijela misa. Do vremena za ručak cijela porodica treba da je na okupu. Ručak je svečan i obilan, a ukućani si međusobno čestitaju rođenje Kristovo riječima: Hvaljen Isus! Čestit vam bio Bog i Božić i sveto slavno poro-đenje! uz odgovor: I vaša duša kod Boga bila!

Pravoslavni Božić započinje urankom. Cijela porodica priprema božićnu trpezu. Nakon toga odlazi se u crkvu na službu i pričest. Po povratku iz crkve ukućani jedni drugima čestitaju praznik riječima: Hristos se rodi!, te odgovorom: Zaista se Hristos rodi!

Porodični doručak, koji je takođe bogat i obilan, započinje tako što se svi ukućani omrse (prekinu post) srcem jagnjeta (ili u nekim porodicama cicvarom). Ostatak dana prolazi u posjeti bližnjima i iščekivanju gostiju. Ramazanski bajram nastupa završetkom svetog mjeseca ramazana i traje tri dana. Odlazi se u džamiju na bajram-namaz. Po povratku iz džamije Bajram se tradicionalno obilježava u krugu porodice za bogatom bajramskom sofrom. Prvi dan se praznuje u krugu porodice koja se okuplja oko najstarijih članova, dok se u toku narednih dana obilaze rodbina i prijatelji. Tada se razmjenjuju čestitke i bajramluci. Posebno se darivaju dje-ca novcem ili slatkišima. Postoji tradicija da se drugi dan Bajrama obilaze mezarja, a treći dan se provodi s prijateljima i poznanicima.

Praznik ili samo izgovor za provod?

S obzirom na tradicionalni način proslave svih blagdana, pitamo se kako se mladi provode i da li slijede način proslave svojih rodi-telja ili baka i djedova? Da li mladi u BiH tradicionalno proslavljaju

vjerske praznike ili im je to tradicionalno postalo izgovor za dobar provod?

Kako bih bar donekle dobila odgovor na ovo pitanje anketirala sam nekoliko vršnjaka pitajući ih na koji način oni proslavljaju vjerske praznike.

Zapanjilo me je ono što sam saznala.

Većina mladih u okviru svojih porodica tradicionalno proslavljaju vjerske praznike uz sve prateće obrede, ali kad padne noć na redu je - „partijanje“. Pa praznik je, zar ne? Treba se što bolje provesti, a ovaj vid provoda naravno uključuje litre i litre alkohola. E sad, izgleda da se taj, nazovimo ga, „praznik-party“ u mnogo čemu kosi sa svim onim prethodno obavljenim obredima. Mnogi su rekli da im vjerski praznici i ne znače mnogo, tako da im je potpuno svejedno da li se proslavljaju na ovaj ili onaj način.

Da li mi to pretvaramo vjerske praznike u komercijalu ili u njima još uvijek živi ponešto od onih starih običaja, teško je dati neki sud. Neupitno je da stari duh proslava još uvijek živi, ali se tako-đer teško održava i ko zna, možda sva ta porodična okupljanja i međuljudski odnosi „europski“ polako zahlade i pređu u historiju.

Mađarski književnik györgy Konrád (Đerđ Konrad) kaže: Praznik je uvijek razuzdanost, vanredno izobilje, radovanje jedno drugome, duševno-tjelesna gozba. Zaslužujemo zbunjenost tim izobiljem, bilo nam je u životu dovoljno i dosade, i čemera, a biće ih još.

Stoga, samo na nama je da donesemo odluku o tome u kojoj mjeri ćemo poštovati praznike i na koji način ih slaviti. v

Praz(nič)no veselje!

Tamara Vučetić, Elektrotehnički fakultet Istočno Sarajevo, Istočno Sarajevo

17preventeen

CAFÉ

17preventeen

Ana i Marko: Dan koji su mladi maturanti iz Srednje škole Vitez dugo i s nestrpljenjem očekivali napokon je osvanuo. Devedeset i dva učenika iz Viteza, 15. 9. 2012. otputovalo je na ekskurziju u Špa-njolsku. Na samom polasku, uz osmjehe i ozarena lica maturanata,

roditelja i prijatelja pojavila se i pokoja suza kao jedan od čimbenika velike radosti koja se osjetila u zraku. uredništvo: Laž! Svi jedva čekaju tih nekoliko dana bez roditelja, a i roditelji jedva čekaju da malo odmore od njih. Osmjesi na licima jednih i drugih vjerojatno bi postidjeli prosječnu reklamu za pastu za zube.Ana i Marko: Ekskurzija je trajala ukupno devet dana, a u tih de-vet dana smo mnogo toga vidjeli i posjetili. Lloret de Mar, grad u kojem smo odsjeli, udaljen je oko 60 km od Barcelone. To je pozna-to turističko ljetovalište u kojem se nalaze brojne diskoteke i noćni klubovi, ukratko - tamo su pravi životni lomovi. Za vrijeme našeg boravka nagledali smo se mnogo pozitivnih, ali i negativnih poja-va po tim „noćnim barovima“ koji itekako mogu naškoditi pojedin-cu. Na svakom uglu smo mogli vidjeti sumnjive osobe koje prodaju opojna sredstva poput: marihuane, hašiša, različitog alkohola i sl. To itekako može biti opasno, pogotovo jer mladi koji žive u manjim sredinama žude za nečim novim.uredništvo: Laž! Uvodne informacije su najvjerojatnije prepisane iz brošure. Sa seminara znamo da naši dopisnici, kada su svi zajed-no, u prosjeku spavaju sat vremena. Gotovo da ih možemo vidjeti kako se polusklopljenih očiju vuku kroz Lloret de Mar sve do novog naleta energije navečer.Ana i Marko: Ipak nije sve tako crno i negativno. Navečer smo sre-tali ljude koji dijele ruže, razne glazbenike koji pozivaju na pjesmu i ples, a i one koji upozoravaju na sve negativne stvari. Drugi dan našeg boravka posjetili smo Barcelonu i Montserrat. Montserrat je poznato španjolsko svetište u kojem se nalazi zna-meniti kip Crne Bogorodice. Znamenitosti koje smo vidjeli u Bar-celoni bile su: Sagrada Família, ogromna crkva koja je još uvijek u izgradnji, zatim Nou Camp, stadion nogometnog kluba Barcelona te Olimpijski stadion sagrađen 30-ih godina prošlog stoljeća za OI koje se nisu održale zbog građanskog rata. Posjetili smo i Colum-bov spomenik kojim započinje jedna od najpoznatijih ulica - Ram-bla koja obiluje uličnim zabavljačima i štandovima.

PUTOPIS

Ana Gabrić i Marko Mirković Srednja škola Vitez, Vitez

uredništvo: I ovo je sa brošure.

Ana i Marko: Predzadnju noć smo se okupili u 21:00 kako bi-smo nazočili programu magičnih fontana koje u raznim bojama izbacuju vodu u ritmu poznatih klasičnih djela. Sa tim prelijepim fontanama smo se oprostili od prekrasne Barcelone, ali ne i od ek-skurzije. Na povratku prema kući posjetili smo još nekoliko mjesta koja vrijedi izdvojiti. Najprije smo se zaustavili u Grasseu gdje smo posjetili tvornicu parfema, zatim Cannes gdje se održava filmski festival i, šlag na kraju, - Gardaland.

uredništvo: Ovo je i dalje brošura, ali u zadnjoj rečenici prethod-nog pasusa nazire se tračak iskrenosti.

Ana i Marko: Gardaland je zabavni park koji je itekako opasan po život jer se tamo nalazi: vlak smrti, slobodan pad te ostale adre-nalinske sprave.

uredništvo: Eto vidite, znamo mi šta naši dopisnici vole.

Ana i Marko: I na kraju, vratili smo se kući živi i zdravi, puni doživ-ljaja, priča i dojmova, ponosni sami na sebe što nam se ništa nije dogodilo. Tek tad shvatili smo koliko smo zreliji i odrasliji. Ekskurzi-ja je nešto neopisivo što ćemo uvijek pamtiti, o čemu pričamo ovih dana i o čemu ćemo pričati do kraja života.

uredništvo: Opet laž. Vratili su se polumrtvi, iscrpljeni od nespa-vanja i puni doživljaja koje neće ispričati vama, već će ostati izme-đu njih. Vi ćete dobiti, u najboljem slučaju, informacije sa brošure. Ono što se dogodi na ekskurziji, ostaje na ekskurziji! v

(sa korekcijom)

18 preventeen

CAFÉ

Volite li domaću, tursku kafu, slađu ili gorču, ili radije pijuc-kate espresso i cappuccino? Crna kao đavo, vrela kao pakao, čista kao anđeo i slatka kao lju-bav - sve su to opisi za magični napitak koji ima posebnu tradi-ciju. Zvali je kafom, kahvom ili kavom, naši ljudi jedinstveni su po svojoj strasti prema toplom crnom napitku koji je postao i opstao dio ovdašnje kulture.

Postoji više legendarnih priča o porijeklu ovog napitka. Meni najdraža je ona o etiopijskom pasti-ru. Taj veseli čiko je jednom prilikom primijetio da su njegove koze živahnije nego inače. Primijetivši da jedu crvene bobice nekog žbuna i okusivši ih iskusio je isti osjećaj živahnosti. Voilà - kafa! U Evropu stiže preko putnika koji su se vraćali iz Arabije. Na našim prostorima pojavila se dolaskom Osmanlija, a najpoznatije vrste kafe su arabika i robusta, dok se u konzumaciji češće koristi prva zbog njenog prijatnijeg okusa.

‘aj’mo na kafu?

Danas je kafa postala neizostavni dio našeg načina druženja, što potvrđuje fraza - ’aj’mo na kafu - koja označava poziv na druženje i način da sa nekom bliskom osobom provedete dio svog slobodnog vremena.

Kafica nam predstavlja vid društvenog života. Često se međusob-no pozivamo na kafu pa makar pri tome mislili i na neki drugi oblik konzumacije pića (čaj, sok i sl.), a možda čak ni to.

Omiljeni jutarnji ritual mnogih je šoljica vruće kafe. Ukoliko ovaj jutarnji ritual izostane, često nam je teško da se razbudimo, pa smo i pomalo nervozni. Ostatak dana, također, zavisi od jutarnje kafe.

Šta ima inače?

Uz istu ovu kafu organizovala sam druženje s prijateljima i evo šta oni kažu:

KA(F)(H)(V)A

Marina Pejović Gimnazija i srednja stručna škola

Istočna Ilidža, Istočno Sarajevo

Pijem kafu jer nemam za sok.

Ne volim da pijem kafu i nikad je nisam popio.

Ne pijem običnu kafu jer mi ne prija njen miris i okus, ali volim

da popijem Nescafé.

Pijem kafu više puta dnevno. Čak mi se čini da postajem zavisna od nje jer ako ne popijem dovoljnu

količinu postajem nervozna.

Kad su u pitanju srednjoškolci, kafa se najčešće ispija prije ili po-slije škole (u zavisnosti koja su smjena), u nekom „fensi“ kafiću, sa prijatnim društvom i uz poneku cigaretu. Također, dobro im dođe kada su u zaostatku sa gradivom, pa moraju do kasnih sati da sje-de nad knjigom i štrebaju - kafa im ne dozvoljava da se uspavaju zbog količine kofeina koji sadrži u svom sastavu.

Ja plaćam!

Ritual ispijanja kafe sinonim je za užitak i prijatne trenutke sa dragim ljudima. Često je kafenisanje najljepši dio dana i prilika za opuštanje. Kafu na ovim prostorima već dugo ima karakter druš-tvenog fenomena. Dok ritual ispijanja kafe kod nekih podrazumi-jeva druženje, drugi više vole samoću. Ono što je, ipak, zajedničko svima jeste uživanje u napitku čiji konzumenti tvrde da „ima dušu“.

Uz bijelu kafu smo odrasli, sa crnom sazrijevamo i starimo. Go-rak ukus u ustima čini nas zrelijim i prvi put smo ravnopravni za stolom. Ponuđeni kafom osjećamo se uvaženima i više ne postoji razlog da je ne volimo. v

19preventeen

CAFÉNišta nije bilo zanimljivo, baš ništa. Ljudi su bili rezervirani i oprezni

- svi isti. Charles Bukowski

Kladim se da se i vama nešto ovakvo vrlo često vrzma po glavi. Sigurno vam je nekad preko glave i škole, i grada i toga da gledate ista lica, da slušate istu priču i to svaki dan iznova i iznova. Mama priča jedno, tata drugo, brat i sestra se gađaju knjigama, a ti sjediš i razmišljaš hoćeš li bježati u svoju sobu ili napolje s rajom, u neki provod?

Nemamo baš puno mogućnosti, slažem se potpuno, ali ipak, doći će i taj dan kada ćeš reći: Idem tamo i ćao!

A što li mislim pod ovim? Pa mislim da na svijetu, izvan granica ove naše malene BiH, postoje države i gradovi u kojima jednom godišnje vlada opći kaos, nebriga, radost, ludost i mladost. Ne kažem da i kod nas nema tih dana, ima, ali i tada smo vezani na jedan čudan način, ograničeni do svih mogućih limita, a ustvari željni smo slobode. Svom ovom pričom ciljam na jednu stvar - hoćemo dernek, ali pravi dernek, nitko nikoga da ne gleda, bez silnih ekskluziva, slikica, štiklica, faca i sl. Jedan dan u godini, dan kada ćemo samo ludovati do besvijesti! I baš onda kada se završi da jedva čekamo iduću godinu da se ponovi. E , toga ovoj državi, a i nama mladima fali!

Dopustimo sada sebi da na trenutak odlutamo daleko, toliko da-leko da ću vam u nastavku predstaviti „Top 5“ derneka u svijetu prema mojem izboru. Na vama je da birate i, ako se nekad slučajno zadesite na nekoj od ovih lokacija u vrijeme održavanja manifesta-cija, nećete pogriješiti ako ih posjetite! Krenimo onda:

5. San Fermin, Pamplona, Španjolska

Festival San Fermin opisao je i Ernest Hemingway u svom romanu Fiesta. Festival se sastoji zapravo od tri fešte. Prva ima religijski ka-rakter u čast sveca Fermina, druga je komercijalnog karaktera s ele-mentima plesa, teatra, glazbe..., a ona zbog koje tisuće turista svake godine odlazi u Pamplonu događa se 6. srpnja/jula. Od 6. do 14. srpnja/jula svako jutro točno u 8 sati puštaju se bikovi i kreće ludilo.

Tada ulicama Pamplone Španjolci i njihovi gosti željni opasnosti i adrenalina uživaju (uživaju?) bježeći od „malih i bezopasnih“ bi-kova. U trci ne smiju sudjelovati osobe mlađe od 18 godina. Oni koji su probali ovo, imaju prijateljski savjet, a to je: Ako ne možete pobjeći od bika, lezite mirno na zemlju i pravite se mrtvi.

Neće vam se učiniti, ali koliko god je svijet napredan i moderan, jedan dan sam morala izdvojiti, i to baš u lijepoj našoj Bosni i Her-cegovini.

4. Kinđurijada, bosna i Her-cegovina

Zabava koja se s 35 posjetitelja podigla na brojku od 5.000 po-stala je prava miljenica Bosne i Hercegovine. Iz Sarajeva se pro-širila i na druge gradove kao što su: Mostar, Banja Luka i dr. Cilj je pokazati sav kinđur za jednu noć i, naravno, odlično se zaba-viti uz glazbu i piće. Nekako je tradicija postala da se sav kin-đur šepuri ulicama grada, u ovom slučaju Sarajeva, a onda se hrli u Dom mladih na sjajnu žurku. Ove godine, zbog sve većeg kinđura, dernek je premješten u Skenderiju.

Naravno, da bi noć bila potpunija, kinđuri će prošetati originalnom Anti-fashion pistom prilikom čega najbolji kinđur dobiva i nagra-du. Tu je i neizostavni moto Kinđurijade: 100% KINĐUR /NO KIN-ĐUR - NO ULAZ! J

3. Exit Festival, novi Sad, Srbija

Još jedna zabava iz regije. Nastao je iz bunta, na travi između Fi-lozofskog fakulteta i Dunava, nulti EXIT pomjerio je tokove razmi-šljanja u glavama Novosađana, ali i onih koji su u Novi Sad dolazili da vide kako se tu bori za demokraciju i normalan život. Nulti EXIT mnogima će ostati u pamćenju kao najbolji, možda baš zbog te spontanosti i političke pozadine. Tada se nešto jednostavno mora-lo dogoditi i, eto, dogodilo se. Budućnost je počela.

Od tada se svake godine održava i traje u prosjeku tri dana. Do-laze posjetitelji sa svih strana svijeta, a osim njih, i mnogobrojni volonteri. Iz pouzdanih izvora znam da je na Exitu odličan provod zajamčen, popraćen raznim filmskim projekcijama te, naravno, različitim glazbenim divovima, tj. njihovim koncertima.

To je najbolje mesto na kom sam ikada nastupala. Lottie

Bila je velika čast vratiti se na Exit festival i po drugi put svirati za ljude u Srbiji. Učinili su nam to vrednim sećanja. Exit ima ludu divlju stranu koju ima svega nekoliko festivala. Dovedite nas opet... Ide-mo!!! The Prodigy

2. Oktoberfest, München

Najveći festival piva na svijetu! Zabava u kojoj muškarci i žene, stari i mladi, poznati i nepoznati pjevaju, plešu i po čitav dan

Hoćeš da pobjegneš?

Lejla Ibrulj, KŠC Opća - realna gimnazija Sv. Josip, Sarajevo

20 preventeen

CAFÉ

nazdravljaju kriglama od jedne litre piva. Mjesto na kojem se održava Oktoberfest zove se Terezin park. Nekadašnju zabavu sa seoskim sajmom i utrkama konja danas je zamijenila tehnika jer, osim ogromnih šatora u kojima se ispija piva, postoji i ogro-mni luna-park za malu djecu koja su također posjetitelji ovog

nevjerojatnog festivala. Taj luna-park prave pivopije izbjegavaju u širokom krugu. Za vrijeme trajanja Oktoberfesta svake godine ispije se nevjerojatnih 6,5 milijuna litara piva. Naravno, svi pra-vi Preventeenci ovom broju doprinesu sa skromnih 0,000276 %. Iii, prvo mjesto dodjeljujem...

E, pa reći ću ti i gdje

Love Parade, berlin, njemačka

Njemački DJ i glazbeni producent Dr. Motte organizirao je 1989. godine prvi Love Parade na trgu Kurfurstendamm u Berlinu na kojem je sudjelovalo 150 ljudi. Iz godine u godinu broj posjetitelja je rastao pa je tako na petom Love Paradeu nazočilo čak 30.000, a na desetom

jubilarnom nevjerojatnih 1.250.000.

Kada je riječ o datumu održavanja, to je prva subota u mjesecu srpnju/julu. Mir, ljubav, tolerancija i dosta „decibela“ koji dopiru iz kami-ona natovarenih ogromnim zvučnicima čine berlinske ulice i trgove jedinstvenim mjestom. Ova parada ima i svoju himnu, a ona se zove

One World One Future.

Naravno, ovo su lijepe strane žurke, i to najveće na cijelom svijetu. Nadam se da ćemo jednog dana uživati zajedno na jednoj od njih, a do tada mnogo maštajte i čitajte između redova! v

21preventeen

CAFÉ

PARTY MANIJAK PARTY BREAKER

Kada je riječ o zabavama, nikome od nas nisu nepoznanica. Svatko je bio na nekom rođendanu ili običnoj zabavi povodom toga što starci nisu doma. Koliko ste na takvim zabavama uživali, to je vje-rojatno različito kod svakoga.

Možda ste od onih koji se jedva ponedjeljkom bude za školu nakon burnog vikenda, a možda ste potpuna suprotnost. Kako god bilo, opisat ću vam baš te dvije vrste ljudi, odnosno „party manijake“ i „party breakere“.

Party manijak

Da, to je jedan od onih koji doslovno posjeduje plesni podij, a gotovo sve dobre i lude ideje su njegove. Neovisno o tome čiji je

party, što se slavi i gdje, on je uvijek pozvan. U klubu se osjeća kao kod kuće, i sve su oči usmje-rene u njega. Poznajući takvog (a tko ga ne poznaje, mislim da svi imamo barem jednog u društvu) odlučila sam ga prvo pitati što mu je to tako privlačno u zabavama te otkuda crpi silnu energiju. Evo što mi je rekao „party manijak“ Marko Marić.

Nema tu neke posebne tajne, samo enormna ljubav prema glazbi, plesu i zabavi općenito. Volim ljude, volim druženje, a zabave mi pružaju baš to! Ni u ludilu ne bih mogao ostati kući za vikend i znati da se svi ostali ludo provode. Ži-vim za vikend. Radni tjedan mi prođe u iščekivanju vikenda. Energija nekako dođe sama od sebe. Toliko volim zabave da se za njih uvijek nađe vremena!

Govorio je s velikim entuzijazmom, a mene je sve više privlačio taj njegov fenomen neumornog partijanera. Međutim, kako postati jedan od njih? Kako biti pozvan na odlične zabave?

Počela sam se uživljavati u njegovu ulogu i pomalo mu zavidjeti.

Eh, vidiš, tu nemam nikakvog savjeta za ostale, nažalost. Valjda shvate da poboljšavaš raspoloženje, unosiš živost u zabavu... To bi trebala pitati druge, stvarno.

Misterija „party animal“ za mene je ipak i dalje ostala nedokučiva.

Party breaker

Malo ljudi će otvoreno priznati da spada u ovu skupinu. Ne bi to trebala biti nikakva sramota, iako nije ni pohvalno. Ljudi „party breakere“ doživljavaju kao zatvorene, dosadne i pomalo „štreberski“ nastrojene osobe. Vidjeti ih vani kada se spusti mrak, prava je rijetkost.

Smatra se da život ispunjavaju nečim što smatraju važnijim od zabave, ili jednostavno nemaju prijatelja, kako oni malo „zlobniji“ vole to objasniti. O ovakvim ljudima bih mogla pisati danima, zato ću pustiti da priča jednog od njih govori sama za sebe.

Emily Šoljić Srednja škola Prozor, Prozor

22 preventeen

CAFÉ

Ergela na Sedreniku

Nije da nemam gdje izaći, i nije da nemam ekipu. Samo me nekako ne privlači takav stil života. Glasna muzika me brzo iznervira. Ne volim gužvu, nisam ljubitelj nepromišljenog ponašanja. Ne mogu to opisati vama koji ne znate kako je.

Dođeš na zabavu i među toliko ljudi se još uvijek osjećaš sam, neprilagođen... Kao da ne pripadaš. Nema načina da se opustiš, zaplešeš, zapjevaš... I tako jednom samo prestaneš izlaziti. I bum! Nikoga više i ne zanimaš, ne pozivaju te vani jer znaju da nećeš doći.

Zanimalo me ipak nešto više. Htjela sam barem djelomično razbiti predrasude o takvim ljudima. Željela sam znati kako provede sve to vrijeme koje imaju na raspolaganju, žale li imalo te imaju li uop-će osjećaj da nešto propuštaju...

Čudno mi je kako ljudi pametno utrošeno vrijeme smatraju čudnim. Bilo bi bolje da skačem po stolovima uz lošu glazbu nego da čitam knjigu, crtam, pišem ili se posvetim ostalim stvarima koje me ispu-njavaju? Nitko mi nikada neće moći dokazati da je tako i natjerati me

da požalim. Trošim svoje vrijeme onako kako volim, a ne onako kako se to od mene očekuje...

Što je bolje?

U kojem se primjeru pronalazite, potpuno je nebitno, dok god ste zadovoljni time. Možda se većina vas ne svrstava potpuno ni u jed-nu skupinu, nego ste neka „zlatna sredina“.

Radite ono prilikom čega se osjećate ugodno, družite se ako to vo-lite ili se posvetite sebi, i ne obazirite se na primjedbe. Odluka je samo na vama!

Do ovog trenutka ste vjerojatno već i shvatili da moj „party bre-aker“ meni nije tako stran. Više je nešto kao pričanje sa samom sobom. Tipkanje razmišljanja u praznu stranicu, koja si inače ne bih priznala, ali napokon jesam.

Iskoristit ću to kao priliku da vam pokažem da se ne sramite sebe, kakvi god bili.v

23preventeen

CAFÉ

CURE + PIVO Ankete Cosmopolitana nedavno su pokazale da se najvećem broju muških ispitanika sviđaju upravo cure koje piju pivo. Međutim, trend pivopija prestao je biti „šik“ onoga trenutka kada su cure nadmašile dečke, ali i same sebe u ovoj aktivnosti. Pred gajbom ispijenih boca na stolu i uz zadah piva, šminka i parfemi, nažalost, gube svaku moć.

LJETO Svi ga nekako obožavaju, čak i ako je vani toplinski udar (?!) Kada jesen donese kišu, lišće, razmišljanje i prave ljubavi..., shvatimo da je ljeto ponekad jednostavno „malo“ precijenjeno.

FENSI-ŠMENSI Šminkerski „styling“ i stav „nedodirljivih“ totalno su „passé“. Prirodan izgled i mladalačka opuštenost na-pokon su bacili u sjenu tipičnu šminkersku ukočenost i nepristupačnost. Upravo zato, modeli kolekcije Denim&Supply izgledaju kao junaci našeg doba.

PATETIKA Ljubavna cvrkutanja i klišeizirane izjave još nikada nisu toliko „bacale u očaj“, kao što to čine danas na facebooku. „Izmaltretirani“ ovakvim prizorima potpuno razumijemo likove iz filmova kada kažu: You’re so pathetic!

IGNORING Odnosi se na ignoriranje poziva i poruka, gdje pojedinci „nemaju vremena“ (ili u većini slučajeva: kulture) za odgovaranje na iste. Svatko tko se kulturno i s poštovanjem obrati jednoj osobi, zaslužuje jednak odgovor. Dobra isprika zbog „neod-govaranja“ može popraviti stvar; no hladno ignoriranje (prosječne i bezazlene) poruke te ponašanje „kao da se ništa nije dogodilo“ apsolutni je „(knock) out“.

UMJERENI HEDONIZAM Odupiranje (koliko god je to moguće) suvremenom brzom življenju i nametnutim stresovima. Uživanje u sitnicama, sanjarenju, dugom kupanju u kadi te okru-živanje slikama koje nas podsjećaju da je život lijep, totalno je IN.

P.S. I ne zaboravite si kupiti onu beskorisnu sitnicu koju već dugo priželjkujete.

T-SHIRTS Pamučne maji-ce sa koncerata ili jednostavno sa

znakom omiljenog benda, proizvoda ili neke (mladalačke) organizacije uglavnom su bolji izbor od utegnu-tog, klasičnog „outfita“. „Rock-staro-vi“, glumci i Victorijine anđelice nose ih čak i na crvenom tepihu. A vi?

ANIMAL FRIENDLY Mislimo na korištenje kozmetičkih proizvoda koji nisu testirani na živo-tinjama (vidi: „bijela lista“).

Ipak, imajući u vidu mentalitet u našoj zemlji, koji sam po sebi nije nimalo „animal friendly“, bit ćemo zahvalni i ako koja od ovih životinjica negdje putem ne „nastrada“. Ako nas razumijete.

NEO HIPPIE Ovo je hippie koji se (za razliku od nekadaš-njih hippija), bori za vlastite ideale te jasno izražava svoj stav pre-ma životu, bez truda da se svidi ostalima.

Može (ali i ne mora) nositi trakice, rese i udobnu odjeću. Otvore-nih pogleda na svijet i divlji u srcu; borac za ljudska, ali i prava životinja, „neo-hippie“ također može biti i borac protiv droge.

SERIJE Današnje (pretežno ame-ričke) TV serije gurnule su filmove u dru-gi plan. Dok iza nekih stoji gotovo čitava znanost (House), druge predstavljaju vjernu sliku jednog vremena (Mad Men), a da i ne spominjemo likove koji su istovremeno i pozi-tivni i negativni, njihove nezaboravne rečenice i (sarkastični) humor.

Svatko od nas ima barem jednu se-riju kojom je jednostavno - „opsjednut“. Umjesto onoga: Što si u horoskopu?, radije pitamo: Koju seriju gledaš?

Irena Fišić Dipl. novinarka, Novi Travnik

24 preventeen

Nase strane

ŠALJI DALJE!Bilo jednom davno, prije dvije godine, na zadnjoj stranici Pre-venteena.

S obzirom da sam bila vjerna čitateljica PDF formata ovog časopisa, jer na ove daljine (do Velike Kladuše) nije dopirao taj časopis, svaka tri mjeseca bih jedva dočekala da se pojavi na internetu.

I tako, na već spomenutom mje-stu nalazio se konkurs za nove

dopisnike kojima se nudilo sedam nezaboravnih dana u Sarajevu te nova iskustva, a sve što trebaju uraditi zauzvrat bilo je posla-

ti aplikaciju za novog dopisnika i nekoliko fotografija na zadane teme. Prijavih se i, tek tako, priča je krenula dalje.

Nikada ranije nisam uspjela svu energiju prenijeti na papir te tako nikad nisam pisala o tim danima koje sam provela sa ekipom NARKO-NE-a, ali bilo je nezaboravno. Išli smo u kino, zatim na kon-cert, bili na izložbi fotografija, poslije toga bili smo mladi novinari na zadatku. Kroz seminar smo naučili koliko je bitna fotografija u novinarstvu, zatim kako napisati: vijest, reportažu, članak, a sve to smo radili na zanimljiv i interaktivan način. Dan prije nego što smo upoznali stare dopisnike časopisa išli smo kupiti im poklone, a zajedno sa njima i na roštiljadu u prirodu.

Tada sam upoznala ljude čije sam članke, intervjue i reportaže či-tala, čijim sam se riječima oduševljavala te koji su mi bili potpora za nova saznanja i dalja istraživanja.

Aldina Delanović, JU Gimnazija Velika Kladuša, Velika Kladuša

25preventeen

Nase

stra

ne

Nakon svega, sada, sa pravom mogu reći da sam tih dana stekla mnogo pravih prijatelja.

Vrativši se kući puna dojmova i novih saznanja, odlučila sam da ne ostane samo na tome. Kada je krenula nova školska godina u školi smo zajedno sa profesoricom Selmom Šuvić kao mentori-com osnovali školsku redakciju i krenuli s radom. U početku sam sastanke školske redakcije koristila kao radionice na kojima ću svojim vršnjacima prenijeti sve o novinarstvu što sam naučila na seminaru novinarstva - Preventeen.

Počeli smo od toga kako se piše vijest, preko intervjua do foto-novinarstva, zatim smo u goste pozvali dugogodišnjeg novinara i urednika naših sedmičnih novina. Na tim radionicama došli smo na ideju da naučeno primijenimo u praksi te da sve događaje u našoj školi počinjemo bilježiti, fotografirati i ostavljati u arhivu kao vremensku kapsula za nove generacije. Dogodilo se da baš te godine naša Gimnazija slavi pedesetu godišnjicu svoga posto-janja. Pretražili smo školski arhiv i, nažalost, nismo našli nikakve tragove tih prvih generacija, osim neliko uramljenih fotografija. Tek 1999./2000. školska godina imala je neki trag u vidu školskog lista. I to nas je potaklo da i mi pokrenemo svoj list, Peer to Peer.

Aplicirali smo Fondaciji za omladinske projekte koja nas je podrža-la te smo krenuli u realizaciju - pisati i dizajnirati prvi školski list nakon dvanaest godina stanke! Bilo je mnogo posla! Sada mogu reći da razumijem uredništvo Preventeena jer smo i mi nailazili na mnogo problema, od toga da kasne tekstovi do grafičkog dizajna, korekture, traženja štamparije, rada na terenu ili traženja fotogra-fija za tekstove. Ipak, trud se isplatio. Školska redakcija gimnazije sa šest dopisnika i mentoricom uspjela je realizirati projekt.

Ako imate nešto što vam se ne sviđa u okolini, školi, ili biste vo-ljeli nešto promijeniti, uvesti neku novinu - imajte hrabrosti biti promjena koju želite vidjeti u svijetu (makar se taj svijet zvao „moja škola“). Uvijek postoji mogućnost da kroz razne fondacije i omladinske projekte realizirate svoje zamisli. A svaki vid omladin-skih druženja, kao što je neformalno obrazovanje kroz seminare i radionice, treba iskoristiti tako što ćete znanje i iskustvo koje ste stekli pohađajući ih prenijeti na svoje vršnjake u lokalnoj zajednici organizirajući vršnjačku edukaciju ili putem same akcije, baš kao što smo mi izradili Školski list potaknuti Preventeenom.

Šalji dalje! v

26 preventeen

Nase strane

27preventeen

Nase

stra

ne

Pišite nam!

Ako nas želite pohvaliti, kritizirati, dati savjete i prijedloge kako možemo poboljšati

neke stvari u samom časopisu, javite nam se! Naravno, ne zaboravite da sve sadržaje

sada možete čitati i putem web stranice www.

preventeen.ba, na kojoj nam, također, možete

ostaviti i komentare.Pišite nam sve što mislite da trebamo znati,

a do sada nismo znali ili pisali o tome! E-mail adresa: preventeen@preventeen.baFacebook: Časopis Preventeen Poštanska adresa: UG NARKO - NE, Jo-sipa Vancaša 21/2, 71000 SarajevoObradujte nas svojim pismima, e-mailovima,

razglednicama…! Rado ćemo vam odgovo-riti, a najzanimljivija i najzabavnija pisma objavit ćemo u rubrici Naše strane!