1

Bajruzin Hajro PLANJACTAJNE DJEDOVOG MLINA

ROMAN O DJETINJSTVU- TREĆE IZDANJE

2

Cip - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska bibliotekaBosne i Hercegovine, Sarajevo

8.21.163.4(497.6)-93-31

PLANJAC, Bajruzin HajroTajne djedovog mlina : (roman o djetinjstvu) /Bajruzin Hajro Planjac ; (ilustracije MirtalemBrkić ; pogovor Šimo Ešić). - Tešanj :Planjax, 2011. -158 str.:ilust. ; 20 cm. -(Biblioteka Studenac, treće izdanje)Pogovor: str. 144-150. - O piscu: str. 152-154. -Rječnik manje poznatih riječi: str. 155-156

ISBN 978-9958-34-070-3COBNISS.BH-ID 17956614

Urednik Ramiz Brkić

PogovorŠimo Ešić

Mustafa Smajlović

RecenzentiŽeljko GrahovacMirsad Sinanović

LektorOmer Mehanović

Korektor Ismet Bekrić

Grafički urednik Muamera Planjac

Ilustracije Miralem Brkić

Knjigu izdajemo u povodu 50. godišnjice rođenja književnika Bajruzina Hajre Planjca

3PLANJAX

Izdavačko-grafička kućaTešanj, 2011.

(ROMAN O DJETINJSTVU)

Bajruzin Hajro PLANJAC

DJEDOVOG MLINa

TAJNE

4

* * *

ZAHVALNICANajiskrenije hvala rahmetlijama: djedu po ocu

Mehmedu i nani Alemi, rođenoj Šahbaz, te djedu po majci Ibrahimu Bašiću i nani Hamidi,

rođenoj Mervanović. Neka ih Allah, dž.š. nagradi Džennetom.

Svaka sli~nost sa stvarnim likovimai doga|ajima je slu~ajna

5

* * *

Svi smo mi zatočenici svoga djetinjstva, bilo da to znamo, pretpostavljamo, pričamo ilida nismo nikada ni čuli za takvu mogućnost. AliceMiller

6

7

IDJETINJSTVO

NA DVIJE OBALE

Rođen sam na lijevoj obali bistrooke Usore koja stoljećima, poput dobrohotne zmije, mi-golji Pousorskom kotlinom i razdvaja je na dva gotovo jednaka dijela. Tu se bezbrižno odmota-valo klupko moga djetinjstva do dvanaeste go-dine života, kada sam odselio sa porodicom u Zenicu. Roditelji su mi po rođenju dali ime Ben-jamin, al' me njime malo ko zvao. Za učitelje i nastavnike bio sam Benjamin, a za sve ostale Benjo. Odrastao sam sa bratom Sadom i sestrom Dinom, koje sam neizmjerno volio. Volio sam i drugare sa kojima provedoh dobar dio djetinjstva kraj Usore, a najviše djeda Mehmeda. Sa njim sam tjerao Šarku i dane provodio u tajnovitom mlinu meljući mirišljavu meljaju. Ponekad bih zanoćio u mlinu i nije me bilo strah mraka pored hrabrog djeda, koji se ničega nije bojao.

Djed Ibrahim, mamin otac, kod koga sam jedne godine proveo ljetno ferije, bio je dobrica, ali ni blizu djedu Mehmedu.

8

Nije mi dozvolio da timarim njegove konje, a imao ih je tri. Branio mi je jahati Dorata govoreći da je ljut i da zna zbaciti sa sebe jahača, dok je djed Mehmed bio njegova suprotnost. Čini mi se, kada bih tražio da vozim njegovu kočiju, i to bi mi dozvolio. Takav je bio.

Djed Mehmed, otac moga oca, bio je golema ljudina, pogurena stasa i k’o behar bijele kose, koju je prekrivao čalmom.

Nosio je crne čakšire i bijelu košulju u koju je skladno uvezivao široki platneni trabaloz. Na no-gama je imao putravce. Lice mu je bilo izbrazdano borama. Imao je duboke i vesele oči ispod žbunja-stih nastrešnica opkoljene izboranim jagodicama. Na licu mu je uvijek stanovao zagonetan osmijeh... Bio je vedre naravi, spreman za šalu i kazivanje zanimljivih priča koje sam volio slušati.

Kad bismo se na tren pogledali, oči bi nam sve kazivale. I ljubav i bliskost.

Moj babo Akif Pobro, mama Naza, brat Sado, sestra Dina i ja živjeli smo u velikoj djedovoj kući čardakliji u Bobarama, u bašči punoj raznih voćki, uz sami brežuljak iznad puta koji je vodio u susjed-no selo Kalošević. U kući su pored djeda i nane Aleme živjeli još i amidža Meho, strina Hana, njihovi sinovi Rasim, Safet, Bećir i Džemal, tet-ke Hedija, Ramiza i Mina. Rasim i Bećir imali su svoje supruge i djecu, pa nas je tako u čardakliji živjelo dvadeset i troje.

Djed je sa nanom živio u halvatu u prizemlju

9

čardaklije. Naš halvat bio je na prvom spratu, a nasuprot njemu bio je onaj u kojem su živjeli amidža i strina sa djecom. Na čardaku su bila dva halvata u kojima su živjeli moji amidžići, Rasim i Bećir sa svojim porodicama.Tetke su bile u mutvaku, a imale su i svoj zajednički halvat na čardaku.

Jutrom, kada bismo ustali, svih dvadeset troje sjedali smo za ogromnu siniju i doručkovali, ku-sajući kašikama iz velike ćase. Oni spretniji bi prigrabili više hrane. Hrana je bila posna, izuzev petkom, kad bi nana spremala pšeničnu pitu, sogan dolmu, pilav, halvu, a ponekad i pekmezli gurabi-je. Ostalim danima nana je pravila čorbe, cmoko-vače, potkriže, tope i druga posna jela koja smo jeli uslast. Mi djeca ostajali bismo posljednji i dugo li-zali sahane.

Onda bismo se razišli svako za svojim poslom. Nana bi pospremala po kući. Djed bi išao u mlin, snahe bi radile u polju, bašči il’ muzle krave, a dje-ca bi ih čuvala. Za užinu bi nam nana tanko na-mazala kukuruznu krišku kajmakom, receljom ili pekmezom. Usput bismo svratili u tuđi voćnjak i tu se zasladili. Tako bismo provodili dane u radu i igri.

Predvečer bismo se svi sjatili u djedovu čardak-liju, izuzev babe koji je radio u rudniku u Zenici i jednom heftično dolazio kući. Provodio bi sa nama dan-dva i ponovo išao u Zenicu. Kada bi babo dobivao plaću, davao ju je djedu, a nama bi kupio poneku sitnicu da nas obraduje.

10

11

- Kako je završio političku školu u Kumrovcu plaća mu se udvostručila - hvalila se mama strini uz kahvu muhabeteći: - Moj Akif će dobiti stan u Zenici i hoće nas sviju voditi. Hoće i mene da zaposli u jednu fabriku da budem šnajderica.

Ovako se hvalila moja vrijedna majka.Djed je znao biti ljut i zagalamio bi kada ga ko

ne bi slušao. Čak je znao zamahnuti i kandžijom kojom je ponekad pucketao kobilu Šarku. Mene nikad nije mrko pogledao.

Najviše me volio, a ja sam njega slušao. Često bi me vozao u fijakeru dok bi Šarka kaskala, a on pucketao kandžijom. Ponekad bi me u Blatuši pustio da jašem Šarku. Ja, preplašen, čvrsto bih stezao sedlo, a on bi vikao hrabreći me:

- Ne boj se, pile djedovo! Ne boj se, Šarka je mirna! Nije ona Dorat.

Volio sam ići uz djeda. Volio je i on ići sa mnom. Sjećam se, jednom me djed poveo čak na pijacu u Teslić. Naprijed smo sjedili on i ja, držali kajase i kandžiju i razgovarali. U kolima se tiskalo desetak žena koje smo vozili na pijacu da prodaju žito, pšenicu, paprike, paradajz, mlijeko, kajmak...

Prošli smo kraj mojih drugara Kene Pekmeza, Mire Žapca i Muje Glavaša koji su napasali ovce na meraji kod greblja. Sigurno će mi pozavidjeti što ja sa djedom idem na pijacu u varoš, a njih njihovi djedovi nikuda ne vode. Doduše, djed Muje Žapca ima kobilu i ponekad ga provoza, ali ga nikad nije poveo u varoš.

12

- Pile moje, znaš li ti gdje je Teslić? – upitao bi djed prekinuvši moja sanjarenja.

- Gore, djede pokazao sam rukom prema velikim brdima.

- Bravo, pametnico moja! Gore je Teslić.- A, gdje je Zenica? – upitao sam djeda.- Zenica je tamo, iza Husara – pokazivao je djed

u pravcu velikih brda.- Koliko je daleko Zenica? – upitao sam.- Dva dana dobrog hoda sa Šarkom – djed će

smjehuljeći se.- Uh, daleko - promrmljah.- Daleko, pile djedovo. Daleko.Kad smo stigli u Teslić, djed je Šarku zaustavio

u hladovini jedne lipe. Položio sam joj naramak sijena i otkopčao štranjge.Kasnije sam je dugo, dugo timario i češljao joj bujnu grivu što joj je jako prijalo. Djed je sa ostalim putnicima otišao na pijacu i dugo ga nije bilo.

Ja sam sa čuđenjem posmatrao automobile, ka-mione i autobuse kako su jurili nedaleko od nas. Posamatrao sam velike staklene izloge iz kojih su mamile šmagljive poslastice, graderoba, igračke...

Poslije mi je djed donio fišek trešanja i polovicu vrućeg somuna što miriše.

Ja sam preuzeo kajase od djeda kada smo krenuli kući, on je samo gledao i smijuljio se, te pokatkad rekao:

- Bit ćeš ti, pile moje, dobar kočijaš.

13

IITAJNOVITI MLIN

Mlin ja najljepši ukras rijeke... A baš na li-jevoj obali zlatonosne Usore, koja se kao svile-na nit protezala niz kotlinu, moj djed Mehmed je imao mlin u kome je mještanima Pousorja, selja-nima Bobara, Kaloševića, Putešića, Mrkotića i Vrela, mljeo kukuruz i pšenicu. Istina, mlin nije bio samo djedov.

Bio je i njegovog sveznika čika Adema. Tako su se djed i čika Adem Bašić smjenjivali u mlinu svake sedmice.

Petkom ujutro nana je spremala djeda u mlin, gdje će provesti čitavu heftu. Nosio je pletaru ili fučiju vode, pun ranac stvari u kome su bili: gaće, debele čarape, lula, duhan, čakmak, kremen i trud. Ovo posljednje bih vam morao objasniti.

Čakmak, kremen i trud djed je nosio umjesto šibica i upaljača. Trudom je palio svoju lulu a bio je poseban doživljaj posmatrati ga kako s čakma-kom i kremenom vješto majstoriše. Čakmak je komad tvrdog gvožđa, savijen u obliku pereca. Kremen je komad tvrdog kamena iz koga, kad

14

se udari čakmakom, sijevnu varnice. A trud? To je komad gljive, suhe i smeđe, koja raste na sta-blima kao parazit. Ona se kuha i suši i postane mekana i zapaljiva. Komad tog truda stavi se na kremen blizu mjesta gdje će se udariti, to jeste kresnuti. Nakon nekoliko kresanja trud se zapuši. Onda djed malo puhne da se razgori, pa sa veli-kim zadovoljstvom prinese luli taj komadić za-paljenog truda i potegne dim iz lule koji je širio okolo neobičan miris. Ujedao je za oči.

Jednom me babo poveo djedu u mlin. S nestr-pljenjem sam iščekivao da iza krivine na obali pjenušave rijeke ugledam djedov mlin ili vodeni-cu, kako su je neki zvali.

Nakon jednosatnog pješačenja, pred nama se ukazao mlin, koji je čučao nad vodom. Bila je to zapravo velika kuća izrađena od bukovih šašova-ca, pokrivena hrđavim trnećetom. Dvije noge bile su mu na obali a dvije zakoračile u rijeku kao da hoće da je pregaze. Uz jedan zid bilo je veliko kolo koje je voda okretala, usmjerena ka njemu velikom branom. Oko mlina, koji je bio jedina građevina u netaknutoj prirodi Pousorja, rasli su velika trava, šaš i zobika. Jedna utabana stazica vodila je ka mlinu do teških hrastovih vrata. Unu-tra, među hrpom džakova i mjehova, moj djed je bio naslonjen na koš za žito. Po njegovoj kosi, obrvama, brkovima i kaputu nahvatala se bijela prašina od brašna, poput inja za vrijeme studenih dana.

15

Kad vidje mene i babu, koji smo mu donijeli ručak, djed raširi ruke i krenu radostan meni u susret govoreći:

- Djedovo pile! Nek' si mi došao! Pile moje! U mlinu je u pola dana bilo mračno i taj mračak

kao da je skrivao čarobne tajne koje sam volio sa-znati. Dva velika okrugla kamena dananoćno su se tukla, a između njih u drveno okno sipjelo je mirišljivo brašno. Djed bi ga drvenom lopaticom zgrtao u mijeh. Nešto bi zapisivao i iz svake me-ljaje odvajao nekoliko lopatica u drveni sanduk.

To mlivo, što je odvajao, zvalo se ušur i od njega je djed održavao mlin i hranio svoju dvadeset-tročlanu porodicu u čardakliji.

Na sredini mlina bilo je ognjište iznad koga su visile verige vezane za gredu, a na njima kotlić. Na zidu iznad vrata stajao je fenjer, djedov štap i kožuh koji je on oblačio čim malo zastudi, žaleći se na bolove u krstima.

Iznad koša, tako se zvao trouglasti sanduk u koji se istresala meljaja, bio je mali prozor koji je zatvorila bijela paukova mreža.

Nemirna Usora, ukroćena branom koja se gr-lila sa dvjema obalama i navodila vodu ka ogro-mnom točku, bila je pjenušava i bučna. Ječala je svojom jačinom boreći se sa snažnom branom.

Iznad brane rijeka je bila mirna, tiha i gizda-va. Na njenoj površini ogledalo se veliko sunce i plovili oblaci, a u utrobi svjetlucale velike ribe.

- Hoćemo li pecati? – upitao sam djeda.

16

- Hoćemo, kada sameljem žito. - Kada će to biti? – ponovo upitah.- Pred mrak – odgovori djed, zanesen poslom.- Sad je jutro, djede, neću ja biti ovdje do mra-

ka – rekoh mu žalosno.- Donijet ću ja tebi sve što upecam – opet će

djed zabavljen oko sanduka sa mlivom.Privlačili su me čarobna tajnovitost, starina i

miris mlina. Zamišljao sam djeda kako mu je lije-po u mlinu i maštao da i ja, kad porastem, budem mlinar.

Poslije su me, često, mama i nana slale da dje-du odnesem hranu. Uvijek sam rado odlazio žele-ći da što duže ostanem sa djedom.

Sjećam se, jednom sam djedu nosio ručak. Bilo me strah dječaka, zvanih harambaše, koji su na putu prežali nejaku djecu i otimali im sve što su nosili. Sado već nekoliko dana nije bio kod kuće. Otišao je djedu Ibrahimu pomagati u čuvanju bo-staništa. Poveo sam Kenu Pekmeza i Miralema Žapca. I Keno i Miro su bili stariji od mene i nisu se bojali. Nije ih bilo strah ili to nisu htjeli pri-znati. Znam da je Keno Pekmez, kada smo bili prvačići, istukao Adema Truta iz trećeg razreda. I dan danas Adem Trut u velikom luku zaobilazili Kenu Pekmeza i od njega strahuje.

Krenuli smo oko podne od djedove čardaklije. Nana nam je dala po zavežljaj.

- Nemojte proliti djedovu čorbu. Pohitite da se ne ohladi – govorila je, dok smo mi odmicali

17

niz brežuljak ka Usori koja se poput svilene niti provlačila kroz zlatonosno Pousorje.

- Požurićemo – rekli smo dok se naš glas gubio u talasima povjetarca, koji je neumorno češljao trave pousorskih polja.

Bio je topli juni. Ugrijalo. Na putu nije bilo žive duše. Žurili smo da što prije djedu donesemo ručak, ali i da vidimo mlin koji je uvijek skrivao neku tajnu i da sa djedom pecamo, ako on bude imao vremena.

Negdje na polovici puta, iza Žežinki, pred nas iz šumice izađoše dva klipana. Bili su to sinovi Sulje Kurdića, jednog propalice i kockara. Oni su išli u šesti i sedmi razred i imali mnogo jedinica.

- Šta to nosite? – upitao je stariji Amir.- Nosim djedu ručak – odgovorih hrabro.- Daj da vidim šta ima za ručak! – opet će Amir

prilazeći meni dok je Samir zapriječio put.- Ne dam! Ovo je djedov ručak! – opirao sam

se Amiru Kurdiću.Keno Pekmez je u tom trenutku spustio svoj

zavežljaj, prišao Amiru Kurdiću i tako ga snažno udario da je ovaj pao u kanal. Vidjevši šta mu je bilo sa bratom, Samir se dao u bijeg, glavom bez obzira.

Djedu smo na vrijeme odnijeli ručak, ali ja više nisam išao sam. Uvijek sam vodio Kenu Pekmeza, Miru Žapca, Muju Glavaša, ili koga drugog da me brani od dječaka harambaša. Znao sam da me braća Kurdić vrebaju, želeći me istući.

18

III

KRVAVE SANKE

Usumrak su počele sipati pahulje behara i do zore svojom bjelinom prekrile su livade, proplanke i bregove. Sva djeca su pohitala na Planjčevo brdo, na najveću klizu. Nekoliko dječaka imalo je sanke i na njima se spuštali skakajući sa najveće skaka-onice. Drugi su imali samo najlon vreće za radosni spust niz plazaljku. Te godine amidžić Rasim radio je kao kalfa kod kovača Bošnje u Piljužićima. On nam je obećao napraviti prave, željezne sanke na koje možemo sjesti Dina, Sado i ja.

I zaista, kada se sutradan vratio sa posla, Rasim je dovezao nove sanke. Naša radost je bila veća od proplanka. Takvih sanki nije imao niko u čitavoj kasabi. Imale su dva okrugla metalna plaza i veliko sjedište od hrastovih letvica na koje smo sve troje mogli sjesti. Vrhovi plazova bili su vezani jakom kanafom. Jedva smo čekali da idemo na plazaljku, da ne nosimo one vreće, već da pokažemo nove sanke koje nam je Rasim napravio.

- Ah, možda će nas gledati Hare, Memso i Niho

19

- govorio je brat Sado razdragano. - Oni se diče sankama malo većim od skemlije.

Šta li će reći kad vide naše prave saonice? - Spavaš li, braco? - prva se zorom javila rados-

na sestra Dina. - Ne spavam, što? - upitah sanjivo. - Da idemo na plizaljku - ona će radosno.- Još je rano. Nije ni svanulo kako treba - do-

dade brat Sado ispod jorgana.I zaista, zora je lijeno dolazila, a mi smo s

nestrpljenjem iščekivali da idemo na plazaljku.- Ovo su prave saonice. Nikad ovakve nisam

vidio - govorio je Keno Permez, obilazeći ih.- Koliko mogu brzo letjeti? - pitala je grupa

dječaka koja se, kao i mi, sankala na najlon vreća-ma. Prvo se Sado sam spustio da ih isproba i da usjaji plazove. Iza njega se digao oblak sniježne prašine. Svi su stajali kao ukopani i posmatrali ga, diveći mu se. Poslije smo sjeli obojica ne mareći za molbe drugih dječaka da se malo provozaju. Jurili smo tako povazdan, a metalni plazovi su postajali sve sjajniji. Poslije svake vožnje okretali smo saone i gledali plazove. Kada smo krenuli kući, Sado je stavio Dinu ispred sebe, a ja sam ga obuhvatio iza leđa te smo se spustili sa najvećeg brežuljka. Sanke su jurile kao nikad. Od jačine vjetra suze su nam navirale na oči dok se iza nas kovitlao snijeg. Uživali smo u brzoj vožnji saoni-ca a njeni plazovi postajali su sjajniji od djedovog noža i kašike. Na kraju plizaljke nazirao se put

20

i pored njega potočić. Nikad ničije saonice nisu mogle sa vrha brda doći do puta i potoka. Sado je skrenuo ka potočiću čiji se kanal nazirao u bjelini snijega.

21

Čim smo se primakli potočiću sanke su zakočile na pijesku i zemlji i stale, a mi smo popadali jed-no preko drugog. Dina ciknu poput ljute guje.

Ustali smo stresajući snijeg dok je Dina nepomično ležala. Kapi krvi crvenile su bijeli snijeg. Stajao sam kao ukopan, a ona je plakala. Dva šiljata plaza zabila su se u Dinine butine iz kojih je tekla krv. Plakala je iz sve snage. Za tili čas bila je sva u krvi. Sado ju je uzeo u naramak i ponio kući ostavljajući za sobom crven trag. Saonice poprskane Dininom krvlju, oko kojih se skupiše djeca sa plazaljke, ostale su u potoku ne-taknute.

- Šta ste joj to uradili, bolan? - pitala je preplašena majka uzimajući Dinu u naramak i unoseći je u toplu sobu.

- Nek’ amidža upregne Šarku da vozi Dinu hećimu! - vikala je odnekud kaharli strina.

I zaista, za nekoliko trenutaka Dina je cvokoćući od zime, sva krvava, zamotana u deku i jorgan, u konjskoj zaprezi krenula sa mamom put varoši. Mračak je grlio naš sokak i plazaljku dok su se oni gubili u daljini. Mama i amidža su se vratili pred zoru, a Dina je ostala u bolnici puna tri mjeseca.

Sutradan sabahom Rasim je strašne sanke odnio i prepravio ih. Nisu više imale oštre plazove. Sta-jale su čitavu zimu uz hambar, a da ih niko nije ni pipnuo. Kad god bih pogledao sanke, odnekud bi mi do ušiju dopirali Dinina cika i plač, a pred očima bi mi zaigrale njene kaplje krvi.

22

IVRJEŠENJE ZA STAN

Dok je večer slavila pobjedu nad danom, a sunce se krilo u obližnji šumarak na brežuljku, bježeći pred mjesecom, stizao je babo kući. Bio je veseo, nasmijan. Mi smo mu trčali u susret dok je ulazio u naš sokak, kojeg je ljubomorno grlio prvi akšam. Takvog ga nikada nismo vidjeli.Čim je ušao u avliju djedove čardaklije, vikao je držeći u rukama neki papir:

- Dobio sam ga! Dobio! Dobio!- Šta si dobio, Akife? – upita moja strina

iskolačenih očiju, dok je užurbano skupljala haljine sa srga.

- Dobio sam rješenje za stan. Dvoiposoban u Zenici na trinaestom spratu, nevjesta, u neboderu. Nov, novcijat! - govorio je babo uzbuđen.

- Nek’ vam je sa srećom i hairli - reče strina Hana, činilo mi se malo pakosno.

- Šta si dobio, babo? – upita moj brat Sado.- Dobili smo stan u Zenici. Za koji dan svi se se-

limo u Zenicu. Nećemo više živjeti na selu. Živjet

23

ćemo u gradu. U neboderu. Bit ćemo građani.- Čuj, u neboderu! Da živimo u nekom stanu na

nebu!? – rekoh u čudu.- Kakav stan, babo, u nebu? – upita sestra Dina,

čudom se čudeći.- Lijep, lijep stan ćero. Dvoiposoban. Vidjećeš.

Pravi - odgovarao je babo dok mu se trag radosti i sreće očitavao na izboranom licu.

- Kakav je to neboder? Šta se u njemu radi? – upita Sado radoznalo.

- To je jedna velika zgrada, neboder u kojem ima mnogo stanova. Svaka porodica ima svoj stan. U našem stanu imaju dvije sobe, kuhinja, trpezarija, balkon, hodnik i nužnik. Nalazi se na trinaestom spratu novog nebodera. Ima i lift i stepenice – babo će radosno već ko zna koji put.

- Šta je to balkon? – ponovo upita Dina.- Pa to je, kćeri, terasa – objašnjava babo.- A šta je to terasa, babo? - opet će Dina.- To ti je kćeri, k’o da je na čardaku otvoren pro-

zor, da imaš ogradu i da ne možeš pasti. I nužnik ima u stanu – reče babo.

- Nije valjda da ćemo nuždu vršiti u stanu gdje spavamo i živimo? – upitah u čudu.

Otac me gledao šutke, otvorenih usta.- Šta je to hodnik, babo? - upita ponovo radozna-

lo sestra Dina.- Zar ne znaš šta je hodnik? To ti je hodnik.- Kako ćemo se popeti na takvu visinu u taj ne-

boder? Imaju li ljestve, babo? – opet će Dina.

24

- Ima lift, ćero – babo podiže ruku, kao da se već penje u visine, nebu pod oblake.

- Amidža, amidža, šta je to lift? – upita Rasim igrajući se na verandi. - Lift ti je dizalica koja te digne na sprat koji želiš – opet će babo.

25

U tom sa njive dođe umorna mati. Otac joj pon-osno pokaza rješenje za stan, praveći se važan.

- Kakvo rješenje? – upita mati poluzaintereso-vano, popravljajući šalić na glavi.

- Rješenje za stan. Dvoiposoban. U Blatuši. Na trinaestom spratu novog nebodera. Evo ključeva - izvadi babo iz džepa svježanj. Mati, iznenađena, sjede na skemliju pored oca i prozbori, ovog puta radosnim glasom.

- Pa stvarno nam dali stan, dragi Akife!- Evo, ključevi našeg stana. Za koji dan možemo

useliti. Samo da djeca školu završe i odosmo mi u Zenicu u neboder.

- Mene nešto strah, dragi Akife – mati će.- Šta te ima biti strah u stanu?! - tješio je babo

neuvjerljivo majku.- Strah me kako ćemo se mi uklopiti u taj grad-

ski svijet? Kako ćemo živjeti u tom neboderu? Mi smo seljaci. Kako ćemo svi živjeti od tvoje plaće? Hoćeš li nas moći izdržavati?

Zapljusnu oca bujica majčinih pitanja u istom trenu koja ga zbiniše.

- Uklopit ćemo se. Djeci je škola kod nebode-ra, biblioteka je blizu, igralište, sportski teren, a bit će i za tebe posla. Kao čistačica, šnajderica, kuharica. Naći će se nešto za čestito čeljade.

Mati vrti glavom, a mi slušamo otvorenih usta i pitamo se šta je to neboder? Kako da u njemu bude toliko stanova, kako u stanu može biti hala i kako ne smrdi? Il’, možda, smrdi, ko zna?!

26

- U stanu ima i centralno grijanje i ne moramo ložiti vatru i unositi drva zimi – pričao je radosno babo.

- Kako može biti vruće bez vatre, amidža? – pitao je Bećir, ponovo.

- Tako. Ima parno grijanje.- Čuj, parno grijanje. Kako ono može grijati? –

pitao je Sado.- U kakvoj Blatuši, babo? - sestra će.- U Zenici ima naselje, zove se Blatuša i u Blatuši

je naš stan - babo je pomilova riječima.- Čuj, i u Zenici ima Blatuša! Čuj u Zenici ima

Blatuša! - ponavljala je sestra u čudu.- Naselje u Zenici zove se kao naša njiva!I nama je bilo čudno i zanimljivo. - U stanu ima elektrika. U svakoj sobi sijalica.

Ne trebaju fenjer i lampa – govorio je babo.- Čuj, u stanu ima elektrika! – u čudu se čudila

sestra Dina.- Elektrika, elektrika, djeco! U svakoj sobi, hod-

niku, balkonu.- Ima li u hali elektrika, babo?- Ima, ćeri, i u hali elektrika. Vidjet ćeš.- A kako se penjemo u stan kada je tako visoko,

kao tri munare na džamiji? – opet će setra Dina.- Pa rekao sam ti, imaju stepenice, a ima i lift. U

slučaju da nestane elektrike, idemo stepenicama – objašnjavao je uporno babo sa zadovoljstvom.

- A može l’ se vozati tim liftom? – sestra će.- Može, ali je zabranjeno. Dok se ti vozaš lif-

27

tom, drugi stanari te čekaju – odgovori babo.- A odakle su sve ljudi došli u taj neboder? - upi-

tah ja.- Ima ih, sine, iz Banje Luke, Mostara, Glamoča,

Krupe, Bihaća, Srebrenice, Goražda, Trebinja. Iz Slovenije, Srbije, Hrvatske, Makedonije, Kosova, odsvakud ih ima – nabrajao je babo.

- I svi žive u jednom stanu?- Pa rekao sam ti. Svako ima svoj stan, a svi

stanovi su u neboderu.- A koliko ih ima? – ponovo upitah.- U neboderu ih ima više nego u našem selu –

babo će već iscrpljen pitanjima.- U jednom neboderu ima više ljudi nego u

našem selu! – rekoh u čudu.- Vidjet ćeš! – babo će radosno.Navečer, kada smo otišli na počinak, niko od

nas nije mogao zaspati. Svi smo zamišljali život u stanu i neboderu. Bit će nam bliže škola, bibliote-ka, imat ćemo elektriku, to parno grijanje, živjeti u Zenici, ali... Najljepše je u djedovoj Blatuši čuvati krave, jahati kobilu Šarku, kupati se na Usori i igrati se sa Kenom Pekmezom, Mirom Žapcom i Mujom Glavašom, odlaziti djedu u mlin i mljeti sa njim meljaju.

Srebrenastu pousorsku tišinu opkovanu prvim jutarnjim zrakama rumenog sunca poderali su pi-jetlovi. Niko u našem halvatu djedove čardaklije nije zaspao. Svi smo mislili na stan, život u ne-boderu i čarobru Zenicu.

28

VSUTKIN POGLED

Rumeno augustovsko sunce dugo se šunjalo oko kuće i odjednom uskočilo u moju sobu kroz otvoren prozor. Otjeralo mi je san i pozvalo me da ustanem.

Čim se prenuh, sjetih se da zarana trebam odvesti na pašu Brijezu, Gizdavu i Plavulju i stado ovaca predvođeno ovnom Gavrom.

Oteo sam se mehkoj postelji i krenuo u novi dan. Znao sam da ću u Ljubojinom gaju zateći Kenu Pekmeza, Miru Žapca, Muju Glavaša i os-tale dječake iz družine.

Dok su goveda pasla, mi smo se izležavali i prepričavali sinoćnje događaje, a poslije smo igra-li lopte dva debela sahata. Kentina i moja grupa pobijedili su Mirinu i Mujinu.

- Ja selim sa babom u Zenicu u neboder! -rekoh im uzbuđeno, nakon izvjesnog vremena.

-Kud? Kud to seliš?- u čudu upita Keno Pekmez iskolačivši krupne crne oči.

- U Zenicu, sa babom - odgovorih.

29

- Zar nisi rekao da seliš u nebo, ili tako nešto? – ponovo upita Keno.

- Jah. U neboder. Živjet ćemo u Zenici, u nebo-deru na trinaestom spratu,u stanu sa elektrikom.

- Kakvom nebu, bolan? Ljudi žive u kućama halvatima, zemunicama, podrumima, mutvacima, tavanima, štalama, kolibama ... Nisam znao da žive na nebesima! – čudio se Miro.

- Nije u nebesima, nego u neboderu - rekoh. - Pa šta je taj neboder? – pitaše u čudu.

- Babo kaže da je to ogromna kuća, visoka, nebu pod oblake i da u njoj ima stotine stanova u ko-jima žive ljudi – odgovorih zbunjeno.

- Dobro je da ne seliš na Mjesec. A u nebo i ne-boder što seliš, to je ništa – opet će Keno Pekmez zbijajući šalu.

Šutjeli smo nekoliko trenutaka. Ja sam gorio od želje da vidim taj nebodera, je li zaista visok do neba, mogu li se sa prozora uhvatiti oblaci, pa da mogu svojim drugarima objasniti kad me budu pitali kako izgleda taj dugajlija.

- Šta ćeš – oglasi se ponovo Keno Pekmez, pitajući žalosno:

- Kada seliš, Benjo?- Do početka školske godine. Babo će me upisa-

ti u gradsku školu u Zenici – odgovorih, gledajući suze u njihovim očima. I ja pomislih na rastanak i nešto me steže u grlu, a oko zasuzi. Kako ću se rastati od ove družine, od kobile Šarke, Dorata, psa Runde, Plavulje, Dikulje, Brijeze, Gavrinog stada?

30

Kakvi li su tamo dječaci sa kojima ću se družiti? Hoće li biti dobri kao ovi? - razmišljao sam. U tom trenutku stigoše Marun i njegova sestra Suada, koju su svi zvali Sutka. Pohađali smo isti razred dvije posljednje godine. Kad me ugledala, slatko se osmjehnula i pozdravila me.

- Benjamin seli u Zenicu sa babom. Živjet će u neboderu – reče Keno Pekmez Marunu i njegovoj sestri Sutki.

Oni se samo pogledaše. Na Sutkinom licu nesta zagonetnog smiješka.

- Kada seliš? – upita Marun Mević iznenađen.- Pred početak školske godine – rekoh.- Blago tebi. Ti si sretan koliko si težak – reče

Muhamed Mević zvani Marun.- Zašto? – upitah radoznalo.- Ideš u grad gdje nema krava, blata, sijena, pos-

la da crkneš. Grad je lijep i zanimljiv. U njemu nema šta da se radi. Samo se izležavaš i uživaš.

U gradu ima svašta lijepog i zanimljivog.Ove riječi kao da razbiše moju tugu i neizvjes-

nost. Malo me oveseliše.- Pa ipak mi je žao što odlazim – rekoh.- Nemoj žaliti. Budi sretan. Tamo ima svega.

Grad je grad. Ja bih volio nego išta da me babo povede da živimo u Tuzli, ali neće - ponovo će Marun, žalosno.

Do podneva smo bili u gaju. Stoka je bila mir-na, dok je muhe nisu počele napadati. Sunce jače zapeče i mi se počesmo spremati da idemo kući.

31

Kada je Sutka polazila sa svojim ovcama i kra-vama, naišla je pored mene, čarobno me pogledala i tiho mi rekla:

- I meni je žao što odlaziš. Voljela bih da ostaneš ovdje sa nama u Pousorju.

To je rekla, zarumenivši se u obrazima, i otišla. Ja sam još dugo stajao i gledao za njom. Gledao sam dok nije postala tačkica i dok je nisam izgubio iz vida na nepreglednom polju. Prisjećao sam se njenih pogleda iz srednjeg reda učionice koje mi je upućivala i čestih zadirkivanja. Sad mi je postalo jesno zašto je i njoj žao što odlazim. Znači tako, ona žali.

Pred očima mi zaigra Sutkin lik: crna kosa sa šiškicama, okruglo baršunasto lice sa pjegicama i sočne rumene usne sa dvije niske bisera u ustima. Prvi put osjetih rumen u licu i prože me neka blaga jeza.

Takav je i on bio. Moj brat Sado kada je bio zaljubljen u Sanu. Stalno su mu se crvenili obrazi i vazda je bio zamišljen. Ni sa kim danima nije pričao, niti je koga slušao.

- I meni je žao što odlaziš. Voljela bih da ostaneš ovdje sa nama - tutnjale su mi u glavi Sutkine riječi dok je grabila niz polje poput aviona koji je znao proletjeti iznad našeg Pousorja.

Ovo je sigurno ljubav o kojoj mi je pričao brat Sado. Sigurno sam se zaljubio u Sutku, čim ovako rumenim pri pomisli na nju, mislio sam, dok mi je, vatra žarila obraze.

32

33

Sad mi je žao ići u Zenicu, kada sam našao svo-ju prvu ljubav, buncao sam nerazumljivo dok sam tjerao stoku kući. Sutkin lik je bio preda mnom čitavo poslijepodne. Pratio me i kada sam došao kući i dok sam se sa sestrom Dinom igrao u našoj sobi. Tada je cilindar sa petrolejske lampe pao i razbio se u hiljade komadića. Nismo ga ni dodir-nuli. Zanijemili smo od straha. Šta će mama reći kad dođe? Kako ćemo noć provesti u mraku, kako ćemo...? Kao da sam vidio majčino tužno lice. Ona je bezbroj puta čistila cilindar i ponovo ga vraćala, čuvajući ga da se ne razbije. Čuvala ga je, znala je reći, kao “oči u glavi”. Odjednom mi je sinula ideja.

Skinut ću cilindar sa strinine lampe. Razbijeni cilindar ću pokupiti i staklo sakriti. Nakon nekoliko trenutaka na našoj petrolejci stajao je strinin cilindar. Dina i ja smo izašli iz kuće i vratili se tek predvečer.

- Draga zaovo, ostavila sam cilindar na lampi i, evo nema ga. Kao da je u zemlju propao - govorila je strina mojoj majci.

Mi smo šutjeli oborena pogleda, strahujući da strina ne prepozna svoj cilindar i ne otkrije naš zi-jan.

I dok se noć borila sa ostatkom dana, meni je stalno pred očima igrao Sutkin lik, a u ušima mi odzvanjale riječi:

- I meni je žao što odlaziš, voljela bih da ostaneš ovdje sa nama.

34

VINAPAD CRNOG JATA

Čim bi ranim proljećem sunce počinjalo goli-cati mirišljavo Pousorje svojim zlatnim perjem, svrake i vrane bi gradile gnijezda u kojima bi za nekoliko sedmica polagale jaja i iščekivale mlade. Bilo ih je mnogo. Znale bi zakriliti nebo, kada bi se sastalo par jata. Tada bi se nad Pousorjem smračilo. Svoja gnijezda, vrane i svrake prošarale su svuda; i na visokom bagremu, jeli, grabu, hrastu... I u šumi, ali i pred kućnim vratima, ako se tu nalazilo drvo.

Sa visine su posmatrale naše avlije i, ako bi kojim slučajem primijetile kvočku i piliće, crno bi im se pisalo. Pravo iz visine ustremile bi se na pile, zgrabile ga nogama i odnijele. Kvočke bi bespomoćno kokodakale ili, najčešće, ne bi odmah ni primjećivale nestanak mladunčeta. Svrake su ubrzo prepolovile broj pilića. Stariji su uz pomoć nas djece pravili strašila, ne bi li tako odagnali vrane i svrake. Uvijek su nam stariji, ako ne bismo čuvali ovce i krave, povjeravali čuvanje pilića. Tako smo Keno Pekmez, Miro Žabac, Mujo Glavaš, Džemo,

35

Marun i ja često išli u razvaljivanje gnijezda i sku-pljanje jaja, kako bismo se revanširali vranama i svrakama za njihova zlodjela, ne bismo li ih tako otjerali od sela i pilića. Brojali bismo koliko smo gnijezda razvalili i skupili jaja, odlagajući ih u stari sepet.

Voljeli smo razvaljivati gnijezda. To su voljeli svi dječaci i često su se hvalili koliko su gnijezda razvalili i koliko su jaja iz njih izvadili.

Prvo smo uništavali gnijezda u selu, odakle je prijetila najveća opasnost za piliće, a onda bismo išli i do Begluka, Kremenjača, Blatuše, Planjčevine, Mrkaljevke, Ljubinog i Svrzinog gaja, koji su bili puni gnijezda. Gnijezda su ponekad bila na pristupačnom mjestu i lahko je bilo doći do njih, a nekada su bila na tankoj grani do koje je bilo nemoguće doći. Što je gnijezdo bilo nepristupačnije, mi smo imali više išćila da ga do-hvatimo. Često smo se hvalili podvizima kako smo gnijezdo skinuli sa nemogućeg mjesta.

Jednom smo tako Keno i ja, u jeku borbe sa vranama i svrakama, ranom zorom otišli u gnijez-da, kako smo mi nazivali ovu avanturu. Ponijeli smo staklenku vode i stari amper u koji bismo odla-gali jaja. Bilo je već kasno podne kada sam pružio ruku prema gnijezdu i dohvatio ga. U njemu su bili mali ptići, već izleženi. Njih nismo dirali, nego smo išli dalje tražiti jaja. Predvečer, kada je rumen sunca prekrio plavi nebeski svod nad Pousorijem u Ljubinom gaju na samoj ivici, na vrhu bagrema

36

primijetili smo staro ogromno gnijezdo.Da bodljikavi bagrem ne bi poderao odjeću,

raspremio sam se u potkošulju i gaćice. Sporo sam napredovao ka vrhu jer je bagrem bio ogroman, debeo. Čak su i grane bile velike, da se nisu mogle obuhvatiti. Prelazio sam sa jedne na drugu, dok se najzad, premoren i znojav, nisam popeo do samog vrha.

Gnijezdo veliko kao djedov sepet. Napravljeno od blata, pruća i trnja bilo je nepristupačno. Nika-ko nisam mogao odozgo da ga dohvatim rukom. Sa strane ga je bilo nemoguće probušiti. Skinuti ga i baciti, takođe, nije bilo moguće, jer je upleteno u granje. Kada sam napokon uspješno progurao ruku do gnijezda, osjetio sam jaku bol. Unutra je bila vrana. Ležala je na jajima, i kada sam pružio ruku, ona me kljunom tako snažno udarila da sam vidio milion zvijezda.

U tom trenutku prhnula je iz gnijezda i okomila se na mene, tukući me znalački velikim i teškim kljunom po glavi, čelu, obrazima, potiljku, ru-kama ... Tukla me tako snažno, žestoko i brzo da nisam uspio ni trepnuti, a već sam dobio desetine udaraca. Nad bagremom se odjednom stvori čitavo jato crnih ptica sa velikim kljunovima, spremnih da mi naplate sva ona razrušena gnijezda i odnese-na jaja.

Počeo sam se spuštati sa ogromnog bodljikavog bagrema, dok je desetine vrana jurilo ka meni da me još koji put udare svojim teškim kljunovima.

37

Bio sam desetak metara iznad zemlje, i svakog tre-nutka mogao sam pasti, slomiti ruku nogu, kičmu, razbiti glavu. Ostati invalid ili poginuti. Počela je borba na život i smrt.

Nogama sam obuhvatio granu na kojoj sam sjedio, a rukama štitio oči, glavu i lice od opas-nih vrana i oštrih kljunova. Udarci po rukama su pljuštali. Gdje god bi me udarili svojim kljunovi-ma, šiknula je krv. Nakon nekog vremena, krvavog i iznemoglog vrane su me ostavile i u velikom luku od Ljubinog gaja zavile ka Mrkaljevki.

Možda nisu htjele da me ubiju, zato što im nisam razvaljivao gnijezda u kojima su bili goluždravi vrančići, nego samo jaja, pomislih dok me umor savladavao. Ubrzo sam sišao sa bodljikavog ba-grema, sav izgreban, krvav i izranjavan. Dohvatiše me amidža Meho i brat Sado po koje je otrčao preplašeni Keno Pekmez, obavijestivši ih o napadu stašnog crnog jata.

Nakon povratka iz bolnice, sa nekoliko kopči na glavi i rukama, ni pomišljao više nisam da idem u gnijezda.

38

VII

SELIDBA U NEIZVJESNOST

Bio je kraj vrelog augusta. Na nepreglednim pousorskim poljima zlatilo se žuto klasje poput dukata na tetkinoj ogrlici koju bi nosila za vrijeme pjerova i prela. Bostaništa su te godine rodila kao nikad. Rodili su i šljivici, i bašče, i malinjaci.

- Iduće hefte selimo u Zenicu – rekla je majka tog popodneva dok je sunce neprestano milovalo polja, nekako svečano.

- Stan smo namjestili. Vi imate lijepu dječiju sobu sa tri kreveta. Sigurno će vam se svidjeti.

Sestra Dina, brat Sado i ja jedva smo čekali da odemo u tu Zenicu, u taj stan u neboderu, o kome u kući svi pričaju. Zamišljali smo kakve su mu sobe, kakva je ta tarasa, kako radi lift, kako to da ima elektrika u stanu.

Iščekivali smo, ali i žalili što moramo napustiti djedovu kuću, čardakliju, avliju, bašču, modroze-lenu Usoru, i čarobni mlin, svoju školu i drugove.

Pitali smo se koliko u neboderu ima dječaka i djevojčica? Je li daleko škola? Kako se pali elek-

39

trika? Svašta smo znatiželjno pitali.U tom nestrpljenju dođe i nedjelja kada trebamo

seliti u neboder u Zenici, u neizvjesnost. Iz djedove čardaklije nismo, kako kaže majka,

imali šta ponijeti. Lične stvari smo složili u neko-liko torbi i vreća. Obuća i garderoba nije bila za grad i neboder, pa smo dio ostavili amidžinoj dje-ci. Gledam majku. Izgleda mi kao gospođa. Ski-nula šamiju i napravila frizuru. Dimije zamijenila dugačkom plavom haljinom. Već se pogospodila, kako je prije djed govorio, kada bi se naljutio.

U brata nove tene i majica, u Dine, također, nova haljinica i cipele. Moje gumene opanke sa kaiševima su zamijenile nove tene. Majka je rekla da za svaki slučaj u torbu stavim opanke i da ih ponesem.

Starim makadamskim krivudavim putem krenu-li su Akif Pobro i njegova porodica: supruga Naza, sinovi Sado i Benjamin i kćerka Dina. Uputili se u novi život, u grad, u neizvjesnost, u neboder na trinaestom spratu.

Bilo je rosom okupano jutro. Usput su nas po-zdravljali dživdžani, javljajući nam se cvrkutom i želeći nam sretan put. Na studencu, oko koga noću kruže vile i duhovi, djevojčice su sipale vodu, k’o suza bistru, u tikve i fučije prskajući se krupnim bisernim kapljicama.

Visoko iznad Pousorja dva mlazna aviona kao dvije strijele letjeli su nebom i gubili se u daljini nebeskog plavetila koje je ukrašavalo sunce.

40

Razmišljao sam otkud babi tolike pare da nas ovako odjene, obuje i da kupi namještaj za stan. Koliko li se samo zadužio? Bio sam ponosan na njega, i nije bilo posla koji ne bih uradio ako bi od mene tražio.

Miris katrana sa tračnica pruge širio se una-okolo, a majci se od njega povraćalo. Stalno je pitala babu da li on osjeća taj smrad. On joj je od-govorio da će se navići, a ona je vrtjela glavom. I stalno je povraćala.

Moja razmišljanja prekide tutnjava voza koji je dolazio da nas odveze u bijeli svijet, kako je nana zvala sva sela i gradove koji se nisu vidjeli sa našeg čardaka. Izgrlili smo se i ispozdravljali sa svima koji su došli da nas isprate.

- Nemojte nas zaboraviti! – dovikivali su nam dok smo mi trpali svoje stvari u voz.

- Nećemo! – odgovorili smo tužno.Familija i prijatelji, te Sadini, Dinini i moji

drugovi ostali su mašući rukama kraj zmijolike pruge kojoj se nije vidio kraj, dok je voz ubrzavao kašljući sve jače i češće poput sipljive kobile.

Miro Žabac, Keno Pekmez i Mujo Glavaš ostali su mašući meni i vozu, a sa njima su ostali i moji bezbrižni dani na selu, pored rijeke Usore i na poljima uz djedove krave i igre do iznemoglosti.

Sa njima u Pousorju su ostale i sve naše mangu-parije, nestašluci i svađe poslije kojih bismo postajali još bolji drugari. Sve vrijeme radovao sam se selidbi, svom stanu u neboderu, Zenici i

41

novom životu, ali kada voz vrisnu, poput djedove Šarke kad se iz polja vraćala kući, u meni nešto puče. U grudima mi se skupilo. Gledao sam Dinu i Sadu. Ni oni ništa nisu govorili. Kao da su imali jabuku u grlu.

Proveo sam na selu dvanaest godina. Tu sam načinio prve korake. Upoznao sam Usoru i svaki brzak na njoj, pretrčao sva polja i prošao sve bogaze. Bio sam u svakom šumarku i iz njega skidao vranja gnijezda dok su goveda pasla tuđa polja. Sretno djetinjstvo ostalo je u modroj Usori i oticalo je njenim nemirnim valovima.

Kako sada da ostavim zavičaj, da ga izdam i odem u nekakav stan u neboderu na trinaestom spratu!? Sigurno je takvo pitanje sebi postavljao i brat Sado. Šta li je babo razmišljao? I on je rođen i odrastao u Pousorju, nisam mogao dokučiti.

Znam da je često govorio o nekakvoj perspek-tivi, karijeri, nauci, školovanju djece, životu u gradu gdje je sve nadohvat ruke. Znam da mu je i djed govorio:

- U gradu ti je sve za paru. I hljeb, i mlijeko, i sir, i kajmak, voće i povrće, jaja. Da ih, Akife, režeš makazama, ne možeš ih narezati.

Dok je voz tutnjao kroz Maglaj, Žepče, Nemi-lu i ostala mjesta, jureći poput djedove Šarke ka Zenici, zavaljeni u svoja sjedišta mi smo šutjeli. Niko ni s kim nije razgovarao. Muk i tišina.

Pruga, rijeka i cesta išle su nekad uporedo, kao

42

najbolje drugarice, a nekad bi pobjegle jedna od druge. Cestu i prugu bi poput aždahe gutala crna usta tunela, a rijeka, ostavljena, obilazila bi velike bstijene i ponovo se susretala sa prugom i cestom nastavljajući zanimljivu beskrajnu igru.

Ja sam se ponovo vratio Blatuši punoj krava koje mirno pasu, a mi dječaci se igramo do mile volje, dok Pousorje ne bi zagrlio suton. Tada bi ga rojevi svitaca svojim fenjerima do kasno u noć osvjetljavali.

Bio sam i na obalama razigrane Usore gdje sam znao svaki grm, svaki vir i svaku uvalu. Proletio bih i kroz Suhopolje, Planjčevinu, Ljubojin gaj, Mrkaljevku i došao Keni Pekmezu, Miri Žapcu, Muji Glavašu i Fahri Gljivi da sa njima igram lopte do iznemoglosti. Igrali bismo se, a onda bismo grlili jogunastu Usoru, prepustivši se njenim čarima do prvog akšama.

Umjesto da se radujem novoj sredini, neboderu, osjećao sam se kao izdajica, kao onaj što je ostavio prijatelja kada mu je bila najpotrebnija pomoć. Već sam žalio za zavičajem.

U prozoru našeg kupea u daljini se uslikaše veliki dimnjaci koji su bljuvali crni dim i nepregledni grad od koga me hvatala jeza. Babo je objašnjavao gdje je Željezara, a gdje je rudnik, pa centar, gdje je Bilino polje, a gdje su Pehare, Crkvice, Kanal, Blatuša, Radakovo, Tetovo...

Ja ga nisam čuo. Bio sam u mislima u Pousorju.

43

VIII ČAROBNI NEBODER

Dok je voz ulazio u Zenicu, raspršujući našu tugu i neizvjesnost kao lopovi lubenice u djedo-vom bostaništu, mi smo zamišljali neboder. Kakav li je, kako izgleda, koliko u njemu ima dječaka, da li ćemo se sa njima družiti ili ćemo se tući i kako li je živjeti u neboderu?

- Eno ga! Ono je naš neboder. Onaj plavi veliki, najveći. Ondje ćemo mi živjeti – govorio je uzbu-đeno otac gledajući kroz prozor dok je voz uspora-vao dahćući.

Kroz prozorska stakla gledali smo velike dim-njake koji su bljuvali sivi dim te stotine većih i manjih zgrada, kuća, ulica. Sve nam je to bilo ne-poznato, strano.

U svojoj Blatuši, Suhopolju i Ljubojinom gaju znali smo svaki grm, drvo i travku, a ovdje smo bili stranci.

- Jest nam lijep neboder! – veselo reče babo, gledajući ga dok se on grlio sa oblacima između kojih je provirivalo i gušilo se krezavo sunce.

44

- Jest, lijep je - odgovorismo svi uglas.Mati se već spremala da izađe, skidala je torbe i

vreće sa rafova u vagonu, a voz je malaksao i vri-štao kao kobila Šarka, dok napokon ne dođe pred jednu ogromnu zgradu na kojoj je pisalo ćirilicom i latinicom Zenica, i zaustavi se. Iz njega je izla-zilo mnogo svijeta, još više je željelo da uđe, te tako napraviše gužvu. Jedva smo se oteli sa svojim stvarima.

- Ovamo, ovamo! - dozivao je babo dignuvši ruku. - Ovamo, dođite da ne zalutate.

- Kako ćemo zalutati? Pokazao si nam neboder. On se vidi odsvakuda - reče Sado.

Krenuli smo ka čarobnom neboderu o kome da-nonoćno, mjesecima maštam, prteći svoje torbe, ruksake, kofere i vreće, predvođeni babom. Što sam mu se više približavao, neboder se izmicao i postajao veći. Stigavši do obale rijeke više nije imao kud. Kada smo došli pred njega, bio je ogro-man. Činilo nam se da nebo dodiruje, tako je bio velik.

- Hajdemo kroz haustor pa ćemo u lift sa gornje strane - reče babo.

- Šta je to hastor, babo? - upita Dina. - Nije hastor, nego haustor - reče babo.-To je veliki široki hodnik na ulazu u neboder.U tom novom haustoru već su neki dječaci po

zidu ispisali imena: Drago, Milan, Faruk, Sanja i Dino. Ja sam zagledao gdje ću sutradan još većim slovima upisati BENJO I SUTKA.

45

- Da je bilo još sto metara, ne bih mogla više - govorila je mama pod teretom punih torbi, kofera i džakova.

- Evo, stigli smo, djeco! - uzviknuo je sav sretan babo. Koračajući žurno ispred nas.

- Ovo je naš neboder - ponavljao je po ko zna koji put.

- Sa bismillom uđite - govorila je već na izmaku snage mama bratu, sestri i meni.

Proučili smo bismilu. Odmah na ulazu dočekalo nas je nekoliko sandučića i skoro na svakom pisalo je ime ili prezime.

- Gle, na jednom piše Akif Pobro! - reče u čudu Dina, pokazujući prstom.

Zaista, neko je lijepim rukopisom na bijelom papiru napisao ime i prezime moga babe i stavio na sanduče.

- Tu ćemo dobivati pisma i razglednice, ako nam ih neko bude slao - reče babo.

- I račune. I račune ćemo tu dobivati - reče maj-ka, sa nekim zagonetnim osmijehom.

- Kakve račune? – upita Sado iznenađen.- Račune za kiriju, elektriku, plin, vodu, sme-

će... - zastade mama.Sado i ja se pogledasmo, pitajući:- Zar se to sve plaća?- Svaki mjesec se plaća – reče već zabrinuta

majka zamišljajući gomilu računa.- Svaki mjesec – u čudu rekoh.- Svaki mjesec - odgovori majka zadihano.

46

- Evo lifta! – reče radosno babo ulazeći u neku kućicu koja nije ništa veća od djedove hale. U njoj je sijala elektrika i bilo ogromno ogledalo. Jedva smo svi stali.

- Malo se pomjerite od vrata da se mogu zatvo-riti – reče babo spuštajući torbu, kofer i džak sa umornih leđa.

Vrata se zatvoriše i babo stisnu dugme sa brojem trinaest. Lift poleti u zrak. Meni se nešto u stomaku smuči, ali brzo lift stade. Čim se otvori, u hodniku ugledasmo vrata na kojima je na nekoj pločici lije-pim slovima pisalo ime i prezime moga oca: Akif Pobro. Babo izvadi ključeve, otključa i reče: - Buj-rum! Prvo uđe majka unoseći svoje stvari i učeći bismillu. Zatim uđe brat Sado, pa ja, te sestra Dina i na kraju babo sa stvarima.

Stan je bio lijep. Mirisao je bojama i lakovima, a u njemu je već bilo nekih stvari: ormar, kauči, stolovi, stolice, tepisi, zilije ...

- Nećemo više jesti za sinijom, nego za stolom - reče pametno Dina gledajući sto i šest stolica, na-ginjujući se ka prozoru. I ja sam otišao do prozora. Kada sam pogledao dolje, ostao sam bez daha. Do-lje je bila provalija, bezdan, a ja sam imao osjećaj da stojim negdje u vazduhu i da ću se svakog časa strmoglaviti na zemlju. Nikada nisam bio na ova-kvoj visini. Činilo mi se da sa prozora mogu oblak dodirnuti.

- Kakav divan pogled! – reče Sado prilazeći mi. I zaista, vidjeli smo rijeku Bosnu, pored nje cestu

47

za Sarajevo kojom su svakog časa jurila vozila, prugu, pa zgrade, ulice, sve je bilo kao na dlanu.

Rijeka, pruga i cesta išle su čas jedna pored dru-ge, čas bi se razišle i opet splele. Sve troje su išle od Sarajeva do Doboja kao dugogodišnje saputni-cei prijateljice.

Majka je odmah počela raspakivati zavežljaje, torbe, ruksake i vreće. Vadila je stvari i raznosila ih po stanu, slagala garderobu u ormare. Tanjire, tepsije, kašike, lonce i čaše stavljala je u kuhinju i trepezariju. Pomagala joj je i Dina, a babo je sjeo za hastal i pušio ljute cigarete. Brat i ja smo se za-gledali. Bili smo srećni i zadovoljni. Jedva smo če-kali da upoznamo okolinu nebodera, šta li sve ima u našem kvartu koji se zove kao naša njiva u kojoj smo čuvali Plavulju, Dikulju, Brijezu, kobilu Šar-ku i Dorata. Kada je ispušio cigaretu, babo je nas djecu pozvao da sjednemo za hastal.

- Mi od danas, djeco, živimo u neboderu, u gra-du Zenici, naselju Blatuša, u ulici Kulina bana, na broju 1, na trinaestom spratu. To zapamtite. Kada živite u gradu, gdje ima mnogo ljudi, morate paziti da im ne smetate. Ne smije se pjevati kada se ide ulicom. Uvijek idite desnom stranom i pazite kada prelazite ulicu da vas auto ne udari. Ne smijete se vozati liftom, galamiti u hodnicima, pisati po zido-vima, bacati smeće oko sebe, nego u korpu. Ovdje u blizini ima rijeka Bosna. I kraj nje ima livada, tu vam je najbolje za igru.

Ne smijete se mnogo udaljivati od nebodera.

48

- Je li jasno? – upitao je babo na kraju.- Jasno! – rekli smo nas troje uglas.Poslije smo dugo i dugo stajali kraj prozora i

posmatrali grad. Noću je bio još zanimljiviji. Kako ga je lijepo gledati sa ove visine, a on se sav usijao kao da gori. Oko ponoći otišli smo na počinak i dugo nismo mogli zaspati.

Čim sam sutradan izašao iz stana, otišao sam na obalu rijeke Bosne u kojoj se, dok je ona šaporila umilim glasom, svu noć ogledao pun mjesec, a da-nas na njenim valovima plovilo je ogromno sunce. Vidio sam ga sa trinaestog sprata, iz ptičije per-spektive. Bosna se u mom Pousorju grli i sastaje sa svojom manjom sestrom Usorom i od Doboja zajedno hrle prema modrookoj i jogunastoj Savi.

Na lijevoj obali naše nove prijateljice rijeke Bosne sve do nebodera prostirala se nepregledna poljana za igranje, koja bi trebala nadomjestiti zla-tonosna polja Pousorja koja ostaše žaleći za mnom i mojim bratom. Odmah sam zavolio Bosnu i nje-ne obale, kao da se poznajemo i družimo čitavu vječnost. Žalio sam njenu sudbinu, pitajući se zbog čega je čovjek guši ogromnim smećem, naftnim mrljama i grugim otpadom. Zaista. Zbog čega.

- Ah, ne bi joj bilo ravne na planeti, samo da je čista i da se u njoj možemo kupati - rekoh sa uz-dahom stojeći nad njom i ogledajući se u modrom ogledalu po kome su plovile masne mrlje, a pla-stične boce, najlon kese i konzerve “ukrašavale“ njene obale.

49

50

IX

BLOKIRANI LIFT

Kada smo se useljavali u neboder, prvo sam vidio lift koji nas je tako munjevito digao do tri-naestog sprata da nam se svima smučilo u sto-maku. Čudio sam se toj napravi. Krišom, ispod oka, gledao sam koju sve dugmad stišće babo. Učinilo mi se jednostavno.

Jedva sam čekao da vožnju liftom probam sam ili sa sestrom Dinom.

Jednog poslijepodneva, dok je babo bio na pos-lu a majka obilazila pijace i jeftine radnje, ja sam otišao na petnaesti sprat do Zvjezdana kojeg sam upoznao prvog dana kada sam doselio u Zenicu. Poslije posjete planirao sam se provozati liftom.

- Dobar dan - rekao sam Zvjezdanu i njegovoj majci kada su mi otvorili vrata.

- Dobar dan - rekla je Zvjezdanova mama i pogledala jesam li obrisao noge kada sam ušao i otrčala ka štednjaku gdje se iz lonca spremalo mlijeko da pobjegne.

- Skini obuću! - dobacila je ova čudna čistunica

51

mrmljajući, ili vatri ili Zvjezdanu, mom drugu.- On je bos, mama - rekao je Zvjezdan, samo su

mu noge malo blatne.- Kažeš, malo blatne? - pokaza rukama gospođa

na moje skupljene noge.- Isuse Kriste, to je njemu malo!?Inače, Zvjezdan nikad nije imao blatne noge,

niti crno blato ispod nokata. U njega su nokti uvi-jek bili obrezani i čisti kao da su od plastike.

- Briši! - rekla je ponovo Zvjezdanova mama, i ja sam se već spremio da zdipim u svoje pode-rane opanke koje sam ostavio u hodniku, kad me Zvjezdan uhvati za ruku.

- Briši, kod moje stare ne znači bježi, nit’ idi, već briši noge i obuću, da na njima nema ni naj-manje praške.

Otrao sam noge i dugo sam sa Zvjezdanom za stolom popravljao i lijepio zmaja koga smo predveče puštali pored slinave Bosne.

U nekoliko navrata privukao sam šećerli kolače koji su stajali u zdjeli na stolu. Ubacivao sam ih u usta kada Zvjezdanova mama nije gledala u nas. Svaki put, kada bih kolač prinio do usta i zinuo da ga stisnem zubima i progutam, ona bi se pojavila, kao da je provirivala, a ja sam prestajao žvakati dok bi me u grlu gušio slasni kolač.

Tako sam joj za kratko vrijeme pojeo zdjelu kolača, Zvjezdanu popravio zmaja i sit otišao da se provozam liftom.

Krenuo sam u prvu zabavnu vožnju. Izašao

52

sam iz stana i pritisnuo dugme za poziv. Ubrzo se preda mnom pojavi lift otvorenih vrata sa velikim ogledalom. Ušao sam i pritisnuo zadnje dugme, za prizemlje. Lift je jurnuo punom brzinom pokazujući svijetlećim brojevima na kojem se spratu nalazi. Sletio je za tili čas u prizemlje. Prije nego što je stao, ja sam ponovo pritisnuo dvade-seti sprat. Lift je jurnuo još većom brzinom. Meni u ušima poče bubnjati od brzine. Nastavio sam ponovo stiskati dugmad od prizemlja do dvade-setog sprata. Ušla bi neka gospođa ili gospodin, i ja bih ponovo jurio od prizemlja do dvadesetog sprata. Lift je letio, a ja sam u ušima osjetio pri-tisak. Opet sam stisnuo dugme. Vožnja liftom je poput lizanja lizalice. Sve što je više ližeš, više ti se sviđa. Što se više voziš, sve više to želiš.

53

U neko doba u lift upade, crven k’o rak, debeo, ćelav, stariji čovjek iz kojega je plamtio bijes.

- Čiji si, ti mali bezobrazniče?- upita me hra-pavim tenorom starac sve crveniji u licu.

- Akifa Pobre sa trinaestog sprata - odgovorih preplašeno uvlačeći vrat u ramena.

- Pa, sahat vremena blokiraš lift i vozaš se u njemu. Kako te nije sramota? - bjesnio je starac mahajući rukama.

Ja sam samo šutio gledajući preda se i ponekad u veliko špiglo koje je bilo pored nas, razmišljajući kako da pobjegnem. Nisam dugo čekao. Jurnuo sam kroz otvorena vrata što sam brže mogao. Čim sam istrčao iz lifta, pao sam na pod. Okre- nuo sam se i pogledao. Nada mnom je stajao Jasmin Dizdar koji mi je potpetljao noge i kesio se. Bio je to dječak sa prvog sprata. Babo mu je bio vozač kamiona u rudniku, a on je bio vršnjak brata Sade. Inače je veliki kavgadžija, buntovnik i baraba. Slabo je u školi učio, a drugi dječaci su pričali da je nekoliko puta obio trafiku i da je policija dolazila po njega. Zbog narandžaste boje lica mnogi su mu dali nadimak Narandža. Inače, niko ga nije smio zvati tim nadimkom, osim ne-koliko jačih dječaka.

- Ti se vozaš liftom, seljačino seljačka! - siktao je iznad mene pokazujući svoje prljave zube i jake pesnice.

- Samo sam jednom - rekoh jaučući od bolova u koljenima i laktovima od pada na pod.

54

- Sahat ja čekam ovdje lift, seljačino jedna! - istrese se na mene i udari me snažno nogom u predjelu bubrega, pa nestade iza metalnih vrata lifta. Ja sam još dugo ležao i jaukao na sedam-naestom spratu.

Poslijepodne, kada su babo i majka došli sa po-sla i dok smo ručali, oglasi se zvono. Brat Sado kao i uvijek u dva koraka otvori vrata.

- Dobar dan - reče onaj crveni u licu kao rak, debeli, ćelavi čovjek, što me prekorio u liftu pitajući drsko:

- Ima li Akifa Pobre u stanu?- Ima - reče Sado i upusti debeljka u stan.- Ja sam Dragan Dabić, predsjednik Kućnog

savjeta ovog nebodera - reče debeljko, pružajući debelu kratku ruku mom babi.

- Ja sam Akif Pobro - nekako vehto će babo.- Danas je skoro nepuna dva sahata vaš sin

Benjo blokirao lift vozajući se od prizemlja do zadnjeg kata - osuo je debeljko paljbu prema mom babi i nastavio:

- Molim vas da svom djetetu zabranite vožnju liftom kako ne bi išla prijava protiv vas.

- Neće se ovo više ponoviti, gospodine Dabiću - rekao je babo ubjedljivo dok je predsjednik kućnog savjeta izlazio iz stana.

Ja sam strašljivo gledao mrzovoljnog babu kako izvlači kaiš iz pantalona, pitajući:

- Hoćeš li čitav život biti seljačina, Benjamine? Zar se moram uvijek crvenjeti zbog tebe?

55

X

ZAGONETNI GRAD

Poslije nekoliko dana provedenih u neboderu, počela nas je ubijati dosada. Dok smo živjeli u djedovoj čardakliji, uvijek smo nešto radili: čuvali stoku, brali voće, povrće, porađivali po štali... Od kada smo uselili u neboder, nikakvog posla nismo imali već smo se dosađivali.

Stajali smo od jutra do mraka kraj prozora ili na terasi posmatrajući grad sa visine, čudom se čudeći koliki je, pitali smo se kako u njemu ljudi ne zalu-taju, kako se ne izgube, ko je napravio takav red da u svakoj trgovini bude hljeb, da se svakog jutra negdje odvozi smeće? Da autobusi naiđu baš kad zatreba...

Posebno smo se čudili velikim dimnjacima kojih je bilo dvanaest i koji su svakodnevno bljuvali dim i prašinu koja je ponovo padala na grad. Kada smo došli, mama nije znala pa je oprane bijele čaršafe i jastučnice stavila na terasu da se suše. Kada je predveče došla, začudila se. Posteljina je bila prl-javija nego prije pranja.

56

Kasnije ju je sušila u kuhinji i na radijatorima.Odlučili smo Sado i ja da odemo i upoznamo

grad, da promuzevirimo gdje se šta nalazi, kako izgleda i da se nauživamo. Tog jutra, bila je srijeda odmah poslije doručka spremili smo se i krenuli. Nikom nismo htjeli reći kuda idemo. Obukli smo šorceve i majice. Sa terase smo uzeli stare opanke koje smo donijeli iz čardaklije, kako bi nam tene, koje nam je babo kupio pred selidbu, što duže tra-jale.

Išli smo od našeg nebodera u Blatuši do Že-ljezničke stanice, pa onda Bulevarom. Oni Bu-levarom zovu veliku ulicu koja ide uz lijevu obalu astmatične rijeke Bosne. Išli smo tako, ne udaljavajući se od rijeke da ne bismo zalutali i čudili se svemu što smo vidjeli i na šta smo nailazi-li. Čudili smo se autima, kamionima, semaforima, ogromnim sjajnim izlozima iz kojih su nas mami-li šmagljivi i poželjni odjevni predmeti, igračke, voće i poslastice.

Čudili smo se asfaltiranim ulicama, pitajući se koliko li je trebalo asfalta za sve to. Čudili smo se i uređenim parkovima, kontejnerima u koje ljudi odlažu smeće, te velikim kavezima od pletene žice u kojima su se igrala djeca. Na zidu je crvenim slovima pisalo “Obdanište”.

Mi nismo znali šta je obdanište i pitali smo se otkud na jednom mjestu toliko djece, a nije škola. Bili smo uzbuđeni. Zastali smo kod jedne ogromne trgovine. Na njoj je velikim slovima pis-

57

alo ROBNA KUĆA. Bilo je podne. Sunce je svo-jim bičevima razgonilo radoznale šetače sa ulica u hladovinu.

Jedna nana, poput naše što je ostala sa djedom u njegovoj čardakliji, nosila je dvije velike torbe. Došla bi do vrata, spustila torbe, a ona bi se sama otvorila pred začuđenom staricom. Dok bi se vratila po torbe, vrata bi se ponovo zatvorila. Ona bi opet svoje ogromne torbe spustila uza zid, mahramom obrisala čelo i uputila se vratima da ih otvori tražeći šteku. Kada bi im se približila, vrata bi se ponovo otvorila. Ona bi se opet vratila po torbe. Čim bi ih uprtila i krenula, vrata bi se opet zatvorila, i tako nekoliko puta. Mi smo bili zapanjeni.

Kao da im je hodža Klepić zapis napravio. Da je babo ovo vidio, ne bi vjerovao, jer on ne vjeruje u zapise. Pitali smo se, zašto se vrata otvore neni, a kada ona ode po svoje torbe, opet se zatvore. Ko se to šali sa ozbiljnom starom ženom? Ko to iza zavjese stoji i komanduje vratima?

Dugo smo dizali glave ka užarenom suncu posmatrajući velike dizalice, kako babo kaže - kranove, koji su stajali uz novoizgrađene nebo-dere. Čudili smo se kako na onu visinu i duljinu mogu dizati tako velike terete.

Čudom smo se čudili svemu što smo vidjeli, jer u selu nismo odmicali od djedove čardaklije. Na-jdalje što smo otišli Sado i ja, bilo je do rijeke Usore i tetke u Miljanovce, a tamo ništa nismo vidjeli. Danas smo vidjeli pravu pravcatu poslastičarnicu

58

punu raznoraznih kolača, boze, limunade, šerbeta. Bila je velika. Moglo je u nju sjesti, i jesti, dvade-set - trideset poguzija. Kada je poslastičar Durmiš Hasani dolazio na pjerove u naše selo, imao je samo jednu vitrinu u staklu iz koje su mamile ciglice, halvice, medenjaci, šećerlame...

Ovdje u poslastičarnici bilo je mnogo takvih vitrina. Mi smo se dugo nadvirivali nad staklenim izlogom gledajući šmagljive poslastice. U jednom momentu istrča iz izloga neki debeljko u bijeloj kecelji, galameći na nas.

Mi smo se dali u bijeg koliko nas noge nose, pitajući se šta smo mu zgriješili. Trčali smo ka našem neboderu čiji se vrh nazirao negdje u dalji-ni, na drugoj strani grada, a u ustima smo osjećali okus poslastica.

Poslijepodne sam otišao na obalu Bosne gdje sam provodio vrijeme uživajući pored vode.

Kada bi u njene talase zagazili oblaci poput zlat-nih jaganjaca, koji traže svježinu bježeći od pla-menih sunčevih bičeva, rijeka bi sijala ljepotom. Lijepa je bila i noću kada bi se u nju skrio pun mjesec, kao dukat žut, i u njenim dubinama tražio biserje i smaragde.

Lijepa je bila i kada bi je jutarnja magla pritisla, a ona, dahćući i osjećajući njenu težinu, milila ko-ritom šaporeći sve tiše i tiše.

Ne znam kada je bila ljepša. Da li dok nje- nim staklom pršću mlazevi kiše, šibajući je svo-jom žestinom ili dok se u njenim talasima tuši i

59

utapa jutarnje sunce pokušavajući da se izmigolji iz njenih dubina. Volio sam biti na njenoj oba-li jutrom, danju i noću, posmatrati staklo njene površine, osluškujući njen šapat.

Plastične boce, najlon kese i konzerve, kojima su je njeni neprijatelji nagrađivali, želio sam da ne vidim. Družio sam se sa Bosnom neko vrijeme, a kao da smo drugovali već godinama. Toliko smo se zbližili. Jednom, dok sam se izležavao na njenoj obali, ona je mršavila, tanjila se poput kakvog djevojčurka. Blagim žuborom u mojim mislima započe svoju ispovijest:

- Ja sam hiljadama godina bila čista i vesela ri-jeka, družila se sa Suncem i Mjesecom koji su me svakodnevno posjećivali. Onda je došao čovjek i uživao u mojim blagodatima. Pio je moju vodu, koristio je za pranje, lovio plodove moje utrobe i prehranjivao se.

Vremenom, postao je pohlepan pa je moju vodu zagadio kanalizacijom i hemijskim otpadom, koji su me ubili. I sav moj životinjski svijet. Stotine životinja bitisalo je u mojoj utrobi. Danas sam prazna i nemam više želje za životom. Na moje obale više ne dolazi čovjek, a on me uništio. U meni nema riba, niti žamora dječijeg, ni kupanja, - govorila je rijeka sa sjetom.

Blagi povjetarac puhnu Pobosnavljem i prekide njen šapat, a htjela mi je još mnogo, mnogo toga reći, ili mi se to samo činilo.

60

XI

ZELENI TELEFON

Danas poslijepodne, po povratku iz škole, dugo smo stajali i posmatrali semafor kako ko-manduje vozilima - kada će krenuti, a kada stati. Na crveno svjetlo semafora pješaci bi zastali, a onda, kad se upali zeleno, prelazili cestu. Tako bi i kamioni i autobusi.

- Ah, kako mali semafor, a svi ga moraju slušati- govorio je Slobo Trut koji je kao i ja tek došao u grad s roditeljima i čudio se semaforu.

- Vidi, kad se upali zeleno, pješaci krenu, a kad se upali crveno, onda se zeleno pali za auta i ka-mione - govorio je i čudio se Samir Guzina koji je proljetos došao sa roditeljima u Zenicu iz Ripča kod Bihaća.

- Kako je u gradu sve uređeno, kako ima red kad, ko, gdje i kako treba da ide - govorio sam i ja čudeći se svakim danom nekom novom čudu tehnike koje smo susretali. Čudili smo se kinu, svijetlećoj rek-lami, ogromnim kranovima koji su bili postavljeni uz visoke nebodere u gradnji, visokim dimnjacima

61

koji su bili veći i od našeg nebodera. Kada sam stigao u stan, u uglu na stoliću stajao

je telefon. Pravi pravcati telefon. Odmah sam ga primijetio. Bio je zelen, poput trave na Čelikovom igralištu gdje sam ponekad išao i donosio igračima lopte iza gola.

- Otkud nam telefon? - pitao sam u čudu sestru Dinu, koja je bila zabavljena nekim poslom.

- Bili jutros monteri iz pošte i montirali ga - odgovorila je ona.

- Koji je broj? - ponovo sam pitao sestru.- Ne znam. Mama zna. Njoj su rekli.Mama je bila na pijaci. Bio sam radostan što imamo telefon, jer su ga

imali i naši poznanici i drugari. Često su mene i Sadu pitali koji nam je broj, a mi smo slijegali ra-menima.

Sutradan je mama obavijestila čitav komšiluk da imamo telefon i svima izdiktirala broj. Dugo je razgovarala sa svakim koga bi nazvala i čavrljala o bespotrebnim stvarima.

Naš broj smo narednih dana razdijelili svima koje smo poznavali. I babo, i mama, i Sado, i ja, i Dina davali smo naš broj telefona. Već drugog, trećeg dana telefon je počeo da zvoni, sve češće.

- Halo. Dobar dan. Je li to stan Akifa Pobre? - dozivao je neko s druge strane žice.

- Jeste, izvolite - uglavnom je radosno odgova-rala majka.

- Mogu li dobiti Sadu?- tražio je neko.

62

- Za tebe je, Sado - mama će.Ja sam gorio od zavisti što niko mene neće

da nazove, da kaže mogu li dobiti Benjamina, Benju.

Kada sam se jednog dana vratio iz škole i završavao zadaću, zazvonio je telefon.

- Halo, dobar dan - čuo se nečiji tanji glasić s druge strane.

- Dobar dan - rekao sam ushićeno.- Je li stan Akifa Pobre? - ponovio će tanki ves-

eli glasić.- Jeste - odgovorio sam zbunjeno.- Mogu li dobiti Benju? - neko je molio.- Ja sam Benjo, ko je to? - rekoh presretan.- Dijana ovdje - ču se nježni glas.- Koja Dijana? - upitah radoznalo.- Dijana Dabić sa devetog, ona plava iz prve

klupe, znaš li sad koja?- Je li Draganova kćerka? - ponovo upitah

prisjećajući se susreta sa njenim ocem, predsjed-nikom kućnog savjeta.

- Jeste - odgovori ona vragolasto.- Joj, sad znam. Zbunio sam se malo - rekoh ne

znajući šta pametnije smisliti.Nastao je tajac. Iz telefona se čulo samo neko

šištanje.- Halo, halo, Dijana, čuješ li me? - ponovo ću.- Čujem te, Benjo - rekla je veselo.- Reci, jesi li nešto trebala?- upitah, pomislivši

da joj treba pomoć ili udžbenik, neka knjiga, a

63

stalno mi pred očima lik njenog debelog, ćelavog babe, predsjednika kućnog savjeta.

- Nisam ništa trebala - čujem umilni glasić.Opet nasta tajac. Ja sam šutio ne znajući šta da

kažem, a ona je očekivala moj glas.- Halo, Benjo, jesi li tu? - ponovo je čujem.- Jesam - rekoh i zaćutah, a ona započe:- Ma, ništa posebno. Od tvoje sestre sam saznala

broj. Starci su mi na poslu, pa se dosađujem i sjetih se da te nazovem. Htjela sam te i ranije nazvati, ali nisi imao broj.

- Pa šta hoćeš? - ponovo upitah zbunjeno, a pred očima mi lik strašnog Dragana Dabića ali i njene nemirne oči i rumene usne pune bijelih bisera koji svakog trena hoće da se prospu.

- Hoću da te sutra izvedem u kino. Igra dobar film, pa bismo mogli zajedno otići, ako nisi za-uzet? - cvrkutala je.

Čuj, ona mene hoće da izvede u kino! Otkud to? - pomislih dok je trajao mali predah, a u sobi drhtala tišina od uzbuđenja.

Dabićka je bila lijepa i slatka djevojčica, mojih godina. Stanovala je na devetom spratu i često se igrala pred našim neboderom.

Išla je u moj razred i sjedila u prvoj klupi. Imala je dugu plavu kosu i pjege po okruglom licu koje sam najviše volio. Uvijek vlažne usne poput rosne crvene ruže, skrivale su dvije niske bisera koji bi se svaki put nanovo prosuli kada bi progovorile. Uvijek se javljala na časovima. Ne znam jesam li

64

je i pozdravljao kada bih naišao pored nje ispred nebodera, jer je ona ličila na malu princezu, a ja na malo boljeg prosjaka.

Ne znajući šta pametno reći, odgovorih da sam slobodan.

65

- Baš lijepo - rekla je Dabićka i nastavila:- Da se sutra u pet nađemo ispred našeg nebo-

dera? Ići ćemo zajedno i biće nam lijepo.-Važi - rekoh nesvjesno, sav zbunjen.-Onda, ćao - čujem ponovo njen glasić.- Ćao - rekoh i spustih slušalicu.Bio je to moj prvi telefonski razgovor, koga ću

dugo nositi u sjećanju.Stao sam uz prozor i posmatrao Bosnu kako se

grli sa prugom i cestom i zamišljao Dijanu i sebe zagrljene. Uzela me neka vrućica kao onaj put kada sam čuvao krave i rekao drugarima da ću seliti u Zenicu, kada mi je Sutka prišla i rekla da joj je žao. Tada sam prvi puta osjetio tu vrućicu, i evo sada.

Dabićka je bila super. Nikada joj prvi ništa ne bih smio reći i nisam se mogao načuditi otkud ona od ovoliko dječaka iz nebodera mene da izabere i da vodi u kino, a ja u kinu nikad nisam bio.Eto, sutra u pet idem sa Dijanom Dabić u kino, govorio sam sam sebi nepovjerljivo.

- Hoćemo li izaći k’o pravi ili onako k’o drugovi? - pitao sam se dok mi je i dalje kroz lice strujala neka vrućica.

Osjećao sam njenu blizinu, njen dah pored sebe. Osjećao sam na sebi Dijanin pogled, kako me gle-da, kao što djevojke gledaju mladiće. Ljubavni ne-miri svu noć su se obavijali oko mene u želji da me uhvate u svoju mrežu. S vremena na vrijeme budio bi me njen glas. Govorila je:

- Benjo, trebam te - dok bih se ja crvenio.

66

XII

IZLAZAK SA DIJANOM

Svu noć oka ne sklopih. Tek pred zoru san se uvukao kroz očne kapke. Osjećao sam vrućicu, okretao se, razmišljao o sutrašnjem izlasku u kino sa Dabićkom.

Jutro sam dočekao neispavan. Mrzovoljno sam doručkovao, spremio knjige u torbu i otišao u školu. Tek je počeo dan, a ja sam već osjećao umor, neispavanost i malaksalost.

- Kako to izgledaš? - upita me Samir Guzina u školskom dvorištu.

- Što? - rekoh u čudu.- Nešto si mi žut, vehat. Nisi onaj stari, nestašni

Benjamin, Benjo Pobro, uvijek spreman na šalu i drugog da nasmije – reče Samir.

- Imam vrućicu i čitavu noć nisam spavao – re-koh mu. Nešto me i glava boli. Nisam dobar.

- Da se nisi zaljubio u kakvu djevojčicu? – pitao je Samir dok je školsko zvono prekidalo dječiju galamu i kikot u dvorištu i hodniku raspršujući ga poput balončića od sapunice.

67

68

Za tili čas hodnici su ostali prazni. Svi smo bili u učionicama. Vjetar je zazviždao u školskom odžaku i otrčao u dvorište da raspliće grane mladim lipama. Sunce se skrivalo između nagomilanih ob-laka i s vremena na vrijeme provirivalo u učionicu punu dječijih osmijeha.

Sjena ljubavnog stabla nadvila se nad našu školu i zaklanjala mi vidik ka školskoj tabli.

Nastavnica biologije pričala je o amebi i para-mecijumu, a ja sam u njoj vidio Dijanu. Imao sam osjećaj da me njen pogled prati šta god radio.

- Danas izlazim - zvonile su oko mene nečije tuđe riječi dok mi je crven udarala u obraze.

Danas izlazim - odzvanjalo je učionicom i bilo me strah da me ne izda nečiji tuđi glas i da čitav razred i čitava škola sazna da ja sa Dijanom Dabić izlazim u kino.

Sa ogoljele breze ispod prozora cvrkutom se javljao zaljubljeni dživdžan, lepršajući neprestano oko svoje ptičice.

Na času matematike nisam ništa vidio. Pokuša-vao bih se skoncentrisati, ali nije išlo. Stalno mi je pred očima bila Dijana Dabić. Smiješila mi se dok joj je vjetar lepršao plavu kosu, koja se niz njena ramena talasala poput beskrajnog žitnog polja. Ponekad bi mi vragolasto zavrtjela glavom, a meni bi crven još jače udarila u lice.

U kući za ručkom nisam mogao jesti. Jedva sam čekao kad će pet sati da izađem ispred nebodera. U kupatilu sam proveo čitav sahat te su me po neko-

69

liko puta prekidale mama i Dina. Namirisao sam se Sadinim dezodoransom i zube oprao njegovom pastom.

Već u četiri bio sam spreman i čudio se kako vrijeme sporo prolazi. Pet do pet stajao sam kao slučajno ispred našeg nebodera i čekao Dijanu Dabić sa devetog sprata. Prišla mi je iza leđa i oči mi pokrila toplinu rukama.

- Čik pogodi, čik pogodi! – cvrknula je iznad mog uha, piskutavim glasom.

- Dijana Dabić – pogodio sam od prve.- Ćao! Jesi li dugo čekao? Jesi li se smrznuo? –

uputi mi tuce pitanja. Nisam znao na koje prvo da odgovorim, jer me neka trema i strah obuzeše.

Koračali smo u paru alejom pored Bosne prema centru grada i kino-sali. Vjetar nas je šibao pot-pomognut bisernim kapima sitne kiše koja je tek počela rominjati na suhu gradsku kaldrmu. Ponešto je Dijana govorila o filmu koji igra u kinu. Njene riječi rasipale su se površinom nemirne Bosne i ja ih nisam čuo. Koračao sam pored nje izbačenih prsa, ponosno i gordo, svjestan da me iz mase lju-di prate nečije oči koje mi zavide. Pogotovo što me ispod ruke drži niko drugi do Dijana Dabić, najljepša djevojčica u neboderu.

Na šalteru kino-sale uzeo sam dvije ulaznice i za ruku poveo Dabićku u salu. Pronašli smo svo-ja mjesta u ćošku. Ubrzo započe film. Ona mi se približi. Osjećao sam njen miris, njen dah koji me uzbuđivao. Naslonila je glavu na moje rame.

70

Na platnu, glavnoj glumici otac je branio ljubav sa njenim izabranikom, a Dijana je to osuđivala riječima.

- Šta se starci imaju petljati u izbor mladića ili djevojke? Kako su takvi? – govorila je i okretala mi se tražeći moju potvrdu.

Ja sam samo slijegao ramenima i uživao u njenom opojnom mirisu moleći Boga da što duže bude u mojoj blizini ili da mi se primakne još bliže. Na kraju filma uzela me ispod ruke i krenuli smo u Blatušu ka našem neboderu.

- Baš je divan film! – govorila je šmrckajući.- Divan je – rekoh više radi nje, mada se meni

nije svidio.Nisam ga zapravo ni gledao.Koračali smo ponovo pored Bosne, osvijetlje-

ne kandilaberima i uživali. Vjetar i kišica su u međuvremenu stali. Sa ceste, drveća i zgrade cak-lile su se krupne kapi kiše prije nego što će nestati u pari ili gradskoj kanalizaciji. One su bile svjedok početka Dijanine i moje ljubavi i one će zasigurno zraku i vodi pričati o našem prvom izlasku.

Još je bilo hladno te se ona sve više i više priljubljivala uz mene držeći me ispod ruke, tako da sam mogao osjetiti njenu toplinu, miris i drhtaj njenog ustreptalog tijela. Mogao sam osjetiti i čvrstinu njenih prsa koja su se sve više i jače stiskala uz moju ruku. Obrazi i uši su mi gorjeli od temperature kao onaj dan kada sam Sutki, dok smo čuvali krave, rekao da selim u Zenicu, a njoj bilo žao. Podsjećalo me to na ljubav po Sadinoj priči.

71

Kada smo došli pred neboder, bilo je pusto. Nigdje žive duše. Ušli smo u lift.

Dijana nije htjela da izađe na devetom, nego je stisnula broj trinaest, govoreći:

- Prvo ću tebe ispratiti, pa ću se ja vratiti.I zaista, krenuli smo liftom ka trinaestom spratu.

I dok se na tabli pokazivao svijetleći broj trinaest, Dijana me poljubi u obraz i sa jedne i sa druge strane, ili mi se možda pričinilo.

Ponovo mi se od neke vrućice poče priviđati. Prvo ugledah u okviru vrata lifta kako majka i otac stoje i u čudu gledaju dok me Dijana ljubi.

Stajao sam neko vrijeme ne vjerujući rođenim očima, zbunjen i izgubljen. Izašao sam iz lifta.

Oni su ušli u lift i sa Dijanom otišli dolje, a ja sam zbunjen dugo, dugo stajao ispred vrata našeg stana nemajući snage da uđem unutra pitajući se je li to san ili java. Tad shvatih da mi se nije pričinjavalo, nego su me roditelji stvarno vidjeli kako me Di-jana ljubi u liftu.

Klonuo sam od stida i srama.

72

XIIIJASMIN NARANDŽA

Kada sam se poslijepodne vraćao iz škole, bilo me stid doći kući na ručak i pogledati babi i mami u oči. Ne znam zašto. Zbog tih Dijaninih poljubaca u liftu osjećao sam se kao da sam lopov, baraba, hrsuz... Jednostavno me bilo stid. Kući sam išao, a nije mi se išlo.

Vjetar sa kišom prerastao je u košavu. Kidao je lišće sa drveća, mokro i otežalo razbacivao ga gradom. Rijetki prolaznici sa kišobranima ili is-pod šuškavaca provirivali bi, ubrzanim korakom hitajući ka cilju. Izlozi gradskih prodavnica nisu nikog ugošćavali. Niko nije ispred njih zastao i di-vio im se. U njihovom sjaju osjećala se hladnoća a ja sam osjećao Dijanin miris, miris njene kose i dva poljupca na obrazima što mi čitav dan bride.

Kud god išao, što god radio njeni poljupci su me pekli na obrazima, kao žeravice.

Idem, pa šta bude! - rekoh ispred nebodera i uđoh u lift. Osjećao sam njeno prisustvo, okretao sam se okolo. Nisam je vidio, ali sam je osjećao. Bio sam siguran da je tu čak na istom mjestu na

73

kome je stajala sinoć kada me poljubila i kada su nas babo i majka uhvatili na djelu.

Ručak je bio postavljen na hastalu u kuhinji. Ja ništa nisam govorio. Sjeo sam na svoje mjes-to. Uzeo svoj sahan i kašiku. Jeo sam nesvjesno. Pojeo sam tri tanjira nekog kuhanja i nisam bio sit. Poslije ručka otišao sam u svoju sobu. Babo i majka niti jednim pokretom nisu me upućivali na sinoćnji susret u liftu. Ponovo sam provjeravao da mi se nije pričinilo.

- Dino, gdje su sinoć išli babo i mama? – upitao sam sestru.

- Išli su Kapićima na prvi sprat. Sin im ide u vojsku, pa su ga išli ispratiti – sestra će.

- Koliko je bilo sati kada su otišli! – ponovo ću sumnjičavo priupitati.

- Oko pola osam – Dina će - samo što su oni izašli ti si ušao, kako se niste susreli u hodniki ili u liftu?

Tako znači. To su oni bili ispred lifta, samo neće ništa da kažu, prave se važni.

- Mi odosmo u goste kod Bašića na sedmi. Ako nas neko bude tražio, znate broj. Nećemo se dugo zadržavati. Brzo ćemo doći – reče babo.

Ja sam prešao u kuhinju, a Dina je ostala u našoj sobi da čita. Ubrzo je zaspala. Ja sam na miru mogao da ponovo odmaštam sinoćnji izlazak sa Dijanom i da uživam u sanjarenju.

Iz sanjarenja me trže telefonski poziv. Bio sam siguran da je ponovo ona. Skočio sam u dva ko-

74

raka sa kauča. - Halo, halo – čujem sa druge strane muški hra-

pavi glas, koji me razočarao.- Izvolite – rekoh iznenađeno, pribravši se.- Je li to stan Akifa Pobre?-Jeste, izvolite - rekoh još ljubaznije pokušava-

jući se sjetiti na koga me ovaj čudnovati glas podsjećao. Činio mi se poznat.

- Je li Dina kod kuće? – upita neko hrapavim glasom sa druge strane žice.

- Jeste – opet ljubazno odgovorih.- Mogu li je dobiti?- Samo trenutak - rekoh ostavljajući slušalicu.

Bio sam siguran da je to bio Narandža. Tako smo zvali Jasmina Dizdara sa prvog sprata, sina vozača kamiona iz rudnika. Bio je veliki kavgadžija i baraba. Svi dječaci su ga izbjegavali. U školi je slabo učio i bio je sklon razbojništvu, tuči i krađi. Pričalo se da je nekoliko puta obio trafiku i da ga je policija privodila. Otišao sam u Dininu sobu i probudio je nježno.

- Šta je, što me budiš? - upita sanjivo.-Telefon. Traži te Jasmin Dizdar, zvani Narandža

– rekoh pun srdžbe.Skočila je u par koraka i ljubazno u slušalicu

zacvrkutala: - Ćao! Jasmine gdje si? Kako si? - Ćao! – čulo se promuklo sa druge strane.- Gdje si, šta radiš? – upitala je ponovo Dina.

75

- Ništa. Spremam se za izlazak. Izlazimo li noćas u kino?- čulo se pitanje sa druge strane.

- Nisam se sredila, može li sutra? – pitala je.

76

Čim se prekinula veza krenula je ponovo u svoju sobu na spavanje.

- Je li to Jasmin Dizdar, zvani Narandža? - upi-tah radoznalo, bijesan i ljutit kao ris.

- Šta to tebe briga ko mene zove? – ona se ljutnu zalupivši vratima.

- Briga me, briga. Kako me nije briga? Ti si moja seka i kako možeš izlaziti sa barabom, hrsu-zom, lampirom....? - nabrajao sam sve što je bio taj debelokožac Narandža.

- Ni ja tebi ne određujem s kim ćeš ti izlaziti, nećeš ni ti meni - ljutito će Dina.

- Najzad, šta mu fali? - opet će ona.- Sve, osim što je jak, ništa drugo nema - rekoh

i nastavih:- Hoće ukrasti, policija ga privodi. Lopov je.- Pa šta to znači! Privodi mnoge, pa neka privode

i njega.- Halo, seko! Ne budali! On je lopov, ne možeš

izlaziti sa lopovom – počeo sam joj pametovati.- Kada ti možeš izlaziti sa Dijanom Dabić,

mogu i ja sa Jasminom Dizdarom! – rekla je lju-tito, zalupivši mi ponovo vrata ispred nosa.

Ostao sam u sobi, čudeći se njenoj zaljubljeno-sti i saznanju za moj izlazak i hodanje sa Dijanom Dabić.

- OK, sutra u pet ispred zgrade – ponovo čujem Narandžu sa druge strane.

- Dogovoreno. Ćaoo! – opet će Dina.- Ćao! – čulo se iz slušalice.

77

XIV

POSJETA DJEDA I NANE

Jesenje kiše nad Zenicom, punom smoga, lile su neprestano. Vrijeme smo uglavnom provodi-li u stanu dosađujući se. Mama bi ponekad otišla Ba{ićki sa devetog ili Krnjićki sa prvog, s kojima se najviše družila. Mi, djeca, nismo išli po stanovi-ma, već smo se sastajali po stubištima, haustorima i oko nebodera.

Po dolasku sa posla, unoseći u stan svježe ka-pljice kiše na odijelu, babo reče:

- Doći će nam iduće hefte djed i nana u posjetu.Hoće da vide neboder. Da vide gdje živimo, kako nam je i jesmo li se snašli u gradu.

Iduća hefta lijeno je dolazila, poput Sunca nad smogom pokrivenom Zenicom. Jedva sam čekao da vidim djeda, da mu se bacim u zagrljaj, ispričam šta sve ima u gradu, ali i da on meni kaže kako su kobila Šarka i pas Rundo. Šta ima u mlinu, ima li meljaje, vidi li moje drugove sa sela, Miru Žapca, Kenu Pekmeza, Muju Glavaša i njegovu simpatič-nu sestru Sutku?

78

79

Tog poslijepodneva, kada je babo došao sa po-sla i ručao, rekao je svečano bratu i meni da idemo sa njim na željezničku stanicu da dočekamo djeda i nanu.

Vrijeme je bilo varljivo. Nad Zenicom su visi-le rese tamnih oblaka, prijeteći da svakog trenutka gruhnu odozgor i da nas poliju hladnom vodom. Iz jednog vagona pomoli se djedov crveni fes, a iza njega nanina šamija. Bio je u crnim čakširama sa crvenim pasom i ovčijim kožuhom, a nana u dimi-jama i crnom kaputu. Vukli su ogromne kofere, vreće i torbe i u njima poklone.

- Djede! - viknuo sam kada dođoh nekoliko ko-raka ispred njega bacajući mu se u zagrljaj.

- Pile djedovo! – govorio je djed dok me ljubio i stezao svojim jakim mišićima, podižući me visoko iznad glave.

Ubrzo smo išli ka našem neboderu u Blatuši pr-teći djedove torbe i ruksake koji su bili teški kao tuč. Nana nam je sigurno mnogo toga spakovala, kao da je znala da nam svega nedostaje, da nam je prazan frižider.

- Što mi je, pile, tako slabo i žuto? Ja sam mislio da je on porastao, a on manji nego što je otišao iz sela - pitao je zadihano djed moga babu.

Babo se pravio da ga ne čuje, grabeći krupnim koracima ka Blatuši i neboderu.

- Onaj plavi neboder. To je naš, djede. U njemu mi stanujemo na trinaestom spratu – govorio sam djedu dok se on obazirao oko sebe, očito ne snala-

80

zeći se dobro u tijesnom gradskom prostoru.- Koji der, pile? – pitao je djed.- Nije der, djede, nego neboder - govorio sam

mu i objašnjavao, a on kao u inat nije htio da shvati i upamti, kao da mi se ruga i podsmjehuje.

Pred neboderom nas je dočekao čopor znati-željnih dječaka i djevojčica. Svi su gledali u moga djeda i nanu koji su nam donijeli ogromne torbe i kofere pune namirnica sa sela. Kada smo ušli u neboder, babo je pozvao lift, a djed nije htio ni da čuje da ide njime.

- Ja ću pješice uz basamake sa svojim piletom, a vi idite liftom – reče djed vukući me za ruku i dalje rondajući.

- Da idem liftom, da se zaglavim i da u njemu noćim. Imaju dragi basamaci, oni su najsigurniji.

Išao sam prvi put stepenicama našeg nebodera. Do sada sam uvijek išao liftom. Djed je pomalo zastajkivao i odmarao se, jer nikamo nismo žurili, a ja sam ga držao za ruku.

-Jesi li poželio Šarku, Dorata i Rundu? – upita djed znajući koliko volim kobilu, konja i psa.

- Jesam, djede! Svega sam se poželio. Ovdje se ne mogu naviknuti. Dolje mi je sve ljepše i draže: rijeka, polja, mlin, naša kuća čardaklija i drugari.

- Govorio sam ja babi da ne traži stan, nego da traži kredit da pravi kuću na Planjčevini, ali on neće da posluša djeda. Kaže da on zna bolje od mene, da sam ja staromodan, jadao se djed. Na trinaestom spratu dočekala nas je sestra Dina i radosno zagrli-

81

la djeda ljubeći ga, vješajući mu se oko vrata.- Ma, pile malo, vidi kolika si! Jest je djed po-

želio! – govorio je djed dok ju je dizao iznad glave i ljubio.

- Ovdje, djede, mi stanujemo – govorila je ses-tra Dina nastavljajući i pokazivajući.

- Ovdje je zvono i kada nam neko hoće doći mora pozvoniti da mu otključamo. Ovo je kao zvekir u našoj čardakliji. Babo, mama i brat mogu kroz špi-junku provjeriti ko nam ide. Ako nam se ne sviđa, nećemo mu otvoriti – govorila je Dina.

- Tako znači, nećete mu otvoriti – vrtio je gla-vom djed.

Na vratima mama dočeka i zagrli djeda, pitaju-ći za zdravlje.

- Dobro me zdravlje služi, snaho. Zadovoljan sam, hvala Allahu – reče djed ulazeći u naš stan.

- Ovamo nam je spavaća soba, onamo špaiz, tamo “hala”,a ono je terasa – govorila je kao navi-

82

jena sestra Dina pokazivajući djedu i nani stan.- Lijepo vam je, djeco. Prelijepo. Samo da vas

dragi Allah poživi u sreći i rahatluku! – blagosiv-ljao je djed.

Ja sam znao šta djed misli. Adet je da nas blago-sivlja, a sigurno se pitao: - Zar vi od onolike kuće, avlije, bašče, došli da živite ovdje u ovom ćumezu, kavezu? Šta vam je dolje falilo u onoj širini, komo-ciji i ljepoti?

- Jeste li gladni? Hoćemo li odmah stavljati ru-čak ili prvo kafu? - upitat će mati.

Dok su oni sjedili i pili kafu, ja sam otišao u hodnik da provirim u torbe i džakove, da vidim šta su nam to djed i nana donijeli. Bilo je tu voća, po-vrća, pečenih ćurki i horozova, suhog mesa, sira, pekmeza, suhih šljiva, mrkve, luka, oraha, kajma-ka. Svega ovog je nedostajalo u našem frižideru, a sve je mirisalo na naše Pousorje.

- Pa jeste li se obikli? – upita nas, djecu, djed dok je razmotavao novinu u kojoj su bili lula, du-han, čakmak, kremen i trud. Dugo je majstorijao sa ovim spravama, puneći lulu sa duhanom te proi-zvodeći vatru sa čakmakom, kremenom i trudom.

Na kraju je sa velikim zadovoljstvom, koje se ogledalo na ozarenim očima, potegnuo nekoliko kolutova sivog dima, koji se počeše namotavati na plafon.

U momentu smo svi šutjeli. Ništa nismo progo-varali dok su nam slike čardaklije, naše avlije, so-kaka i širokog Pousorja igrale pred očima.

83

XV

HALVALUK

Jesen se odavno uselila u Zeničku kotlinu. Kiša je već nekoliko dana šibala iz svih pravaca. Hladni vjetar zviždao je Pobosnavljem i tukao u naš ne-boder svom žestinom. Išli smo u školu i vraćali se u topli stan. Često bismo stajali kraj prozora i bro-jali auta i kamione koji su jurili cestom i vozove koji su dovozili rudu, a odvozili čelik.

- Halvaluk, stara! - reče veselo babo dolazeći sa posla i donoseći na svom kaputu kristale kiše koji su mirisali na jesen.

- Zašto, dragi Akife? - upita ustreptalo radoznala mati, prilazeći mu i uzimajući kaput.

- Našao sam ti posao. Od prvog počinješ raditi - ponovo će otac dok mu se licem razlijevao osmijeh kao Bosna kad je nabujala pa se razlije, od obale do obale.

- Šta ću raditi? - upita mati, unoseći mu se u lice, dok joj je pramičak sreće treperio na licu.

- Radit ćeš u “Konfekcionaru” kao pomoćni radnik. Posao nije težak, a plaća je solidna

84

- nastavljao je babo objašnjavajući majci.- Hoću li ja to znati, dragi Akife? - sada će mati

zabrinuto.- Hoćeš, hoćeš stara. Ti sve znaš - ponovo će

otac, sjedajući za postavljen ručak na hastalu.Mati nije mogla jesti od dragosti. I mi djeca

bili smo uzbuđeni, radosni... Znali smo da ćemo manje oskudijevati u svemu ako oboje rade. Često smo prisluškivali mamin i babin razgovor kada se dogovaraju šta prije da plate: struju, vodu, kiriju, smeće, namirnice, garderobu, knjige...

Uvijek im je nedostajalo novaca i, kada god bis-mo tražili džeparac, majka bi ga smanjila ili skroz ukinula.

- Pa, hoće li mama raditi u smjenama kao i babo? - upita radoznalo brat Sado.

- Hoće - reče ovaj put iznenađeno babo.- Ko će nam praviti doručak, ručak i večeru? Ko

će nam prati i peglati? - oglasi se Dina.- Eh, bogme, morat ćete i vi od sada više raditi.

Nećete čekati da vam mati sve uradi, da budete paraziti - reče babo, pitajući - hoćete li raditi?

- Hoćemo! - rekosmo u glas Sado, Dina i ja.Jeli smo neko vrijeme šutke, razmišljajući kako

će izgledati stan bez mame, bez njenih vrijednih ruku. Ko li će nam spremati hranu, prati veš, ko će nas buditi da ne zakasnimo u školu?

Poslije ručka babo popi kahvu i ode na partijski sastanak, a mama brže - bolje telefonom pozva na halvaluk Jurićku i Milenu Gojić, svoje jaranice sa

85

kojima je povazdan sjedila, kahvu pila i tračala.- E baš mi je drago, Nazo. To je pravi halvaluk.

Neki posao čekaju i po pet i deset godina, a ti ga odmah dobila - govorila je Marija Jurić mojoj ra-dosnoj majci.

- Tvoj Akif je i znan i čestit. Lahko je tebi sa njim, a onaj moj Dragutin... Najvažnija mu je flaša, ili radi, ili pije, ili spava - jadala se Milena Gojić mojoj majci.

- Jesi se, bogami, usrećila sa njim. Nek ti ga dra-gi Bog sačuva. A mi da nismo imali petero djece i bili podstanari, nikada ne bismo ni stan dobili, a o poslu i ne sanjam - ponovo je govorila Jurićka.

- Pa kada počinješ? - radoznalo je upitala Mile-na Gojić, najbolja mamina prijateljica.

- Prvog - ponosno će mati, dok joj se licem prelivao blagi osmijeh zadovoljstva. Nakon neko-liko dana, poslije ručka mati će čudnovato:

86

- Evo vam u frižideru sarma i pita krompiruša, pa kada se vratite iz škole, mene neće biti, podgr-ijte sebi i jedite. Poslije to sklonite u kuhinju.

Mi se zgledasmo. Od sutra mama radi, prostruji mi kroz glavu. Od sutra ćemo biti sami u stanu. Kada je babo prva smjena, mama je druga, a kada je babo druga, mama je prva. Tako smo dugo ob-jedovali. Uvijek jednog za ručkom nije bilo, ili babe ili majke. Mi, djeca, počeli smo se učiti kako podgrijati hranu, kako počistiti sto, kako servira-ti. Počeli smo usisavati stan i obavljati sve druge poslove koje je do tada mama radila. A ona, moja dobra mati, trčala je iz smjene u smjenu, jurila za novčanicama i svakim danom se iscrpljivala da postigne normu koja je na njenom okruglom licu ostavljala duboke bore. Tako svaki dan. Pogotovo kada je digla kredit za namještaj. Tada je radila i produženo, pa i nedjeljom.

Mamin posao nas je udaljio. Ličila mi je na nečiju tuđu mamu. Bili smo je željni. Kada smo u školi, ona je slobodna. Kada mi dođemo kući, ona je išla na posao. Samo smo nedjeljom bili kao stara dobra porodica. Naporan posao u smjenama na njoj je ostavljao traga. Lice su joj napadale bore koje su se svakim danom sve više rojile i dublje primjećivale.

Često sam se pitao, dok bih je posmatrao u njenoj žurbi, zašto je to babo tražio halvaluk kada ju je zaposlio i zašto li se ona onoliko radovala tom poslu koji je smori?

87

XVI BIJEG IZ PAKLA

Zima je bila hladna. Bjelinu plahti, koje bi tokom noći prekrile grad, prljala je prašina koja je sipala iz nekoliko dimnjaka koji su štrčali nad Zenicom. Ukoliko dva dana ne pada novi snijeg, na njegovoj površini se formira sloj čađi i prašine, pa dobije sivoprljavu boju, poput dugih meleznih gaća djeda Mehmeda.

Jedva sam čekao kraj prvog polugodišta. Prošlu godinu sam završio vrlodobrim uspjehom, a sada ću na polugodištu imati jednu slabu, nekoliko tro-jki i jednu četvorku iz fizičkog vaspitanja.

Novo mjesto, nova škola i mnogo više nastav-nika nego u četvrtom razredu. Bilo mi je naporno i teško sam se snalazio. Jedva sam čekao da se završi polugodište i da bar nakratko pobjegnem iz ovog pakla i da ostvarim svoj plan, koji dugo kujem - da posjetim zavičaj, svoje Pousorje. Jednostavno, želio sam pobjeći od prevelike galame, vreve, as-falta, smoga, nebodera...

Brzo prođe i posljednja sedmica škole.

88

Pocijepao sam plastičnu kasicu u kojoj sam držao ušteđevinu, otišao na autobusku stanicu, koja je bila blizu nebodera, uzeo autobusku kartu, sjeo u autobus i krenuo.

Bilo je duboko poslijepodne kada sam stigao u Pousorje. Obuze me neka topla jeza pri pomisli da sam opet u zavičaju.

Ostavljena pousorska polja obuzela su sva moja čulstva. Iako skrivena pod sniježnim plahtama, ja sam osjećao njihovu ljepotu i čari. Kad sam ih ostavljao, sanjao sam o dalekom neznanom gradu Zenici, koji me namami zadovoljstvom, srećom i blagostanjem. Sada, evo, nakon pola godine sam tu, sa mnogo promašenih nada i srušenih planova. Nisam se uklopio među neboderce, nisam Bog zna ni osjetio blagostanje o kojem mi je babo pričao. Nije mi puno značila blizina biblioteke, škole i pohađanje raznih kurseva i sekcija. Ja bih čak vo-lio da je škola dalje od nebodera, pa da mogu da se izrazgovaram sa drugarima, pa i poigram. Nisu me ni u školi prihvatili kao sebi ravnog, nego kao nekog seljačinu kojem se smiju i koga zadirkivaju. Nisam pronašao u toj čaršiji ni pravog prijatelja, niti pravog druga. Nisam se snašao...

Prvo sam otišao u štalu da vidim kobilu Šarku i Dorata, krave Brijezu, Gizdavu i Plavulju kod koje je bio mali volo. Ona se otelila i napredno joj je tele. Onda sam otišao do kolibe gdje je ležao pas Rundo. Odmah me prepoznao. Pozdravio me lavežom i potrčao mi u susret. I njega sam mnogo

89

poželio, isti je onakav kakvog sam ga i ostavio. Malo sam se poigrao s njime i jurnuo u čardakliju djedu, nani, amidži, strini, amidžićima. Djeda nije bilo u kući. Bila je njegova reda u mlinu. Od petka je tamo. Njega sam najviše poželio.

Nana je u mutvaku spremala večeru, obradovala se kada me vidjela.

- Gdje su ti otac, mati, brat i sestra, Benjo? - upi-ta nana nakon duže stanke vidjevši da nema nikog sa mnom.

- Sam sam, došao, nane. Poželio sam vas i više nisam mogao izdržati, kupio kartu i evo me.

- Pa zna l’ ti mati da si ovdje, jadan ne bio? – upita nana zabrinuto.

- Ne zna. Nisam nikome kazao – odgovorih.- Kuku meni, kako ćeš otići od kuće, a nikom

ne kazati? Oni će te tražiti. Brinut će se da se nisi utopio, da te kakav mobil nije zgazio, da te... ne daj Bože - gledala me nana ostavši bez riječi.

Tek tada shvatih da sam pogriješio, da će babo i mama brinuti, da mi se, ne daj Bože, šta nije dog-odilo, da se nisam izgubio, nastradao, ...

- Zaista sam pogriješio - rekoh samom sebi, ali sada je već kasno. Da sam rekao mami ona me ne bi pustila, pravdao sam sebe. Strina mi se ob-radovala. Pita me za babu i mamu, kako smo se snašli, kako učim i kako mi je sestra.

- Svi su dobro – rekoh joj pitajući gdje su Rasim, Bećir, Safet i Džemo.

- Otišli su djedu i nani u Drinčiće pomoći žito

90

komiti. Ostalo od lani - reče strina. Doći će u akšam. Bit će im drago kad te vide.

Tek tada primijetih da je u čardakliju stigla ele-ktrika, da je u svakoj sobi na plafonu stajala sijali-ca, da ima utičnica. Djedov san se ostvario. Često je govorio:

- Eh, da mi je dočekati da u čardakliji zasija elektrika, ništa više ne bih želio.

I zaista, kroz selo i nepregledna polja iznikle su bandere povezane elektrovodovima. Isto kao u gradu. Djed je već i radio uzdurisao. Kupio ga na pijaci u Tesliću. Dobro hvata sve stanice, ima do-bar prijem.

Ah, kako je čardaklija pusta bez djeda, amidže, amidžića...! Sutradan, čim sam ustao, krenuo sam djedu u mlin. Usput sam kratko svratio Keni Pekmezu, Miri Žapcu i Muji Glavašu. Mnogo su mi se obradovali, a i ja njima. Keno je peticom završio polugodište, a Miro i Mujo četvrticom. Bilo me stid da im kažem da imam jedinicu iz matematike, a uvijek sam bio bolji učenik od njih za klasu ili dvije.

Na putu prema djedu i mlinu susreo me Amir Kurdić. Bio je sam. On je jači i stariji dječak od mene nepune dvije godine.

- Stigao neboderac iz čaršije – reče mi pod-rugljivo keseći se.

Ja sam šutio, oborivši pogled, plašeći ga se.- Gdje je sad tvoja družina Pekmez, Žabac i

Glavaš? Gdje su sad da ti pomognu? Ha?

91

Ja sam šutio i razmišljao šta da uradim. Ako se ne budem branio, on će me tući do mile volje, a ako se branim, možda manje dobijem batina.

U istom trenu osjetio sam šamarčinu na obrazu. Zatim još jedan koji me jače zabolje.

- Hoćeš još, neboderac? - siktao je Amir Kurdić dok se meni mračilo pred očima.

- Ha, nebodercu iz grada, šta veliš? – govorio je pakosno. - Hoćeš još batina?

Ja sam zažmirio i u skoku glavom ga udario u stomak. Pali smo obojica na blatnjavi seoski put i počeli se hrvati. Znao sam, ako ga pustim na odsto-janje, da je jači, da ima duže ruke i da ću ja izvući deblji kraj. Uspio me udariti koljenom u stomak, ali je meni pri ruci bio kamen. Dohvatio sam ga i udario ga snažno u glavu.

Curak krvi krenu mu niz lice i on se prestade tući. Sav važan i sretan iskučih se govoreći:

- Što si tražio, Amire Kurdiću, to si i dobio. Ti si mene izazvao, a ne ja tebe.

Pravdao sam se preplašeno, strahujući da mu nisam nanio kakvu težu povredu.

On je odmah otišao kući držeći se za glavu, a ja sam ponosan i blatnjav krenuo ka mlinu čija me je blizina silno uzbuđivala nekom čarobnom tajanstvenošću. Otvorio sam teška hrastova vra-ta mlina. Ona škripnuše i prenuše djeda koji je zamišljeno sjedio kraj ognjišta, pogleda uprta u pun sanduk u kome je mirišljavo brašno.

- Ma gdje si ti, pile djedovo! – ustao je šireći

92

ruke u koje sam sav sretan uskočio.- Evo me, došao sam tebi. Mnogo sam te

poželio, djede – rekao sam mu boreći se sa njego-vim snažnim rukama koje su me stezale.

- Ma, pile djedovo - i dalje je ponavljao grleći me i milujući.

- Pa, ti si mokar i blatnjav. Šta ti je to, Benjo, bilo? – upita djed brižljivo.

- Put mi pripriječili oni Kurdići i htjeli me tući, al’ sam ih sredio – rekoh djedu ponosno.

- Nek' si ih sredio, ne daj na sebe. Nikad Pobre niko nije tuk’o, pile moje - pravdao je moj pos-tupak ratoborni djed, bodreći me.

- Hoćeš li jedan čaj, pile djedovo, sad sam ga skuhao? - upita djed sipajući čaj u veliko lonče.

Dugo smo sjedili i razgovarali kao dva velika druga, pijući zaslađeni čaj dok su plameni jezici lizali kotlić koji je visio na verigama okačen o gredu na tavanu.

Usora je bila modrozelena, puna ledenih santi, čista, sušta suprotnost Bosni po čijoj su površini plivale masne mrlje. Usora je čak drugačije žuborila nego Bosna. Nekako veselije, milije, zagonetnije, čarobnije...

Dok sam ja pecao, djed je ispekao kukuruzni kruh i servirao sir i kajmak.

-Jesi li upecao što, pile djedovo? - upita djed.- Nisam, djede. Neće ribe. Ne grizu.- Hajde da večeramo. Ja sam upecao - ponovo

će djed, pokazujući rukom spremnu trpezu.

93

Djed je priredio lijepu gozbu u kojoj smo zaista uživali. Poslije objedovanja ispričao mi je priču kako je Sado zbog bijele kahve i somuna ranije krenuo u školu.

- Uz našu kuću - pričao je djed polahko - bila je stara školska zgrada. Babo je i tada radio u rud-niku. Sado je imao nepunih šest godina i svako jutro sa prozora je posmatrao učenike, pogotovo kad su oni imali veliki odmor, kada su pili bijelu kafu i jeli mirišljavi somun. Tada je u školama bila đačka kuhinja u kojoj su učenici objedovali. Taj miris kafe i somuna ga je namamio pa je mene počeo salijetati da ga odvedem i upišem u školu.

- Hajde, dedo, odvedi me i upiši u školu! - molio je svakodnevno Sado, mada je nastava u školi već počela.

- Kasno je, pile djedovo, ja sam govorio. Još si mali, nemaš ni šest godina.

- Pa znam sva slova. Znam čitati i pisati. Bit ću vrijedan, marljiv, dobro ću učiti - molio je on.

94

Krenem ti ja jednog dana sa njim kod direkto-ra. Bio je veliki odmor. Puno dvoriše đaka. Puna kuhinja.

- Dobro došao, Mehmede! - poželi nam dobro-došlicu direktor Ramiz, moj ahbab.

- Dobro vas našao! - rekoh i nastavih: - Doveo sam unuka Sadu da upišem u školu. Znam da je nastava počela, da Sado nema ni šest godina, mada zna sva slova i obećao je da će biti marljiv. Ako ne bude, neka ponavlja razred.

- Primljen je, Mehmede. Nek’ on ujutro dođe u osam i nek’ ponese pribor - odgovori nam direk-tor.

- Hoću li i šolju za kafu? - upita piskutavim glasom zbunjeni Sado držeći me čvrsto za ruku.

U tom trenutku učitelji u zbornici se glasno nasmijaše, a Sado pocrveni kao ona zakrpa na vreći - priča djed pokazujući na jedan veliki džak koji je bio zakrpljen crvenom zakrpom.

- Dabome, da hoćeš - ponovo će direktor Ra- miz ohrabrivši zbunjenog Sadu.

- Tako ti je tvoj brat zbog bijele kafe i mirišljavog somuna krenuo godinu ranije u školu - pričao je djed dok je vodenički točak neumorno okretao ka-meni žrvanj, a Usora sanjivo stražarila pored tajno-vitog mlina.

Ujutro me iz neudobne postelje u mlinu probudi moj babo sa štapom u ruci. Bio je ljut što sam pob-jegao iz nebodera, a nisam mu rekao kuda ću, a on brinuo o meni i strahovao.

95

XVII NEBODERCI NA GLASU

Dani su brzo proticali, poput sipljive Bosne koja se za vrijeme velikih kiša kovitlala i talasala od obale do obale. Mi smo se privikavali na život u gradu i neboderu. Upoznavali smo pravila života u urbanoj sredini, sticali nova poznanstva i drugove i u neboderu, i u školi, i na ulici.

Osjećali smo da su nas svisoka gledali oni što su koju godinu ranije doselili u Zenicu, a oni pravi Zeničani, kojih je bilo veoma malo, smatrali su nas građanima drugog reda.

Moj brat Sado bio je u družini Slobe Truta, njegovog vršnjaka sa devetnaestog sprata, čiji su roditelji doselili iz nekog zabitog sela kod Bosan-ske Krupe, Dragana Krivoglava, zvanog Hrsuz, koji je sa svojima došao iz sela kod Trebinja, Rade Palikuće, koji je imao nadimak Lampir, a bio je rodom iz jednog planinskog sela kod Rogatice i Damira Guzine koji je sa roditeljima doselio iz okoline Livna. Sa njima je išao i u Bokserski klub “Čelik” na trening i u školu, “Musa Ćazim Ćatić“.

96

Djevojčice iz nebodera, našeg kvarta i škole jurile su za njima. Bili su visoki i hrabri, zapravo najjači. Oni se nisu bojali čitave grupe dječaka iz Pehara ili Crkvica. Jednom, kada smo mi iz nebodera iz Blatuše igrali lopte protiv ekipe iz Radakova, po-bijedili smo ih sa 8:3 u fudbalu i 10:0 u pesničenju, bez obzira što su oni bili izrasliji i stariji.

Kad god bi se desio kakav zijan u Blatuši ili šire svi su znali da su to uradili neboderci. I među ne-bodercima, Sadinim drugovima, kao da je vladalo pravilo, ko napravi veći zijan, taj je veći u očima družine, ali i djevojčica.

Sjećam se tako da smo satima ispraćali vozove i vozili se na perdi zadnjeg vagona. Trebalo se što duže voziti i skočiti prije nego što voz dostigne br-zinu. Pobjednik je bio onaj koji bi se duže vozio i uspio bezbjedno skočiti.

Tako su jednog dana moj brat Sado Pobro, Dra-gan Krivoglav, Rade Palikuća zvani Lampir, ali malo ko ga je smio zovnuti tim nadimkom i Damir Guzina ispraćali vozove. Dragan i Rade popeli su se na perdu posljednjeg vagona i vozili se do iza skretnice, a nisu iskočili. Nisu skočili ni kada je voz razvio veliku brzinu, nego su otišli vozom za Doboj.

Nije ih bilo čitavog dana. Sado, Damir i Alija Zec bili su zabrinuti za svoje drugare koji su se tek predvečer pojavili pred neboderom.

- Gdje ste bili čitav Božiji dan? – uglas ih upitaše, Dragan, Rade i Damir.

97

- Voz je uhvatio takvu brzinu da nismo smjeli iskočiti, nego smo išli do Doboja. Tamo smo se zakačili za teretni voz za Sarajevo i evo nas sada u Blatuši.

Svi su ih gledali otvorenih očiju, u čudu, i divili se njihovoj hrabrosti kako su na perdi posljednjeg vagona otišli u Doboj i ponovo se vratili.

Sutradan su sve djevojčice znale za njihov pod-vig i divile im se. Bili su glavni. Bili su. kul.

Jednom su Dragan Krivoglav i Rade Palikuća pokrali starog bostandžiju koji je prodavao bostan u Blatuši. Oni su ga uhvatili na spavanju i prije zore prenijeli mnogo lubenica u naše skrovište kraj rijeke Bosne. Sutradan su svi govorili kako su to uradili neboderci, bez obzira što su to uradili samo njih dvojica, i na sve neboderce su bacali bruku i sramotu.

Jednom, kada su organizovano išli u kino, njih dvojica su određeni da kupe karte za čitavo odje-ljenje. Kada su svi učenici došli pred kino, ulazili su govoreći:

- Došli smo organizovano, nas trideset. Karte za čitav razred su kod blagajnika onog zadnjeg, vi-sokog, sa kačketom na glavi.

Na kraju, kad je onaj visoki sa kačketom došao na red blagajnica kino - sale je rekla:

- Molim karte za ovaj razred što je ušao. Njih trideset.

- Nemam pojma koji su to. Prvi put ih vidim, rekao je mirno visoki Dragan i ušao predavši

98

svoju kartu blagajnici. Kasnije se hvalio kako je zarađeni novac od trideset kino ulaznica uložio u igre na sreću. I naravno, sve izgubio. Inače, drugi dječaci su govorili da brat Dragana Krivoglava Nenad ima kompjuter u stanu, da mu ga je poslao stric Milan iz Minhena. Mi smo se čudom čudili šta je to kompjuter dok jednog dana nismo otišli Nenadu i vidjeli čudo neviđeno. -Vidi, Benjo, što ti je grad. U naše selo skoro došla struja i sa njom radio, televizor, frižider..., a

99

ovi u gradu imaju i kompjuter. Kažu da je to svjetsko čudo i da će ga imati za koju godinu svaki dječak - govorio je ushićeno brat Sado. - A kako Nenad zna raditi na kompjuteru?-upitao sam ponovo radoznalo. -Vrlo je lahko raditi na kompjuteru. I mi bismo to začas naučili kad bi nam ga babo htio kupiti - ponovo će žalosno Sado. - Misliš da bismo znali? - upitao sam. - Nije to teško - rekao je Sado. - To je puno novaca kojih naš babo nema. Čak i mamina i babina plaća ne bi mogle biti za kom-pjuter, a treba još platiti stanarinu, smeće, struju, hranu, telefon, knjige, garderobu... - računao sam žalosno. Kako je on došao do novaca za kompjut-er, i kako ljudi dođu do novca za lijepe automobile, vikendice, kuće, a mi jedva da napunimo frižider i platimo stanarinu, struju, odvoz smeća?

Inače, u neboderu se pričalo kako je taj Mi-lan Krivoglav, stric Draganov, načinio veliku pronevjeru u nekoj banci gdje je radio i da je sa tim novcem emigrirao u Njemačku. Još se pričalo da je od tih novaca gore izgradio firmu i postao pravi kapitalista. Jedni su to odobravali i divili mu se, dok su drugi okrivljavali i njega i njegovu fa-miliju.

Moj babo je rekao da će njega stići UDBA i da neće proći nekažnjen. Kad bih ja upitao šta je to UDBA, on bi stavio prst na usta i rekao:

100

XVIII

DJEDOVA DŽENAZA

Ddugi julski dan se znojio kao da je navu-kao priglavke. Na Smetovima, tako se zvalo ve-liko brdo iznad Zenice, nastanilo se rasplamsalo sunce i tuklo svjetlosnim topovima u našu dnevnu sobu gdje smo za hastalom ručali babo, mama, brat Sado, sestra Dina i ja. Babo je bio umoran. Često je imao običaj reći, kad je dolazio u stan sa posla, da je imao naporan dan. U posljednje vrijeme sve češće je radio prekovremeno i bio neraspoložen, zabrinut i umoran.

Mama je, također, bila zabrinuta i u stanu je vla-dala neobična tišina. U trenutku dok se serviralo glavno jelo, tišinu podera zvuk zvona na vratima. Brat Sado bijaše najbrži i u dva tri koraka stiže i otvori ih.

U okviru vrata stajao je debeli, stari poštar u pla-voj uniformi u kojoj se kupao u znoju.

- Je li Akif Pobro kod kuće? – upita dubokim tenorom poštar brišući maramicom znoj sa lica.

Babo ostavi kašiku i skoči hitro ka vratima.

101

- Imate telegram - reče čovjek u uniformi. Pru-živši babi ruku, nastavi:

- Primite moje iskreno saučešće!Otac zastade. Ništa ne reče, već zanijemi, a lice

mu dobi žutu boju poput kore limuna, kojeg bi sva-kog prvog, kada bude plaća, donosio majci. Stajao je pred vratima dok se stari poštar spuštao liftom ka prizemlju.

Mati ostavi kutljaču brišući ruke o kecelju, ništa ne govoreći. Pogledi su im sve rekli. Slutili su stra-vu i užas. Slutili su bol i suze. Slutili su djedovu smrt.

- Rahmet mu duši - reče nakon dužeg vreme-na majka, gledajući bijeli komad papira na koga kanuše dvije krupne suze k’o biseri. Potom babo zajeca. Mati mu donese vode i šećera i odvede ga do kauča da sjedne.

Ja shvatih da je djed umro. Niko mi to nije rekao, ni brat Sado, ni sestra Dina. Znao sam kada sam vidio babu da plače. I mene nešto steže u grlu. Pris-jetih se djeda, njegove lule, mlina, kolibe, čardaka... Prisjetih se svoga djetinjstva koje sam proveo kod njega na Usori, Barama, Kremenjačama, Blatuši, Mrkaljevki, Suhopolju, Beglucima, Planjčevini...

Niz lice mi se skotrljaše dvije krupne suze pune bola za djedom koga sam najviše volio na svi-jetu. Pogledah Sadu i Dinu. I oni plaču. Pogledah ponovo u babu i majku. Oni strašno izgledaju, kao da u njima nema kapi krvi.

Nakon duže stanke babo će skahareno majci:

102

- U četiri ima voz za Doboj. Spakuj djecu, da ne zakasnimo, i hajdemo!

Zaista, za nekoliko trenutaka bili smo spremni i krenuli ka željezničkoj stanici koja se nalazila nedaleko od našeg nebodera. Usput ništa nismo govorili. Onako kaharli, zauzeli smo svoja mjesta u praznim kupeima i krenuli ka Doboju.

Pruga, rijeka i cesta kao da su sustizale jedna drugu. Nekad su išli uporedo kao dobri drugovi, nekad bi se razišli, a nekad bi voz ostavljao rijeku i cestu, da obilaze ogromna brda. On bi nastavio kroz planinu, a onda poput diva prolazio kroz njenu utrobu i ponovo se grlio sa rijekom i cestom. U toj trci i skrivanju, ne znam kako, stigosmo u Željezničku stanicu u Doboju, a odatle autobusom prema Tesliću do našeg sela i naše mahale.

Djedovoj kući došli smo u sumrak koji se već grlio sa prostranim poljima i sokacima. Kada smo ušli u avliju, nakon pomisli da djeda više nema, plakali smo od žalosti. Plakao je babo, mama Sado, Dina i ja. Plakalo je nebo iznad nas.

U kući su bili svi tužni, plačni i skahareni.- Djed je u bolnici u Tešnju. Sutra će ga ogasuliti i dovesti kući - reče amidža Meho babi kroz suze. Babo ništa ne reče. Sjede i prigolijeni na hasuru, naslonivši se na zid. I mi posjedasmo redom na šilteta, skemlije i sećiju. Strina donese bokal hlad-nog šerbeta i nasu nam u lonče, a babi i majci prinese mangalu sa fildžanima.

U tom počeše pristizati: komšije, rođaci i djed-

103

ovi prijatelji i ahbabi. Izjavljivajući sućut.-Kol’ko je rahmetli Mehmed im’o godina?- up-

ita prekinuvši nit tišine astmatičar komšija Haso, boreći se da udahne zraka.

- Sedamdeset i pet- odgovori Hasan, starina od skoro stotinu godina, namještajući se na ziliji.

104

- Jazuk! Mlad, a ode - progunđa Rifo otpuhujući guste kolutove sivog dima koji su se namotavali na šiše velike djedove sobe.

Onda nasta muk. Tišina, da se ni muha ne čuje. To potraja neko vrijeme. Sve teža tišina. Tuga.

Babo, amidža i komšije su ostali svunoć u sobi, a mi djeca otišli smo na počinak i dugo, dugo nis-mo mogli zaspati misleći na djeda.

- Zašto je, djed umro? - upitala je Almasa.- Zato što je bio star - odgovori joj Sado.- A zašto je bio star? - ponovo će radoznala

rodica Almasa, kćerka amidžića Džemala.- Zato što je dugo živio.- Hoćeš li i ti dugo živjeti, biti star i umrijeti?- Hoću - Sado će.- Šta? - upita u čudu.- Hoću, svi ćemo umrijeti. I ti, i ja, i Benjo, i

babo, i mama, i strina, i amidža... Svi.- Svi - rekla je sva u čudu i zaćutala. Sutradan me probudio žamor ljudskih gla-sova

i gužva u avliji. Pogledao sam kroz prozor. Iz kon-jske zaprege, koju su vukli Šarka i Dorat, neki ljudi su iznosili tabut.Tek tada shvatih da je moj djed umro, da ga više neću vidjeti, da neću sa njim ići na pijacu, ni u mlin. Tada mi suze same počeše na-virati na oči, kao iz kakvog vira. Dugo sam jecao, gušeći se od bola za djedom kojega sam najviše volio.

Poslijepodne, kada su došle mnogobrojne komšije i familija, djeda su odnijeli u tabutu ka

105

haremu stare džamije. Djeca i žene ostali su u putu i posmatrali klanjanje dženaze. Svi ljudi, uglavnom odrasli muškarci, stali su u safove i klanjali djedu dženazu, izuzev babe koji se odmaknuo od safa i stajao uz ogradu.

- Ono komunističko đubre ne smije ni dženazu babi klanjati- govorila je neka debela žena ispred mene, prekrivena mahramom.

- Dobio je posao i stan u neboderu od države. Mora sad slušat’, da ga ne prijave - rondala je dru-ga, i još deblja gospođa zamotana u šamiju.

- Sram ga bilo, zar mu je partija draža od oca?- opet je govorila žena ispred mene.

- Kako neće biti draža kad mu daje posao, plaću i stan! Mnogo je ljepše živjeti u neboderu, nego ovdje na selu - ponovo je rondala debela.

Ja sam se primaknuo da bolje čujem, a one su tada prestale razgovarati o babi. Vjerovatno su me prepoznale. Ja sam još dugo išao za njima ne bih li čuo nastavak zanimljivog razgovora koji su vodile ove hanume, a u glavi mi je odzva- njalo:

- Ono komunističko đubre ne smije ni dženazu babi klanjati. Sram ga bilo, zar mu je partija draža od oca, oca, oca, oca....!?

Vraćajući se u velikom redu od šehitluka ka djedovoj čardakliji pitao sam se od koga to moj babo ne smije klanjati dženazu i šta je to partija i kako ona može dati mom babi posao i stan. Odgov-or sam saznao mnogo godina kasnije.

106

XIX

STRAH OD BOLESTI

Kada sam završio osmi razred, na moja još nejaka pleća natovarila se bolest. Majka me odvela u bolnicu u Crkvicama koja je bila velika i strašno izgledala. Kada me pregledao jedan stari, ćelavi doktor, vrtio je glavom i pitao majku što me nije ranije dovela, šta je do sada čekala.

Mati ga je gledala začuđeno. Prišla mu je i dugo s njim razgovarala.

- On mora ležati u bolnici. Bolest je uznapre-dovala - čuo sam doktora kako govori mojoj za-brinutoj majci.

Gledao sam otvorenih usta doktora i majku dok su se dogovarali. Ubrzo su me smjestili na odjel za plućne bolesti na drugom spratu u jednu sobu u kojoj je u plavim pidžamama već ležalo pet boles-nika. U desnom uglu bio je još jedan slobodan kre-vet u koji me smjesti ljubazna medicinska sestra.

Znao sam da sam bolestan. U posljednje vri-jeme teže dišem, često kašljem, ali da sam toliko bolestan, da moram ležati u bolnici, nisam znao i

107

to me preplaši. Još gore me preplašiše doktorove riječi kada je rekao da je bolest uznapredovala.

Soba broj osam za plućne bolesnike u zeničkoj bolnici u Crkvicama bila je široka i svijetla sa ve-likim prozorima. U njoj je tu večer zanoćilo šest bolesnika. Uglavnom su svi bili stariji ljudi, godina mog babe i djeda. Ja sam bio najmlađi pacijent.

Ujutro, kad sam se probudio, ugledao sam ih kako sjede u svojim krevetima. Trebalo mi je ne-koliko trenutaka da shvatim gdje se nalazim.

Poslije ručka dođe mi posjeta: brat Sado i ses-tra Dina. Bili su zabrinuti. Malo su govorili.Tek ponešto, da se kaže. Mene je brinula njihova zabrinutost. Sigurno su znali mnogo više o mojoj bolesti nego ja, razmišljao sam.

- Ima li mojih drugara?- upitao sam da se nešto kaže, da prekinem šutnju.

- Pozdravili su te, pitaju kako si - kroz zube pro-cijedi sestra Dina.

- Doći će sutra sa mnom da te vide Hrsuz i Lam-pir – reče Sado vragolasto, smijući se nazor.

- Dragan Krivoglav Hrsuz i Rade Palikuća Lam-pir hoće doći meni - rekao sam iznenađeno između dva kašljanja.

- Jah - Sado će potvrdno.- Mi odosmo. Doći ćemo sutra- reče sestra Dina

umilnim glasom i izgubi se sa bratom iza velikih bijelih vrata naše bolničke sobe koja škripnuše.

Dugo sam ležao i u tišini buljio u veliki pla-fon. Sve je bilo mirno, tiho. Ponekad bi se neko

108

nakašljao, škripno krevetom i ponovo utonuo u tešku bolesničku tišinu.

U tom trenutku otvoriše se vrata i uđe Dijana i sa njom blještavo sunce.

- Dobar dan - pozdravi tiho i dođe mom krevetu sa srdačnim osmijehom.

Bila je u plavoj haljinici sa bijelim cvjetovima i kosom puštenom do pola leđa, koja se talasala niz njena ramena. Imala je osmijeh pun bijelih bisernih zuba uokviren crvenim šmagljivim usnama.

- Došla sam nakratko, samo da te vidim i da te upitam da li bi išao na omladinsku radnu akciju na pošumljavanje Kopaonika? - upita me iznenada Dijana kroz osmjieh.

- Bih, ako bi i ti išla sa mnom - odgovorih.- Ja sam planirala da se prijavim ako ćeš i ti ići.

Prijavit ću nas sutra. Ide se skoro za dva mjeseca. Do tada ćeš ti ozdraviti - ponovo će Dijana.

- Meni je doktor preporučio da idem na planinu, ili na selo - rekoh joj pravdajući se, mada bih sa njom išao i na Mont Everest.

Sjela je na ćošak moga kreveta i uzela moju ruku u svoje tople nježne i kremom namazane ručice i milovala ih. Usput mi je nešto govorila, ali ja je od te silne ljepote i zadovoljstva nisam ništa čuo, samo sam želio da što duže drži moju ruku i milu-je, dok sam i ja nju očima milovao po kosi, vratu i bijelom licu i uživao.

- Dobro. Ja odoh. Prijavit ću nas oboje. Brzo mi ozdravi i ćao - rekla je izlazeći.

109

Cimer Pero iz Kaknja, bolesnik čiji je krevet bio do vrata, bio je čovjek pedesetih godina i krupne konstrukcije. Stalno je nosio pumpicu, sisajući iz nje vazduh. Bio je prava dobrica i šaljivdžija.

Adem Ahmetović iz nekog sela kod Zavidovića bio je najveseliji stanovnik naše sobe. Bio je dugogodišnji astmatičar i često je u bolnici. Znao je da mi priča razne dogodovštine iz života koje sam ja volio slušati.

- Bio sam tako, malo manji od tebe. Babo mi je radio kao šumski radnik u Krivaji, a bilo nas je osmero braće i sestara sve jedno drugome do uha- pričao je Adem i nastavljao:

- Babo je volio i popiti pa bi tako često dolazio pijan kada bi popio sve do posljednje pare. Jedan dan dođe pripit mašući nekim tiketom lutrije. Mi ga nismo shvatali ozbiljno, misleći pijan je, te mu nismo pridavali pažnju.

Kažu da je dobio trinaesticu - pričao je Adem.- Dva dana se slavilo, veselilo i pilo, a onda

je babo u plavom lojavom radnom odijelu otišao krojaču Hami u čaršiju i poručio najskuplje i naj-modernije odijelo, bezbeli, na priček dok ne do-bije novac od lutrije. Svoje lojavo odijelo bacio je u peć Hamine krojačnice i onako opremljen otišao u Sarajevo u Direkciju lutrije da podigne najveći dobitak. Kada je ušao, sekretarica i direktor tražili su tiket - dokaz o dobitku.

On ih je samo gledao, prevrćao očima, pomin-jao vatru, Haminu krojačnicu, plamen, prljavo lo-

110

111

javo odijelo i u njemu tiket. Nije mogao doći sebi. Izašao je iz Direkcije u Sarajevu i na željezničkoj stanici bacio se pod voz. Nekoliko dana niko nije mogao utvrditi identitet čovjeka u elegantnom skupom odijelu sa žuljevima na rukama i crnilom ispod nokata. Nakon nekoliko dana dovezli su ga i sahranili na greblje, a mahalom se dugo pričalo kako je u Haminoj krojačnici u lojavom odijelu šumarskog radnika Muje Ahmetovića u peći izgor-jelo nekoliko stotina hiljada na tiketu lutrije sa tri-naest pogodaka.

Nas osmoro, sve jedno drugom do uha, ostali smo siročad i teško smo preživljavali sa bolesnom majkom, plaćajući u ratama Hami odijelo.

Ja sam bio najstarije dijete u porodici i morao sam se brinuti o svemu - govorio je Ademaga.

Tama se već uveliko počela uvlačiti u našu bolničku sobu u kojoj je nekoliko silueta, izmoreno različitim bolešćugama, iščekivalo bolje i zdravije dane.

- Odoh ja malo drijemnut, Benjo, pa ćemo poslije nastaviti pričati - rekao je Adem svalivši se u svoju bolničku postelju, dok metalni krevet dva-tri puta škripnu u znak pozdrava. Soba utonu u duboku bolesničku tišinu, kao bačen kamen u Usoru.

Dugo sam, prevrćući se u krevetu, razmišljao o Ademu Ahmetoviću iz Hajdarevića kod Zavidovića i njegovom sretno - nesretnom babi, pitajući se kako su mogli bezbrižno živjeti da...

112

XX

CIMER DOBRICA

Sutradan, poslije ručka, vidio sam Edhema, mog cimera, u bolničkom parku.

On je bio čovjek srednjeg rasta. Imao je nekoliko kilograma viška za svoju visinu i uvijek nasmijano lice. Činilo mi se, i kada je u duši tužan, da mu je lice vedro i veselo. Kosa mu je bila kao košulja bijela, a lijepo njegovani socijalni zubi davali su neku prijatnost njegovom izgledu.

- Kako ste, čika Edheme, danas? - upitao sam ga srdačno.

- Eh, dijete, godine pritisle.- Ma, kakve godine, čika Edheme, još se dobro

držite poput momka.- Godine, godine, Benjo - opet će Edhem. Dok

sam ja sjedao na klupu pored njega, on je nakon nekoliko trenutaka nastavio juče započetu priču:

- Ja sam rano ostao bez oca. Poginuo je od pr-vog automobila koji je došao u naš sokak. Poslije toga majka se preudala, a o meni je brinula nana, rahmet joj duši. Bila je dobra starica, mnogo me

113

voljela i na pravi put me upućivala. Tada sam redovno išao u mejtef, bio sam jedan

od najboljih. Jednoga dana, dok smo bili u džamiji, stariji dječaci su galamili i skakali. Hodža Smail Bašić je bio u drugoj učionici i, kada je galama već dostigla vrhunac, uđe ljutit u našu učionicu sa štapom.

- Ko ovdje galami? - upita namrgođeni hodža.- Evo ovaj, efendija! On galami - pokazivala su

na mene dva dječaka koji su bili najglasniji - Himo i Rudo. Hodža me odmah oplete prutom, koji je više ličio na motku. Jednom, drugi put, treći... Ja se počnem braniti i uspijem uhvatiti motku i pobjeg-nem na vrata. Bilo mi je krivo na efendiju. Ja sam mislio da je on pravedan, da je mudar i da ne smije nasjedati na laži. Razočarao sam se i više nisam išao u džamiju.

- Mogao je od mene napraviti hafiza, ali nije znao - pričao je Edhem i nastavio:

- Poslije toga u našem sokaku desila se neka krađa i mene ni kriva ni dužna proglasiše lopovom. Tada sam bio malo mlađi od tebe. Imao sam dese-tak godina. Razočaran u odrasle ljude, za koje sam vjerovao da su pravični, a ne ljigavi i pohlepni, u meni proradi neki inat. Riješio sam da pokradem trafiku, da stvarno i budem lopov, kada su me prava - zdrava proglasili. Nisam znao ni kuda ću s tom robom, cigaretama, šibicama i novinama, ali šta - kad sam lopov, da budem lopov, razmišljao sam. I to onaj pravi pravcati.

114

Gruhnem kamenom u staklo, uđem u trafiku, a nakon pet minuta policija me zatekne na licu mjes-ta. Ubrzo sam zaglavio u maloljetnički zat-vor u Kazneno-popravnom domu u Zenici. Kao novog prestupnika odmah me svrnulo najgore društvo. Počeli su mi podmetati, namještati... Opet u meni proradi neki inat. Za svaki prijekoran pogled ili ka-znu, ja sam praćkom razbio sijalicu ili sam slomio prekidač za svjetlo, ili šteku na vratima. Morao sam nešto učiniti. Tada bi mi bilo lakše. Nakon godinu-dvije, umjesto da su me popravili u Kazneno-po-pravnom domu u Zenici, ja sam postajao sve gori i gori. Nije bilo dana da se nešto nije desilo. Prog-nozirali su mi doživotni boravak u Domu.

Onda nam je umro upravnik Marković. Na njegovo mjesto došao je Hećimović. Bio je visoka, malo prosijeda ljudina, pravilnog držanja. Imao je bujne crne nausnice i uvijek izbrijano mirišljavo lice. Na prvi pogled izgledao je ozbiljno, a zapravo bio je prava, topla ljudina kakva se rijetko sreće.

Kada je došao, pitao je ko je najgori. Svi su mu rekli -Edo. Sutradan me pozvao u svoj stan na ručak. Bio sam začuđen. Otkud upravnik da zove zatvorenika na ručak, i još onog najgoreg.

Stan mu je bio veliki. Imao je lijepu ženu, sina mojih godina i kćerku Sajmu, mlađu dvije godine od mene. Na velikom stolu u kuhinji bilo je svega i svačega. Jeli smo i usput malo pričali. Pitao me koliko sam dugo u Domu, šta mi se sve stavlja na teret, kako se ponašam i kako mi je, šta ću raditi

115

kada izađem i hoću li se školovati? Mislim da je on sve znao, ali, eto, pitao me.

Poslije ručka vratio me u Dom. Ja sam dugo i dugo razmišljao o tom ručku. Taj ručak je iz mene potisnuo inat. Naprotiv, u meni se javila želja da učinim nešto lijepo, plemenito. Nakon dva dana upravnik Hećimović me naredbom imenovao za sobnog starješinu, što sam objeručke prihvatio i nastojao da sve bude u najboljem redu, što je i bilo. Tokom ljeta upravnik mi saopšti da hoće da me povede na more u Neum, da sa njim i njego-vom porodicom odem na odmor, gdje sam proveo deset predivnih, najljepših dana u životu.

Čitav odmor imao sam neki čudan osjećaj. Ja se onako ponašao, a on me kao sina pazi, vodi na ručak, na more, unaprijedio me u sobnog starješinu. To

116

me je promijenilo. Postao sam drugačiji... Bio sam najdisciplinovaniji, uredniji, ponovo sam počeo učiti i čitati. Svi koji su me poznavali, čudom su se čudili - odmotavao je Edhem zanimljivo i tiho svoju priču koju sam slušao otvorenih usta.

- Onda je negdje s proljeća stigla vijest da je u saobraćajnoj nesreći kod Vranduka poginuo uprav-itelj. Bio sam tada najtužniji. Mnogo sam ga žalio, ali nejse. Ja sam bio dobar, nastavio sam čitati, učiti. Ubrzo su me nagradili skraćenjem i pustili me iz zatvora. Bio sam slobodan.

Nastavio sam sa školom. Završio srednju u Zenici i uz rad diplomirao na Mašinskom fakultetu u Sarajevu. Poslije sam magistrirao i doktorirao. Kasnije sam radio najodgovornije poslove u Željezari, ali svake godine, kada sam sa svojom porodicom išao na odmor, otišao sam upravniku Doma i tražio najgoreg prestupnika maloljetnika i vodio ga sa sobom. Svaki je po povratku posta-jao drugi čovjek - govorio je Edhem dok se sunce gušilo iznad velikih dimnjaka što bljuju dim.

- Danas su to ugledni građani, vrijedni radnici, ali i rukovodioci i direktori u velikim preduze-ćima, i profesori u školama i na fakultetima. To mi je najveće zadovoljstvo. Ti ljudi mi stalno dolaze i obilaze me kao da su moja djeca - govorio je zani-mljivo Edhem.

Ja sam poslije noću dugo i dugo razmišljao o ovom dobrici, divio mu se kako je od dječaka koji skrenu u životu pravio ozbiljne i odgovorne ljude.

117

XXIIZLAZAK IZ BOLNICE

Nakon mjesec i nešto dana provedenih u bolnici u Crkvicama, jedno jutro došao je babo po mene. Doktor mu je dao otpusnicu iz bolnice i dugo, dugo nešto objašnjavao. Ja sam čuo kraj strašnog razgovora.

- On ne može živjeti u gradu, pogotovo Zenici, gdje je zrak zagađen. Odvedi te ga na planinu ili na selo - govorio je doktor dok se pozdravljao sa mojim babom.

Za mjesec proveden u bolnici združio sam se i sa bolničkim osobljem, doktorom i glavnom ses-trom Almom koja je uvijek bila nasmijana, ali i sa pacijentima Perom, Ademom i Mustafom. Rado ću ih se sjećati, jer su mi ostali u lijepim uspo-me-nama..

Pozdravio sam se sa svojim cimerima, obukao odjeću što ju je donio babo i krenuo u stan. Neiz-mjerno sam se radovao izlasku iz bolničke sobe i susretu sa svojom porodicom i drugarima.

Poželio sam ih sve, i babu, i mamu, Dinu, Sadu. Poželio sam i Dijanu i Slobu Truta.

118

Kad sam dolazio u neboder, vidio sam da je u haustoru neko debelim slovima nacrtao srce i u njemu imena DIJANA + BENJO. Pitao sam se ko li je to mogao uraditi. Dijana to sigurno ne bi napisala. Možda neko od mojih neboderaca.

Svi moji prijatelji su se obradovali mom do-lasku iz bolnice. Dolazili su nam babini i mamini poznanici i prijatelji sa posla i do kasno sjedili u našem stanu. U mislima mi je bio razgovor mog babe i starog doktora, onog popodneva kad su me otpuštali iz bolnice u Crkvicama.

- On mora živjeti na planini ili u selu. U gradu gdje je zrak mnogo zagađen, on neće dugo - govo-rio je doktor, dok ga je babo slušao otvorenih usta. I zaista, babo je planirao da zauvijek napustimo Zenicu i da se vratimo u djedovu čardakliju.

- Sado i Benjo će čim prije krenuti u Pousorje - govorio je babo nekim čudnim glasom, kakvim je govorio prije četiri godine kad je dobio rješenje za stan u neboderu, a mi djeca čudom se čudili pitajući se kako ćemo mi živjeti u tom neboderu, kako ćemo se penjati.

- Ubrzo ćemo i mi stići za vama. Vratit ću stan rudniku i umjesto stana dobit ću kredit da napravi-mo sebi novu veliku kuću i da živimo na selu na svom imanju - govorio je čaraobno babo.

Bilo mi je drago što ćemo imati kuću i imanje i što idemo na selo, ali i žao što ćemo iz grada otići zauvijek, što ćemo ostaviti drugare i prijatelje s

119

kojima smo se upoznali i združili ove četiri godine. Trebalo nam je vremena da se sa seoskog života priviknemo na gradski i sad, kada smo se navikli u gradu, ponovo babo hoće da idemo na selo, u čardakliju.

- Zašto ćemo vraćati stan i ići na selo? – upitao sam babu u čudu.

- Tvoje je zdravlje meni najpreče – rekao je babo zabrinuto.

- Nije, valjda, da zbog mene i mog zdravlja sva porodica mora seliti iz grada u selo. Nisu oni bolesni i nemaju oni problema sa disanjem, ako ja imam - rekoh ocu.

On me samo gledao i ćutao, a ja sam znao da se ne vraćamo zbog mog zdravlja, nego što se mi seljaci nismo uklopili u gradski život, što ekonom-ski teško možemo opstati, što smo već bankrotirali, kako je često govorio moj djed Mehmed.

- Mi smo u Zenici četiri godine, a ja ni za čarape nisam uštedjela, a kamoli za šta drugo. Da smo bili na selu, dosad bismo napravili porodičnu kuću, im-

120

ali kravu, stado ovaca, od prodaje mlijeka i povrća mogli smo živjeti, a ne ovdje svaki mjesec: daj ki-riju, daj struju, daj vodu, daj smeće, daj ovo, daj ono - prisjećao sam se maminih jadikovki babi do kasno u noć.

I zaista, sve što su babo i mama zaradili mi smo u hranu, garderobu i kiriju potrošili.

U tom trenutku oglasi se zvono. Dina, kao i obično, bila je najbrža.

U stan upade Dijana, obasjana čarobnom svjet-lošću. Pozdravi se sa Sadom i sjede na ćošak mog sanjivog kreveta.

- Jesi li ozdravio? - prevali nježno preko usana i prosu osmijeh pun bijelih bisera po meni, mo-joj posteljini, po čitavom stanu. Učini mi se u tom trenutku da su me ostavile sve boljke i da sam opet onaj stari i jaki Benjo. Dijanin biserni osmi-jeh baš mi je prijao. Prijala mi je njena blizina i osjetih kako mi se približava, kako me dodiruje, prvo po kosi, po vratu. Osjećam Dijanin dah i njen miris, osjećam i njene ruke na svom vratu i prsima. Približila mi se tako da joj osjećam otkucaj srca i drhtaj nabujalog tijela i čvrstinu Dijaninih prsa u svojim rukama.

- Hoćeš li večerati, Benjo? - u snu čujem brižni mamin glas.

- Hajde jedi, pa opet lezi, srce mamino! - budila me majka iz najljepšeg sna, sna koji više nisam mogao usnuti.

121

XXIIOMLADINSKA AKCIJA

Kako se bližio dan polaska na omladinsku radnu akciju pošumljavanja Kopaonika i druženja sa Dijanom, sve sam više bio nestrpljiviji i ner-vozniji.

- Prvi put mjesec dana neću biti sa porodicom, već sa Dijanom, najljepšom drugaricom ili djevo-jkom, što ću uskoro saznati. Sa nama će biti i još pedeset omladinaca i omladinki ORB “Fadil Jahić” iz Zenice. Saznao sam da će u drugoj smjeni biti brigade “Huso Hodžić” iz Tešnja i “Edo Blažek” iz Teslića i desetine drugih brigada iz države. Dan pred polazak, okupili smo se svi u Domu kul-ture. Komandir u uniformi, visoka crnomanjasta momčina koja će nam u naredni mjesec dana biti i „majka i otac“, nadugo i naširoko objašnjavao nam je naše zadatke.

- Ovo je udarna brigada. Onaj ko ima za cilj ići po udarničku značku, neka ide do magacina da zaduži uniformu, a oni koji misle ići na provode, neka idu kućama i neka idu na more govorio je komandir Mrazić, dok se salom zaorila pjesma “Druže Tito,

122

mi ti se kunemo da sa tvoja puta ne skrenemo”, poslije čega je uslijedio ispraćaj i igranka za briga-dire. Oko ponoći otišli smo kućama, jer je ujutro u pet sati kretao voz sa pedesetak novih brigadira. Na ispraćaju su bili babo, mama, Sado i Dina. Dugo su me grlili i savjetovali da budem udarnik. Rodbina i prijatelji brigadira došli su ispratiti svoje. Bilo je puno naroda. Formiraše kozaračko kolo i odjeknu pjesma: “Širi, širi, kolo, kozaračko lolo. Širi, širi veće...”

Krenuli smo. Ah, kako nas je bilo lijepo pogle-dati! Svi u istim majicama, jaknama, pantalona-ma i patikama sa brojnim obilježjima Saveza socijalističke omladine, Omladinske radne brigade “Fadil Jahić-Španac”, portretima druga Tita, Če Gevare, Lenjina. Cijelim putem se orila pjesma, a drugarstvo se osjećalo na svakom koraku. Pored mene sjedila je Dijana koju sam grlio cijelim putem, ali i ona mene. U Omladinskom naselju dočekalo nas je hiljade brigadira iz čitave zemlje. Sa razgla-sa se Ibarskom kotlinom razlijegala pjesma: “Hej, hej brigade” i “Druže Tito, mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrenemo”.

Smjestili su nas u jednu spavaonicu u kojoj je moglo stati nas pedesetak dok su djevojčice otišle u svoju spavaonicu. Nismo zaspali skoro cijelu noć. U zoru nas brigadire je probudio razglas. Otišli smo na umivanje, fiskulturu i doručak.

Poslije smo zadužili ašove i lopate. Autobus nas je odvezao na Kopaoničku visoravan na trasu.

123

124

Norma je bila iskopati nekoliko stotina jamica, u njih spustiti sadnice i zagrnuti ih zemljom. Iza nas je išao komandir i kontrolisao posao. Dijana i ja radili smo u paru, ja kopam, ona sadi. Radili smo do pet sati, a onda smo autobusom išli u omladin-sko naselje gdje smo se zabavljali do ponoći, kada se gasio razglas, a dežurni nas tjerali u spavaonicu na počinak.

Ponekad mi se činilo da je akcija naporna i dosadna, a ponekad da je dobra i korisna. Učili smo odvojeni život, pospremanje posteljine, re-dovno ustajanje, fiskulturu, pa do raznih kurseva fotografije, plesa...

Učili smo lekcije i o drugarstvu, ljubavi, životu, radu... I o onome što ne bi godinama naučili u školi i porodici. Zaista je akcija korisna.

Jednom, dok je Dijana bila na poštedi zbog žuljeva, brigadir mi je dodijelio pomoćnika za za-grtanje sadnica, zanosnu Natašu, Makedonku, čija je brigada pošumljavala trasu do naše.

Za vrijeme pauze Nataša se sunčala na obljižnjem brežuljku bez brusa, a ja sam se ka njoj okretao poput suncokreta. Nešto kasnije zamolila me da je izmasiram uljem za sunčanje, da ne izgori.

Dijana je to saznala i zbog toga se strašno nalju-tila.

Tih dana me nije htjela ni pogledati. Sve sam učinio da se iskupim i opravdam kod Dijane, da je oraspoložim i uvjerim da samo nju volim i nijednu više. Da je samo ona moja ljubav.

125

To mi je uspjelo nakon nekoliko dana dok smo uz logorsku vatru slavili dnevni prebačaj norme i prvi puta u životu pili crno vino iz boce koja je čarobno kružila oko vatre dajući nam neku poseb-nu snagu i raspoloženje.

Svježinu julske zore na padinama Kopaonika dočekao sam pijan, srkajući nektar sa Dijaninih vrelih usana i berući zrele jagode ispod njene ma-jice na kojoj je pisalo Omladinska radna brigada “Fadil Jahić-Španac” Zenica. Tu večer, dok su plameni jezici lizali toplu noć nad Kopaonikom i obasjavali naša znojava tijela, uvjerio sam Dijanu da samo nju volim i da ću je voljeti do kraja svog života.

- Volim te, Benjo - ponavljala je po nekoliko puta Dijana dok su u meni te riječi odzvanjale poput gonga.

Bio sam sretan tih dana na Kopaoniku misleći da je moj čitav svijet. Imao sam Dijanu i svu njenu ljubav i to mi je bilo dovoljno za sreću. Ni trenut-ka nismo provodili jedno bez drugog. Bilo nam je prelijepo.

Noć pred povratak u Zenicu ponovo smo pro-veli bez sna, pored logorske vatre kušajući vino. Bili su to trenuci kojih ću se sjećati cijelog života.

Ispraćaj iz Omladinskog naselja i doček brigade u Zenici bili su veličanstveni. Dugo ću ih nositi u sjećanju.

126

XXIII

POVRATAK U ZAVIČAJ

Po završetku radne akcije na Kopaoniku,vratio sam se zaljubljen u Dijanu do ušiju, a babi sam predao značku udarnika. On je na nju bio pon-osan više nego ja. Stavio ju je u kredenac na počasno mjesto, tik uz svoju medalju koju je do-bio od Uprave rudnika. Sutradan, kada smo ustali i doručkovali, babo i mama rekoše da hoće da vrate Upravi rudnika stan i predaju zahtjev za kredit za izgradnju porodične kuće.

Svi bismo se vratili u djedovu čardakliju. Babo bi kao i prije odlazio na posao u Zenicu, provodio pet dana u sedmici u samačkoj sobi. Sado, Dina i ja dolje bismo nastavili školovanje, majka bi se bavila proizvodnjom zdrave hrane, mlijeka, sira, kajmaka, masla, voća, povrća...

Na taj način bi više doprinijela porodičnoj kasi, nego kao šnajderica, tako je bar govorila.

Prvo je babo poslao Sadu i mene, jer smo bili na raspustu i bili smo besposleni.

- Bolje je da pomognete amidži u jeku poslova

127

na polju, nego da dođete u jesen na gotovo - gov-orio je babo dajući nam novac za kartu za povratak u zavičaj. Sado i ja smo se zgledali. Jeste da smo nekoliko posljednjih mjeseci govorili o povratku, o zavičaju, ali nam se ovo učinilo brzo. Kao da bismo još ostali.

-Tek što sam završio školu i upoznao drugare i drugarice, moramo se rastati - govorio je mrzo-voljno Sado.

- Šta ćeš, sudbina. Kažu da se u zavičaj moraš vratiti kad-tad - govorio sam Sadi sa suzama u očima i Dijanom u mislima.

Otišao sam kasnije i saopštio joj da za dva-tri dana odlazim zauvijek u zavičaj, da se selimo porodično. Ona je dugo, ne vjerujući, gledala u mene, a onda briznula u plač i počela me grliti i ljubiti. Sa njom sam na obali Bosne proveo čitav dan i pola noći uz obećanje da ćemo jedno drugom svaki dan slati pisma.

Tako smo krenuli u petak, jutarnjim vozom za Doboj, čini mi se istim onakvim kakvim smo došli u Zenicu prije četiri godine. U našem kupeu sjedili su mladić i djevojka držeći se za ruke, a ja sam u njima vidio Dijanu i sebe. Okrenuo bih se na drugu stranu. Izašao u hodnik, a oni su mi i dalje bili pred očima. Iz Doboja sam se javio Dijani razglednicom punom ljubavne čežnje. Autobusom smo nastavili do Jelaha, a otuda pješice kroz Ade do Bobara, čardaklije i tajnovitog djedovog mlina, koga sam jedva čekao da vidim.

128

Trčkarali smo kroz junom obojena polja i prisjećali se djetinjstva koje smo provodili u Blatuši, Barama, Tukovima, Kremenjačama te na lijevoj obali razgovorljive, bistre Usore.

U jednom momentu, dok smo išli zaneseni pričom i sjećanjima, pred nama se ukaza djedov mlin. Bio je zarastao u travuđu, a staze koja je vodila do njega nije bilo. Po njoj je izrastao korov. Veliki točak stajao je nijemo naslonjen uz mlin, a od brane ostali su samo krajevi. Krov se već bio obrušio tako da je unutra prokišnjavalo.

Zastali smo nekoliko trenutaka. Prisjetili smo se djedovih priča do kasno u mlinu dok je ka-meni žrvanj drobio suho zrnevlje i unaokolo širio prijatan miris. Kako brzo prođoše četiri godine u nepovrat, kako brzo nestade djeda i njegovog mlina? Kako brzo sve propada i prolazi, kao da smo govorili jedan drugom sa sjetom. Ostavljajući mlin, koji je nekad stajao ponosno i gordo, a sada poput zapuštenog prosjaka čučao na obali moleći sirotinju, ostavljali smo uspomene. Nije to više ni ličilo na onaj ponosni djedov mlin koji je svo-jom čarobnom pojavom skrivao neku tajnu koju sam vazda želio otkriti i nikad nisam uspio. Tužni, krenuli smo dalje uz rijeku.

Gledali smo Usoru koja se kao svilena nit prote-zala poljima. Bila je bistra i mršava poput kakvog djevojčurka, a sjećam je se kada bi poslije obilnih kiša otromavila, ojačala i izvukla se iz svog korita. Tada je, prljava i mutna, nosila sve pred sobom:

129

ograde, drveće, stare gume, plastične boce... Nosila je i usjeve koji su bili u njenoj blizini. Sve je nosila. Kada bi shvatila kakav je zijan načinila, stidećno bi se povlačila u svoje korito, ostavljajući blatna i muljava polja sa uništenim usjevima. Dugo bi se stidjela svojih postupaka i nastojala molećivo da svojom ljepotom, bistrinom i toplinom ugosti sva-kog putnika namjernika.

Usput smo susretali čobane, i čobanice kako napasaju stada. Na jednom proplanku vidio sam Sutku. Sadu sam zamolio da me sačeka, a ja sam se uputio ka njoj i njenom stadu.

- Nemoj dugo - doviknuo je Sado koji se udalj-avao, a ja sav uzbuđen, kao i prije četiri godine, kada sam osjetio da su mi se uši i obrazi prvi put zarumenili i kada sam pomislio da sam se zalju-bio, prilazio sam Sutki. Postala je prava djevojka. Visoka, tanka u struku do koga su dopirale njene crne kose vezane u rep. Bijelo lice u tom trenutku, kada me ugleda, dobi crvenu boju, a na rumenim usnama se pojavi čitava niska bijelih bisera, kao da se htjedoše rasuti po livadi.

Nije bilo ljepše djevojke u čitavom selu. Takve nije bilo ni u Zenici, ni u Sarajevu. Ni jedna joj nije bila ni do koljena.

-Zdravo, Sutka! - nekako promucah od uzbuđe-nja dok mi crven udara u lice.

-Zdravo, Benjamine! - ona će srdačno. Benjaminom me ona nikad nije zvala. Ja sam za

nju uvijek bio Benjo. Čak i Benjica.

130

- Šta li se sad tu događa? - upitah se u čudu.Nedaleko od nas nalazilo se stado Kene Pekme-

za koji je išao hitrim korakom nama u susret.- Keno je moj vjerenik - rekla mi je uzbuđeno

Sutka, a u očima sam joj čitao tugu. Mene kao da grom pogodi. Moja prva ljubav je vjerenica mog najboljeg druga.

Utom dođe Keno. Zagrlili smo se, ali to nije bio onaj stari zagrljaj. Nešto je čudno visilo u zraku.

Razmijenili smo nekoliko suhoparnih riječi i, uz obećanje da ćemo se sada češće viđati, pogledao sam krajičkom oka Sutku. Ona je imala isti onaj čaroban, pogled kao i prije četiri godine kada sam joj rekao da ću seliti u Zenicu u neboder.

- Što se tako brzo vrati? - upita Sado ležeći u hladovini stogodišnjeg hrasta u buketima poljskog cvijeća koje je imalo opojan miris.

Ne odgovorih mu ništa od suza koje su mi bile u očima i suhog grla iz koga nije mogla izaći ni jedna jedina riječ.

- Znači, Sutka je našla drugog - Sado će opet zbijajuću šalu.

Klimnuo sam glavom u znak odobravanja. Žalo-stan što mi je prvi susret sa zavičajem zagorčao Keno i vragolasta djevojčica Sutka, čijem sam se susretu najviše i radovao, i o kome sam danima maštao.

Krenili smo dalje ka čardakliji, a ostatak puta proveli smo šuteći. Miris Pousorja opijao je sva naša čula, te je svaka riječ bila suvišna.

131

XXIVPRIČA DJEDA HEMEDA

Tog popodneva bili smo kod Muhameda

Maruna. Pomagali smo njegovim roditeljima skupiti sijeno. Kad smo završili posao njegova nana je pod prezrelu krušku begarliju donijela: bokal šerbeta, kafu i hladnu lubenicu.

Marunov djed započeo je neobičan monolog - Otolič je to bilo, sinak. Kao jučer. Početkom i

sredinom ovog vijeka ljudi su teško živjeli, bili su sirotinja. Vidi danas sve ove televizije, elektriku, željeznice, kamione, autobuse, antene, auta, auto-puteve. Vidi svega i svačega.

- Kako je prije bilo živjeti, dedo ? - pitao je Marun, pretvorivši se u uho slušajući pričljivog djeda Mehemeda kojeg su svi zvali Hemed.

- Živjelo se veoma skromno a bilo je dosta prave sirotinje. Kuće su pravljene od drveta sa zidovima od šepera i drvenog plota oblijepljenog blatom. Pokrivane su šindrom, ručno cijepanom hrastovom daskom. Vrata i pendžeri rađeni su neprecizno pa je u kućama uvijek bilo promahe i bilo ih je teško

132

ugrijati. Većinom su to bile kuće dvobojke, a is-pod polovine kuće bio je podrum. U prizemlju su bile dvije prostorije: kuhinja i soba. U kući je bilo ognjište od nabijene zemlje iznad koga su visile verige na koje se vješao kot'o u kome se spremalo varivo, a radilo se to i na sadžaku. Nijedna kuća nije uopće imala drvenog poda nego je sve bila na-bijena zemlja. Hljeb je pečen pod pekom ili sačem, zavisno od veličine. Zaprećan je žarom. Obavezne alatke bile su: maše ili ožeg, i lopar kojim su se obavljale sve radnje oko vatre koja je gorjela veći dio dana. Kad više nije grijala, žar se zapretao lugom da bi se čuvao do sljedeće prilike. I obična je kresa šibica bila luksuz pa, ako se vatra slučajno udune, išlo se u komšiluk da se na mašama donese nekoliko žiga kako bi se vatra opet zapalila. I danas se, kad neko nakratko dođe komšiji, kaže: „Doš'o k'o porad vatre".

U sobi je bila zemljena furuna u koju se ložilo. Zagrijavala se soba i kuhalo se. Pošto je ispod sobe bio podrum, pod je bio od trenice (borove daske). Prostorije na spratu zvale su se čardakovi i služile su kao gostinske sobe ili kao baškaluk za mladi bračni par dok ne steknu vlastitu kuću - pričao je djed Hemed.

Marun je sa zanimanjem slušao djedovo ka-zivanje, a i ja sam gutao svaku izgovorenu riječ. Djed je primijetio našu radoznalost i nastavio:

- Iznad ognjišta, između čardakova bio je pra-zan prostor kuda je dim sa ognjišta prolazio do

133

komina pa napolje. Ujesen se tu vješalo meso da se nadimi i osuši za zimnicu. Na tavanu su čuvani suhi orasi. U podrumu je bila kaca za kiseli kupus, čabrovi za sir i sanduk za brašno. Tu su se čuvale i stvari koje rijetko zatrebaju. Bilo ih je malo i kad ne trebaju zvale su se sustreb - govorio je polagano djed Hemed pljuckajući guste kolutove dima koji je uvlačio iz velike lule.

Osim kuće,gotovo svako domaćinstvo imalo je košaru (štalu), hambar, koš, kokošinjac i pušnicu sušaru. Naravno, i halu. Neka su domaćinstva ima-la i pojatu (štalu na njivi koja je udaljena od kuće), da se ne bi pića (stočna hrana) vukla iz njive, pa ponovo dovlačilo đubre u njivu. Neki su imali i hudžeru.

- Koš je služio za skladištenje žita (kukuruza).U hambaru, koji je bio obično pregrađen na četiri okna, čuvana je pšenica, zob, suhe šljive i hošaf (suhe kruške i jabuke). Najesen su se u zob uba-civale jabuke divljake i neke vrste krušaka. Tu su slabo truhnule, i bilo je veliko zadovolj- stvo, naročito za djecu, rukama roviti i tražiti zimi velike poslastice. U pušnici su sušene: šljive, kruške, a i neke vrste jabuka, pa i kukuruz, dok nije sasvim zreo, a lanjskog je već nestalo. Zvalo se to purevina i imalo je poseban okus - pričao je sve zanimljivije dedo.

- Kuće su bile veoma skromno namještene. Jelo se sa sinije (niskog okruglog stola), a na njoj su i pripremana jela. Poslije upotrebe sinija je odlagana

134

uz duvar da ne bi smetala u tijesnoj sobici. Osim sinije bilo je i nekoliko stolića (malih klu-

pica) na kojima bi sjedili gosti.Domaća čeljad je uglavnom sjedila na podu. Nije se uvijek jelo sa sinije, nego bi se po podu prostrla bošča i jelo se sa nje. Sudja je bilo vrlo malo jer je sva čeljad jela iz jednog suda. Varivo se jelo iz ćase, pita iz tevsi-je, a umak iz sahana. Jelo se kašikama ili prstima, viljušaka nije bilo, moj sinak.

Rijetki su u kući imali bilo kakav krevet. Strožak (slamarica) je bila postelja na kojoj se spavalo, a pokrivalo se ponjavom, a bogati ćilimom. I pod glavom je bio jastuk napunjen slamom. Svečano izhodnja odjeća, naročito ženska, čuvana je u se-hari (malo ljepšem sanduku). Svaka je kuća imala bešiku i dubak jer se rađalo dosta djece, ali su ona, nažalost, zbog teških životnih uslova dosta i umi-rala. Mnoga nisu ni upisivana u matične knjige pa su i zaboravljena. Moja je mati rodila desetero, a punoljetstvo nas je doživjelo samo četvero. Ja sam rođen 8.4. a upisan 20.11. jer su čekali da vide hoću li ostati živ - govorio je kroz osmijeh dedo i nastavio:

- Naše su majke od lana i konoplja pravile većinu odjevnih predmeta pa je skoro svaka kuća imala stan na kome su žene tkale. Od vune su tkani ćilimi, a od isparane stare odjeće po- njave. Uz stan je trebalo imati i pomoćne alatke: stupu, trlice i grebene. Na stupi su ćeten i konoplja oslobađani pozdera, a trlicama i grebenima su vlak-

135

na raščešljavana da bi se mogla presti. To je rađeno prelom uz koju su bila potrebna vretena za tanju pređu i kuljenike za deblju. Ta je odjeća bila gruba ali, sigurno, mnogo zdravija od sintetike koja se dan-as nosi. I nošnja je bila drugačija nego danas, bar u nekih mještana. Košulje za rad i svakodnevicu bile su od ćetena. Nisu bile obojene, a krojene su i šivane vrlo jednostavno, komotno i bez šljoka (dugmadi). Imale su samo ,,V" prorez za glavu, a bile su bez jake (kragne) i tasli (mandžetni) na rukavima. I donji dio muške odjeće za rad i svakodnevicu - duge gaće pelengaće, bile su takođe od ćetena, komotne i jednostavno krojene i šivane. Nije na njima bilo kopči, dugmadi ni petlji za kaiš. Sve je to zamjenjivao svitnjak (učkur). Moj je otac dugo nosio šalvare koje su bile skuplje od pantalona pa je negdje, kad sam ja pošao u školu, i on rekao: „Utjeraše i mene drugovi u pantole".

Glavu je omotavao flanelom, pletenim šalom. Moja bika, Bašićka, (živjela je više od sto godi-na) očeva mati, bila je jedna od posljednjih žena koje nisu nosile dimije nego dugu bijelu košulju i bijele gaće, sve od ćetena. Tako su se nosile žene prije dolaska Austro-Ugarske. Većina žena nosila je dimije ali su udate žene nosile na gornjem dijelu tijela košulj izvezen mafezom i na glavi čember po čemu su se razlikovale od cura koje su nosile bluzu a na glavi čevre ili farcule. Na nogama smo svi imali vunene čorape i opanke od goveđe sirove neučinjene kože a ljeti smo češće hodali bosi.

136

Gumeni opanci (bate) i čizme bili su veliki luksuz, a kundure (cipele) obuvale su se samo u posebnim prilikama (ko ih je imao).

Muška djeca su sve do polaska u školu nosila dugu košu, a tek kad pođu u školu, dobijala, su i gaće. Sjećam se, kad je učitelj pitao zašto jedan naš rođak ne dolazi u školu, da smo mi rekli da nema gaća. Učitelj je rekao da dođe u odjeći koju obično nosi, ali to, naravno, nije bilo moguće, bilo ga je stid - pričao je djed Hemed i nastavio:

137

- Na higijenu se pazilo koliko je bilo moguće. U sobi i u čardaku bio je banjak, od nekakvog mehkog kamena, u kome se kupalo, umivalo i obavljale sve higijenske potrebe, osim nužde. Za manje potrebe je služio limeni leđen. Voda se s izvora donosila u bremi (manjem izduženom buretu koje je imalo dva okrugla otvora koja su se zatiskivala čepovima od kudjelje) i u ibricima iz kojih se i pilo. Neke su porodice imale i veći ibrik - đugum. U tu su svrhu korišteni i bardaci.

Pred kućom je bila parionica u kojoj se odjeća parila (prala pomoću lukšije - pepela prokuhanog u vodi) uz čiju se upotrebu postizala savršena bjelina. Ispiralo se na dumenu korita uz pomoć pratljače. Drvena posuda, škaf, služila je i za pranje veša, a i za napajanje stoke, moj sinko.

Mračak je svojim pipcima obavijao ostatak dana, nagovještavajući toplu i ozvjezdanu večer. Marun i ja smo otvorenih usta u čudu gledali dedu kako se pomažući štapom udaljavao ne mogavši shvatiti tako veliku promjenu načina i uslova života za tako kratko vrijeme.

- Kako li se živjelo prije dvjesta, petsto godina ako je samo za pedesetak godina ovolika razlika nastala - pitao me Marun.

Ja mu ništa nisam znao odgovoriti, jer me u tom trenutku posiječe pogled njegove sestre Sutke, koja je upravo prilazila sa istim onakvim pogle-dom, kakav je imala i prije četiri godine kada sam kretao u Zenicu.

138

XXVVIJEST O NESREĆI

Već smo se naviknuli na zavičaj, a kako i ne bismo kad se na dobro lahko naviknuti. Skoro dva

mjeseca smo tu, juli i avgust, kada je zavičajnajljepši. Jabuke i kruške mamile su u bašti,polja prezrelom pšenicom, a Usora svježinom.

Svakodnevno sam sa amidžićima, koji poslije četvrtog razreda nisu nastavili školovanje nego os-tali i bavili se poljoprivredom, išao na polja i radio seoske poslove. Koševina i skupljanje sijena, sku-pljanje slame, vršaj pšenice, branje jabuka, šljiva, krušaka i pravljenje pekmeza bili su svakodnevni poslovi. Išli smo i u šumu, dovozili drva za zimu.

Svaki dan je nudio novi posao. Ako bi ga i pon-estalo, amidža je bio majstor da ga izmisli, tako da nikad niko nije mogao besposličiti.

Otkako je došla elektrika u selo, nana Šaha je stalno slušala radio a najviše je voljela emisiju “Vijesti dana”. Tu emisiju slušali su svi kada bi bili u kući, a ako nisu, nana bi im prepričala sve pred večeru. Tog popodneva u Vijestima dana jav-

139

ljeno je da se u rudniku Raspotočje u Zenici desila strašna tragedija u kojoj je život izgubilo trideset devet rudara i da je to najveća nesreća od osnivan-ja rudnika.

- Moj Akif! - rekla je kao suncokret žuta nana i pala na ziliju, a strina Hana joj je donijela šećera i dala vode preko mašica, smjestivši je na sećiju.

Ona je samo ponavljala: Moj Akif, moj Akif. U predvečerje, kada smo se svi okupili u

čardakliji, upalili smo radio i ponovo čuli strašnu vijest o stradanju rudara u rudniku Raspotočje. Svi smo se prestrašili za babu, jer i on je radio u rud-niku, istina ne kao rudar, nego kao neki kontrolor, ali je često bio u jami.

Volio je biti sa svojim komoratima, kako ih je često zvao. Voljeli su i komorati njega.

U večernjim satima radio je javljao imena i prezimena poginulih. Slušali smo otvorenih usta. Slušali smo radio, a željeli da ne čujemo ime Aki-fa Pobre. Spiker je nabrajao imena i prezimena i već je došao do broja deset. Nastavljao je govoriti sporo i teško.

- Akif Pobro iz Tešnja - čuli smo teški spikerov glas koji je odjeknuo između zidova naše sobe, kao između dva brda, a onda se gubio i nestajao negdje u daljini.

Akif Pobro iz Tešnja - odzvanjao je eho u sobi u kojoj je tuga drhtala poput sutlijaša u naninoj tendžeri, a bol se visoko lijepila za plafon.

Akif Pobro iz Tešnja - tutnjalo je dok se bo-

140

lom i tugom punila čardaklija kao čaša prosutim majčinim biserima.

Plač, cika, vika, čupanje kose, udaranje u prsa, tuga, bol…sve na jednom mjestu. Strina je bila najpribranija, nosila je šećer i bardak vode i davala nam preko mašica. Nana se već izgubila. Majka plače, ne može od suza glavu da digne. Sado problijedio k’o krpa. Bio je žut kao babo kada je do-bio telegram da je djed umro. Dina je samo cičala i vikala: Dragi moj babo, dragi moj babo!

Čitavu noć smo tako preplakali i presjedili slušajući vijesti ne bi li u njima na novom spisku nedostajao babo. U tom času počele su dolaziti tetke, pa dajdže, dajdžince, komšije i mnogobroj-na familija.

Sutradan poštar donese telegram o smr-ti našeg babe. Ne zna se kad će biti dženaza niti kada će tijelo biti otkopano, iz jame.

Nakon dva dana, došli su neki ljudi iz Općine i donijeli našoj majci poklon u novcu, izrazili saučešće i obećali školovati nas troje. Molili su nas da mnogo ne plačemo, govoreći da je to sudbina, da je tako moralo biti. Deset dugih dana nakon tel-egrama babu su dovezli iz Zenice u velikom san-duku od mahagonija, koji je bio prekriven crven-om zastavom sa zvijezdom petokrakom na kojoj su bili srp i čekić.

Tuga naša duga deset preplakanih neprospa-vanih dana i noći dovela je nekoliko stotina ljudi koji su klanjanjem dženeze, kakva se ne pamti

141

u našem kraju, odali posljednju počast rahmetli babi.

Neki čiko iz rudnika dugo i žalosno je govorio o babi, kao vrijednom i marljivom rukovodiocu i poštenom komunisti s kojim je bilo zadovoljstvo raditi. Poslije njegovih riječi mnogi prisutni su plakali. Ukopali smo ga u haremu stare džamije, odmah pored djedovog mezara. Svakodnevno smo mu dolazili i učili Fatihu, bez obzira što je on bio komunista i nije htio ili smio da klanja, niti da vje-ruje u Boga.

Pred početak škole dobili smo obavijest da će nas Uprava rudnika stipendirati. Sado je upisao Rudar-ski fakultet da bude inžinjer, a ja sam se smjesto u Đački dom i upisao Gimnaziju u Zenici, koja je bila nedaleko od našeg nebodera. Dijanu sam često sus-retao, išla je držeći se za ruku sa Nikolom Šonjom, tako smo ga zvali. On je stanovao u susjednom ne-boderu i njegov prozor je gledao u Dijanin. Babo mu je bio poslovođa u Željezari a on je trenirao nogomet u Čeliku. Dijana me više nikad nije ni po-gledala kako valja. Često nije ni primjećivala moj pogled pun ljubavne čežnje. Da li je to zbog zanosne Makedonke Nataše kojoj sam na Kopaoničkoj vi-soravni masirao leđa i prsa kremom za sunčanje ili zbog Nikole Šonje, nikad nisam znao.

Mamu, udovicu, po kojoj je u posljednje vri-jeme život preko noći ostavljao ožiljke, često smo obilazili koristeći svaki trenutak da joj budemo od pomoći i pri ruci ako štogod zatreba.

142

Porodičnu kuću nikad nismo uspjeli napraviti. Sado, kao mlad stručnjak, odmah po završetku fakulteta oženio se prekrasnom Danirom i dobio trosoban stan i ponovo doveo mamu u Zenicu, ali ovaj put nije joj dozvolio da radi nego samo da sjedi, subhana i zabavlja unuka Damira. Dina se u međuvremenu udala za Miralema Miru Žapca, mog najboljeg drugara u Pousorju. Poslije završene gimnazije i ja sam stanovao u bratovom stanu, studirao književnost maštajući da jednog dana bu-dem književnik.

Svake godine, za vrijeme Sadinog godišnjeg odmora, s radošću smo odlazili u Pousorje amidži Mehi, amidžićima i Dini koja je ubrzo postala mama. Išli smo na djedov i babin mezar i učili im Fatihu.

Uvijek smo se dugo zadržavali u haremu prisjećajući se rudarske tragedije u Raspotočju. Još mi se čini da, sa radija odzvanja ime Akifa Po-bre. Osjećam trave dok dižu glave i međusobno se došaptavaju. Poznaju nas. Mi svake godine dođemo u isto vrijeme i nad iste humke.

A naše Pousorje nas grli.

K R A J

143

POGOVORTREĆEM IZDANJU

144

145

** *

TAJNA KOJA ĆE SE DUGO DOŠAPTAVATI

Posljednjih godina se u bosanskohercegovačkoj književnosti za djecu događa nekoliko karakterističnih pojava, koje pomnijim pratioci-ma ove književnosti i onima koji je vole ulijevaju tračak nade da će se i u ovoj oblasti stvaralaštva, poslije duge pomalo depresivne faze, krenuti uzlaznom putanjom. Prva je - pojava nekoliko novih doktora dječje književnosti, koji se, ne samo svojim doktorskim tezama, nego i angažmanom na praćenju i valoriziranju dječje literature (bez čega nema zdrave strategije njenog razvoja), oz-biljno uključuju u savremene tokove i preuzimaju dio tereta odgovornsoti za budućnost dječje knjige u BiH. Drugi je-obnavljanje nekih starih i pokre-tanje novih manifestacija dječje književnosti i us-tanovljenje nekoliko značajnih književnih nagrada za dječju literaturu, što umnogome doprinosi afir-maciji pisanja za djecu i otvara prostore za puniji i svestraniji život dječje knjige. Neke od njih, kao što je slučaj sa Vezenim mostom u Tuzli i njegovom

146

nagradom Mali princ ostvaruju još jednu važnu dimenziju - a to je povezivanje sa okruženjem, širim jezičkim prostorom čime se omogućava, uza-jamno bolje upoznavanje, prožimanje i poređenje sa susjednim -srpskom, hrvatskom i crnogor-skom dječjom literaturom. Treća karakteristična pojava je pojačan interes izdavača za dječju kn-jigu i oživljavanje nekih novih dječjih biblioteka koje kako-tako prate savremenu tekuću književnu produkciju u Bosni i Hercegovini. I četvrta je -Ba-jruzin Hajro Planjac.

Pojavom ovog autora, zapravo njegovim otkrivanjem samog sebe (jer, da podsjetimo: Hajro se, kao autor već mnogo ranije ogledao u poeziji za odrasle i još nekim manje uspjelim formama), dakle, njegovom sretno otkrivenom spoznajom da je njegova vokacija, u stvari, proza za djecu, ili još preciznije: proza djetinjstva, u pomalo anemičan i poprilično jednoličan prostor dječje literature u Bosni i Hercegovini uneseno je puno živosti. Ne samo da su temama njegovih romana Habetova koliba, Kiketov rov, Mirzin dnevnik i Bracikina družina uspješno popunjavane tematsko-mo-tivske praznine u bh literaturi za djecu - naročito ona koja se tiče odrastanja generacija koje su odživjele djetinjstvo u zlatno doba socijalizma, i nešto kasnijeg perioda, nego je s tim romanima, tim toplim jednostavnim, životnim pričama pu-hunuo novi, svježi dah, rekao bih čak - otkriven nov senzibilitet mladog glavnog junaka s kojim

147

se i današnjem djetetu veoma lako poistovijetiti. Ta lakoća poistovjećivanja čitalaca sa sudbinama glavnih junaka, uživljavanja u njihove situacije, preuzimanje njihovih briga i radosti i najveći je kompliment koji se može uputiti proznom piscu. A Hajro Planjac to, zaista, uspijeva postići. Ponajpr-ije zbog činjenice da njegovi junaci nisu izmaštani, nego stvarni, da njihovi životi nisu izmišljeni nego doživljeni, da njihova „junaštva" nisu interplan-etarna, nego naša, jednostavna, poznata, domaća, bosanska. Naglasio bih ovo: bosanska, jer u liter-aturi naših susjeda ima sličnih primjera, ali nema tog miruha koji je svojstven bosanskom duhu, nema te karakteristične duhovnosti i duhovitosti, te usudio bih se reći, specifične životne fiolozofije, kakvu kakarkteriše ovo naše, bosansko podneblje i kakvom je obilato obojena Planjčeva priča. To je naročito došlo do izražaja u njegovom prvom romanu iz ove serije - Habetovoj kolibi, koji je svojom finom empatijom zablistao u bh dječjoj lit-eraturi, prijatno iznenadio i pomnije pratioce pa i najbolje poznavaoce književnosti za djecu i zato umalo bio okrunjen Malim princem. (U veoma jakoj regionalnoj konkureciji, nedostajao mu je samo jedan bod do te nagrade.)

Kiketov rov, Mirzin dnevniki Bracikina družina nastavili su manje-više istu pripovjedačku matricu, aii, uprkos mjestimično uspješnim pokušajima, nisu uspjeli dosegnuti poetiku i životnu toplinu Habetove kolibe. Možda i zbog toga, što je neke

148

od njih, naročito Kiketov rov, autor ohrabren, vjerovatno i za njega neočekivanim reakcijama i čitalaca i književnih znalaca, ishitreno pustio u život. Ali, i takvi kakvi jesu, značajni su za us-pon ovog autora, njegovo literarno sazrijevanje i potvrđivanje. Zajedno sa Habetovom kolibom, učinili su ga jednim od najtiražnijih i najčitaniji dječjih pisaca u BiH. Aktivnosti koje je izdavačka kuća Planjax pokrenula na temelju nepodijeljenih simpatija čitalaca za romane Hajre Planjca, još jedna je karakteristična pojava i, svakako, svijetla tačka na našoj kulturnoj sceni. Ona je, u jednom trenutku potpune odsutnosti interesa za knjigu i čitanje, pobudila nadu da, ipak, nije sve izgubljeno ni tako crno kao što izgleda. Ali, to je neka druga priča.

Najnoviji roman, Tajna djedovog mlina, na na-jboljem je tragu da dosegne uspjeh prvog i više puta pominanog iz ove serije, Habetove kolibe. On se, doima, gotovo kao nastavak te priče - tople, jednostavne, životne. Njegovi junaci kao da su isti oni nestašni i radoznali dječaci, fino patrijarhalno odgojena djeca koja znaju za red i stid, koja pre-poznaju dobrotu i razlikuju je od zlobe i nepravde. U ovoj knjizi su za koji milimetar i odrasliji, nji-hova interesovanja nisu više samo dječje igre i nestašluci, osjetit će i neke dublje životne zbilje, nerijetko gorke i bolne, ali i spoznati mnoge radosti i magiju prvog poljupca. Pričanjem u prvom licu, glavni junak, dječarac Benja, kroz svoju životnu

149

priču, koja počinje u Pousorju, božjom milošću obilato obdarenom prirodnom biseru, a nastavlja se u gradu, na asfaltu, u potuno novom, drukčijem svijetu, omeđenom i skučenom, opasnom i nep-oznatom, sugestivno nam, u stvari, oslikava, cijelo jedno razdoblje privrednog razvoja, užurbane ur-banizacije i industrijalizacije naših krajeva, koliko, s jedne strane, blagodatne i korisne, toliko s druge strane, nepoželjne i nehumane. Odrastanje u tim suprotstavljenim svjetovima, taj sukob idiličnih slika netaknute prirode rodnog kraja i gradske skučenosti i sputanosti, proizvoda tehnoločkog napretka, simbolično se prenosi i na ravan suprot-stavljenosti dobra i zla, u širem značenju te dvije odrednice. Naravno, i na sreću, pisac nam te su-protstavljene svjetove ne slika crno-bijelo, nego manirom vještog pripovjedača, iznijansirano tka uzbudljivu, dinamičnu priču, toplu od ljudskosti, od neke tihe sjete za onim čega više nema.

A to čega nema, u stvari je piščevo djetinjstvo, koje je lako prepoznatljivo u priči glavnog junaka i koje će na stranicama ove knjige, ipak, ostati neprolazno. Tako će i tajna djedovog mlina, po kojoj je ova dopadljiva knjiga dobila ime, ostati sačuvana a ubijeđen sam i došaptavana i rado prepričavana od generacije do generacije budućih čitalaca.

Šimo Ešić

150

151

O PISCU

152

*

* *

Pisac pjesama, priča, i romana za djecu i omladinu Ba-jruzin Hajro PLANJAC, rođen je u selu Bobare, nadomak Tešnja, dva dana prije početka proljeća, one godine kada je čovjek kročio u svemir. Prvu priču objavio je kao učenik u školskom listu “Neven” 1977., a prvu knjigu Djevojka i breza 1987.g. u Izdavačkoj kući “O. Keršovani“ iz Opatije. Od tada do danas redale su se knjige: Zalutali mjesec poezija, Djet-injstvo u Pousorju priče, (dva izdanja), Bosnuj Bosno poema, (dva izdanja), Bobarski motivi, proza i poezija- izbor, Ha-betova koliba, roman, (sedam izdanja), Kiketov rov, roman, (dva izdanja), Putnik sanjar, poezija izbor, (četiri izdanja), Najljepše priče za djecu i roditelje 1-12, slikovnice, Mirzin dnevnik, roman, (četiri izdanja), Bracikina družina, roman, (pet izdanja), Majka, poema Tajne djedovog mlina, roman. U pripremi mu je roman Manguparije Mutka Genijalca i zbirke priča Zlatna diploma i Zaljubljeni mobitel, te izabrana djela u pet knjiga.

Zahvaljujući projektu popularizacije i amfirmacije knjige koje se već pet godina uz pomoć Ponosnih prijatelja knjige odvija među školstvom omladinom u BiH, KUPI KNJIGU I OSVOJI EKSKURZIJU, a čiji je tvorac ovog poduzetljivi pis-ac a realizator njegova izdavačko-grafička kuća PLANJAX,

153

154

Bajruzin Hajro Planajc je postao jedan od najprodavanijih i najpopularnijih pisaca za djecu i omladinu u BiH.

U životu je radio razne poslove. Bio je fizički radnik, zidar i tesar u “Tehnici” iz Zagreba, monter u Rafineriji nafte u B. Brodu, bravar u Trudbeniku u Doboju mašinbravar u “4. septembru“ u Tesliću, muzičar u rock-grupi “Atomski zvuk”, menadžer na estradi, trgovački putnik - prodavač knjiga u “O.Keršovaniju” iz Opatije i BIGZ-u iz Beograda, novinar u novinama, radiju i televiziji, zatim urednik, direktor... Bio je glumac u popularnoj TV seriji “Viza za budućnost”. Prije četvrt stoljeća postao je samostalni poduzetnik - osnovao je Izdavačko-grafičku kuću PLANJAX, jednu od vodećih kom-panija u grafičkoj industriji u BiH, nešto kasnije i trgovačko društvo PLANJAX komerc, a nedavno i privatni fakultet - Vi-soku školu za poslovne studije Tešanj.

Pokrenuo je, uređivao i izdavao desetak listova i revija. Osnovnu školu završio je u susjednom Kaloševiću, srednju metalsku, trgovačku i saobraćajnu u Doboju, novinarsku na Jugoslovenskom institutu za novinarstvo u Beogradu, a poduzetnički menadžment diplomirao je na Fakultetu poslovne ekonomije na Panevropskom univerzitetu “Apei-ron” u Banjoj Luci. Magistrirao je menadžment na Fakultetu za menadžment i turizam, Univerziteta u Travniku.

Zastupljen je u udžbenicima i priručnicima kao i u lektiri u BiH i Srbiji. Radovi su mu prevođeni i na engleski, njemački, arapski i švedski jezik. Za poduzetnički, književni, humani i društveno - politički rad nagrađivan je više puta. Član je Društva pisaca, Saveza novinara i Udruženja privrednika..

Živi na porodičnom imanju u Bobarama i piše nove knjige za djecu i omladinu.

155

** *

RJE^NIKmanje poznatih rije~i

adet-običajbardak- glinena posuda za vodu

basamaci-stepenicecimer-sustanar u sobi

ćasa- posudačardaklija-bosanska kuća na sprat

čalma-kapa bjelicačakšire-vrsta pantalona

fučija-drvena posuda za voduharambaše-hajduci

hairli-dobarhala-nužnik, wc

halvat-sobahećim-doktor

hambar-dvorišna zgrada za žitohasura- vrsta prostirke od trave

hrsuz-baraba, mangupibrik-bakrena posuda za vodu

kaharli-žalosnikanafa-špagalonče- šolja

lampir- nestašan, vragolast

156

mera-ničija zemljamaše-metalne šipke za skupljanje žari

mutvak-dvorišna zgradamuhabet- razgovor

mijeh-džak od životinjske kožeogasuliti- vjerski običaj kupanja mrtvaca

otolič-maloprijeputravac- vrsta obuće

pohititi-požuritipendžer-prozor

recelj-vrsta đemarahatluk-blagostanje

ušur-desetina koju uzima mlinar uzdurisati-nabaviti

Udba-zloglasna policijasveznik-dioničar

sinija- okrugli stolić za objedovanjesahan-tanjir od bakra

skemlija-drvena sjedalicasokak-uličica, puteljak

srg-zategnuta špaga za veššerbe-vrsta sokašiše-drveni strop

taze-novoteke-malotrneće-lim

tagara-zemljani sud za kuhanjezijan-šteta

zilija- vrsta prostirke istkane od vunezvekir-zvono na vratima

157

** *

SADR@AJ

Djetinjstvo na dvije obale ..................................7Tajnoviti mlin ...................................................13Krvave sanke ....................................................18Rješenje za stan ................................................22Sutkin pogled ...................................................28Napad crnog jata ..............................................34Selidba u neizvjesnost ......................................38Čarobni neboder ...............................................43Blokirani lift .....................................................50Zagonetni grad .................................................55Zeleni telefon ...................................................60Izlazak sa Dijanom ...........................................66Jasmin Narandža ..............................................72Posjeta djeda i nane ..........................................77Halvaluk ...........................................................83Bijeg iz pakla ..................................................87Neboderci na glasu ...........................................95Djedova dženaza ............................................100Strah od bolesti ..............................................106Cimer Dobrica ................................................112Izlazak iz bolnice ...........................................117

158

Omladinska akcija ..........................................121Povratak u zavičaj ..........................................126Priča djeda Hemeda .......................................131Vijest o nesreći ...............................................138

Pogovor ..........................................................143O Piscu ...........................................................151Rječnik ...........................................................155

159

Bajruzin Hajro PLANJAC

TAJNE DJEDOVOG MLINARoman o djetinjstvu- treće izdanje

IZDAVAČIIZDAVAČKA KUĆA BOSANSKA RIJEČ TUZLA

www.bosanska-rijec.com e-mail:bosanskarijec@bih.net.baZADUŽBINA PETAR KOČIĆ BANJA LUKA

e-mail: zpkocic@teol.net IC ŠTAMPARIJA MOSTARe-mail:icstamparija@bih.net.ba

IZVRŠNI IZDAVA^ IZDAVAČKO-GRAFIČKA KUĆA PLANJAX

Tešanj 74264 Jelah Bobare 22www.planjax.com; e-mail; planjax@bih.net.ba

DISTRIBUCIJA ZA EUROPSKU UNIJUUDRUŽENJE BiH NORRKOPING ŠVEDSKA

e-mail: emina.hadziresic@comhem.se

DISTRIBUCIJA ZA HRVATSKUNAKLADA BEG-EN Zagreb

e-mail: begen@zg.htnet.hr.

DISTRIBUCIJA ZA SRBIJUKULTURNI CENTAR RUKA TUTIN

e-mail: hodo_ruka@yahoo.com

© Copyright by Bajruzin Hajro PLANJAC Te{anjBobare bb, 74264 Jelah, Bosna i Hercegovina

e-mail: planjax@bih.net.ba; www.planjax.comTel. ++387 32 661-571 Fax. 661-573, Mob.061/477-597

160

Romane potražite u knjižarama,trgovačkim centrima ili poručite na 032/663-824 ili 032/661-571

PREPORUČUJEMO ZA TVOJU BIBLOTEKU