ÈASOPISHRVATSKOG

PLANINARSKOGSAVEZA

GODIŠTE 97

ISS

N 0

35

4-0

65

0

LIPANJLIPANJ

20052005

66

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:26 Page 1

ÈASOPIS »HRVATSKI PLANINAR« izlazi u 11 brojeva godišnje (zasrpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izašao je 1. lipnja 1898. Èasopis nije izlazio od 1919. do 1921. i od 1945. do 1948., a od1949. do 1991. izlazio je pod imenom »Naše planine«.

IZDAVAÈ

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ

KOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

E-MAIL: hps@inet.hr

http://hps.inet.hr

TEL./FAX 01/48-24-142

TEL. 01/48-23-624

UREDNIŠTVO

hrvatski.planinar@vip.hr

http://hps.inet.hr/hp

UREDNIK

ALAN ÈAPLAR

PALMOTIÆEVA 27, 10000 ZAGREB

E-MAIL: caplar@vip.hr

TEL: 091/51-41-740

TEL./FAX: 01/48-17-314

UREDNIÈKI ODBOR

DAMIR BAJS

DARKO BERLJAK

VLADO BOŽIÆ

FARUK ISLAMOVIÆ

GORAN GABRIÆ

ŽELJKA KASAPOVIÆ

ZDENKO KRISTIJAN

BRANKO MEŠTRIÆ

PROF. KRUNOSLAV MILAS

PROF. DR. ŽELJKO POLJAK

ROBERT SMOLEC

TISAK

»EKOLOŠKI GLASNIK« D.O.O.

DONJA LOMNICA

ISSN 0354-0650

PRETPLATA za 2004. godinu iznosi 120 kuna (za inozemstvo 32

eura). Pretplata se uplaæuje na žiro-raèun Hrvatskog planinarskog

saveza 2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici, u rubrici

»Poziv na broj«, mora biti upisan Vaš pretplatnièki broj. Pretplata

za inozemstvo (32 eura) uplaæuje se na raèun SWIFT-ZABA-HR XX

25731-3253236, takoðer uz poziv na pretplatnièki broj.

VAŠ PRETPLATNIÈKI BROJ (1)otisnut je uz Vašu adresu, koja jenalijepljena na omotnici za sla-nje èasopisa. Nakon uplate, uzadresu æete moæi vidjeti naznaku o obavljenoj uplati. Tako možeteprovjeriti je li Vaša uplata za tekuæu godinu uredno primljena ievidentirana pri Hrvatskom planinarskom savezu (2).

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za pretplatu, trebajuse pismom, telefonom, faxom ili e-mailom javiti Hrvatskom plani-narskom savezu. Za nekoliko dana poštom æe primiti uplatnicu ibrojeve koji su izašli od poèetka godine, a zatim æe svaki mjesec nasvoju adresu redovno primati svoj primjerak èasopisa.

CIJENA POJEDINAÈNOG PRIMJERKA je 15 kuna.

SURADNJA: Prilozi se mogu slati posredstvom e-maila ili poštom.Krajnji rok za primitak priloga je 10. dan prethodnoga mjeseca (30dana prije izlaska broja). Uredništvo zadržava pravo kraæenja i ured-nièke obrade tekstova, posebno dužih priloga. Svi se primljeni mate-rijali na zahtjev vraæaju autorima. Prednost imaju prilozi sa zanimljivimtemama koji su popraæeni boljim izborom ilustracija. Slike se moguslati poštom ili u digitalnom formatu (e-mailom, na CD-u ili disketi,ali ne unutar Wordovih dokumenata). Podrobnije upute možetepotražiti na web-stranici HPS ili izravno kod urednika.

PRETPLATNIKPretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESAXXXXX NASELJE

1 2

PRETPLATNIK

Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESA

XXXXX NASELJE

1 2

1

PRETPLATNIKADRESA PRETPLATNIKA,XXXXX NASELJE

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZKOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

=120,00

2360000-1101495742

XXXXX

»HRVATSKI PLANINAR« - ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA»CROATIAN MOUNTAINEER« - JOURNAL OF THE CROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATION

HP 09-2005.qxp 21.4.2006 20:28 Page 4

ZAVRŠENA PROSLAVA 130. OBLJETNICE 202ALAN ÈAPLAR

O VELEBITU IZNUTRA 203ŽELJKO POLJAK

PROLJETNI USPON NA KREMEN 207ZDENKO KRISTIJAN

PUT NA ACONCAGUU 209TOMISLAV ÈANIÆ

ŠPILJSKO-JAMSKI SUSTAV

LAMPRECHTSOFEN – VOGELSCHACHT 213VLADO BOŽIÆ

KAKO SAM DOŽIVJELA ŠPILJU LAMPRECHTSOFEN 216IVANA BALIÆ

MEÐUNARODNI POHOD NA GOLEM KORAB 217GOCE TRPKOVSKI

TRAGOM PRVOG IZLETA HPD-a 220

MOJ SAN 222JASNA ŽAGAR

O SUŽIVOTU BILJAKA I MARKACISTÂ 226ROBERT SMOLEC

NOVE TEHNOLOGIJE U PLANINARSTVU 232

PLANINARSKI TISAK 234TKO JE ŠTO U HRVATSKOM PLANINARSTVU:DRAžEN LOVREÈEK 235

IN MEMORIAM: IRENA MARJANAC 236

VIJESTI 237

KALENDAR AKCIJA 240

202 130. OBLJETNICA HPD

207 KREMEN

209 ACONCAGUA

226 MARKIRANJE I ZAŠTITA

GodišteVolume

Lipanj – June 2005

BrojNumber97 6

SLIKA NA NASLOVNICI:KAMENI MONOLITI NA POŠTAKU, FOTO: ALAN ÈAPLAR

S A D R Ž A J

6, 2005 201

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:16 Page 201

U nedjelju 15. svibnja pohodom »Tragomprvog izleta HPD-a« u Samoborskom gorju zavr-šena je proslava 130. obljetnice organiziranogahrvatskog planinarstva. Takvim se pohodom veætradicionalno obilježavaju »okrugle« godišnjiceizleta koji je dvanaestoro èlanova Hrvatskog plani-nskog družtva (HPD) poduzelo 17. i 18. svibnja1875.

Kako to i prilièi 130. obljetnici i dometu kojije naše planinarstvo postiglo od poèetaka dodanas, 15. svibnja se u Rudama okupilo 130 putaviše planinara nego na prvom izletu HPD-a. Prem-da su se istog dana održavali i lokalni izbori, tonije sprijeèilo više od 1500 planinara iz 83 plani-narska društva iz svih krajeva Hrvatske da doðuna pohod i proðu trasom Rude – Veliki dol – Oštrc

– Plešivica, a proslavi su se pridružili i slovenskiplaninari iz 11 društava, te jedno društvo iz BiH.Kratak kulturno-umjetnièki program u Rudamaizvelo je mjesno KUD »Oštrc«, a okupljene supozdravili gradonaèelnik Samobora Žarko Adamek,izaslanik Predsjednika Republike Hrvatske ŽeljkoMataja te predsjednik HPS-a Hrvoje Kraljeviæ.Nakon pozdravnih rijeèi, planinari su se uputiliprema Velikom dolu, Oštrcu i dalje prema Pleši-vici. Meðu sudionicima ovoga pohoda bilo je izra-zito mnogo mladih, a sudjelovale su doslovno svegeneracije, od 5 do 85 godina.

U Rudama je posebno živo bilo oko stolovana kojima se utiskivao prvi peèat u prigodni setrazglednica s motivima iz Samoborskog gorja.Drugi žig utiskivao se na Velikom dolu, treæi na

Oštrcu, a èetvrti na vrhu Ple-šivice, gdje su se sudionicimakoji su prikupili sve žigove,dodjeljivale znaèke »Tragomprvog izleta HPD 15. 5.2005.«. Veliko zanimanje iza-zvala je i pokazna vježba po-tražnih pasa na vršnom dijeluRancerja, a kao trajni tragproslave ostat æe prigodneedukativne ploèe s tekstom oprvom izletu HPD-a, koje je uRudama i na Poljanicama po-stavio Park prirode Žumbe-rak–Samoborsko gorje. Nakonzavršetka pohoda, sudionicisu se do kasnih popodnevnihsati nastavili družiti na Polja-nicama i u Samoboru. Premdaje za taj bilo najavljeno pro-

202 6, 2005

ZAVRŠENA PROSLAVA 130. OBLJETNICE

ALAN ÈAPLAR, Zagreb

1 3 0 . O B L J E T N I C A H R V A T S K O G P L A N I N A R S T V A

Na putu od Oštrca prema Plešivici foto: Zdenko Kristijan

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:16 Page 202

mjenjivo vrijeme, a nad Sa-moborskim gorjem nebostalno prijetilo kišom, obori-ne su sreæom izostale, a u po-slijepodnevnim se satima èaki razvedrilo.

Pokrovitelj ovoga poho-da bilo je Poglavarstvo gradaSamobora, a organizatoriHrvatski planinarski savez iHPD »Japetiæ« iz Samobora.Pokrovitelj cjelokupne pro-slave 130. obljetnice hrvat-skog planinarstva bio jePredsjednik Republike Stje-pan Mesiæ, koji je proslavuosobno otvorio na sveèanostiu travnju prošle godine uOgulinu. U okviru obilježa-vanja 130. obljetnice održanisu još i Dani hrvatskih pla-

ninara na otoku Lošinju i pla-nini Osoršæici, a na najvišojnašoj planini, Dinari, otvorenje obnovljen i proširen plani-narski dom »Brezovac«(1050 m). Osim tih nekolikosredišnjih akcija, održan je iniz manjih akcija koje su bileposveæene 130. obljetnici hr-vatskog planinarstva. Ostva-renja postignuta u tom razdo-blju ostat æe utkana u našeplaninarstvo kao trajni tragobljetnice – spomenimo ovdjesamo »Zlatnu knjigu hrvat-skog planinarstva« i dom»Brezovac« na Dinari.

Više snimaka s pohoda Tragom prvog izleta

HPD-a« pogledajte na»duplerici« ovoga broja.

Velebit stoljeæima zaokuplja pažnju znatiželj-nika bogatstvom oblika na površini, ali se teksredinom prošlog stoljeæa poèelo više razmišljatio tome kako izgleda »iznutra«. Preteèom takvograzmišljanja možemo smatrati dr. Radivoja Simo-noviæa (1858–1950), lijeènika i geologa amatera,koji je godinama strastveno prouèavao Velebit (od1903. do 1924. organizirao je deset istraživaèkihekspedicija) i ostao poznat po dvije tisuæe izvrsnihfotografija koje rese brojna znanstvena djela, na-pose botanièka.

VELEBIT JE ŠUPALJ!Vidjevši po Velebitu brojne jame u kojima

nestaju sve oborine, Simonoviæ je objavio tezu daje u Velebitu golema šupljina koja je nastala isto-vremeno s izdizanjem planine. Po Simonoviæu,Velebit je nastao kao velik nabor zemljine koreispod kojeg je svakako morala ostati šupljina ori-jaških dimenzija. Tezu je objavio o vlastitu troškuu obimnoj struènoj raspravi od 144 stranice na nje-maèkom jeziku pod naslovom »Tektonische Urho-

6, 2005 203

O VELEBITU IZNUTRA

prof. dr. ŽELJKO POLJAK, Zagreb

V E L E B I T

Na Plešivici foto: Tomislav Marković

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:16 Page 203

hlräume unter den Falkengebirgen. Neue Erklä-rung des Karstproblems«.

Danas znamo da Velebit nije jednostavna borapoput šatora nego veæim dijelom navlaka koja jenastala uzduž pucanja zemljine kore, no Simono-viæu daju stanovitu zadovoljštinu golemi prostorina koje su naišli graditelji tunela Sveti Rok icjevovoda za hidrocentralu Obrovac. U tunelu Sv.Rok naišli su na jednu veliku dvoranu (148 × 53 m)i petnaestak razlièitih kaverni, èak i na podzemnutekuæicu koja je izazvala poplavu, a u cjevovoduza Obrovac tako veliku dvoranu da joj visinu(68 m) nisu mogli ocijeniti svjetiljkama negobalonom na uzici. Dakle, velebitsko podzemljenije jedinstvena golema šupljina nego, slikovitoreèeno, golema spužva s nebrojenim pukotinama,jamama i kanalima.

VELEBITSKA SPUžVA

I bez silaska u dubine velebitskih jama možese dokuèiti kakvo mora biti bogatstvo podzemnihšupljina u toj kraškoj planini graðenoj od slojevavapnenca debelih i do 2000 metara. Dovoljno jespomenuti da, unatoè visini i blizini mora, Velebitnije razvodnica. Koje li razlike od Risnjaka, gdjepostoji upravo nevjerojatna asimetrija: razvodnicana toj planini udaljena je od Jadranskog mora ko-jih petnaestak kilometara, a od Crnog mora okotisuæu i dvije stotine. Dok je tako s Risnjakom,tekuæice s Gackog, Lièkog i Graèaèkog poljanesmetano prolaze kroz Velebit, reklo bi se – kaoda ni ne postoji. Jedino su ponori u Graèaèkom iKosinjskom polju koji put preuski pa nakon obi-

lnih kiša nastaju periodièna jezera. Prouèavanjemvrulja na moru i bojanjem voda u ponorima oda-vno su utvrðeni smjerovi podzemnih tokova, asilazeæi u najdublje jame, naši su ih speleolozipronašli u samoj utrobi planine i izmjerili razinupodzemne vode. Spomenimo ovdje da razvodnicanije ni Lièka Plješivica unatoè svojoj impozantnojvelièini, nego tek naoko neugledno Lièko sredo-gorje.

VELEBITSKI TUNELI

Velebit se u tisuæljetnoj hrvatskoj povijestipokazao velikom prometnom preprekom izmeðupanonske i jadranske Hrvatske, koju se nastojalopremostiti prijevojima i tunelima. Prvi probijenitunel jest ona minijatura na izlazu iz Baških Ošta-rija kojom su izbjegnuta zloglasna Vela vrata, gdjesu od naleta bure stradala mnoga zaprežna vozilau doba kad je to bio jedini naèin za prijelazVelebita. Malo je veæi i korisniji tunel Prezid nacesti Obrovac – Graèac jer, osim bure, smanjuje iuspon na frekventnoj cesti koja je dugo bila glavnaveza izmeðu južne i sjeverne Hrvatske. Taj vje-kovni prometni problem prvi je put bio riješen iz-gradnjom ceste preko Malog Halana ispod Tulovihgreda. Bio je to toliko znaèajan dogaðaj da je pri-likom sveèanog otvorenja 4. listopada 1832. go-dine organizirano veliko narodno slavlje na kojemje sudjelovao i jedan èlan carske dinastije iz Beèa.Sreæom je u njegovoj pratnji bio i dvorski slikarF. Arrigoni koji je sveèanost, u ono doba kad nijejoš bilo foto-aparata, ovjekovjeèio velikim slikar-skim platnom. Na njegovoj slici vidi se u pozadini

204 6, 2005

Smjer kojim Lika i Gacka prodiru kroz Velebit do mora (dr. S. Božičević, 1968.)

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:16 Page 204

nova cesta urezana podno Tulovih greda, a u pr-vom planu paviljon za goste i niz šatora. U sredinise odvijaju razlièita natjecanja sa stotinjak ljudi,pretežno u narodnim nošnjama živih boja. Unatoèmalim dimenzijama, nošnje su prikazane takotoèno da se razabiru i vezovi na pregaèama i torbama.

Dokaz da je smjer ove ceste bio dobro izabranjest i èinjenica da je nakon 170 godina tim istimsmjerom trasirana autocesta Zagreb – Split, istina,ne preko Velebita nego kroza nj tunelom Sveti Rok.

TUNEL SVETI ROK

Tunel je velika prometna dobrobit u nacional-nim razmjerima, ali bi s planinarskog gledišta bilovažno ne zaboraviti ni cestu preko Tulovih gredakoja je danas, nažalost, u vrlo lošem stanju. Meðutzv. panoramskim cestama ta cesta zauzima u cije-loj Hrvatskoj nedostižno prvo mjesto jer omogu-æava jedinstven turistièki dogaðaj. Naprotiv, tunelSv. Rok treba izbjegavati jer projektant, valjda radiskupoæe, nije predvidio dovoljnu ventilaciju negotek nekoliko ventilatora koji imaju pretežno sim-

bolièno znaèenje. Glavobolja nakon prolaska kroztunel u »prometnoj špici« nije najgora posljedicatrovanja ugljiènim monoksidom, mnogo su gorenesreæe koje se dogaðaju ošamuæenim vozaèimana daljnjem putu. Za usporedbu: u tunelu MontBlanc je radi ventilacije ureðen paralelni tunel èijaje unutrašnjost nalik nekoj tvornici (ulaznica zarazgledavanje stoji nekoliko eura). Problem ven-tiliranja djelomièno se može riješiti prirodnimpropuhom s pomoæu »dimnjaka«, kao što se vidiiz iduæih redaka.

»PROPUH« KROZ VELEBIT

Kroz Velebit ne prolaze samo vode tekuæice,nego i zrak. Istraživaèi velebitskog podzemlja žalese da je ponegdje propuh tako snažan da im gasikarbidne svjetiljke, npr. prilikom nedavnog spe-leološkog istraživanja u Crnopcu. Zanimljive sumnogobrojne jame puhaljke sa zagonetnim stru-janjem zraka: ljeti iz njih puše hladan vjetar, a zimizrak struji u suprotnom smjeru. Fenomen je istra-žen u jami Puhaljki iznad Medka i razjašnjen je

6, 2005 205

Arrigonijeva slika svečanog otvorenja ceste

4. listopada 1832. pod Tulovim gredama

(iz fonda Hrvatskoga povijesnog muzeja)

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:16 Page 205

206 6, 2005

mehanizam njegova postanka. Puhaljke imajunegdje još jedan otvor, ali na višoj nadmorskojvisini. Zimi je zrak u podzemlju topliji nego vani,pa se diže i izlazi na gornji otvor, a podtlak kojizbog toga nastaje u podzemlju uvlaèi hladan zrakkroz donji otvor. Ljeti je, dakako, redoslijed obrnut.

JUNGOV TUNEL

Ideja o tunelu kroz Velebit starog je datuma.Ovdje æemo podsjetiti samo na gospiækog plani-nara Ivana Šikiæa, poznatog pod nadimkom Jungo(1912–1971), koji je dio svoga života posvetiopropagiranju ideje o proboju Velebita tunelom. Taj

skromni bankovni èinovnik i èlan PD »Visoèica«u Gospiæu potrošio je dio svog imetka da bi popu-larizirao za tadašnje prilike grandioznu ideju otunelu od Brušana prema Karlobagu. Prije polastoljeæa mnogo su o tome pisale razne novine di-ljem bivše države, a Jungo je izradio i razglednicusa skicom tunela kako ga je on zamišljao. Na za-misao o tunelu nadahnule su ga Cerovaèke špiljekoje su u davno doba, kad je Graèaèko polje bilojoš veliko jezero, bile prirodan kanal za odvodnjupolja prema moru ili, toènije, prema rijeci Zrmanji.U prilog Jungovom maštanju govori podatak daCerovaèke špilje imaju oko tri i pol kilometrakanala i da u njima ima jasnih znakova vodenogtoka u smjeru mora. Najveæi je Jungov uspjeh biotematski sastanak u Savezu inženjera Hrvatske uZagrebu, gdje je njegova zamisao bila povoljnoocijenjena. U našem su èasopisu pisali o Jungo-vom tunelu Julije Derossi (1963., str. 83.) i AnteRukavina (1971., str. 52.).

O tome kako Velebit izgleda »iznutra«, danasznamo neusporedivo više nego što su znali Simo-noviæ i Jungo, zahvaljujuæi istraživanjima našihplaninara speleologa, no to je veæ posebna tema.

Velebit je šupljikav kao spužva – Šuplja draga kod Živih Bunara foto: Željko Poljak

Ventilacija tunela Sveti Rok – kakva bi trebala biti

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:17 Page 206

Kremen je po visini petaplanina u našoj zemlji, izaDinare, Biokova, Velebita iLièke Plješivice. Do sada suga planinari razmjerno rijetkoposjeæivali jer nije bilo marki-ranog pristupa na vrh. Rijeè jeo vrlo zanimljivu vrhu, s lije-pom prirodom i širokim vidi-cima, koji je nedavno uvrštenu Hrvatsku planinarsku obila-znicu.

Kremen se nalazi nedale-ko od državne ceste D1 Za-greb – Split, izmeðu Udbine iGraèaca. Oni koji dolaze no-vom autocestom trebaju s njeizaæi na izlazu Gornja Ploèa,uputiti se prema Udbini i za-tim desno starom cestom D1 prema Graèacu. UBruvnu, kojih 20 kilometara od Udbine, trebaskrenuti lijevo prema Mazinu i Donjem Lapcu.Odmah iza Bruvna, desno od ceste, pogled æeprivuæi strm, travnat vrh Veliki Urljaj (1295 m), as lijeve strane Kremen (1590 m). Od Bruvna ima5,5 km po lošoj asfaltnoj cesti do omanjeg Mazin-skog prijevoja (818 m), koji razdvaja dva dugaèkapolja. Najbolje je auto ostaviti na prijevoju jer jesporedna cesta prema Kremenu prohodna samo zaterenska vozila. Na prijevoju još nema oznake daje ovdje poèetak puta za Kremen.

S prijevoja treba skrenuti lijevo sporednomšumskom cestom. Ona se postupno diže iznad selaKovaèeviæa, prema kojem se odvaja slabija cesta,i vodi padinom travnatog vrha Šolobanice (1145 m).

Nakon 3–4 km hoda i nekoliko zavoja dolazi sedo manjeg pješèanika uz cestu. Samo 100 metaradalje je prva markacija. Na tome mjestu trebaprodužiti cestom mimo otvorene rampe.

Na prvom zavoju ceste, oko 1 km iza rampe,nalazi se vrelo Kovaèeviæ Luka. Tu treba skrenutilijevo na livadu, pa u šumu. Od prijevoja do vrelaima otprilike 5 km cestom, za što treba nešto višeod sata hoda.

Od vrela dalje uzbrdo šumom vodi slaba staza.Na kraju uspona lijevo se odvaja markacija dodvaju izvora na travnatoj poljani Ledini, a desnonas slaba staza vodi na Kremen. Što se više uspi-njemo, padina je strmija. Na kraju uspona izlazimoiz šume na travnati hrbat. Njime æemo lijevouzbrdo. Za još 20 minuta stižemo hrptom do be-tonskoga stupa na vrhu. Od Mazinskoga prijevoja

6, 2005 207

PROLJETNI USPON NA KREMEN

ZDENKO KRISTIJAN, Samobor

L I K A

Početak puta prema Kremenu foto: Zdenko Kristijan

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:17 Page 207

do vrha Kremena treba se po-peti 770 metara, za što trebajudva i pol sata.

Vršni hrbat i sam vrhstrše iznad šume pa su vidicivrlo dobri. S vrha se videOzeblin na Plješivici, Lièkosredogorje, Velebit i bosanskeplanine.

Prilazni su put markiralièlanovi HPD »Malaèka – Do-nja Kaštela« iz Kaštel Starog,zahvaljujuæi èlanu Jovici Èu-brilu, koji je rodom iz ovogakraja. Markacije su nove, panema nikakvih orijentacijskihteškoæa. Društvo se spremaoznaèiti i poèetni dio puta, postaviti putokaze, ana vrhu ugraditi kutiju sa žigom. Na kraju svih

radova slijedit æe sveèano otvorenje puta, uz prvimasovni uspon na vrh.

Poèetkom travnja bio je velik snježni zapuhna cesti prije pješèanika, a gornja polovica cestebila je pod snijegom. Naša mala skupina planinaraiz Zagreba i Samobora uspinjala se po snijegu odKovaèeviæ vrela sve do hrpta Kremena.

Buduæi da je Kremen nova kontrolna toèkaHrvatske planinarske obilaznice, mnogi æe plani-nari imati razlog više da se popnu na ovu lijepuplaninu.

208 6, 2005

Vršni hrbat Kremena foto: Zdenko Kristijan

Uz kameni stup na vrhu foto: Zdenko Kristijan

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:17 Page 208

»Gospiæani spremni za novi pothvat«, »Acon-cagua – novi izazov gospiækih alpinista«, »Šestodvažnih kreæe u Južnu Ameriku«, »Juriš na krovJužne Amerike« i mnogi slièni naslovi u dnevnomtisku ispratili su nas krajem sijeènja na put premadrugom kraju svijeta. Na ispraæaju u gospiækomhotelu »Ana« okupilo se više od stotinu planinarai graðana Gospiæa. Na mnogim licima nisu semogle sakriti zabrinutost, sumnje i nevjerica.»Samo se vi nama vratite živi i zdravi!«, govorilisu mnogi. Bio je to tek uvod u putovanje u dalekeAnde i na njihov najviši vrh, Aconcaguu.

Zrakoplovom Zagreb – Pariz – Buenos Aires– Mendoza ima 12 sati efektivnoga leta. Èekanjeod 12 sati u Parizu koristimo za posjet crkvi NotreDame, Elizejskoj palaèi i Eiffelovom tornju. UBuenos Airesu posjeæujemo Maradonin stadionBoca Juniors, a zaplesali smo i ulièni tango s Ar-gentinkama. Za dva dana, u Mendozi, prijavili smouspon u Provincijalnom parku Aconcagua i upla-tili 300 dolara po osobi. Nabavka hrane za usponbila je zaèas gotova kada smo u marketu sluèajnosusreli Dragu Brajka iz Karlovca, sveuèilišnogprofesora koji u Argentini živi veæ 35 godina.

6, 2005 209

PUT NA ACONCAGUU

TOMISLAV ÈANIÆ, Gospiæ

A N D E

Splet vrhova južnoameričkih Anda foto: Tomislav Čanić

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:17 Page 209

Primijetio nas je sam Brajak,vidjevši majicu s napisom:HPD »Željeznièar«, Gospiæ –Aconcagua 2005.

U Mendozi, u agencijiCasa Orviz, ostavljamo spo-men-ploèu poginulom šiben-skom alpinistu Zlatiboru Prgi-nu, koja je iduæih dana ugra-ðena na spomen-groblju pogi-nulim alpinistima u Puente delInca. Puente del Inca je maloturistièko mjesto na 2700 me-tara, smješteno uz glavnu pro-metnicu koja vodi prema San-tiagu de Chile. Poznato je potermama i prirodnom mostupreko rijeke Mendoze.

Unajmljujemo mazge za prijenos stvari dobaznog logora i poèinjemo s usponom uz rjeèicuHorcones, koja teèe od podnožja baznog logora.Do prvog aklimatizacijskog logora trebaju namnepuna èetiri sata laganog uspona. Confluencia jemali šatorski grad, gdje se obavljaju i prvi li-jeènièki pregledi na 3300 metara. Mjerenje oksi-dansa pokazuje da svi možemo iæi dalje. Ipak smojedan dan iskoristili za aklimatizacijski uspon naprastari ledenjak Plazu Franzia na 4200 m.

Put do baznog logora Plaza de mulas priliènoje dosadan i jednolièan. Preskakivanjem s kamenana kamen mora se nekoliko puta prijeæi rijeka Hor-cones. Do baznog logora na 4300 metara treba de-set sati. Razapinjemo šatore i to æe nam bitiishodište za dvanaestodnevni boravak.

Èetiri uspona do prvog visinskog logora Nidode Condores na 5300 metara u tjedan dana zaistaje prava žrtva, koju vrijedi podnijeti ako se želi osvo-jiti najviši vrh južne polutke, Aconcaguu (6960 m).

Desetog veljaèe, nakonšto smo dobili vremensku pro-gnozu preko lièkog zeta Mi-guela, koji veli da je oženioKaticu Kostelac, poèinjemouspon na vrh. Pomalo nashvata strepnja pred usponom.Odmaramo se kako tko, jerveæ iza ponoæi slijedi glavniuspon.

Poslije mi je ovako svojeosjeæaje opisao Mile Špolja-riæ, koji je dospio na vrh:»Svjestan da sam prošao iz-vanredne pripreme, bio sampsihièki stabilan. U tim trenu-cima nisam razmišljao o mo-guæem neuspjehu, veæ sam

210 6, 2005

Puento del Inca (2700 m) foto: Tomislav Čanić

Na polasku prema Confluencii foto: Tomislav Čanić

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:17 Page 210

hrabro kroèio naprijed, korak po korak, iako samosjeæao vrlo veliku hladnoæu koja mi je prožimalacijelo tijelo. Bilo je oko –40, a kažu da se u timtrenucima gubi po jedan stupanj tjelesne tempera-ture na svakih 100 visinskih metara. Jedva smosaèekali da se pojave prve zrake sunca. Kada smodošli na 6400 metara, umornoga Danu uhvatila jevisinska bolest.

Nas trojica imali smo oko èetiri sata do vrha.Vrlo nezgodan teren, sipar i kamenje koje se odra-nja. Ipak, napredovali smo snagom volje, jer je vrhkao na dlanu. Veæ smo prošli 14 sati uspona i bilismo na cilju. Aconcagua je pala. Osjeæao sam sesretnim i neko posebno zadovoljstvo vladalo je ci-jelim mojim biæem. Znali smo da se ne smijemopreviše veseliti, jer je spuštanje tek neznatno lakšeod uspona...«.

U visinski logor Nido deèki su došli tek po-slije 20 sati. Zaslužen odmor i drugi dan spuštanjedo baznog logora. 12. veljaèe bio je dan odmoraposlije napornog uspona. Za oproštaj s »lièkim ze-tom« Miguelom poklonili smo mu sav višak hra-ne, a on nama umjetnièku sliku Aconcague.

Svega devet sati spuštanja od Plaza de mulasdo Puente del Inca. Visinska razlika je èak 1600metara. No, nema više kamenja, sipara, neiz-vjesnosti, ni ulijevanja 4 do 5 litara vode dnevnou sebe. Osim Dane, koji tvrdi da se udebljao, svi

6, 2005 211

Helikopter služi za dostavu hrane, odvoz smeća

i prijevoz unesrećenih

Doživljaj koji se pamti – jutro u južnoameričkim Andama foto: Tomislav Čanić

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:17 Page 211

ostali izgubili su pet do šest kilograma na tjelesnojtežini.

Na groblju u Puente del Inca poklonili smo sena Zlatiboru Prginu, kojem je u meðuvremenu po-stavljena spomen-ploèa, i ostalim poginulim alpi-nistima. Posjetili smo i prirodne terme, a posebnosmo se divili prirodnom mostu preko rijeke Men-doze. Vrijeme do povratka iskoristili smo za upo-znavanje s povijesnom i kulturnom baštinom Èilea

i Perua. Posebnu zahvalnost dugujemo Borisu Ma-runi, našem veleposlaniku u Santiagu de Chile,kao i ostalim djelatnicima veleposlanstva, koji sunas nesebièno ugostili i osigurali nam smještaj. Naprijemu nam je veleposlanik rekao: »Jedan maliGospiæ iz jedne male Hrvatske napravio je velikupromidžbu svoje domovine na jednom svjetskomvrhu.«

212 6, 2005

Gospićani sa zastavom svojega grada na vrhu Aconcague

Vijest o usponu članova HPD »Željezničar«, Gospić

na Aconcaguu bila je prva vijest na teletekstu HRT-a

Na usponu prema II. visinskom logoru Berlini

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:17 Page 212

U svijetu je danas poznato više od sedamde-set jama i jamskih sustava dubljih od 1000 metara,a jedna je jama èak dublja od 2000 metara. U Au-striji ima jedanaest jama i jamskih sustava dubljihod 1000 metara. Najdublja jama na svijetu jeVoronja na Kavkazu, duboka (za sada) 2080 meta-ra, slijedi je jama Mirolda u Francuskoj, duboka1733 metra, a treæa je jama u Austriji. To je špilj-sko-jamski sustav Lamprechtova špilja – jama Vo-gel, dubok 1632 metra. Taj jedinstveni sustav èinešpilja Lamprecht i tri duboke jame spojene ucjelinu.

Sustav se nalazi na sjeveru Austrije, pedese-tak kilometara jugozapadno od Salzburga. Špiljskise ulaz, zvan Lamprechtsofen (Ofen = peæ =špilja), nalazi u Loferskoj dolini, na visini od 664metra, desetak kilometara jugoistoèno od selaLofera, a jamski su ulazi južno od špiljskoga, naplanini Leoganger, u podruèju Nebelsbergkar, nanadmorskim visinama iznad 2000 m. Najviši ulazSchacht PL 2 je na 2296 metara, a od špiljskogulaza udaljen je 4 – 5 km zraène linije.

Ukupna dužina do sada istraženih kanala je50,5 km. Sustav je etažni labirint vodoravnih, ko-sih i okomitih kanala, uskih prolaza i golemih dvo-rana nastalih na spoju trijaskih dolomita (dolje) idachsteinskih vapnenaca (gore) starih oko 22 mili-juna godina, s nekoliko stalnih i povremenih vode-nih tokova.

Od cijeloga danas poznatog sustava, prvi sespominje dolinski ulaz još 1562. godine. Iz togavremena potjeèu i brojne legende o skrivenomblagu u špilji viteza Lamprechta (porijeklom iz

susjedne njemaèke pokrajine Schwabe). Poznatoje dvadesetak inaèica legendi, no sve se svodeotprilike na isto: u dvorcu Saalecheru živio je bo-gati vitez Lamprecht s dvije kæeri, od kojih jejedna bila slijepa. Kako vitez svoje bogatstvo nijestekao na pošten naèin, svoje je blago skrivao ipred kæerima. No, one su jednog dana našle blago,sakrile ga u špilji i ostavile velikog crnog psa daga èuva. Od tada špilja nosi Lamprechtovo ime.

Zabilježeno je da su prvi tragaèi za blagomušli u špilju 1650. godine. Poslije su mnogi istra-živaèi tražili blago, neki su èak »vidjeli« psa ilislijepu Lamprechtovu kæer, ali blago nisu našli.Mnogi od njih zalutali su u špilji i zaglavili, anjihove kosti pronašli su kasniji istraživaèi. Ipak,korist od traženja blaga bila je otkrivanje i upo-znavanje špiljskih kanala.

Prvi nacrt špilje izradio je 1833. šumar Fer-chl, a zabilježeno je da su veæ 1872. bila istražena1784 metra špiljskih kanala. Daljnje prodiranje ušpiljsku unutrašnjost zaustavilo je tada neprolazno,sifonsko Jarèevo jezero (Bocksee), udaljeno oko600 m od ulaza.

Koncem 19. stoljeæa poèeli su ureðivati špiljuza turistièki posjet i veæ je 1905. opremili nogo-stupima, ogradama i rasvjetom iz male turbine ušpilji koju je pokretala voda špiljskoga potoka. Tajdio špilje i sada je lijepo ureðen, ali se od 1975.za rasvjetu koristi struja iz vanjske mreže. Branas akumulacijskim jezerom i turbina još se moguvidjeti u špilji. Turistièka staza duga je oko 700 m,a ureðenim stubama može se popeti oko 120 m iz-nad razine ulaza. Najzanimljiviji je završni dio tu-

6, 2005 213

ŠPILJSKO–JAMSKI SUSTAV

LAMPRECHTSOFEN – VOGELSCHACHT

VLADO BOŽIÆ, Zagreb

S P E L E O L O G I J A

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:17 Page 213

214 6, 2005

ristièkoga puta, koji se nalazi na vrhu golemestrme dvorane kroz koju teèe potok. Na vidljivimmjestima dvorane postavljene su crvene signalnesvjetiljke spojene sa senzorima u dubljim dijelo-vima špilje. Kad naiðe velika voda, a to se dogaðaiznenada, crvene svjetiljke poènu treperiti, ukljuèise zvuèni signal i posjetitelji moraju žurno na-pustiti špilju jer potok onda poplavi donji, ulaznidio špilje.

Istraživanja špilje nastavljena su tek po zavr-šetku Drugoga svjetskog rata. Istraženo je neko-liko novih kanala, a svi su ispred Jarèevog jezera.Preronjavanjem sifona 1964. ustanovljeno je da seiza njega prostiru veliki podzemni prostori pa je1967. iskopan umjetni rov, desetak metara iznadsifonskog jezera. Time je omoguæen lakši prolazu dublje dijelove špilje. Tek su tada poèela velika

otkriæa salzburških speleolo-ga. Napredujuæi uzvodno,1976. su uspjeli popeti se 995m visoko iznad razine ulaza idoprijeti blizu površine pla-nine (od površine ih je dijelilostotinu metara, ali do nje nisustigli). Bio je to svjetski spe-leološki rekord u napredova-nju prema gore.

Usporedno s napredova-njem u krajnjim dijelovimašpilje, speleolozi su u njenimpoèetnim dijelovima ureðivaliput za lakši prolaz kolegamakoji su opskrbljivali logoreduboko u unutrašnjosti. Nastrmim su mjestima postavili

užad za pridržavanje i osiguravanje, klinove u sti-jenama za nogostupe i rukohvate, razapeli èeliènuužad preko jezera (tzv. »žièare«), postavili metalneljestve na strmim i okomitim dijelovima, te ospo-sobili splav za prijelaz dubokog jezera.

Velik napredak u istraživanju ostvarili su1979. speleolozi iz Krakova, kada su pronašlikanale na visini od 700 m, koji vode dalje u unu-trašnjost planine. Došli su u podruèje gdje je napovršini poslije otkriveno i istraženo nekolikodubokih jama. Francuski su speleolozi (èlanovikluba »Vulcain« iz Lyona) 1984. istražili jamuSalzburger Vogelschacht do dubine od 726 m, apoljski speleolozi 1988. jamu Verlorenerweg-schacht, duboku 550 m. Tijekom zime 1991. polj-ski su se speleolozi, dolazeæi iz doline (špilje Lam-

Vodotoci u podzemlju i danas su aktivni foto: Vlado Božić

Sredinom veljaèe devetero èlanova Speleo-loškog odsjeka HPD »Željeznièar« posjetilo je špiljuLamprecht. U Salzburgu nas je doèekao Walter Kla-pacher, èlan salzburškog speleološkog društva, iodveo nas u društvene prostorije u pomoænim zgra-dama dvorca Hellbrunna, oko 4 km južno od središtaSalzburga. Te prekrasne prostorije sastoje se od sobeza sastanke s kuhinjom, bibliotekom, sobe za speleo-lošku arhivu, sobe za projekcije, sobe za pušaèe i

sanitarne prostorije. Tu smo prespavali (u svojimvreæama na podu).

Sutradan ujutro krenuli smo do špilje ispredkoje su salzburški speleolozi sagradili speleološkidom. Dom je podignut novcem prikupljenim odgradnje nasipa protiv lavine koji štiti cestu u Lofer-skoj dolini. U domu smo prespavali drugu noæ,nakon obilaska sustava.

POSJET ŠPILJSKOM SUSTAVU LAMPRECHTSOFEN – VOGELSCHACHT

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:17 Page 214

precht), popeli uz jednu stijenu i došli na dno jameVerlorenerweg, te tako po prvi puta spojili špiljus jamom (izašli su kroz špilju). Ljeti iste godinesedam austrijskih i poljskih speleologa (iz Salz-burga i Krakova) helikopterom stiglo do otvorajame Verlorenerweg i kroz jamu se spustili u špiljuLamprecht. Za taj su im pothvat trebala tri dana,uz tri bivakiranja u podzemlju. Oni su tako prviprošli kroz taj složeni špiljsko-jamski sustav,prešavši punih 1538 metara. Sustav je tada biodrugi po dubini u svijetu, iza jame Jean Bernard uFrancuskoj. Meðutim, 1993. ostvaren je spoj s ja-mom Salzburger Vogelschacht, pa se od tada su-stav zove Lamprechtsofen–Vogelschacht. Iste jegodine sustav spojen i s jamom PL 2, otvor kojeje na još veæoj nadmorskoj visini (2296 m), takoda je sada sustav dubok (ili visok) 1632 metra.

Špilju Lamprechtsofen najbolje je posjeæivatizimi, kada je u planini sve zamrznuto i pokrivenosnijegom. U proljeæe i jesen špiljski potoci nabu-jaju i potpuno poplave neke kanale. Istraživanjepodzemnih prostora nastavlja se i s dolinske i splaninske strane. Jedan od pokazatelja gdje trebadalje istraživati je strujanje zraka, koje je na poje-dinim mjestima izrazito jako. Do sada nije usta-novljen jednoznaèan smjer strujanja zraka jer se uvelikim prostorima strujanje ne osjeæa. Na samomulazu u špilju zimi se osjeæa jako strujanje hladno-ga zraka prema unutra, tako da na turistièkom putuima ledenih siga od ulaza do udaljenosti od neko-liko stotina metara. U dubljim dijelovima špilje(oko 2 km od ulaza) temperatura zraka je +3 oC,a vlažnost 90%.

Na planini ima više jama, kojima se ulazinalaze na još veæoj nadmorskoj visini (okolni suvrhovi viši od 2500 m). Speleolozi uporno nastojepovezati te jame s postojeæim sustavom kako bi gajoš produbili.

6, 2005 215

Turistički uređen dio

Dio puta koji su prošli

zagrebački speleolozi

Prelazak jezera hodanjem po žici foto: Vlado Božić

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:17 Page 215

Dan je bio prekrasan, prava snježna idila, atakvo je bilo i raspoloženje meðu nama. Doruèaki spremanje su se po obièaju otegnuli. Veæ jeprošlo podne kad smo napokon krenuli. Na otvorunas je doèekalo ledeno carstvo. Dugaèke i vitkeledene sige, stupovi, slapovi… špilja se zaistapotrudila ostaviti odlièan prvi dojam. Ledeni stala-gmiti doimali su se kao èudna morska stvorenja,èuvari ulaza, koji bi se mogli pomaknuti ako trep-nem. U dnu aleje stajala su vrata. Ušli smo.

Kako sam se privikavala na mrak, tako se išpilja poèela otkrivati. Kretali smo se kroz duga-èak i neugledan kanal prateæi stope razbojnika, tra-gaèa blaga, brojnih istraživaèa i neustrašivih pu-stolova, koji su ostavili svoj trag, a neki i živote.Zabavljala me je pomisao da možda upravo sada

stojim na istome mjestu kao i neki okrutni razboj-nik prije mnogo stoljeæa. Je li tu negdje bio med-vjeði brlog, hoæemo li možda baš mi nabasati nalegendarno blago?

Polako smo napredovali sve dublje u srce pla-nine, a sve se još uvijek doimalo tako neugledno;gdje su ta kristalno bistra jezera, prekrasne pjesko-vite plaže i velebne dvorane? Prošli smo kroz jošjedna vrata i pustolovina je poèela. Poèeli su seslagati jedni za drugima: nebrojeni ruèno uklesaniklinovi, metalne ljestvice raznih dužina, rukohvatiod užadi, èeliène sajle. Gotovo da i nije bilo mjestakoje nije bilo obogaæeno tim »pomagalima« i onasu me svakim korakom sve više zabavljala ioduševljavala. Hodali smo nad provalijama poèeliènim sajlama kao kakvi žongleri, odvažni

umjetnici na trapezu, a kadasmo napokon došli do potoka,kanali su postali još zanimlji-viji, vijugali su kroz stijenekao da negiraju njihovu po-stojanost i èvrstoæu. Valuticepod našim stopalima svjedo-èile su snazi vodenih bujicakoje su probile ove kanale.Osjetila sam neopisivo straho-poštovanje prema moænoj i ne-predvidivoj podzemnoj rijeci.

Iako svedena tek na po-tok, voda je na pojedinimmjestima toliko huèala i reža-la da je istjerala svaku misaoiz moje glave i ispunila svaku

216 6, 2005

KAKO SAM DOŽIVJELA ŠPILJU

LAMPRECHTSOFEN

IVANA BALIÆ, Zagreb

S P E L E O L O G I J A

Napredovanje kroz špiljske kanale foto: Vlado Božić

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:17 Page 216

6, 2005 217

Dan nezavisnosti Makedonije, 8. rujna, pra-znik je koji oèekuju svi planinari i ljubitelji prirodeiz Makedonije, ali i šire. Ne samo zato što je tonajveæi državni praznik u Makedoniji, veæ i zbogrijetke prilike za uspon na najviši vrh Makedonije,Golem Korab. To je dan kada se planinari tradi-cionalno uspinju na 2754 metara visok vrh (premasatelitskim mjerenjima iz 1996. godine visina je2864 m, ali to još nije službeno potvrðeno).

Istoèni dio Koraba, koji pripada Makedoniji,na sjeveru granièi s masivom Šar planine. S nje-gove istoène strane teèe najljepša i najèistija rijekau Makedoniji, Radika, s južne Žirovnièka rijekakoja se u nju ulijeva. Prema narodnoj predaji,planina je dobila ime po tome što se tu nasukao»korab deda Noe« (kuraba na staroslavenskomjeziku znaèi laða). Hrptom Koraba prolazi granicaMakedonije i Albanije. Za pristup pograniènoj

MEÐUNARODNI POHOD

NA GOLEM KORAB

GOCE TRPKOVSKI, Skoplje, Makedonija

P L A N I N A R E N J E U M A K E D O N I J I

poru moga biæa. Meðusobna komunikacija bila jenemoguæa, prožeo me osjeæaj osamljenosti. Bijesvode se stišao i sada smo hodali kroz kristalno bis-tra jezerca. Njihova se ledena tirkizna voda nijemogla zamutiti našim koracima i podsjeæala je namore. Kao i svako pravo more i ovo je imalo svojeprekrasne pješèane plaže, no umjesto umirujuæegzvuka valova, zrak je ispunjavala posvemašnjatišina.

Na nekim se mjestima voda ne može prega-ziti, zbog dubine ili hladnoæe, pa su nad njom raza-pete èeliène sajle. Dvije služe kao rukohvati, a potreæoj smo hodali trudeæi se izgledati graciozno usvojoj nespretnosti. Zabavljali smo se gledajuæijedni druge u tom odvažnom pothvatu hodanja povodi. Dok sam gazila nad vodom, lebdeæi kao èar-dak, osjeæala sam se svemoguæe, gotovo biblijski,no tada smo dospjeli do splavi i pretvorila sam seu dijete. Nisam mogla vjerovati svojim oèima:duboko u utrobi zemlje, daleko od danjega svjetla,

nabasali smo na mirnu luèicu u kojoj nas je, usi-drena, strpljivo èekala splav da nas preveze nadrugu obalu tihog jezerca. Kao da smo se našliusred kakvog romana Julesa Vernea. Tko zna,možda nas na drugoj obali èeka izgubljena zemljaprepuna èudesnih biæa i bajkovitih prizora. Ponov-no smo susreli potok, koji je veselo žuborio po-zdravljajuæi nas, penjali se i spuštali po ljestvica-ma, lutali hodnicima i gazili klinove, a onda smo stali.

Stigli smo do kraja našega puta. Iako se špiljanastavlja kroz planinu, naše putovanje je završilo.Èeznutljivo pogledavajuæi prema kanalu koji jenastavljao u dubinu, sjeli smo i skupljali snagu zapovratak, nismo željeli otiæi. Vrijeme je proletjelo,sat se èinio kao minuta, a jedini svjedok vremenai prijeðenog puta bio je sladak umor u udovima.

Dok smo se vraæali i iz auta gledali kako kra-jolik promièe pokraj nas, misli su mi putovale na-trag u podzemlje. Smiješila sam se.

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:17 Page 217

218 6, 2005

zoni potrebna je posebna dozvola koju izdaje poli-cija, meðutim za rujanski uspon, zahvaljujuæiorganizatorima, dobiva se kolektivna dozvola zasve sudionike.

Tu moguænost makedonski planinari veæ tri-naest godina zaredom maksimalno koriste i povo-dom Dana nezavisnosti prireðuju pohod. Od 2000.godine u ime Planinarskog saveza Makedonije po-hod organizira PSD »Korab« iz Skoplja pod mo-tom »Svi na Korab«. Broj sudionika, od kada jeovo društvo preuzelo organizaciju, poveæava sesvake godine. Godine 2000. bilo je 450 sudionika,2001. i 2002. zbog sigurnosne situacije samo po 50sudionika, tek toliko da se održi tradicija, 2003.640 sudionika i prošle 2004. godine èak 1040 su-dionika iz 14 država i 65 planinarskih društava, odkojih 25 iz inozemstva.

Uspon na Golem Korab posljednjih je godinapostao jednim od važnijih naèina obilježavanjaDana nezavisnosti Makedonije te je ujedno pobroju sudionika postao najveæi športski dogaðaj uMakedoniji. Osim planinara uspon privlaèi i rekre-ativce, koji rijetko posjeæuju vrhove više od 2000metara. Prošle godine stigli su planinari iz Srbijei Crne Gore, Bugarske, Poljske, Njemaèke, Nizo-zemske, Litve, Švicarske i dr. Ovom prilikom že-ljeli bismo na uspon pozvati i hrvatske planinare.

Za planinare koji trebaju smještaj na usluzi sutri doma. Za manje skupine pogodan je planinar-ski dom »Matka«, udaljen 20 km od centra Sko-plja, kraj jezera Matka (u blizini je najveæe penja-lište u Makedoniji). Noæiti se može i u skijaškomcentru Popova Šapka na Šar planini, gdje je osimplaninarskog doma »Smreka« na raspolaganju višehotela, te u planinarskom domu »Tajmište«, kojise nalazi na putu prema Korabu.

Planinari do Koraba stižu organiziranim prije-vozom iz Skoplja. Put vodi pored masiva Šar pla-nine, a zatim preko Nacionalnog parka »Mavrovo«te pored Mavrovskog jezera. Osam kilometaranakon mjesta Mavrovi Anovi, gdje se s policijomkratko rješavaju formalnosti oko prijave, skreæe ses magistrale desno preko rijeke Radike i potom sedobro održavanim šumskim putom prolazi se 20kilometara do mjesta Štirovca (1281 m), gdje separkiraju autobusi. Odavde se posljednja 2 kmpješaèi šumskim putom do karaule »Pobeda«(1454 m), koja je polazna toèka za uspon. Puto-vanje iz Skoplja do karaule traje oko 3 i pol sata.

Na prostoru uz karaulu može se nešto pojestiiz ruksaka, popiti èaj i spremiti za uspon do vrha.Oni koji doðu do vrha, prijeæi æe 1650 m visinskerazlike za oko 4 – 5 sati, a za silazak je potrebno3 – 4 sata. Od prošle godine trasa uspona ide sta-

zom preko hrpta, s koje se poizlasku na otvoreno pruža neza-boravan vidik. Staza preko Ko-bilinog polja nešto je lakša(1500 m visinske razlike), ali imnogo manje atraktivna. Uzbud-ljivo je vidjeti stotine planinarakoji se kao mravi kreæupadinomu cik-cak koloni prema katunukoji je na sat udaljenosti od ka-raule.

Od katuna se uspon nastavljapreko velike strmine do hrpta.Zelene padine prošarane stijena-ma, izvori i ponegdje mala jezeraprostiru se unedogled. Dugaèkaisprekidana kolona planinarasamo nadopunjuje ovaj pejzaž. Uravnijim se dijelovima moguprimijetiti i divlji konji. U gor-Početak uspona prema Golemom Korabu foto: Stojan Jovanov

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:17 Page 218

6, 2005 219

njem dijelu put vodi preko vrha Crna èuka (2530 m)i dalje preko hrpta. Crna èuka ima opasan grebens lijeve strane pa se treba pažljivo kretati prekolomljivih stijena. S tog se vrha staza spušta domjesta odakle se može dobro vidjeti cilj. U tomdijelu ima potoèiæa s èistom planinskom vodompa mnogi planinari tu nadopunjavaju zalihe vode.Dalje prema vrhu uspon vodi samo po kamenjarui livadama suhe trave.

Na vrhu se nalazi granièni kamen. Visina od2754 metara možda nije mnogo, ali to je naš ponos.Poseban je doživljaj èuti razne jezike planinarakoje spaja ljubav prema planinarenju i prirodi. Svise odlièno razumiju dok èestitaju jedni drugima.Mnogi uèesnici razviju na vrhu zastave svojihdržava i planinarskih društava. Vijori se i po neko-liko zastava u isto vrijeme, da podsjete kako ljubavprema prirodi i planinarenju ne priznaje podjele.

Ako je vrijeme vedro i bistro, s vrha se moguvidjeti prizori koji se za vrijeme uspona teškoprimjeæuju, jezerce koje se nalazi ispod vrha naKobilinom polju ili sela u albanskom podnožjuplanine. Nakon vrha, svi se upuæuju prema start-nom mjestu uspona, a nakon odmora kod karaulei neizbježnih razgovora tko se za koliko vremenapopeo, dijele se diplome planinarskim društvimai bedževi za sudionike.

Tradicionalni uspon na Golem Korab maso-van je, dobro organiziran i zanimljiv planinarskidogaðaj. To je rijetka prilika za uspon na najvišivrh dviju država, ali i za upoznavanje s planina-rima iz razlièitih država.

Planovi za ovogodišnji uspon još su ambi-ciozniji. Vjeruje se da broj od 1500 sudionika nijenedostižan. Rado bismo ugostili i planinare izHrvatske, Bosne i Hercegovine te Slovenije. Uznaš planinarski pozdrav »Sreæno«, upuæujemopoziv svim planinarima i prijateljima da nam sepridruže na 14. meðunarodnom usponu na GolemKorab 3. i 4. rujna ove godine.

Na najvišem vrhu Makedonije foto: Marijan Spasov i Ivan Jovanoski

O PSD »KORAB« IZ SKOPLJA

PSD »Korab« osnovano je 1997. godine i sviše od 200 èlanova najveæe je planinarskodruštvo u Makedoniji. Predsjednik i osnivaèdruštva je Ljubomir Kotevski. Posljednjih su segodina èlanovi »Koraba« uspeli na Kilimanjaro,Ararat, Mont Blanc i do treæeg visinskog logorana Muztag Ati na Pamiru. Društvo pomaže pla-ninarima iz drugih zemalja pri posjetu makedon-skim planinama. Prije dvije godine organiziraloje uspon na Golem Korab skupini Norvežana kojaželi osvojiti najviše vrhove svih europskih država.U veljaèi ove godine ugostilo je planinare iz HPD»Mosor« iz Splita pri usponu na Titov vrh na Šarplanini. Više informacija o samom društvu itekuæim aktivnostima može se naæi na www.ko-rab.org.mk, ili dobiti posredstvom telefona+389/70/712-573 ili e-maila:contact@korab.org.mk.

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:17 Page 219

220

TTRAGOMRAGOM PRVOGPRVOG IZLETAIZLETA HPD-HPD-aa

6, 2005

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:17 Page 220

fotografije: Zdenko Kristijan, Dražen Lovreček, Ivica Kodžoman,

Branko Meštrić, Tomislav Marković, Božena Kralj-Vrsalović,

Nada Trkulja, Vesna Holjevac i Vesna Čaplar

6, 2005 221

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:17 Page 221

Dan je na odlasku. Noæ se neèujna i moænaspustila na zemlju i navijestila da se bliži vrijemepoèinku. Prigušeno svjetlo u autobusu i tiho šuška-nje rijeèi umiruje mi lagano uznemirene misli, dokmi se oèi naprežu u želji da vide barem mrvuovoga noænog krajolika, što se prozraèan i tih širiprostranstvom daleko oko mene. Ništa. Mrak. Tekponeka svjetiljka zablista s nekog prozora i ondaopet mrak. I putu je kraj.

Izaðoh u noæ. Neprozirna mraèna koprenaiznenadila mi je oèi. Gotovo da ništa ne vidim. Niobris planine, ni treptaj grane na noænom povje-tarcu, ni svoju vlastitu sjenu. Alpska me je noæ pri-grabila u svoje okrilje, njen prohladni dah osjeæamna licu, prodire mi sve do kostiju. Spas potražih ubaterijskoj svjetiljci. Prevræem po džepovimanaprtnjaèe, tražim je dodirom, jer oèima je ionakone mogu pronaæi. Nema je. Tražim je ponovno –

svi su veæ otišli, svjetlost njihovih svjetiljkiskakuæe kroz noæ. Više je ne tražim. Moje varljiveoèi opet su me iznenadile. Mrak mi se više ne èinitako neprozirnim. Sasvim jasno raspoznajemstazu, i šumu, i obris planine. Uzeh naprtnjaèu iosmijeh i zakoraèih u dolinu Vrata. Zvijezde mise smiješe s neba, a smiješim se i ja njima. Kakoi ne bih? Gledam se kako koraèam kroz svoj san.

Probudih se prije zore. Neèujno se ušuljah ualpsko jutro ne želeæi povrijediti nijemu nepro-zirnu tišinu što se nadvila nad dolinom. Tisuæe zvi-jezda i zvjezdica treperi nebom, a poneka brzoproleti ostavljajuæi za sobom šuškav plaè, pa ondanestane bez traga.

– Zvijezda je pala! – pomislih – Brzo neštopoželi! Nešto lijepo poput jutra, toplo poput suncai nježno poput ptice.

Pogledom polako šeæem po planini. Zora jojje tananom srebrnom niti iscr-tala oštre rubove. Nebo je svesvjetlije, zvijezde su sve blje-ðe i polako nestaju u bespuæudaljine. Promatram kako seraða dan. I planina – sa svimsvojim tajnama i zamkama ibeskonaènom ljepotom svojenedohvatljive gordosti. Neskida oèiju s mene, ali i ja jojuzvraæam èvrstim prkosnimpogledom. Ona ne zna da jedio mojih snova, da je mojaprolazna želja jaèa od njezinevjeènosti.

Još jedan pogled ka Tri-glavu, uzdah nesigurnosti i –

222 6, 2005

MOJ SAN

JASNA ŽAGAR, Sesvete

D O Ž I V L J A J

U dolini Vrata foto: Silvana Marković

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:17 Page 222

jednostavno krenuh. Uzdigle se oko mene stijeneCmira, Dovškoga križa, Škrnatarice i Kukovešpice, strma poboèja Dolkove špice, Škrlatice iRokava, nad Triglavskom stijenom vrh Triglava.Ne gledam ih, plaše me i prijete mojoj samo-uvjerenosti još veæom samouvjerenošæu o vlasti-toj snazi i moæi. Gledam stazu ispred sebe samo udužini svojih koraka. Mraèna je ali ljubazna. Je lito varka kojom me mami planina? Vuèe sve daljei dalje, tako da ne primijetim kako postaje sve str-mija, kako sve teže dišem, kako mi naprtnjaèa svejaèe pritišæe ramena, a kamenje odronjeno nogomneopreznog penjaèa pada po meni.

Kažu da æe danas biti lijep dan. U Luknji nemaoblaka. Prozirna je, tek lagano zamuæena pahulja-stom jutarnjom maglicom. Sunce veæ lagano tre-peri na modrom nebu, èistom poput suze. Odsjajkamena odbija se od ogledala mojih oèiju. Rukomih zaklanjam, dok uzdižem pogled ka naizglednepremostivoj prepreci. Golema glatka stijenasjela je na stazu i prijeteæi me gleda. S nevjericomgledam i ja nju. Osvrnuh se oko sebe, ali pomoæiniotkuda. Prepuštena sam sebi i zlovolji planine.Krenuh – opire se pod mojim rukama. Borim se snjome – ona pobjeðuje. Izmakla mi je nogu i ponjezinom glatkom poprsju skliznuh na poèetak.Smijem joj se, ali smijem se i sebi samoj. Tako jeglatka da se èak nisam ni ogrebla.

– Ovaj si me put iznenadila niskim udarcem,ali drugi put neæeš – rekoh uvjerena u svoju po-

bjedu (kao da uopæe imam ikakvu drugu moguæ-nost osim pobijediti).

Ne uživam u pobjedi. Razmišljam o zamkamakoje mi je pripremila planina. Ne gledam je.Postala mi je ljuta protivnica. Tjera me da preispi-tam vlastitu snagu, moje najskrivenije strahoveizvlaèi iz mojih dobro èuvanih dubina. Tjera meda pazim na svaki korak, da svaku misao posve-tim njoj. I kad su mi koraci ponovno postali sklad-ni, a èelo vedrije, stigla me je nova nevolja. Sipina.Napravih jedan korak naprijed, ona me vrati dvanatrag. Stadoh. Oko mene samo sivilo rastresitogvapnenaèkog kamenja. Jedan korak naprijed i opetskliznuh natrag. Nemoæno se nasmijah. Prosipampo njoj sav svoj bijes i ljubomoru, što me èiniodluènijom i jaèom.

– Hajde još jednom, kreni. Prag je veæ tu.Zaboravila si klinove i sajle, zaboravit æeš i sipinu.Zaboravit æeš žeð i vruæinu, zaboravit æeš naprt-njaèu što ti povija ramena, zaboravit æeš sve kadugledaš svoj san. Samo se sjeti cvijeta što kao daraste iz kamena i voluharice kako uznemirena tražizaklon. Samo se sjeti svog sna.

Kažu mi da ne odustaje onaj tko stigne naPrag. U pravu su. Ali ne zato što bi povratak istimputom za umornog putnika bio nezamisliv, negozbog ljepote neukroæene planine što mu se prostrepred pogledom. Velika planina i mali èovjek.Osjetih silnu usamljenost. Sa zebnjom u srcu,umornim korakom uspinjem se k suncu. Odjednom

6, 2005 223

Triglav u suncu foto: Željka Lisak

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:17 Page 223

zaèuh kako me doziva jama ledenica i skrenuh sputa. Zagledah se u njezinu dubinu. Poput najljep-šeg kristala blista led i prelijeva se iz boje u bojuobasjan podnevnim suncem. Odjednom osjetihkako me je zgrabila svojim nevidljivim rukama pame vuèe sve jaèe i jaèe u svoju utrobu. Opirem jojse snažno, otimam se iz njezinog èeliènog zagr-ljaja. Gotovo da me je uspjela prevariti svojomuzvišenom ljepotom i dozvati me u svoj vjeènimir. Poskoèih korak unatrag, strgoh joj ruke sasvojih ramena i nasmijah joj se pobjednièki.

Koraci su mi sve teži, snaga na izmaku. Borimse s posljednjim komadiæima puta. I onda, sasvimneoèekivano, zablistala je preda mnom Kredarica.Moj san. Triglav. Stadoh – svi me zaobilaze, odla-ze na odmor. Ja više nisam umorna, nikamo mi sene žuri. Želim još malo gledati svoj san. Bez rijeèii glasa. Zapamtiti svaki detalj mozaika mojih osje-æaja koji su se uzburkali na valovima alpskog sna.

Nigdje ne naðoh mira i spokoja. Želja mevuèe iz kuæe. Sjedoh na improviziranu drvenuklupicu i prepustih se planini. Preda mnom se uprozirnoj modroj izmaglici zaljuljalo nepreglednoprostranstvo sivih i bijelih valova, a svakome jeèovjek nadjenuo ime. Plove tako oko mene Velikii Mali Pršivec, daleko iza njih Bohinjska gora,zaljuljao se tu i greben Krme od Debele peèi pasve do Draških vrhova, Pihavec, Razor i Prisojnik,Stenar i Martuljške gore. Tamo na dalekom obzo-ru kao da vidim Visoke Ture. Ili su me opet pre-varile moje gladne oèi. U davna vremena bilo je

to Zlatorogovo carstvo. Care-vao je on ovdje mirno i spo-kojno sve dok se jednoga danaèovjek nije polakomio i pože-lio ovo carstvo za sebe. Došaoje i ubio Zlatoroga. Zlatoro-gova krv se razlila po kame-nu, a iz nje je izrasla crvenatriglavska ruža. Bila je to èa-robna ruža. Zlatorog ju je po-jeo i oživio. Otjerao je èovje-ka i on se nikada više nije vra-tio. Dok gledam to daleko,oku skriveno kameno more,èini mi se da ima toliko ku-taka u koje èovjek nikada nijezavirio. Kutaka koji su do-

stupni samo divokozama i kozorozima. I bajkamao èudesnoj moæi njihovih okoštalih srèanih mišiæai rogova samljevenih u prah i izmiješanih u eliksirvjeène mladosti, zbog èega su gotovo istrijebljeni.

Osvrnuh se ka Triglavu. Sunce je veæ nesta-jalo iza njegove moæne kamene glave, a topli ljetnidan pretvarao se u oštru zimsku veèer. Snažna stu-den zakivala je Kredaricu ledom, a moje obraze iruke obojila rumenilom. Ne osjeæam hladnoæu,nisam umorna i ne želim pobjeæi u toplu unutraš-njost kuæe. Sve dok tama nije u potpunosti prekrilanebo, planinu i mene.

U potpunom miru alpske noæi nemirno jesamo moje uzbuðeno srce. Bojim se da jutro nesvane bez mene. Otvorim oèi, još je mrak. Iz to-plog kreveta nepomièno promatram prozor na kojije veæ zakucalo jutro. Teško èekam prvi znak daje još netko budan, da mogu skoèiti s kreveta iviknuti: Triglave, dobro ti jutro! Da mogu pogle-dati kako su ga pozlatile zrake jutarnjeg sunca.Udahnuti miris rose i kamena. Poslati mu poljubacza rastanak.

Još jedan sjetni osmjeh i krenuh. Dalek je putpreda mnom. Put kamena i sunca. Put zelenih alp-skih dolina, drveæa i cvijeæa. Put na kojemu samsusrela mnogo razlièitih ljudi iz tko zna kojih svedijelova svijeta. Ljudi, koji su na ovom surovomplaninskom putu pružali jedni drugima ruke, po-zdravljali svaki svojim jezikom, dijelili na križa-njima svojih putova èokoladu i bombone, ili tko

224 6, 2005

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:17 Page 224

bi veæ što imao za ponuditi. Vodu žednome, praviput izgubljenome. Ljudi, koji su jedni drugima že-ljeli sretan put.

Ispunjena srca, na izmaku dana, stigoh na Bo-hinjsko jezero. Sjedoh mu na obalu i promatrahpatke kako mirno plove njegovom planinama osli-kanom površinom. Tako su daleke i nestvarne, kaoda nisam netom sišla s njih. Mislima zaplovihjezerom. Sjetih se da su, ako je vjerovati FrancuPrešernu, u njegovoj ljepoti uživale još poganskeduše. Pokršteni Slaveni su u završnoj bitci pobije-dili pogane, a živ je ostao samo mladi vojskovoðaÈrtomir. Htio je podiæi ruku na sebe, ali je pobije-dila ljubav za prelijepu Bogomilu, nekadašnjusveæenicu stare vjere predaka, poganske boginjeljubavi žive. Bogomila je strepeæi za Èrtomirovživot postala kršæanka. Zavjetovala se Bogu da æe

se odreæi zemaljske sreæe, samo neka Èrtomirostane živ. Milošæu Božjom želja joj se ispunila.Uvjerila je Èrtomira da sreæu moraju osigurati inakon smrti. Èrtomira su krstili na Savici, èude-snom slapu koji izvire iz žive stijene nedaleko odkristalno èistog Bohinjskog jezera.

Umorna tijela i osnažene duše osjeæam se po-put leptira koji je netom napustio vlastitu èahuru.Svoje slabašno tijelo suprotstavila sam moænojplanini. Suoèena sa svojim vlastitim preprekamapronašla sam neku skrivenu hrabrost i snagu,stekla mudrost i bogatstvo spoznaja o planini isamoj sebi, ljubav za ljude koji nesebièno pomažuili im je potrebna pomoæ. Bez nje ne bih bilasnažna onoliko koliko mogu biti. Bez nje ne bihmogla letjeti.

6, 2005 225

– Polazište: Aljažev dom v Vratih (1015 m)

– Uspon: preko Praga (5:30 h) [druga moguæ-nost: Tominškova pot (5h)]

– Cilj: Triglavski dom na Kredarici (2515 m),Triglav (2864 m)

– Silazak: Kredarica, Vodnikov dom na Velempolju (1817 m, 2h), preko Pokljuke (ili doli-nom Voje), Planinska koèa na Uskovnici(1138 m, 4h), Stara Fužina (2h), Ribèev Lazna Bohinjskom jezeru (525 m/nm); ukupno 8h

– Informacije o prijevozu na relaciji Jesenice –Mojstrana – Vrata na: http://www.integral-jesenice.si/a-voznired.php, tel.: +386-4/58-33-376.

Planinarski domovi:

– Aljažev dom v Vratih (1015 m), PD »Dovje– Mojstrana«, otvoren od svibnja do krajalistopada, opskrbljen, informacije: +386-4/58-95-100; +386-4/58-91-030 i pd.dovje-mojs-trana@siol.net

– Triglavski dom na Kredarici (2515 m), PD»Ljubljana-Matica«: otvoren cijele godine,opskrbljen od kraja lipnja do kraja listopada,informacije: +386-4/20-23-181; +386-4/23-12-645 i info.pdljmatica@siol.net.

– Vodnikov dom na Velem polju (1817 m), PD»Srednja vas v Bohinju«: otvoren od lipnja dosredine listopada, opskrbljen, informacije:+386- 50/615-621; +386-4/57-23-213; planin-sko-drustvo-srednja-vas@siol.net.

– Planinska koèa na Uskovnici (1154 m), PD»Srednja vas«, Bohinj, otvorena od lipnja dosredine listopada, u ostalom razdoblju viken-dima kad je lijepo vrijeme, opskrbljena, infor-macije: +386-31/341-814; +386-4/57-23-213;planinsko-drustvo-srednja-vas@siol.net.

PODACI ZA PLANIRANJE USPONA NA TRIGLAV

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:17 Page 225

Zapitate li se katkad držimo li se prave mjerekad se miješamo u iskonski život planine? Kaoplaninar-markacist nerijetko razmišljam o tome.Èovjek koji samo posjeæuje planinu uistinu nemora za sobom ostaviti ništa više od tragova svo-jih stopa. Katkad ne ostavi ni njih.

Ureðivaèi planinarskih putova nemaju tusreæu jer je njihova zadaæa napraviti u planini sigu-ran i prohodan put za druge ljude. Time veæ podefiniciji utjeèu na planinsku prirodu i mijenjajuje. Od živoga su svijeta prve na udaru biljke. One,naime, ne mogu pobjeæi od nas, kao što to èineživotinje. Putove probijamo kroz njihovo životnopodruèje, što u pravilu znaèi da ih sijeèemo, èu-pamo, gazimo ili prekrivamo da bismo sebi napra-vili mjesta. Odmjereniji zahvati u prirodi i pažlji-viji odnos prema živom i neživom planinskom svi-jetu mogu nas približiti idealu – poštenom suži-votu s biljkama i životinjama. Zašto poštenom?Jednostavno zato što smo mi došli k njima, a neoni k nama.

POÐIMO OD ZAŠTITE PRIRODE

Polazni je motiv ovoga èlanka zaštita prirod-nih vrijednosti, a napose bilja kao žive sastavniceprirode s kojom se u terenskom radu blisko susre-æemo. Pritom smo obvezni štititi i èuvati sve bilje,a prije svega ono rijetko, osjetljivo i ugroženo. Tesu tri kategorije bilja i zakonom zaštiæene. O zašti-æenom bilju dovoljno je reæi: »Gledaj, ali ne diraj!«Nažalost, broj biljnih svojta zaštiæenih na svimstaništima u Hrvatskoj još je uvijek neprimjerenomalen, no u pripremi je propis kojim æe ih bitiobuhvaæen znatno veæi broj.

Buduæi da se planinari-markacisti na terenuuglavnom bave drvenastim biljem, spomenimo da

su od zakonom zaštiæenih vrsta s kojima se naj-èešæe susreæemo na planinarskim stazama drve-naste tek planinski bor, božikovina, tisa i hrastoštrika. Njih æemo morati poštedjeti i kad to inaèene bismo, a ostale, zeljaste vrste zaštiæenog biljaionako nam neæe »smetati«.

Planinarski putovi, meðutim, prolaze i po-druèjima koja su obuhvaæena najstrožim zakon-skim oblicima zaštite prirode. Javlja se dvojba:ureðivati ih ili sve prepustiti prirodi. Odgovor nijejednostavan. U strogim prirodnim rezervatima inacionalnim parkovima sve je bilje zaštiæeno. I nesamo ono, veæ sve prirodne vrijednosti. Osnovnije razlog njihove zaštite oèuvanje izvorne prirode.

Kako onda postupati? Zakonom o zaštiti pri-rode propisano je, primjerice, da u strogim rezer-vatima, osim kontroliranih znanstvenih istraži-vanja, praæenja stanja u prirodi i obrazovanja, nisudopuštene nikakve druge aktivnosti. Katkad sestjeèe dojam da ni puko posjeæivanje i razgleda-vanje nije dobrodošlo. U nacionalnim je parkovi-ma, osim spomenutih, dopuštena i rekreacijskadjelatnost. Meðutim, i dopuštene se aktivnostimogu ogranièiti zbog bojazni da se njima ugroziizvornost prirode. Ne bi nas smjelo previše izne-naditi ako jednom bude odluèeno da se u zašti-æenom podruèju ukida uporaba planinarskih ozna-ka na kakve smo navikli. Takva bi mjera bila pot-puno u suglasju sa Zakonom. Uprave nekih za-štiæenih prirodnih podruèja, na primjer Nacio-nalnog parka »Sjeverni Velebit«, veæ neko vrijemezahtijevaju da im se najave planirane akcije ure-ðivanja planinarskih staza kako bi se provodilepod nadzorom. Uvjeren sam da æe takva praksa svremenom postati uobièajenom. S razlogom. Unašim je strogim prirodnim rezervatima – Bijelim

226 6, 2005

O SUŽIVOTU BILJAKA I MARKACISTÂ

ROBERT SMOLEC, Zagreb

O Z N A È A V A N J E P U T O V A I Z A Š T I T A B I L J A

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:17 Page 226

i Samarskim stijenama te u Rožanskim i Hajdu-èkim kukovima – bilo nažalost i nedopustivih za-hvata u izvornoj prirodi, a u ime dostupnosti po-jedinim vrhovima ili lokalitetima. Odluka o tomešto æemo konkretno i na koji naèin smjeti raditikad budemo ureðivali planinarske putove u za-štiæenim podruèjima u djelokrugu je mjerodavnogministarstva, županija i gradova. Oèekujem daæemo ubuduæe markacijskom radu trebati pristu-pati naglašeno minimalistièki i sa znatno veæompozornošæu.

MARKACISTI »NAPADAJU«Najmanje što kao kopnena biæa moramo uèi-

niti jest oteti planini stazu po kojoj æemo hodati.Htjeli mi to ili ne htjeli, njome smo presjekli li-vadu ili prorezali tunel u šumi i time biljkama iživotinjama uskratili tanku vrpcu životnoga pro-stora. Usto smo istoèkali drveæe i kamenje crveno-bijelim kružiæima i inim oznakama da se ne bismoizgubili. Prihvatimo li ovo kao zasad neizbježannaèin da se svakoga tko to želi sigurno provedeplaninom, preostaje nam još uvijek dovoljno pro-stora za pomak nabolje. Cilj je takvu nastojanjuda, kad veæ ošteæujemo prirodu zadovoljavajuæivlastite potrebe i norme, štetu svedemo na što pri-hvatljiviju mjeru.

Premda biljke rastu i na stijeni i kamenu, te æuovom prigodom ostaviti po strani i ogranièiti se naone kojima se bavimo kad ureðujemo planinarskestaze. Tada obièno imamo posla s drveæem igrmljem, te nekim penjaèicama i povijušama.

Pretpostavimo da smo izabrali pogodno drvona koje æemo postaviti planinarsku oznaku ili,kako je popularno zovemo – markaciju. Uklonitæemo grane, izdanke i šibe koji se nalaze u zonikretanja planinara ili rastu na samome putu ili pakzaklanjaju pogled na buduæu markaciju. Èini mise poštenim, držimo li se pritom naèela da saèu-vamo što više biljaka, tj. da ih što manje uništimo.Recimo to pravom rijeèju: da ih ne ubijemo! Nemoramo napraviti krèevinu da bismo se lagodnokretali. Dovoljno je odrezati granu ili drvce kojeuistinu smeta ili prorijediti grm ispred oznake.Time neæemo izazvati toliko bujan rast izdanakakao kad bismo biljku prikratili.

Drvenaste biljke, osim èetinjaèa, imaju nagla-šenu sposobnost oporavka. Opæenito je svojstvoviših biljaka izrazita težnja za vršnim rastom.Drastiènim æemo rezom izazvati intenzivan rastizdanaka u blizini ozljede. Zato æemo po svojprilici veæ iduæe godine trebati uzeti u ruke škareili pilu i odrezati èitavu biljku jer se pretvorila u»metlu« koja potpuno zaklanja markaciju.

Uzrok je toj pojavi obrambena reakcija biljkena ozljeðivanje. Biljka æe svoje snage uprijeti kamjestu reza da bi rana što prije zacijeljela. Zbogpritjecanja prevelike kolièine hranjiva u podruèjerane, formirat æe se adventivni pupovi, a iz njih æeizbiti šuma izdanaka baš gdje najmanje želimo.Prema tome, loš je izbor prikratiti okomit izdanakili drvce kako grana ili dvije ne bi zaklanjaleoznaku. Nema li drugoga rješenja, odrežimo garadije pri samoj osnovi, osobito ako je tanak ilikržljav, a ostavimo poneku šibu ili izdanak koji nesmeta i u koji æe biljka usmjeriti svoj rast. Korisnoje, dakle, pri rezanju nastojati da se ostave sve onegrane i izboji što rastu u smjerovima koji neæeutjecati na vidljivost markacije ili otežavati kre-tanje stazom, a uklone samo one koje se pružajuprema stazi ili skrivaju oznaku. Pritom zapravooblikujemo grm ili stabalce usmjeravajuæi ga daraste u smjeru u kojem želimo. Na taj æe se naèinsaèuvati najviše zelene mase. Biljka se stoga neæeboriti za opstanak tako žestoko jer je gubitak neko-liko grana neæe ugroziti. Zbog težnje za vršnim

6, 2005 227

Planinarska markacija na jednoj žumberačkoj bukvi

foto: Alan Čaplar

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:17 Page 227

rastom, krošnjica æe ubrzo nadvisiti markaciju paæe poslije trebati ukloniti samo manje bujne po-strane grane.

Sve se biljke bore za mjesto pod suncem, aliim se prohtjevi razlikuju. Neke su vrste biljakaizrazito heliofilne i uvijek æe najintenzivnije rastiprema osvjetljenijoj strani. Na putu ili stazi obiènoje više svjetla pa æemo se s nekim biljkamaneprestano nadmetati. U niskogorskim i sredogor-skim kontinentalnim podruèjima Hrvatske to su,da spomenem samo neke, lijeska, klokoè (drvcemjehurastih plodova), kurika, svibovina... U sre-dozemnim su vegetacijskim zajednicama ljubi-teljice sunèeva svjetla još èešæe pa putove trebasvake godine rašèišæavati od raslinja.

Kad režemo granu, granèicu ili izboj, odreži-mo ih do osnove, tj. do prve deblje grane. Neslažem se s onima koji pouèavaju da treba ostav-ljati štrljke. Biljci æe biti mnogo lakše zacijeljetiranu koja je u ravnini s korom nego ako je ostaobatrljak. On se èesto posuši ili poèinje trunuti imjesto je ulaska štetnika i uzroènika bolesti ubiljku. Osim toga, štrljak može biti opasan ako ho-dajuæi naletimo na nj. Vidio sam sluèaj kad je pla-ninar zbog toga zamalo ostao bez oka. Poznati sumi i neki drukèiji sluèajevi teškog ozljeðivanja na

pretrgnutim, loše odrezanim ili rascijepljenim iz-dancima i granama. Lijeènik najèešæe nije blizu.Kad nema štrljka, nema ni te opasnosti. Ako stevidjeli iskusnoga voæara za vrijeme rezidbe, tadasve znate. Takav, razmjerno precizan zahvat, nemože se napraviti maèetom ili nedajbože sjekirom.Potrebne su oštre škare za rezidbu ili pila sitnijihzuba. Rez treba biti ravan i gladak, a ne stepenast,rašèerupan ili raskoljen. Zapravo ne vidim gdje bipri rašèišæavanju raslinja na planinarskim putovi-ma sjekiri uopæe bilo mjesta, želimo li voditi raèu-na o tome kako postupamo s biljkama. Sjekiranam treba za druge zahvate.

Kad veæ spominjem upotrebu škara za rezid-bu, skrenuo bih pozornost na jednu malu zanatskutajnu. Naime, mnogi se njima ne znaju pravilnoslužiti. Pri rezanju tanjih grana još nema poteško-æa, no s debljima je veæ teže. Nakon više sati radamogu se pojaviti bol u ruci i žuljevi. Uzrok jeobièno u tupim škarama ili u tome što ne radimoobjema rukama. Radimo li samo jednom rukom,tada svu silu potrebnu da bi se prerezala granamoramo stvoriti šakom u kojoj držimo škare.Pomognemo li se drugom rukom tako da istodo-bno sa stiskanjem škara povijamo nadolje granukoju želimo odrezati, bit æe nam potrebno i do

70% manje snage. Postupimo litako, moæi æemo škarama odre-zati i vrlo debelu granu. Kolikodebelu, ovisit æe najviše o tvr-doæi i gustoæi drva. Danas po-stoje i škare osobite izvedbe.One uvelike olakšavaju rad jeruvišestruèavaju snagu šake.

Ponekad je potrebno i op-sežnije rašèišæavanje raslinjajer nema drugog izbora. Neku-da se mora proæi ili se pakoznaka mora postaviti baš naodreðeno mjesto. Ružno je po-slije vidjeti granje koje ležionako kako je palo kad smo gaodrezali ili je porazbacano una-okolo. Bit æe još ružnije kad selišæe posuši. Umjesto toga,skupimo odrezano i odložimoga podalje od staze ili na neku

228 6, 2005

Putokazne ploče, markacija, strelica i šumarske oznake

– nije li ipak malo previše?

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:17 Page 228

hrpu gdje je to veæ netko prije uèinio. Tako iza nasneæe ostati slika pokolja i nereda.

Zeljaste se biljke u pravilu ne uklanjaju. Odre-žemo li takvu biljku, uništili smo je èitavu ili joju najmanju ruku prekinuli rast ili cvatnju, ili je utoj godini sprijeèili u donošenju ploda i rasijavanjusjemena. Ima doduše i zeljastih biljaka koje semoraju ukloniti jer su jednostavno velike ili rastuu gustom sklopu, pa ne vidimo po èemu hodamo,ili pak rastu na stazi. Neke imaju bodljike i trnje,na koje se ubadamo ili zapinjemo odjeæom, a po-jedine i žežu. Meðu takve zeljaste biljke spadajubujad (paprat), lopuh, kupina, èièak, tetivika, divljašparoga, kopriva i neke druge.

Kora razlièitih vrsta drveæa i grmlja èesto sejako razlikuje ako na nju gledamo kao na podloguza postavljanje markacije. U tom su smislu najbit-nija svojstva graða kore i brzina rasta biljke. Ograði kore ovisi glatkoæa ili hrapavost njezinepovršine, njezina debljina te naèin spontanogaljuštenja i obnavljanja. Boja kore manje je važnajer nije presudna za vidljivost oznake, no ipak jepogodnija kora koja svojom bojom daje bolji kon-trast bijeloj. To dolazi do izražaja pri kretanju usumrak ili noæu.

Iz iskustva znamo da se oznaka na kori vrbe,lipe, topole, breze, johe, mladoga kestena, bagre-ma i nekih drugih vrsta drveæa vrlo brzo poveæauslijed rasta. Možemo li, izbjegnimo stavljanjemarkacije na te i sliène vrste drveæa. Izbjegavaj-mo, ako je moguæe, drveæe neravne kore, poputhrasta, bora, bagrema, starijih kestena, starih voæaka.U našim planinskim podruèjima vjerojatno nemadrveta koje je markacistima omiljenije od bukve.Njezina je kora gotovo savršena podloga. Vrlo suzahvalni i javor (mlaða stabla), jasen, bijeli grab iorah.

U veæini sluèajeva, meðutim, ne možemo bi-rati vrstu drveta na koje æemo postaviti oznaku,veæ moramo nekim alatom prilagoditi podlogu ski-dajuæi površinski sloj kore. Dogaðalo mi se da medrugi planinari prekore zatekavši me kako skidamsloj kore negodujuæi što je gulim i tako ošteæujemdrvo. Nije štetno, kako neupuæeni misle, otesati ilistanjiti površinski sloj debele i neravne kore da bise dobila ravnija podloga za »slikanje«. Taj sloj

uglavnom sadrži mrtve stanice i biljka bi ih s vre-menom ionako odbacila. Pritom moramo bitipažljivi. Ne smijemo zasjeæi toliko duboko da pro-dremo kroz sve slojeve kore. Tako bismo ozlijedilidrvo, izložili ga štetnim vanjskim utjecajima iprouzroèili ono što ranjavanje izaziva u svih živihbiæa, a o èemu je veæ bilo rijeèi: reakciju živogorganizma radi zacjeljivanja ozljede. U drvetu æese aktivirati stanièje koje ima ulogu prekrivanjarane i koje brzo raste. Spomenutom nepažnjomnaštetili smo biljci, a nismo dobili pogodnu povr-šinu za nanošenje boje jer æe se kora na tom mje-stu izoblièiti. Nemojmo s korom raditi bez osjeæajai na brzinu.

Jesu li boje otrovne za drveæe? Svakako mune koriste, ali nisu ni osobito štetne. Drveæe ihuglavnom podnosi bez poteškoæa, zahvaljujuæiupravo zaštitnoj ulozi kore. Doduše, na nekimmlaðim jasenovima zamijetio sam mreškanje iraspucavanje kore ispod markacije.

VANDALIZAM I NEZNANJE

»Vandali«, nažalost, još nisu izumrli. Okruglamarkacija neke ljude neodoljivo podsjeæa na metui ne mogu izdržati a da je ne gaðaju iz puške ili nebacaju u nju nož. Markacije èesto zarezuju ili gulesa stabala zajedno s korom.

Ponekad i èitavo stablo bude žrtvom neznanja.Žao mi je uvijek kad se to dogodi jer bi drvo vjero-jatno još bilo neozlijeðeno da na njega nisam »na-maljao« oznaku. Pomoæ je jedino u prosvjetitelj-skom i odgojnom radu. Vjerujte, golem broj ne-planinara nema pojma èemu služe planinarskeoznake ili bi prisegnuli da ih nikad u životu nisuvidjeli. Ako su to djeca, poduèimo ih. Ona æe toprihvatiti i prenijeti drugima. No, poduka i razgo-vor nerijetko su potrebni i odraslima. Neki od njihdoživljavaju markacije kao prijetnju svojemu po-sjedu ili materijalnom statusu. Pojedinci su mirekli kako su mislili da oznaèavam drveæe kojetreba posjeæi pa su ga »spasili« time što su zgulilimarkacije. Drugi ih opet, shvaæajuæi da se marka-cijama oznaèava put, smatraju nepoželjnima jervode namjernika prema njihovu imanju ili neèemušto žele zadržati samo za sebe. Ima i onih koji je-dnostavno ne žele da njihovim posjedom prolaziitko osim njih. Neki su, ne znam zašto, èak mislili

6, 2005 229

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:17 Page 229

da sam poreznik?! U svim tim sluèajevima naj-èešæe pomaže neposredan ljudski kontakt i prija-teljski razgovor. I na taj se naèin èuva priroda. Nepoduzmemo li ništa od spomenutoga, tada imamjesta grizodušju zbog štete koju smo, premda ne-hotice i tuðom rukom, nanijeli biljci.

O EKONOMIÈNOSTI

S vremena na vrijeme pitaju me hoæemo limarkirati novi put do nekoga cilja. Ako to znaèiprobiti novu stazu za kojom nema prijeke potrebe,moj je naèelni odgovor: »Ne!« Izgazili bismo timejoš jednu vrpcu životnoga prostora i neminovnouništili dio biljaka, a rastjerali neke životinje. Radili se o veæ postojeæoj stazi, za koju zna rijetki po-znavatelj, ostavimo je neoznaèenom. Njome æe naj-èešæe proæi kakav prirodnjak ili sladokusac i onæe, pretpostavljam, paziti što radi. Sjetimo li se ko-liko je prije više desetaka godina bilo pojedinihbiljaka uz neke putove i usporedimo li to s današ-

njim brojem, uoèit æemo da su neke od njih postalesasvim rijetke ili da ih više nema. Da nismo tudaišli, vjerojatno bi rasle i danas. Nemojmo stogaizmišljati suvišne putove. Radije održavajmo po-stojeæe.

Optimalan broj oznaka na planinarskom putunemoguæe je odrediti opæim pravilom jer ovisi omnoštvu èimbenika. Ipak, primijetit æemo kad ihje premalo ili previše. Hodanje planinarskim sta-zama najbolji je naèin da se pronaðe prava mjera.Poznati su mi putovi gdje se odjednom vidi i poviše od dvadeset oznaka. Ne mogu zamisliti terenna kojem bi takva gustoæa oznaka bila nužna. Iakotreba misliti na maglu, kišu i snijeg, oni ne smijubiti kljuèni kriterij da bi se odredio potreban brojmarkacija na nekom putu. Svi smo bili planinaripoèetnici i svatko se od nas našao na nepoznatuputu. Zamislimo li se u takvim okolnostima, lakšeæemo procijeniti koliko je oznaka potrebno po-staviti.

230 6, 2005

Mala kapa ili velika markacija?

foto: Robert Smolec

Planinarske oznake i vandalske rezbarije

foto: Robert Smolec

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:17 Page 230

O LJEPOTI

Nema nikakve sumnje: boja na drvetu (i nakamenu) strano je tijelo i nužno zlo, te narušavanjegovu izvornu ljepotu. S nekoliko kapi bojenapravit æemo normiranu okruglu crveno-bijelu,za biljku nepoželjnu »tetovažu«, površine 113 cm2.Kvantitativno gledano, ta beznaèajna kolièina bojeneæe naškoditi prirodi. S estetskog se gledišta,meðutim, to više ne može reæi. Iskustvo naraštajadovelo je do normizacije planinarskih oznaka.Najmanje što zasad možemo uèiniti jest da se pri-državamo normi pa æe i narušavanje prirodne este-tike biti podnošljivije. Pretjerivanja uvijek ima ina to treba ukazivati ili, još bolje, vlastitom rukomispraviti.

BUDUÆNOST

O njoj je uistinu nezahvalno govoriti jer sekatkad obistine najnevjerojatnije i najgrotesknijeideje. Možda æe jednoga dana, ako bude planinâ udanašnjemu smislu, tadašnji planinari prolazitistazama opremljeni sofisticiranim ultra-GPS ili jošnaprednijim prijemnicima ugraðenima u futuris-tièki dizajnirane gojzerice, koji æe hvatati signaleiz Zemljine orbite, ili senzorima koji æe prepozna-vati siæušne, na nanotehnologiji zasnovane orijen-tire, zalijepljene na kamenje i drveæe, ako kojimsluèajem do njih ne budu mogli doprijeti signali izsatelita. Ili æe nositi posebne naoèale da bi moglividjeti oznake napravljene neškodljivom ekološ-kom bojom, nevidljivom prostim okom. Znanstve-na fantastika ili realna moguænost? Šala ili zbilja?Tko zna? Možda nam se ne bi dopala takva buduæ-nost.

UMJESTO ZAKLJUÈKA

Iako se na prvi pogled ne èini tako, nije pose-bno teško voditi raèuna o svemu navedenome niti,dugoroèno gledano, iziskuje dodatni utrošak vre-mena. Osobno u takvom, održivom pristupu ozna-èavanju i održavanju putova nalazim izazov, a do-datni užitak i osjeæaj zadovoljstva.

Markacijska je djelatnost u planinarstvu »pri-vilegija« skupine ljudi koji ne žale vremena i trudada po najljepšem vremenu, kada su mogli »osvo-jiti« toliko toga, provedu sate i sate na djeliæu putakoji bi prehodali za sat-dva. U tim se aktivnostima

može, nesumnjivo, pronaæi psihièko ispunjenje.Dokaz su nesebièni entuzijasti koji velik dio svo-jega planinarskog vijeka posveæuju tome poslu ine osjeæaju da su zakinuti.

Moglo bi se još mnogo toga napisati, ali bo-jim se da æe i ovo nekome zvuèati kao isprazno inevažno sitnièarenje. Želim samo da ovaj nepre-tenciozni kolaž o suživotu biljaka i markacistâbude povodom nekome da se svojim razmišlja-njima, znanjem i savjetima prikljuèi temi ili pri-druži skupini planinara koji se ne plaše zaprljatiruke i zaraditi pokoji žulj, a usto žele sve najboljenašoj jedinoj prirodi.

6, 2005 231

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:17 Page 231

Zadatak mi je reæi ponešto mudro o planinarskimweb-stranicama kao posebnoj sorti u prebogatoj webponudi. O dobrim web-stranicama, naravno. Buduæi dase time bavim gotovo od vremena kad weba nije ni bilo,vidio sam ih na tisuæe, a desetke i napravio, te se nadamda æu uspjeti zadovoljiti nade planinara koji bi radokrenuli u svijet interneta. Siguran sam da æu razoèaratibrojne web-majstore, kojih se podosta skupilo meðu èi-tateljima ovoga èasopisa, a i naljutit æu ponekog tkomisli drukèije. No, tako to ide kad se želi sroèiti neštouniverzalno, a osobito kad se u rasprave ukljuèe ukusipa se sudi da je nešto dobro ili loše, lijepo ili ružno.

PO ÈEMU SU STRANICE PLANINARSKE

Pokušajmo najprije odgovoriti po èemu su plani-narske stranice posebne, planinarske. Postoji li uopæekakva specifiènost?

Prvo i oèito obilježje je jasno: da pripadaju plani-narskom društvu, ponekad i zagriženom planinaru po-jedincu, da se bave planinarstvom i možda ponekim te-mama bliskim planinarstvu. Iako ne bih zanemarivaoone rubne i neformalne ekstreme, zadržat æu se uglav-nom na službenim stranicama planinarskih društava.

Koje bi sadržaje stranica trebala imati? To je veæmalo teže reæi, ali pokušajmo:

1. Tko smo i što smo. Internet je vrlo otvoren pro-stor u koji svatko može naiæi, a onda je pristojno pred-staviti se. Usto, internetska stranica predstavlja i samoplaninarsko društvo pa je i red da se ono predstavi kakovalja. Taj dio internetskih stranica obièno se svodi nakratak uvodnik s nekoliko naèela koja upravo odgo-varaju na pitanja tko, što i zašto, a postoje rješenja kojaposjetitelju pobliže predstave i èlanstvo, podastru i os-novne dokumente udruge te odmah iskoriste priliku daponude moguæe naèine kontaktiranja i pozovu zaintere-sirane da im se pridruže.

2. Akcije i pohodi – kalendar. Iako neki tvrdedrukèije, ipak se planinariti ne može samo virtualno.Kada i kamo, osnovna su pitanja, a naravno da ne škodizainteresiranima ponuditi detaljnije planove pohoda i

232 6, 2005

PLANINARSKA WEB STRANICApiše: Branko Meštriæ *

* autor je otac i majka web-stranica www.pdsumar.hr,koje su prve na ovome svijetu ponijele priznanje HPS-aza najbolje planinarske web-stranice; nadam se da je tasitnica dovoljna pa da sad smijem malo mudrovati otome što bi planinarske web-stranice trebale biti.

hpd.jastrebarsko.hr – najbolja planinarska

web-stranica u 2003. godini

www.pdsumar.hr – stranica koja je prva ponijela

nagradu IO HPS za najbolju planinarsku web-stranicu

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:17 Page 232

akcija, uz poneku dodatnu informaciju o odredištimakoja æemo posjetiti. Pri tome se valja sjetiti da smo nainternetu, pa je zgodno i jednostavno postaviti link, tj.vezu. Znaèi, nije nužno prepisivati informacije iz turi-stièkog vodièa, veæ je puno pogodnije omoguæiti èita-telju da, ako to želi, jednim potezom miša ode na inter-netske stranice mjesta koje se opisuje.

3. Izvješæa o izletima. Uobièajeno je da se po po-vratku s izleta napiše koja rijeè o dostignutom, pokažekoja fotografija i slièno. Postoje za to i razlozi: neka onikoji nisu bili sline nad propuštenim, a istodobno nekasudionicima bude dostupno mjesto za oživljavanje uspo-mena i razmjenu fotografija. Èesto se, naime, upravooko obavljenih izleta stvaraju pravi mali digitalni foto-albumi, a ako se još sve oplemeni kvalitetnim tekstom– eto prave pravcate reportaže.

4. Galerija. Uistinu mnogo stranica ima galerijufotografija. To oèito svjedoèi o velikom prijateljstvuplaninara i fotografije, o dostupnosti i korištenju digi-talnih fotoaparata. Nevolja je u tome što je fotoalbumprilièno zahtjevna i nezahvalna aplikacija. Naðe se pre-malih »malih slièica« za odabir i zbrke u rasporedu, aponajviše puknutih linkova. Još su najbolji internetskiservisi kojima šaljete fotke, a oni ih za vas »izlažu«.

5. Linkovi. Veæ je gotovo obièaj da se na strani-cama postave linkovi na neke druge stranice. Uglavnomse posjetitelju »nudi« da upozna naše prijatelje, steknedodatne informacije o tome èime se bavimo. Imajte naumu da odabir linkova govori ponajviše o onome tko ih

bira. Ne treba pretjerivati i optereæivati stranicu nepo-trebnim linkovima, a ponajviše valja paziti da linkovibudu živi.

6. Interakcija. Kao posljednju konstantu na veæiniplaninarskih stranica, naveo bih otvaranje moguænostida posjetitelj ostavi traga, da kaže svoju rijeè. I to jepristojno. Ali i korisno. Mnogi æe vam dobronamjerniposjetitelj, ponekad i znalac, rado dati savjet, možda iprigovor. No, to je pozitivno pa ponekad valja otrpjetii kojeg bezobraznika. Osim samih stranica, èesto se ova-kva polujavna komunikacija koristi i za održavanje iz-vjesnog socijalnog kontakta na daljinu, neka raspršenadruštva koriste je kao osnovnu komunikaciju, iz ovogarazvili su se i forumi i blogovi, a na kraju i èitavi por-tali s moguænošæu komentiranja.

POSEBNI SADRžAJI

Ako su prethodno pobrojani sadržaji ono što strani-ce odreðuje kao planinarske i na neki ih naèin izjed-naèuje, posebni sadržaji koje pojedine stranice nose, onisu koji razlikuju stranicu od Stranice (velikim slovom!,Englezi bi rekli The Page) i obogaæuju planinarski in-ternetski svijet. Svako društvo ima neku specifiènost,nešto posebno èime se bavi i èemu je posveæeno. Mnogiimaju i vrlo aktivne sekcije. Drugi imaju pojedince kojiu okviru planinarenja svojim specifiènim aktivnostimaitekako obilježavaju i svoje planinarsko društvo. Takvispecijaliteti trebaju dobiti svoje mjesto na web-strani-cama jer upravo oni oživljavaju stranice, èine ih zani-

6, 2005 233

Dostupnost. Stranica mora biti uvijek dostupna,znaèi na onoj adresi na kojoj treba biti (to se odnosii na njezine dijelove – »puknuti« link je nešto naj-gore) i mora se odazvati dovoljno brzo. Stoga baremprva stranica mora biti što manja, rastereæena svegasuvišnoga, pogotovo velikih slika, glazbe, zahtjevnihanimacija i sl. Neki spore da multimedijska èudesauopæe trebaju, drugi postave samo skromni logo. No,to su krajnosti, a treba pronaæi pravu mjeru.

Ažurnost. Zaista je tužno naiæi na stranice kojegromoglasno najavljuju akciju »sljedeæi« vikend, alitamo otprije tri godine, ljude koji su davno otišli,lanjski snijeg. Velik je broj onih koji su oduševljenoušli u svijet interneta, naruèili i postavili svoje stra-nice i onda shvatili da ih ne mogu održati živima izovog ili onog razloga. Sad molim: uèinite još jedankorak, izbacite sve datume, vijesti – poopæite stranice

– i kad ostane samo golo predstavljanje, tek onda ihzaboravite.

Interaktivnost. Web stranice su, osim prezenta-cije, i sredstvo komunikacije. Korisniku treba osta-viti moguænost da na stranicu reagira, da uspostavivezu. E-mail adresa je obvezna, a ne škodi objaviti idruge moguæe oblike kontaktiranja. Odaziv korisnikaje bitan autoru stranice, pa nije rijetkost naiæi naprostor za komentare, kritike ili savjete.

Urednost. Mislio sam ovdje spominjati dizajn,ali sam, tražeæi primjere ilustracija za ovaj èlanak,naišao na takva rješenja da naglo snižavam kriterijei smatram minimumom prihvatljivosti da stranicebarem budu uredne. Kako to postiæi? Ne pretjerivati!Štedite boje, fontove, grafièke elemente. No najbolje,pogledajte kako to rade majstori. Još je bolje uzetigotov dizajn – postoje stranice koje to legalno nude.

OPÆA NAÈELA ODRžAVANJA WEB-STRANICA

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:17 Page 233

234 6, 2005

IVOR KARAVANIÆ: ŽIVOT NEANDERTALACAŠkolska knjiga, Zagreb, prosinac 2004., tvrde korice, 177 stranica s mnoštvomfotografija (crno-bijelih i u boji), tablica i crteža. – Uvaženi arheolog Ivor Karavaniæovom je knjigom predstavio najnovije spoznaje o životu naših dalekih predaka u vri-jeme paleolita. Na struèno-popularan naèin prikazao je razvoj èovjeka, od prvih ho-minida do današnjih ljudi, kako i gdje su živjeli, što su i kako radili. Speleolozima,ali i drugim ljubiteljima prirode i antropologije knjiga æe biti zanimljiva zbog opisanalazišta neandertalskog èovjeka u našim špiljama, kao što su Hušnjakovo u Kra-pini, Vindija kod Varaždina, Veternica kraj Zagreba, Mujina špilja kod Trogira idruge manje poznate, a spominju se i špilje u Sloveniji, Francuskoj, Španjolskoj, Italiji,

mljivima i posjeæenima, a kad netko doðe radi specija-liteta, velika je vjerojatnost da æe pokupiti koju infor-maciju i s ostalih stranica.

Pa èime se bave naši planinari?

Fotografija je neprikosnoveni lider. Iako se udo-maæila i na »standardnom« dijelu, u sklopu izleta ili vi-jesti, zaista se na stranicama društava, ali i pojedinaca,naðe sva sila što kvalitetnih što informativnih fotogra-fija. Teško je nekoga izdvojiti, ali ako je o fotografiji ri-jeè, svakako valja posjetiti www.destinacije.com i pogle-dati kako izgledaju fotografske stranice nekog tko je iplaninar.

Botanika æe takoðer dobiti mjesto u ovim na-glascima. Planinari su svjesni prirode kojom gaze i za-ista ih se velik broj zapita o kakvim se biljkama radi.Zapitali bi se oni i o životinjama, ali... biljka neæe po-bjeæi. Pogledajte kako jedan slovenski planinar vidibiljke: www.zaplana.net. Iako nije botanièar, vjerujte dai mnogi struènjak ima tamo što pronaæi. Upozoravamplaninare na link »Rože ob poti« u samom opisu izleta,koji povezuje botanièki dio stranica s planinarskim.

Obilaznice. Vratimo se ipak strogo planinarskimtemama. Društva koja organiziraju svoje obilazniceobièno ih uredno poprate na posebnom ogranku svojihstranica detaljnim opisom, uputama, kartama i sl. Noovdje izdvajam dvije nešto drukèije stranice: prva odnjih je www.hpdzeljeznicar.hr/gojzerica/gojzerica.htm,a predstavlja svojevrsno natjecanje u obilaznicama.Šteta što su stranice tako neugledne, neinteraktivne i

naprosto im nedostaje rijeè o samim obilaznicama. Toje mnogo bolje riješeno na www.pdsumar.hr/obilaznice,gdje postoji èitav sustav voðenja evidencije o obilazni-cama, s automatskom analitikom, detaljan sastav obi-laznica, linkovi prema opisima, èak do dnevnika obi-laznica. Sustav je otvoren svima i šteta je što se više nekoristi.

Sekcije. Za kraj sam ostavio specijalitet koji to za-pravo i nije, jer ga nudi praktièno svako društvo kojeima sekcije. Po prirodi stvari, ljudi koji se bave neèimposebnim imaju potrebu i volju svoju posebnost izrazitina posebnim stranicama. Može se primijetiti da su èestododatne stranice bolje od matiènih stranica društva.

Nedopadljiv uradak jedne naše planinarske udruge

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:17 Page 234

6, 2005 235

Glavni odbor HPS-a u veljaèi ove godine osnovaoje dvije nove komisije. Jedna je od njih Komisija zasuradnju s upravama zaštiæenih planinskih podruèja.Potreba za komisijom javila se zbog toga što treba rješa-vati mnogobrojna pitanja specifièna za planinarstvo uzaštiæenim podruèjima. Prilika je da predstavimo prvogproèelnika komisije.

Dražen Lovreèek roðen je u Cvetkoviæu 10. rujna1959., osnovnu školu završio je u Jastrebarskom, sred-nju šumarsku u Karlovcu 1978. a 1991. stekao je zvanjevišeg šumarskog tehnièara. Zaposlen je u Hrvatskim šu-mama.

Planinariti je poèeo 1977., kada je u organizacijiPD »Jastrebarsko« obišao Karlovaèku transverzalu. Odtada gotovo svaki vikend aktivno provodi u planinama.Sudjelovao je u oznaèavanju Jaskanskoga planinarskogputa i dodijeljena mu je znaèka br. 3. Od 1984. godineproèelnik je sekcije za JPP i oznaèavanje putova, aktiv-no radi u gospodarskoj sekciji, koja brine o domu i pira-midi na Japetiæu. Od 1998. godine predsjednik je HPD»Jastrebarsko«. Završio je teèaj za zaštitu prirode HPS-a, alpinistièku školu 1996., a školu orijentacije 1999. Od1995., kada je završio školu za vodièe, aktivno vodiizlete, a 2004. položio je ispit za vodièa HPS-a. Do sadaje u HPD »Jastrebarsko« organizirao pet planinarskihškola. Jedan je od suosnivaèa PD »Šumar« 1999. godine.

Obišao je sve znaèajnije planinarske obilaznice teposjetio veæinu hrvatskih, slovenskih, crnogorskih ibosansko-hercegovaèkih planina. Penjao se i na vrhoveaustrijskih i talijanskih Alpa, Dolomita i Pireneja, bio jeu rumunjskim i bugarskim planinama, a u Africi sepopeo na Kilimanjaro, Mont Kamerun i Visoki Atlas.

Alan Èaplar

DRAŽEN LOVREÈEK – proèelnik Komisije HPS za suradnju s upravama zaštiæenih planinskih podruèja

Njemaèkoj i drugim zemljama Europe, Afrike i Azije.U knjizi ima mnogo korisnih podataka o mjestu, vrsti itumaèenju nalaza. Tu je i popis brojne literature te poj-movnik najvažnijih arheoloških pojmova.

Vlado Božiæ

LIÈKI PLANINAR 1, 2005Prvi broj »Lièkoga planinara« za ovu godinu tiskan

je poèetkom svibnja. U uobièajenom obimu od 40 stra-nica A5-formata nalazi se niz zanimljivih èlanaka o

Velebitu. Uvodni je èlanak o velebitskim motivima uslikarstvu Fedora Lièine, a slijede èlanci o Hrvatskomcentru za krš, posjetu Paklenici prije pola stoljeæa, bio-klimatskim znaèajkama Velebita, stoèarenju na Vele-bitu, o njegovom biljnom svijetu, povijesnim, etno-loškim i drugim zanimljivostima. Na kraju je nekolikokraæih vijesti i èetiri pjesme o Velebitu. Urednici ovogbogato ilustriranog èasopisa jesu Ana Lemiæ, predsjed-nica HPD »Visoèica« i Vlado Prpiæ, predsjednik HPD»Prpa«.

Alan Èaplar

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:17 Page 235

236 6, 2005

IRINA MARJANAC, r. KURTIN(1924. – 2005.)

Dana 24. ožujka 2005. u Zagre-bu nas je u 81. godini života zauvi-jek napustila prva hrvatska speleo-loginja – Irina Marjanac, roðenaKurtin.

Irina Kurtin roðena je 22. stu-denoga 1924. u Zagrebu, gdje seškolovala i postala slobodnom film-skom radnicom – sekretaricom režije.Radila je u »Duga filmu«, »Zagrebfilmu«, »Avala filmu«, firmi »Inter-publik« i na kraju u »Jadran filmu«.Planinarstvom se poèela bavitisama, još kao djevojka. U PD »Za-greb« upisala se u srpnju 1949. ipoèela odlaziti na organizirane pla-ninarske izlete. Kada je 1949. u PD»Zagreb« osnovana speleološka sekcija, Irina je odmahpostala njezinom èlanicom i od tada sudjelovala u or-ganiziranim speleološkim istraživanjima. Godine 1950.,kada je zbog boljih uvjeta rada veæina èlanova odluèilaosnovati speleološki odsjek u PD »Željeznièar«, bila jejedna od osnivateljica Speleološke sekcije PD »Želje-znièar«, èijom je èlanicom ostala do smrti. Tu je upo-znala svojeg buduæeg supruga Slavka, za kojeg se 24.lipnja 1950. udala i 1953. rodila sina Tihomira. U razdo-blju od 1953. do 1958. bila je knjižnièarka, korespon-dentica i distributerka èasopisa »Speleolog«, što ga SOHPD »Željeznièar« izdaje od 1953. do danas, i za kojije napisala nekoliko priloga.

Sudjelovala je gotovo u svim speleološkim istra-živanjima od 1949. do 1958., koliko je trajalo njezinoaktivno razdoblje. Od 1958., zbog roditeljskih obveza,nije više bila aktivna na terenu, ali je vezu održavalapreko supruga Slavka i sina Tihomira, koji je još kaomladiæ postao èlanom Speleološkog odsjeka.

Irina je i hrvatski ženski speleološki rekorder. U Speleološkoj je sekciji bilo i drugih žena. Neke od

njih bile su samo potpomažuæe èlani-ce, no neke su ulazile i u špilje, asamo neke i u jame. Bilo je to razdo-blje kada se u jame moglo ulazitijedino pomoæu speleoloških ljestvica,uz osiguranje užetom. Jedina ženakoja je u tim poèecima naše speleo-logije ulazila i u špilje i u jame bila jeIrina. Sa suprugom Slavkom posjetilaje i istražila više špilja i jama. Prvaokomica niz koju se Irina spustila jeona u špilji Lipi u Gorskom kotaru,danas poznatoj turistièki ureðenojšpilji Lokvarki. Za vrijeme praznika29.–30. studenoga 1953. najprije spu-štala osigurana užetom niz natrule dr-vene ljestve, sagraðene 1935., dubokedesetak metara (danas su na tim mjes-tima sagraðene strme, ali èvrste me-talne stube). Irina se tada s muškimdijelom ekipe spuštala pomoæu ljestvi-

ca u novootkriveni dio špilje, svladavši nekoliko okomi-ca od desetak metara i došla do tada najnižeg dijelašpilje koji se nalazi 142 m ispod ulaza. To je najveæadubina do koje se do tada spustila jedna žena u Hrvatskoj.

Sljedeæe godine, 2. svibnja 1954., opet pomoæuspeleoloških ljestvica, spustila se u ponor-jamu Ograd-èine kod Studenaca u Lici, duboku 33 m. Znaèajno jespuštanje u jamu Irina izvela 2.–3. listopada 1955., kadaje istraživala jamu Mandelaju kod Oštarija. Tada se pospeleološkim ljestvicama spustila niz 38 m dubokuokomicu, sišla niz strmi sipar i tu na polici, iznad novestrmine, u jami dežurala u improviziranom podzemnomlogoru. Bio je to prvi bivak postavljen u nekoj hrvatskojjami, a Irina je bila tako prva speleologinja u Hrvatskojkoja je bivakirala u jami.

Znaèajno je Irinino sudjelovanje u prvim paleonto-loškim iskapanjima u špilji Veternici zapoèetim 1950.god. Iako su iskapanja obavljali amateri – èlanovi Spe-leološke sekcije, ona nisu bila nestruèna, veæ u skladus ondašnjim metodama iskapanja. Upute za rad davaoje prof. dr. Ivanièek iz Antropološkog zavoda u Zagrebui ujedno nadzirao iskapanja. Kada je 1951. osnovana

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:17 Page 236

6, 2005 237

VODIÈKI TEÈAJ NA VODICAMANa poticaj PD »Dubovac« iz Karlovca održan je u

planinarskom domu »Vodice« kod Sošica teèaj za vo-dièe društvenih izleta. Teèaj je organizirala i provelaKomisija za vodièe Hrvatskoga planinarskog saveza.Odazvalo se èetrnaestoro planinara iz planinarskih dru-štava »Dubovac«, »Pliva, »Vrapèe« i »Zanatlija«. Pre-davaèi su bili Darko Luš, Dražen Lovreèek, HrvojeVukaloviæ i dr. Borislav Aleraj. Na dan ispita teèaju sepridružio Dragutin Valeèiæ. Nakon uspješno završenogteèaja i položenih testova svi su sudionici primiliznaèke, iskaznice i diplome. Tako je uèinjen novi ko-rak ka osposobljavanju vodièa i na taj naèin otklonjennedostatak školovanih vodièa u tim društvima.

Vitomir Murganiæ

RUSOV POHOD NA MEDVEDNICUU subotu 23. travnja 2005. PD »Ericsson-Nikola

Tesla« organiziralo je tradicionalni 13. Rusov pohod naMedvednicu. Za razliku od prošle godine, ove je godinevrijeme bilo vrlo ugodno (sunèano, ali ne vruæe). Sudje-lovalo je 418 planinara iz 38 planinarskih društava izHrvatske, BiH i Slovenije (prošle je godine bilo 311 su-dionika). Gotovo su svi sudionici prošli cijelu trasu po-hoda od parkirališta na Sljemenskoj cesti kod Bliznecapreko Njivica, Hunjke, vrha Sljemena do pansiona»Medvednica«, gdje je prireðena planinarska zabava saživom glazbom, koja je potrajala do kasnih poslijepo-dnevnih sati.

Znaèajka je ovoga pohoda uobièajeno velik brojslovenskih planinara (oko 45%) iz mnogih mjesta(Novo mesto, Šentrupert, Andraž, Maribor, Velenje,Mislinja, Slovenjgradec, Poljèane, Polzela, Ljubljana...).Od hrvatskih planinara, posebno su brojni bili planinariiz PD »Strahinjšèica« iz Krapine (50 sudionika), s timda je više od polovine èinio njihov planinarski pod-mladak. Posebno nam je bio drag dolazak kaštelanskih,našièkih i gospiækih planinara. Neobièna je pojava da izZagreba i bliže okolice sudjeluje razmjerno malen brojsudionika, ali su zato poseban peèat pohodu dali èlanoviPD »Tajan«, iz prilièno udaljene Zenice.

Na pohodu su dodijeljene diplome planinarskeškole koju je održalo PD »Ericsson–N. Tesla« i prizna-nja društvima s kojima nas veže dugogodišnje po-znanstvo i suradnja, i to: PD »Planika« iz Maribora, PS»Andraž« iz Andraža pri Polzeli, HPD »Željeznièar« izZagreba i PD »Tajan« iz Zenice. Na kraju jedan zani-mljiv podatak: prvi puta u dosadašnjih 13 godina na po-hodu je bilo više planinarki nego planinara!

Damir Kuzmaniæ

»DVADESETICA« – NOVAPLANINARSKA OBILAZNICA

U povodu svoje 20. obljetnice PD »INA Trgovi-na–Bjelolasica« otvorilo je planinarsku obilaznicu podnazivom »Dvadesetica«. To je toèkasta planinarska obi-laznica s 20 kontrolnih toèaka koje treba obiæi po pose-bnom sistemu.

posebna Komisija za iskapanje i zaštitu špilje Veternice,na èelo je izabran Slavko Marjanac, Irinin suprug, ko-jega je tek 1953. zamijenio tada diplomirani geologMirko Malez. Rezultati tih paleontoloških iskapanja supoznati, a dobar dio zasluga za dobro obavljen posao uovim poèetnim radovima pripada i Irini Marjanac.

Sudjelovala je ukupno u 185 istraživaèkih akcija iposjetila ili sudjelovala u istraživanju ukupno dvjesto-tinjak špilja i jama. Osim na speleološkim akcijama,

Irina je sudjelovala i u raznim planinarskim pohodima,sletovima i obiènim, jednodnevnim izletima po raznimplaninama u Hrvatskoj i u susjednim zemljama.

Po Pravilniku KS PSH naziv speleolog–suradnikstekla je 1949., naziv speleolog–pripravnik 1956., anaziv speleolog 1970. i dobila znaèku br. 5. Za svoj radprimila je 1960. zlatnu znaèku PD »Željeznièar«, a1975. proglašena je poèasnom èlanicom Speleološkogodsjeka.

Vlado Božiæ

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:17 Page 237

238 6, 2005

Prva kontrolna toèka je vrh Bje-lolasice – Kula (1536 m), a ostaletoèke obilaznik odabire tako da za-vršno slovo naziva svake kontrolnetoèke mora ujedno biti poèetno slovonaziva sljedeæe KT. Radi lakšeg obi-laska, predviðeno je 10 planinarskihkuæa koje se mogu koristiti kao po-veznice ili »džokeri«. Pomoæu pove-znica može se nastaviti niz, bez obzi-ra na završno slovo prethodne KT.Najviši vrh Hrvatske, Sinjal na Dina-ri, je »super-džoker« ili nièim uvjeto-vana poveznica koja se može koristitibez obzira na završno slovo prethod-ne KT i dalje nastaviti niz slovomprema vlastitom izboru. Obilaznik smije najviše 4 džo-kera i »super-džoker« – Dinaru. Uz malo kombina-torike, nadamo se da æete uspješno obiæi »Dvadeseticu«.

Dnevnik »Dvadesetice« po cijeni od 25 kuna možese naruèiti od Zlatka Glavine na tel. 098/90-25-745 iliod Ronalda Schreinera na tel 01/38-34-067.

Ronald Schreiner

IZLOŽBA FOTOGRAFIJAVLADIMIRA HABJANA

Slovenski dom Bazovica u Rijeci, unutar kojegdjeluje i planinarska sekcija, organizirao je i postavio usvojim prostorijama izložbu fotografija urednika »Pla-

ninskog vestnika« Vladimira Habjana.Izložba je otvorena 22. travnja, uzprigodni program koji su priredilièlanovi Slovenskog doma. Na izložbije predstavljeno stotinjak najboljih Ha-bjanovih snimaka iz slovenskih planina.Posebno su dojmljive slike snimljeneu jutra i predveèerja na osamljenimmjestima. Mnoge od njih veæ su obja-vljene u èasopisu »Planinski vestnik«i u Habjanovim planinarskim vodi-èima.

Alan Èaplar

NOVOSTI IZ ŽUPANJSKE »TIKVICE« Ima jedna dobra vijest, a loše nema: HPD »Tikvica«

je poslije devet godina i dva puna predsjednièka man-data zamijenilo predsjednika predsjednicom. Dana 16.travnja organizirana je deveta skupština društva u vrlolijepom prostoru restorana MTV u Županji, u atmosferikoja je bila na èast i gostima i domaæinima.

Prošlu smo godinu, kao i sve prijašnje, završili usvakom pogledu uspješno i time se ponosimo. O tomegovore 22 èlanka i vijesti o našem društvu u »Hrvat-skom planinaru« i još toliko èlanaka u kojima se spo-minju naši èlanovi ili ime našega društva. Drugim rije-èima, od 1997., kad je osnovano društvo, o njemu sepisalo u prosjeku u svakom drugom broju èasopisa.Usto, bili smo prisutni i u svim lokalnim, regionalnim idržavnim tiskovinama, koje su pisale o našem radu iuspjesima u približno 25 èlanaka, kao i u »Brodskomplaninaru«, VTV-u, te redovno na hrvatskom radijuŽupanja. Uz nekoliko fotografskih izložbi, organiziralismo i povelik broj planinarskih predavanja. Posebno seponosimo što su naši èlanovi završili razne teèaje HPS-a:ukupno je 18 markacista, vodièa društvenih izleta, èla-nova sa završenom opæom planinarskom školom, ajedan je èlan završio ljetni teèaj vodièa.

Zapisnik s izborne skupštine bio je »težak« 22 stra-nice. Nismo time opteretili prisutne goste, veæ smo brzopriveli skupštinu kraju i prešli na pjesmu, ples, razgo-vore i druženje uz kulen, šunku, èobanac i kolaèe. Kadtome dodamo osam tamburaša sa slavonskih »planina«,a to su »Najbolji hrvatski planinarski tamburaši«, svismo se zadovoljni vratili svojim kuæama.

U prošloj smo godini imali 110 izleta i 50 sastanakadruštva, što je zabilježeno u Biltenu o radu našega dru-štva. Foto-sekcija se za ovu prigodu pobrinula u pro-storu restorana postaviti retrospektivu o radu društva, s

Urednik »Planinskog vestnika« Vladimir Habjan

pred svojim fotografijama

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:17 Page 238

uokvirenim fotografijama veæeg formata i prikazomuspona na Kilimanjaro, Mont Blanc, Monte Rosu,Grossglockner, Marmoladu, Triglav, Èvrsnicu, Dinaru,Velebit i izleta na Dilj-goru. Sve su to ispenjali èlanovinašega društva, a od 1996. do danas u društvo nas jebilo uèlanjeno 125. U 2004. godini imali smo 51 èlana,što je i prosjek svih ovih godina, a najviše nas je bilo2001. (70 èlanova). Skupštini se odazvalo 37 domaæihplaninara (ipak nas je ovaj put bilo više nego njih) i 35gostiju iz Daruvara, Pakraca, Nove Gradiške, Pleternice,Slavonskog Broda, Ðakova, Vinkovaca, Orašja i dvajudruštava iz Osijeka.

U novo rukovodstvo izabrani su: predsjednicaEmilija Markoviæ, tajnica Dragica Šimiæ i blagajnicaBiserka Zoriæ. Puno sreæe i zadovoljstva u voðenjudruštva poželjeli su im u svojim govorima predstavniciprisutnih planinarskih društava, a skup je pozdravio ipredsjednik Slavonskog planinarskog saveza Miro Me-siæ. Dobrim željama pridružio se i stari predsjednikBerislav Tkalac, koji se ujedno zahvalio svima nadosadašnjoj suradnji i pomoæi. Posebno se zahvaliodruštvu za moralnu i materijalnu podršku u pripremiuspona na Kilimanjaro, kamo je stigao 2. veljaèe ovegodine. To je do sada i najveæa nadmorska visina nakoju se popeo netko iz Županje.

Berislav Tkalac

DOÐITE NA OMANOVACPD »Psunj« iz Pakraca svoj dom na Omanovcu u

prošloj godini iznajmilo je jednom pakraèkom poduzeæus namjerom i željom da dom bude na usluzi planina-rima, kao i graðanima grada Pakraca i Lipika, Meðutim,nedavno je morao biti raskinut ugovor o najmu, pa o

domu »Omanovac« ponovno brigu vodi PD »Psunj«.Èlanovi društva sada dežuraju u domu od petka do ne-djelje, a za veæe skupine planinara, dom može biti otvo-ren i u druge dane, ali se treba najaviti domaru na tele-fon 098/99-63-776. Dom »Omanovac« raspolaže sa 18ležajeva, ali može primiti i do 70 planinara. Opskrbljenje piæima, a jela s roštilja mogu se dobiti uz predhodnunajavu domaru.

Mladen Pavkoviæ

6, 2005 239

Planinarski dom Omanovac foto: Mladen Pavković

Berislav Tkalac – prvi Županjac na vrhu Kilimanjara

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:17 Page 239

240 6, 2005

SPASIMO KUÆUNA SNJEŽNIKU!

Prvoga studenog 2003. orkansko je jugo teškooštetilo krov planinarske kuæe na Snježniku iznad Platka(1496 m). Prema troškovniku za sanaciju krova i obno-vu zgrade potrebno je 495.000 kuna. Buduæi da HPD»Platak« iz Rijeke nema toliko sredstava, obraæa se

svim planinarima i planinarskim društvima u Hrvatskojs molbom za pomoæ. Novèana sredstva mogu se do-znaèiti na žiro-raèun društva broj 2340009-1110033476kod Privredne banke Zagreb, s naznakom: »za obnovukuæe na Snježniku«. Sve potrebne obavijesti mogu sedobiti na telefon 051/337-637 utorkom od 18-20 sati tena mobitel 098/849-508. Društvo zahvaljuje svima i zanajmanju pomoæ.

Josip Jurasiæ

HP 06-2005.qxp 30.5.2005 15:17 Page 240

Document 1 25.4.2006 20:53 Page 1

HP 09-2005.qxp 21.4.2006 20:28 Page 8