hronološki razvoj evropskih integracija

21
Univerzitet Crne Gore Fakultet političkih nauka SEMINARSKI RAD „Hronološki razvoj evropskih integracija“

Upload: milena-djalovic

Post on 12-Nov-2015

14 views

Category:

Documents


2 download

DESCRIPTION

EI

TRANSCRIPT

Univerzitet Crne Gore

Univerzitet Crne Gore

Fakultet politikih nauka

SEMINARSKI RAD Hronoloki razvoj evropskih integracijaKandidati: Mentori:

Motrokol Dragana 41/11 Prof. dr Danijela JaimoviJovovi Marija 37/11

Prof. dr Nenad Koprivica Uvod

Evropa je prostor sa velikim brojem suverenih meunarodnih subjekata i drugih aktera meunarodnih odnosa (meunarodne organizacije, nevladine organizacije, multinacionalne kompanije, privredna i drutvena udruenja ) koje su u toku druge polovine XX vijeka razvile specifine oblike multilateralne saradnje, kako bi odreene probleme mogle da rjeavaju zajednikim naporima. Uzimajui u obzir kulturnu i drutvenu raznolikost, bilo je teko uspostaviti univerzalni model ujedinjene Evrope, koji bi objedinio sve meunarodne subjekte. Tako je jednu od glavnih karakteristika meudravne saradnje u modernoj Evropi, nakon Drugog svjetskog rata, predstavljala pojava izuzetno velikog broja regionalnih, evropskih i globalnih organizacija i inicijativa u okviru kojih se ova saradnja odvijala. Nova evropska arhitektura predstavlja vrlo fleksibilan i evolutivan sistem koji se posebno artikulie oko dvije politiki vodee organizacije (NATO i EU) uz koje funkcionie i itav niz prateih ili komplementarnih sistema (OEBS, SE i dr.).

U periodu izmeu dva svjetska rata pokrenuto je i vie evropskih inicijativa sa ciljem stvaranja evropske politike organizacije za saradnju (evropska unija i slino), kojom bi bilo prevazieno stanje stalnih sukoba izmeu evropskih zemalja. Meutim, nijedna od ovih inicijativa nije zaivjela. Meu znaajnije inicijative, trebalo bi pomenuti Panevropsku uniju. Jo znaajniji je bio zvanini predlog francuskog ministra inostranih poslova A. Brijana, koji je u jednom govoru pred Drutvom naroda 1929. godine predloio uspostavljanje federalnih veza izmeu evropskih naroda. Ovaj predlog je naredne godine institucionalizovan (francuski memorandum), pa je Drutvo naroda formiralo i posebnu Komisiju za razmatranje Evropske unije, iji rad, u nepovoljnim meunarodnim okolnostima, nije dugo trajao. Nakon tragedije Drugog svjetskog rata, u kome je vei dio Evrope i njenog naslea ne samo fiziki, nego i moralno razoren, ideje o evropskoj saradnji i integraciji kao nainu obnove i razvoja novih evropskih odnosa ponovo dobijaju na snazi. Tako u svom govoru eril poziva na pomirenje izmeu Francuske i Njemake i na stvaranje Sjedinjenih evropskih drava. Brzina kojom je Hitler pregazio zapadnoevropske zemlje i strahote rata koje su se pojavile u gotovo svim sredinama, demoralizovali su brojene zapadnoevropske krugove. Za svakoga je to predstavljao ok, neoekivan i prebrz. Imajui na umu veliku ekonomsku krizu i raspad meunarodnog sistema uspostavljenog u Versaju, mnogi analitiari su tvrdili da je Zapadna Evropa doivjela ovakvu sudbinu jer je bila podijeljena. Ujedinjenje je postalo neophodno. Kako se rat bliio kraju, poveavao se broj koncepcija o tome kako bi trebalo da izgleda nova ujedinjena Evropa. Neki su smatrali da bi trebala da bude zasnovana na labavim vezama svih evropskih drava, neki su se zalagali za tijesnu saradnju sa SAD-om, a Njemcu su smatrali da nova Evropa treba da bude pod njemakim vostvom. Probueni i ohrabreni velikim zapadnoevropskim pobjedama, saveznici otpoinju da sagledavaju mjesto Evrope u meunarodnim odnosima. Dolazi do sazrijevanja evropske misli i do afirmacije Evrope kao bitnog politikog aktera na meunarodnom planu. 1. Prve ideje o evropskoj integraciji i njihov preporodIako je ideja o ujedinjenju Evrope postojala jo od davnina, tek sredinom XX vijeka ona dobija svoj ozbiljniji oblik. Najznaajniji unutranji podsticaj je bio eliminisanje antagonizma i meusobnog nepovjerenja evropskih drava, zbog ega su se i desila sva velika ratna razaranja. Trebalo je ukljuiti u itav taj proces i poraenu Njemaku i Italiju. Ipak, bilo je i spoljanjih podsticaja, a najznaajniji od njih je dolazio iz SAD-a. Zbog izbijanja klice konfrontacije sa SSSR-om, Amerika je postala svjesna da ratom devastirana Evropa nije dostojan ni ekonomski partner, niti saveznik u borbi protiv komunizma. Zato se odluila na finansijsku pomo, prvenstveno Maralovim planom, iji je uslov podrazumijevao udruivanje evropskih drava i njihovu meusobnu koordinaciju. U sklopuMaralovog plana,s ciljem rekonstrukcijeevropskeprivrede razorene uDrugom svjetskom ratu, je osnovana Organizacija za evropsku ekonomsku saradnju.Ideja o ujedinjenju evrposkih drava potie jo iz Srednjeg vijeka. Prvi zvanian dokument 1930.g. je Memorandum ministara Brijana upuen Drutvu naroda,koji je sadrao predlog za osnivanje EU, ali je ostao samo na ideji.2.Obnavljanje ideje o integrisanju EvropeNakon II svjetskog rata podrka evropskoj integraciji je opet zaivjela 1948.g. na Kongresu Evrope u Hagu, politikoj prijestonici Holandije, koji je naredne godine doveo do osnivanja meuvladinog Savjeta Evrope. Meutim, iako je to bio bitan korak naprijed i podstakao politiko zbliavanje Evrope,niti je Savjet bio centralizovan, niti su drave eljele da prenose dio svog suvereniteta. Visoki zvaninici veine evropskih zemalja su na Kongresu Evrope uestvovali u linom svojstvu. Predsjedavao je Vinston eril, premijer ratne Britanije iako u tom trenutku opozicioni lider. Oni koji su uestvovali na Kongresu, iako opredijeljeni za isti cilj- Evropsko ujedinjenje, imali su razliite vizije o tom ujedinjenju.

Nekoliko federalista je bilo strogo ideoloki orjentisano i posmatrali su federalizam kao lijek za sve bolesti, protivotrov za zla nacionalizma i korupcijemodernog kapitalizma. Njihov pristup je bio pristup velikog praska prema Evropskoj unji-ubjeenje da Sjedinjene Drave Evrope moraju momentalno i neopozivo zamijeniti postojei sistem drava.

Nasuprot tome su bili oni koji su bili ravnoduni prema federalizmu ili su mu se suprotstavljali. U svakom sluaju, zastupali su ideju o integraciji i veem stepenu saradnje,ali nijesu dovodili u pitanje legitimitet nacionalne drave. Ipak, nesumnjivo je impliciranje ujedinjenja evropskih zemalja znailo opredjeljenje za demokratiju, pravdu i ljudska prava.

Vlade evropskih zemalja su pokuale da izvuku najveu moguu nacionalnu prednost koristei brojne carinske i necarinske barijere. Tako su Belgija i Luksemburg, koje su 1921.g. formirale ekonomsku uniju, 1944.g. ukljuile Holandiju kako bi osnovale carinsku uniju- Beneluks.

Integraciju je podspjeilo i uee evropskih zemalja u Optem sporazumu o carinama i trgovini (GATT), sponzorisanom od SAD-a, ukljuujui ih u dug put globalne trgovinske liberalizacije.3. Konkretni planovi o integrisanju EvropeEkonomska integracija u nadnacionalnom obliku je nastala zbog traenja moguih rjeenja upravo za Njemaku (naroito zapadni dio). Amerika politika je sve vie zahtijevala da se zapadnoevropski saveznici udrue i ojaaju svoj vojni potencijal, raunajui i na Zapadnu Njemaku. SAD su napistile ratni plan Morgentaua po kojem bi Njemaka bila iskljuena iz svih vanih politikih, ekonomskih i vojnih deavanja nakon rata.To njemako pitanje se zapravo svodilo na francusko-njemaki odnos. Od Njemake je, s opravdanjem, najvie strahovala Francuska, zbog ega je preuzela inicijativu za okupljanje Zapadne Evrope. Dala je tri predloga:

1. umanov plan za Evropsku zajednicu za ugalj i elik,

2. Plevenov plan,

3. Plan Evropske politike unije.

4.umanov planumanov plan je nastao po ideji an Mone-a, visokog zvaninika francuske administracije, koji je zagovarao plan modernizacije Francuske sa ciljem ekonomskog oporavka i dugorone sigurnosti.

Dok je Maralov plan trebalo da postigne ekonomski oporavak Njemake kao sastavni dio ekonomskog oporavka Evrope, Moneov je imao za cilj francuski ekonomski oporavak na raun ekonomskog slabljenja Njemake. To je bilo naroito istaknuto u sektorima uglja i elika, koji su tada bili osnova industrijske moi u Evropi. Francuska je imala nedovoljno uglja da bi proizvodia elik, dok je Njemaka imala velike koliine uglja (naroito u Rurskoj oblasti). Moneov plan je poivao na uvjerenju da e Francuska moi da iskoristi sve pristupe uglja u Njemakoj, s obzirom da je njemaka bila oslabljena ratom. Francuzi su smatrali da je Rur simbol nacistike agresije.

umanov plan, ili kako se jo zove, umanova deklaracija je predstavljena 9.maja 1950.g. na konferenciji za tampu. uman je objavio svoj plan za rjeenje pitanja Rura, a to je bilo osmiljeno kao nadnacionalna organizacija za ugalj i elik; ali pored ovog rjeenja, plan je nudio i rjeenje za njemako pitanje u obliku jednakosti i nediskriminacije u smislu dananje Evropske unije. Njegova zamisao je bila da se u cilju modernizacije proizvodnje i poboljanja njenog kvaliteta omogui obezbjeivanje uglja i elika pod jednakim uslovima i za Francusku i za Njemaku, naravno i za druge lanice. Ova inicijativa je podrazumijevala da proizvodnja uglja i elika bude kontrolisana od strane Visoke vlasti, to bi znailo da nee biti kontrolisana od nekih izdvojenih drava. Odluke ovog tijela su bile obavezujue sa pravne take gledita. Deklaracija je utrla put Evropskoj zajednici za ugalj i elik, sa centrom u francusko-njemakoj povezanosti i mogunou prikljuenja drugih drava. Britanija je sve posmatrala sa strane, plaei se da bi ukljuenjem u ovakve planove mogla iszubiti slobodne odnose sa Komonveltom i SAD-om.

Prvo pregovaranje u kontekstu evropskih integracija dananjeg poimanja je poelo 1950.g. kako bi se razradio umanov plan. Pregovore su vodili predstavnici zemalja Beneluksa, Francuske, Njemake i Italije. One su 1951.g. potpisale Ugovor o osnivanju Evropske zajednice za ugalj i elik. Najznaajniji doprinos ovog ugovora je uspostavljanje miroljubivih i pomirljivih odnosa Francuske i Njemake.

Ciljevi osnivanja ove Zajednice su: stvaranje zajednikog trita za ugalj i elik putem ukidanja carina i kvantitativnih ogranienja, kontrole cijena, ukidanje diskriminatorskih mjera, dravnih subvencija i drugi vid dravne pomoi preduzeima u ovoj oblasti, slobodan promet sirovina, poboljanje uslova rada , unapreivanje institucija i strukturalno prilagoavanje industrije uglja i elika zemalja lanica.

Institucije koje je ovaj ugovor redviao u cilju ostvarenja onoga zbog ega je nastao su bile: Visoka vlast, Savjet ministara, Parlament, Sud pravde.

Ugovor je potpisan na 50.g. i predstavlja tzv. ugovor-zakon, koji kao akt meunarodnog prava, detaljno regulie nadlenosti organa zajednice.

5.Plevenov plan

an Mone je bio i inspirator Plevenovog plana nakon to je umanov dobio svoj konani oblik u Parikom ugovoru. S obzirom da je ostvarena saranja u oblastima sektora koji su relevantni za vojnu industriju, pojavila se inicijativa da se Evropa konsoliduje i u pogledu zajednike odbrambene politike. Tome su doprinijele i okolnosti ekspanzije komunizma i razbuktavanje Hladnog rata. Plevenov plan je podrazumijevao odbranu na nadnacionalnom nivou. Zajednika odbrambena zajednica, kakvu je Pleven zamislio bi ukljuivala i Njemaku, ali bi ukupna vojna i politika kontrola bila jedinstvena.

Plevenov plan je bio svojevrsan odgovor na amerika traenja da se zapadnoevropski saveznici jae pozabave svojom odbrambenim snagama te da se u evroatlantsku odbrambenu strukturu ukljui i Zapadna Njemaka. Plan je predviao osnivanje zajednike vojske kojom bi zapovijedao evropski ministar odbrane. Ministra bi imenovala i postavljala evrospka skuptina, kojoj bi on bio odgovoran. Ukljuenjem njemakih odbrambenih snaga u novi zapadnoevropski odbrambeni sistem, Francuska se nadala kontroli procesa militarizacije u toj zemlji. Zapadna Njmaka je prihvatila ovu zajednicu i 1952.g. je est zemalja lanica Evropske zajednice za ugalj i elik potpisalo ugovor o Evropskoj odbrambenoj zajednici. Predvieno formiranje zajednike vojske zapadnoevropskih zemalja je znailo da vie nema mogunosti da se meu njima povede rat, niti su te zemlje mogle samoinicijativno povesti rat protiv neke zemlje, jer njihove nacionalne oruane snage nijesu bile pod nacionalnim zapovjednitvom, ve pod ingerencijom zajednikog evropskog ministra odbrane.

6. Plan Evropske politike unije

S obzirom da je propala inicijativa stvaranja Evropske odbrambene zajednice, to je na propast osudilo i politiko ujedinjenje. Politiko ujedinjenje je bilo zamiljeno na 3 razliita naina:

De Gol se zalagao za konfederaciju zapadnoevropskih drava. Oslanjao se na Britaniju, smatrajui da je ona dobra protivtea i prevencija prrotiv mogue agresije Njemake,ako bi se ponovila. Glavna taka je bila da Francuska treba da ue kao kolonijalna sila, to bi joj omoguilo vostvo. Vojska i odbrana bi bile konstituisane u pravcu u kojem je i Pleven zamislio. Proevropski razmiljajui, smatrao je da evroatlanska saradnja ide na utrb evropskoj, a razlog za to je objanjavao da ako bi opet izbio rat, Amerika ne bi rizikovala nuklearno unitenje zbog Evrope.

Entoni Idn, je bio proameriki orjentisan. Britanija je strahovala od izolacije, pa je traila kompromisno rjeenje. Sve evropske sile, mislei na njih est iz Evropske zajednice za ugalj i elik, treba da osnuju evropski savjet, kao ne toliko vrstu organizaciju koja bi funkcionisala na temelju parlamentarnih i ministarskih institucija koje same osnuje, ali i institucija Evropske zajednice za ugalj i elik ili Evropske odbrambene zajednice. Tako bi Britanija mogla uestvovati i ako nije lanica ove dvije zajednice, a njen status i saradnja sa SAD-om bi joj obezbjeivali vostvo.

uman i Adenauer su se zalagali za stvaranje nadnacionalne Evrope kroz nadnacionalne organizacije kao to su Evropska zajednica za ugalj i elik i Evropska odbrambena zajednica. S obzirom da je Britanija odbijala uee u takvim oblicima, oni nijesu mogli biti prihvaeni jer je to znailo odbijanje Amerike da sudjeluje.

Od tri koncepcije ujedinjenja (ekonomskog, politikog i vojnog) samo je ekonomsko uspjelo kroz Evropsku zajednicu za ugalj i elik, jer su se iri interesi evropskih zemalja tu poklapali.

Osnivakim ugovorima definiu se principi, pravni i institucionalni temelji Evropske unije, kao i odnosi sa dravama lanicama i meunarodnim organizacijama. Njihove odredbe stvaraju prava ne samo za drave lanice, ve i za njihove graane. Kroz neke od njih, pokuaemo da objasnimo hronoloki razvoj i transformaciju, sve do formalnog uspostavljanja Evropske unije.7. Evropska ekonomska zajednica i Euroatom

1954. godine potunula je Evropska odbrambena zajednica, a to nije ostavilo za posledicu na oivljavanje evropske integracije u to vrijeme. Uprkos tome, Evropska zajednica za ugalj i elik je nastavila da funkcionie, a to nije bilo zapanjujui uspjeh. Meutim, drave lanice su izvukle politiku pouku iz funkcionalne integracije. Postojala je spremnost da se funkcionalna ekonomska saradnja ouva ili pak osnai za rad francusko-njemake saradnje i evropske integracije uprkos gorini koja je bila prouzrokovana debatom o Evropskoj odbrambenoj zajednici. Posebna ideja o ekonomskoj integraciji koju su stavili u opticaj Holanani a koja se odnosi na dio neuspjelog predloga o Evropskoj politikoj zajednici preivjela je poraz Evropske odbrambene zajednice. Predviala je da e se ukunuti carine i kvote na meusobnu trgovinu, da se ujedine politika trgovina prema ostatku svijeta i organizuje jedinstveno ekonomsko trite.

U novembru 1954.godine razoaran napretkom Evropske zajednice za ugalj i elik zabrinut zbog posledica neuspjeha Evropske odbrambene zajednice i nestrpljiv da preuzme aktivniju i agresivniju ulogu u zastupanju evropskog ujedinjenja, Mone je objavio svoju namjeru da da ostavku na mjesto predsjednika Visoke vlasti. Robert Morolan je savjetovao Francusku Vladu i zastupao je carinsku liniju i zajedniko trite na osnovu koristi koje su mogle donijeti, ali su svoj stav podupirali tvrdnjom da Francuska ne bi mogla dobiti eljenu zajednicu za atomsku energiju bez neeljene ekonomske zajednice. Do nevembra 1955.godine partneri Francuske na meuvladinoj Konferenciji nestrpljivo su zahtijevali uspostavlajnje zajednikog trita u Evropi. Prednost jedinstvenog trita njemakih proizvoda bila je oigledna.Cilj osnivanja Evropske ekonomske zajednice je bio unapreenje privrednog ambijenta i privrednog razvoja drava lanica. U tu svrhu je trebalo da poslui formiranje zajednikog trita.

Ekonomski razvoj drava lanica posluie za razvoj politike saradnje izmeu drava lanica. Bitna karakteristika Rimskog ugovora iz 1957. je realizacija zajednike poljoprivredne politike koja je zapoela 1962. godine. Postavljeni su temelji i za uvoenje

zajednike saobraajne i drugih politika u privrednim oblastima koje su od znaaja za Zajednicu.

Ciljevi Rimskog ugovora o osnivanju Evropske ekonomske

zajednice su:

postepeno stvaranje carinske unije ukidanje carina i svih mjera kvantitativnih ogranienja prilikom uvoza ili izvoza roba u saradnji izmeu drava potpisnica Ugovora;

uspostavljanje zajednikih politika poljoprivredna, trgovinska, transportna;

uspostavljanje slobode kretanja ljudi, roba, usluga i kapitala na prostoru drava ugovornica Evropske ekonomske zajednice;

stvaranje Evropske investicione banke.Europska zajednica za atomsku energijuutemeljena je drugimRimskim ugovorom, potpisanim1957. godine. Danas Euroatom, zajedno saEuropskom zajednicomini tzv. prvi stub Europske unije. Euroatom imala je sve do 1967. vlastita tijela, kada suUgovorom o spajanjutijela Euroatoma, Europske ekonomske zajednice i danas vie nepostojeeEuropske zajednice za ugljen i elik, spojena. Svrha Euroatoma bila je stvoriti posebno trite zaatomsku energiju, distribuirati je kroz drave lanice, razvijati je i prodavati viak drvama nelanicama.

8. Evropsko monetarno jedinstvo Jedinstveni evropski akt (1986.)

Jedinstveni evropski akt iz 1986.godine ukljuio je evropski monetarni sastav u pravne okvire Evropske zajednice. U takvim uslovima, u Evropskoj zajednici se sve vie raspravljalo o mogunostima slobodnog kretanja robe i kapitala, fiksnim valutama i monetarnoj autonomiji zemalja lanica. Liberalizacija kapitala je otvarala mogunosti razliitih pekulacija, a poele su pekulacije oko stvaranja Evropskog monetarnog sastava. Ovim aktom regulisana je spoljnopolitika saradnja drava lanica, proirena iskljuiva nadlenostEEZna oblasti, kao to su zatita ivotne sredine, istraivaka, tehnoloka i regionalna politika i izvrene znaajne institucionalne promjene.9. Ugovor o Evropskoj uniji (1992. 1993.)

Ugovor o osnivanju Evropske unije ili Mastrihtski ugovor potpisan je 7. februara1992., a stupio je na snagu1. novembra1993. godine. Ovim ugovorom je formalno uspostavljena Evropska unija. Zagovornici brze integracije, smatrali su da je cijeli proces nakon Mastrihta usporen, a euroskeptici su se bunili zbog prebrzih reenja i ukazivali su opasnost od prebrzih transformacija.

Unija je opisana kao entitet od tri stuba. Prvi stub je sastavljen od tri postojee EZ (EZU, EEZ i EZAE). Drugi stub je sainjen od sistema zajednike spoljne i bezbjednosne politike. Trei stub obuhvata sferu pravosua i unutranje politike. Ova tri stuba se smatraju jedinstvenim institucionalnim okvirom. Ugovor je iz dva dijela:

- Prvi se bavi ekonomskom i monetarnom unijom;- Drugi se bavi politikom unijom.

Ekonomska unija

Mastrihtski ugovor potpuno definie ekonomsko-monetarnu politiku i njenu dinamiku kroz jedinstvene valute, uz uspostavljanje Evropske centralne banke.Konano uspostavljanje monetarne unije se vezuje za 1. januar 1999. ali se euro pojavio tek 2002. (V. B. i Danska su recimo sauvale svoju valutu) . Pored Komiteta regija formiran je ombudsman koji kontrolie rad komunitarnih institucija.

Zajednika spoljna politika i bezbjednost Realizuje se kroz ouvanje integriteta, nezavisnosti i osnovnih interesa unije i jaanja njene bezbjednosti. Nuno je obezbijediti sistematsku saradnju drava lanica povodom pitanja od opteg znaaja.

Pravosue i unutranji poslovi Postoji saradnja kod ovih segmenata:azil, reim prelaska spoljnih granica, narkomanija, kriminal, imigracija, carine, policijska saradnja, pravosudna saradnja u civilnim i krivinim predmetima.. 10. Ugovor iz Amsterdama (1997. 1999.)

Cilj Ugovora iz Amsterdama bio je stvaranje politikih i institucionalnih preduslova kako bi se Evropska unija mogla suoiti sa izazovima kao to su: globalizacija ekonomije i njen uticaj na zapoljavanje, borba protiv terorizma, meunarodnog kriminala i trgovine drogama, problemi vezani za okolinu, te izazovi petog kruga proirenja. Ugovor iz Amsterdama otvorio je mogunost blie saradnje drava lanica, i to na razini sviju trih stupova. Najznaajniji rezultati Ugovora izAmsterdama odnose se na jaanje uloge Evropskog parlamenta u zakonodavnom procesu i proirenje oblasti u kojima se odluuje postupkom saodluivanja, poveanje broja oblasti u kojima se odluuje kvalifikovanom veinom, jaanje uloge Suda pravde Evropskih zajednica u oblasti osnovnih ljudskih prava i oblastima koje se odnose na unutranju sigurnost, jaanje uloge Evropskog revizorskog suda. Ugovor je ukljuivao odredbu za svaku dravu koja odstupi od temeljnih vrednosti Evropske unije. (...) Evropski savet bi mogao da suspenduje odreena prava, ukljuujui pravo glasanja u Savetu.

11. Ugovor iz Nice (2001. 2003.)

Ovaj ugovor nastao je iz ideje da se stvori evropski Ustav. Osnovana je radna grupa, sastavljena od predstavnika svih zemalja lanica, kako bi se izradio prijedlog Ustava. Za neto manje od dvije godine, izraen je prijedlog u kome se analizira: mogunost djelovanja Evropske unije, njenih institucija i odnos izmeu drava lanica.

Ugovor o ustavu je proklamovao da je Evropska unija zasnovana na demokratiji, vladavini prava i potovanju ljudskih prava i osnovnih sloboda. U Ugovoru o ustavu upuuje se na dalju federalizaciju Evropske unije, dok se u isto vrijeme afirmie poseban politiki karakter EU.

Razliite ideje i vizije Evrope su se do sada pokazale kao produktivni naini za reavanje problema, pa tako ni trenutna razmimoilaenja u stavovima vodeih evropskih zemalja ne znae skoru propast Evropske unije. Bogatstvo razliitih ideja i vizija nikako ne treba smatrati manom ili preprekama na putu stabilnog razvoja evropskih integracija. Naprotiv, one su vie nego poeljne, dokazale su svoju efikasnost i u ranijim vremenima krize Unije. One opravdavaju osnovnu krilaticu Evropske unije Ujedinjeni u razliitosti. Pred Evropskom unijom danas se postavljaju ozbiljni i teki izazovi koje ona mora da prevazie kako bi i dalje nastavila da bude najuspeniji dobrovoljan, miroljubiv projekat integracija.Literatura:

D.Dinan, Menjanje Evrope-Istorija Evropske unije, Beograd,Slubeni glasnik,2009. Lidija ehuli i Radovan Vukadinovi, Politika evropskih integracija, Zagreb 2012. Lidija ehuli, Evroatlantizam, Zagreb, 2003 Miroslav Prokopijevi, Evropska unija, Beograd, Slubeni glasnik, 2009.

Lidija ehuli, Evroatlantizam, Zagreb, 2003. Upoznaj Evropsku uniju, urednik: uro Stojanovi, autori: uro Stojanovi, Zlatko Vujovi, Daliborka Uljarevi, Stevo Muk, Nenad Koprivica, Sran Brajovi, Momilo Radulovi, Vladimir Vuini, Bosiljka Vukovi, Dragana Veovi, Aleksandar Saa Zekovi, Ivana Vojvodi; Centar za monitoring, 2006.g. PodgoricaSadraj:1. Poetni oblici integrisanja..................................................................................................32.Obnavljanje ideje o integrisanju Evrope..............................................................................33. Konkretni planovi o integrisanju Evrope............................................................................44.umanov plan.......................................................................................................................55.Plevenov plan........................................................................................................................66.Plan Evropske politike unije...............................................................................................77. Evropska ekonomska zajednica i Euroatom........................................................................88. Evropsko monetarno jedinstvo Jedinstveni evropski akt (1986.).....................................99. Ugovor o Evropskoj uniji (1992. 1993.)...........................................................................910. Ugovor iz Amsterdama (1997. 1999.)............................................................................1011. Ugovor iz Nice (2001. 2003.)..........................................................................................1112. Literatura.............................................................................................................................12 eril je 1946.g. u svom govoru odranom u Cirihu, predloio formiranje Sjedinjenih Drava Evrope, sa osovinom Njemaka-Francuska.

D.Dinan, Menjanje Evrope-Istorija Evropske unije, Beograd, Slubeni glasnik, str.31.

D.Dinan, Menjanje Evrope-Istorija Evropske unije, Beograd, Slubeni glasnik, str.34.

D.Dinan, Menjanje Evrope-Istorija Evropske unije, Beograd, Slubeni glasnik, str.39.

Taj dan se danas uzima kao Dan Evrope.

Ovaj ugovor je poznat i kao Pariki ugovor, po mjestu potpisivanja.

Upoznaj Evropsku uniju, urednik: uro Stojanovi, autori: uro Stojanovi, Zlatko Vujovi, Daliborka Uljarevi, Stevo Muk, Nenad Koprivica, Sran Brajovi, Momilo Radulovi, Vladimir Vuini, Bosiljka Vukovi, Dragana Veovi, Aleksandar Saa Zekovi, Ivana Vojvodi; Centar za monitoring, 2006.g. Podgorica, str.21.

Upoznaj Evropsku uniju, urednik: Stojanovi uro, autori: uro Stojanovi, Zlatko Vujovi, Daliborka Uljarevi, Stevo Muk, Nenad Koprivica, Sran Brajovi, Momilo Radulovi, Vladimir Vuini, Bosiljka Vukovi, Dragana Veovi, Aleksandar Saa Zekovi, Ivana Vojvodi; Centar za monitoring, 2006.g. Podgorica, str.21.

Lidija ehuli, Evroatlantizam, Zagreb, 2003, str.57.

D.Dinan, Menjanje Evrope-Istorija Evropske unije, Beograd, Slubeni glasnik, str.51.

an Mone bio je evropski federalista i kasnije predsjednik Visoke vlasti, koja preimenovana u Evropska komisija.

Savjetnik u francuskoj vladi.

Lidija ehuli i Radovan Vukadinovi, Politika evropskih integracija, Zagreb, 2012, str.56.

Lidija ehuli i Radovan Vukadinovi, Politika evropskih integracija, Zagreb,2012, str.165.

Miroslav Prokopijevi, Evropska unija, Beograd, Slubeni glasnik, 2009.

Lidija ehuli i Radovan Vukadinovi, Politika evropskih integracija, Zagreb, 2012, str. 166.

D.Dinan, Menjanje Evrope-Istorija Evropske unije, Beograd, Slubeni glasnik, str. 174.

D.Dinan, Menjanje Evrope-Istorija Evropske unije, Beograd, Slubeni glasnik, str. 186.

13