SVEUČILIŠTE U RIJECIFakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji

Preddiplomski sveučilišni studij: Menadžment događaja i slobodnog vremena

Hrvatska vina i njihova temeljna obilježja na područiju Slavonije i Podunavlja

Seminarski rad

Opatija, 2012.

SVEUČILIŠTE U RIJECIFakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji

Preddiplomski sveučilišni studij: Menadžment događaja i slobodnog vremena

Hrvatska vina i njihova temeljna obilježja na područiju Slavonije i Podunavlja

Seminarski rad

Kolegij: Menadžment gastronomije Student:i restauraterstva

Mentor: Prof. dr. sc. Zoran Ivanović Matični broj:

Opatija, svibanj 2012.

Sadržaj

Uvod......................................................................................................................................1

1. Vino...................................................................................................................................2

1. 1. Povijest i razvoj vinogradarstva i vinarstva u Hrvatskoj....................................3

1. 1. 1. Podjela teritorija RH na vinske regije..........................................................4

1. 1. 2. Hrvatska vina..................................................................................................5

1. 1. 3. Najpoznatija vina i sorte Hrvatske...............................................................5

2. Podregija Podunavlje......................................................................................................8

2. 1. Najzastupljeniji vinski kultivari Podunavlja i Slavonije......................................9

3. Podregija Slavonija...................................................................................................13

Zaključak.............................................................................................................................14

Bibliografija.........................................................................................................................15

Uvod

Mnogi ljudi među njima i velikani ljudskog roda, rekli su da je vino ponajbolje piće koje je proizveo čovjek. Ono nije samo piće za užitak, za okrijepu tjela i duše, ono je hrana i lijek. Dakako ako se pije umjereno i ako se poštuju kultura pijenja i posluživanja. Vino je najplemenitije i najzdravije od svih pića, sklad je sastojaka, koje priroda stvara u vinovoj lozi, ali nadasve-vino je proizvoj suglasja klime i tla određenog podneblja,uzgajatelja vinove loze, godišta,te sustavnog i promišljenog povezivanja tradicije i suvremenih znanstvenih spoznaja.

Predmet ovog rada su temeljna obilježja vina na područiju vinogradarskih podregija Slavonije i Podunavlja. Problem rada je prdstaviti povijesni razvoj vinogradarstva, prepreke na koje je se nailazilo i nailazi u ovom razvoju. Svrha rada je ukazati na do sada učinjeno,te na potencijale koji leže u ovoj grani.

U radu su korištene metode analize sekundarnih izvora podataka prikupljenih na temelju knjiga i stručnih članaka iz vinarstva i vinogradarstva. Na temelju analize primijenjena je metoda sinteze i deskripcije, te povijesna metoda.

4

1. Vino

Vino je alkoholno piće svojstvene arome i boje, dobiveno procesom fermentacije soka, najčešće od grožđa, pod utjecajem kvasnice Saccharomyces ellpsoideus, u uvjetima bez prisutnosti kisika pri temperaturi od oko 30° C uz 25 % šećera. Najstariji arheološki nalaz potječe iz sjevernog Irana, gdje je u amfori iz 5500. godine prije Krista nađen talog koji je sadržavao ostatak vinske kiseline i tanina, dok fosilni nalazi pokazuju da je vinova loza rasla već u tercijaru, milijune godina prije čovjeka.

Prema kakvoći razlikuju se:

1. stolna vina2. stolna vina s oznakom kontroliranog podrijetla3. kvalitetna vina s oznakom kontroliranog podrijetla4. vrhunska vina s oznakom kontroliranog podrijetla5. predikatna vina6. arhivska vina7. specijalna vina8. pjenušava vina

Prema sadržaju šećera vina se dijele na suha, polusuha, poluslatka i slatka vina, a prema boji na bijela, ružičasta i crna.

Stolno vino je vino proizvedeno od jedne ili više sorti grožđa vinove loze i ne može nositi oznaku sorte. Stolno vino s oznakom kontroliranog podrijetla je vino proizvedeno od jedne ili više sorti grožđa koje potječu iz jedne vinogradarske regije. Ako vino nosi oznaku sorte, mora biti proizvedeno od najmanje 85% grožđa sorte čije ime nosi.

Kvalitetno vino s oznakom kontroliranog podrijetla je vino proizvedeno od jedne ili više sorti grožđa koje potječu iz jedne vinogradarske podregije s izraženim kvalitetnim organoleptičkim svojstvima značajnim za ekološke uvjete i sorte određene vinogradarske podregije, vinogorja ili položaja čiju oznaku nosi, koje je odnjegovano u toj podregiji. Vrhunsko vino s oznakom kontroliranog podrijetla je vino proizvedeno od određene sorte ili

5

grupe sorti grožđa koje potječu iz jednog ili više vinogradarskih položaja u okviru jednog vinogorja s osobito izraženim kvalitetnim, specifičnim organoleptičkim i kemijskim svojstvima značajnim za ekološke uvjete položaja i sorte, odnosno grupe sorti grožđa. To vino mora biti i odnjegovano i punjeno u boce u vinogradarskom vinogorju koji obuhvaća određeni položaj.

Predikatna vina su vina koja u izuzetnim godinama u posebnim uvjetima dozrijevanja, načina berbe i prerade daju posebnu kakvoću, a moraju biti proizvedena samo od grožđa preporučenih sorti za pojedino vinogorje.

Predikatna vina su:

1. Kasna berba - vino proizvedeno od grožđa koje je ubrano u stanju potpune zrelosti i čiji mošt ima najmanje 94° Oechsla. 2. lzborna berba - vino proizvedeno isključivo od brižno izabranog grožđa, čiji mošt sadrži najmanje 105° Oechsla. 3. lzborna berba bobica - vino proizvedeno od prezrelih ili plemenitom plijesni napadnutih bobica čiji mošt sadrži najmanje 127° Oechsla. 4. Izborna berba prosušenih bobica - vino proizvedeno od prosušenih bobica čiji mošt sadrži najmanje 154° Oechsla. 5. Ledeno vino - vino proizvedeno od grožđa koje je ubrano pri temperaturi od najmanje -7°C i prerađeno u smrznutom stanju, a čiji mošt sadrži najmanje 127° Oechsla.

Arhivsko vino je vino koje se u podrumskim uvjetima čuva dulje od njegovog optimalnog zrenja, a najmanje pet godina od dana prerade grožđa u vino, od čega najmanje tri godine u boci.

Specijalna vina su vina dobivena posebnim načinom prerade grožđa, mošta ili vina bez dodatka ili s dodatkom određene količine vinskog alkohola, vinskog destilata, šećera, koncentriranog mošta i mirisavih ili drugih dopuštenih tvari biljnog podrijetla.

Specijalna vina su:

1. desertno vino, 2. likersko vino, 3. aromatizirano vino.

Pjenušava vina su vina koja uz ostale određene sastojke sadrže i povećanu količinu ugljičnog dioksida, zbog kojeg se pri otvaranju boce razvija obilna pjena. U pjenušava vina ubrajaju se prirodno pjenušava i gazirano pjenušava vina.

1. 1. Povijest i razvoj vinogradarstva i vinarstva u Hrvatskoj

Tradicija vinogradarenja i vinarenja na područjima Republike Hrvatske seže još u predrimsko doba, i prema tome je ljubav prema vinovoj lozi usađena u naš mentalitet.Vino se proizvodi od najstarijeg doba, a kultura vinove loze širi se u nas u dva pravca: kontinentalnim i primorskim dijelom. Jedan je zahvaljujući trgovcima, osvajačima i kolonizatorima Feničanima, starim Grcima i Rimljanima išao jadranskom obalom i otocima, a drugi s Tračanima i, opet, Rimljanima, kopnom. Starogrčki doseljenici, moreplovci i trgovci već u 6. stoljeću stare ere osnivaju kolonije u Dalmaciji i Istri. Na Visu i Hvaru nađene su iz 6. stoljeća

6

prije Krista vinske posude te novčići na kojima su utisnuti grozd vinove loze i vinski vrč. Stari su Grci vinovu lozu zasadili nekoliko stoljeća prije Krista i na sjevernom dijelu Jadrana, a o tome svjedoče starogrčki spisi. Širenjem kršćanstva u četvrtom stoljeću, a naročito njegovim priznavanjem od rimske države, dolazi do još većeg razvoja vinogradarstva i vinarstva.

Vino se naime upotrebljava u crkvenim obredima, ono dobiva mitsku i kultnu dimenziju. Doselivši se na jug, Slaveni vide vrijednost vinove loze i masline te ih počinju sustavno uzgajati. Time počinje rana povijest razvoja vinogradarstva u na području današnje Hrvatske. Za vrijeme kneza Mutimira postojao je peharnik ili vinotoča, dvorski časnik zadužen za čuvanje i točenje vina. Procvat hrvatskog vinogradarstva nastavlja se u Srednjem vijeku. Hrvatsko vinogradarstvo prema površini zasađenih vinograda dostiže svoj vrhunac početkom 19. stoljeća, kada je vino bilo jedno od najznačajnijih proizvoda u tadašnjoj međunarodnoj trgovini. Hrvatska vina proizvedena na vlastelinskim i crkvenim imanjima konzumiraju se na europskim dvorima, tadašnjim središtima ekonomske i političke moći. Površina sa nasadima vinove loze 1888. godine bila je 172 tisuće hektara, što je bilo tri puta više nasada nego danas.

Pojavom filoksere (trsna uš korijena) 1862. i njezinom najezdom krajem 19. stoljeća, hrvatsko, a tako i europsko vinogradarstvo gotovo je uništeno. Nakon toga uslijedila je dugotrajna obnova stradalih vinograda, ali zasađenost vinogradarskih površina nikad više nije dosegnula razinu od prije pojave filoksere.

Tijekom 20. stoljeća količina površina zasađenih vinovom lozom se proširuje i proizvodnja se odvija pod velikim modernim vinarijama, opremljenima uređajima za preradu velikih količina grožđa, vinifikacija i dozrijevanje odvijaju se u velikim cisternama, vino se puni u boce uređajima velikog kapaciteta. Važno je napomenuti da se sve veća pažnja posvećuje kakvoći vina. 70-ih godina 20. stoljeća uvodi se temeljna promjena u vinogradarskoj i vinarskoj proizvodnji, uvodi se zaštita geografskog podrijetla, a samim time i boljeg nadzora u kakvoći

U Domovinskom ratu velike površine vinograda su bile devastirane, pa je kao posljedica toga bila stagnacija tih gospodarskih djelatnosti. Nakon osamostaljenja, Hrvatska 1996. godine dobiva vlastiti Zakon o vinu, a kasnije i podzakonske propise, čime je hrvatskim vinima omogućeno jamstvo autentičnosti i originalnosti podrijetla i kakvoće. Poslije Domovinskog rata glavni nositeljivinogradarsko-vinarske proizvodnje su bile velike vinarske kuće, ali im se danas sve više ravnopravno pridružuju tehnološki sve više opremljene obiteljske vinarije brojnih proizvođača grožđa i vina.

1. 1. 1. Podjela teritorija RH na vinske regije

Republika Hrvatska se cijelim svojim položajem nalazi unutar vinogradarskog pojasa sjeverne Zemljine polutke. Time je oduvijek predodređena da bude vinogradarska zemlja. Njezin primorski dio karakterizira vrlo ugodna mediteranska klima, a vinogradi rasprostranjeni po terenima Istre, srednje i južne Dalmacije te jadranskim otocima, osim što svojim proizvodima obraduju nepca finim vinima, predstavljaju doživljaj za turiste. Kotinentalni dio Hrvatske ima sva obilježja kontinentalne klime i vinogradi se prostiru po pitomim, osunčanim padinama gorja smještenim između Save i Drave, od sjeverozapadnog dijela, sve do Dunava na istočnoj granici Hrvatske.

U prvoj podjeli vinogradarsko područje Republike Hrvatske dijeli se na dvije vinogradarske regije: Kontinentalna Hrvatska i Primorska Hrvatska, koje se dijele na 12 vinogradarskih regija. U kontinentalnoj Hrvatskoj područja se dijele na: sjeverozapadni dio : Plješivica, Prigorje i Bilogora, Zagorje, Međimurje, Pokuplje i Moslavina, te sjeveroistočni dio : Slavonija i Podunavlje. Primorski dio obuhvaća Istru i Hrvatsko Primorje, sjevernu Dalmaciju, Dalmatinsku Zagoru, te srednju i južnu Dalmaciju. Svih 12 podregija ukupno obuhvaća 66 vinogorja. Regionalizacija je važna u vinogradarstvu jer se na toj osnovi dobiva

7

zaštita kontroliranog ili zemljopisnog podijetla. Osim sortimenta i utjecaja čovjeka, naglašena je različitost sastava tla, reljefa i okrenutost prema suncu kao i klime. Tako u kontinentalnom dijelu prevladavaj srednjeeuropska ili panonska, a u primorskim krajevima sredozemna klima. U okviru klimatskog čimbenika očituju se, pak, razlike u količini oborina odnosno vlažnosti zraka, vjetrovima, oscilacijama temperature i zbroju topline, mrazevima i slično hrvatska ima četiri vinogradarske zone:

Zona B →podregije: Moslavina, Prigorje - Bilogora, Plešivica, Pokuplje, Zagorje – MeđimurjeZona C1 →podregije: Podunavlje i SlavonijaZona C2 →podregije: Istra, Hrvatsko primorje i Dalmatinska zagoraZona C3 →podregije Sjeverna, Srednja i južna Dalmacija

1. 1. 2. Hrvatska vina

I po proizvodnji vina i po broju hektara pod vinogradima u nas prednjači Agrokor Ivice Todorića, odnosno njegove vinarije Belje, Agrolaguna, Istravino, Iločki podrumi i Mladina. Koliki mu je vinski udio na hrvatskom tržištu, koliko uvozi ili izvozi vina, iz Agrokora nismo dobili odgovor, dok u Badelu tvrde kako su oni sa 15 posto ukupnog prometa vinima putem svojih vinarija Daruvar, Križevci, Nespeš i Benkovac plus proizvodna kooperacija s Dingačem i Hvarom Svirče, drugoplasirani. Treću poziciju pak drži bogati hrvatski biznismen Enver Moralić s tvrtkom Božjakovina (Kutjevo, Sv. Jakob, Brič), koji je nakon dugogodišnjeg bavljenja naftnim biznisom, kao agronom po struci rado zaplovio plodnim slavonskim ravnicama, kupujući prvo propalu poljoprivrednu zadrugu Božjakovina, a danas je, kako sam za sebe kaže, ovisnik o zemlji. Na imanju Brič u slovenskom dijelu Istre Moralić već proizvodi i ekološko vino refošk, malvaziju, rumeni muškat te cabernet sauvignon i chardonnav, koje, uz svoj najjači brend graševinu, ima i u Kutjevu, dok mu je u Đakovu glavni vinski adut đakovački rizling.

35 litara iznosi godišnja potrošnja vina po stanovniku u RH, a registrirani promet vina je 15 litara per capita (evidentirani promet vina u HZVV-u je samo 65 milijuna litara u 2008). Usporedbe radi, po glavi stanovnika pijemo čak 85 litara piva. Proizvodnjom grožđa bavi se više od 100 tisuća obitelji, a u tržišnoj je proizvodnji grožđa angažirano više od 15.000 domaćinstava. Prosječna veličina vinograda manja je od jednog hektara (84 % proizvođača), 14 % ima vinograde do 10 ha, a veće površine od 50 ha ima samo 25 proizvođača.

26,4 % ukupne proizvodnje u RH na temelju upisnika iz 2008. čini graševina, istarska malvazija 10,9 %, plavac mali 8,9 %, rajnski rizling 3,2 %, plavina 3 %, frankovka 2,6 %. Slijede cabernet sauvignon, marština, pošip… Kvalitetna vina čine 64,4 posto, vrhunska 4,4 posto, a stolno vino 31,3 posto ukupne hrvatske proizvodnje vin

1. 1. 3. Najpoznatija vina i sorte Hrvatske

Graševina u vinogradarskom sortimentu RH zacijelo najzastupljenija vinska sorta bijeloga grožđa. U kontinentalnim vinogorjima Hrvatske našla je drugu domovinu, sličnu onoj iz koje potječe (Francuska), pa nije slučajno da je uvrštena među preporučene kultivare u svim podregijama regije Kontinentalna Hrvatska. Osvajanje prvog mjesta u konkurenciji velikog broja autohtonih i introdukciranih sorti, graševina je zaslužila dobrom i redovitom rodnošću i još više kvalitetom grožđa, mošta i vina. Ovisno o kraju, njen mošt je u prosjeku za 2 %

8

bogatiji šećerom i s nešto manjim kiselinama. Vina graševine se stoga u sastavu čak i znatnije razlikuju, ovisno o provenijenciji, ali im je zajednička prepoznatljiva ugodna aroma, zelenkastožuta boja i svjež i skladan (harmoničan) okus. Na našem se tržištu pojavljuje i pod nazivom talijanski rizling, odnosno rizling, a jedno vino proizvedeno iz ovog kultivara i kao laški rizling, dakle onako kako se naziva u susjednoj Sloveniji. Nekad su je kod nas zvali grašica, a ime graševina dao joj je nar. preporoditelj Bogoslav Šulek. U Hrvatskoj je graševina najviše štićeno vino. Najkvalitetniju graševinu proizvode Agro-Ilok d.d, Iločki podrumi d.d, Kutjevo d.d, Vinarija Daruvar (Badel 1862 d.d.). Vrhunska vina proizvode se u vinogorjima Kutjevo, Feričanci, Plešivica-Okić, Međimurje.

Malvazija U hrvatsku Nacionalnu listu priznatih kultivara uvrštene su i preporučene dvije malvazije i to malvazija istarska i malvazija dubrovačka. Iako u Istri prisutna od davnina, tek je u proteklih stotinu godina zauzela vodeće mjesto među vinskim sortama. To mjesto je osvojila potiskujući crne vinske sorte (i posebno teran i rafošk) koje su u sortimentu ovoga vinorodnog područja krajem prošlog stoljeća bile tri do četiri puta zastupljenije od bijelih. Brzom širenju malvazije istarske pridonijele su promjene na tradicionalnom tržištu istarskih vina (Trst, Beč, Prag i dr.), ali i njene odlike: bujan rast, redovita srednja do velika rodnost, otpornost na gljivične bolesti i kvaliteta vina što nastaje iz njena grožđa, naročito kad ono potječe s izrazitih vinogradarskih položaja. variraju bojom od slamnatožute do zlatnožute, a sadržaj osnovnih sastojaka čini ih srednje do jako alkoholnim (od 11,5 do 13,5% vol. ), suhim, blago kiselim (5 g/l uk. k.), punim (suhi ekstrakt oko 20 g/l) i diskretno do izrazito aromatičnim. Sortni miris podsjeća ponajviše na miris bagremova cvijeta. Najpoznatija izdanja istarske malvazije nalazimo kod proizvođača Agrolaguna d.d., Agroprodukt d.d., Vinarija Novigrad d.o.o. te mnogi mali obiteljski proizvođači vina.

Plavac mali je najznačajnija i najštićenija hrvatska vinska sorta. S. Bulić u svojoj dalmatinskoj ampelografiji navodi za tu sortu još tridesetak imena, od kojih se najvjerojatnije među vinogradarima zadržao malen broj. U svim je vinogorjima podregije Srednja i južna Dalmacija ovaj kultivar uvršten među dopuštene. Bez obzira na činjenicu da je uzgoj ove sorte od ukupno tri dalmatinske vinogradarske podregije i 23 dalmatinska vinogorja svrstan među dopuštene samo u jednoj podregiji i u 12 vinogorja, nećemo pogriješiti, ako i mi ustvrdimo da je p. m. c. najznačajnija dalmatinska i hrvatska sorta iz koje se proizvodi naše autohtono najpoznatije, kako reče ampelograf Bulić, „vatreno crno vino”. Vrhunsko vino plavac mali crni (proizvođača PZ Dingač), pod imenom vinorodnog položaja Dingač prvo je hrvatsko (1961.), a vino proizvedeno iz istog kultivara plavca malog crnog (u PZ Postup) s položaja Postup drugo je po redu zaštićeno vino (1967.) u Hrvatskoj, pa i taj podatak govori o iznimnoj kakvoći navedenih specifičnih položaja tih peljeških lokaliteta. Iz grožđa sa spomenutog kontroliranog i ograničenog položaja Dingač vrhunsko vino pod nazivom plavac mali proizvodi i vinarija Grgić-vina d.o.o. Trstenik. Uz navedene proizvođače (PZ Dingač i Grgić-vina d.o.o.) još je osam proizvođača s tog područja dobilo dopuštenje za proizvodnju i stavljanje u promet vrhunskog vina s položaja Dingač. jakoj do vrlo jakoj alkoholnosti (obično od 12 do 13,5 % vol.), blagoj kiselosti (obično između 4,5 i 5,5 g/l), gustoći i stasitosti (visok sadržaj suhog ekstrakta i do 26 g/l). Tipični plavci su izrazito južnjačka vina, više ili manje trpkasta i gorkasta (ali ne i gorka) okusa, obično suhi, a vrlo rijetko (u iznimno dobrim godinama) i s malim ostatkom neprovrela šećera. Boja im je ljubičastotamnocrvena s modrim refleksima (pa im otuda možda potječe i ime), a sortna aroma nenaglašena, diskretna i ugodna. Plavac, pa i onaj vrhunski, bio je oduvijek piće i hrana običnoga težaka i ribara, ali i ukras najluksuznijem stolu.

Rajnski rizling ajpoznatija je i najcjenjenija bijela vinska sorta sjevernih vinorodnih područja, kojoj i samo ime govori o podrijetlu. Sorta je podrijetla iz područja Rajne, a dosta se raširila u zemljama sjeverne i srednje Europe, dosta homogena, razlika između tipova odnose se na veličinu grozda i organoleptička svojstva proizvoda. Sorta je dosta bujna, kretanje

9

vegetacije u srednje doba; mladica je debela, jaka, vegetacija je često iznad optimalne i može izazvati rehuljavost. Traži brežuljkaste prozračne položaje, dobru ekspoziciju i lagana tla. U Hrvatskoj se uzgoj ove sorte preporuča se u svim podregijama kontinentalne Hrvatske (Podunavlje, Slavonija, Moslavina, Prigorje-Bilogora, Plešivica, Pokuplje i Zagorje-Međimurje). Vino je izvrsne kvalitete, slamnato-žute boje sa zelenkastim odsjajem, suho, aromatično i mirisno,profinjene arome i bukea, skladno i svježa okusa. Najpoznatija je i najcjenjenija bijela vinska sorta sjevernih vinorodnih područja, kojoj i samo ime govori o podrijetlu. Naš naziv za rizling je graševina, pa otuda i mogući naziv graševina rajnska i analogno tome ime jedne druge sorte graševina tal. (od rizling tal.) koja je kod nas rasprostranjenija, pa se jednostavno zove samo graševina (a ponegdje čak i samo rizling). Da ne bi bilo zabune, neće biti naodmet još jednom istaknuti da je rizling rajnski jedna, a rizling tal. (graševina, grašica ili u našim istočnim područjima samo rizling) druga sorta. Vrhunska vina proizvode se u vinogorjima Kutjevo, Feričanci, Plešivica-Okić, Međimurje.

Merlot Malo je vinskih sorata crnog grožđa koje se podjednako uspješno uzgajaju u južnim i sjevernim vinorodnim područjima. Ta značajka merlota pridonijela je da se ova podrijetlom francuska sorta (nastala spontanim križanjem cabernet franc-a i sauvignona bijelog), i to iz okolice Bordeauxa proširi (slično kao i cabernet sauvignon koji je nastao križanjem istih roditelja) po cijelom vinogradarskom svijetu. Kod nas je svrstana među preporučene kultivare samo u četiri podregije kontinentalne Hrvatske (Podunavlje, Slavonija, Prigorje-Bilogora i Pokuplje) i u svim podregijama regije Primorska Hrvatska. Krase je rodnost, otpornost od zimskog smrzavanja, i prema svim gljivičnim oboljenjima. Vina sorte merlot bogata su alkoholom (obično oko 12,5% vol. ) i ukupnim kiselinama (oko 6,5 g/l), rubincrvene su boje, ugodne arome i bouquetta što posjeća na šumske maline. U Hrvatskoj je veći broj vina proizvedenih iz sorte merlot zaštićeno u kategoriji kvalitetnih i vrhunskih. Među prvim zaštitama merlota u RH u kategoriji vrhunskih valja spomenuti Merlot iz Rovinja, zatim iz Poreča, te merlot Bujštine.

10

2. Podregija Podunavlje

Podunavlje je naziv najistočnije hrvatske vinogradarske podregije s tri vinogorja: Srijem (1750 ha),Erdut(880 ha) i Baranja(1170 ha). Najveći dio vinograda u vinogorju Srijem smjestio se na platoima uz ili nedaleko od Dunava (Vukovar, Tovarnik, Tompojevci, Bogdanovci Nuštar, Nijemci, Stari Jankovci, Vinkovci, Ivankovo, Vođinci i Stari Mikanovci), odnosno na najzapadnijim obroncima Fruške gore (Lovas, Bapska, Šarengrad, Ilok).

Vinogorje Erdut obuhvaća prostor između Drave na sjeveru i Dunava na istoku, dok s juga i zapada graniči s područjima gradova Vukovar, Vinkovci, Đakovo, Našice i Valpovo. Glavnina vinograda nalazi se na obroncima tzv. erdutsko-daljske planine.

Vinogorje Baranja (čije ime neki izvode iz mađarskih riječi bor i anya, što znači vino i majka ili zajedno vinska majka) na istoku graniči s Dunavom, na jugu s Dravom, a na sjeveru i zapadu seže do mađarsko-hrvatske granice. Glavnina vinograda nalazi se na obroncima Banske kose (brijega kojeg su Rimljani najvjerojatnije po zlatnoj vinskoj kapljici zvali Mons aureus), što se prostire od Belog Manastira do Batine s najvišim vrhom od 243 m/nm. Najveći vinogradarski kompleksi nalaze se na položaju Kneževi vinogradi, Popovac i Draž.

Zajedničko obilježje cijele vinogradarske podregije (i navedenih vinogorja) su veće praporne zaravni (platoi) na nadmorskoj visini od 100 do 200 m/nm, okruženi žitorodnom Panonskom nizinom. S obzirom na eolsko podrijetlo i velike blago valovite komplekse obradiva tla na kojima su podignuti i još se mogu podizati vinogradi, moguća je primjena najsuvremenije mehanizacije (od sadnje i zaštite do berbe grožđa) što je jedan od uvjeta visoke produktivnosti.

Klimatski i drugi prirodni čimbenici uz pravilnu fertilizaciju tla i orijentaciju na visokokvalitetan sortiment v.l. osiguravaju postizanje iznimne kakvoće grožđa, iz kojeg se suvremenim načinom vinifikacije dobivaju vrhunska vina koja su cijenjena i na svjetskom tržištu.

Pisani i pouzdani podaci o vinogradarstvu i vinarstvu u prošlosti na ovim prostorima vezani su uz cara Proba (Marka Aurelia, 232.-282.), međutim brojni podaci upućuju i na mogućnost da su se tom proizvodnjom bavili i narodi (npr. Kelti) koji su ovdje živjeli prije dolaska Rimljana. O propasti mnogih kulturnih stečevina u doba seobe naroda (od IV. do VI. stoljeća) pa i vinogradarstva nije potrebno posebno govoriti. U narodnim legendama vezanim za ta davna vremena spominje se i vino, međutim, pouzdani pisani dokazi o darivanjima

11

vinograda (i kmetova) od strane vladara crkvi, kao i o zaslugama pavlina u širenju kulture v.l., odnose se na razdoblje poslije XI. stoljeća. Od turske okupacije (1526.) do odlaska Osmanlija iz ovih krajeva (1687.) ponovo je vinogradarstvo bilo potiskivano, da bi, kao nagradu za zasluge u protjerivanju Turaka, velike posjede bečki dvor darivao feudalnoj gospodi (Vukovar grofu Elzu, Ilok Odescalchiu, velike površine u Baranji vojskovođi Eugenu Savojskom itd.), koja su, uz ostalo, na tim posjedima organizirali i vinogradarsku i vinarsku proizvodnju. O tlačenju kmetova, prinudnom radu i pobunama vinogradara s ovih prostora, o trgovini vinom, usponima i padovima te proizvodnje sve do pojave bolesti i štetnika na v.l. napisane su brojne rasprave. Kada je filoksera stigla i do podunavskih vinogorja (bilo je to 1890.), počelo je novo razdoblje vinogradarenja, jer su se do tada vinogradi podizali isključivo grebeničanjem i uzgojem bez armature, uz rezidbu s kosirom i minimalnu obradbu. Sadnjom američke podloge (nabavljene od poznatog vinogradara Telekija iz susjednog grada Villanya) i cijepljenjem na mjestu (uz istovremenu zamjenu sortimenta s kvalitetnijim kultivarima) započinje prva regeneracija vinograda u Podunavlju. I ovdje su, kao i u drugim vinogradarskim područjima ratovi (I. i II. svjetski rat) zaustavili razvoj ove djelatnosti, da bi tek osnivanjem velikih vinogradarskih pogona (poput Poljoprivredno industrijskog kombinata Belje-Kneževi vinogradi u baranjskom vinogorju, Industrijsko poljoprivrednog kombinata Osijek-Erdut u erdutskom vinogorju te Poljoprivredno industrijskog kombinata Vukovar-Ilok i LŠG “Jelen”, OOUR “Ilok” u srijemskom vinogorju) i izgradnjom za to doba suvremenih vinarskih podruma (Vukovar, Erdut), odnosno modernizacijom starih (u razdoblju od 1960. do 1990.) bio učinjen temeljit obrat u ovoj grani gospodarstva.

2. 1. Najzastupljeniji vinski kultivari Podunavlja i Slavonije

Mirnom reintegracijom u pravni i gospodarski sustav Republike Hrvatske koja je počela u tijeku 1997. godine, započeta je obnova, i redovita proizvodnja u plantažnim vinogradima Belja (Kneževi vinogradi), IPK Osijeka (u Erdutu), Vupika (na terenima znamenitog Vučedola i dr.), gdje su se i ranije uzgajali kvalitetni vinski kultivari (graševina, traminac, pinot bijeli, rizling rajnski, chardonnay, sauvignon, muškat ottonel, od bijelih, te frankovka, cabernet franc, cabernet sauvignon, merlot crni, pinot crni i dr., od crnih). Uz birani asortiman i idealne klimatske i zemljišne uvjete, ovdje su se od davnina proizvodila iznimno dobra vina, među kojima već dugi niz godina posebno i počasno mjesto pripada iločkom tramincu. U privatnom sektoru v. i v. proizvodnje, također je mijenjan asortiman, pa se još samo ponegdje mogu naći stare sorte poput slankamenke, kadarke, ružice i neke druge.

Graševina je u vinogradarskom sortimentu RH zacijelo najzastupljenija vinska sorta bijeloga grožđa. U kontinentalnim vinogorjima Hrvatske našla je drugu domovinu, sličnu onoj iz koje potječe (Francuska), pa nije slučajno da je Pravilnikom (NN 159/04.) uvrštena među preporučene kultivare u svim podregijama regije Kontinentalna Hrvatska.Osvajanje prvog mjesta u konkurenciji velikog broja autohtonih i introdukciranih sorti, graševina je zaslužila dobrom i redovitom rodnošću i još više kvalitetom grožđa, mošta i vina. Posebno valja istaći da sorta graševina izuzetnu kakvoću daje svim kategorijama predikatnih vina što je znano vrhunskim proizvođačima i o čemu oni vode računa.Ipak valja napomenuti da najveći broj vrhunskih graševina dolazi iz podregije Slavonija

Traminac crveni (u Nj. roter traminer, još i clevner odn. clävner, u Mađarskoj tramin piros, u Bugarskoj mala dinka, češkoj tramin červeny, u Italiji traminer aromatico, u Fr. uz

12

velik broj drugih naziva još i savagnin rose i fromenteau rouge itd.) vinska sorta za koju mnogi tvrde da potječe iz južnog Tirola i da je ime dobila po mjestu Tramin.Vina iz grožđa traminca crvenoga su cijenjena u prvom redu zbog profinjene arome i bukea. Boja dobro odnjegovanog traminca je slamnatožuta do zlatnožuta, okus najčešće polusuh do polusladak, rjeđe suh, alkoholnost srednje jaka, a manjak ukupne kiselosti nastoji se izbjeći ranijom berbom. Najpoznatiji; traminci iz podregije Podunavlje, vinogorja Srijem (Ilok, Vukovar), Erdut i Baranja.

Pinot bijeli (burgundac bijeli), cijenjena sorta bijeloga vinskog grožđa, makar da vinogradarima i vinarima u kišnim jesenima zbog osjetljivosti na trulež zadaje podosta briga. Da bi se izbjegle štete u takvim godinama, bere se ranije. U suhim i toplim jesenima, kakve su u izrazitim vinogradarskim krajevima češće, p. b. nakupi dosta šećera, pa su vina iz takva grožđa srednje do jako alkoholna (ponekad i s ostatkom neprevrela šećera), ugodne arome i bukea, primjereno kiselkasta i rano sazrela za potrošnju. Ova sorta je u Hrvatskoj svrstana među preporučene kultivare u svim vinogorjima regije Kontinentalna Hrvatska. Kvalitetna vina pinota bijelog s oznakom k.z.p. proizvodi osamnaest vinara iz regije Kontinentalna Hrvatska

Pinot sivi u vinogorjima Hrvatske ova je sorta svrstana među dopuštene u svim vinogorjima Kontinentalne Hrvatske, i u svim vinogorjima podregije Istra, Hrvatsko primorje i Dalmatinska zagora. Vino p. s. najčešće kakvoćom nadmašuje vino dobiveno preradbom grožđa pinota bijelog, a i ranije sazrijeva, pa je i to jedan od razloga što (ni grožđe i iz njega proizvedeno vino) u pravilu nema visoku ukupnu kiselost. Najpoznatiji hrvatski sivi pinot dolazi iz vinograda i podruma tvrtke Kutjevo d.d. iz Kutjeva.

Pinot crni kod nas ponegdje pod imenom burgundac crni (od naziva povijesne pokrajine Burgundije), izrazita je vinska sorta.. Iz svoje domovine Francuske ova se je sorta proširila po cijelom vinogradarskom svijetu. U Republici Hrvatskoj značajnija proizvodnja pinota crnog sačuvala se u podregiji Slavonija (kutjevačko i požeško-pleterničko vinogorje), Bijela belina velika je naziv u Hrvatskoj, a vjerojatno i u drugim susjednim vinogradarskim područjima prisutnog kultivara bijelog vinskog grožđa, za kojeg je suvremenim molekularno-genetičkim postupkom determinacije sorte utvrđeno, da je jedan od roditelja, danas vrlo rasprostranjene i cijenjene sorte chardonnay.

Belina uz male varijacije u nazivu, kod nas česta istoznačnica za različite sorte bijela grožđa npr. bjelina za puljižanac bijeli, bilać za zlataricu bijelu, belan (što se uzgaja u Makedoniji) za ugni blanc i trbljan bijeli, i sl. Belina (još i beli par, i bilan) je u prošlosti (uz neke druge sorte navedene pod natuknicom Bakarska Vodica) uzgajana na bakarskim terasama, dok se zacijelo jedna druga sorta, što se naziva bijela belina velika (koju je prilikom obilaska vinogorja u Hrvatskoj, još davne 1871. godine opisao poznati vinogradarski stručnjak i ravnatelj Voćarsko-vinogradarske škole u Mariboru - Hermann Goethe), uzgaja u Moslavini i u nekim susjednim vinorodnim područjima rajona kontinentalne Hrvatske (poglavito u Slavoniji i Pokuplju). Je li riječ o istim ili različitim sortama, dobit će se odgovor tek nakon DNK analize.

Rizling rajnski najpoznatija je i najcjenjenija bijela vinska sorta sjevernih vinorodnih područja, kojoj i samo ime govori o podrijetlu. Naš naziv za rizling je graševina, pa otuda i mogući naziv graševina rajnska i analogno tome ime jedne druge sorte graševina tal. (od rizling tal.) koja je kod nas rasprostranjenija, pa se jednostavno zove samo graševina (a ponegdje čak i samo rizling). Da ne bi bilo zabune, neće biti naodmet još jednom istaknuti da

13

je rizling rajnski jedna, a rizling tal. (graševina, grašica ili u našim istočnim područjima samo rizling) druga sorta. Dobro školovano vino rajnski rizling je svjetložute do slamnatožute boje, profinjene arome i bukea, skladna puna i svježa okusa. U Hrvatskoj se (u skladu Pravilnika o Nacionalnoj listi priznatih kultivara) uzgoj ove sorte preporuča se u svim podregijama kontinentalne Hrvatske (Podunavlje, Slavonija, Moslavina, Prigorje-Bilogora, Plešivica, Pokuplje i Zagorje-Međimurje). S tih podregija na tržište stižu vrhunska i kvalitetna vina rajnskog rizlinga s oznakom kzp.

Chardonay (čit. šardone), franc. vinska sorta bijelog grožđa Kultivar chardonnay (koji je defiitivno rodbinski vezan uz pinot i belinu, priznat je kao posebna sorta na vinskoj izložbi u Lionu, 1872. Tvrdi se da je tom, zacijelo spontano nastalom kultivaru uža domovina okrug Macconais koji se nalazi u regiji Burgundija, te da je ime dobila po nazivu sela Chardonnaya. Mali piramidalni grozdovi, u pravilu vrlo često s jednim krilcem i s podjednako razvijenim, srednje velikim, slatkim i ugodno kiselim bobicama puni su soka, pa moraju biti vinificirani neposredno poslije berbe. Vina chardonnaya su odlična osnova za proizvodnju pjenušca. Od ukupno 37 hrvatskih vina chardonnay s oznakom kontroliranog zemljopisnog podrijetla (1997./1998.) u kategoriju vrhunskih uvrštena su tri (jedan iz vinogorja Đakovo, dva iz vinogorja Međimurje), 22 su kvalitetna (od čega šest iz podregije Plešivica, po pet iz podregije Prigorje-bilogora i Zagorje-Međimurje, četiri iz podregije Slavonija i dva iz podregije Istra), a u skupini stolnih vina s k.z.p. uvršteno ih je ukupno dvanaest.

Muškat zajednički naziv za mnoge sorte od kojih neke međusobno nisu srodne, ali sve imaju manje ili više izraženu muškatnu aromu. Muškatne se sorte spominju u antičko doba, i u pravilu su to sorte juga, odnosno toplih podneblja.

Sauvignon bijeli je cijenjena i rasprostranjena vinska sorta podrijetlom iz Francuske, koja je na njem. govornom području poznatija pod nazivom muškatni silvanac. Tipičan s. b. prepoznatljiv je po izrazitu mirisu koji podsjeća na pokošene cvjetne livade i po specifično gorkastom okusu (što podsjeća na kožicu agruma-grejpa i limuna).

Muškat ottonel je rana vinska sorta bijeloga grožđa nastala u Francuskoj (u Angersu) križanjem još polovicom prošloga stoljeća (1852.). Zbog finog muškatnog mirisa grožđa i vina, otpornosti na niske temperature i sivu plijesan proširila se izvan svoje domovine

Frankovka je jedna od vodećih vinskih sorata crnog grožđa u nekim podregijama Kontinentalne Hrvatske, poglavito u Slavoniji.Porijeklo frankovke istraživali su mnogi vinogradarski stručnjaci nastojeći (uz ostalo i iz njena imena) odgovoriti na pitanja od kada se uzgaja i iz kojeg vinorodnog područja vuče podrijetlo. Ta se sorta (kako bilježe neki izvori) u vinorodnim područjima Europe uzgaja već stoljećima, a njeno ime mnogi povezuju s Franačkom državom koja je osnovana na području Galije u 5. vijeku, da bi tristo godina kasnije, (za vladavine Karla Velikog - 742.-814.) postala najmoćnija kraljevina i carevina u tadašnjem svijetu.U Republici Hrvatskoj kao vrhunsko vino najprvo je zaštićena iločka frankovka (koja se je zbog privremene okupacije tog dijela, u doba agresije na RH, bila prestala proizvoditi, a nakon mirne reintegracije i vraćanjem prognanika u svoj zavičaj proizvodnja je obnovljena, a kakvoća vina unaprijeđena. Trenutno se na tržištu nudi velik izbor vina frankovke, a njihov najveći broj dolazi iz podregije Slavonija (vinogorja Orahovačko-Slatinsko, Feričanci i Đakovo).Dobro odnjegovano crno vino frankovke je rubinskocrvene do granatno crvene boje, srednje je alkoholne jakosti, ugodno je kisela i pitka, s razvijenom sortnom aromom i bukeom.

14

Merlot crni Malo je vinskih sorata crnog grožđa koje se podjednako uspješno uzgajaju u južnim i sjevernim vinorodnim područjima. Ta značajka merlota pridonijela je da se ova podrijetlom francuska sorta iz okolice Bordeauxa proširi po cijelom vinogradarskom svijetu. Kod nas je svrstana među preporučene kultivare samo u četiri podregije kontinentalne Hrvatske (Podunavlje, Slavonija, Prigorje-Bilogora i Pokuplje.Vina sorte merlot bogata su alkoholom (obično oko 12,5% vol. ) i ukupnim kiselinama (oko 6,5 g/l), rubincrvene crvene su boje, arome šumske maline. U Hrvatskoj je veći broj vina proizvedenih iz sorte merlot zaštićeno u kategoriji kvalitetnih i vrhunskih.

Cabernet sauvignon (čit. kaberne sovinjon), jedna od najpoznatijih vinskih sorata crnog grožđa koja je nastala križanjem cabernet franca i sauvignona bijelog Iz njena grožđa proizvedeno rubinskocrveno obojeno vino bogato je kiselinama, primjereno alkoholno, puno i skladna okusa s karakterističnom aromom, pa stoga i cijenjeno kod dobrih znalaca.

Ružica (rosé, ruso vino), zajednički naziv za ružičasto rubinskocrveno i ružičasto-crvenkasta vina, s tim da se ova posljednja ponekad označavaju i kao svijetle ružice (ili rosé vina).Vrhunska vina r. r. proizvode se u vinogorjima Kutjevo, Feričanci, Plešivica-Okić, Međimurje. Broj zaštićenih vina kvalitetne kategorije od istog kultivara višestruko je veći, dok je broj vina iz kvalitetne kategorije r. r. stolno vino upola manji. Oni koji znaju da postupak stjecanja prava na označavanje, primjerice kategorije vrhunsko vino s k.z.p. iziskuje uz vrhunsku kakvoću proizvoda još i dugi vremenski rok praćenja te proizvodnje, znat će također da su mnoga vina što se trenutno označavaju kao kvalitetno ili kao stolno vino s k.z.p. također vrsna i da će mnoga od njih, najvjerojatnije u budućnosti steći pravo na uvrštavanje u višu kvalitativnu skupinu. Podregija Podunavlje je zbog poznatih ratnih stradanja bila duže vrijeme bez mogućnosti nastavka proizvodnje svih kategorija vina, pa tako i r.r., ali je ta proizvodnja nakon mirne reintegracije ponovo obnovljena.

15

3. Podregija Slavonija

Slavonija je danas naziv onog dijela nizina kontinentalne Hrvatske što se nalaze u porječju rijeka Save i Drave, od Moslavačke gore na zapadu, s Požeškom kotlinom u središtu, te na istoku do Srijema. Blago nagnuti i jugozapadu okrenuti i osunčani položaji Dilja, Požeške gore, Krndije i Papuka (953 m) i Psunja (984 m) idealni su za uzgoj vinove loze. pa se može pretpostaviti da se ta kultura ovdje uzgajala još i u predrimsko (keltsko, ilirsko-japodsko) doba

Podijeljena je u sljaedeća vinogorja: Đakovo sa (850 ha), Slavonski Brod (1150 ha), Nova Gradiška (300 ha), Požega i Pleternica (390 ha), Kutjevo (800 ha), Daruvar (560ha), Pakrac (20 ha), Feričanci (780 ha), Orahovica i Slatina (860 ha) i Virovitica sa (690 ha). Kutjevački podrumi, zajedno s Đakovačkim vinima te PP Orahovica, Feravino i Vinarija Daruvar godišnje prometuju s gotovo 2000 vagona vina ili trećinu ukupnog prometa hrvatskih vina.

Nosilac sortimenta slavonskog vinogradarstva (od doba obnove nakon filokserne zaraze pa sve do danas) postao je i vinski kultivar graševina koja na početku trećeg milenija zauzima oko 40 % svih vinogradarskih površina. Ostale preporučene bijele sorte su: pinot bijeli, pinot sivi, chardonnay, sauvignon, traminac crveni, traminac mirisni, silvanac zeleni, rizling rajnski, rizvanac (müller thurgau), manzoni bijeli, muškat ottonel, kerner, moslavac, ranfol (štajerska belina), zelenac slatki bijeli, a od kultivara s crnim grožđem to su frankovka, pinot crni, zweigelt, merlot, cabernet sauvignon, cabernet franc, portugizac i syrah.

Najveći broj registriranih proizvođača vina s k.z.p. iz ove podregije ima svoje sjedište u vinogorju Kutjevo. Manji broj dolazi iz ostalih vinogorja podregije Slavonija, tj. iz vinogorja Požega-Pleternica, Đakovo, Orahovica-Slatina, Slavonski Brod, Nova Gradiška, Pakrac, Feričanci, Daruvar i Virovitica.

16

Zaključak

Hrvatska je od davnina bila prošarana vinogradima i nekadašnja proizvodnja u skoroj budućnosti neće biti dostignuta. Razlog smanjenja površine zasađenih vinovom lozom je bila najezda filoksere krajem 19. stoljeća koja je nepovratno uništila velika vinogradarska područja, kao i agresija na Hrvatsku. Danas se povećava broj nasada i broj registriranih proizvođača što je posljedica više privatne inicijative i ulaganja nego nekakve državne strategije, mada ona formalno postoji.

Područje Republike Hrvatske dijeli se na dvije vinogradarske regije: Kontinentalna Hrvatska i Primorska Hrvatska, koje se dijele na 12 vinogradarskih regija. U kontinentalnoj Hrvatskoj područja se dijele na: sjeverozapadni dio: Plješivica, Prigorje i Bilogora, Zagorje, Međimurje, Pokuplje i Moslavina, te sjeveroistočni dio : Slavonija i Podunavlje. Primorski dio obuhvaća Istru i Hrvatsko Primorje, sjevernu Dalmaciju, Dalmatinsku Zagoru, te srednju i južnu Dalmaciju. Svih 12 podregija ukupno obuhvaća 66 vinogorja.

Svaka podregija ima svoje specifičnosti i sorte koje se uzgajaju. Kao najpoznatije moramo izdvojiti graševinu, malvaziju, plavac mali, merlot i rajnski rizling.

Mirnom reintegracijom u pravni i gospodarski sustav Republike Hrvatske koja je počela u tijeku 1997. godine, započeta je obnova, i redovita proizvodnja u plantažnim vinogradima Belja (Kneževi vinogradi), IPK Osijeka (u Erdutu), Vupika (na terenima znamenitog Vučedola i dr.), gdje su se i ranije uzgajali kvalitetni vinski kultivari (graševina, traminac, pinot bijeli, rizling rajnski, chardonnay, sauvignon, muškat ottonel, od bijelih, te frankovka, cabernet franc, cabernet sauvignon, merlot crni, pinot crni i dr., od crnih). Uz birani asortiman i idealne klimatske i zemljišne uvjete, ovdje su se od davnina proizvodila iznimno dobra vina, među kojima već dugi niz godina posebno i počasno mjesto pripada iločkom tramincu. U privatnom sektoru v. i v. proizvodnje, također je mijenjan asortiman, pa se još samo ponegdje mogu naći stare sorte poput slankamenke, kadarke, ružice i neke druge.

.

17

Bibliografija

Knjige:

Stanka Herjavec Hrvatska vina i vinari, Zagreb : AGMAR, 2002.

Gašparec-Skočić, Lj. Hrvatska vina i vinske ceste. Zagreb : Golden marketing - Tehnička knjiga, 2006.

Mirošević, N. Atlas hrvatskog vinogradarstva i vinarstva. Zagreb : Golden marketing - Tehnička knjiga, 2009.

Krstulović, A. Vina Hrvatske : vodeći hrvatski vinari, najbolja hrvatska vina i najvažnije vinske sorte. Zagreb : Profil international, 2008.

Suhadolnik, Ž. Vinska Hrvatska. Zagreb : Hrvatska gospodarska komora, 2009.

Zoričić, M. Domaće vino : Bijelo, ružičasto, crno. Zagreb : Gospodarski list, 2005.

Razović, M. Vino kao turistička priča. // UT : ugostiteljstvo i turizam : stručna revija za turizam 54 (2006), 11/12 ; str. 84-87.

Izvori na internetu (14.05.2012.):

Slavonija - Vinopedia. URL: http://www.vinopedia.hr/wiki/index.php?title=SlavonijaPodunavlje - Vinopedia. URL: http://www.vinopedia.hr/wiki/index.php?title=Podunavlje

18