LIRSKA PJESMA je umjetnički tekst posebne vrste, koji do izražaja dovodi jedno jedinstveno raspoloženje uz pomoć jedne jezičke organizacije višega reda nego što je to slučaj u svakodnevnom govoru. Za razliku od epske pjesme, u lirskoj pjesmi nema ni fabule, ni pripovijedanja, ni razvijenih situacija, već je sve izraženo u zgusnutom i emocionalno otežanom jezičkom izrazu, često u samo jednoj slici, ili u jednoj usporedbi, alegoriji, paralelizmu ili nekoj drugoj neobičnoj vezi riječi. (U lirskoj pjesmi posebno su česte metafore, koje su sposobne da povezu međusobno disparatne, različite i odvojene stvari).

LIRSKI SUBJEKT je naziv za ono unutrašnje "ja" koje svojim govorom gradi pjesmu i u njoj izražava svoju duševnost. Često je to sam pjesnik, ali može biti i neka druga osoba, ili čak neko neidentificirano unutarnje biće pjesme. Često je to "ja" i gramatički prisutno u pjesmi (kao prvo lice jednine). A i kad nije na takav očevidan način prisutan, lirski subjekt i tada predstavlja duhovni stožer pjesme. Ustvari, pjesnički izraz je uvijek zasnovan na jednom duševnom raspoloženju, koje i jeste pravi subjekt pjesme.

GLAVNE VRSTE l RAZVOJ LIRIKELirska poezija je vjerojatno stara koliko i sam jezik, ili, bar, koliko i čovjekova potreba da iskazuje svoja osjećanja. U početku je ona bila gotovo nerazdvojno vezana uz muziku i ples, kao dio jedne sinkretičke umjetnosti, koja je i danas svugdje popularna i u kojoj se pjesme pjevaju uz pratnju muzike i obično uz ritmičke pokrete tijela (kao u suvremenoj pop i rok muzici).U antičkoj Grčkoj takve pjesme su obično bile pjevane uz pratnju nekog muzičkog instrumenta. Obično je to bila leut ili lira, pa je tako i nastala riječ lirika. Već kod nekih antičkih pjesnika, kao što su bili Alkej, Sapfa, Pindar, Anakreont i dr., riječi pjesme su postale važnije od muzičke pratnje, pa je i sama pjesma sve više postajala samostalna jezička umjetnina.

TEMELJNE LIRSKE FORMEHIMNA je prvobitno označavala svaku pjevanu pjesmu, a onda je počela značiti pjesmu upućenu ili posvećenu nekom božanstvu, kao Sapfina "Himna Afroditi". (Tek u XIX st. taj je naziv počeo označavati svečanu pjesmu koja je prihvaćena kao izraz jedinstvenog kolektivnog osjećanja cijelog jednog naroda).ODA se razvila iz prvobitnih horskih pjesama koje su se pjevale u vrijeme vjerskih obreda. Ispjevana je u uzvišenom tonu i slavila je značajne ličnosti, veličanstvene pojave u prirodi ili neke uzvišene ideje. U staroj Grčkoj po odama se proslavio Pindar, a u Rimu Horacije.DITIRAMB je bila strasna, razuzdana pjesma koja se pjevala na svečanostima u slavu Dioniza, boga vina, bujanja prirode i životnih radosti. Ona je slavila život i bila puna životnog poleta. (Za izraz takvog raspoloženja i danas se kaže da je ditirampski)ELEGIJA je prvobitno označavala pjesmu u kojoj je izražena žalost za mrtvim. Kasnije je počela značiti pjesmu u kojoj se izražava tuga za onim što je prošlo ili što je daleko: bol zbog smrti drage osobe, zbog prolaznosti života, zbog prohujale mladosti, zbog izgubljene ljubavi, zbog dalekog zavičaja. (Riječ elegično i danas označava, izražavanje takvog duševnog raspoloženja.) Po elegijama su naročito poznati rimski pjesnici Tibul i Ovidije.IDILA je pjesma o sretnom domaćem životu, naročito na selu. U njoj se slavi mirni seoski život, toplota domaćeg ognjišta, ljepota i čistota prirode. Idilični tonovi česti su bili u Katulovoj i Tibulovoj lirici.EPIGRAM je kratka, zbijena pjesma od nekoliko stihova, u kojoj se na duhovit način komentiraju neke negativne društvene pojave, ili neke ljudske mane ili loši postupci nekih javnih ličnosti. Rimski pjesnik Marcijal bio je posebno poznat po svojini oštrim i jetkim epigramima.POSLANICE ili EPISTOLE su pjesnička pisma upućena prijateljima ili poznatim javnim ličnostima, u kojima se obično raspravljaju neke teme od općeg interesa, kao što je slučaj u Horacijevoj "Poslanici Pizonima", koja predstavlja pjesnički traktat (teorijsku raspravu) o pjesništvu

TEMATSKA PODJELA LIRIKEDomoljubna lirika-izražava ljubav prema domovini, zavičaju, jeziku itd. Česta je u doba romantizma kada nastaju moderne nacije.Bibleizmi-biblijski izrazi, obilježja biblijskog stila i izraza.Pejzažna lirika-malo je kada samo opisivanje krajolika. Najčešće sadrži u sebi dublji pjesnikov doživljaj kojemu opis pejzaža daje smisao.Sonet-Sonet je pjesma od 14 stihova u 4 strofe.(Petrarkin ili talijanski i shakespeare-ov ili elizabetanski sonet).Nokturno-umjetničko djelo(glazbeno, slikarsko, književno) koje predstavlja noćne užitke i ugođaje noći.Ljubavna poezija-ljubav je najčešća lirska tema u kojoj se osjećaji prema voljenome stapaju s osjećajima prema prirodi, domovini, smrti, itd.Socijalna poezija-slika društvene nepravde i nevolje s naglašenom simpatijom prema onima koji trpe.Anakreontska pjesma-to su kraće lirske vrste, jednostavne i vedre. Religiozna pjesma- u njoj pjesnik iskazuje svoje osjećaje i misli. Ti se osjećaji i misli stapaju uz pojam Boga.

TEME l MOTIVI LIRIKEU razvoju evropske poezije svaka epoha je stvarala svoj sistem pjesničkih vrsta i oblika. Ali iako je skoro svaka nova epoha stvarala nove pjesničke vrste i oblike, pjesnici su često iz ranijih epoha preuzimali one oblike koji su odgovarali njihovim vlastitim stvaralačkim težnjama i njihovoj vlastitoj osjećajnosti. Pjesnički oblici kao elegije, himne, idile, epigrami, ditirambi obnavljaju se neprestano, i to najviše zato što u njima do izražaja dolaze neka temeljna ljudska osjećanja.U teoriji književnosti lirske pjesme se često svrstavaju prema njihovom osnovnom motivu. Tako se kao vrste lirske poezije navode ljubavne, rodoljubive (domoljubne ili patriotske), socijalne pjesme, zatim opisne pjesme (u stvari, pjesme o prirodi), te religiozne, refleksivne ili misaone pjesme i satirične pjesme. Ta podjela, ustvari, više govori o onim "stalnim temama" koje u svakom vremenu zaokupljuju osjećajnost pjesnika, nego što uspostavljaju stilsku i strukturnu razliku medu vrstama pjesničkog izraza.Dok su u starijoj poeziji glavne teme bile priroda, ljubav, prolaznost mladosti i života, društvene nepravde i si., u modernoj poeziji došlo je do prave "eksplozije lirske materije", pa su pjesnici počeli izražavati najraznovrsnija i najsloženija osjećanja, očitujući ne samo svoju osjećajnost već i svoje stvaralačke i estetičke ideje. Postavši svjesni koliko je sam jezik osnova njihove umjetnosti, oni su ga u modernom vremenu počeli tretirati ne samo kao izražajno sredstvo već i kao osnovnu materiju u kojoj se organizira specifično poetski govor. Zato se za mnoge moderne pjesnike može reći da se ne izražavaju riječima, već da u riječima traže i iz riječi oslobađaju skrivenu izražajnu energiju samog jezika.

LIRSKE VRSTEnarodnaautorska (umjetnička) Prema temidomoljubna (rodoljubna, patriotska)religijskaljubavnamisaona (refleksivna)pejzažna (opisne, deskriptivne)socijalnasatirična Prema oblikuantički oblicianakreontske pjesmeditirambelegijahimnaodaidilaepigrami STILSKA IZRAŽAJNA SREDSTVA:metafora – preneseno značenje usporedba – uspoređuje se, uvijek sadrži riječ KAO epiteti – ukrasni pridjeviponavljanje – ponavljanje stihova suprotnost – dva suprotstavljena pojmaonomatopeja – zvukovi iz prirode inverzije – obrnut poredak riječi nabrajanje personifikacija – davanje ljudskih osobina neljudskome elipsa – izostavljanje jedne ili više riječi u rečenici aliteracija – ponavljanje suglasnika asonanca – ponavljanje samoglasnika opkoračenje – prebacivanje dijela rečenice u drugi red gradacija – postupno pojačavanje ili smanjivanje doživljaja u djelu hiperbola-uveličavanje ponavljanje-ponavljanje istih riječi zbog ritmičnosti prebacivanje- prenošenje jedne riječi u novi stih

GLAGOLSKA VREMENAINFINITIV-kopatiPREZENT-kopamPERFEKT-kopala samAORIST-kopahIMPERFEKT-kopahPLUSKVAMPERFEKT-bio sam kopaoFUTUR 1.-kopat ćuFUTUR 2.-budem kopala GLAGOLSKI NAČINIKONDICIONAL-kopao bihKONDICIONAL 2-bio bih kopaoIMPERATIV- (NE MOŽEŠ NAREDITI SAMOME SEBI)

TEMA-ono o čemu pjesma govoriMOTIVI-pomoću njih se stvara pjesam, oni ju čineSTIH-redak u pjesmi, razlikujemo ih prema br. Slogova u stihu

RIMA- je glasovno podudaranje na kraju stiha. Parna aa bbukrštena ababobgrljena abbanagomilana aaaaisprekidana abcb.