hrvatski povijesni portal (pdf br. 6)

h p phrvatski povijesni portal - croatian historical portal

issn 1846-4432www.povijest.net

izbor tekstova

iz 2012.godine

Bitka kod EknomaFranjo barun Trenk

Bitka kod Hampton RoadsaLoraine Allison, dijete s Titanica

Čaruga – junak siromašnih ili razbojnikŠtefi ca Vidačić - hrvatska Miss Europe

Mansteinova zimska čarolijaBožo Leiner – ludbreški Che Guevara

Ernesto Che Guevara – 45 godina kasnijeRed Ribbon

You’ve lost that loving feelingPića koja su utjecala na povijest čovječanstva

Hrvatski povijesni portal

2

IMPRESUMHrvatski povijesni portal

ISSN 1846-4432

POSEBNO IZDANJEBroj 6/ Godište I

25. kolovoz 2013.

Elektronički časopis za povijest i srodne znanosti izlazi od 26. siječnja 2006. na

adresi www.povijest.net

Izdavač:Inter nos

Obrt za računalnu djelatnostvl. Miljenko Hajdarović

Dr. Ive Kečkeša 1640323 Prelog

Urednik:Miljenko Hajdarović, mag.hist.

[email protected]

Suradnici:mr.sc. Vladimir Posavec

Marta Husić, prof.Dinko Odak, dipl. politolog

Milivoj Dretar, prof.Vlatko SmiljanićIvana FilipovićAna Rajković

Diana Krtanjek, prof.Višnja Matotek, prof.

Izlazi mjesečno.

Autori tekstova sami brinu o gramatičkoj ispravnosti istih.

Za oglašavanje u Hrvatskom povijesnom portalu obratite se na

e-mail [email protected]

Uredničko piskaralo

Tijekom 2012. godine Hrvatski povijesni portal posjetilo je 217,219 čitatelja koji su prolistali 687,544 stranica. Zamjetan je porast čitatelja koji se vraćaju više puta (mogli bi reći stalnih čitatelja) na 32,3%. Veliki porast prometa zabilježili smo u Deponiji materijala posebno u dijelu sa materijalima sa natjecanja. Čitatelji su se tematski najviše zainteresirali za povijest žena, Čarugu, Drugi svjetski rat, materija-le za nastavu, itd...Što možete čitati u ovom broju na 62 stranice:• Bitka kod Eknoma – najveća

pomorska bitka antike• Franjo barun Trenk• Bitka kod Hampton Roadsa• Loraine Allison, dijete s Titanica• Čaruga – junak siromašnih ili

razbojnik• Štefica Vidačić - hrvatska Miss

Europe• Mansteinova zimska čarolija• Božo Leiner – ludbreški Che Guevara• Ernesto Che Guevara – 45 godina

kasnije• Red Ribbon• You’ve lost that loving feeling

Što slijedi?Kao što sam već najvljivao u ovim ljetnim posebnim izdanjima slijedi nova sezona objavljivanja (pretežno) novih materijala. Materijali se već vrijedno prikupljaju i u godištu 2013./2014. nas čekaju brojne zanimljive teme. Ponavljam izbor tema brojeva:• rujan 2013. – Hrvatska povijest• listopad 2013. – Nastava povijesti• studeni 2013. – Koreja –

zaboravljeni rat• prosinac 2013. – Ljudske greške• siječanj 2014. – Holokaust i ljudska

prava• veljača 2014. – Glazba i povijest• ožujak 2014. – Žene u povijesti• travanj 2014. – Američki građanski

rat• svibanj 2014. – Regionalna povijest• lipanj 2014. – 100 godina od Velikog

rataSvaki tematski broj će imati svog gostu-jećeg urednika koji se u većoj mjeri bavi dotičnom temom.Ukoliko ste zainteresirani za surad-nju i pisanje novih članka javite se sa prijedlozima na e-mail adresu:[email protected]. Uživajte u čitanju!

Comenius EduMedia Seal for Croatian Historical PortalThe most important German and European awards for exemplary ICT-based educational media were awarded in Berlin on June 22, 2012. Thru “The Comenius EduMedia Awards” GPI (German Society for Education and information) promotes pedagogy, content and de-sign, especially valuable ICT-based educational media: Educational multimedia products (DMP), General Multimedia Products (AMP), teaching and learning management system (LMS), computer games with competency-promoting potential (CKP). In the foreground are also after seventeen years of history, the pedagogical content and educational-met-hodological aspects. The Croatian History Portal (www.povijest.net) edited and owned by Miljenko Hajdarovic since 2006. was awarded with Comenius EduMedia Seal in the cate-gory General Multimedia Products.•

Broj 6

3

Black Hawk Down: A Story of Modern WarMark BowdenKindle cijena: $10.69 (oko 60 kuna)Link: http://goo.gl/m5OYIV

Kindle Fire HD-TabletCijena: EUR 199,00

Link: http://goo.gl/hwCtxP

Monuments MenRobert M. EdselCijena meki uvez: $10.09 (oko 57 kuna)Link: http://goo.gl/WZ1bsT

Lost VictoriesErich MansteinCijena meki uvez: $16.28 (oko 92 kune)Link: http://goo.gl/JpFzrA

Sniper on the Eastern Front: The Memoirs of Sepp AllerbergerAlbrecht WackerKindle cijena: $10.90 (oko 61 kune)Link: http://goo.gl/QSMAhL

Lonely Planet CroatiaKindle cijena: $17.99 (oko 135 kuna)Link: http://goo.gl/LWQH88


4

Bitka kod Eknoma – najveća pomorska bitka antike

Napisao: mr.sc. Vladimir Posavec | Objavljeno: 29.4.2012. | Link: http://goo.gl/LvWoai

Sredozemlje se s pravom naziva kolijevkom civilizacije jer su se upravo na njegovim obalama pojavile neke od najstarijih i naj-blistavijih civilizacija. To je more oduvijek više povezivalo negoli razdvajalo, a čovjek se već vrlo rano odvažio na plovidbu. I prva visoka europska civilizacija razvila se na otoku Kreti, dok su egej-ski otoci također oduvijek predstavljali svojevrsnu poveznicu iz-među maloazijske obale i europskoga kopna. No, osim središta trgovine Sredozemno je more istodobno bilo i poprište krvavih sukoba potaknutih nastojanjima da se njime zavlada i gospoda-ri. Od davnine pa do najnovijeg doba na njegovoj su se pučini ili neposredno na obalama vodile neke od najvećih pomorskih bitaka u povijesti općenito. Prisjetimo se tek nekoliko najpo-znatijih poput bitke kod Salamine 480. pr. Kr. za grčko-perzijskih ratova, bitke kod rta Mikale 479. pr. Kr., bitaka kod Mile 260. pr. Kr., Eknoma (što će i biti glavna tema ovog rada) 256. pr. Kr. i Egatskih otoka 241. pr. Kr., one znamenite kod rta Akcija 31. pr. Kr., pa do posljednje bitke galija kod Lepanta 1571. g. (u kojoj je sudjelovao i Miguel Cervantes), novovjekovnih iz Napoleonova doba kod Abukira 1798. g. ili one kod Navarina 1827. g., tijekom rata za oslobođenje Grčke, pa sve do dvadesetoga stoljeća i Pr-voga i Drugoga svjetskog rata, od kojih su najpoznatije dvije kod rta Matapana 1941. godine. Saveznička iskrcavanja u sjevernoj Africi, na Siciliji, u Italiji i južnoj Francuskoj, koja su po broju an-gažiranih plovila i koncentraciji snage daleko nadmašivala sve prethodne sukobe, ne možemo smatrati pomorskim bitkama.

Dakako da se kriteriji «veličine» pomorske bitke značajno razli-kuju ovisno o povijesnom razdoblju u kojem se bitka odigrala. Snaga pomorskog naoružanja i opreme brodova, njihove po-kretljivosti kao i načina vođenja ratnih operacija, potpuno razu-mljivo drastično se razlikuje u novome vijeku, u doba Prvoga ili

Drugoga svjetskog rata, od opreme, uvjeta i načina ratovanja na moru u razdoblju antike. Primjerice, u najvećoj i jedinoj velikoj pomorskoj bitki Prvoga svjetskog rata, onoj kod Jütlanda, po-znatoj i kao bitka kod Skageraka, 31. svibnja i 1. lipnja 1916. go-dine njemačka i britanska flota izmjenjivale su preciznu topov-sku vatru s udaljenosti s koje se flote uopće nisu mogle vidjeti. Takav je način pomorskog ratovanja u antici dakako bio neizve-div. U jednoj od najvećih i presudnih pomorskih bitaka uopće, onoj kod Midwaya od 4. do 6. lipnja 1942. godine, japanska i američka flota nisu se također vidjele, a niti pucale jedna na drugu. Bitku su u američku korist presudili zrakoplovi s nosača aviona. Budući da u antici nosača i zrakoplova nije bilo, kriterij za određivanje veličine bitke bit će ponajprije broj angažiranih plovila, mornara i vojnika, broj potopljenih brodova te značenje ili dalekosežne posljedice bitke na daljnji tijek rata ili sklapanje mira. Iako se u antici na Sredozemnome moru vodilo nekoliko doista velikih bitaka sa značajnim posljedicama na daljnji tijek ratnih operacija i povijesti općenito, poput one veličanstvene kod Salamine ili ništa manje slavne kod Akcija, epitet najveće pomorske bitke antike svakako bi trebao pripasti onoj kod rta Eknoma vođenoj tijekom Prvoga punskog rata (264.-241. pr. Kr.).

Tijekom toga rata vodilo se u jednome relativno kratkom razdo-blju više velikih pomorskih bitaka negoli u cijeloj antičkoj povi-jesti uopće. Upravo je prvi dugotrajni sukob s Kartagom Rimsku Republiku, koja dotad nije raspolagala ikakvom pomorskom si-lom, pretvorio u državu s respektabilnom ratnom mornaricom koja će promovirati i nov način ratovanja na moru. Kako se u sukobu Rima s Kartagom radilo ponajprije o srazu kopnene s pomorskom vojnom silom, rimska se država morala odlučiti na

Broj 6

5

rizičan korak, a to je bilo pobijediti Kartagu njezinim oružjem.

Prvi punski rat bio je, više od ikojega dotad vođenog, obilježen nizom velikih pomorskih i kopnenih bita-ka s brojnim dramatičnim preokretima ratne sreće. Među njima bitka kod Eknoma zauzima posebno mjesto jer su, osim po snagama angažiranima s obje strane i po dramatičnosti zbivanja, pobjeda rimskog brodovlja i težak poraz Kartage označili konačan slom kartaške pomorske sile. Iako tom bitkom rat nije okončan, Kartaga više nikad nije uspjela vratiti nekadašnju prevlast na moru. Posljednji kartaški po-kušaj vraćanja inicijative na moru Rimljani su slomili u zadnjoj velikoj bitki, onoj kod Egatskih otoka 241. pr. Krista.

Glavni izvor za punske ratove je grčki povjesničar Po-libije iz Megalopola. Godine njegova rođenja i smrti nisu poznate, ali se pretpostavlja da je rođen izme-đu 210. i 200. pr. Krista. Doživio je za ono vrijeme dosta duboku starost, a očito ga je i zdravlje dobro služilo jer je život okončao padom s konja u svojoj 82. godini. Njegovo jedino sačuvano djelo, «Histori-je» u 40 knjiga, obuhvaćalo je razdoblje od 264. do 146. pr. Kr., a u središtu interesa bila mu je politička povijest, konkretnije rimski vojni uspjesi. Vezano uz njih Polibije je dao i povijesni prikaz naroda u ze-mljama koje je Rim osvojio. Tako je Polibijev rad u osnovi predstavljalo i prvu, uvjetno rečeno, povijest Sredozemlja. Iako kronološki slijed izlaganja otpoči-nje od 140. olimpijade (220.-216. pr. Kr.), to jest od savezničkoga rata u Grčkoj, u dvije uvodne knjige Po-libije je opisao ranija zbivanja u Rimskoj Republici i Kartagi, a kao početak izlaganja odabrao je prijelaz Rimljana iz Italije na Siciliju, što je u stvari i označilo početak Prvoga punskog rata. Na žalost, samo je prvih pet knji-ga Polibijeva djela sačuvano u cijelosti. dok su ostale sačuvane samo u fragmentima. Najviše je fragmenata sačuvano iz knjiga VI.-XVIII. Kao glavni izvor Polibija je u knjigama XXXI.-XLV. kori-stio Livije, a na citate Polibija nailazimo kod Strabona, Varona, Cicerona, Diodora Sicilskog, Dionizija Halikarnašanina, Plinija, Josipa Flavija, Apijana, Plutarha, Pauzanije i Ateneja. Na žalost, Livijeve knjige koje su obrađivale doba Prvoga punskog rata nisu sačuvane, ali su srećom, sačuvane njihove epitomae. No, kako se Livije uglavnom oslanjao na Polibija, to taj potonji povjesnik i dalje ostaje našim glavnim i praktički jedinim izvorom za bitku kod Eknoma.

Opisujući Prvi punski rat, u kojem je i osobno sudjelovao, Kampanac Gnej Nevije (274.-206. pr. Kr.), napisao je u stihovi-ma Bellum Punicum, prvo djelo povijesnoga karaktera, a prvo prozno djelo o rimskoj prošlosti napisao je na grčkome jeziku konzular i pontifik Kvint Fabije Piktor (kraj III. st. pr. Kr.). Nosilo je naslov Annales, otpočinjalo pričom o pojavi Eneje u Italiji, a završavalo događajima Drugoga punskog rata, čiji je neposredni sudionik i bio. Od navedenih djela sačuvani su tek neznatni fra-gmenti kod kasnijih pisaca, a kao izvor Fabija Piktora izrijekom navode Polibije, Tit Livije i Dionizije iz Halikarnasa. Za događaje prvoga rata s Kartagom Polibije kao izvor navodi i povjesničara Filina iz Akraganta, autora djela o Prvome punskom ratu, čiji je suvremenik bio. Ni taj rad nije sačuvan, a pretpostavlja se da je bio pisan u «tragičkom stilu». Filin i Fabije Piktor bili su, koliko je

poznato, glavni Polibijevi izvori za Prvi punski rat, no, osim mje-sta na kojima Polibije sam to navodi, teško je točnije odrediti koliko se u kojoj prilici služio jednim ili drugim autorom. Zapo-činjući izlaganje o Prvome punskom ratu Polibije navodi: «U ne manjoj mjeri od već spomenutih razloga, da skrenem pozornost na ovaj rat potaklo me i to što nam oni za koje se misli da su s najboljim poznavanjem o njemu pisali, Filin i Fabije, nisu iznijeli istinu kako treba. Uzimajući u obzir njihove živote i uvjerenja, ne mislim da su namjerno lagali, …»

Iako se Polibijevo opisivanje događaja i inače odlikuje detalj-nim prikazima, bitka kod Eknoma odskače preciznim opisom s brojnim pojedinostima. Polibijev je prikaz toliko detaljan da se teško oteti dojmu kako je pred sobom morao imati podroban opis bitke sastavljen od osobe koja je u bitki ili osobno sudjelo-vala ili bila promatračem. Doduše, iako to nije moguće dokazati, teoretski postoji i vrlo mala mogućnost da je Polibije opis bitke mogao dobiti iz prve ruke od nekoga njezinoga preživjelog sudi-onika ili očevica. Jedna indicija o tome mogla bi se nazrijeti i u Polibijevim riječima: «Ima li se na umu toliki broj vojnika i bro-dova, onda je jasno da je ne samo one koji su bili prisutni i sve svojim očima gledali, nego i one koji su o svemu slušali morala zapanjiti veličina sukoba i bogatstvo i snaga obiju država.» Pa ipak, najvjerojatnije toliko detalja i preciznosti Polibijev prikaz ipak duguje Nevijevu djelu korištenome kao izvor, pa bismo po-sredno mogli zaključiti da je i Nevije osobno sudjelovao u bitki

Bitku kod rta Eknoma nacrtao Muriel Gottrop (Objavljeno na Wikipediji)


6

kod Eknoma.

Prvi punski rat otpočeo je 264. pr. Kr. rimskim uplitanjem u zbi-vanja na Siciliji, koju je Kartaga smatrala svojom interesnom sferom. Konkretan povod ratu bio je grad Mesena, smješten na sicilskoj obali Mesinskoga tjesnaca. Od početka rata do bitke kod Eknoma vođeno je nekoliko velikih bitaka na kopnu i na moru. Rimske su snage relativno brzo uspjele staviti pod kontrolu veći dio Sicilije zauzevši 262. pr. Kr. Akragant, glavno uporište Kartažana i njihovu polaznu bazu za opskrbu trupa i vođenje ratnih operacija na otoku. Novosagrađena rimska flota, nakon početnih neuspjeha i jednog poraza kod Liparskih otoka, ostvarila je 260. pr. Kr. pod zapovjedništvom konzula Gaja Du-ilija veličanstvenu pomorsku pobjedu kod rta Mile, najsjever-nijeg rta Sicilije u blizini Mesinskog tjesnaca. Ta je prva velika pomorska pobjeda Rimljana proslavljena u Rimu podizanjem na Forumu stupa ukrašenog s trideset kljunova kartaških brodova (Columna rostrata). Rimska prevlast nad južnim Tirenskim mo-rem učvršćena je još jednom pomorskom pobjedom 257. pr. Kr. kod Tindaride na sjevernoj obali Sicilije u blizini Liparskih otoka. Rimskom je flotom tada zapovijedao konzul Gaj Atilije Regul. Prema Polibijevim riječima, nakon te pomorske bitke obje su strane izašle uvjerene da je borba neriješena »… i zato su počele s još sveobuhvatnijim pripremama za organiziranje pomorskih snaga potrebnih za nadmetanje oko prevlasti na moru. Kopne-ne snage u ovom razdoblju nisu postigle ništa vrijedno spome-na, već su vrijeme trošile na sitne i nevažne akcije.»

Bitka kod Eknoma predstavljala je sraz dviju strana punom snagom s velikim ulogom u iscrpljujućem ratu. Rimski je plan predviđao prebacivanje ratnih operacija sa Sicilije izravno protiv Kartage u Afriku, što nije bilo moguće izvršiti bez prethodnog slamanja kartaške pomorske snage. Stoga su Rimljani porinu-li u more 330 novih ratnih brodova s palubom koji su u kasno proljeće doplovili u Mesenu, odakle je flota obišavši Siciliju sa zapadne strane doplovila do Eknoma na južnoj strani otoka, južno od Akraganta, gdje su već bile koncentrirane prilično jake rimske kopnene snage na Siciliji. Kartaška je moćna flota s 350 ratnih brodova u međuvremenu isplovila i stigla do Lilibeja na zapadnoj obali Sicilije, a odatle otplovila i usidrila se u Herakleji Minojskoj, na južnoj obali zapadno od Akraganta. Polibije navo-di kako su želje Kartažana bile sasvim suprotne namjerama Ri-mljana: »… svjesni toga da je Libija lako pristupačna i da svatko tko samo jednom upadne u nju može lako svladati njezino sta-novništvo, nisu mogli dopustiti nešto slično, već su željeli odlu-čujuću bitku na moru. Tako su jedni odlučili da pod svaku cijenu prijeđu preko mora, a drugi da taj prijelaz sprječavaju, i bilo je jasno da će njihove ambicije dovesti do bitke koja je uslijedila.»

Rimljani su se pripremali i za iskrcavanje na neprijateljski terito-rij i borbu na kopnu, a snage su podijelili tako da su iz legija iz-dvojili i grupirali najbolje ljude, a svu vojsku koju su namjeravali prevesti podijelili su na četiri dijela. Na četiri su dijela podijelili i pomorske snage, pa su svakoj od četiri eskadre dodijelili od-govarajući broj legionara. Prema Polibijevim navodima rimske su snage ukupno raspolagale s oko 140.000 vojnika, pri čemu je svaki od brodova imao po 300 veslača i 120 legionara. Kar-tažani su, pak, vlastite pripreme prilagodili borbi na moru i Po-libije zaključuje, ravnajući se po broju brodova, da su kartaške snage morale brojiti više od 150.000 ljudi. Polibijevi podaci o broju vojnika i mornara najvjerojatnije potječu od Fabija Piktora i nedvojbeno ih treba smatrati višestruko uvećanim od stvar-noga broja. Osim toga, treba voditi računa i da se, za razliku od

Rimljana, koji su se pripremili za iskrcavanje jakih snaga u Africi, Kartažani nisu pripremali za napad takvih razmjera, pa na njiho-vim brodovima i nije bilo toliko vojnika. Rimskim snagama za-povijedala su oba konzula, Marko Atilije i Lucije Manlije, dok su kartaškim snagama ravnali iskusni vojskovođe Hanon i Hamilkar. Oba su kartaška zapovjednika već pretrpjela poraze u srazu s rimskom vojskom jer je Hanon poražen u borbi za Akragant, dok je Hamilkar izgubio pomorsku bitku kod Tindaride.

Svjesni da će ploviti otvorenim morem i da Kartažani raspolažu brzim brodovima, rimski su zapovjednici na svaki način nastojali osigurati cijelu flotu, a osobito transportne brodove nakrcane konjima i drugom opremom. Rimska je flota razvrstana u četiri eskadre u obliku klina pri čemu su prva i druga eskadra činile njegov vrh. «Imali su dvije heksere na kojima su plovili konzuli Marko Atilije i Lucije Manlije, i postavili su ih u prvi red, jednu pored druge. Iza svake od njih poredali su brodove u nizu: iza prve, prvu flotu, iza druge, drugu, ostavljajući kod svakog slje-dećeg broda stalno veći razmak između flota. Lađe su stajale u nizu jedna za drugom s pramcima okrenutim prema van. Nakon što su prvu i drugu flotu jednostavno poredali u obliku klina, iza njih su u jednoj liniji postavili brodove treće flote, tako da je cijeli bojni red nakon njihova pripajanja dobio oblik trokuta. Iza njih su postavili lađe za prijevoz konja i privezali ih užadima za brodove treće flote, a sasvim odostraga svrstali su četvrtu flotu, takozvane trijarije. Razvili su ih u jednoj liniji, i to tako da su na obje strane prelazili iza brodove koji su se nalazili ispred njih. Kad je sve uređeno na rečeni način, cijeli bojni red dobio je oblik klina s otvorenim vrhom, a zatvorenom osnovom; sve zajedno je bilo snažno, praktično i teško za razbijanje.»

Iz bojnog je poretka razvidno da je sredina flote, treća eskadra opterećena transportnim brodovima činila najslabije pokretni dio cijele formacije, dok su prve dvije eskadre imale namjenu bojnog djelovanja u slučaju kartaškog napada, do čega je ubrzo i došlo. Četvrta je eskadra, osim uloge strateške rezerve, trebala štititi treću s transportnim brodovima.

Iz Polibijeva je iskaza teško zaključiti jesu li zapovjednici obiju vojski imali precizne podatke o položaju i pravcu kretanja nepri-jateljskih snaga, ali je nedvojbeno kako su obje strane znale da je neprijatelj u blizini. U prilog očekivanja bitke, ali i nedostatka preciznih izvješća o položaju neprijatelja govore Polibijeve rije-či. Za rimske zapovjednike Polibije tako navodi: «Razmišljajući o tome da će ploviti na otvorenom moru i da neprijatelji imaju brže brodove, Rimljani su na sve načine pokušavali da svoj bojni red osiguraju sa svih strana…» Drugim riječima, Rimljani su oče-kivali napad, ali na nepoznatome mjestu i u nepoznato vrijeme. I u slučaju Kartažana govori se o pripremama za bitku, jer Polibi-je i tu izrijekom navodi da su se «… kartaški vojskovođe ukratko obratili svojim trupama. Naglasivši im da će u slučaju pobjede u ovoj bitki ubuduće ratovati za Siciliju, a da će, budu li poraženi, dovesti u opasnost i svoju domovinu i svoje obitelji, naredili su im da počnu s ukrcavanjem na brodove.» Između redaka ipak se nekako naslućuje da su Kartažani bili ponešto bolje obavije-šteni o pokretima rimskih snaga. «… Kartažani su smjelo i neu-strašivo zaplovili. Kad su vidjeli neprijateljski bojni red, njihovi zapovjednici su mu se prilagodili i tri dijela svojih snaga postavili u jednu liniju, s desnim krilom daleko na otvorenom moru, da bi njime okružili neprijatelje.» Četvrti je dio kartaške flote dosi-zao do same obale pod kutom prema ostalim brodovima čineći lijevo krilo kartaške flote i njime je zapovijedao Hamilkar. Na su-protnom desnom krilu Kartažani su grupirali za napad najbrže

Broj 6

7

brodove pentere, a njime je zapovijedao Hanon.

Bitka je otpočela rimskim napadom na centar kartaške flote jer su rimski konzuli uočili kako je bojni red kartaških brodova tanak i razvučen, a upravo je takav potez Rimljana s kartaške strane bio očekivan. Hamilkarova je taktička zamisao predviđala popuštanje u centru te iznenadni na-pad s krila kako bi se udarna glavnina rimske flote odvojila od transportnih brodova. Zato su se Kar-tažani u centru počeli povlačiti, a rimski su ih bro-dovi progonili. Kad je Hamilkar procijenio da su se prva i druga rimska eskadra dovoljno odvojile od treće s transportnim brodovima i četvrte, koja ih je štitila, s njegova je broda dan znak, nakon kojeg su se kartaški brodovi koji su dotad uzmi-cali okrenuli i napali svoje progonitelje. «Došlo je do žestoke borbe u kojoj su Kartažani imali veliku prednost zahvaljujući brzini kojom su oplovljivali neprijateljske brodove, lako im prilazili i brzo se povlačili, ali su zato oštrijom borbom izbliza, ve-zivanjem gavranovima onih koji su se jednom približili, i činje-nicom da su se borili pred svojim zapovjednicima (u borbama su sudjelovala oba konzula) Rimljani stekli isto toliko izgleda za uspjeh kao i oni. Tako se bitka odvijala u tom dijelu.»

Za to vrijeme Hanon je s desnim krilom, koje je tijekom suko-ba ostalo po strani krenuo u napad na brodove rimske četvrte eskadre, tzv. trijarije, dok je kartaško lijevo krilo, dotad mirno uz obalu Sicilije izvelo munjevit napad na rimsku treću eskadru s transportnim brodovima. Rimski su brodovi treće eskadre ra-zriješili užad kojima su teglili transportne lađe i ušli u borbu s Kartažanima. Na taj se način cijeli sraz dviju flota odvijao u stvari u tri zasebne i međusobno udaljene bitke.

Sukob je praktički riješen tamo gdje je i počeo jer su prva i druga rimska eskadra uspjele pobijediti Hamilkarove brodove, koji su napustili bojište i dali se u bijeg. Dok su Rimljani pod zapovjed-ništvom konzula Lucija Manlija privezivali zarobljene kartaške brodove, druga eskadra pod Atilijevim zapovjedništvom pohi-tala je u pomoć četvrtoj rimskoj eskadri, trijarijima, koji su se borili da spasu transportne brodove. «Čim je prišao Hanono-vim brodovima, zametnuo je boj s njima, a trijariji su se ubrzo ohrabrili i iako su već teško stradali, ponovno su hrabro nasta-vili borbu. Kako su ih jedni napali sprijeda a drugi ih sustizali straga, Kartažani su se našli u neprilici: neočekivano okruženi od rimskih pomoćnih četa, počeli su se povlačiti prema otvore-nom moru. U isto vrijeme je Lucije u otplovljivanju primijetio da je treću flotu lijevo kartaško krilo zatvorilo uz obalu i zajedno s Markom, koji je napustio sada sigurne transportne lađe i trija-rije, pošao je u pomoć suborcima u opasnosti.» Prema Polibije-vim riječima, čini se da su Kartažani, bar u ovome dijelu bitke, mogli ostvariti laku pobjedu jer su rimski brodovi bili pritisnuti uz obalu, ali strah od «gavranova» bio je toliki da Kartažani nisu poduzimali ništa iz straha od bliske borbe. Time je ostavljeno dovoljno vremena za munjevitu reakciju Rimljana. «Konzuli su brzo doplovili, okružili Kartažane i zarobili pedeset neprijatelj-skih brodova s posadama, dok se samo mali broj uspio provući uz obalu i pobjeći.» Time je bitka u cjelini bila okončana velikom rimskom pobjedom. Polibije ne donosi brojčane podatke o bro-ju poginulih, ranjenih i nestalih, ali zato navodi broj izgubljenih i zarobljenih brodova. Rimljani su izgubili dvadesetičetiri broda, a Kartažani trideset. Ni jedan rimski brod s posadom nije zaro-

bljen, ali su zato Rimljani zarobili šezdesetičetiri kartaška broda. U slučaju zarobljenih kartaških brodova Polibije ne navodi jesu li zarobljeni s posadom, ali to pouzdano znamo za onih pedeset brodova za koje navodi da su zarobljeni u posljednjoj etapi su-koba uz sicilsku obalu. Ukupni kartaški gubici, ako je vjerovati Polibiju, iznosili su 94 broda i vjerojatno isto toliko brodskih po-sada. Pretpostavimo li da se radilo o prosječno 300 veslača po brodu, Kartaški su gubici u ljudstvu morali premašivati brojku od barem 30000, a zacijelo su bili i znatno veći. Rimski su gubici bili značajno manji. Prema Polibijevim navodima na rimskim je brodovima bilo po 300 veslača i 120 legionara, pa se ugrubo procijenjena brojka za rimsku stranu kreće negdje oko vjerojat-nih 11000 ljudi.

«Nakon toga Rimljani su se ponovno opskrbili dodatnim zaliha-ma hrane, popravili zarobljene brodove i pobrinuli se za posade onako kako su zaslužile svojim pobjedama, a onda su isplovili u pravcu Libije.» Rimska je flota sada, dakle, mogla preploviti put od obala Sicilije do sjeverne Afrike neometana i sigurna od kartaške flote. No, pokazalo se da je ćudljivo Sredozemno more ovaj puta ipak spasilo Kartagu, barem koliko i angažiranje novo-ga sposobnog kartaškog zapovjednika, Spartanca Ksantipa, jer su Rimljani već praktički dobiven rat morali nastaviti još idućih petnaest godina. Rimska je flota naime sljedeće godine postra-dala u oluji, a prema Polibijevim riječima od 364 broda spasilo ih se samo osamdeset. «Povijest nije zabilježila veću pojedi-načnu tragediju na moru od one koja se desila tom prilikom, a krivnju za nju ne treba pripisivati toliko zloj sreći koliko rimskim komandantima …».•

Corvus (gavran)

Rimska quinquerema ima tri reda vesala, ali koristi pet (quinque) veslača na svakoj strani (kao na slici)


8

Franjo barun Trenk(Franz Seraph Freiherr von der Trenck)

Napisala: Marta Husić, prof. | Objavljeno: 9.11.2012. | Link: http://goo.gl/CCUzxO

Franjo barun Trenk (1711. – 1749.) u hrvatskoj historiografiji ostao je zapamćen kao hrabar vojnik, strateg i vojni zapovjed-nik, ali i kao pustolov sklon brojnim tučnjavama i kršenju vojne discipline. Zahvaljujući svom prijateljstvu sa caricom i kraljicom Marijom Terezijom ostvario je zavidnu vojnu karijeru, ali i doveo se u sukob koji je rezultirao utamničenjem.

Rođen kao treće dijete obitelji Trenk, oca baruna Ivana Trenka i majke Marie Anne von Ketteler, 1. siječnja 1711. godine, Fra-njo potječe iz duge loze vojnika i generala. Već od ranog djetinj-stva pokazivao je interes za oružje, ratovanje, ali i svađe i tuče. Majčinim nastojanjima, barunice Ketteler, pohađao je školu u Ödenburgu (današnji Sopron) u jezuitskom samostanu, iz kojeg je, nakon svađe i tučnjave bio izbačen. Obrazovanje nastavlja u Požegi, a nakon obiteljske tragedije (smrt najstarijeg brata Wilhelma, a uskoro bake i majke) seli se ocu Ivanu u Brod gdje nastavlja sa brojnim avanturama i nezgodama.

Obiteljsku vojnu tradiciju započeo je imenovanjem bajrakta-rom od strane palatina grofa Nikole Palffya ab Erdodya 1726. godine, u regimenti sa sjedištem u Biogradu. Iako je njegova bogata karijera pokrenuta sa navršenih 16 godina, na svom po-ložaju stječe lošu reputaciju zbog stalnih sukoba i dvoboja sa drugim vojnicima. Zaljubivši se u kćer upravitelja petrovradin-ske tvrđave, Josephine von Tillier, posredstvom njegovog oca i njezine majke, sklopljen je brak. Iako se Trenk primirio i počeo baviti gospodarstvom, 1732. godine nasljedivši imanja Pleterni-cu i Brestovac, takav miran život ne traje zadugo. U vrijeme kada podmaršal Sekendorff pokreće austrijsku vojnu protiv Turaka 1737. godine, Franjo mu nudi usluge regimente pandura koje bi opremio o svom trošku što podmaršal odbija. Ljutit zbog takvog razvoja događaja, odlazi u Rusiju gdje se isticao svojom hrabro-sti i podvizima. U to vrijeme, njegova žena i četvero male djece

umrli su od kuge te Trenk nije imao razloga ostati u domovini. Primljen u rusku vojsku na mjesto konjaničkog satnika u husar-skoj pukovniji grofa Kumingtona ponovo izaziva svađe i tuče te nakon sukoba sa grofom Kumingtonom zatvoren je i osuđen na smrt strijeljanjem. Pomilovan je i poslan u kijevsku tvrđavu na prisilni rad u razdoblju od šest mjeseci te nakon toga izgnan sa ruskog područja dok mu je sva imovina zaplijenjena. Primoran vratiti se u Slavoniju, na svojim imanjima uspostavlja jedinicu sastavljenu od lokalnog stanovništva, tzv. spahijske pandure. Takvu lokalnu jedinicu posjedovalo je svako veće vlastelinstvo kako bi bilo osigurano od navala hajduka i ostalih pljačkaša. Uz njihovu pomoć Franjo je rastjerivao navale hajduka koji su pljač-kali naselja Slavonije, na svojim posjedima i šire.

U tom razdoblju, na polju vanjske politike, nakon smrti kralja kralja Karla VI. 1740. godine dolazi do značajne promjene, kada na prijestolje stupa žena. Njegova kći, Marija Terezija, tada mla-da djevojka, preuzima carsku i kraljevsku vlast temelju na Pra-gmatičkoj sankciji, zakona koji je stubokom promijenio način na-sljeđivanja krune. Temeljem tog zakona, žena je dobila pravo na prijestolje, što joj je odmah, po smrti cara Karla VI. bilo ospora-vano. Najsnažniji protivnik, Pruska, na čije je prijestolje zasjedo Friedrich II., nije htjela priznati Šlesku Mariji Tereziji te je zahtje-vano pravo na tom pokrajnom. Kada je Marija Terezija to odbila, pruske su trupe ušle Austriju te je započeo Prvi šleski rat. Kako bi obranila svoje nasljedno pravo, Marija Terezija hladne glave ulazi u rat protiv Prusa, ali i Bavaraca, Sasa, Španjolaca i Fran-cuza, koji su imali jednu namjeru – osvojiti djelove Monarhije. Nakon objave rata Austriji bavarskog kneza Karla VII. Albrechta koji je dobio povjerenje izbornih knezova i carsku krunu, Marija Terezija prihvatitla je ponudu Franje Trenka o opremanju čete od 1000 pandura koji će se o njegovm trošku opremiti i ratovati na strani Marije Terezije i austrijske krune.

Broj 6

9

Dobivši ujedno čin bojnika, temeljem Werb – patenta dano je na znanje svim vojnim oblastima u Slavoniji i Srijemu kako Trenk u Slavoniji oprema svoju četu dopuštenjem Marije Terezije. Pri tome su izdani i uvjeti novačenja. Povjesničar Ferdo Šišić ih na-vodi redom: Trenku je dozvoljeno samo od svakih pet zadruga primiti po jednog momka dobrovoljca, od podunavskih i posav-skih krajišnika mogu se također novačiti dobrovoljci ali i pomilo-vani slavonski hajduci. Vrhovni zapovjednik je barun Trenk dok na svakih 50 momaka ide jedan harambaša što čini ukupan zbroj od dvadeset na jednu četu. Četa nakon okupljanja prvo odlazi u Osijek zatim u Šlesku, a po dolasku u Osijek svaki vojnik ima pravo na plaću u iznosu od šest novčića iz kraljevske blagajne, čime će plaćati kruh u vrijednosti od dva novčića. Donesen je i propis o ponašanju – svaki pandur se treba kloniti izgreda, dok je sav plijen na neprijateljskom području, osim ratne blagajne, barjaka, topova i municije, smio prisvojiti pandur.

Novačeni su ljudi sa prostora okruga Mitrovice, Srijemskih Kar-lovaca, Petrovaradina, Iloka, Virovitice i Voćina. O Trenkovom trošku novačeni su ljudi sa njegovih imanja, a ostatak troškova snosila je austrijska kruna i vlasnici imanja s kojih su novačeni panduri.

Oprema svakog pojedinačnog vojnika iznosila je trošak u visini od 62 000 forinti. Kako bi četa djelovala efektnije, njihove odore bile su poput osmanlijskih, premda nisu svi bili identično odje-veni. Kako se izgled čete temeljio na turskom načinu odjevanja, čest odjevni predmet bila je crna kapa, crvena kabanica sa ka-puljačom, zatim modre hlače i opanci. Njihovo naoružanje činili su do četiri kubure, handžar ili jatagan (dugi nož turskog tipa, sa drškom od bijele kosti) te jedan manji lovački nož izrezbare-nog drška na kojem su stajali slika pandura i natpis vivat pandur. Osim navedenog, njihov sastavni dio naoružanja bila je i turska sablja i puška turskog tipa šišana, koje su tijekom 17. i 18. st. imale mehanizam na fitilj, a kasnije su dobile kremeni. Po uzoru na osmanlije brijali su glave i nosili umjesto zastave tug (konjski rep). Kako bi djelovali uvjerljivije i zastrašujuće na protivnike, vojnu glazbu činila je „turska banda“ sastavljena od frula, bub-nja i činela, koja je označila početak uporabe vojne glazbe.

Jedinice Trenkovih pandura podjeljene su na dva dijela dok je glavni zapovjednik bio Trenk noseći vojni čin bojnika. Ostali voj-ni zapovjednici bili su dva satnika, natporučnik, pet poručnika, kvartimajstor, pobočnik, dva kapelana (katolički i pravoslavni), dva ranarnika, 40 harambaša, 5 pisara, 80 kaplara, i 12 već na-vedenih glazbenika te 890 pandura. Iako su djelovali u sasatvu austrijske vojske, nisu bili regularna vojna formacija, već dobro-voljna regimenta, a vojevali su ili samostalno ili u zajedništvu sa drugim vojnim jedinicama.

Nakon počasnog mimohoda u Beču 27. 05. 1741. godine gdje je regimenta predstavljena svečanim činom carici i njezinoj obi-telji, ali i brojnim Bečanima, krenuli su u vojni pohod. Od tog tana, Trenk postaje jedan od kraljičinih miljenika, oduševljena njegovom vojskom.

Prvi vojni uspjeh panduri su postigli osvajanjem grada Zopte-nberga 18. lipnja 1741. godine. Kod tvrđave Neisse ometaju opskrbu vojske kralja Friedricha II., a nakon uspješne obrane mosta na Dunavu kod Beča i zarobljavanja pet velikih opskrbnih lađa natovarenih zobi i ječmom, nastavljaju svoje uspješne po-hode na Claus, Windischgarten i Spital. Također zauzimaju grad

Linz 1742. godine, pri čemu panduri trpe gubitak od 6 vojnika, a i sam Trenk je bio ranjen. Nakon što je grad kapitulirao, Trenk je prihvatio njihovu predaju uz uvjet od godinu dana ne ratovanja protiv Marije Terezije. Sa odredom od 25 pandura potom osvaja grad Platting, a zatim Deggendorf, Mainburg i Neustadt.

Jedna od Trenkovih najvećih usjeha bila je opsada i osvajanje grada Drechlera pri čemu je nakon tri dana zaplijenjena veća količina hrane, streljiva i oružja. Zahvaljujući tom uspjehu, Trenk je dobio promaknuće u čin potpukovnika. Iako je ubrzo teško ra-njen prilikom eksplozije skladišta, već nakon samo godine dana, Trenk ponovo kreće u osvanjanje novog grada Aua. Uspjevši ra-stjerati dvjestotinjak konjanika pod gradom, i dobivši informa-ciju kako uskoro dolazi novih 2 800 francuskih vojnika, odlučuje se na napad, te sa 146 pandura uspjeva poraziti 3 000 Francuza i Bavaraca. Zaplijenio je 15 000 vozova sijena, slame i zobi koje zbog nemogućnosti prijevoza zapaljuje.

Dobivši nalog za osvajanje grada Chema 1742. godine, Trenk odlazi sa 140 pandura, 300 dobrovoljaca iz Slaonije i potporu regimenata Andrašijeve i Fogačeve pukovnije. Grad je bio pod upravom grofa Künigla. Jaki bedemi i vojska od jedne bavarske bojne i dvije satnije grenadira sa 13 topova, 2 mužara i 48 veli-kih pušaka te grof koji je očekivao pojačanje, uvjetovali su op-sadu prilikom koje je došlo do ubojstva jednog pandura. Trenk tražeći krivca kao taoca uzima grofovog glasnika. Uskoro, Trenk ljutit, nakon izjave grofa kako nema vremena za pregovore predaje grada jer je upravo pri ručku, pokreće napad. Zauzima predgrađe i pali ga pri čemu se vatra širi na sam grad gdje je eksplodirala barutana, a panduri su pobili većinu stanovništva. Grad je izgorio do temelja, a zarobljeno je 722 vojnika, pet za-stava i deset topova. Tako se jedna opsada pograničnog grada pretvorila u Trenkovu Pirovu pobjedu.

Nakon silnih i uspješnih bitaka, panduri su se, uz dopuštenje carice, vratili u Slavoniji. Naslijedivši smrću oca Ivana velike po-sjede u Slavoniji (Brestovac, Pleternica, Pakrac) uz imanja koja je već imao u svom posjedu (Velika i Nuštar) Trenk je imao veći


10

Njemačka cigaretna sličica (služi za učvršćivanje kutije) iz 1934. sa prikazom “Baron Franz von der Trenck”

dio obradive površine u svom posjedu, točnije 150 sela i sa go-dišnjim prihodom od 60 000 forinti. S obzirom kako su uvjeti seljaka bili teški i uvjetovani velikim davanjim i slabim razvojem zemlje u Slavoniji koja se jos uvijek oporavljala nakon turske okupacije, izbijale su bune seljaka. Vrativši se na svoja imanja koja su također bila zahvaćena bunama, Trenk uspijeva, zajed-no sa svojim pandurima ugušiti bune pokrenute oko područja Virovtice, Požege, Daruvara, Pleternice i Sirača. Kako bi povećao svoj odred, pobunjene seljake uključio je u regimentu koja je sada brojila 3 000 novih ljudi.

Jedna od bitaka koja je Trenku donijela novo napredovanje u vojsci bila je bitka kod Stockstadta za prijelaz preko rijeke Rajne 1743. godine. Nakon što su se panduri dobro ulogorili na rijeci sa vojskom od 1 300 pandura, 40 konjanika i 8 topova, spret-nim napadom na neprijateljsku francusku vojsku osigurani su prijelazi i utvrde na Rajni što je omogućilo austrijskim snagama gradnju mosta kako većina vojske mogla prijeći na drugu stra-nu. Iako plan o prelasku vojske nije realiziran do kraja, uspjeh Trenkovih ljudi bio je dovoljan kako bi Trenk bio promaknut u čin pukovnika, a princ Karlo Lotarinški dobio veliki ugled. Tek sljedeće godine, 1744. Trenku je uspjelo osvojiti veći dio Rajne koju je u tri dana (1. – 3. srpnja) prešlo oko 70 000 austrijskih vojnika i okupiralo francusko područje. Kako su većim dijelom vojske zapovjedali Trenk i general hrvatskih četa, Nadaždi, mo-žemo reći kako su upravo Hrvati ti koji su omogućili uspjeh na Rajni.

Bitka koja je nanijela teške gubitke Trenkovim pandurima bila je na francuskom području, u gradu Weissenburgu. Iako su ga osvojili, ostali su okruženi neprijateljskom vojskom koju je trebalo odbiti. Premda su Trenk i general Nadaždi zapovjedali samo 10 000 ljudi, odlučili su se na bitku sa daleko brojnijim neprijateljem koji je raspolagao sa 40 000 ljudi. U teškoj bor-

bi, panduri i ostale hrvatske čete izgubile su 1 000 ljudi, dok je na francuskoj i bavarskoj strani ta brojka dosezala i do 5 000 ljudi. Teškom mukom hrvatske strane su odbijale neprijatelja, koji je, brojčano moćniji ipak provalio u grad i pobio jedan dio krajišnika među kojim se nalazio i pukovnik Forgač, dok je drugi dio odveden u zarobljeništvo. Koliko su Francuzi bili zaplašeni novom vojskom, govori i činjenica kako su dio zarobljenika od-veli u Strasbourg kako bi ih “pokazali” narodu, upozoravajući na njihovu odoru i oružje. Ta vojna epizoda ostala je zapamćena kao veliko herojstvo hrvatskih vojnika.

Kako bi se učvrstio položaj austrijske vojske, pokrenute su nove uspješne bitke, posebice za grad Metz, kako bi se osigurala Lo-taringija, te grad Saverne/Zabern, a povratak preko Rajne bio je ostvaren bez gubitaka. Međutim, napadom Friedricha II. na po-dručje Češke sa 80 000 vojnika započeo je Drugi šleski rat (1744. – 1745.). Nakon uspješnog povlačenja vojske pod budnim okom pandura, dolazi do borbi u Češkoj, u kojima se ponovo ističu Trenkovi panduri. Premda je Friedrich II. osvojio gradove Prag, Tabor i Podhrad u samo mjesec dana (16. rujna – 2. listopada), suočio se sa teškim neprilikama – namirnica za vojsku nije bilo, a uvjeti su bili posebno teški. Iako je pruska vojska brojila 10 000 ljudi manje od austrijske (60 000 : 70 000), Friedrich se odlučuje na bitku kod grada Tyna u kojoj su se ponovo istaknuli pandu-ri. Vještim napadima predvođeni pandurima, austrijska kruna uspjela je povratiti gradove Tyn, Podhrad, dok se Friedrich u gradu Kolinu spasio jedino zahvaljujući Trenkovom ranjavanju zbog čega vojska nije htjela dalje sudjelovati bez svog zapovjed-nika.

Nakon Friedrichovog povlačenja u Šlesku ulazi austrijska voj-ska, a u Bavarskoj u to vrijeme dolazi do novog razvoja doga-đaja – sklopljen je mir sa austrijskom krunom 22. travnja 1745. u Füssenu, nakon iznenadne smrti Karla Albrechta. Njegov sin obećao je Mariji Tereziji kako će njezin suprug, Franjo Lotarinš-ki dobiti carsku krunu. Njime je konačno priznata Pragmatička sankcija i pravo nasljedstva Mariji Tereziji, a nakon petogodiš-njeg ratovanja nastupio je mir. Iako je Trenk bio prilično ozbiljno ranjen, ponovo je izbjegao smrt te se čak i pjavio pred kraljicom. Tom prilikom došlo je do preuređenja njegove satnije po uzoru na redovnu vojnu pukovniju koja se sastojala od 3000 vojnika podjeljenih u 20 stalnih satnija od 140 ljudi i dvije grenadirske satnije po 100 vojnika. Ujedno je došlo do promjene u nazivu vojske, koja je sada dobila ime Trenkova pandurska pukovnija.

Godine 1745. Trenk se ponovo vraća u Slavoni-ju gdje uspijeva osloboditi imanja od provala haj-duka te uspijeva ponovo povećati svoju vojsku, a vrlo brzo nakon toga odlazi u Šle-sku gdje su osvo-jeni gradovi Lo-slau (29. ožujak), Ratibor (20. tra-vanj) i Neustadt (10. svibnja). Je-dan od većih voj-

Broj 6

11

nih pothvata bilo je zauzimanje utvrde Kosel. Dobro opremlje-na i izolirana velikim vodenim jarkom predstavljala je poseban vojni izazov. Posredstvom pruskog zastavnika, panduri su dobili vrijednu informaciju na kojem mjestu je napovoljnije prijeći ja-rak i osvojiti utvrdu. U noći, nakon izmjene straže i ophodnje ne-kolicina pandura prešla je jarak i bedeme utvrde te otvorila put ostalim vojnicima. U samo dva sata utvrda je bila u austrijskim rukama. Pri toj opsadi smrtno je stradalo samo 10 pandura, dok ih je 25 bilo ozlijeđeno. Iako je utvrda osvojena relativno brzo i predstavljala uspješan pothvat, austrijska vojska izgubila je veći dio teritorija. Prvo su poraženi su u bitci kod Hohenfriedberga (4. lipnja 1745.) što je rezultiralo njihovim gubitkom Šleske, a kasnije i kod Zarowa u Češkoj. Panduri nisu sudjelovali i jed-noj bitci. Prema Slavku Gavriloviću, povjesničaru, Iako je Trenk stigao sat vremena kasnije napadom na pruski logor uspio je osvojiti kraljev šator i ratnu blagajnu u iznosu od 80 000 dukata, kraljev srebrni polsužavnik, prtljagu, pisma, konja i oružje.

Austrijska vojska bila je pobijeđena i kod gradova Hennersdor-fa (23. studenog) i Kesseldorfa (15. posinca), a panduri za to vrijeme uzimaju plijen. Ipak, mirom u Dresdenu 1745. godine, austrijska kruna zajamčila je posjed Šleske pruskom kralju Frie-drichu II., dok je pruski kralj za njemačkog cara priznao Franju Lotarinškog.

Te iste godine dolazi do ključnog događaja u Trenkovom životu koji će mu odrediti daljnju sudbinu. Tijekom svoje vojne karije-re, Trenk je nekoliko puta dolazio u sukob sa drugim vojnicima i generalima. Postao je poznat kao vrstan vojskovođa, strateg, ali i kao kartaš i pustolov te veliki zavodnik. Često je puta za-počinjao svađe i tučnjave čak i sa svojim nadređenima. Njegovi konkurenti 1745. podigli su tužbu Ratnom vijeću u Beču. Nje-gova vojna misija u češkom selu Gabla bila je posljednja u kojoj je sudjelovao sa svojim pandurima. Već sljedeće godine, 1746., podignut je kazneni postupak protiv njega na vojnom sudu, vo-đen u tri procesa, a na temelju optužbi za nemoralno ponaša-nje, prodavanje časničkih činova, zadržavanje pandurskih plaća u svoju korist te navodno primanje mita od strane Friedricha II. za njegovo puštanje na slobodu prilikom zarobljavanja. Protiv njega su vođena tri procesa, kojima su redom predsjedali špa-njolski fedmaršal Cordoba, podmaršal grof Lövewolde i fedmar-šal Königsegg. Svoju temperamentu ćud, Trenk na suđenju nije mogao sakriti, pa je čak i jednom prilikom zamalo bacio grofa Lövewoldea kroz prozor. Njegovi ispadi mu nisu išli na ruku, iako je bio cijenjen kao vrstan ratnik i jedan od najhrabrijih vojnika koji se borio za austrijsku krunu. Ipak, njegova tvrdoglavost mu nije dopustila da traži oprost od carice Marije Terezije, iako bi ga ona pomilovala na temelju njegove poniznosti. Premda je pre-ma prvoj presudi osuđen na smrt odsjecanjem glave, sama ca-rica je tražila reviziju procesa. U trećem, posljednjem procesu, Trenk je, nakon intervencije same kraljice, osuđen na doživotnu tamnicu u Spielbergu, u Moravskoj, dok su upravu nad njego-vim imanjima u Slavoniji preuzela su dva povjerenika – Julije pl. Kempf i barun Marko Pejačević.

Zatvoren u tamnici, Trenk piše svoje memoare u razdoblju od 1747. i 1748. pod punim nazivom Merckwürdiges Leben und Thaten des weltberümten Herrn Francisci Freiherrns von der Trenck. 2. rujna 1748. godine zatvoren je u tamnicu gdje je pro-veo dvije godine. Umro je 4. listopada 1749. godine, sa navr-šenih 39 godina života, a sahranjen je u kapucinskoj crkvi po svojoj želji.

Panduri su nakon Trenkovog odlaska nastavili svoju vojnu ak-tivnost. Sudjelovali su u bitkama diljem Francuske i Nizozemske sve do zaključenja mira u Aachenu 30. travnja 1748. godine. Mirom u Aachenu konačno je priznata Pragmatička sankcija i Franjo Lotarinški kao njemački car, dok se granica nije mijenja-la. Gubitak Šleske, čije je stanovništvo bilo pretežno njemačkog porijekla, odrazilo se u kasnijim vremenima na razvoj ostalih habsburških zemalja, iako je Marija Terezija sačuvala svoju kru-nu i nasljedstvo.

Oformivši posebnu vojsku, Trenkovi panduri zadržali su svoj kon-tinutitet, najduži u povijesti hrvatske vojske. Trenkova pukovnija pretvorena je u slavonski bataljun 22. prosinca 1748. godine. Nekoliko godina kasnije, točnije 1756., slavonski bataljun pre-tvoren je u ugarsku, 53. pješačku pukovniju koja je sa kasnijim sjedištem u Zagrebu održana sve do 1918. godine.•


12

Bitka kod Hampton RoadsaNapisao: Dinko Odak, dipl. politolog | Objavljeno: 11.4.2012. | Link: http://goo.gl/HRHQi5

U ožujku 1862. na sidrištu Hampton Roads, u blizini Norfolka (Vir-ginia), dogodila se revolucija pomorskog ratovanja, uzrokovana sukobom dviju oklopnjača – južnjačke „Virginie“ i sjevernjačkog „Monitora“. Taj je boj bio rela vno nevažan za ishod Američkog građanskog rata, ali od iznimne važnos za ratne mornarice industrijskog svijeta. Bio je to prvi okršaj oklopnjača koji je, za njih, završio neriješeno. Gubitnik je bio drveni ratni brod čija je milenijska vladavina završila na Hampton Roadsu, pod oklo-pnim pramčanim kljunom i topovima „Virginie“.

Američki građanski rat bio je prvi moderni oružani sukob izn-imno velikog utjecaja tehnologije, odnosno njenog napretka, te masovnom i rasprostranjenom (barem u slučaju Unije) korištenju tehničkih naprava za prevladavanje geografskih barijera, kao i ograničenos ljudske, zaprežne i snage prirod-nih elemenata. Obje su mornarice bile sklone inovacijama i eksperimen ranju, iako je u njihovom slučaju to bio prvenst-veno rezultat ratnih potreba, a ne pomno razrađenog planskog rada. Konfederacija je trebala sredstvo za razbijanje pomorske blokade, a Unija, nakon saznanja o početku gradnje „Virginie“, protusredstvo. Iako je Američka ratna mornarica (USN) u raz-doblju prije rata [djelomično] implemen rala dos gnuća poput

parnog stroja, vijka, žlijebljenih topova, koničnih projek la itd., nije se previše razmišljalo o uvođenju novih klasa brodova pop-ut britanskih i francuskih parnih oklopnjača. Ukoliko su, riječima Benjamina Disraelija, oklopnjače usidrene među drvenim bro-dovima izgledale poput „zmija među zečevima“, tada su brodo-vi kojima su u početkom rata raspolagale Unija i Konfederacija bili glodavci.

Zaraćene su strane bile svjesne važnos trgovačkih kontakata sa Europom za ratne napore i obje su znale da bi ona koja prva u borbu uvede oklopnjače mogla izvojeva odlučujuću pobjedu u tom, izuzetno važnom, segmentu rata. Igrom slučaja, obje su mornarice bacile svoje adute na stol istovremeno, 8.-9. ožujka 1862., na sidrištu Hampton Roads.

BLOKADA NORFOLKAOd samog početka rata sjevernjačka je mornarica provodila blokadu južnjačkih luka, ostvarivši vidljive uspjehe. Obujam pre-komorske trgovačke ak vnos južnih država pao je za 60%-70% u odnosu na predratno razdoblje, stvarajući Konfederaciji velike probleme pri nabavi nužnih ratnih oruđa i sirovina. Konfedera se blokadi nisu mogli suprotstavi zbog malobrojnos fl ote koja

Broj 6

13

bi, u slučaju sukoba, zasigurno bila potučena. Jedino sredstvo koje im je preostalo bilo je probijanje blokade manjim, brzim brodovima (eng. blockade runners). Iako je u prvoj fazi rata 5 od 6 takvih brodova uspijevalo probi blokadu (kasnije 2 od 3, konačno 1 od 2), količina esencijalnog ratnog materijala koju su mogli dopremi bila je nedostatna.

Južnjačke je nedaće povećavao rela vno malen broj luka sa razvijenom okolnom prometnom infrastrukturom koja bi omogućila brz prijevoz materijala na daljnja odredišta. Luka Norfolk bila je jedna od takvih, te je od 27. travnja 1861. privuk-la odgovarajuću pažnju kon ngenta unionis čkih plovila. Neke od najboljih jedinica sjevernjačke fl ote održavale su blokadu Norfolka ne samo zbog privredne važnos , već i zbog njegovog vrhunskog arsenala koji je velikim kapacitetom proizvodnje rat-nih brodova predstavljao potencijalnu prijetnju unionis čkoj blokadi.

Tijekom druge polovine travnja 1861. konfederalne su postro-jbe zaprije le norfolškom arsenalu Gosport Navy Yard u Ports-mouthu, na što je zapovjednik baze zapovjedio uništavanje bro-dova na remontu, suhih dokova i ostalih brodogradilišnih i lučkih postrojenja. Unionis su spalili devet brodova, među njima i parnu fregatu USS „Merrimack“, ali su uništavanje postrojenja obavili površno što je Južnjacima omogućilo da ih u vrlo krat-kom razdoblju poprave i započnu koris . Bez ispaljenog hica Konfederacija je pribavila brodogradilište svjetske klase, veliku zalihu streljiva i više od 1.200 neoštećenih topova! Unatoč izn-imnom plijenu, proći će skoro čitava godina prije negoli proiz-vedu sredstvo sposobno za borbu pro v blokade.

USS „MERRIMACK“ POSTAJE CSS „VIRGINIA“Očajnički želeći popravi južnjački paritet na moru zapovjednik baze, komodor French Forrest, uspijeva 30. svibnja 1861. sa plit-kog dna podići fregatu „Merrimack“, na njegovo zadovoljstvo obnovljivu, i otpremi ju u suhi dok. Trup je izgorio do vodene linije, no strojevi su ostali upotrebljivi.

Ispravno ocjenjujući kako je jedina prednost koju mogu ostvari nad pro vnicima tehnološka, Južnjaci su odlučili brod nanovo izgradi kao oklopnjaču naoružanu užlijebljenim topovima i kljunom za probijanje [brodova], prema nacrtu pripadnika Kon-federalne ratne mornarice (CSN) poručnika Johna M. Brookea. Njegov je nacrt dobio prvenstvo pred onim poručnika Johna

L. Portera, no Porter je, kao školovani brodograditelj, nadg-ledao čitav postupak obnove i konverzije fregate. Brooke je bio zadužen za oklopno opločenje i naoružanje, dok je odgovornost za parne strojeve snosio William P. Williamson, glavni strojar CSN.

Radovi su započeli odmah nakon što je plan za konverziju „Merrimacka“ usvojen i odobren 11. srpnja 1861. Najveći dio radova oko obnove trupa i strojeva obavljao se u Norfolku, dok su oklopne ploče izrađene u Richmondu, u postrojenju Tredegar Iron Works[8]. Kazamat je bio izgrađen od dva sloja hrastovih i borovih greda, ukupne širine 60cm. Povrh drvene građe postav-ljena su dva sloja željeznih ploča debljine 51mm, iskošenih pod kutom od 36° prema unutra kako bi se pospješio rikoše projek-tila.

Brod je imao 14 topovskih vrata: po četiri na svakom boku i po tri na pramcu i krmi. Što se naoružanja tiče, Brooke je izradio nacrte za dva tipa topova užlijebljenih cijevi, nazvanih Brooke rifle. Ostali su bili standardni Dahlgreni glatkih cijevi. Brod je u bitku nosio 10 topova: na pramcu i krmi po jedan rotirajući (eng. pivot gun) Brooke kalibra 178mm, svaki sa po troja raspoloživa vrata (jedna po središnjoj brodskoj osi i dvoja pod kutom od 45° u odnosu na nju); i po četiri 229mm Dahlgrena glatkih cijevi na bokovima, s tim da su dva u središnjem dijelu broda, najbliža kotlovima, bila prilagođena ispaljivanju zapaljivih projektila. Još je jedno oružje bilo na provi, sakriveno oko pola metra ispod vode. Bio je to podsjetnik na antiku – oko 700 kila težak želje-zni kljun duljine 60 centimetara. Bio je prvenstveno namijenjen borbi protiv neprijateljske oklopnjače, pokaže li se topovska pa-ljba neučinkovitom.

Željezno opločenje je toliko opteretilo konstrukciju da je po za-vršetku izgradnje oklopnjača imala oko 1.000 tona veću istisninu (4.100-4.300t) od prvobitne drvene fregate (3.200t). To je bilo skopčano s problemom pogona, jer parni strojevi, iako nakon generalnog remonta bolji no za službe na „Merrimacku“, nisu mogli preteško, duboko uronjeno plovilo tjerati maksimalnom brzinom većom od 7-8 čvorova, dok mu je uobičajena, krstareća brzina iznosila 5-6 čvorova. Neadekvatni strojevi nisu doprinijeli manevarskim karakteristikama plovila čiji je radijus okreta bio oko 1.600 metara, dok mu je za opisivanje punog kruga trebalo

CSS Virginia


14

nekih 50 minuta. Duljina broda iznosila je 84, širina 15,5, a gaz 6,5 metara. Zbog svoje loše plovnosti kategoriziran je kao plovi-lo za lučku obranu, nepogodno za službu na otvorenom moru. Posada se sastojala od 19 časnika i 311 dočasnika i mornara koji su boravili, radili i borili se u mračnim, vlažnim i slabo zračenim prostorijama, često uz vrućinu od neugodnih 30-33° Celzija.Unatoč svim nedostacima bio je to snažan brod, među prvima svoje vrste u svijetu i bez dostojnog protivnika među sjevernjač-

kim brodovima u blokadi Norfolka. Sve su to bili razlozi zbog kojih ga je komodor Franklin Buchanan, zapovjednik vriginijske mornarice, odabrao za svoj zapovjedni brod, a unionističku flo-tu kod Hampton Roadsa za svoju prvu žrtvu.

USS „MONITOR“Saznavši da Konfederacija gradi oklopnjaču Sjevernjaci su ostali zatečeni. Jedini im je izbor bio hitna izrada vlastite oklopnjače,

Broj 6

15

jer već su kasnili tri mjeseca za suparnicima! Ministar mornarice Gideon Wells osnovao je u kolovozu Odbor za oklopnjače koji je trebao provesti natječaj i odabrati najbolju ponudu. Iako je na-kon pregleda prispjelih radova većina članova Odbora bila sklo-na konvencionalnim rješenjima, naposljetku je pobijedio neor-todoksni nacrt švedskog konstruktora Johna Ericssona, uvelike zbog kratkog, stodvadesetdnevnog roka izgradnje.

Plovilo je imalo gornju i donju palubu. Gornja je bila odozgo oklopljena željeznim pločama debljine 2,5cm, a postrance de-bljine 12,5cm, pričvršćenim na tijelo od hrastovine i borovine. Za ono doba najneobičniji dio broda bilo je kućište naoružanja koje se sastojalo od dva 280mm Dahlgrena, smještenih paralel-no u oklopnoj kupoli. Kupola se mogla okretati, dajući topovima polje vatre od skoro 360o, a bila je zaštićena željeznim pločama debljine 20cm. Na donjoj su palubi, zaštićenoj sa 16mm oklopa, bili smješteni parni strojevi i većina posade. Jedina slaba strana broda bila je [oklopljena] kormilarova kućica, izložena na najve-ćim dijelom uronjenom pramcu.

Čitava donja paluba nalazila se ispod vodene linije, kao i veći dio gornje, pružajući neprijatelju razmjerno malu metu. Loša strana takvog rješenja bila je izrazito slaba plovnost zbog koje je „Monitor“, poput „Virginie“, bio nepogodan za službu na otvo-renom moru. Duljina broda iznosila je 52m, širina 12,5m, a gaz 3,2 metra. Posada se sastojala od 13 časnika i 36 dočasnika i mornara. Maksimalna brzina broda iznosila je 8 čvorova, kao i kod južnjačkog parnjaka, no za razliku od njega, „Monitor“ je zbog manjih dimenzija bio znatno [p]okretniji, što će u pred-stojećem okršaju prilično frustrirati neprijatelja. Oklopnjača je porinuta 30. siječnja, a stavljena u službu 25. veljače 1862. pod zapovjedništvom poručnika Johna L. Wordena.

„Monitor“ je 8. ožujka uvečer doplovio na sidrište Hampton

Roads nakon opasnog putovanja na kojem je gotovo potonuo pod udarima valova. Doznavši za težak poraz koji je floti tije-kom dana nanijela južnjačka oklopnjača, posada se temeljito pripremila za sutrašnju borbu i požurila uhvatiti nešto prijeko potrebnog sna.

CSS „VIRGINIA“ NAPADAUjutro 8. ožujka 1862. CSS „Virginia“ krenula je na „probnu bor-bu“ protiv blokirajuće sjevernjačke flote kod Hampton Roadsa. Bilo je još sitnica koje je trebalo dotjerati, no oklopnjača je bila borbeno spremna, a situacija je zahtijevala njezin što skoriji angažman. Problemi koje je stvarala odsječenost Norfolka od oceanskih trgovačkih putova bili su toliko ozbiljni da je komo-dor, iznerviran kašnjenjem pošiljke baruta, bio spreman napasti koristeći samo željezni kljun. Zahvaljujući prispijeću baruta u posljednji tren „Virginia“ nije morala praznih topova krenuti na svoje vatreno krštenje.

Posada je bila u blaženom neznanju o misiji u koju su se otisnuli, a među prvima koji je saznao o čemu se radi bio je glavni strojar H. A. Ramsey. Ubrzo nakon polaska komodor Buchanan ga je pozvao i objasnio: „Zabit ću se u „Cumberland“. Rečeno mi je da ima nove užlijebljene topove, jedine kojih se moramo bojati u čitavoj floti. Čim dosegnemo Roads ići ću ravno na nj i probiti ga. U kakvom su stanju vaši strojevi? … Treba li ih ispitati prob-nom vožnjom?“, na što mu je Ramsey u istom stilu odgovorio kako imaju „nekih deset milja do Roadsa“, što će biti „zadovo-ljavajuća probna vožnja“. „Virginiu“ je u bitku pratilo i nekoliko manjih brodova: CSS „Raleigh“; „Beaufort“; „Patrick Henry“; „Jamestown“; i CSS „Teaser“ sa ukupno 19 topova raznih tipova i kalibara. Osim što su podigli broj južnjačkih topova za 190%, ti

Virginia i Monitor izmjenjuju plotune


16

su brodovi predstavljali pet dodatnih prijetnji, odnosno meta koje će privući dio neprijateljske paljbe i time smanjiti pritisak na oklopnjaču.

Unija je 8. ožujka imala na sidrištu H. Roads pet brodova iz sa-stava „Sjevernoatlantskog blokirajućeg eskadrona“: bojni slup USS „Cumberland“ i fregatu „Congress“ u kanalu kod lokaliteta Newport News; a fregatu USS „St. Lawrence“, te parne fregate „Roanoke“ i „Minnesota“ u blizini utvrde Monroe. Posljednje tri jedinice započele su s prilično trapavim manevriranjem čim se južnjačka grupacija pojavila i, ubrzo se nasukavši, lišile Uniju 142 topa sa koliko su ukupno raspolagale. Preostala su dva bro-da zajedno imala 76 topova, a podršku im je davala i kopnena artiljerija. Vatrena je premoć očito bila na strani Unije, no ne i tehnološka, što će biti glavna karakteristika prvog dana bitke.

Za sjevernjačke je mornare to bio još jedan dosadan dan na duž-nosti. Rutina brodskog života odvijala se monotonom predvidi-vošću sve dok se oko 13:45 nije pojavio konfederalni pomorski odred predvođen „Virginiom“. Zapovjednik „Sjevernoatlantskog blokirajućeg eskadrona“ komodor Goldsborough je, znajući za konverziju „Merrimacka“ u oklopnjaču, osmislio plan za raspo-red brodova kojim bi neprijateljsku jedinicu uhvatio u četve-rostranu unakrsnu vatru, no kako je baš tog ključnog dana bio odsutan provedba je zakazala, a jedan od razloga bio je i taj što je v.d. zapovjednika odreda ostao nasukan na USS „Roanokeu“ i tako spriječen u vođenju bitke. Unionističke jedinice stupile su u borbu odlučno, no posve nekoordinirano što je neprijatelju omogućilo da se obračuna svakim brodom posebno, umjesto da se sukobi sa svih pet brodova odjednom.

Ne obraćajući pažnju na sve gušće neprijateljske projektile „Vi-rginia“ se punom parom ustremila na USS „Cumberland“ i pro-bila ga u sudaru svojim oklopnim kljunom. Škripanje i prasak drvenih greda izdigli su se nad kakofonijom bitke, šaljući žmarce strave niz kičmu svakog mornara koji ih je čuo. Samo petnaest minuta po početku okršaja Unionisti su izgubili jedini brod čiji su topovi, eventualno, mogli nauditi oklopnjači. „Cumberland“ je brzo tonuo, čitavo vrijeme prkosno ispaljujući plotune, a za sobom je odvukao 121 od 400 članova posade. Jedina šteta na „Virginiji“ bio je gubitak kljuna, koji se odlomio pri srazu.

Buchanan se potom bacio na novu žrtvu – USS „Congress“. Vi-djevši što se dogodilo „Cumberlandu“, kapetan „Congressa“ je odlučio pobjeći u plićak, van dohvata južnjačkog kljuna, no na-sukao se na podvodni pješčani sprud i beznadno zapeo u riječ-

nom mulju. Unionisti su bezu-spješno pokušali olakšati brod bacanjem svih nepotrebnih stvari, no uskoro su se našli pod vatrom nadmoćnog neprijatelja i prisiljeni prihvatiti borbu hra-bro odolijevali čitavih devede-set minuta. Naposljetku, teško oštećen južnjačkom vatrom, „Congress“ je istaknuo bijelu zastavu na što su mu prišli CSS „Raleigh“ i „Beaufort“ kako bi prihvatili zarobljenike i preuzeli brod. Prema Buchananovom iz-vješću, u tom su trenutku Unio-nisti s „Congressa“ i obale izdaj-nički otvorili vatru. Vidjevši kako je neprijateljevo nepoštivanje

bijele zastave dovelo do žrtava među posadama dvaju njego-vih brodova komodor Buchanan, i sam ranjen puščanim zrnom, zapovijeda uništenje „Congressa“ zapaljivim projektilima. Brod se uskoro pretvorio u buktinju, a „Virginia“ se okrenula trećoj žrtvi – USS „Minnesoti“ koja se, žureći u bitku, nasukala. Brod je pretrpio umjerena oštećena od južnjačke paljbe, no spasile su ga nastupajuća oseka, natjeravši „Virginiu“ u dublje vode van efektivnog dometa topova, i noć, onemogućivši ostatku kon-federalne flote precizno gađanje. U takvim su okolnostima Ju-žnjaci prekinuli borbu, usidrili se kod rta Sewell pod kontrolom prijateljskih trupa i počeli s nužnim popravcima.

Rezultat prvog dana borbe bio je za Južnjake izvrstan. Nasuprot više od 350 onesposobljenih neprijatelja, njihovi su gubici izno-sili 24 mornara. Nasuprot dvama oštećenim topovima „Virginie“ i nekolikim olabavjelim oklopnim pločama, Sjevernjaci su izgu-bili dva broda, dok su tri bila nasukana i osuđena na bespomoć-no čekanje jutra i uništenja…

DVOBOJ OKLOPNJAČABudući da je komodor Buchanan bio ranjen, zapovjedništvo nad „Virginiom“ preuzeo je prvi časnik, poručnik Catesby Ap. Roger Jones, koji se tijekom borbe 8. ožujka pokazao hladnokrvnim i britkim vođom. Deveti ožujka oko osam sati ujutro južnjačka se eskadra zaputila na H. Roads kako bi završila uništavanje na-sukanih neprijateljskih jedinica. Prva na redu bila je već načeta „Minnesota“. „Virginia“ se prema njoj i uputila, kad joj je put prepriječilo čudnovato plovilo koje su Južnjaci isprva smatra-li remontnom splavi natovarenom oštećenim parnim kotlom iz fregate. Prvi plotun „Virginie“ bio je usmjeren na to plovilo, no promašio je i pogodio „Minnesotu“ smještenu u produžet-ku linije paljbe. Drugi je plotun pogodio „Monitor“ direktno u oklopnu kupolu („parni kotao“) ne prouzročivši oštećenja. Po-sada „Virginie“ shvatila je kako se namjerila na ravnopravnog protivnika.

Uskoro su oklopnjače počele kružiti jedna oko druge, izmjenju-jući salve. Takvo je manevriranje više odgovaralo sjevernjačkoj, okretnijoj od 32 metra dulje i 3 metra šire „Virginie“. S druge strane, Južnjaci su imali više topova i mogli su ispaliti plotun svakih pet, nasuprot sjevernjačkih osam minuta. Iako su obje strane nastojale, i uspijevale, iskoristiti svoje prednosti, ni jed-noj nije polazilo za rukom ozbiljno nauditi protivniku. „Monitor“ je nakratko dobio priliku kad je „Virginia“ naletjela na plićak i privremeno se nasukala. Inače uronjena, neoklopljena prova iz-

Broj 6

17

digla se iz vode pružajući izvrsnu „mekanu“ metu „Monitorovim“ topovima. Na južnjačku sreću, sjevernjačka je oklopnjača u tom trenutku bila umjereno udaljena, a poručnik Worden nije odmah uočio njihovu nevolju.

Želeći se čim prije izvući iz opasne situacije Južnjaci su osim ugljena naložili i sav brzo gorući materijal koji su pronašli, dižući tlak u ko-tlovima do točke eksplozije. Rizik se isplatio! „Virginia“ se polako odsukala, a potom punom pa-rom krenula na „Monitor“. Jones je odlučio zabiti se u neprijatelja, usprkos gubitku kljuna prethod-nog dana, odlučan okončati s uza-ludnim prepucavanjem. Zahvalju-jući tromosti „Virginie“ udarac je samo okrznuo „Monitor“, no, gur-nuvši ga ustranu, otvorio Južnjaci-ma put ka drvenoj „Minnesoti“! Oni su usmjerili vatru na nasuka-nu fregatu, želeći dovršiti posao, ali „Monitor“ se vratio u igru ju-rišom na krmu južnjačkog plovila. Čistom [ne]srećom, nekoliko sekunda prije udara zaglavilo mu se kormilo i „Monitor“ je promašio krmu neprijateljskog broda za nekoliko metara. Južnjaci su iskoristili priliku i sa dvadesetak metara uputili precizan hitac krmenim topom u kormilarevu ku-ćicu, onesposobivši poručnika Wordena.

Niz slijedećih događaja obje su strane krivo protumačile, svo-jatajući pobjedu. Po uništenju kormilareve kućice i ranjavanju zapovjednika „Monitor“ se nakratko povukao iz borbe kako bi posada procijenila štetu i sredila redove, a Konfederati su taj potez protumačili kao bijeg. Jones se, napokon, želio obračuna-ti s „Minnesotom“, no kormilar ga je upozorio na nastupajuću oseku i nemogućnost približavanja nasukanom brodu, čime je južnjačka oklopnjača ostala na rubu efektivnog dometa. Povrh toga, neki od pratećih brodova su, kao i sama oklopnjača, pre-trpjeli oštećenja koja su zahtijevala popravak u brodogradilištu, a paljba sjevernjačkih kopnenih bitnica nije situaciju činila pod-nošljivijom. U takvim se okolnostima Jones, zadovoljan poluče-nom pobjedom, odlučio vratiti u Portsmouth.

Na drugoj je strani „Monitor“, sada pod zapovjedništvom I. ča-snika Samuela D. Greena, započeo sa zaokretom koji će ga vrati-ti u borbu. Vidjevši južnjački odred u odlasku Green je zaključio kako se neprijatelj povlači, te i sam proglasio pobjedu, jer „Mo-nitor“ je ispunio zadaću – zaštitio je drvene brodove i otjerao neprijateljsku oklopnjaču…

ZAKLJUČAKOsmi ožujka 1862. „Virginia“ je poslala drveni ratni brod u po-vijest. Idućeg je dana „Monitor“, svojom strojno okretanom oklopnom kupolom, poslao u povijest njezinu konvencionalnu konstrukciju i postao ne samo jedan od dva broda čije su klase nazvane njihovim imenima, već i revolucionarni primjer slijeđen do današnjih dana.

Bitka kod Hampton Roadsa imala je ključan utjecaj na promjene koje su zahvatile mornarice, u prvom redu američku i britansku, u posljednjoj četvrtini XIX. stoljeća, najavljujući eru dreadna-ughta, bojnih brodova i krstaša, krstarica i razarača, te, u ko-načnici, modernog pomorskog ratovanja. Ona je predstavljala diskontinuitet u vojno-pomorskoj misli i praksi, potaknut prven-stveno uporabom suvremene tehnologije i novih tehničkih rje-šenja. Posljedica prvog sukoba dvaju oklopljenih brodova bila je naprasna globalna promjena tehnologije izrade ratnih brodova i njihova naoružanja, organizacije mornarica, operativnih kon-cepata, bojnih taktika i edukacijskih curriculuma mornaričkih časnika.

„Krivci“ za tu kolosalnu promjenu neslavno su završili. „Virgi-nia“ je uništena 11. svibnja 1862., nakon sjevernjačkog osvaja-nja Norfolka u sklopu Peninsular Campaign. Budući da je brod bio nepogodan za plovidbu Atlantikom, a preduboka gaza za povlačenje rijekom James, posljednji zapovjednik, komodor Jo-siah Tattnall, zapovjedio je da se topovi uklone, a brod minira. Zbog toga je završio na vojnom sudu kojem je uspješno dokazao ispravnost svog postupka i bio oslobođen svih optužaba.

„Monitor“ je potonuo u oluji 31. prosinca 1862., povukavši na dno 16 članova posade. Godine 1973. otkriveno je počivalište broda, tridesetak kilometara od rta Hatteras (North Caroline), a u kolovozu 2002. izvađena je njegova revolucionarna topovska kupola. U njoj su pronađeni ostaci dvojice mornara, a postupak njihove identifikacije još je u tijeku. Mjesto počivališta oklopnja-če označeno je kao vojno groblje i nacionalna historijska loka-cija, dok se žive spomenike „Monitoru“, topovske kupole, može vidjeti na svakom ratnom brodu današnjice.•

Paluba USS Monitora (1862. godina)


18

Loraine Allison, dijete s TitanicaNapisao: Milivoj Dretar, prof. | Objavljeno: 25.4.2012. | Link: http://goo.gl/aNbw6F

„… Kad je Ballard 18. srpnja (1986.) krenuo prema dnu, plašio se mogućnos da bi mogao naići na ljudske ostatke. Već ranije raz-ni reporteri pitali su ga je li vidio leševe, jer bilo je moguće da su ih hladnoća, mrak i mali postotak kisika donekle očuvali od ras-pada … odjednom je užasnuto ugledao oči, nos i usta nekog lica – u prvi tren pomislio je da je stvarno pronašao leš – a onda je shva o: pred njim je ležala porculanska glava jedne lutke. Vjero-jatno je lutka pripadala nekoj djevojčici iz 1. razreda, možda čak maloj Loraine Allison…“ ( Novković, S. Titanic: između povijes i mitologije, Zagreb, Meandar 1997.)

Još je uvijek teško odredi koliko je točno bilo djece na Titanicu. Zbog različitog gledanja na dob, postoji više podataka. Računa se da je najmanje 53 djece koja su stradala u najpozna joj po-morskoj havariji u povijes . U hladnom Atlan ku nestala je i dvogodišnja Loraine Allison, jedino dijete koje je putovalo 1. ili 2. razredom. Svih 24 djece drugog razreda je spašeno, zajedno sa preostalo šestero djece prvog. No iz trećeg razreda preživjelo je tek svako treće dijete, od 79 ukrcanih, stradalo je čak 52 djece. Priča o trećem razredu na Titanicu je poznata – putnici tog razreda su dugo držani u svojem dijelu broda prepušteni samima sebi, dok se na čamce ukrcavala svita iz prvog i drugog razreda. O tom se događaju, kao i svim okolnos ma tragedije, već dan nakon dolaska Carpathie u New York povela istraga američkog Senata. Na pitanja o brzini plovidbe, izbjegavanju ledenih bregova (engl. iceberg), broju spasilačkih čamaca, odlu-kama kapetana Edwarda J. Smitha i ponašanju posade i putnika pri ukrcavanju u spasilačke čamce odgovarali su Bruce Ismay,

predsjednik brodara White Star Linea; Lightoller, Pitman, Lowe i Boxhall, preživjeli časnici s R.M.S. Titanica, i drugi članovi po-sade te putnici. Istraga se nije previše bavila pitanjima vezanim za 3. razred. Nitko tada nije mario za njih, ni istraga, ni novinari, ni ostali putnici. Uz načelo „women and children fi rst“ koje je na kraju ipak nije vrijedilo za sve jednako, postavlja se pitanje kako to da je postotak preživjelih muškaraca iz prvog razreda veći od djece trećeg razreda? A vezano za sve to i pitanje što je onda bilo s malo Loraine Allison i kako to da se nije spasila?

Helen Loraine Allison bila je starije dijete Hudsona i Bessie Alli-son, a imala je i dvije godine mlađeg brata Trevora. Rodila se 5. lipnja 1909. godine, u vrlo imućnoj protestantskoj obitelji ka-nadskog poduzetnika i financijaša Hudsona Allisona. Posljednja adresa ove obitelji je bila u Westmountu, Quebec. Posjedovali su i veliku farmu konja i krava nedaleko od Ottawe. U ožujku 1912. cijela je obitelj otputovala u London gdje je Hudson pri-sustvovao sastancima British Canadian Lumber Corporationa. Iskoristili su priliku da malo putuju Otokom te su tako malog Trevora krstili u Epworthu, u crkvi u kojoj je propovijedao otac metodista John Wesley. U Britaniji su unajmili i osoblje koje ih je trebalo pratiti na putu kući: vozača Georgea Swanea, kuhari-cu Mildrid Brown, Trevorovu dadilju Alice Cleaver i Loraineinu dadilju Sarah Daniels. Svi su se oni u srijedu, 10. travnja 1912. ukrcali na R.M.S. Titanic u Southamptonu. Imali su kartu broj 113781 koja je stajala nešto više od 151 funte. Mala Loraine i njena dadilja Sarah bile su u kabini C 24.

Broj 6

19

Bojnik Arthur Godfrey Peuchen koji je objedovao s Hudsonom i Bessie Allison prisjetio se kobne nedjeljne večeri 14. travnja i da im se tada pridružila mala Loraine kako bi uživala u pogledu na lijepo uređen restoran za putnike 1. razreda. Poslije te večere, u 23.40 Titanic udara u ledeni brijeg svojim desnim bokom. Hud-son je otišao pogledati što se dogodilo, a za to vrijeme dadilja Alice Cleaver uzima malog Trevora i napuštaju svoju kabinu C 26. Nakon pregleda broda i razgovora s konstruktorom Thoma-som Andrewsom, kapetan Smith naređuje evakuaciju broda. No na brodu je bilo čamaca za spašavanje za manje od polovinu putnika. Poslani su i signalni pozivi za spašavanje: standardni CQD i novoprihvaćeni SOS. Kada se vratio do svojih kabina, Hud-son je našao praznu sobu svog sina. Svoju suprugu Bessie i malu Loraine brzo je odveo na palubu i smjestio u čamac br. 6 u kojem je sjedila i Margaret Brown, kasnije poznata kao Nepotopljiva Molly Brown. Zatim se uputio u potragu za sinom. Pomagao mu je vozač George Swane.

Sat vremena nakon udara, u 0,45 je spušten prvi čamac br. 7 uz bljesak signalne rakete. U tom je čamcu sjedilo samo 28 osoba, iako je bilo mjesta za još 40 osoba. Bessie i Loraine su se smje-stile u čamcu i čekale na spuštanje. Bile bi spašene, no bojnik Peuchen iz istog čamca posvjedočio je da je netko rekao Bessie da se njen suprug nalazi u čamcu na drugoj strani palube. Ona je odjednom ustala, uzela malu Loraine i napustila čamac br. 6 želeći se pridružiti mužu. Sigurno ju je kopkalo da li je pronašao malog Trevora. Navodno je otišla na drugu stranu, no Hudsona tamo nije bilo. Za to vrijeme se čamac 6 već spustio i otisnuo od tonućeg Titanica. Beesie i Hudson su tražili Trevora i nisu htjeli napustiti Titanic bez svog sina. Vozač Swane je u čamcu 11 ugle-dao kuharicu Mildred, dadilju Alice i malog Trevora, taj čamac je napustio Titanic pola sata poslije čamca 6. To je bio jedini čamac u koji se natiskalo više ljudi od dozvoljenog broja – 70 osoba u čamcu sa 65 mjesta.

Do danas nije utvrđeno što se ustvari dogodilo u tim trenucima: ili se dadilja Alice uspaničila i sa sobom uzela Trevora bez da se javila Bessie ili se obitelj razdvojila u velikoj gužvi na palubi. Ne zna se da li su zabrinuti roditelji saznali da se mali Trevor ukr-cao na neki od čamaca. Alisonovi s malom Loraine su ostali na Titanicu i nisu se spasili. Zadnji put su viđeni na palubi kako se drže skupa. U 2,05 spušten je u more posljednji čamac, sklopivi D. Titanic je potonuo u 2,20. Loraine je bila jedino dijete 1. i 2. razreda koje nije preživjelo, dok su samo 4 putnica tog razreda izgubile život te noći. Najpoznatija među njima je bila Ida Stra-uss, supruga Isidora Straussa koji se nije htio ukrcati prije bilo kojeg muškarca. A ona nije htjela ostaviti svog muža.

18. travnja dadilju Alice s malim Trevorom u New Yorku je do-čekao George Allison, Hudsonov brat. On je sa suprugom Lili-an usvojio Trevora. Dadilju Alice Cleaver mediji su slavili kao junakinju. White Star Line je odmah poslala jedan od svojih brodova da istraži mjesto potonuća i pokupi leševe. 135. tijelo koje je pronađeno u moru pripadalo je Hudsonu Allisonu. No-sio je plavo odijelo i kožni kaput. U džepovima je još imao na brzinu spremljene putne čekove i novce u raznim valutama. Pronađeno je i tijelo vozača Georgea Swanea. Među ostalih 328 izvađenih tijela nijedno nije bilo od Bessie ili Loraine. Hud-son Allison je sahranjen u obiteljskoj grobnici Maple Ridge kod Chestervilla u Kanadi.

Veliko Hudsonovo bogatstvo naslijedila su braća George i Percy. 17 godina kasnije, 1929. kraj svog oca je sahranjen osamnaesto-godišnji Trevor Allison koji je umro od trovanja hranom. Dadilja Alice Cleaver je umrla 1984. u dobi od 95 godina. 1940. godine pojavila se stanovita Loraine Kramer koja je tvrdila da je ona Lo-raine Allison. Tvrdila je da su je roditelji u posljednjem trenutku dali nekom putniku i da je u onih 3 dana na spasilačkom brodu Carpathia sobu dijelila s ocem Titanica, Andrewsom. Navodno se s njim godinama skrivala na Srednjem istoku. No kad je došlo do sudskog ročišta, Kramerova je nestala. Time je nestala i mi-sterija o preživljavanju Loraine Allison.•

Trevor i Loraine

Hudson i Bessie Allison, poginuli na Titanicu


20

ČarugaJunak siromašnih ili razbojnik?

Napisao: Vlatko Smiljanić | Objavljeno: 13.5.2012. | Link: http://goo.gl/N5NADZ

Jovan Stanisavljević Čaruga (na gornjoj fotografiji stoji u prvom redu treći s desne strane), slavonski razbojnik i pripadnik ze-lenoga kadra u ovim rođen je 1897. u Slavonskim Barama kraj Orahovice. Nakon bijega austro-ugarske vojske odmeće se u hajduke. Krije se po slavonskim šumama. Uskoro se pridružuje u pljačkašku družinu Kolo gorskih tića koje vodi Božo Matijević. On i Matijević sastavljaju statut Kola gorskih tića koji je prila-gođen razbojničkom načinu života. S njima pljačka diljem Sla-vonije gotovo četiri godine. Nakon kontroverzne Matijevićeve smrti preuzima vodstvo Kola gorskih tića i reorganizira družinu. Pljačka isključivo bogatije stanovništvo, a po potrebi i ubija. Stjecajem slučajnih okolnosti uhićen je krajem 1923., a suđeno mu je do lipnja 1924. U veljači 1925. je izvršena osuda kada je i obješen u Osijeku.

Prema sudskom spisu, Jovan Stanisavljević rođen je 2. veljače 1897. u Slavonskim Barama kraj Orahovice. Sin je jedinac oca Prokopija Stanisavljevića i majke Ike rođ. Smiljanić. Jovanova obitelj, koju su nazivali Čaruga, dugi niz godina bavila se svinjo-gojstvom. Obiteljsko gospodarstvo iz kojega dolazi bilo je jedno od najbogatijih u tadašnjoj Virovitičkoj županiji u Austro-Ugar-skoj. Nakon što je Prokopije preuzeo vodstvo zadruge, u obitelji se počeo osjećati nedostatak radne snage, a iz toga će uskoro slijediti raspad zadruge.

Već je 1907. iznenada preminula Jovina majka, a otac se nakon četiri tjedna ponovno oženio. Jovan se nije slagao sa svojom maćehom te je želio polagati zanat. U obitelji je Jovan radio naj-teže poslove pa je otac odlučio da prekine školovanje. Unatoč tome, otišao je u Osijek položiti zanat, ali ubrzo se vratio kući.

Sa osamnaest godina otišao je u Prvi svjetski rat. Odmah je pre-bačen na bukovinski front. Nakon tri mjeseca odlučio je pobjeći iz austro-ugarske vojske. Krivotvorio je svoje isprave predstaviv-ši se kao natporučnik Fet koji po odobrenju satnika Horvata ide na liječenje i odmor.

U Slavonske Bare vratio se početkom 1916. Iste je godine po-činio prvo ubojstvo: ubio je udvarača svoje djevojke Katike. Tri godine kasnije još će ubiti i seoskog načelnika Stanka Bošnjaka zato jer je on znao tko je ubio Katikina udvarača.

Zbog svojih zlodjela osuđen je na četiri godine zatvora u Srijem-skoj Mitrovici. Nije tretiran kao ubojica, već kao obični krimina-lac pa je tako iskoristio priliku za bijeg u prosincu 1919., prilikom cijepanja drva za zgradu Općine. Upravitelj zatvora raspisao je tjeralicu za Čarugom u iznosu od pet tisuća dinara. Budući da tada nije mogao naći utočište u selu, vješto se skrivao po slavon-skim šumama i Papuku.

Broj 6

21

U KOLU GORSKIH TIĆALutajući Krndijom, Jovan Stanisavljević pridružio se u proljeće 1920. raz-bojničkoj družini Kolo Gorskih Tića. Njezini članovi, koji su se ne-prestano mijenjali, bili su pripadnici zelenog kadra koji su pod izgovo-rom promjene državno-ga ustrojstva, pljačkali. Ubrzo je upoznao vođu družine, Božu Matijevića tzv. Crvenog Božu s kojim je imao vrlo prisan od-nos. To dokazuje statut Kola Gorskih Tića koji su sastavili Jovan Stanisav-ljević i Božo Matijević. Točke statuta određivale su poslove razbojstva, umorstva, paleži i pljački. Stroge i surove zakonske odredbe prilagođene su razbojničkom načinu ži-vota.

Prvi pothvat Jovana Sta-nisavljevića u Kolu gor-skih tića bila je pljačka kuće Ignaca Schlosergera 9. srpnja 1920. u Bokšiću kod Vukova-ra. Za dva mjeseca Božo Matijević je kontroverzno umro i Jovan Stanisavljević postaje njegov nasljednik. Krajem 1920. organizi-ra novu družinu sastavljenu od samo sedam članova. Područ-je njihova pljačkanja obuhvaćalo je mjesta podno šuma i gora, osobito uz Bilogoru i Krndiju. Literatura navodi Čarugine pljač-kaške pohode čak do Like i Gorskoga kotara.

U plan pohoda Jovan je unio novine u odnosu na svoga prethod-nika. Nakon svake pljačke bježao je u Dalmaciju, Liku ili Bosnu dok istraga ne bi završila. Rijetki su poznavali njegov pravi iden-titet. Bojao se kako ga netko ne bi prepoznao jer je već tada bio poznati ubojica i lopov.

Sve učestaliji pohodi Čaruge i društva natjerali su vlasti na pro-glašavanje izvanrednoga stanja u Slavoniji. Čaruga se mimo prakse skriva od 1921. u Donjim Andrijevcima gdje je radio u pilani kao šumski radnik. Tamo je upoznavao nove ljude koji su se priključili njegovoj družini.

U ljeto 1921. Jozo Matota, član Kola gorskih tića, izdao je Čarugu žandarima zato što mu nije dao ništa od plijena, ali je Čaruga uspio izbjeći uhićenje; kasnije je ubio Matotu u selu Krešković.

Čaruga je sve više svjestan da je pitanje dana kada će ga uhititi te zbog straha odlazi u Zagreb. Najkobnija Čarugina pogreška bila je kada je 14. listopada 1923. u Ivankovu kod Vinkovaca na-pao posjed grofa Eltza. Pokušali su ukrasti novac, no grofov ko-čijaš uspio je pozvati žandare. Izbio je veliki oružani sukob, a Ča-ruga i njegovi drugovi pobjegli su bez plijena. Od tada je Čaruga ucijenjen na sto dvadeset tisuća dinara, živ ili mrtav. Ovako ve-

lika ucjena poticaj je za izdaju pa se stoga u jesen 1923. Čaruga lažno prijavljuje u vinkovačkom poglavarstvu kao Nikola Drezgić.

Prema Hrvatskom listu jedan od najstrašnijih i najkrvavijih po-hoda bio je na dvorac vukovarskog vlastelina grofa Eltza u Tom-pojevcima. Tamo je, naočigled svoje supruge, život izgubio vla-stelinski nadšumar Franz Pirkmayer. Glavni je cilj razbojstva bio ukrasti vlastelinsku blagajnu. Čaruga je sa sobom poveo još pet članova Kola Gorskih Tića. Uspjeli su uzeti samo stotinjak dinara i četiri lovačke puške jer su ih napali općinski redari. Prema sud-skim spisima, ovo je posljednje Čarugino razbojstvo.

JUNAK SIROMAŠNIH I RAZMETLJIVACOd priključenja u Kolo gorskih tića Čarug je bio poznata ličnost među siromašnim seljacima. Oni su ga cijenili jer im je često davao novac, hranu, a ponekad odjeću i obuću koju je ukrao. Često su ga nazivali slavonskim Robinom Hoodom i gorskim ti-ćom. Svojim pomagačima, članovima Kola gorskih tića, davao je vrlo malo plijena. U tome se očituje njegova oholost, pohlepa i koristoljublje.

Seljaštvo je Čarugu i njegovu družinu često hvalilo zbog pohoda na bogata gospodarstva i obitelji. Smatrali su da će tako Čaru-ga vratiti sve što su oni seljacima uzeli. Među seljake dolazio je uvijek elegantno obučen. Osobito je bio popularan u seljaštvu srpske nacionalnosti do tih granica da su mu spjevali i uglazbili pjesme pa čak i pričali legende o njemu. Između ostaloga, sma-tran je zaštitnikom srpskoga naroda.

Mjesta u kojima je Čaruga pljačkao prema sudskim spisima (applikacija Google Earth)


22

Hrvatski list je detaljno izvjestio o konačnoj presudi Čarugi i članovima društva Kolo gorskih tića

Broj 6

23

Iako nitko nije znao pravi identitet otmjenoga sla-vonskog Robina Hooda, o njemu su rado pričali i prenosili priče s naraštaja na naraštaj.

Čaruga je osobito bio omiljen među ženama. Do 1923. promijenio je dvadesetak djevojaka. Sva-koj je davao dragocjen nakit i odjeću, a nerijetko i novac. S nekim se djevojkama zaručio pa je na ruci uvijek imao jedan zaručnički prsten, mada je u isto vrijeme bio s više njih u zaručničkoj vezi. Osim toga, otimao je djevojke pa čak i žene čla-novima Kola gorskih tića. Takve poteze njegovi mu pomagači nisu branili jer su smatrali da njihov vođa mora imati pristup svemu kako bi družina bilo sigurno.

UHIĆENJENakon pljačke u Tompojevcima, Čaruga se povu-kao u svoj otmjen stan u Vinkovcima. Iako ima djevojku Mandu Smolčić u Retkovcima, bojao se ići k njoj kako ga ne bi uhitili, pa joj piše pisma. Njoj se predstavljao kao Mile Barić, vojni liferant iz Vinkovaca.

U mjestu Retkovci postojale su dvije Mande Smo-lčić, jedna starija, i mlađa – tadašnja Čarugina djevojka. Čarugino pismo zabunom je otišlo sta-rijoj Mandi Smolčić pa ga je ona predala lokalnoj žandarmeriji. U pismu Čaruga pita Mandu je li izgorio štagalj do kraja kojega je njegova družina zapalila. Tako su žandari shvatili da se radi o Nikoli Drezgiću (zapravo Čarugi), razbojniku koji je zapa-lio štagalj i izvršio pljačku u Tompojevcima.

Narednik Balatinac i desetnik Milović pronašli su Čarugu 23. prosinca 1923. kako spava na podu i uhitili ga.

Potpukovnik Stefanović, kome je „Nikola Drezgić“ doveden na-kon uhićenja, prepoznao ga je kao Jovana Stanisavljevića. Odala ga je Božica Smolčić iz Retkovaca koja je imala Čaruginu fotogra-fiju na kojoj se isticao zlatni zub.

Čaruga je u pritvoru bio od 23. prosinca 1923. do 5. siječnja 1924. Sve to vrijeme nije želio priznati svoj pravi identitet. Ne-poznati dopisnik Hrvatskoga lista navodi da je Čaruga mučen u pritvoru. Narednik Drornjak dosjetio se kako Čarugu nasamariti da prizna svoj pravi identitet. Rekao je Čarugi da će ga posjetiti rodbina i tada je priznao da se zove Jovan Stanisavljević. Nakon priznanja bio je zatvoren u posebnoj prostoriji. Hrvatski list iz-vještava da novine Hrvat, u broju od 18. siječnja, pišu kako je virovitički župan dr. Jovan Božić osigurao Čarugi bolji smještaj i jelo iz hotela. Između ostaloga navodi da je „Jovo dobrotvor srpskoga naroda…štiti Srbe svuda i svagda“.

Već je sljedećega dana potpukovnik Stefanović počeo Čarugino ispitivanje. Trajalo je do 10. siječnja, a tijekom toga razdoblja sustavno su uhićivani članovi Kola gorskih tića. Vjerojatno ih je Čaruga izdavao smatravši kako će osuda biti blaža, čak i osloba-đajuća.

U veljači 1924. Čaruga je dobio besplatnoga odvjetnika dr. Mla-dena Simonovića. On se zalaže da Čarugu može bilo tko posjetiti u ćeliji i da ga raskuju.

Već je u ožujku nakon ispitivanja članova Kola Gorskih Tića i Ča-ruge izdana optužnica protiv njih. Čaruga se branio izjavom da je skupljao novac kako bi kupio pisaći stroj za širenje komuni-stičkih ideja. S novcem koji je krao zasigurno je, ako je već imao takvu zamisao, mogao kupiti stroj.

Optužnicu je sastavio zamjenik državnoga odvjetnika dr. Schu-bert.Čaruga je sam optužen za dva grabežna i potajna umorstva, četiri grabežna umorstva, petnaest razbojstava, jedno silovanje i jedno lažno predstavljanje. Osim njega, osuđeno je još sedam članova Kola Gorskih Tića dok ih je petero oslobođeno kazne.

Čaruga i sedam članova Kola Gorskih Tića osuđeni su ubrzo na kaznu vješanjem. Njihovi su odvjetnici odmah podnijeli žalbu, nakon čega su uslijedila suočenja Čaruge i članova Kola Gorskih Tića.

U travnju 1924. Čaruga je ostao bez branitelja dr. Simonovića. Hrvatski list navodi da je odvjetnik preopterećen drugim po-slovima i planovima, dok u sudskim spisima postoje osnovane sumnje da je odvjetnik primao prijeteća pisma.

RASPRAVAU velikoj vijećnici Kraljevskoga sudbenog stola u Osijeku 12. svibnja 1924. započela je rasprava protiv Jovana Stanisavljevića Čaruge i članova Kola gorskih tića. Optužnica je čitana tri sata,

Iz Čarugova dnevnika


24

a za to vri-jeme na g a l e r i j i v i j e ćn i c e nepresta-no se iz-mjenjivala publika i novinari.

U Hrvat-skom je li-stu zabilje-ženo kako je čitanjem optužnice

sa Čaruge skinuta maska junaštva i zaštitnika sirotinje. On je zločinac i kukavica koji je sve gurao ispred sebe, a novac najviše trošio na pijančenje i provode sa ženama sumnjiva morala. Ova-kav opis daje mu obilježja bonvivana, osobe koja voli životne užitke i njima se podređuje.

Jedanaestoga dana rasprave, 26. svibnja, velika vijećnica bila je „dupkom puna srednjega građanstva“. Čaruga je tada, bez svake sumnje, bio najpopularnija ličnost u Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca. Između ostaloga, dr. Vlado Bujher, Čarugin odvjetnik, dobio je pismo iz Slovenije; nepoznati autor želi da se Čarugu ne vješa nego da služi kaznu u zatvoru. Kraljevstvu sigurno nije bilo u interesu osloboditi Čarugu. Međutim, glede autorstva pisma, može se posumnjati na srpskoga ili seljačkoga autora. Takvu či-njenicu potvrđuje Čarugino pljačkanje svih slojeva osim srpskih i stanovnika nižega staleža, osobito seljaštva.

Od dvanaestoga dana rasprave Kraljevski sudbeni stol pozivao je svjedoke i obitelji pokojnika koje je Čaruga ubio. Novinari pišu da su to bili najpotresniji dani rasprave. Toga je dana Čaruga tražio da mu se skinu okovi, a od nemira čak su mu pukle hlače. Tada se, vjerojatno nakon što se sjetio svoje rane mladosti, pro-budio tračak morala i veliki strah ovoga besramnog bonvivana i ubojice.

Devetnaestoga dana rasprave, 6. lipnja, Čaruga se izjasnio da je bolestan pa je stoga rasprava odgođena. Shvaća kakva mu presuda slijedi; iako je nervozan, nada se pomilovanju, pa čak pomišlja i na bijeg.

PRESUDA I VJEŠANJENakon dvadeset i četiri dana rasprave protiv Čaruge i članova Kola gorskih tića (12. svibnja 1924. – 14. lipnja 1924.) Hrvatski je list izvijestio da će 21. lipnja 1924. u deset sati biti donošenje i čitanje presude.

Već od sedam sati znatiželjni Osječani okupljali su se oko zgrade Kraljevskoga sudbenog stola. Za vijećnicu je podijeljeno tri sto-tine ulaznica. Oko deset i trideset sati predsjednik Kraljevskoga sudbenog stola u Osijeku pročitao je sljedeću presudu: Jovan Stanisavljević Čaruga osuđen je „na kaznu smrti vješanjem“. Za-tim je obrazlagao presudu osude. Između ostaloga, objasnio je da je Čaruga svoja zlodjela učinio u neurotičnoj bolesti u koju je pao nesretnim djetinjstvom po moralnom defektu duše zauzev-ši krivi osvetnički stav naspram ljudskome društvu.

O presudi izvijestio je Hrvatski list.

U dvorištu Kraljevskoga sudbenog stola u Osijeku 27. veljače 1925. izvršena je osuda nad Jovanom Stanisavljevićom Čaru-gom. On je u dvorište ušao s dva žandara i svećenikom poslije pogubljenja Pavla Prpića Velikog. Kada ga je općinski činovnik prozvao, Čaruga je nadodao: „Ja sam Jovan Stanisavljević Ča-ruga. Moj naklon, gospodine krvniče. Zbogom narode, Čaruga putuje!“

Čaruga je sahranjen na groblju sv. Ane u Osijeku, a na križu je ispisan netočan datum rođenja.

ZAKLJUČAKRazdoblje nakon Prvoga svjetskog rata i teritorijalne promjene na našim područjima omogućile su pojavu i postojanje junaka u očima naroda, koji su vodili borbu protiv vlasti. Pohodima su di-zali cijelo područje na noge. Takve su prilike stvorile mogućnost pljački jednom od najpoznatijih hajduka na području Slavonije, Jovanu Stanisavljeviću Čarugi.

Jovan Stanisavljević je rođen 1897. u bogatoj obitelji virovitič-koga kraja. Zbog nesretnoga djetinjstva, smrti majke i kasnije očeve ženidbe, on odlazi položiti zanat. U međuvremenu je iz-bio Prvi svjetski rat te se mladi Jovan pridružio austro-ugarskoj vojsci. Nije se zadržao dugo na fronti i lukavo bježi. Nakon po-vratka u rodno mjesto počinio je dva ubojstva za koja je kažnjen kaznom zatvora. Ubrzo je pobjegao iz zatvora u šumovita pod-ručja. Tamo je upoznao razbojničku družinu Kolo gorskih tića i vođu Božu Matijevića.

Vođen idejom državnoga prevrata s bandom je pljačkao bogate obitelji, obrte i gospodarstva mahom njemačkoga, židovskoga i hrvatskoga podrijetla. Ubrzo je preuzeo vodstvo družine. U na-rodu nižega staleža, siromašnom seljaštvu, obožavan je. Goto-vo je doveden do kulta ličnosti. Samo literatura srpskih autora spominje da je Čaruga pomagao siromašnima, dok u izvorima takva činjenica nije spomenuta. Prema opljačkanima siromaš-nije seljaštvo je osjećalo potencijalnu zavist i na neki način im je bilo drago što im se to događa. Jovan Stanisavljević je nakon uhićenja volio medijsku pozornost što dokazuje njegov nastup pred novinarima.

Temeljem materijala s višednevne rasprave zaključujem da Jo-van Stanisavljević nije bio junak nego razbojnik. Njega izdaju čak i njegovi pomagači iako im je, prema srpskoj literaturi, Čaruga materijalno, odnosno financijski pomagao.

Unazad dvadesetak godina Čaruga je osobitu popularnost do-bio dramskim filmom Rajka Grlića. U njemu je Čaruga prikazan kao u očima naroda: junak doveden do posebnoga kulta ličnosti i zavodnik. Vođa željezne discipline sa čvrstom i savjesnom raz-diobom rada. U filmu gotovo da i nije prikazana Čarugina prava pljačkaška, razbojnička i ubilačka istina.

Čaruga je lik s dva lica: u narodu je bio junak siromašnih, a povi-jesni dokumenti govore o njemu kao o razbojniku.•

Ovo je samostalni istraživački rad Vlatka Smiljanića, učenika drugoga razreda Gimnazije Petra Preradovića, kojime je po treći put predstavljao Virovitičko-podravsku županiju državnom natjecanju iz povijesti u Dubrovniku. Njegov je mentor bio profesor Miroslav Novosel. Rad zauzeo 7. mjesto na ukupnoj ljestivici.

Broj 6

25

Štefica VidačićHrvatska miss Europe

Napisala: Ivana Filipović | Objavljeno: 26.2.2012. | Link: http://goo.gl/LjLMDO

Štefica Vidačić (umjetnički Steffie Vida) rođena je 1905. godine u Požegi. Bila je vlasnica kafića u Jurišićevoj ulici (prema nekim izvorima bila je samo zaposlena radnica u kafiću). Crne kose, zelenih očiju i visine 161 cm. Izabrana je za Miss Jugoslavije u zagrebačkom hotelu Esplanada na prvom izboru za Miss 1926. godine, dok je 1927. godine izabrana za Miss Europe u Berli-nu. Dobivene titule osigurale su joj slavu u Budimpešti, Beču i Berlinu. Uz njezinu ljepotu vežu se mnoge legende, a bile one istinite ili ne, jedno je sigurno, njene crte lica, njezin stas i sek-sepil još i danas su aktualni te u potpunosti odražavaju duh Art déco razdoblja.Snimila je i nekoliko filmova te su joj filmski producenti obeća-vali veliki uspjeh, a kao što je to i danas s poznatim licima i tada su hrvatski mediji pratili Šteficu na svakom koraku. Izvještavalo se o njezinoj novoj frizuri, haljini, iskustvima s putovanja po eu-ropskim sjedištima te sa snimanja. Šteficu je portretirao i po-znati slikar tog razdoblja Robert Auer, nagu, samo djelomično prekrivenu tkaninom.Pod umjetničkim je imenom Steffie Vida, odigrala sporedne uloge u filmovima “Ponoćni taksi”, “Ljubav u snijegu”, “Tajne Orijenta”, “Vitezovi noći”, a najupečatljiviju je ulogu odigrala u “Evinim kćerima” gdje je utjelovila barunicu Edith von Stetten.Slomila je mnoga muška srca kada se udala za bogatog njemač-kog filmaša, što je pokrenulo priče i legende. Jedna kaže da je ugledni gospodin iz Vlaške ulice, Josip Tiljak, zbog nje počinio samoubojstvo nakon čega je u novinama objavljeno njegovo oproštajno pismo.Najpoznatija je ipak legenda o Štefici i Miške-cu. Miškec je bio zagrebački mladić koji je radio kao pomoćnik majstora i bio zaljubljen u Šteficu. Nakon što se Štefica udala, propio se, dao otkaz i postao prosjak. Kao prosjak uvijek je spa-vao na istom mjestu, pokraj Balkan prolaza, devedesetih je taj prolaz nazvan: Miškecov prolaz.•


26

Mansteinova zimska čarolijaNapisao: Dinko Odak, dipl.politolog | Objavljeno: 13.10.2012. | Link: http://goo.gl/7nPvlc

„Mansteina smo smatrali našim najopasnijim protivnikom. Njegovo tehničko svladavanje svake, ali baš svake situacije, zahtijevalo je nekoga njemu ravnopravnog. Loše bismo prošli da su svi generali njemačkog Wehrmachta bili njegova formata.“maršal Rodion Malinovski

Crvena armija imala je zime 1942./43. zlatnu priliku u potpuno-sti uništiti njemačko južno krilo i time prouzročiti kolaps čitavog istočnog ratišta, no nije ju iskoristila zbog vlastitih nedostataka/pogrešaka i čvrstoće njemačke vojske kao oslonca za punokrvno djelovanje britkog operativnog uma general-feldmaršala Ericha von Mansteina, zapovjednika grupe armija „Don“ (kasnije gru-pe armija „Jug“), kojeg možemo smatrati glavnim razlogom nje-mačkog uspjeha u stabilizaciji fronta i preotimanju inicijative od brojčano i materijalno višestruko nadmoćnog protivnika.

Kako bi se stvorila što je moguće vjerodostojnija slika o inteli-genciji, načinu razmišljanja i sposobnostima feldmaršala Man-steina, te njihovom utjecaju na izvedbu podređenih mu postroj-ba, prvo ću dati kratki prikaz njegovog profesionalnog razvoja do trenutka preuzimanja odgovornosti za grupu armija „Don“.

Iako je opis razvoja događaja nužno započeti Staljingradskom bitkom, nemam se namjeru baviti borbama u gradu i bližoj okolici, već Staljingradom i Kurskom zasjenjenom kampanjom o čijem je ishodu ovisila sudbina čitavog [južnog krila] istočnog bojišta zime 1942./43. Tijekom kampanje, za Nijemce obilježe-ne izrazito nepovoljnim uvjetima, u punom se svjetlu pokazala izuzetna žilavost, otpornost i kvaliteta njemačkog ratnog stroja, kao i ogroman kvalitativni i kvantitativni skok Crvene armije na tehničkoj i, nešto manji, napredak na taktičkoj i operativnoj ra-zini u odnosu na period 1941.-42. godine.

Za zimskih operacija Crvena armija je oslobodila ogromnu po-vršinu sovjetskog zemljišta i neprijatelju nanijela velike, nena-doknadive gubitke, da bi se, naposljetku, precijenila i razvukla u preoptimističnim operacijama, otvarajući se njemačkom pro-tunapadu koji je konačno zaustavio „crvenu“ snježnu vijavicu.

ERICH VON MANSTEIN: OD 24. STUDENOG 1887. DO 27. STUDENOG 1942.Budući feldmaršal rodio se 24. studenog 1887. godine u Berlinu, kao deseto dijete generala Eduarda von Lewinskog i Helene von Sperling. Helenina sestra Hedwiga i njezin muž, general-poruč-nik Georg von Manstein, nisu mogli imati djece, pa su se do-govorili s parom Lewinski da će im ovi, bude li muško, ustupiti deseto dijete. Erichova vojnička karijera bila je osigurana rođe-njem, jer ne samo da su mu biološki i stvarni otac bili pripad-nici njemačkog generaliteta, kao i oba djeda, već je bio i nećak uglednog Paula von Hindenburga – vojne zvijezde u usponu, oženjenog trećom sestrom Sperling.

Vojno je školovanje započeo 1900. na carskoj Vojnoj akademiji u Plönu, a nastavio na Glavnoj vojnoj akademiji u berlinskom Lichterfeldeu. Izbijanje I. svjetskog rata spriječilo ga je u redov-nom završetku formalnog obrazovanja na Akademiji. Sudjelo-vao je u početnim ofenzivama, ali je ubrzo (17. listopada 1914.) bio teško ranjen u Poljskoj i poslan na šestomjesečno liječenje. Ostatak rata proveo je po raznim stožerima, bez direktnog uče-

Broj 6

27

šća u borbama. Kraj rata i Carstva Mansteinu su predstavljali kraj svijeta. On se smatrao carskim vojnikom, a Weimarsku Re-publiku je smatrao odbojnom. Unatoč svemu, ostao je u vojsci rukovodeći se načelom „apolitičnog vojnika“ kojem su u prvom planu tradicionalne vojničke vrline.

Doguravši do bojnika u Operativnom odjelu Ureda za vojne po-strojbe (Truppenamt), u jesen 1929. izrađuje plan mobilizacije i dokazuje se kao operativno čudo od djeteta koje „…uopće ne treba razmišljati, sve sipa kao iz rukava“. Svojom sposobnošću Manstein je stvorio i moćne neprijatelje, prvenstveno u kasnije utjecajnom Wilhelmu Keitelu, čiji je ego nagazio kvalitetnijim mobilizacijskim planom. Osim službe u stožeru je, kako propisi nalažu, služio i u trupnom sastavu kao zapovjednik bataljuna u gradiću Kolbergu na Sjevernom moru, od listopada 1932. do si-ječnja 1934. godine. Hitlerov uspon na vlast i politička gungula nisu ga previše uznemirili u tom mirnom kutku zemlje, što će se uskoro promijeniti.

Ministar obrane, Werner von Blomberg, naredio je 28. veljače 1934. primjenu „članka o arijskom podrijetlu“ u kopnenoj voj-sci, što je Mansteina nagnalo da 21. travnja 1934. uputi pismeni protest načelniku Ureda za vojne postrojbe, general-pukovniku Ludwigu Becku. Manstein se nije usprotivio odredbi kao takvoj, već njezinoj retroaktivnosti kojom bi zahvatila mnoge s kojima su rasno podobni pripadnici oružanih snaga bili pobratimljeni pruskom vojničkom čašću „…koja nas je“, kako je Manstein re-kao, „do sad neraskidivo vezala.“. Taj dopis, osim Blombergovog bijesa, nije imao nikakvog učinka. Nedjelovanje časničkog zbora skopčano s „Noći dugih noževa“ je i manje bistrima od Manstei-na govorilo sve o naravi nacizma i devastirajućem učinku „apoli-tičnog vojnika“, rezigniranog ratnim porazom i nečasnim mirom, na sposobnost vojske za otpor diktatoru.

Manstein nije situaciju samo shvatio, već ju i prihvatio svojski radeći na zadovoljenju svoje ambicije. Hitler je stvarao veliku vojsku, za što su mu bili potrebni stručnjaci poput Mansteina, koji 1. srpnja 1935. postaje šef Operativnog odjela, a 1. listopa-da 1936. dobiva čin brigadnog generala (Generalmajor). Novo-pečeni general se, ne bez osnove, već vidio kao novi Moltke u njemačkom Generalštabu, međutim u veljači 1938. uslijedio je dvostruki šok – unapređenje u general-poručnika (Generalleu-tnant) i naređenje za preuzimanje zapovjedništva nad 18. pje-šačkom divizijom u Liegnitzu (Šleska). Bio je kolateralna žrtva kampanje protiv Zapovjednika kopnene vojske (Oberbefehlsha-ber des Heeres, ObdH), Wernera von Fritscha, kojem je bio bli-ski suradnik i time označen za smjenjivanje. Iako je dobio viši čin, prebačen je u udaljeni kraj zemlje i lišen utjecaja koji proi-zlazi iz obnašanja stožerne dužnosti.

Tijekom priprema za invaziju Poljske, Manstein je imenovan načelnikom stožera grupe armija „Jug“ pod zapovjedništvom general-pukovnika Gerda von Rundstedta. Tijekom kampanje uvjerio je Rundstedta na potrebu devijacije od danog operativ-nog plana s ciljem opkoljavanja velike grupacije poljske vojske južno od Varšave. Manevar je u potpunosti uspio, te olakšao Ni-jemcima ionako težak zadatak osvajanja glavnog grada Poljske.

Tandem Rundstedt-Manstein nastavio je uspješno surađivati u istim ulogama, ali sad u grupi armija „A“ na zapadu, u koju je Manstein došao u listopadu 1939. Nakon što su pregledali inici-jalni plan operacija na zapadu obojica su ostali osupnuti. Ta to je samo kopija Schlieffenovog plana primijenjenog 1914! Uz Run-

dstedtov blagoslov, Manstein se bacio na izradu novog opera-tivnog plana kojim je želio postići potpuno rješenje francuskog problema. Konzultirajući majstora oklopnog ratovanja i tvorca njemačkih tenkovskih trupa, generala Heinza Guderiana, o ma-nevarskim mogućnostima brzih postrojba, došao je do novog rješenja koje je već u početnoj fazi težilo nanošenju odlučujućeg udarca neprijateljskim armijama i psihi njihovih zapovjednika.

Njemačko desno krilo imat će jaku prvu liniju, ali neveliku du-binu, a nastupit će preko Nizozemske i Belgije s glavnim ciljem domame francuskih i britanskih snaga – što su njihova zapo-vjedništva i očekivala s obzirom da su na dubokom južnom krilu bila jaka utvrđenja linije „Maginot“, a sjeverno od nje za, kako su mislili, oklopnu armiju neprohodni Ardeni.Lijevo će krilo nastupiti preko Luxembourga i belgijskih Ardena, nekoliko dana po početku ofenzive na sjeveru, odnosno pokre-ta anglo-francuskih snaga sa francusko-belgijske granice prema zapadu i sjeverozapadu, forsirati rijeku Meuse u visini Sedana, probiti francusku obranu, brzo nastupati do Kanala i tako opko-liti udarnu grupu anglo-francuskih armija istočno od osi nastu-panja njemačkog lijevog krila.

Nakon slanja sedam predstavki u Vrhovno zapovjedništvo ko-pnene vojske (Oberkommando des Heeres, OKH) koje ih nije proslijedio Führeru, Manstein je u veljači 1940. došao u prigodu Hitlera upoznati sa svojom koncepcijom ofenzive. Ovaj je bio oduševljen i naredio je operativnu razradu Mansteinova plana.

Generali Walther von Brauchitsch (ObdH) i Franz Halder (na-čelnik OKH) nisu mu oprostili preskakanje zapovjednog lanca. Halder ga je premjestio u Stettin, za zapovjednika XXXVIII. kor-pusa. Kad je 10. svibnja 1940. započela izvedba njegove ofenzi-ve, ogorčeni i razočarani Manstein još je uvijek okupljao svoje postrojbe – nije bilo žurbe, njegov je korpus bio tek u trećem valu napada.

Unatoč maltretiranju starijih kolega iskazao se kao zapovjednik pješačkog korpusa: prvi je probio francuske položaje istočno od Amiensa, prvi je prešao rijeku Seinu i čitavo vrijeme uspješno gonio neprijatelja ne dopuštajući mu ni časa predaha. Po zavr-šetku kampanje unaprijeđen je u puni generalski čin, a u veljači 1941. preuzima zapovjedništvo nad LVI. oklopnim korpusom.

Satnik Manstein 1917. godine


28

S tom je brzom postrojbom tijekom operacije „Barbarossa“, u sastavu grupe armija „Sjever“, izveo vratolomno nastupanje od 250 kilometara za samo pet dana! U rujnu 1941. imenovan je zapovjednikom 11. armije koja je morala zauzeti poluotok Krim. Nakon punih osam mjeseci teške pozicijske bitke 11. armija je uspjela slomiti otpor brojem nadmoćnih sovjetskih snaga i osvojiti čitav Krim, uključujući i tvrđavu Sevastopolj (4. srpnja 1942.). Za tu ga je pobjedu Hitler nagradio unapređenjem u general-feldmaršala. Osim ostvarenja još jedne pobjede, Man-stein je na Krimu svojim [ne]djelovanjem bio sudionik nekoliko ratnih zločina[10], koji će ga sustići po porazu III. Reicha.

Hitler je mislio kako je u Mansteinu pronašao izvrstan alat za teške situacije, te ga jeseni 1942. šalje na lenjingradsku bojišni-cu sa zadatkom osvajanja grada, no, kako je preuzeo zapovjed-ništvo neposredno prije sovjetske ofenzive, feldmaršalova se uloga kod Lenjingrada svela na obrambenu. Nije dobio priliku osvojiti još jednu tvrđavu, jer je potkraj studenog prebačen na južni odsjek fronta kao zapovjednik novostvorene grupe armija „Don“ sa početnim zadatkom spašavanja 6. armije u Staljingra-du, uskoro preraslim u borbu za spašavanje čitavog južnog krila istočnog bojišta.

NJEMAČKO JUŽNO KRILO ISTOČNOG RATIŠTA U RAZDOBLJU LIPANJ-STUDENI 1942.Nakon neuspjeha u izbacivanju SSSR iz rata 1941. godine i so-vjetske protuofenzive zime 1941./42., snage sila Osovine na istoku nisu bile dovoljno jake za obnavljanje navale čitavom ši-rinom fronta. Hitler je odlučio baciti kocku na jugu, gdje se želio dokopati kavkaskih naftnih polja i presjeći komunikaciju rijekom Volgom kod Staljingrada – važnog prometnog čvorišta, ali i gra-da ogromnog političkog prestiža.

Nakon uspješnog ljetnog nadiranja kroz stepe Hitler intervenira u plan operacija kojim je bilo predviđeno zajedničko nastupa-nje dvije grupe armija prema Staljingradu, a nastavak prodora na Kavkaz tek po totalnom uništenju neprijatelja u međurječ-ju Dona i Volge. Budući da su ga uspjesi u prvoj fazi ofenzive uvjerili u fantaziju kako je Crvena armija na izmaku snaga, Hitler razdvaja grupe armija „A“ i „B“. Grupa armija „A“ je prema izmi-jenjenom planu po osvajanju Rostova[-na-Donu] imala odmah nastaviti prema Kavkazu, a grupa armija „B“ je sa Dona trebala nastaviti navalu prema Volgi kod Staljingrada.

Obje su grupe armija uskoro bile uvučene u teške borbe koje su trošile snagu njihovih divizija, prisiljavajući Nijemce da važan zadatak zaštite bokova povjere savezničkim postrojbama upit-ne borbene sposobnosti. Posljedično, njemačka je fronta uoči sovjetske ofenzive bila podijeljena u dvije previše isturene izbo-čine (Staljingrad i Kavkaz) pružajući Sovjetima primamljivu mo-gućnost za opkoljavanje nekoliko neprijateljskih armija usmje-ravanjem udaraca na slabije karike u vidu postrojba njemačkih satelita na osjetljivim bokovima.

Sovjetski protuudar (operacija „Uran“) započeo je 19. studenog 1942., a 22. studenog Crvena armija u potpunosti zatvara obruč oko Staljingrada, u kojem su se našle 22 njemačke i rumunjske divizije. Sovjetski udari na osovinske jedinice izvan obruča po-tisnuli su ih na između 60 i 120 kilometara od grada. U takvoj je situaciji stvorena ad hoc grupa armija „Don“ koja je trebala „zakrpati“ frontu, deblokirati 6. armiju i povezati južno krilo u koherentnu cjelinu.

SITUACIJA U PODRUČJU GRUPE ARMIJA „DON“ – KRAJ STUDENOG 1942.Manstein je novi stožer preuzeo pet dana nakon zatvaranja obruča oko njemačke 6. armije, koja je sa svojih 250.000 vojnika činila jedan dio povjerenih mu snaga. Osim nje u novu su grupu armija ušle i njemačka 4. oklopna armija, te rumunjska 3. armija i dva korpusa [rumunjske] 4. armije – sve već značajno istrošene u ljetnim i jesenjim borbama, da bi početkom prosinca u sastav grupa armija „Don“ ušao i armijski odred „Hollidt“.

Feldmaršal je brzo shvatio ozbiljnost situacije i uvidio „…opa-snost koja je već sad bila na pomolu – uništenje čitavog juž-nog krila istočnog fronta“. Situacija bi mnoge druge zapovjed-nike bacila u očaj. Opskrba za čitavo južno krilo istočne fronte išla je dvama prijelazima preko Dnjepra – u Dnjepropetrovsku i Zaporožju, od Staljingrada, odnosno najistočnijeg njemačkog položaja na Kavkazu, udaljenih oko 700, odnosno 900 km; ali od postrojba Crvene armije na Donu samo nekih 420 kilome-tara! Opskrba čitave grupe armija „A“ išla je kroz Rostov koji je od najisturenijih njemačkih postava na Kavkazu bio udaljen oko 600; ali od Sovjeta na Donu samo 300 kilometara[14]! Crvena armija je osim povoljnog položaja ostvarila i značajnu nadmoć u Mansteinovom operativnom području – u ljudstvu i topništvu u omjeru 3:1, u tenkovima 4:1.

Unatoč prilično deprimirajućoj situaciji, Manstein se nije dao za-plašiti nego je jasno definirao svoju operativnu koncepciju[15]:1. deblokada 6. armije;2. zaštita pozadine grupe armija „A“ – dok se ova izvlači iz kav-kaskog područja;3. očuvanje kontrole nad glavnim transportnim pravcima i ko-načno;4. izvođenje protuudarca i preotimanje inicijative.

Stožer grupe armija „Don“ ocijenio je promptno deblokiranje i povlačenje 6. armije kao operativno sposobne jedinice jedi-nom šansom za stvaranje rezerve pomoću koje bi se stabiliziralo bojište. Ta se namjera direktno suprotstavljala Hitlerovoj zabra-ni proboja 6. armije, što je značajno ograničilo Mansteinove operativne mogućnosti i de facto obezvrijedio njegov formalni autoritet nad postrojbama u okruženju. Manstein će pitanjem 6. armije otvoriti niz sukoba s Hitlerom, koji će završiti tek nje-govim otpuštanjem oko godinu i pol kasnije. Glavni naglasak njihovih prepirki bio je na diktatorovom zahtjevu da se drži sve,

Njemački pioniri pred oklopnom kupolom sevastopoljske baterije Maksim Gorki

Broj 6

29

nasuprot feldmaršalovom zahtjevu za manevarskom slobodom. Prema Mansteinovom shvaćanju teren je imao biti samo sredstvo, a neprija-teljska vojska cilj, dok je Hitler in-zistirao na ekonomskoj i političkoj važnosti držanja osvojenih područ-ja i nametao krutu obranu.

SITUACIJA NA JUŽNOM KRILU CRVENE ARMIJE – KRAJ STUDENOG 1942.Glavna obilježja razdoblja nepo-sredno po zatvaranju staljingrad-skog okruženja bila su ogromna sovjetska nadmoć i mnoštvo izu-zetno povoljnih prilika za nanoše-nje udara neprijatelju. Umijeće se sastojalo u odabiru onih udaraca koji će Nijemce najviše ošte-titi. Vrhovno zapovjedništvo sovjetskih oružanih snaga (Stavka) pripremalo je uništenje staljingradskog kotla (nazvano operacija „Prsten“), te opkoljavanje grupe armija „A“ na Kavkazu osvaja-njem Rostova (nazvano operacija „Saturn“). Nekoliko faktora utjecalo je na izmjenu cilja potonje operacije u razbijanje de-snog krila grupe armija „B“ i lijevog krila grupe armija „Don“ duž rijeka Čir i Don, o čemu više kasnije.Općenito gledano, iduća dva mjeseca sovjetska operativna kon-cepcija forsirala je obilazak Mansteinovog lijevog krila težeći opkoljavanju njegovih armija uz sjevernu obalu Azovskog mora, odnosno prekida komunikacija preko Dnjepra, što bi predstav-ljalo dalekosežnu, vrlo vjerojatno odlučujuću, stratešku pobje-du.

Crvena armija je za navalna djelovanja na južnom krilu imala na raspolaganju postrojbe nekoliko fronta[16] pod kompetentnim zapovjednicima, i to od sjevera prema jugu: „Brjanska“ (gene-ral Reiter); „Voronješka“ (general Golikov); „Jugozapadna“ (ge-neral Vatutin); „Donska“ (kasnije „Centralna“) fronta (general Rokosovski) i; „Staljingradska“ (kasnije „Južna“) fronta (general Jeremenko). Od pobrojanih, u početnim su operacijama kori-štene „Jugozapadna“, „Donska“ i „Staljingradska“ fronta uku-pne snage od oko 1.100.000 ljudi, 800 tenkova, 13.400 komada topništva, te više od 1.000 aviona. Sovjeti su, osim efektiva u prvoj liniji, raspolagali i respektabilnom strateškom pričuvom, namijenjenom za ojačavanje bojišta dinamikom potrebnom za održavanje ofenzivnog momenta.

OPERACIJA „ZIMSKA OLUJA“U skladu sa usvojenim sekvencama plana rada, Nijemci su prvo počeli s pripremama za deblokadu 6. armije operacijom „Zim-ska oluja“. Vrhovno zapovjedništvo kopnene vojske obavijestilo je Mansteina o pojačanjima koja će dobiti za izvođenje napada u svrhu deblokade Staljingrada:

4. oklopna armija dobit će pod svoju nadležnost stožer LVII. oklopnog korpusa sa 23. i 17. oklopnom divizijom i jakim to-pništvom (oboje izuzeto iz grupe armija „A“), a u korpus će biti uključena i sa zapada pristigla 6. oklopna divizija, te 15. poljska divizija Luftwaffe;armijski odred „Hollidt“, izgrađen oko stožera XVII. korpusa pod zapovjedništvom generala Karla-Adolfa Hollidta, u tom se razdoblju sastojao od tri njemačke pješačke divizije (62., 294.,

336.), 3. brdske divizije, XLVIII. oklopnog korpusa (11. i 22. oklo-pna div.), te 7. i 8. poljske divizije Luftwaffe.Uskoro je postalo bjelodano da većina obećanih pojačanja neće stići blagovremeno za sudjelovanje u napadu, dok su se neka (XLVIII. oklopni korpus) bila prisiljena uključiti u defenzivne bor-be na desnom krilu armijskog odreda „Hollidt“ duž rijeke Čir.

S obzirom na razvoj situacije Manstein je odlučio udar izvršiti samo brzim jedinicama 4. oklopne armije. Glavna snaga bio je LVII. oklopni korpus, sastavljen od 23. i 6. oklopne divizije, na lijevom krilu podržanog dvjema pješačkim divizijama rumunj-skog VI. korpusa, a na desnom dvjema pješačkim divizijama i konjičkom grupom „Popescu“ iz rumunjskog VII. korpusa. Prije početka operacije stigao je i prvi oformljeni bataljun teških ten-kova „Tiger“ koji će predvoditi napad. Njima nasuprot nalazile su se snage sovjetske 51. armije: IV. konjički korpus, četiri pje-šačke divizije, te 13. oklopni korpus.

Dok je prikupljanje snaga za deblokadu Staljingrada još bilo u toku, njemačke su postrojbe morale reagirati na sovjetske po-krete u zahvatu Koteljnikova. Dijelovi IV. konjičkog korpusa, 85. tenkovska brigada i dijelovi 302. streljačke divizije ostvarili su 5. prosinca ograničeni uspjeh protiv lakših dijelova 6. oklopne di-vizije. Idućeg su dana Sovjeti spremali napad većeg obujma 81. konjičkom divizijom. Taj je plan pomrsila 11. tenkovska pukov-nija (6. oklopne divizije) opkoljavanjem i uništavanjem dijelova 81. konjičke divizije i 85. tenkovske brigade u, kako je divizijski zapovjednik (general Raus) to nazvao, „Kani kod Poklebina“.

Nedavno dovučeni iz srednje Azije, sovjetski konjanici gotovo da i nisu imali borbenog iskustva, izuzev proganjanja, tenkovima i artiljerijom, već razbijenih Rumunja. Zaboravili su nužne mje-re opreza, pa nisu izbacili krilna osiguranja što je dvjema nje-mačkim tenkovskim satnijama omogućilo da im se neprimjetno približe i udare oklopnim maljem u leđa i lijevi bok, dok su na osovinu sovjetskog nastupanja nabačeni grenadiri i protuten-kovski topovi poslužili kao nakovanj. Do kraja dana 51. armija imala je 1.900 ljudi, 10 tenkova, 14 topova i 800 konja manje, nasuprot njemačkim gubicima od 6 tenkova, osam poginulih i 24 ranjena. Izgledalo je obećavajućim uvodom u juriš za oslo-bađanje 6. armije.

U zoru 12. prosinca njemačko topništvo otvorilo je kratku, kon-centriranu baražu na identificirane otporne točke 302. streljač-

Hitler i Manstein raspravljaju o situaciji na fronti


30

ke divizije, a potom su tenkovi i grena-diri krenuli u napad kroz snijeg i maglu, na minus 20 stupnjeva Celzija. Osim pregažene 302. divizije, opet je teško stradala 81. konjička divizija čije su di-jelove njemački tenkovi iznova opkolili i tukli. Do kraja dana napad je napre-dovao sedamdesetak kilometara, da bi u zoru 13. prosinca 6. oklopna divizija formirala mostobran na rijeci Aksaj. Či-tavog 13. prosinca i dva naredna dana vodile su se kod sela Verkne-Kumskij, na sjevernoj obali Aksaja, teške bor-be između njemačkog LVII. oklopnog korpusa i sovjetske 5. oklopne armije. Obje su strane pretrpjele teške gubitke – Nijemci u pješaštvu, Crvenoarmejci u oklopu. Naposljetku, Sovjeti su se slo-mili, pa su Nijemci nakon dana odmora Tenkovi i grenadiri 4. oklopne armije marširaju prema Staljingradu

kroz zaleđenu stepu

Situacije tijekom prosinca 1942. i siječnja 1943. godine

Broj 6

31

i popravaka oštećenih vozila nastavili nadirati ka Staljingradu izbivši 19. prosinca na rijeku Mišovku – 48 kilome-tara južno od cilja. Bila je to i krajnja granica njihovog nastupanja okončanog sovjetskim protumjerama.

Dok je 4. oklopna armi-ja konstituirala desnu šaku kojom je Manste-in udarao na Staljin-grad, Odred „Hollidt“ i XLVIII. oklopni korpus držali su lijevi „gard“ odbijajući između 7. i 17. prosinca pet so-vjetskih napada preko rijeke Čir, nanoseći im zapanjujuće gubitke, posebice u tenkovi-ma[6]. Upravo je upor-no, gotovo nemoguće, držanje lijevog krila grupe armija „Don“ omogućilo LVII. oklopnom korpusu desetodnevnu ekspediciju ka Staljingradu, koja bi se, u slučaju sovjetskog prodora na Donu i Čiru, inače morala opozvati.

To se i dogodilo kad je Staljin, prema Žukovljevu savjetu, zaklju-čio da je najbolji način za okončanje Mansteinove ofenzive i ko-rištenje njome stvorene situacije napad na lijevom krilu grupe armija „Don“, odnosno desnom krilu grupe armija „B“, uz bloki-ranje njemačkih isturenih postrojba na Mišovki.Elementi 2. gardijske oklopne armije angažirali su se protiv sna-ga na bokovima LVII. oklopnog korpusa i nanijeli teške gubitke rumunjskim divizijama i konjičkoj grupi „Popescu“, a 1. i 3. gar-dijska armija probile su talijansku frontu na gornjem Donu.

Situacija je bila iznimno opasna, jer će sovjetskoj „Jugozapad-noj“ fronti uskoro, po proboju u slobodni operativni prostor, biti otvoren put u leđa grupe armija „Don“. Težište njemačkog fron-ta daleko na istoku, na Mišovki, dodatno je kompliciralo situaci-ju, jer grupa armija „Don“ nije imala nikakvih spomena vrijednih pričuva kojima bi usporila sovjetsko napredovanje dok se oklo-pne divizije ne izvuku iz borbe i prebace na lijevo krilo. Situacija je do 23. prosinca postala neodrživa, stoga je Manstein naredio opće povlačenje 4. oklopne armije na nove položaje, čije je dr-žanje bilo nužno ne samo za njen opstanak, već i za sigurno po-vlačenje grupe armija „A“ sa Kavkaza. Operacija „Zimska oluja“ završila je neuspjehom.

OPERACIJA „MALI SATURN“Sovjetska operacija „Mali Saturn“ bila je preinačena ofenziva „Saturn“ koja je izvorno zamišljena za odsijecanje grupe ar-mija „A“ na Kavkazu osvajanjem Rostova. „Mali Saturn“ je bio kompromis i kao takav nije mogao polučiti odlučujući rezultat, unatoč izuzetno povoljnim početnim uvjetima i stvarno velikim uspjesima „Jugozapadne“ fronte.Jedan od glavnih razloga „odlučujuće nemoći“ bio je prebaci-vanje 2. gardijske oklopne armije iz drugog navalnog ešalona „Jugozapadne“ fronte na južni dio staljingradskog kotla kako bi

pojačala napore za uništenje njemačke 6. armije, koja se po-kazala tvrđim orahom od očekivanog, te pomogla zaustaviti „Zimsku oluju“. To je sovjetskom „Jugozapadnoj“ fronti oduzelo dubinu potrebnu za dosezanje Rostova i ograničilo mogućnosti na stvaranje manjeg „džepa“ oko talijanskih i njemačkih postava duž Čira i Dona. Drugi je razlog bio opravdana sumnja Stavke u doraslost Crvene armije za izvođenje operacije takvog obujma.

Prema revidiranom planu 1. i 3. gardijska armija napale su tali-jansku 8. armiju i armijski odred „Hollidt“ 16. prosinca. Odred „Hollidt“ se održao trpeći velike gubitke, no Talijani su se slo-mili i povukli, ili se predali, ostavljajući prazninu od oko 150 km između grupa armija „B“ i „Don“. Držanje talijanske 8. armije simptomatično je za držanje njemačkih satelitskih armija uop-će. Za postojanja koherentne linije fronta te su postrojbe bile, u najboljem slučaju, ograničene uporabne vrijednosti, a prisiljene na povlačenje pod sovjetskim udarima pretvarale su se u po-mahnitalu rulju, ili riječima talijanskog artiljerijskog poručnika Eugenia Cortija: „[Ali] kako od ljudi koji u civilnom životu nisu bili odgovarajuće organizirani očekivati da će postati takvima… …jednostavno zbog toga što nose uniformu? […] Prestali smo

Sovjetsko motorizirano pješaštvo napada

Zarobljeni Panzerkampfwagen III u sovjetskoj službi


32

biti vojska; nisam više bio među vojnicima, već među kreatu-rama bez sposobnosti samokontrole, podređene samo jednom životinjskom instinktu: samoodržanju… Njemački vojnik koji se nalazio među nama bio je preplavljen prezirom. Morao sam mu dati za pravo… …imali smo posla s nediscipliniranim i dezorijen-tiranim ljudima.“.

Po proboju talijanske bojišnice na Donu postrojbe Crvene armi-je morale su nastupati paralelno s frontom grupe armija „Don“ u njezino zaleđe; dok je 28. armija operirala iz kalmičke stepe prema desnom krilu te grupacije, a sjeverno od njemačke 1.

oklopne armije u povlačenju koju je nastojala paralelno goniti s namjerom presijecanja puta kad ova skrene prema sjeveru kako bi se priključila grupi armija „Don“. Cilj obaju krakova sovjetskog nastupanja nalazio se relativno daleko od Rostova, koji je ostav-ljen za buduće operacije.

Manstein, naravno, nije znao za ograničene ciljeve nove sovjet-ske ofenzive, a za otkrivanje neprijateljskog rasporeda i snaga, kao i za ocjenjivanje njihovih udarnih mogućnosti, trebat će vre-mena. Zapovjedništvo grupe armija „Don“ je pretpostavilo kako je Rostov, zbog kritične važnosti za njemačku opskrbu, krajnji cilj sjevernog kraka sovjetskog napada.

Jedina spomena vrijedna postrojba u sovjetskom navalom ugroženom području bio je armijski odred „Fretter-Pico“ koji je grupa armija „B“ formirala oko stožera njemačkog XXX. kor-pusa[12], kako bi donekle začepila prazninu nastalu propašću talijanske 8. armije. Ta je grupacija morala zaštititi mostove pre-ko rijeke Donjec na potezu Vorošilovgrad – Kamen-Šahtinsk, te zadržati Crvenoarmejce dok se armijski odred „Hollidt“ i XLVIII. oklopni korpus ne povuku sa sjeveroistoka i po uspostavi veze [s odredom „Fretter-Pico“] formiraju novu bojišnicu na Donjecu.Armijski odred „Fretter-Pico“ uskoro se upetljao u teške, fluidne borbe tijekom kojih su neke njegove borbene grupe bile izolira-ne i opkoljene, no tvrdoglavom i vještom obranom ti su džepovi otpora usporili neprijateljevo nadiranje, vezali dio napadačevih efektiva oduzimajući snagu „špici“ napada i ubrzali trošenje so-vjetskog ofenzivnog zamaha i kapaciteta. To pogotovo vrijedi za grupu „Kreysing“, opkoljenu u Millerovu, koja je sovjetskom napadu uskratila jedan od rijetkih pristojnih putova u oblasti, vezala snage triju streljačkih divizija, te oslabila i usporila napad prema rijeci Donjec preko koje su Sovjeti uspjeli prebaciti neko-liko plitkih i prilično „neuvjerljivih“ mostobrana, no nisu imali snage za nastavak navale.

„Uzbudljivo“ je bilo i u bliskom zaleđu grupe armija „Don“ gdje se odigrao dramatični vrhunac „Malog Saturna“. Sovjetski XXIV. oklopni korpus generala Badanova probio je njemačke položaje kod Morozovska i pojurio u pravcu zapad-jugozapad, ka pede-setak kilometara udaljenom gradu Tacinska u kojem je bila glav-na njemačka zrakoplovna baza za održavanje zračnog mosta sa Staljingradom.Grad je pao 24. prosinca pod iznenadnim, žestokim sovjetskim

napadom o čijoj nenadanosti dovolj-no govori činjenica da su se u trenut-ku otpočinjanja sovjetskog prepada aerodromske operacije odvijale nor-malno, bez posebnih uzbuđenja! Ba-danovljevi su se tenkovi brzo probili kroz nedostatnu obranu i počeli kr-vavo orgijanje među aerodromskim instalacijama nanijevši transportnoj floti ogromne i nenadoknadive gu-bitke. Nazirao se skori kraj, ionako nedostatnog, zračnog snabdijevanja 6. armije.

Nijemci su 26. prosinca započeli se-riju kontranapada na Badanovljev korpus kod Tacinske i grupaciju kod Morozovska 6. i 11. oklopnom divi-zijom, 579. pukovnijom 306. divizije i trima oklopnim vlakovima. Uspjeli su

General-pukovnik Nikolaj Fjodorovič Vatutin

Održavanje “Tigra”

Broj 6

33

opkoliti XXIV. oklopni korpus kod Tacinske i odbiti napade XXV. oklopnog i I. gardijskog mehaniziranog korpusa kod Morozov-ska. Divljačko klanje uz ogromne obostrane gubitke trajalo je četiri dana, do 29. prosinca, kad su preživjeli Crvenoarmejci iz XXIV. oklopnog korpusa uništili nekoliko preostalih tenkova, i drugih vozila, čiji su rezervoari presušili i pješice se probili do

svojih drugova sjeverno od Morozovska.Prema sovjetskim podacima Nijemci su u tom kreševu izgubili oko 17.000 ljudi (12.000 poginulih i 5.000 zarobljenih); 84 tenka i; 106 topova. Poznati sovjetski gubici su oko 190 tenkova, no

Situacija početkom veljače 1943. godine


34

uzme li se u obzir gotovo potpuno uništenje jednog i teški gubici drugog sovjetskog oklopnog korpusa (XXV. oklopni korpus spao je na 25 tenkova), odnosno osjetni gubici pješaštva I. gardijskog mehaniziranog korpusa, nesumnjivo se i njihovi ljudski gubici mjere u tisućama. Prepad na Tacinsku postigao je iznenađenje, proširio paniku, natjerao stožer grupe armija „Don“ na prila-godbu planova sovjetskom pothvatu i, de facto, likvidirao zračni most za Staljingrad. Badanov je za svoj pothvat nagrađen „Or-denom Suvorova II. klase“ (za divizijske i korpusne zapovjednike koji su pobijedili nadmoćnog neprijatelja u važnoj operaciji), čiji je postao prvi nositelj.

Osim napada na lijevo krilo Mansteinove grupe armija, Sovjeti su 20. prosinca započeli bijesne protunapade na LVII. oklopni korpus, pokušavajući odsjeći njegove prednje postrojbe na Mi-šovki. U takvoj situaciji njemačka 4. oklopna armija nije imala drugog izlaza osim etapnog povlačenja u područje Koteljniko-va, a potom prema rijeci Kuberle u pravcu zapad-jugozapad uz prakticiranje elastične, pokretne obrane. Cilj ovog povlačenja bio je tok rijeke Manič na kojoj je 4. oklopna armija mogla po-staviti bojišnicu za zaštitu sjevernog boka grupe armija „A“, te spriječiti paralelno gonjenje njezine 1. oklopne armije koje je pokušavala izvesti sovjetska 28. armija. Položaj na Maniču imao je i prednost močvarnim zemljištem zaštićenog desnog (južnog) krila, na koje se nadovezala 16. motorizirana divizija – done-davno usamljena u praznini između grupa armija „A“ i „B“, oko grada Eliste, štiteći sjeverni i južni bok odnosnih grupacija. Ta je divizija nakon početka povlačenja izuzeta iz 1. oklopne, a dodi-jeljena 4. oklopnoj armiji, značajno povećavajući borbenu moć desnog krila grupe armija „Don“, što će doći do izražaja tijekom borbi za održavanje odstupnice 1. oklopne armije otvorenom.

Krajem prosinca sovjetska se ofenziva „ispuhala“. Postrojbe

su pretrpjele neugodne gubitke, 30%-50% – ponekad čak i 70% – početnog sastava, a logistička mreža je prijetila rasapom prisilja-vajući Crvenu armiju na prelazak u taktičku defenzivu. Sovjetske su snage naišle na go-tovo nepremostive „…taktičke i operativne probleme među kojima su se isticali: nespo-sobnost probijanja obrambenih položaja u zadanom vremenu; nedovoljna i neprecizna artiljerijska podrška tijekom proboja; po-navljajući logistički problemi koji su ometali neprekidne operacije; poteškoće pri koor-diniranju tenkovskih i pješačkih postrojba, odnosno više tenkovskih postrojba pri du-bokim operacijama“.

Tijekom ofenzive pokazala se rasprostranje-na taktička nepismenost nižeg i srednjeg za-povjednog kadra Crvene armije, koja je uzro-kovala mnoge nepotrebne gubitke. Sovjetski mitraljezac i veteran Aleksandar Gordejev bio je kritičan spram sirovosti taktike: „Zbu-njuju me frontalni napadi. Zašto napredovati ravno u vatru njemačkih strojnica? Zašto ih ne napasti na bokovima?. Gordejev se zava-ravao kako će njegova masakrirana satnija, smanjena na trećinu sastava, biti pošteđena daljnjih juriša, ali pojačali su ih pomoćnim osobljem. Dobili su duplo sljedovanje vot-

ke, a „tko je htio, popio je i više od toga… …to nije bila satni-ja, već pijana rulja“. Slično je, iako uvelike pretjerano, stajalište Waffen-SS satnika Karla Godaua: „Rusi nisu bili dobri. Samo ih je bilo masu. Masovno su napadali, pa su imali i masovne gubitke. Imali su dobre generale i artiljeriju, ali vojnici su im bili jadni.“.

Crvena armija plaćala je danak čistkama kasnih tridesetih koje su je lišile dobrog dijela kvalitetnog zapovjednog kadra[20], kao i ogromnim gubicima 1941.-42., no veterani su nastajali sva-kodnevno i vojska je kontinuirano postajala zrelija i kvalitetnija – na svim razinama – što se u potpunosti iskazalo tijekom veli-kih ofenzivnih operacija 1944.-45. Zimske operacije 1942./43. predstavljale su, između ostalog, školu manevarskog ratovanja Crvene armije, koja je lekcije skupo plaćala, ali i naučila.Unatoč svim ozbiljnim problemima koje je trebalo hitno riješi-ti, Stavka je bila zadovoljna rezultatima. Osnovni cilj operacije, uništenje talijanske 8. armije i armijskog odreda „Hollidt“, je uvelike uspio. Talijanska je 8. armija, izuzev II. brdskog korpusa, bila uništena, a odred „Hollidt“ prisiljen na povlačenje uz velike gubitke u ljudstvu i tehnici, iako zadržavajući koheziju postrojba. Na istočnom boku grupe armija „Don“, napad Hothove 4. oklo-pne armije prema Staljingradu bio je blokiran i ta je armija, kon-zekventno, prisiljena na povlačenje, definitivno prepuštajući 6. armiju u staljingradskom okruženju njenoj sudbini.

SITUACIJA TIJEKOM SIJEČNJA 1943.Nakon neuspjeha njemačke operacije „Zimska oluja“ i uspjeha sovjetske operacije „Mali Saturn“ grupa armija „Don“ našla se pred dva zadatka za čije istovremeno izvršenje nije imala dosta snaga, ukoliko je uopće imala snage za ispunjenje bilo kojeg od njih:• sprečavanje sovjetskog proboja prema Rostovu sa obje

strane Dona i;• zaštitu pozadine 1. oklopne armije.

Sovjeti forsiraju rijeku

Broj 6

35

Mansteinova je namjera bila skraćivanje fronte kojim bi se oslo-bodile oklopne efektive. Tako stvorene mobilne rezerve bi se rokirale pokretom prema zapadu kako bi zatvorile prazninu iz-među grupa armija „Don“ i „B“, odnosno koncentrirale snagu za odlučujući protuudarac na lijevom (zapadnom) krilu grupe armija „Don“. Do samog kraja 1942. to je bilo nemoguće izvesti zbog Hitlerovog inzistiranja na držanju dosegnutih pozicija, od-nosno deblokadi Staljingrada, da bi tek 29. prosinca dopustio ograničeno povlačenje iz kavkaske izbočine. To još uvijek nije riješilo Mansteinove probleme (vidi poglavlje Mali Saturn), no kad je povlačenje jednom započelo feldmaršal se nadao kupi-ti dovoljno vremena za uspješno okončanje tog kompliciranog manevra.

Prva oklopna armija došla je pod zapovjedništvo grupe armija „Don“ 27. siječnja 1943., iako su njene najudaljenije jedinice bile na još oko 290 km od Rostova. Ostatak grupe armija „A“ trebao se povući na Kuban gdje bi, kako je Hitler smatrao, pred-stavljao operativnu prijetnju dubokom sovjetskom južnom krilu. Manstein je Hitlerovo stajalište odbacivao, smatrajući taj potez izostavljanjem oko 400.000 dragocjenih vojnika iz borbe na od-lučujućem mjestu, no njegovo je mišljenje Führer zanemarivao. Uskoro će nove navale Crvene armije natjerati Hitlera na prizna-vanje ispravnosti feldmaršalovih projekcija, pa čak i na ustupke njegovim zahtjevima, što je kod Hitlera bio rijedak slučaj.

Stavka je odlučila dati argumente feldmaršalu planirajući za kraj siječnja, odnosno početak veljače dvije ambiciozne operacije kojima su ciljevi bili prijelazi preko Dnjepra i azovska obala, od-nosno Harkov i Kursk, kao što je Manstein predvidio još u pro-sincu. Bile su to operacije nazvane „Galop“ i „Zvijezda“. Osim spomenutih, deseti siječnja započela je i operacija „Prsten“, po-svećena uništenju staljingradskog džepa.

Staljingrad je u svjetlu trenutačne situacije na južnom krilu istočnog fronta bio izuzetno važan zbog vezivanja velikih snaga Crvene armije, (sedam armija „Donske“ fronte generala Roko-sovskog) koje bi inače mogla upotrijebiti za duboke operacije i, lako moguće, izvojevati odlučujuću pobjedu rata. Upravo to je dovelo do promjene Mansteinovog stava po pitanju 6. armije [otpisane po neuspjehu „Zimske oluje“] od koje je, poput Hitle-ra, počeo zahtijevati da izdrži čim je duže moguće, podupirući Hitlerovo odbijanje prihvaćanja sovjetske ponude za predaju 6. armije od 9. siječnja. Šesta armija je izdržala do 1. veljače 1943., kad je prestao i posljednji njemački otpor u staljingradskim ru-ševinama.

Sredinom siječnja došlo je do još jedne krize na području grupe armija „B“, čija su 2. mađarska armija i talijanski II. brdski korpus bili pregaženi operacijom dijelova triju fronta Crvene armije na širem području Voronježa. Raspad mađarske 2. armije ugrozio je južni bok njemačke 2. armije, koja je morala to krilo poviti prema zapadu, stvarajući brešu od oko 210 kilometara širine na sjevernom boku grupe armija „Don“. Time je nastala situacija na koju je Manstein upozoravao otkad je preuzeo zapovjedništvo!

Potkraj siječnja procijenio je da će sovjetske postrojbe usko-ro pokrenuti operacije za osvajanje prijelaza preko Dnjepra i dosezanje obale Azovskog mora, negdje između Mariupolja i Melitopolja, kako bi obuhvatile grupu armija „Don“ sa zapada, odnosno za potpuno uništenje grupe armija „B“, oslobađanje Harkova i prodora u dubinu južnog boka njemačke grupe armija „Centar“.

Prema njegovoj računici valjalo je u toj kritičnoj praznini oče-kivati i uključivanje jedinica „Donske“ fronte, desetak dana na-kon što ove dovrše uništenje njemačke 6. armije u Staljingradu. Mansteinu je bilo jasno da snage 1. i 4. oklopne armije mora čim prije prebaciti na srednji tok Donjeca kako bi se suprotstavio sasvim sigurnom sovjetskom potezu, ali povlačenje 1. oklopne armije preko Rostova još nije završilo, niti je Hitler dao sugla-snost na kraćenje bojišnice grupe armija „Don“ povlačenjem ka zapadu.

OPERACIJE „GALOP“ I „ZVIJEZDA“Sovjetski oprez uoči operacije „Mali Saturn“ zamijenili su kra-jem siječnja 1943. pretjerani optimizam i neumjerenost. Dvije opsežne operacije zamišljene za simultano izvođenje, s plani-ranim početkom prije završetka borba u Staljingradu, prouzro-čit će iznimno naprezanje ionako opterećene logističke mreže na tom dijelu bojišta, kao i borbenih postrojba uslijed trošenja pričuve i nemogućnosti propisnog održavanja mehanizacije izlo-žene kontinuiranim borbama, ekstremnim zimskim uvjetima i zahtjevnom zemljištu.

Operacija „Galop“ imala je započeti 29. siječnja 1943., četiri dana prije „Zvijezde“, a za krajnji je cilj imala opkoljavanje Man-steinovih snaga prodorom do obale Azovskog mora. Provedba napada povjerena je „Jugozapadnoj“ fronti (general Vatutin) u čijem su sastavu bile četiri armije: 6.; 1.; i 3. – sve gardijske; 5. oklopna; te mobilna grupa „Popov“ sastavljena od ostata-ka četiriju oklopnih korpusa[4], ekvivalenta snage dvaju oklo-pnih korpusa. Ukupno oko 325.000 ljudi i 512 tenkova; od čega 300.000 ljudi i 212 tenkova u prvom valu napada.Ta je armada, prema planu, prvo morala napasti prema jugoza-padu u smjeru Slavjanska, a potom zaokrenuti na jug prema Sta-ljinu i Mariupolju. Osim toga, „Jugozapadna“ fronta je morala zauzeti i prelaze preko Dnjepra u Dnjepropetrovsku i Zaporožju, što je uzrokovalo operativne probleme zbog nužnosti nastupa-nja dvama divergentnim pravcima, te slabljenje glavnog udara prema Azovskom moru.

Feldmaršal u obilasku linije fronte


36

Nasuprot Vatutinovim postrojbama stajalo je oko 160.000 Ni-jemaca (oko 20.000 iz armijskog odreda „Lanz“ grupe armija „B“; oko 40.000 iz 1. oklopne armije; oko 100.000 iz armijskog odreda „Hollidt“) sa nešto više od 120 tenkova, što je, ugrubo, značilo inicijalnu sovjetsku nadmoć od oko 2:1 u pješaštvu i 4:1 u tenkovima. Nakon sovjetskog otvaranja Manstein će parirati

rokadom – brzim prebacivanjem postrojba s desnog na lijevo krilo, kombinirajući njihovo djelovanje s SS oklopnim korpusom koji se trebao okupiti u području Harkova sredinom veljače, što će smanjiti sovjetsku nadmoć.

Operacija „Zvijezda“ (2. veljače 1943.) je za cilj imala osloba-

Njemački protunapad u veljači 1943. godine

Broj 6

37

đanje Harkova i potiskivanje njemačkih snaga na zapad. Njezina je izvedba povjerena „Voronješkoj“ fronti (general Golikov) u čijem su sastavu bile 38., 40., 60. i 69. armija, te 3. oklopna armija. Stavka je prije početka operacije proširila za-datak zahtjevom za oslobađa-nje Kurska, dodavši time sekto-ru „Voronješke“ fronte daljnjih 100 km, ali bez dodjeljivanja novih jedinica. Time je Golikov stavljen u istu situaciju kao i Vatutin, prisiljen nastupati di-vergentnim pravcima (prema zapadu i jugozapadu) za to jed-va dostatnim postrojbama koje posljednjih tjedana nisu imale odmora. Planirao je baciti dvi-je armije prema Kursku, a tri prema Harkovu. Budući da mu Stavka nije dodijelila pojača-nja, nije imao nikakvih rezervi, pa mu je snaga ležala u iznena-đenju i brzini prebacivanja [ne-što više od] 200.000 ljudi i 300 tenkova preko Donjeca, prije negoli se Nijemci konsolidiraju. Olakotna je okolnost što su mu nasuprot stajale razbijene po-strojbe grupe armija „B“, uglavnom iz sastava armijskog odreda „Lanz“, snage tridesetak tisuća ljudi na predugačkom potezu od stotinjak kilometara!

Početni udari Crvene armije bili su devastirajući! Njemačke su se postrojbe povlačile, ili ostajale izolirane, a Sovjeti su ubrzo prebacili frontu na desnu stranu rijeke Donjec. Peti veljače pao je Izjum, a 1. gardijska armija napredovala je prema Slavjansku. Upravo tu su ušle u borbu 7. i 3. oklopna divizija 1. oklopne ar-mije. Prva oklopna armija odlučila je Slavjansk učiniti sidrištem svog lijevog krila i uspjela u borbu oko grada uvući značajne so-vjetske snage, te usporiti tempo njihovog napada.Grupa „Popov“ je zaobišla područje Slavjanska sa zapada i na-stavila prema Kramatorskoj, gdje je uvučena u borbu s nado-lazećim njemačkim postrojbama i spriječena u iskorištavanju prodora. Unatoč sve jačem otporu, grupa „Popov“ uspjela je napredovati daljnjih 60-70 kilometara u smjeru jug-jugozapad i osloboditi Grišino i Krasnoarmejsk, presjekavši željezničku pru-gu iz Dnjepropetrovska. Presijecanje željezničke pruge natjera-lo je 1. oklopnu armiju da 15. veljače izvrši korekciju položaja svog lijevog krila u Slavjansku, povivši ga na jug kako bi ostvarila dovoljnu koncentraciju snaga za kontranapad s ciljem otvaranja opskrbnog puta.

Operacija „Zvijezda“ je, također, polučila zadovoljavajuće po-četne rezultate. Do 9. veljače „Voronješka“ fronta oslobodila je Bjelgorod i Kursk, te zaprijetila dijelovima armijskog odreda „Lanz“ i SS oklopnom korpusu [u okupljanju] oko Harkova. So-vjetske su jedinice porazile kontranapad odreda „Lanz“ između 11. i 14. veljače, a 16. veljače oslobodile i sam Harkov.

Unatoč najvećma uspješnoj prvoj fazi obiju operacija, počeo se zamjećivati „zamor materijala“ među ljudstvom, a čak i više među tehnikom, nakon gotovo neprestanih dva i po mjese-

ca borba i manevara. Opskrbna mreža se bližila kolapsu, a to što se uopće držala Sovjeti mogu u prvom redu zahvaliti tisu-ćama kamiona i drugih vozila pribavljenih od SAD institutom Land&Lease protokola. Značajno opadanje sovjetske borbene moći, vidljivo linijskim zapovjednicima, Stavka nije uvažavala produljujući ofenzivu, unatoč jasnim znacima o njemačkim pri-premama za izvođenje kontranapada većeg stila.Jedan od događaja značajnog utjecaja na formiranje stajali-šta Stavke bilo je njemačko povlačenje iz Harkova 15. veljače. Znajući za Hitlerovu opsesiju držanja osvojenih područja, a uzi-majući u obzir privredni, prometni i psihološki značaj četvrtog grada po veličini u SSSR, Stavka je zaključila da je čitavo nje-mačko južno krilo u povlačenju na zapadnu obalu Dnjepra, što je odlučila spriječiti neumornim gonjenjem. Ono što Stavki nije bilo poznato jest činjenica da je Harkov napušten u suprotnosti s Hitlerovim naređenjima. Njemački manevar naveo je Stavku na donošenje pogrešnih zaključaka i ubrzao dosezanje kulmina-cijske točke operacije „Zvijezda“ na području Harkova, gdje su se Sovjeti previše razvukli i otvorili protunapadu.

NJEMAČKE PROTUMJEREPočetak novih sovjetskih operacija značajno je produbio nje-mačku krizu. Manstein je ponovno zahtijevao operativnu slo-bodu, jer je armijski odred „Hollidt“ trebalo hitno povući šez-desetak kilometara prema zapadu, na rijeku Mijus, a 4. oklopnu armiju s područja južno od Dona u operativnu rezervu grupe armija, s težištem okupljanja na njenom lijevom krilu. Odbio je i Hitlerovo naređenje za preuzimanje zapovjedništva nad oklo-pnim SS oklopnim korpusom, koji se sredinom veljače trebao okupiti na području Harkova, i njegovog korištenja za popravlja-nje situacije na svom lijevom krilu, te mu uputio predstavku sa sljedećim zahtjevima:• povlačenje armijskog odreda „Hollidt“ na Mijus;• trenutačna priprema zračnog mosta za slučaj gubitka prije-

laza preko Dnjepra;

Waffen-SS grenadiri ispred tvornice traktora u Harkovu


38

• bezobzirno povećanje opskrbe željeznicom na račun drugih grupa armija;

• prebacivanje 7. protuavionske divizije u Staljino, u svrhu za-štite komunikacija s pozadinom i;

• napad SS oklopnog korpusa južno od Harkova.Ti su zahtjevi zabrinuli Hitlera koji je 6. veljače organizirao pri-vatni intervju s Mansteinom. Feldmaršalu su na umu bile dvije teme: imenovanje vrhovnog zapovjednika istočnog bojišta – s potpunom operativnom slobodom, a osobno odgovornog Hitle-ru i; zahtjev za operativnom slobodom pri vođenju grupe armija „Don“. Prva je tema bila brzo zatvorena, jer Hitleru nije bilo na kraj pameti odreći se zapovjedništva, bez obzira na razumnost Mansteinova prijedloga.

Drugu su točku pretresali četiri sata. Feldmaršal je Führeru uporno dokazivao kakve se sve operativne mogućnosti pružaju Crvenoj armiji po proboju u pozadinu grupe armija „B“, najo-pasnija od kojih je njeno izbijanje na sjevernu obalu Azovskog mora, odnosno zauzimanje prijelaza preko Dnjepra. Uvjeravao ga je kako osim 1. oklopne armije (koja je upravo pristizala u borbu na lijevom krilu) hitno treba izvući i 4. oklopnu armiju s područja južno od Dona, te i nju uputiti na lijevo krilo. Ti bi zahvati bili mogući jedino skraćivanjem fronta u Donbasu (Do-njecki bazen) i povlačenjem na rijeku Mijus. Dvije oklopne armi-je bi u suradnji s SS oklopnim korpusom izvele protunapad na sovjetske snage i stabilizirale opasnu situaciju na lijevom krilu grupe armija „Don“. Manstein je inzistirao na slobodi pokreta, jer je jedino usredotočenošću na Crvenu armiju mogao sačuvati ljude i pobijediti protivnika, budući da nije imao ni blizu dovolj-no efektiva za rigidnu obranu kakvu je Hitler tražio.Führer je feldmaršalu odgovorio političkim i ekonomskim razlo-zima nužnosti tvrdokorne obrane Donbasa: turskim držanjem u slučaju velikog povlačenja; potrebom da se Sovjetima ne dopu-sti korištenje tamošnjih ugljenokopa i; njemačkim potrebama u rudi koje su se, djelomično, namirivale iz tih izvora. Na sve to mu je Manstein hladno odgovorio da ima izbor između gubit-ka Donbasa, ili Donbasa i njemačkih armija istočno od Dnjepra. Naposljetku, Hitler je popustio i udovoljio Mansteinovim zahtje-vima, kumeći ga da odloži povlačenje koliko god je više mogu-će, za slučaj da ranije zatopljenje prikuje sovjetsku ofenzivu u rasputici. Iako je Manstein obećao da će pokušati, pitao se hoće li uopće imati dovoljno vremena za provođenje urednog povla-čenja, prije negoli Nijemce zadesi katastrofa kojoj bi gubitak 6. armije bio samo fusnota.

Sovjetski udar prema jugu i osvajanje Krasnoarmejska dovelo je grupu armija „Don“, a posredno i „A“, u životnu opasnost. Ne samo da se Krasnoarmejsk nalazio zapadno od Mansteinove grupe armija i prilično duboko na jugu, već je kroza nj prolazila glavna željeznička arterija za dovoz materijala i pojačanja! Pruga preko Zaporožja bila je vrlo ograničenog kapaciteta zbog sruše-nog mosta preko Dnjepra.

Pokret 1. oklopne armije prema srednjem toku Donjeca bio je u posljednjoj fazi i ova se od 6. veljače uključila u borbu na lijevom krilu grupe armija „Don“, ali za rokiranje 4. oklopne armije tre-bat će daljnjih 10-14 dana. Borbena sposobnost jedinica armij-skog odreda „Lanz“ u području Harkova bila je osjetno kompro-mitirana, a SS oklopni korpus još uvijek nije dovršio okupljanje. Trenutačno nije bilo snaga za kontranapad i bilo je upitno hoće li povlačenje armijskog odreda „Hollidt“ na Mijus biti unaprijed obezvrijeđeno produbljenjem sovjetskog obuhvata. Jedan so-vjetski konjički korpus čak se uspio probiti do željezničkog čvo-

rišta Debelcova – u pozadini položaja na Mijusu, ali ga je napala i borbom vezala 17. oklopna divizija. Taj je korpus kasnije bio okružen i uništen, jer je 17./18. veljače armijski odred „Hollidt“ uspješno završio svoje borbeno povlačenje na zapadnu obalu Mijusa.

U međuvremenu, na fronti operacije „Zvijezda“, 9. veljače Cr-vena armija oslobađa Bjelgorod i Kursk. Hitler naređuje armij-skom odredu „Lanz“ i SS oklopnom korpusu (do tad su stigle dvije od tri divizije) da drže Harkov i napadnu prema jugu, kako bi smanjili pritisak na Mansteinovo lijevo krilo. Ta grupacija nije bila dovoljno jaka za oba zadatka, pa Manstein predlaže Hitle-ru napuštanje Harkova, koncentraciju snaga protiv Vatutinovog fronta, a nakon toga pokretanje napada za preotimanje Harkova – etapni udar od mjesta veće, prema mjestu manje prijetnje – seriju napada geografski i kronološki raspoređenih od juga pre-ma sjeveru. Hitler odbija Mansteinov prijedlog i Führerova se zamisao izvodi između 11. i 14. veljače, a završava povlačenjem na početne položaje, da bi dan kasnije, protivno Hitlerovom naređenju, Hausserov SS oklopni korpus odstupio iz Harkova, gotovo opkoljenog nadmoćnim sovjetskim snagama.

Trinaesti veljače ugašeno je zapovjedništvo grupe armija „B“, a njezine postrojbe, izuzev 2. armije koja postaje dijelom grupe armija „Centar“, zajedno s postrojbama grupe armija „Don“ po-staju nova grupa armija „Jug“, pod Mansteinovim zapovjedniš-tvom. Time je u SS oklopnom korpusu armijskog odreda „Lanz“ feldmaršal dobio oruđe za sinkronizaciju dvokrakog protunapa-da: odredom „Lanz“ sa sjevera, 1. i 4. oklopnom armijom (čija glavnina je stigla 18.-19. veljače) sa juga. Kriza južnog krila mo-rala se razriješiti odmah, ili će prerasti u duboku neravnotežu i kolaps, a jedino rješenje krize bilo je otklanjanje njezinog uzroka – dubokog prodora sovjetskih fronta – odlučnim, brzim i snaž-nim protuudarcem.

MANSTEINOV PROTUNAPADIstovremeno s produbljivanjem krize na ratištu sredinom velja-če, došlo je i do krize u odnosu Hitler-Manstein. Kako bi se iz prve ruke uvjerio u stvarno stanje Hitler, bijesan zbog gubitka Harkova, 17. veljače dolazi u glavni stožer grupe armija „Jug“ u Zaporožju. Nakon prijavka, Manstein ponovno Hitlera nagova-ra na udar protiv Vatutinovih armija na južnom pravcu, pa tek potom protiv Golikovljevih oko Harkova. Hitler odbija feldmar-šalov prijedlog inzistirajući na političkoj nužnosti osvajanja Har-kova koje bi, usvoje li Mansteinovu koncepciju, moglo izostati zbog proljetnog zatopljenja i rasputice – iako je zbog geografske širine, odnosno blizine mora, bilo vjerojatnije da će se i zatoplje-nje kretati od juga ka sjeveru. Hitlerov adut bila je 3. SS oklopna divizija „Totenkopf“ koja se trebala pridružiti Hausserovom [SS oklopnom] korpusu čime bi, prema Hitleru, imao dovoljno sna-ga za osvajanje Harkova. Taj mu je adut 18. veljače izbila vijest da je divizija zaglavila u blatu između Kijeva i Poltave. Führer ko-načno odobrava Mansteinov plan i 19. veljače napušta Zaporož-je kojem se sovjetski oklopni korpus približio na pedesetak kilo-metara. Bilo je to prvi i zadnji put da je majstor imao potpunu slobodu rada, što će Crvena armija uskoro osjetiti na svojoj koži.

Uvečer 18. veljače u Zaporožje stiže zapovjednik 4. oklopne ar-mije, general Hoth, i odmah dobiva Mansteinove naputke za daljnja djelovanja. Četvrta oklopna armija će, osim LVII. oklo-pnog dobiti i XLVIII. oklopni korpus (iz sastava armijskog odreda „Hollidt“) sastavljen od 6. i 17. oklopne divizije. Time će linija na Mijusu biti lišena oklopnih sredstava, no to je bio rizik koji

Broj 6

39

se morao prihvatiti kako bi se na odlučujućem mjestu postigla zadovoljavajuća koncentracija snaga. Po završetku planiranog grupiranja 1. i 4. oklopna armija će s juga udariti u bok i zale-đe grupe „Popov“, 1. gardijske i 6. armije. SS oklopni korpus iz odreda „Kempf“ (ranije „Lanz“) će sa svoje dvije divizije udariti u leđa „Jugozapadnog“ fronta sa sjevera, dok će treća divizija držati lijevo krilo armijskog odreda i štititi leđa napadačkih sna-ga od sovjetskih postrojba zapadno od Harkova, na potezu Lju-botin-Poltava.

U zraku, pregrupirana 4. Luftflotte feldmaršala Wolframa von Richthoffena, bratića legendarnog „Crvenog Barona“, započela je pojačanu aktivnost, pomičući jezičac vage zračne premoći u njemačku korist dižući dnevni broj borbenih letova na 1.000, nasuprot 250 u siječnju. Sve su češće sovjetski opskrbni konvoji gorjeli u kanalima pored putova, dovodeći frontovske postrojbe u opasnu situaciju zbog nestašice goriva i municije. To će uskoro osjetiti isturene sovjetske jedinice, koje će nedostatna opskrba dovesti u pogibeljne situacije, ili odvesti u uništenje.

Prva gardijska i 6. armija još su uvijek pokušavale napredovati protiv, kako je stožer „Jugozapadnog“ fronta vjerovao, njemačke zalaznice. Iako su 20. veljače Nijemci započeli s protunapadom, Stavka je od Vatutina zahtijevala rezultate – i to brzo, te ovaj nije imao druge mogućnosti osim pojačavanja napadačkih redova. Dvadesetprvi veljače ubacio je u borbu XXV. oklopni korpus na desnom (zapadnom) krilu „Jugozapadne“ fronte, kako bi održao ofenzivni zamah 6. armije prema Dnjepru. Taj će korpus postati jedna od prvih žrtava Mansteinovog „backhand“ udarca.

Održavajući čvrstima sidrištima bokova 1. oklopne armije i ar-mijskog odreda „Kempf“, Manstein je uspio kanalizirati pravce sovjetskih napada, ubrzati kulminaciju njihovog ofenzivnog zamaha i oblikovati bojište u prostor unutar kojeg će izvođe-njem brzih pokreta dviju oklopnih armija i SS oklopnog korpusa ostvariti lokalnu nadmoć na izabranim točkama, relativizirajući ukupnu premoć Crvene armije. Sovjeti su mu u tome nemalo pomogli neopreznim radio-prometom, snabdijevajući protivni-ka prilično detaljnim podacima o snazi i rasporedu vlastitih jedi-nica, omogućavajući mu da izabere borbu na, za Crvenu armiju, najslabijim i/ili najkritičnijim sektorima bojišnice.

Njemački protunapad započeo je u noći 19./20. veljače. Poslo-vičnom profesionalnošću i energijom – koju od, velikim dijelom, poraženih i dugotrajnom borbom premorenih trupa nitko ne bi očekivao – pristupili su izvršenju zadatka. Zadatka čije se provo-đenje oslanjalo na oprobanu prusku koncepciju pokretnog rata, edukacijom i treningom usađenu duboko u [pod]svijest njemač-kog vojnika od „Landsera“ do feldmaršala.

Hausserov SS oklopni korpus uspio je natjerati u bijeg nekoli-ko sovjetskih postrojba i 20. veljače osvojiti krajnju željezničku postaju Novo-Moskovsk – omogućujući time dostavu zaliha bli-že bojištu – prebacivši potom težište napada ka Pavlovgradu. Četvrta oklopna armija udarila je XLVIII. oklopnim korpusom ravno prema sjeveru, zahvaćajući čelo sovjetske 6. armije sli-jeva, a LVII. oklopnim korpusom u njezino duboko lijevo krilo. Sinkroniziranom akcijom Nijemci su okružili sovjetsku 6. armi-ju i XXV. oklopni korpus – nepokretan zbog nedostatka goriva. Desno (istočno) od četvrte napadala je 1. oklopna armija, čiji je XL. oklopni korpus udario na grupu „Popov“. Popov je, im-presioniran njemačkim početnim uspjesima, zatražio dozvolu za povlačenje, no stožer „Jugozapadne“ fronte je odbio to dopu-

stiti, istovremeno zatraživši nastavak navale. Grupa „Popov“ je posljedično bila razmrvljena u nekoliko okruženih elemenata, međutim, dosta je sretnika na vrijeme uteklo prema sovjetskim položajima na sjeveru.

„Jugozapadna“ fronta je pretrpjela ozbiljne udarce: grupa „Po-pov“ i XXV. oklopni korpus uništeni su; a 6. armija opkoljena i osuđena na frenetične i krvave pokušaje proboja. Jedina šansa za popravljanje situacije „Jugozapadne“ fronte bio je pokret 3. oklopne armije prema jugu koji je Stavka naredila 22. veljače. Ta je armija trebala razbiti SS oklopni korpus i uspostaviti kontakt s izoliranim sovjetskim postrojbama, što je bilo lakše reći, no učiniti.Tek 3. ožujka uspjela je 3. oklopna armija prikupiti svoje jedi-nice, stalno napadane njemačkim jurišnim avionima, i baciti ih u napad. Gotovo odmah, Sovjeti su naletjeli na 3. SS oklopnu diviziju koja ih je uvukla u borbu. Nakon što su se 1. i 2. pri-ključile 3. SS oklopnoj diviziji Sovjeti su se slomili pod silinom njemačkog napada i povukli na sjever, pokušavajući organizirati novu obrambenu liniju.

To je za Vatutina značilo gubitak [opkoljene] 6. armije kao ope-rativne postrojbe te razine, jer iako se znatan broj njezinih jedi-nica izvukao iz okruženja, bile su dezorganizirane, slabe kohe-zije, te stoga najvećma neupotrebljive. U međurječju Dnjepra i Donjeca Sovjeti su, prema njemačkim izvještajima, ostavili oko 9.000 zarobljenih, 23.000 mrtvih, 615 tenkova, 354 artiljerijska i 69 protuavionskih oruđa.


40

TREĆA BITKA ZA HARKOVOslobođena držanja položaja oko Staljingrada po kapitulaciji njemačke 6. armije „Donska“ fronta generala Rokosovskog biva preimenovana u „Centralnu“, prebačena nasuprot južnog krila njemačke grupe armija „Centar“, te 25. veljače bačena u napad s ciljem opkoljavanja te formacije. Uzmemo li u obzir činjenicu da je uspjeh napada „Centralne“ fronte ovisio o uspjehu gotovo mjesec dana ranije započetih operacije „Galop“ i „Zvijezda“, „Ju-gozapadne“, odnosno „Voronješke“ fronte i uzmemo li u obzir da je do 25. veljače prvi pretrpio ogromne gubitke i bio natjeran

na povlačenje, a drugi dobrano istrošen i podsnažen, možemo jedino zaključiti da je Stavka živjela u operativnoj fantaziji i pot-punom nerazumijevanju događaja između Dnjepra i Donjeca. Kad to ne bi bilo na stvari, odustala bi od grandioznog pothvata protiv grupe armija „Centar“, s obzirom na realnu opasnost za lijevo krilo Rokosovskovljevog fronta uslijed njemačkog kontra-napada s juga.

U potpunosti iskorištavajući početni uspjeh protunapada, so-vjetske propuste i komparativne prednosti vlastitih trupa, Man-stein nastavlja s navalom prema Harkovu kojem se do 5. ožujka

Njemački napad na Harkov

Broj 6

41

4. oklopna armija, uključujući i SS oklopni korpus – sada pod njenim zapovjedništvom, približila na svega petnaestak kilome-tara, prijeteći kidanjem veze između 69. i 40. armije „Voronješ-ke“ fronte.

Uspjesi 1. i 4. oklopne armije bili bi nemogući bez uporne obra-ne bokova grupe armija „Jug“. Na desnom krilu, duž Mijusa, smjestio se armijski odred „Hollidt“, već oproban u borbama toga tipa, koji je odbio nekoliko sovjetskih napada, propustivši samo onaj I. oklopnog korpusa za kojim su se njemačke linije brzo i čvrsto zatvorile najavljujući gubitak još jedne krupne so-vjetske tenkovske postrojbe. U pozadini odreda „Hollidt“ 21. veljače predali su se ostaci teško tučenog konjičkog korpusa u Debelcovu, oslobađajući dio snaga za angažman u prvoj liniji i smanjujući neizvjesnost u pogledu sposobnosti armijskog odre-da za držanje položaja duž Mijusa.

Na lijevom je krilu, zapadno-jugozapadno od Harkova, armijski odred „Kempf“ vodio borbu u povlačenju ispred „Voronješkog“ fronta. Posebno je važno bilo održati sidrište krajnjeg lijevog krila grupe armija „Jug“, situiranog zapadno od Harkova na željezničkoj pruzi Poltava – Ljubotin. Glavni teret borbe u tom sektoru snosile su divizija „Grossdeutschland“ i pukovnija „Thu-le“ 3. SS oklopne divizije. Dok se južnije odigravao vrhunac prve faze Mansteinovog napada, spomenute su postrojbe vodile teš-ku bitku za dlaku izbjegavši potpuni kolaps tog dijela bojišnice. Vatutinov poraz spasio je Kempfa, jer su se od 22. veljače 3. oklopna i 69. armija preusmjerile na jug – prva u pomoć „Ju-gozapadnoj“ fronti, druga preuzeti njene dotadašnje položaje. To je mnoge neposredno angažirane sovjetske postrojbe natje-ralo na promjenu pravca nastupanja za 90 stupnjeva. Pritisak na odred „Kempf“ je osjetno opao, što su Nijemci iskoristili za lokalna skraćivanja bojišnice urednim povlačenjem.

Unatoč uobičajenim obostrano divljačkim metodama borbe, u sektoru pukovnije „Thule“ zabilježen je jedan od rijetkih izuze-taka i to od onih od kojih bi se najmanje nadali – Waffen-SS vojnika. Veteran pukovnije, Wolfgang Vopersal, prisjeća se bit-ke za gradić prepun preplašenih civila koji su se često našli pod unakrsnom vatrom.

Tijekom borbe njemački je mitraljezac nedaleko od njemačke linije primijetio krznenu kapu među gusjenicama uništenog ten-ka i brzo otvorio vatru na novu metu, a Vopersal je opisao što se potom dogodilo: „Meci su odskakivali od gusjenica i rikošetirali uz zvižduke. Odjednom, shvatili smo da je ta spodoba prema-lena za vojnika. Bilo je to dijete koje je utrčalo među gusjeni-ce. Malena spodoba potrčala je dalje, posrnula, pala i nestala s vidika. Trenutak kasnije dijete se, upravo pred nama, sabralo i poskočilo. Vikali smo, u smrtnom strahu za nj, ali zrak je bio pre-više ispunjen zvucima bitke da bi nas čulo. Potporučnik Müller iskočio je na cestu i signalizirao mitraljescu da prestane s palj-bom. Nakon, činilo nam se, čitave vječnosti, strojnica je zamu-kla. Potrčali smo niz cestu i u trenu ga odnijeli dalje od željeznič-kog nasipa. Čudesno, ali mala je bitanga bila nepovrijeđena.“.

Osiguranih bokova, Manstein je 7. ožujka odlučio produžiti na-pad na Harkov obilazeći ga sa zapada kako bi održao kontakt 4. oklopne armije i odreda „Kempf“, a potom skretanjem na istok zatvoriti okruženje sa sjevera. Zahvaljujući tako koncipiranom napadu mogla se glavnom težištu pridružiti i snažna, nedavno pojačana divizija „Grossdeutschland“ čiji su udarci bili usmjere-ni na granicu 3. oklopne i 69. armije. Tijekom iduća dva dana 4.

oklopna armija je završila obilazak Harkova sa zapada i potom zaokrenula na istok, kako bi dovršila obuhvat grada i pregazila bijedne ostatke 3. oklopne armije.

Sovjeti su 9. ožujka odgovorili protuudarom jedinica 40. armije na diviziju „Grossdeutschland“ namjeravajući uspostaviti vezu s 3. oklopnom armijom, ali napad je propao uz velike gubitke. Ipak, sovjetski su napori doveli do Hausserovog odstupanja od osnovnog plana. On je usmjerio svoj SS oklopni korpus direk-tno prema Harkovu kako bi ga čim prije osvojio i stavio tu stvar ad acta, umjesto da proširi obuhvat grada izbjegavajući borbu u urbanom okruženju. Zapovjedništva grupe armija „Jug“ i 4. oklopne armije više su puta intervenirala opominjući Haussera da se ne upušta u ulične borbe, no ovaj ih je odlučio ignorirati i produžiti provođenje svoga nauma, koristeći mogućnost danu Mansteinovom direktivom koja nije isključivala napad na grad u slučaju „slabog otpora“. Hausser je odlučio interpretirati ga upravo takvim, iako ne bez osnove, jer su njemački obavještajci tijekom 10. i 11. ožujka dojavili da je Harkov napustilo 4-5 ti-suća sovjetskih trupa i oko 2.000 vozila. Odlučivši se za prepad na grad, Hausser je svoj korpus uvukao u četverodnevne teške borbe tijekom kojih su njegove postrojbe pretrpjele nepotrebne gubitke. Cijena koju je SS oklopni korpus platio u Mansteinovom „backhand“ udarcu do 20. ožujka bila je oko 40% borbene sna-ge, broj tenkova spao je na svega 30-40 po diviziji, a dobar dio tih gubitaka korpus je pretrpio tijekom bitke za Harkov. Njemač-ke snage su povratile punu kontrolu nad Harkovom 16. ožujka i nastavile nadirati prema Bjelgorodu koji su osvojile 17. ožujka, što je bio i krajnji doseg Mansteinove kontraofenzive.

Hitler je „nanjušio“ veliku pobjedu i 10. ožujka sletio u stožer grupe armija „Jug“ u Zaporožju. „Da, da, efendija je opet imao dobar nos za ono što koristi propagandi.“, komentirao je Man-stein. Hitlera je nazivao efendijom otkad je čuo molitvu krim-


42

skog Tatara koji se zahvaljivao Alahu i efendiji Adolfu. Koliko je nacističkoj propagandi trebala pobjeda jasno je iz Hitlerova na-putka šefu odjela za tisak: „Harkov sam osvojio ja, a ne gospodin Manstein.“[6]. Njemačka se propaganda objeručke prihvatila bezobzirne eksploatacije „Donjecke kampanje“, kako su je Ni-jemci nazivali, kulminirajući člankom izvjesnog satnika Schrama u novinama „Berliner Börsenzeitung“. Schram je „Čudo Donje-ca“ usporedio s „Čudom na Marni“, aludirajući da je, kao u fran-cuskom slučaju 1914., kampanja označila prekretnicu rata. Sat-nik je bio u pravu što se prekretnice tiče, no, na njegovu žalost, ona nije bila u njemačku korist.

Manstein je očekivao i veći uspjeh, jer je treća faza njegovog protunapada trebala eliminirati izbočinu zapadno od Kurska, koja je nastala nakon uspješne njemačke akcije oko Harkova i Bjelgoroda. Budući da se ta izbočina nalazila upravo na spoju grupa armija „Jug“ i „Centar“ plan je predviđao suradnju po-tonje, no njezin zapovjednik, feldmaršal von Kluge, izjavio je da nije u stanju poduzimati ofenzivne operacije. Osim Klugeo-ve nesklonosti napadu započelo je topljenje snijega i putovi će uskoro postati rijeke blata, a i trupama iscrpljenim tromjeseč-nim borbama hitno je trebao odmor. Svi su ti faktori presudili u korist okončanja napada, napada kojim je feldmaršal uspio dva mjeseca udaraca i gubitaka protuudarom pretvoriti u pobjedu! Manstein je, u konačnici, mogao biti zadovoljan poslom odrađe-nim za zimske kampanje 1942./43., no ni njegov genij, niti nje-mačka pobjeda na kraju razdoblja nisu bili garancija uspješnog nastavka rata – pogotovo ustraje li najviše vodstvo dotadašnjim kursom…

Njemački kontranapad od 20. veljače do 17. ožujka nanio je ve-liki udarac Crvenoj armiji čiji su gubici iznosili oko 85 tisuća ljudi, ili 52 krupne združene postrojbe (streljačke i konjičke brigade i divizije, oklopne brigade i korpusi itd.), nasuprot njemačkim gu-bicima od oko 11.500 ljudi, no to nije bilo dovoljno za uspostavu pariteta među sukobljenim stranama imajući u obzir sovjetski rezervoar žive sile i sve manju njemačku sposobnost nadoknade gubitaka frontovskih postrojba. Akutna opasnost za njemačko južno krilo bila je [privremeno] otklonjena, a nastupajuće raz-doblje rasputice njemačke su se postrojbe spremale iskoristiti za odmor, popunu i reorganizaciju, kao i planiranje ljetnog kruga borbe. Zimska kampanja 1942./43. bila je okončana.

EPILOGZavršetkom zime 1942./43. linija fronta ustalila se na više-ma-nje istim položajima kao i godinu dana ranije. Sve žrtve pre-trpljene u drugoj polovini 1942. bile su za Osovinu uzaludne. Uništen je čitav niz osovinskih armija: 3. i 4. rumunjska, 8. ta-lijanska, 2. mađarska i najjača armija na južnom krilu istočnog ratišta – njemačka 6. armija. Odgovornost za te gubitke snosi najviše njemačko vojno rukovodstvo, u prvom redu Hitler, koje je odbijalo odstupiti od dogme „Rus je gotov“ i pravovremeno poduzeti potrebne korake za izbjegavanje pogibeljne situacije – u prvom redu povlačenje na održive linije.

Po zatvaranju staljingradskog okruženja Mansteinova grupa armija „Don“ nije imala previše izbora osim plesa na sovjetsku melodiju, s izuzetkom kratke ekspedicije prema Staljingradu za operacije „Zimska oluja“. Manstein je ispravno ocijenio cilj[eve] sovjetskih ofenzivnih operacija i s tim u skladu osmislio zdrave protumjere, no bio ih je uvelike onemogućen provesti Hitlero-vim inzistiranjem za držanjem svih(!) osvojenih područja. Tek je sredinom veljače, nakon što je situacija postala krajnje neodrži-va i kolaps gotovo neizbježan, Führer dao Mansteinu slobodne ruke pri provođenju operativnih zamisli, što je ubrzo dalo za-panjujuće rezultate i pokazalo što je njemačka vojska u stanju postići slobodna za djelovanje u skladu s postavkama pokretnog ratovanja.

U „Donjeckoj kampanji“ Manstein je uspio Sovjetima preoteti inicijativu, vratiti velik dio izgubljenog zemljišta, direktno potući snage dviju sovjetskih fronta i jedne indirektno, jer je njemački uspjeh natjerao Stavku na zaustavljanje ofenzive „Centralne“ fronte generala Rokosovskog. Topljenjem snijega, istrošenošću trupa i nevoljkošću grupe armija „Centar“ za suradnju otpalo je likvidiranje kurske izbočine, ali Manstein je taj zadatak stavio na vrh popisa za razdoblje neposredno nakon rasputice, računajući da Crvena armija, kao i vlastite mu snage, za blatnog perioda neće biti u stanju manevrirati, te će raspored trupa ostati vi-še-manje jednak, t.j. sav njemački oklop koncentriran na odlu-čujućem mjestu nasuprot previše razvučenim neprijateljskim snagama.

Naposljetku, sav je trud bio uzaludan [sic], jer je Hitler odlučio čekati s novom ofenzivom dok novi tenkovi („Panther“) ne budu

Broj 6

43

dostupni u većim količinama, dajući Sovjetima vremena za do-vlačenje pojačanja i pripreme obrane po dubini. Kad je 5. srpnja ofenziva napokon otpočela pokazalo se da je Manstein još jed-nom bio u pravu. Sovjeti su poklonjena dva i pol mjeseca izvrsno iskoristili stvarajući za Nijemce neprobojnu obranu. Činjenica je da i Manstein snosi dio krivice za neuspjeh ljetne ofenzive 1943., jer, za razliku od nekoliko drugih visoko rangiranih časni-ka, nije eksplicitno rekao da tako kasno otpočeta ofenziva nema šanse za uspjeh. Štoviše, inzistirao je na nastavku borbe čak i nakon što je sjeverni krak napada bio zaustavljen i time onemo-gućeno ispunjenje operativnog plana.

Nakon Kurska dolazi do rapidnog pogoršanja odnosa između Mansteina i Hitlera zahvaljujući feldmaršalovoj ideji vođenja rata u skladu s postavkama umjetnosti ratovanja i vojničkog zanata, nasuprot Hitlerovom političko-ekonomskom koncepci-jom ratovanja koja je operativnu umjetnost i stvarnost uvaža-vala samo kad je donosila nove teritorije, ekonomske probitke i politički prestiž. Povrh stalnih njemačkih povlačenja – često u posljednji čas – koja je Manstein izvodio protivno uobičajenim Hitlerovim besmislenim zahtjevima za borbu do posljednjeg čo-vjeka, u siječnju 1944. godine Sovjeti opkoljavaju šest njemačkih divizija sa oko 60.000 vojnika u takozvanom džepu Koršun-Čer-kasij. Manstein brzo organizira uspjelu operaciju oslobađanja i povlačenja opkoljenih snaga. Tog puta je Hitler naknadno odo-brio feldmaršalovu akciju.Nedugo potom, u ožujku, situacija se ponovila u oblasti Kame-nec-Podolskij – ovaj put s 1. oklopnom armijom u sovjetskom obruču. Manstein je Hitlera uporno nagovarao na proboj, što je ovaj tvrdoglavo odbijao, te se rasprava pretvorila u njihovu najžešću svađu nakon koje je feldmaršal ponudio ostavku. Ne-koliko sati kasnije Hitler je prihvatio Mansteinove prijedloge i odobrio proboj. Feldmaršal je otpušten samo šest dana nakon uspješnog spašavanja 1. oklopne armije, pod izlikom nužnosti operiranja očne mrene. U feldmaršalovom otpuštanju veliku su ulogu odigrali Göring, Himmler i Goebbels, koje je Manstein u jednom trenutku karijere „nagazio“, ili im predstavljao preve-liku prepreku za ispunjenje vlastitih, partikularnih ciljeva. Ne-sklonost šefa OKW, feldmaršala Keitela, koji – unatoč tome što je nakon francuske kampanje, dobivene Mansteinovim planom, „zaradio“ taj visoki čin – još uvijek nije prebolio zaslužen izbor koleginog mobilizacijskog plana iz 1929. (vidi dio I/IV), zasigurno nije išla u Mansteinovu korist. Iako ga je Hitler uvjeravao kako nema govora o krizi povjerenja Manstein je do konca rata ostao neraspoređen…

Feldmaršala su nekoliko puta, za aktivne službe, kao i po otpu-štanju, kontaktirali pripadnici vojnog pokreta otpora, uključu-jući i [medijski pre-eksponiranog] Stauffenberga. Feldmaršal se uvijek postavljao neutralno ograničavajući se na komentare kako će „uvijek biti vjeran legalnom državnom vodstvu“, doda-jući „pruski se feldmaršali ne bune“, a pri izravnijem i žešćem pristupu, kakav je bio Stauffenbergov, postajao je neugodan i nije se libio prijetiti, iako, mora se priznati, nikada nije ni prijavio te kontakte čime se doveo u životnu opasnost, jer tehnički je postao urotnikom.

Nakon njemačke kapitulacije Manstein je obavijestio Britance gdje se nalazi i ovi ga 28. kolovoza 1945. odvode u zarobljeniš-tvo. Nakon četiri godine, a na sovjetski zahtjev, Britanci pokreću postupak protiv feldmaršala, tereteći ga za 17 slučajeva kršenja Haaške konvencije o kopnenom ratovanju u Poljskoj i Sovjet-skom Savezu. Slučaj je zadobio veliku popularnost, a čak su i uglednici poput Churchilla i feldmaršala Montgomeryja izraža-vali podršku Mansteinu, članovi doma lordova osnovali su fond za feldmaršalovu obranu, a konačno je ugledni član i zastupnik Laburističke partije, odvjetnik Thomas Paget, preuzeo obranu pro bono. Manstein je uspio oboriti većinu točaka optužnice, uključujući i one o sudjelovanju u genocidu, a proglašen je kri-vim u dva slučaja i odgovornim u sedam koji su se odnosili na provođenje politike „spaljene zemlje“ i propusta zaštite civilnog stanovništva. Osuđen je na 18 godina zatvora, no pušten 1953. zbog niza razloga, među kojima je službeni – loše zdravstveno stanje – najneuvjerljiviji. Pravi je razlog bio pritisak zapadno-njemačke vlade, za koju je Manstein bio heroj, kao i okolnosti hladnoratovskih međunarodnih odnosa u kojima su pojmovi poželjnih saveznika [obostrano] stubokom promijenili.

Polovicom pedesetih njemačka vlada ga je angažirala kao savjet-nika za izgradnju Bundeswehra (feldmaršal je uvijek u službi!), a zbog njegovog utjecaja nazivali su ga načelnikom Generalšta-ba iz sjene. Na njegovim su se rođendanskim proslavama, čak i u poodmakloj mu dobi, redovito okupljali visokopozicionirani časnici NATO saveza i njemačke vojske. Nakon izdavanja knjige „Izgubljene pobjede“ (vidi ponudu na str. 3) Manstein postaje njemačka hladnoratovska zvijezda, oličenje vojničke tradicije i vrline, viteštva i očuvane moralne čistoće Wehrmachta, jer za zločine je kriv samo i jedino SS. Vrlo svjesno i smišljeno je sve do smrti sudjelovao u stvaranju i održavanju mita o Wehrmachtu, jer bio je to mit o njemu samom.•

Po izlasku iz zatvora 1953. godine

Sa suprugom Jutta Sibylle 1953. godine


44

Božo Leiner ludbreški Che Guevara

Napisao: Milivoj Dretar, prof. | Objavljeno: 9.5.2012. | Link: http://goo.gl/UpVp3S

Bilo je to jedne proljetne nedjelje, 3. svibnja 1942. godine. U staroj ludbreškoj župnoj crkvi služena je nedjeljna misa, orgulje su svirale, narod je pjevao. Najednom netko otvori vrata crkve i prišapne par riječi najbližem. Za nekoliko trenutaka vijest se proširila cijelom crkvom, ljudi su se uzvrpoljili i jedva čekali da misa završi. Pred crkvom su već čekali općinski panduri i oruž-nici te nekoliko ustaša. Oni su narodu glasno pojašnjavali što se zbilo:

„Napokon su uništeni odmetnici, komunizam je zagušen u za-metku. Eto, tamo u Gradu leže bezbožnici Božo Leiner i njegovi

drugovi. Svaki rodoljub i pravi Hrvat treba da ih vidi. Neka znaju svi oni koji drukčije misle nego Poglavnik da ih čeka ista

sudbina!“

Neki su potajice otišli kućama da tamo saznaju što se ustvari dogodilo. A dio vjernika je, što iz znatiželje, što iz straha pred ovim riječima, pohrlio prema starom gradu, udaljenom nekih 200 metara od župne crkve. Tu su zastali nijemi pred žalosnim prizorom: na grubim daskama koso položenih preko jedne klu-pe, ležala su tijela četvero mrtvaca. Tri muškarca bila su Božo Leiner, Milivoj Marijan i Petar Vujić dok je žena bila Vujićeva družica Marija. Nekoliko metara dalje, u prepunom zatvoru u podrumu starog Batthyanyevog dvora, bile su zatvorene Leine-rova majka Hedviga, sestra Adela te braća Valter i Josip. Njihova je obiteljska kuća bila zaključana već tjednima. Iz zatvora su do-vukli Adelu da im potvrdi da se stvarno radi o Leineru, najgorem komunističkom odmetniku. Suze u njenim očima potvrdile su da su likvidirali pravog. Glas o pogibiji Leinera i drugova brzo se proširio gradom. Iako je bilo i skeptičnih glasova, svi su ipak žalili za mladim životima. Svi osim ustaša – oni su likovali nad svojim „trofejima“, tijela su ismijavali, udarali, u usta im stavljali zemlju. Pokopali su ih tek treći dan, u dijelu groblja namijenje-nom za ljude van zakona. Ukop je bio bez pratnje, uobičajene crkvene zvonjave, bez oproštajnog nekrologa. U matičnu knjigu umrlih župnik je dva dana kasnije upisao: „Božidar Dragutin Le-iner, poručnik, neoženjen, rođen 3. IV. 1919., ubijen po ustaša-ma kao komunista odmetnik u selu Hrastovsko 3. svibnja 1942. Pokopan bez svećenika, bez lijesa u zajednički grob sa dvojicom drugova i drugaricom u desnom uglu groblja.“

Tko je bio taj Božo Leiner i zašto se oko njegove smrti digla tolika pompa? Božo Leiner rođen je u Čukovcu, selu nedaleko od Lud-brega gdje je polazio osnovnu školu. Realnu gimnaziju završio

je u Zagrebu, a tamo je kasnije upisao studij geodezije želeći nastaviti posao svog oca geometra. Kao mladić počeo je zala-ziti u ludbrešku čitaonicu gdje se sastajala napredna mladež i simpatizeri Komunističke partije. U jesen 1941. mobiliziran je u domobranske postrojbe. Iako pripadnik samovozne satnije, Le-iner kriomice otprema oružje na Kalnik te sudjeluje u nekoliko diverzija. S još trojicom drugova šokira ustaše kada pali auto-garažu Vojne komande u samom centru Zagreba. Izgorjele su bačve benzina, 20 njemačkih motorkotača i skladište automo-bilskih guma.

Više grupica partizana povuklo se u šumoviti dio Kalničke gore gdje su na Jasenovom brijegu (487 m) podigli svoj logor. Opskr-ba i dolazak novih boraca se odvijao preko Križevaca ili Ludbre-ga. Život na Kalniku bio je težak: hladna i snježna zima, otežana opskrba hranom i opremom, život u zemunicama, spavanje na golom granju… Uz sve to, stalno je prijetila opasnost da netko od nepoželjnih ne otkrije logor. Zatim je početkom ožujka 1942. na Kalnik dospio odbjegli domobranski poručnik Božo Leiner za-jedno s još petoricom drugova. Kamionom punim naoružanja iz Zagreba je krenuo u rodni Ludbreg gdje je u kući Ljudevita Dojči-ća istovario dio oružja. Ono je već isto noći otpremljeno na Kal-nik. Uzbuna je nastala sljedećeg dana kada je otkriven napušten i prazan kamion, a par dana kasnije stigla je od domobranskog zapovjedništva potjernica za odbjeglim poručnikom Leinerom. Istraga je ukazala da je Leiner odlično pripremio bijeg: prenoćio je u jednoj klijeti u Ludbreškim Vinogradima, a zatim preko Male Rijeke otišao na Kalnik, a u logor na Jasenovom brijegu je stigao 13. ožujka. Dolaskom Leinera, partizanske grupice su se udružile u Kalničku partizansku četu, a Leiner je zbog svog vojnog isku-stva i ugleda imenovan komandirom. Dobio je konspirativni na-dimak – Berta. Prvi dani Leinerova boravka među partizanima nisu protekli bezbrižno – Kotarska oblast u Novom Marofu izvi-jestila je Veliku župu Zagorje o prisustvu partizana na području križevačkog kotara: „… najednom smo opazili u jednoj jami dva naoružana čovjeka sa vojničkim puškama, obučena su u vojnič-ke hlače, a kapute su imali civilne. Kad su nas opazili počeli su na nas pucati, a mislim da ih je moglo biti oko 8 ljudi… Drugi dan došli smo pod Jasenovo brdo … gdje smo izdaleka vidjeli jedni bajtu (zemunicu) oko koje su se vrzli neki ljudi pa i žene…“ Partizanski logor bio je otkriven od strane šumara zagrebačkog kaptola iz Varaždinskih Toplica kojem je pripadala šuma. Već su sljedećeg dana sela u podnožju Kalnika bila prepuna vojske, no

Broj 6

45

o tome su partizani bili odmah obaviješteni pa su se povukli u selo Javorovac na Bilogoru. Tamo se odigrala bitka s novigrad-skom posadom u kojoj su pobjedu odnijeli partizani. Nakon te borbe, četa se vratila na Kalnik i uredila uništene zemunice. 28. ožujka pridružilo im se pojačanje – 10 dobro naoružanih boraca iz varaždinske grupe predvođenih Vilkom Jurcem. Četa je sada narasla na 56 boraca pa je već sljedećeg dana Okružni komitet KPH Varaždin donio odluku o preimenovanju u Kalnički parti-zanski odred (KPO). Za komandanta Odreda je postavljen Božo Leiner, a Vilko Jurec je postao komesar. Odmah drugi dan (30.3.) Odred je vodio bitku sa Dumbovićevom domobranskom satni-jom iz Varaždina na Kalniku koju su natjerali u bijeg. Leinerove aktivnosti zabrinule su čak i Vrhovno zapovjedničtvo oružničtva u Zagrebu koje predlaže da se u pravoslavnim selima Ribnjak – Veliki Poganac uspostavi posada od najmanje 60 domobrana. Glavni stan Poglavnika 16. travnja naređuje hitnu akciju čišćenja Kalnika od pobunjenika. Za Leinerovu je glavu ponuđena nagra-da od 100.000 kuna.

U međuvremenu, nastalo je zatišje koje su Leiner i drugovi isko-ristili za pripremu više akcija u podravskim selima. U odlično pripremljenim i koordiniranim napadima, partizani su postigli veliki uspjeh. Likvidiran je ozloglašeni ustaški tabornik u Jalža-betu; napadnuta su skladišta ustaša u Ribnjaku te je narodu razdijeljeno oteto žito, vino i mast; u Trnovcu kod Varaždina na prepad je likvidirano troje uglednih ustaša; napadnuta je i ra-zoružana posada od 20 domobrana kod Zbelave uz željeznički most na Plitvici. Sve četiri akcije izvršene su bez gubitka, a plijen je bio više nego bogat: više pušaka, municija, odjeća i obuća za borce, radio aparat i nešto novaca. Uspjeh kalničkih partizana odjeknuo je cijelim krajem – više se nije moralo ići po namirnice u sela, sada su seljaci sami donosili gotovu hranu u logor. Među narodom su počele kolati priče o mogućem napadu na Križevce.

Ustaše nisu mogli dozvoliti takve ekscese usred Hrvatske. Kako su se prijašnje informacije o razbijanju kalničkih odmetnika po-kazale netočnim, pripremio se novi, mnogo jači udar na Kalnik. Angažirano je 2500-3000 vojnika što je u odnosu na Leinerov odred činilo omjer 50:1. Partizani su upozoreni na predstojeću neprijateljsku ofenzivu – pada odluka o napuštaju logora i zauzi-manje novog položaja na nekom drugom terenu. U poslijepod-nevnim satima 25. travnja 1942. blizu sela Duga Rijeka počele

su prve borbe, no Odred je iskoristio noć i šumu te se probio iz obruča. Na osnovi informacija o neprijatelju koje je dao Gabrijel Santo, Leiner je odlučio da će Odred podijeliti na 3 manje grupe: jedna predvođena Leinerom će krenuti prema Ludbregu da se tu prikrije na nekoliko dana, drugu je vodio Vilko Jurec prema varaždinskoj okolici, a treću Miloš Manojlović prema Bilogori. Cilj je bio da se privremeno pritaje na tjedan dana i da se ponov-no sastanu na Piramidi. Dok se posljednja grupa uspjela izvući, prve dvije brzo su otkrivene – Vilko Jurec, Florijan Bobić, Mari-ja Vidović Abesinka i još dvojica izginuli su 29.4. u Jalkovcu, u kući Vida Tomaškovića, napadnutoj od neprijatelja. Božo Leiner, Milivoj Marijan i još dvoje boraca sakrilo se u Hrastovskom, na Vranovićevom štaglju. Ubrzo su izdani te su okruženi ustašama. Leiner i drugovi su pružali otpor preko dva sata, no kad im je ponestalo municije, zadnjim mecima počinili su samoubojstvo. Zarobljeno je dvoje teško ranjenih partizana koji su kasnije likvi-dirani u logoru. Istog su dana (3.5.) kod mlina u Hrastovljanu iz zasjede ubijeni Petar i Marija Vujić koji su se pokušali prebaciti u Međimurje.

Nakon njihove pogibije, započinje represija nad svim pomaga-čima – uhvaćeni su mnogi skojevci, simpatizeri NOP-a i članovi porodica partizana. Neki su osuđeni na višegodišnje kazne, a više ih je otpremljeno u logore. Time je završen prvi čin Kalnič-kog partizanskog odreda, sljedeći je počeo na jesen iste godine kada je ponovo osnovan Kalnički partizanski odred u selu Bijela na Papuku. U studenom 1942. KPO dolazi na ludbreško područ-je. Jedan od prvih poteza bila je likvidacija Leinerovog izdajnika u Hrastovskom. Nije poznato da li je unovčio nagradu za otkriva-nje Božidara Leinera – Berte. Poslije rata uređen je spomenik na grobu Bože Leinera i kalničkih partizana na ludbreškom groblju, dok mu je u središtu Hrastovskog podignuta spomen bista. Još i danas ludbreški antifašisti traže povrat naziva jedne od ulica u Ludbregu.•

Kuća u Hrastovskom gdje su 3.5.1942. ubijeni Leiner i Marijan

Mrtva tijela Božidara Leinera i njegovog suborca izložena pred ludbreškim starim gradom


46

Ernesto Che Guevara45 godina kasnije

Napisala: Ana Rajković | Objavljeno: 14.10.2012. | Link: http://goo.gl/eDfDlL

Priča o Ernestu Che Guevari je „priča o jednom čovjeku, vre-menu i prostoru“. To je priča o borcu, teoretičaru i praktičnom revolucionaru. O Cheu su napisane stotine knjiga, članaka, ra-sprava, snimani su filmovi i pisane pjesme, stoga će ovaj čla-nak obuhvatiti samo najvažnije dijelove Guevarine biografiju, koji su nužni za razumjevanje njegovog djelovanja. U radu će se pokušati prikazati Ernesta Guevaru kroz prizmu socijalnih, anti-kolonijalni te imperijalističkih previranja koja su se odigravala 60-ih godina 20. stoljeća. Također će se prikazati prostor Latin-ske Amerike i njegove specifičnosti, koje uključuju revolucije te duga razdoblja vladavine vojnih hunti. U okvirima latinskoame-ričkog prostora te društvenih gibanja, rad će pokušati predsta-viti glavne smjernice Che Guevarine politike antiimperijalizma, njegove foco teorije o gerilskom ratovanju te njegovu ostavšti-nu. Pokušat će se dati odgovor na pitanje „živi li zaista Che Gue-vara i nakon smrti“, kao što je Revolucionar i želio.

Zbog važnosti njegove politike treba se izbjegavati pristup Che Guevari u okvirima utopije ili romantičarskog sanjarenja. U svo-jim govorima pred Generalnom skupštinom UN-a te u govoru na Drugoj afro-azijskoj ekonomskoj konferenciji u Alžiru, Che je itekako bio realan i lišen sanjarenja, kada je ukazao na nedosta-tak proleterskog internacionalizma i na nesocijalističko ponaša-nje određenih država, koje su se deklarirale kao socijalističke zemlje. Ta se kritika posebno odnosila na SSSR.

Prema Che Guevari međunarodna situacija u kojoj se svijet na-lazio 60-ih godina 20. stoljeća, predstavljala je uvjete koji su omogućavali ujedinjenu borbu nerazvijenih država protiv ug-njetavanja ekonomski moćnijih zemalja.

Desetljeće društvenih promijenaNa šezdesete se godine 20. stoljeća često osvrće kao na de-setljeće Psiha, Doktora Živaga, Diplomca, spuštanja čovjeka na mjesec, Ford Mustanga, hipijevaca, Herberta Marcusa te parola poput: vodite ljubav, a ne rat ili manje spomenika, više razmi-šljanja.

Bilo je to desetljeće koje je uzdrmalo konzervativnost 50-ih go-dina i zagovaralo otpor kao potrebu suvremenog društva. Lju-di su se okupljali u brojne socijalne pokrete koji su zahtijevali jednakost građanskih prava, seksualnu revoluciju te kraj rata u Vijetnamu. Unatoč tomu, to je desetljeće ipak uspjelo pokazati svu brutalnost ljudskog roda. Tako su 60-te obilježene gradnjom Berlinskog zida (1961.), ubojstvima Patricea Lumumbe u Kongu (1961.)., Johna F. Kennedya (1963.), Martina Luthera Kinga te Roberta Kennedyja (1968.).

Zvučnu kulisu ovom desetljeću čine bendovi poput Beatlesa, The Byrdsa, Creedence Cleanwater Revival, sentiši Otisa Ree-dinga te rock zvuk Kinksa.

Početkom šezdesetih godina proces dekolonizacije bio je u pu-nom zamahu. Jedan dio zemalja Afrike bio je slobodan dok se drugi još borio za neovisnost. Ta nacionalnooslobodilačka borba polako se 60-ih pretvarala u antikolonijalnu, odnosno socijalisti-ču revoluciju. Antineokolonijalni te socijalni otpor, šezdesetih se godina, najviše osjetio u Latinskoj Americi. Stoga je upravo na tom području nastao simbol i lice otpora – Ernesto Che Gueva-ra, Argentinac, koji se odrekao svoga kubanskog državljanstva, kao bi stvorio „…dva, tri, više Vijetnama“. Međutim, u isto vri-

Broj 6

47

jeme rastao je i otpor prema bilo kojem pravcu koji bi doveo do sloma imperijalizma, stoga je u listopadu 1967. godine ubijeno „najkompletnije biće našeg doba“, kako je Jean-Paul Sarte oka-rakterizirao Che Guevaru.

Latinska Amerika u kontekstu društvenog otpora 60-ih godinaRazloge zašto je „lice otpora“ nastalo upravo na latinskoamerič-kom području možemo tražiti u kolonijalnom razdoblju te spe-cifičnim odnosu Sjedinjenih Država prema ovom prostoru. Taj j eodnos uvijek išao u smjeru stvaranja što veće ovisnosti zemalja ovog prostora o Sjedinjenim Državama. Otvorene pretenzije na ovo područje Sjedinjene Američke Države su pokazale 1823., proglašenjem Monroove doktrine, koja je imala za cilj spriječiti „europsko uplitanje“ u latinskoameričke poslove. Time je pro-klamirana politika „pretvaranja Amerike u otok kupnjama (…) i sprečavanja svih europskih sila da se ponovno domognu svojih posjeda i prošire svoj utjecaj na kontinetnu“.

Nakon razdoblja kolonijalizma na ovom području uslijedila je vladavina veleposjedničke elite koja je imala potporu Katoličke crkve i vojske. Uslijed sve veće svijesti ljudi o siromaštvu i ne-jednakosti u vojsci su se pojavili oficiri s demagoškom i populi-stičkom retorikom. Takva reto-rika je imala pozitivan odjek u narodnim masama. Uslijed ve-like nepismenosti, nerazvijene industrije te velike populacijske eksplozije dolazi do razvoja re-volucionarnog stanja, kao odgovora na navedeno.

Latinska Amerike 50-ih godina 20. stoljeća postaje poligon vojnih pučeva i revolucija. Od stjecanja nezavisnost (sredina 19. stoljeća) pa sve do 1964. godine u Latinskoj Americi bilo je izvedeno115 uspješnih nasilnih prevrata (revolucija) te 300 ne-uspješnih. Revolucije su uglavnom imale kolonijalni, antineoko-lonijalni te socijalni predznak. Na vlast su dolazili „uniformirani predsjednici“ koji su često birali sami sebe, poput Alfreda Stroe-ssnera u Paragvaju. U Kolumbiji je tako 1953. godine svrgnut ge-neral Gomez, koji je zamijenjen drugim generalom – Gustavom Rojasom Pinillom. U nekim državama je došlo do pobune protiv oligarhijskih vlasti, koje su u mnogim zemljama bile potpomo-gnute američkim kompanijama. Tako je u travnju 1952. godine u Boliviji započeo ustanak kojega su vodili Revolucionarni nacio-nalistički pokret MNR (Movimento Nacionalista Revolucionario) i COB (Central Obrera Boliviana).

Latinska Amerika ima nekoliko fenomena koji ju obilježavaju i čine drugačijom. Tu su prije svega već spomenute revolucije, vojni prevrati, pučevi, hunte, cauddila te izrazito snažni anti-imperijalizam, prisutan još od borbe za nezavisnost. Većina zemalja je obilježena autoritatizmom jednoga čovjeka, tako da je cijelo jedno razdoblje nazvano prema autoritativnom vođi – porfirizam, peronizam, menemizam, batljizam itd.Zemlje Latinske Amerike godinama su bile obilježene sinta-gmom – banana država. S druge strane upravo su te zemlje u drugoj polovici XX. stoljeća bile utopističke oaze mnogim europ-skim intelektualcima, poput Regisu Debrayju.

Zemlje regije, stvorile su kroz svoje ratove za neovisnost, na-rodne junake, pretvorivši ih u mitove. Upravo latinskoamerički revolucionari čine suvremenu ikonografiju svih vrsta otpora. Mitovi poput Che Guevare, Joséa Martíja, Emiliana Zapate te Camila Torresa Restrepa predstavljaju integracijsku nit na pro-storima Latinske Amerike te se na temelju njihovih djelovanja rađa bunt današnje Latinske Amerike.

La Poderosa i Gvatemala stvaraju revolucionaraOve se godine, točnije 9. listopada, navršava 45 godine od uboj-stva Ernesta Che Guevara, u malom bolivijskom selu La Higuera, te 52 godine otkako je Alberto Korda snimio vizualni identitet 20. stoljeća – fotografiju Guerrillero Heroico. Godišnjica smrti Che Guevare na Kubi se slavi kao Dan heroja.

Kao što je poznato, Ernesto Guevara je rođen 1928. godine u Argentini, u građanskoj obitelji. Zbog astme, koju je dobio s dvije godine, obitelj se iz Buenos Airesa, preselila u Córdobu, međutim 1945. ponovno se vraćaju u Buenos Aires. Kako je bio boležljivo dijete najveći dio vremena je provodio uz majku koja ga je naučila francuski jezik te usadila mu ljubav prema književ-nosti, koja će ga s vremonom pretovoriti u skribomana. Imao je velike intelektualne interese. Stoga Leycester Coltman, isti-če kako ga je zanimalo sve od poezije do arheologije. U ranoj mladosti Guevara nije pretjerano pokazivao interes za politiku i društvena zbivanja. Stoga mnogi smatraju kako njegova revo-lucije započinje na starom motociklu, La Poderosi, odnosno s njegova dva putovanja Latinskom Amerikom. Prvo putovanje je započelo početkom 50-ih godina, kada je još mladi student me-dicine zajedno s Albertom Granadom proputovao Južnu Ameri-ku (Čile, Peru, Kolumbija, Venecuela – odakle je avionom otišao u Miami, da bi se u kolovozu vratio u Córdobu) te se po prvi puta susreo s latinskoameričkom bijedom. U svojim zapisima s tog putovanja Che o Čileu piše: „…nezaposlenost je visoka i vlasti omogućuju slabu zaštitu radnicima (…). Pravi valovi Čileanaca zbog toga su prisiljeni emigrirati u Argentinu, u potrazi za legen-darnim zlatnim gradom koji je politička propaganda ponudila onima koji žive zapadno odande. (…) Bolnice su bez novca i ne-dostaju im medicinska i ostala adekvatna oprema. Vidjeli smo prljave operacijske sale sa slabim osvjetljenjem, i to ne samo u malim mjestima nego i u Valparaísu. Nema dovoljno kirur-škh instrumenata. Kupaonice su prljave. Higijena je loša.“ Che u zapisima nadalje ističe: „Najveći pokušaj Čile mora učiniti da skine Jenkije s leđa, zadatak koji je trenutačno pravi herkulovski pothvat, zbog količine dolara koju je SAD investirao u tu državu i zbog lakoće s kojom stišće ekonomski mišić kad god su mu in-teresi ugroženi.“

Nakon što se vratio s putovanja 1953. godine Ernesto je diplo-mirao na Medicinskom fakultetu te je uskoro krenuo na drugo putovanje po Latinskoj Americi. Proputovao je Boliviju, Peru, Panamu, Kostariku i Gvatemalu. Uvidjevši svu bijedu Latinske Amerike, mladi Guevara postaje svijestan nužnosti otpora, prije svega onog oružanog. Stoga prvu polovicu 50-ih godina može-mo odrediti kao period u kojemu se u Ernestu Guevaru rađa revolucionara.

Pedesete su godine označile i novu etapu u američkoj vanjskoj politici. Naime, tada prvi puta dolazi do direktnog rušenja poje-dinih demokratski izabranih predsjednika država. Takva taktika je prenesena i na područje Latinske Amerike.


48

Nakon svoga drugog putovanja Guevara se zadržava u Gvate-mali. Kako se pred kraj fakulteta počeo zanimati za marksizam i lenjinizam Guevaru su privukli „socijalistički potezi“ posebice agrarna reforma, gvatemalskog predsjednika Jacoba Arbenza. Bilo je to odlučujuće razdoblje za njegove kasnije revolucio-narno djelovanje, koje ga je zajedno s prijašnjim putovanjem Latinskom Amerikom definiralo kao budućeg borca protiv im-perijalizma.

Dolaskom na vlast Arbenza je proglasio zakon o agrarnoj refor-mi koji je pogađao velike američke kompanije, posebno United Fruit Company.

Situacija u Gvatemali bila je kastrofična. Deset milijuna Gvate-malac patilo je od krajnjeg siromaštva i socijalne nebrige. „To je svjesnomu dijelu naroda bilo još nepodnošljivije zbog blagosta-nja malobrojne manjine i ekonomske prevlasti stranih poduze-ća koja su posjedovala ne samo mnogo zemlje nego i željeznicu, brodogradilišta i komunalna poduzeća.“ Stoga je jedna od prvih točaka Arbenzove političke kampanje bila nacionalizacija stra-nih poduzeća. Peter Calvocoressi navodi kako je Arbenzova po-bjeda na izborima „uznemirila Sjedinjene Američke Države gdje su novi režim (prijeporno) smatrali prokomunističkim ili pret-hodnicom komunizma, pa stoga prijetnjom Panamskom kanalu, kao i (…) neprijateljem stranog kapitalizma, osobito kompanije United Fruit kao vlasnika desetine zemlje, koja je u Gvatemali bila još moćnija negoli Anglo-Iranian Oil Company u Iranu i ome-tala bitnu agrarnu reformu“.Kako se taktika rušenja legalno izabranih predsjednika pokaza-la uspješnom u Iranu, po istom je predlošku došlo do rušenja Arbenza, u lipnju 1954. godine. Tako je Arbenza uskoro progla-šen komunistom te je uz odobrenje, prema CIA-inim deklasifi-ciranim dokumentima, predsjednika Eisenhowera te potporu nekih država Srednje Amerike došlo do vojnog udara u kojemu je Arbenza srušen. Slučaj rušenja Arbenza navodi se kao prvo rušenje legalno izabranog predsjednika u Latinskoj Americi. Bio je to događaj koji je u Guevari dodatno produbio ideju borbe protiv svakog oblika imperijalizma. Stoga je slučaj rušenja Ar-benza učvrsto njegova markistička uvjerenja i ideju o potrebi oružanog otpora.

Kavansko društvo i Ernesto Guevara (Ernesto postaje Che)Nakon pada Arbenza došlo je do progona i zatvaranja velikog broja ljevičara, socijalista i svakog tko se usudio usprotiviti novoj vlasti. Većina ljevičara, poput Ernesta Guevare, pronašla je uto-čište u Meksiku. Guevara je u to vrijeme, prema riječima Fidela Castra, već bio uvjereni marksista.

Preko Raula Castra, Guevara se upoznaje s Fidelom, koji je nakon dvije godine provedene u zatvoru, u sklopu Batistinog zakona o bezuvjetnom oprostu oslobođen u svibnju 1955. godine. Raul je kao i Guevara, za razliku od Fidela, već bio uvjereni marksist. Dio kubanske organizacije MR-26-7 (Movimento Revolucionario 26 de Julio) već se nalazio u Meksiku. Taj je dio trebao organi-zirati i izvježbati gerilu koja se pomorskim putem trebala vratiti na Kubu. Bilo je to kavansko društvo prognanika koje je 1955. godine primilo asmatičnog argentinskog liječnika. U prisjeća-njima na te rane dane Kubanske revolucije, Castro ističe kako je „odmah zavolio Guevaru“ koji je bio „osoba široke opće kul-ture i velike inteligencije.“ Castro ističe kako je Guevara „…bio liječnik koji je postao vojnik a da pritom ni u jednom trenutku nije prestao biti liječnik“. Guevara nije imao nikakvog vojničkog iskustva stoga je zajedno s ostalim pripadnicima buduće kuban-ske gerile vježbao gađanje na imanju bivšeg sljedbenika Pancha Ville. U to je vrijeme imao funkciju liječnika jedinice.

Tijekom Revolucije Che se pokazao iznimno sposobnim geril-cem, pa ga je Castro unaprijedio u čin comadanta (najviši čin u gerilskoj vojsci). Che, između ostalog, oslobađa područja Bueycita, El Hombrita te kao najveći ratni plijen Santa Claru. U kolovozu Che se sa 150 boraca uputio iz El Jíbara prema Dos Arroyosu, bio je to put dug 677 km, a trajao je 50 dana. U to vrijeme kolona je kampirala 41 put te jela svega 15 puta.

Nakon pobjede Kubanske revolucije u siječnju 1959. godine, Che Guevara je zajedno s Fidelom i Raulom Castrom, Camilom Cienfuegosom te Juanom Almeidom Bosqueom činio okosnicu nove vlasti. Che Guevara je bio zadužen za nacionalizaciju in-dustrije te je u veljači 1961., imenovan ministrom industrije, a kasnije i direktorom Narodne banke.

Ubrzo nakon dolaska na vlast uslijedili su Guevarini međunarod-ni posjeti, u sklopu kojih je u dva navrata posjetio i Jugoslaviju (1959. i 1969. godine).

U ovom periodu Che je još uvijek gajio veli-ke simpatije prema Sovjetskom savezu.

Međunarodna situacija 60-ih godina – nužnost oružane borbeKako je prethodno izneseno, stanje u svije-tu početkom 60-ih godina bilo je obilježeno dekolonizacijom. Iscrpljene, Drugim svjet-skim ratom, europske sile su bile prisiljene promijeniti svoje stare kolonijalne odnose. Tako je nastale nezavisne države poput, In-dije i Indonezije. Dekolonizacije je uzmala sve više maha. Međutim, neke stare kolo-nijalne sile nisu se htjele predati bez borbe. Tako se Francuska iz Jugoistočne Azije po-vukle tek nakon bitke i poraza za Dien Bien Phu (1954.)

“Movimiento 26 de Julio” traka za ruku

Broj 6

49

Međutim, nakon razdoblja kolonijalizma uslijedilo je neokolo-nijalno razdoblje odnosno razdoblje imperijalizma, u kojima je ekonomska vlast postala novi oblik prevlasti.

Kolonizirane zemlje bile su „…žrtvom kolonijalizma i imperijaliz-ma, a zatim i neravnopravne raspodjele nacionalnog dohotka, a onda je njihov kolonijalni položaj pridonio daljnjem zaostajanju za razvijenim zemljama.“ Borbe u svijetu, poput alžirske borba za nezavisnost te situacije u Jugoistočnoj Aziji (Laos, Kambod-ža, Vijetnam) zajedno s ekonomskom neujednačenošću bili su uvjeti, koji su prema Cheu zahtijevali oružanu borbu. U tome Che slijedi nasljeđe kubanskog borca za neovisnost Joséa Mar-tíja, prema kojemu je zločinac onaj koji ne otpočne neizbježni rat. Stoga Che smatra kako nasilje nije samo baština eksploa-tatora, nego da ga mogu i moraju upotrijebiti i eksploatirani, kada za to dođe vrijeme. Prema Cheu nasilja se ne treba bojati pri rađanju novog društva, „ali nasilje treba da otpočne samo i tačno u trenutku kada vođe naroda budu smatrale da su prilike za to najpovoljnije.“

Tijekom prve polovine 60-ih godina na području Latinske Ame-rike su se vodile borbe u Gvatemali, Venezueli i Kolumbiji. Che je pozivao na solidarnost s tim zemljama koje s oružjem u ruci, odlučno kažu ‘ne’ imperijalističkom neprijatelju.

Che Guevara je shvatio, na primjeru Vijetnama, kako stari ko-lonijalizam biva zamijenjen imperijalizmom. Stoga on ne biva miran na Kubi, nego teži solidarnosti s ostalim narodima koji su se, početkom 60-ih godina, nalazili pod novim neokolonijalnim

režimima. Nakon pobjede Revolucije na Kubi Guevara sve više iznosi svoje težnje o širenju revolucije na ostatak svijeta, poseb-no na Latinsku Ameriku. Njegova je težnja i cilj da Ande postanu Sierra Maestra Latinske Amerike. Tu težnju Che je iznio Castru još u Meksiku, kada mu je rekao: Jedino što ću zahtijevati kad revolucija uspije, je da mogu slobodno napustiti Kubu i otići u Argentinu. I želim da se ta mogućnost ne ograniči tobože važ-nijim državnim poslovima. Vidljivo je kako Guevara nikada nije imao namjeru ostati na Kubi u sklopu vladajućeg aparata. Tomu u prilog ide u njegova izjava koju je rekao prilikom razgovora sa svojim ocem u kojoj kaže kako se ne misli više baviti medicinom, Che kaže: O mojoj medicini mogu ti reći da sam je upravo napu-stio. Sad sam ratnik koji poduprie Vladu. Što će biti sa mnom? Ni sam ne znam u kojoj ću zemlji ostaviti kosti svoje!

Che je itekako bo svjestan stanja u svijetu i međunarodnih od-nosa koji su se bazirali na neokolonijalizmu, stoga je smatrao kako takva situacija određuje sadašnjost kao vrijeme borbe.

Stanje na Kubi nakon pobjede RevolucijePočetak 60-ih bio je prilično turbulentan za nove kubanske vla-sti. Naime, u ožujku 1961. došlo je od eksplozije francuskog bro-da La Coubre, koji je prenosio belgijsku pošiljku oružja i streljiva. Castro je za to optužio Sjedinjene Države.

Kubanske su se vlasti ubrzo našle na kušnji te u sve većoj me-đunarodnoj izolaciji. Naime, uslijedio je niz terorističkih napada na Kubu. Jedna od prvih operacija je bila napad na rafineriju Hermanos Díaz iz Santiaga de Cube, a zatim je uslijedio napad


50

na Kino Riego u Pinaru del Rio. U travnju 1961. godine, dolazi do iskrcavanja jednog dijela kubanskih emigranata, obučavanih od strane CIA-e, u Zaljevu svinja (Bahía de los Cochinos; Playa Girón). Brigada od 1500 kubanskih kontrarevolucionara bila je poražana za manje od 72 sata. Bila je to pobjeda koja je Kuban-skoj revoluciji dala krila. Nakon neuspjeha iskrcavanja američke su vlasti odobrile niz operacije kodnog imena Mangosta, kako bi destabilizirale novu kubansku vlast.

Nakon što je Kubi nametnut embargo, zemlja ubrzo biva isklju-čena iz Organizacije američkih država (1962.). Uslijedila je pot-puna gospodarska blokada Kube.

U listopadu 1962. godine, svijet se našao na rubu nuklearnog rata. Predsjednik Kennedy je naredio pomorsku blokadu Kube, kako bi ju prisilio na povlačenje sovjetskih nuklearnih raketa, koje su bile instalirane na otoku. Ono što će uslijediti stvorit će negativan stav Che Guevare prema Sovjetskom Savezu, ali će dovesti i do promijena u njegovom odnosu s Fidelom Castrom. Naime, Sovjeti su bez konzultacija s Kubancima odlučili povući rakete. Che je to smatrao velikom uvredom za kubanske vlasti, dok je Fidel problemu pristupio pragmatičnije, znajući kako su Sovjeti Kubi itekako potrebni. Danas postoje teze prema kojima je Che zahtijevao ispaljivanje nuklearnih raketa prema SAD-u te početak nuklearnog rata.

Unatoč početku razvoja tenzija u odnosu prema Che Guevari i njegovom odnosu prema Sovjetskom Savezu Fidel u travnju odlazi u prvi posjet SSSR-u.

Međunarodna situacija se zaoštravala te je Che bio sve uvje-reniji kako dolazi vrijeme kada mora napustiti Kubu i pristupiti širenju revolucije. U travnju 1964. godine u Brazilu je izvršen vojni udar kojim je srušen reformistički predsjednik Goularta,

koji je netom proglasio argarnu reformu, dok je u Boliviji državni udar izvršio general Barrientosa. Situacija se u Latinskoj Ameri-ci dodatno zaoštrila američkim iskrcavanjem u Dominikanskoj republici, u travnju 1965. godine, kako bi se spriječio povratak na vlast Juana Boscha. Tom prilikom Lyndon Johnson je izjavio: „Nećemo tolerirati drugu Kubu na Karibima.“

Temeljne odrednice Cheovog djelovanjaChe – maoista, bankunjista ili nešto treće….Mnoga se koplja lome oko ideoloških odrednica Ernesta Che Guevare. Tako se Guevaru pokušava predstaviti kao trockista, marksista, maoista, komunista, staljinista ili zagovornika tota-litarnog sustava. Njegove ga pristaše, pak s druge strane, defi-niraju kao bakunjista, antiimperijalista te borca za slobodu. Pri pokušaju ideološkog definiranja Che Guevare potrebno je spo-menuti njegovu izjavu prilikom boravka u meksičkom zatvoru. Fidel u knjizi Biografija u dva glasa, navodi kako im je Guevara stvorio probleme kada je na policijsko pitanje je li komunista, odgovorio: „Da, komunista sam.“ Ovaj Guevarin ispad, Castro interpretira kao taktičku pogrešku, načinjenu pod utjecajem epike komunističke literature. Castro oštro odbacuje tezu da je Guevara bio trockista te ističe kako nikada nije čuo da priča o Trockome. Fidel ga definira kao lenjinistu koji je oštro kritizirao Staljinov kult ličnosti, a branio Marxa i Lenjina.

Postoje mnogi publicisti, povjesničari i ini stručnjaci koji ospo-ravaju Che Guevaru kao borca za slobodu te ga karakteriziraju, poput Paula Bermana, kao totalitaristu koji nije napravio ništa osim „apsolutne katastrofe“ te ga ističe kao „tvrdog prosovjet-skog pristašu“. Međutim, dovoljno se prisjetiti Che Guevarinog govora u Alžiru, kako bi se uvidjela apsurdnost navodnog „Che-ovog oduševljenja Sovjetskim Savezom“.

U oproštajnom pismu roditeljima Che piše kako će mnogi reći da je avanturista, što on i sam priznaje, ali ističe „na drukčiji na-čin i drukčije od onih koji daju život da bi pokazali svoje istine.“

Chea je najjednostavnije predstaviti, ali nikako pokušati defi-nirati, kroz prizmu njegovih riječi i ideja koje su uvijek slijedila djela. Čitajući njegove govore i spise daje se uvid kako je Che Guevara bio protiv imperijalizma i ugrožavanja mirne koegzi-stencije. Che se zalagao za društvo u kojemu će čovjek razviti novi odnos prema radu, bratski osjećaj za sve ugnjetavane na-rode te za čovjeka koji će osjećati obavezu i dužnost bezuvjetne pomoći ugnjetavanim narodima.

U ovom dijelu će se rada pokušati predstaviti Che Guevara kroz njegovo shvaćanje socijalističkog čovjeka te kroz proleterski in-ternacionalizam. Te su dvije odrednice iznimno bitne za razumi-jevanje Che Guevare.

Odnos prema radu – stvaranje novog čovjekaChe Guevara je smatrao kako socijalizam predstavlja ukidanje eksploatacije čovjeka od strane čovjeka. Stoga iznosi kako soci-jalizam „može postojati samo ako promena u svesti ljudi dovede do novog bratskog stava prema čovečanstvu, kako na pojedi-načnom planu u društvu koje izgrađuje ili je izgradio socijali-zam, tako i na svetskom planu, prema svim narodima koji trpi imperijalističko ugnjetavanje“. Iako ga njegovi kritičari naziva-ju hladnokrvnim ubojicom, Che Guevara u jednom svom spisu naglašava „Dozvolite mi da kažem, makar, ispao smešan, da se pravi revolucionar rukovodi visokim osjećajima velikodušnosti;

Broj 6

51

nemoguće je zamisliti pravog revolucionara bez tog svojstva.

Guevara je, kako je prethodno navedeno, putovanjem Latinskom Amerikom te isku-stvom u Gvatemali uvidio kako sloboda u pravom smislu riječi ne postoji, nego da po-stoji samo eksploatirana radna snaga koja radi za određene zemlje i njihove ciljeve. Stoga je jedan od njegovih ciljeva bio sprje-čavanje stvaranja najamnih radnika koji su potčinjeni općem mišljenju. Za to je, sma-trao je Che, potrebno stvoriti novog čovje-ka za kojega će rad biti nagrada te koji će se moći solidarizirati s patnjama ugnjetava-nih ljudi diljem svijeta. Prema Guevarinom shvaćanju pomoću rada se izgrađuje novi čovjek koji mora izgraditi svoje osobno dje-lo, u protivnom postaje sramni plaćenik ili propada. Stoga je propagirao organiziranje dobrovoljnog rada. Che nije želio da čovje-ka svakodnevno umire tokom onih osam sati kada se nalazi u ulozi robe, on je želio čovjeka koji će imati aktivnu društvenu ulo-gu te da ima osjećaj obaveze pomaganja široj zajednici putem volontiranja i javnih radova. Smatrao je kako rad treba dobiti novi karakter te da više ne služi kao izrabljivački mehanizam.

Prema Cheu prvobitni grijeh intelektualca i umjetnika je što oni nisu autentični revolucionari. Che smatra „što više budemo širili polje kulture i mogućnosti izražavanja, tim ćemo više omogućiti pojavljivanje izuzetnih umetnika“. Ti novi umjetnici predstavlja-ju stvaranje nove generacije kojoj će rad biti nagrada.

Nužnost solidarnosti među potlačenim narodimaJedna od temeljnih teorijskih postavka Che Guevara bila je pro-leterski internacionalizam odnosno nužnost solidarnosti među svim eksploatiranim narodima u svijetu. U svojim govorima, po-sebno u govoru pred Generalnom skupštinom UN-a, 1964. go-dine, te u govoru koji je održao u Alžiru, na Drugoj afro-azijskoj ekonomskoj konferenciji, u veljači 1965., istaknuo je potrebu međunarodne solidarnosti među nerazvijenim narodima.

Proleterski internacionalizam, između ostaloga obuhvaća, eko-nomsku i vojnu pomoć. Che je u Alžiru naglasio kako je život-ni standard najjačih zemalja „zasnovan na bedi naših zemalja“. Stoga Che predlaže stvaranje novih ekonomskih odnosa u ko-jima će prestati prešutno suučesništvo nekih socijalističkih ze-malja koje trguju s kapitalističkim zemljama. Che ističe kako bi socijalističke zemlje trebale trgovati same između sebe. Prvi ko-rak k tome je određivanje cijena koje će omogućiti razvoj. Druga bitna pretpostavka oživljavanja ovoga plana je da određene so-cijalističke zemlje investiraju u nerazvijene zemlje. Na taj način „bi se ogromna latentna energija naših bedno eksploatisanih i u svom razvoju nikad pomognutih kontinenata, mogla pokrenu-ti i bilo bi moguće započeti novu etapu istinske međunarodne podele rada (…). Države na čijem bi se teritorijima ulagalo imale bi nad tim investicijama sva prava koja proističu ih suverenog vlasništva, bez ikakove obaveze plaćanja ili kredita“.

Che ističe kako se zemlja ne oslobađa samo proglašenjem neo-visnost ili oružanom pobjedom, nego navodi kako prava slobo-

da nastaje „kada prestane ekonomska dominacija imperijalizma nad jednim narodom“.

Proleterski internacionalizam Che podrazumijeva kao pomoć i dužnost svakog slobodnog čovjeka. Taj internacionalizam uklju-čuje dužnost oružane potpore napadnutim zemljama, pri tome Che smatra kako se oružje ne smije prodavati: „U našem svetu oružje ne bi smelo da bude roba; ono mora biti izručeno potpu-no besplatno, u potrebnim količinama, narodima koji ga traže da bi ga upotrebili protiv zajedničkog neprijatelja.“

Njegov proleterski internacionalizam bio je protunacionalistički. Che navodi: „Svaka kap krvi prolivena na tlu pod čijom zasta-vom čovjek nije rođen, predstavlja novo iskustvo za onoga koji ga preživi, (…) Vreme je da ublažimo naša razmimoilaženja i da se stavimo u službu borbe.“ Stoga Che i upućuje poziv Trikonin-tentali (zemlje Azije, Afrike i Latinske Amerike) ističući jednake uvijete bijede i siromaštva, koji vladaju u tim zemljama. Na te-melju tih nejednakosti treba se razviti solidarnost koja će pota-knuti oružanu borbu koja će svrgnuti nenarodne vođe. Che je bio uvjeren u ovaj povijesni razvoj jer je smatrao kako narodi ne mogu prihvatiti i priznati vođe koje nisu sami birali. Takvo shvaćanje podrazumijeva kako su nacionalne države glavni čim-benici kapitalističke eksploatacije, stoga treba prevladati nad-nacionalna i solidarna politika među slabije razvijenim zemlja-ma. Prema Cheu „obična logika određuje neophodnost saveza između nerazvijenih naroda i socijalističkih zemalja. Ako i nema drugog činioca ujedinjenja, to će biti zajednički neprijatelj“. Sto-ga Che 1965. godine odlazi u Kongo kako bi na principima foco teorije razvio gerilski pokret protiv Mobutua koji je uživao impe-rijalističku potporu. Međutim, nespremnost i slaba mogućnost obuke pripadnika Kabilovih snaga onemogućila je primjenu foco terorije te širenje kontinentalne revolucije.

Guevara je bio itekako svjestan opasnosti od dogmatizma kao i slabosti koja prijeti izgradnji novog društva. Che upozorava kako „Čovek koji ceo svoj život posvećuje revoluciji ne sme dozvoliti da ga omete pomisao na ono što nema neko dete, na njegove


52

dotrajale cipele, na ono neophodno što nedostaje njegovoj po-rodici. Ako dozvoli da ga te brige zaokupe, on stvara povoljno tlo za delovanje korupcije.“

Che ističe kako avangardni revolucionari moraju njegovati lju-bav prema narodima, „prema najsvetijim ciljevima, i da je učine jedinstvenom, nedeljivom.“

Valja naglasiti kako se Che u borbi protiv imperijalizama nije oslanjao na nacionalne Komunističke partije.

Iz Cheovih spisa proizlazi da je temeljna ideje njegove revolucije stvaranje otpora protiv dekadencije 20. stoljeća te izgradnja so-lidarnosti među svim potlačenima narodima u svijetu. Za ostva-renje takvog cilja potrebno je organizirati oružanu borbu koja će osigurati slobodu potlačenim narodima, bez ekonomskih okova imperijalnih sila.

Foco teorija i Kontinentalna revolucijaChe je bio zagovornik oružane borbe, kao jedinog načina borbe. Miroslav Pečujlić ističe kako su na području Latinske Amerike prveladavale dvije različite vizije borbe protiv imperijalizma: „krajnje radikalna i do ekstremizma izvedne taktika Če Gueva-re i mirna ustavno-parlamentarna Aljendeova…“ Za razliku od Salvadora Allendea, koji je zagovarao promijenu sustava kroz parlamentarno djelovanje, Che je smatrao kako je takva borba uzaludna te je nasuprot njoj zagovaro nužnost oružane borbe. Isticao je kako su narodi Latinske Amerike na ovaj ili onaj način ostali robovi, a da su osnovne nade naroda nestale pod jarmom oligarhija i kapitala. Stoga se Che zalagao se oslobođenje putem neprekidne borbe, odnosno permanentne revolucije ostvarene na trima kontinentima putem foco teorije.

Neokolonijalizam te rušenje reformističkih predsjednika u La-tinskoj Americi pridonijelo je Chevoj užurbanosti u pripremi i širenju „…dva, tri, više Vijetnama“.

Prema Cheu, širenje novih revolucija odozdo omogućava pri-mjena foco teorije, koja je donijela pobjedu Revolucije na Kubi. Che Guevara u knjizi Guerrilla Warfare (La Guerra de Guerrillas), objašnjava foco teoriju. Guerrilla Warfare pruža teorijske i prak-

tične korake neophodne za nekonvenci-onalno ratovanje. Knjiga se sastoji od tri poglavlja koja uključuju: opće principe ge-rilskog ratovanja (taktiku, strategiju, povo-ljan teren…), sposobnosti koje čine gerilca (gerilac kao borac za socijalnu reformu, organizaciju gerilske jedinice…) te organi-zaciju gerilske borbe (uloga žene, sabota-že, medicinska pomoć…). Temelj foco teo-rije, koju je Che razvio zajedno s Fidelom Castrom i koja se pokazala uspješnom na Kubi, čine male, skupine dobro izvježba-nih gerilaca koje bi mogle opstati u ne-sklonom, neprijateljskom okruženju. Pod-logu uspjeha gerili čini potpora loklanog, seljačkog stanovništva.

U uvodnom dijelu knjige Che iznosi tri os-novna elementa gerilskog ratovanja koja su proizašla iz Kubanske revolucije:• Narodna vojska može pobjediti regu-larnu vojsku• Nije potrebno čekati da se stvore

uvjeti za revoluciju; insurekcija ih može stvoriti• U nerazvijenoj Lantinskoj Americi, selo je osnovno područ-

je za oružanu borbu.Joshua Johnson u članku „From Cuba to Bolovia: Guevara’s foco theory in pratice“, ističe kako je Bolivija pokazala grešku druge točke Cheovih elemenata koji su potrebni za uspješno gerilsko ratovanje – stvaranja uvjeta za revoluciju od strane samih revo-lucionara. Johnson smatra kako su revolucionari određeni vanj-skim socijalnim elementima, koji su izvan kontrole određene revolucionarne grupe.

Che Guevara je mogućnost „pobjede oružane borbe i revolucije vidio isključivo u zemljama u razvoju, gdje se na vlasti nalaze nenarodni režimi koji su izolirani od naroda i nisu došli na vlast voljom naroda, odnosno izbornim putem.“

U širenju kontinentalne revolucije Che je isticao nužnost surad-nje Trikonintentale (zemlje Azije, Afrike i Latinske Amerike), an-tiameričko raspoloženje te solidarnost među narodima Trećega svijeta. U poruci iz travnja 1967. Che poziva na široku kontinen-talu borbu koja bi stvorila opću borbu naroda Trećega svijeta. U spisu Stvoriti dva, tri…mnogo Vijetnama, to je parola ističe „Laos i Vijetnam potresaju građanski ratovi, koji prestaju da to budu onog trenutka kad se pojavi američki imperijalizam, sa svom svojom silom, te se čitava zona pretvara u opasan upaljač spreman da izazove eksploziju.“

Odnos prema SSSR-uDugo je vremana Cheov odnos prema SSSR-u bio obavijen kon-tradikcijama. Od toga da je bio tvrdi prosvjetski pristaša do toga da je bio veliki sovjetski neprijatelj. Iako su, gotovo o svakom aspektu njegova života napisane knjige, eseji i članci, njegov od-nos prema SSSR-u bio je dugo vremena neistražen. Dokumenti koji bi pomogli u rasvjetljavanju toga odnosa dugo su bili ne-dostupni istraživačima. Danas, nakon što je Maria del Caremen Ariet Garcia, sakupila dostupne dokumente u Centru za studi-je Che Guevare u Havani, vidimo i razloge zašto su ovi doku-menti bili nedostupni. U njima se naime Che, na vrlo kritičan način odnosi prema Sovjetskom Savezu, bez imalo idealizama i pozitivnih opaski, što bi možda netko očekivao. Stoga je posve

Broj 6

53

razumljiva, pragmatička i politički oportuna odluka kubanskih vlasti, da u razdoblju Hladnog rata, ne objavljuju Che Guevarine kritičke spise u odnosu na SSSR.

Che je tijekom pedesetih godina i razdoblja borbe u Sierra Maesti bio uvjeren u ispravnost sovjetskog tumačenja marksizma. SSSR je u tome periodu bio obećana zemlja mnogim ljevičarskim intelektual-cima diljem svijeta. Sovjetski Savez je predstavljao komunističku oazu, prema kojoj su težile sve zemlje na svome putu izgradnje socijalističkog društva. Lijevi intelektualci i radnici u ostatku svijeta su se divili sovjetskom modelu i državi na čijem su čelu radnici. Međutim, Che je nešto ranije, od ostalih izgubio iluziju o SSSR. To se dogodilo prilikom nje-govog posjeta SSSR-u, početkom 60-ih godina. Na-kon čega Guevara počinje sve češće iznositi kritiku sovjetske interpretacije marksizma. Čak postavlja pitanje je li moguće ostvariti komunizam u samo jednoj zemlji.

Upravo je njegov kritički odnos prema Sovjetskom Savezu i nje-govoj ekonomiji, koja je prema Cheu sve više nalikovala kapita-lističkom modelu, bio izvor tenzija na Kubi, tijekom rasprave o tome kojim putem se treba razvijati kubanska ekonomija. Tu je Fidel Castro ponovno pokazao svoj pragmatizam, pristajući uz Sovjetski Savez, svjestan kako Kuba bez SSSR teško može opsta-ti. S druge strane Che nikada nije odveć mario za pragmatizam te je isticao kako tržištu ne može biti cilj jedino zarada.

Razlike u pogledu ekonomske politike na Kubi dosegnule su svoj vrhunac u razdoblju 1963.-1964. godine, a kulminirat će u Che-vom govoru u Alžiru, 1965. godine. Mnogi povjesničari u ovome vide kamen spoticanje između Che Guevara i Fidela Castra.

U knjizi Helen Yaffe, Che Guevara: The Economics of Revoluti-on, istražuju se Cheove temeljne postavke ekonomske politike te njegovi kritički stavovi prema sovjetskom modelu ekonomije. U knjizi se navodi kako je Che prilikom posjeta SSSR ostao neu-godno iznenađen sustavom rada pojedinih tvornica, u kojima se poslovalo po principima kapitalističkog tržišta.

Cheove nezadovoljsvto i razočaranost u SSSR, vidljivo je i prema pismu, iz 1965. godine, koje je posalo tadašnjem kubanskom ministru kulture Armandu Hartu, a u kojem navodi kako Sovjet-ski savez spriječava ljude da misle.

Osim pisma upućenom Armandu Hartu, Cheov govor u Alžiru nam daje jasno viđenje njegovog stava prema Sovjetskom Sa-vezu. U tom govoru on iznosi oštru kritku ekonomskog modela, koji je dominirao u SSSR-u, a očituje se u dijelu u kojem Che naglašava: „Socijalističke zemlje imaju obavezu da učine kraj svom prećutnom saučesništvu sa eksploatatorskim zemljama Zapada“. Prema Chevoj teoriji, socijalističke zemlje se moraju okrenuti jedna prema drugoj te si uzajamno pomaganti, a ne održavati trgovačke odnose s kapitalističkim zemljama. Che se oštro protivio sovjetskome ekonomskom modelu koji je poput kapitalističkog težio zaradi. Stoga je on umjesto takvog tržišta zagovarao ideju kako određene usluge i robe trebaju biti be-splatne. Glavna Cheova zamjerka sovjetskom modelu, bila je nedostatak solidarnosti s nerazvijenim zemljama. Stoga Che smara, kako je prethodno navedeno, da se oružje nerazvijenim zemljama ne smije prodavati, nego da je dužnost svake socijali-

stičke zemlje dati oružje besplatno jer služi za borbu protiv istog neprijatelja. Osim oružja, Cheova težnja za solidarnošću nera-zvijenih zemalja očituje se i u prijedlogu, prema kojemu razvije-ne socijalističke zemlje trebaju na teritoriju nerazvijenih zemalja graditi industrijska postrojenja kao bi pomogli slabo razvijenoj ekonomiji. Prema Cheu, kako je već rečeno, država na čijem bi se teritoriju nalazilo postrojenje imala bi suvereno vlasništvo, bez ikakve obveze plaćanja ili kredita. Sovjetski model ništa od navedenog nije podržavao.

Che se pozitivno odnosio prema Lenjinovoj Novoj ekonomskoj politici (NEP). Objavljeni spisi otkrivaju kako je smatrao kao bi Lenjin, da je ostao živ, ispravo negativne učinke ove politike. Prema Cheu sovjetsko gospodarstvo sve više predstavlja povra-tak kapitalizmu. Osobito se protivi uvođenju menadžerskih po-zicija u tvrtke, koje predstavljaju izvor korupcije. Che za razliku od svjetskog modela zagovara ekonomski model s centralnim planiranjem i glavnom ulogom države. Također kritizira sovjet-ski ekonomski model u kojemu je čovjek podvrgnut i definiran ekonomskim faktorima. Che smatra kako centralno planiranje oslobađa čovjeka od uloge objekta u proizvodnji. On smatra kako ljudi moraju biti uključeni u procese odlučivanja te na taj način doći u poziciju da sami odlučuju o svojoj sudbini. Michael Löwy u članku „Che Guevara: The Search For a Democratic and Communist Alternative“ smatra kako su Cheove ideje bile na tragu demokratskog socijalističkog upravljanja.

U objavljenim dokumentima vidljivo je kako Che ne gaji nikakvu idealističku sliku stvarnosti, kakvu mu mnogi žele nametnuti kada ga definiraju kao utopistu. Guevara je svijestan kako ne postoji proleterski internacionalizam, čak niti među zemljama koje su se deklarirale kao socijalističke. U jednom spisu iznosi kako su ti odnosi obilježeni eksploatacijom u kojoj jača zemlja izrabljiva slabiju.

Cheova je namjera bila izgradnja drugačijeg socijalizam s više solidarnosti i egalitarizma. Važno je naglasiti kako Che Gueva-ra nije slijepo slijedio socijalističke dogme, nego je izgrađivao vlastitu teoriju o tome kako se socijalizam treba izgraditi. Stoga ga se ne može nazivati maoistom ili staljinistom jer je Guevara u svim tim sustavima pronašao mane, za koje je smatrao da ne se smiju postojati u socijalističkom društvu. Za razliku od pro-klamiranih socijalističkih država, u kojima se birokratska vlast, manje više, bavila samom sobom, Che je zahtijevao vlast koja će biti podređena čovjeku te koja će pomoći da ljudi između sebe razvijaju solidarnost i svijest o nužnosti pomoći ugnjetavanim


54

narodima. Che je težio komunističkoj alternativi, u odnosu na postojeće sustave toga tipa. U svim njegovim govorima i spisma ističe se solidarnost kao osnova novog društvenog uređenja. Uz solidarnost Che ističe i slobodu zemalja pri razvoju svoga puta u socijalizam. Stoga Che odbija bilo kakvo mentorstvo na tome putu.

Definiranje neprijateljaU govorima u Alžiru te pred Generalnom skupštinom UN-a Che Guevara je naveo imperijalizam, kolonijalizam te neokolonijali-zam kao glavne neprijatelje nesvrstanih zemalja. Michael Hardt i Antonio Negri u knjizi Imperij, isiču kako je upravo borba protiv imperijalizma najznačajniji slučaj pobune i revolucije protiv mo-dernih struktura moći.

Che je istaknuo kako je mirna koegzistencija, dvaju različitih društvenih sistema, moguća. Međutim, ističe, kako imperijali-zam, posebno američki, pokušava svijet uvjeriti kako je mirna koegzistencija ekskluzivno pravo najveće svjetske sile. Stoga je Che, u govoru pred Generalnom skupštinom UN-a 1964. godine, iznio primjer Laosa, Kambodže i Južnog Vijetnama, kao država u kojima imperijalizam narušava mirnu koegzistenciju i pokušava nametnuti svoj model „mogućeg suživota“. Che naglašava kako mirna koegzistencija ne može postojati između ugnjetavača i potlačenoga. Prema njemu da bi se mirna koegzistencija mogla ostvariti, sve države moraju biti ravnopravne, neovisno o njiho-voj veličini ili ekonomskoj snazi.

Che se u govoru posebno osvrnuo na politiku Sjedinjenih Dr-žava prema manjim i slabije razvijenim zemljama. Na primjeru Puerto Rica, Paname te Konga Che iznosi tvrdnju kako Sjedinje-ne Države koriste manje države u svoje vanjskopolitičke ciljeve. Che je naglasio situaciju u Kongu i ubojstvo Patricea Lumumbe te izdaju UN- a.

Che je, u navednom govoru, posebno naglasio korištenje poje-dinih latinskoameričkih zemalja, poput Costa Rice i Nikaragva kao poligone za akcije usmjerene protiv Kube. Istaknuo je stal-na nadlijetanja američkih špijunskih zrakoplova U-2 nad Kubom kao i brojne provokacije američke vojske iz baze u Guantánamu. Navodi brojku od 1,323 incidenta u 1964. godini. Che prozvao i Organizaciju Američkih Država, koja djeluje kao američko mini-starstvo kolonija, a koja je pod upravljačkom politikom Sjedinje-nih Američkih Država, prekinula sve političke i trgovačke veze s Kubom.

Prema Guevari nerazvijene zemlje ne moraju biti samo vojno ugrožene, „Postoji i drugi, prefinjeniji oblik: prodiranje u zemlje koje se politički oslobađaju, sklapanje saveza s mladom doma-ćom buržoazijom, razvijanje parazitske buržoazije tesno pove-zane s interesima metropole (…)“

Sve navedno je, prema Cheu, uzrokovano imperijalizmom, koji će sve dok bude postojao „sprovoditi dominaciju nad drugim zemljama“. Tu dominaciju, Che naziva neokolonijalizam.

Bolivija i uloga SAD-a u ubojstvuNa kraju govora u UN-u Che navodi kako je došlo vrijeme u ko-jem se narodi Latinske Amerike počinju ustajati protiv imperija-lizma jer sada „…na poljima i planinama Amerike, na padinama brežuljaka (…) na obalama velikih oceana i rijeka, ovaj svijet pun srca počinje dahtat (…) od želje da umre za ono što je njihovo. Da povrate svoja prava. (…) Sada će povijest morati ispraviti svoj dug prema siromašnima u Americi (…)“.

Iako je Kongo pokazao nemogućnost primjene foco teorije u svim državama, Che je smatrao kako je ona primjenljiva u Latin-skoj Americi, u kojoj nenarodni vladari vode politiku Sjedinjenih Država. Kao zemlju iz koje se revolucija trebala preliti na ostale zemlje Latinske Amerike, Che je izabrao Boliviju.

Nakon Konga Che se u tišini vratio na Kubu i nastavio se pripre-mati za prebacivanje gerilaca u Boliviju. U to su vrijeme vijesti oko Che Guevare bile obavijene velom tajne. Čak se govorilo da je likvidiran, da je u sukobu s Fidelom i sl.

Prije odlaska u Boliviju Che je napisao oproštajna pisma djeci, roditeljima i Fidelu Castru. U oproštajnom pismu Fidelu Che piše: „osećam da sam izvršio onaj deo zadatka koji me je vezi-vao za kubansku revoluciju na njenom tlu, pa se opraštam od tebe, od drugova, od naroda koji je ostao moj.“

Na teorijskom planu postojali su svi elementi koji su trebali do-vesti do uspjeha revolucije u Boliviji: na vlasti je bio nenarodni vođa, zemlja je bila pod američkim imperijalizmom, a jedan su dio gerile činili iskusni kubanski borci. Stanje u regiji i svijetu je išlo na ruku revolucionarnim pokretima: val nezadovoljstva se širio Latinskom Amerikom, europska ljevica je bila u uzletu, glasovi otpora protiv rata u Vijetnamu bili su na vrhuncu, dok su studentski pokreti, pretežno ljevičarski orijentirani, bili sve glasniji i organiziraniji.

Međutim, terorija gerilskog ratovanja, podrazumijevala je pot-poru lokanog stanovništva, pretežno seljačkog, ali ovaj bitan elemenat o kojemu revolucija ovisi, u Boliviji nije bio ispunjen jer su prema generalu Pradu (uhitio Che Guevaru), seljaci voljeli predsjednika Barrientosa. Naime, netom prije dolaska Chea bila je završena agrarna reforma predsjednika Ortuña Barrientosa, koji je unatoč svojoj autoritativnoj vlasti i izrazito proameričkoj politici, uspio pomoću Vojno-seljačkog saveza pridobiti seljaka za svoju politiku.

O Chevoj borbi u Boliviji, najbolje svjedoči njegov bolivijski dnevnik. Dnevnik, započinje 7. studenog 1966. godine, s bilješ-kom kako je zajedno s Pachungom stigao na farmu te stupio u kontakt s nekim članovima Komunitičke partije. Njegovi dnev-nički zapisi svjedoče o svim poteškoćama na koje je nailazila gerila.

Male gerilske grupe, teško su se kretala kroz prašume i brdovite predijele. K tome, gerilci nisu dobili potporu niti lokalne komu-nističke partije, kojoj internacionalizam nije predstavljao bitan element, niti su dobili potporu lokalnog stanovništva. Bez po-moći potonjih, revolucije nije mogla uspjeti. Joshua Johnson u

Broj 6

55

članku „From Cuba to Bolovia: Guevara’s foco theory in pratice“, analizira različitost socijalnih i političkih uvjeta koji su vladali u Boliviji, a koji su se u bitnom razlikovali od stanja na Kubi.

Dana 8. listopada 1967. godine Che je zarobljen s još 17-ero ge-rilaca. Fotografije iz toga razdoblja prikazuju fizički iscrpljenog Chea. Iako je gerila bila mala te potpuno oslabljena bolivijskoj vojsci i američkim obavještajcima trebalo je 9 mjeseci da im uđu u trag. Ujutro 9. listopada 1967. Mario Terán ušao je u napušte-nu zgradu škole, u La Higueri, te streljao Ernesta Che Guevaru zajedno sa sindikalnim vođom iz bolivijskog grada Orura, Wili-jem.

„Po mišljenju mnogih, objektivnih analitičara, osnovne Che Guevarine pogrješke su bile to što su njegove želje, vjerovanja i revolucionarna htijenja išli dosta ispred realnih mogućnosti, objetkivnih okolnosti i subjektivnih činjenica“. Ili možda je ra-zlog u tome, kako Noam Chomsky navodi da je psihološki lakše organizirati otpor vojnom napadu, nego otpor dugovječnom programu imperijalnih težnji kojega je vojni napad samo dio, dok će ostali dijelovi još uslijediti.

Vođene su velike rasprave oko američke uloge u uhićenju te ubojstvu Che Guevare. Bolivijske su vlasti tvrdile kako su opera-tivci CIA-e imali isključivo savjetodavnu ulogu, dok su američke vlasti tvrdile kako je odluka o samaknuću Che Guevare bila is-ključivo u bolivijska odluka. Čak je i general Gary Prado Salmon koji je zarobio Che Guevaru u intervju za Jutarnji list, u prosincu 2007. godine, istaknuo „…Amerika nije imala važnu ulogu u nje-govu zarobljavanju. Pripisivanje neke tajnovite i presudne uloge agetnima koje je CIA poslala u Boliviju“, nastavlja Prado je „obič-na glupost“.

Međutim, 2011. godina izašla je knjiga Michaela Ratnera i Michalea Stevena Smitha pod naslovom „Who Killed Che?“, podnaslov knjige glasi: Kako se CIA-a izvukla s ubojstvom. U knji-zi autori obrađuju ulogu Sjedinjenih Država u ubojstvu Ernesta Che Guevare. Prema najnovije otkrivenim dokumentima, koje autori predstavljaju u knjizi, vidljivo je kao je „cijela operacija bila organizirana iz Bijele kuće pod vodstvom Walta Whitmana Rostowa i CIA-e“. CIA-a, odnosno Južna komanda, čiji je dio bio i 2. rendžerski bataljun, svakodnevno je slao izvještaj o kretanju Guevarine gerilske skupine.

Che Guevarina ostavštinaJedna, od možda više mitskih, nego stvarnih izjava comandan-tea je rečenica koju je navodno rekao svome egzekutoru Mariju Teránu: pucaj, kukavice ubit ćeš samo čovjeka. Prema Cheovom načinu života i spisima koje nam je ostavio, vidljivo je uvjerenje kako gubitak njegovog života ili života bilo kojega pojedinca ne predstavlja za Chea nikakav poraz. Che je živio za jednu ideju, za koju je vjerovao da nadilazi fizičku postojanost bilo kojega čovjeka. Smatrao je kako se ideja ne može poraziti, stoga je bio spreman žrtvovati i svoj život, čvrsto vjerujući kako će ide-ja preživjeti i prenjeti se na ostale generacije, koje će nastaviti njegovo djelovanje. Ideje o potrebi međunarodne solidarnosti i prestanku izrabljivanja čovjeka od strane ekonomskog sustava danas su zastupljenije nego ikada.

Pogledamo li ikonografiju današnjih prosvjeda u Grčkoj, pro-svjeda na Tahrir trgu u Kairu, studentske prosvjednike u Čileu te imigrantske prosvjede u Francuskoj, vidjet ćemo transparen-te, majice i zastave s reprintom Cheovog lika. Vidjet ćemo sim-

bol borbe, ali ne samo simbol, nego i dokaz da je Cheova ideja nadživjela njegovu fizičku eliminaciju. Njegova ideja o nužnosti otpora protiv bilo kojega oblika ugnjetavanja nadživjela je 9. listopad 1967. Prema autorima, navedene knjige, „Who Killed Che?“, Che je predstavljao simbol revolucionarne promjene, stoga ga je trebalo eliminirati, kako se ideja o drugačijem druš-tvu ne bi dalje širila. Međutim, danas kada dolazi do prosvjeda diljem svijeta, vidimo kako ideja i borba za drugačije društvo nije umrla. To je najprimjerenije predstaviti putem promjena u Latinskoj Americi, koje su nastupile početkom 2000. godina, do-laskom ljevičarskih vlada na čelo južnoameričkih država. Odre-đeni predsjednici, poput Huga Chaveza ili Eva Moralesa, otvore-no se pozivaju na Cheove ideje i borbu.

Mnogi tvrde kako se njegov lik danas više koristi kao šik popu-larne kulture, što je u određenoj mjeri i istina. Međutim, ako zanemarimo nošenje majice s njegovim likom iz površno vizual-ne želje, moramo priznati da iza slike ipak postoji teorija koja je podređna čovjeku i njegovoj borbi za ravnopravosti u društvu.

Možemo zaključiti kako je Che ipak pobjedio, jer ideja je preži-vjela u obliku grčkog imigranta, čileanskog studenta i svih osta-lih koji se bore protiv nejednakosti i nebrige čovjeka za čovjeka.

ZaključakErnesta Che Guevaru ne smijemo prepustiti tumačenjima u okviru avanturizma ili utopizma. On je svojim djelovanjem pokušavao identificirati zajedničkog neprijatelja nerazvijenih zemalja te je pokušao uvesti jezik antiimperijalizma i proleter-skog internacionalizma. Posebno je bitan Che Guevarin teorijski aspket u kojem on, kao glavnu zadaću svakog čovjeka, navodi razmišljanje te kombiniranje teorije i prakse. On nije apostol ili apologet nikakve dogme, nasuprot, on je predstavnik shvaća-nja kako čovjek sam mora upravljati svojim djelima. Kako niti u jednom trenutku ne smije postati najamnim radnikom, koji je potčinjen općem mišljenju. U pokušajima interpretacije lika i djela Che Guevare treba se pokušati izbjeći predodžba o mitu ili nestvarnom liku koji je htio ostvariti neostvarivo. Stoga se Gue-vara treba promatrati kroz njegove spise i gerilsko djelovanje, a ne kroz romantični lik revolucionara koje se htio boriti s vjetre-njačama. Njegova politika, koja predstavljala sjedinjenje teorije i prakse, temelji se na stvaranju novog odnosa između čovjeka i rada, koji se neće temeljiti na izrabljivanju čovjekove radne sna-ge, na međunarodnoj solidarnosti s potlačenim narodima te na zajedničkoj borbi protiv svih oblika ugnjetavanja.

Njegova ideja o potrebi jedinstva u borbi protiv eksploatacije danas postaje sve aktualnija, te se nakon 45 godina, ponovno prepoznaje zajednički neprijatelj. Njegova gerilska taktika, da-nas možda ne uživa toliko potporu, koliko živi ono što je Che i htio – ideja.•


56

Red Ribbon 1. prosinac Svjetski dan borbe protiv AIDS-a

Napisala: Diana Krtanjek, prof. | Objavljeno: 1.12.2012. | Link: http://goo.gl/hMCUNK

Crvena vrpca u obliku petlje (AIDS Awareness Ribbon ili jedno-stavnije Red Ribbon) kreacija je američkog pjevača i glumca Pa-ula Jabara (1948.-1992.) i Visual AIDS-a (njurjorške humanitarne udruge umjetnika) iz ne tako davne 1991. godine. Prva poznata ličnost koja je nosila red ribbon bio je Jeremy Irons na dodjeli nagrade Tony 1991. godine.

1981. godine je kod pet mladih homoseksualaca iz Los Ange-lesa otkrivena dotad nepoznata bolest. Nitko nije slutio da će ta bolest postati prava „kuga 20. stoljeća“. U početku je AIDS (engl. Acquired Immuno Deficiency Syndrome) smatran bolešću homoseksualaca. Trebalo je nekoliko godina da se dokaže su-protno sve dok nisu počela obolijevati djeca i žene. 1983. fran-cuski onkolog Luc Montagnier izolirao je dotad nepoznat virus i prozvao ga HIV, a bolest koju izaziva SIDA (franc. Syndrome d’ImmunoDéficience Acquise) ili u prijevodu na hrvatski sin-drom stečene imunodeficijencije. Što zbog neznanja, što zbog straha od zaraze i brzog širenja do tad još relativno nepoznate bolesti oboljeli su često bili stigmatizirani i diskriminirani.

Red Ribbon je kreirana upravo s namjerom da se njezinim noše-njem iskazuje osvještenost o problemima vezanim uz HIV/AIDS, solidarnost u borbi protiv bolesti i odavanja počasti osobama koje su joj podlegle ili se još uvijek bore za život.Paul Jabar je i sam bolovao od AIDS-a, a preminuo je samo go-dinu dana nakon što je Red Ribbon postala simbol tolerancije i solidarnosti s HIV pozitivnim osobama.

Visual AIDS je udruga koja se i danas bavi edukacijom javnosti o rizicima za HIV infekciju i potrebama osoba koje žive s HIV-om, prikuplja financijska sredstva za istraživanja, prevenciju i liječe-nje HIV infekcije i AIDS-a. Djeluje s ciljem odavanja počasti prija-teljima i kolegama koji su preminuli ili žive s HIV-om.

Žalosno je što danas, 21 godinu kasnije, još uvijek traje borba protiv diskriminacije i stigmatizacije osoba zaraženih HIV-om te osoba s rizičnim ponašanjima za HIV infekciju. Poznato je da osobe zaražene HIV-om to doživljavaju puno teže od same fizič-ke komponente bolesti. Pozitiv-ni stavovi o HIV pozitivnim oso-bama najvažniji su dio preven-cije i zato danas nosite na sebi, a ostalih 365 dana u godini u sebi crvenu vrpcu kao znak solidar-nosti i toleranci-je prema onima koji su često dis-kriminirani.•

Broj 6

57

You’ve lost that loving feeling!Napisao: Dinko Odak | Objavljeno: 4.1.2012. | Link: http://goo.gl/TlLBAk

Svaki put kad na radiju, odnosno nekom drugom proizvođaču buke, čujem bariton Billa Medleya kako započinje pjesmu sa

„You never close your eyes anymore when I kiss your lips“

prvo se sjetim velikog filmskog hita „Top Gun“. One iz prijašnjih generacija zasigurno podsjeća na nešto sasvim drugo, a o ka-snijim generacijama se ni ne usudim nagađati. Riječ je o prvom stihu pjesme „You’ve lost that loving feeling“ iz radionice Phila Spectora, Barryja Manna i Cynthie Weil, originalno izvedene od sastava „Righteous Brothers“.Pjesma je snimljena i objavljena u prosincu 1964. na istoime-nom albumu, kao i u single izdanju. Ni producent (Spector), niti članovi sastava (Bill Medley i Bobby Hatfield) nisu očekivali ve-liki uspjeh pjesme, jer je bila spora, te, za ono doba, preduga (03:45 min.). Osim toga, Hatfield nije bio pretjerano oduševljen kompozicijom, jer se tenor [Hatfield] uključivao tek u pripjevu. Zbog svih tih objektivnih i subjektivnih, komercijalnih i egoistič-nih razloga i bend, i producent ostali su zatečeni kad je pjesma 6. veljače 1965. dohvatila prvo mjesto Billboard Hot 100 ljestvi-ce, na kojem je ostala tjedan dana, te drugo mjesto Billboard R&B ljestvice!Pjesma je doživjela [najmanje] još 75 verzija, među kojima se mogu naći imena velikana pop glazbe poput Elvisa, Gladys Knight, Pat Boone, Isaac Hayes, Tom Jones, Gene Pitney i dru-gi…Tijekom svojih 35 godina u dvadesetom stoljeću originalna ver-zija pjesme puštana je na radiju i televiziji više od 8 milijuna puta (8.000.000!) što joj je osiguralo prvo mjesto na BMI Top 100 Songs of the Century (Prvih 100 pjesama stoljeća) i zaslu-ženu prepoznatljivost u cjelokupnoj svjetskoj kulturnoj baštini.


58

Pića koja su utjecala na povijest čovječanstva Napisala: Višnja Matotek, prof. | Objavljeno: 1.1.2012. | Link: http://goo.gl/tWc1WH

Život bez vode je nemoguć te su se prvi ljudi naseljavali po-kraj rijeka i jezera da bi osigurali dovoljno svježe vode. Ali u

posljednji 10 000 godina druga su pića “ugrožavala” dominaciju vode. Ta pića ne nalazimo u prirodi, nego se planirano proizvo-de. U toku povijesti ta su pića imala različite funkcije-koristila su se u vjerskim obredima, kao novčane jedinice, bila su filozofska i umjetnička nadahnuća…Neka su pića snažno utjecala na povi-jest čovječanstva. Povijest je moguće podijeliti na razdoblja ko-jima prevladavaju pojedina pića. To su: pivo, vino, žestoka pića, kava, čaj i Coca-Cola.

PivoNajstarije piće koje je čovjek proizvodio bilo je pivo. Ne postoji točan podatak kada je proizvedeno prvo pivo, ali prvi dokazi o postojanju piva potječu iz oko 4000.g.pr.Kr.. To su glinene plo-čice s piktogramima koji prikazuju dvoje ljudi koji piju pivo na slamku iz velikog vrča.

Na prostoru plodnog polumjeseca prve žitarice koje su se poče-le planski uzgajati su ječam i pšenica. Da bi bile jestive, žitarice su se morale drobiti i namakati. Uslijed namakanja otkrivena su dva neobična svojstva-zrnje natopljeno u vodi počne klijati i dobije slatki okus (nastaje slad), a kaša natopljenog zrnja nakon nekoliko dana počinje se pjeniti i biti blago opojna, tj. nastaje

pivo. Danas znamo da to uzrokuju prirodne kvaščeve gljivice koje šećer u kaši fermentacijom pretvaraju u alkohol.

Pivo vjerojatno nije prvi oblik alkohola s kojim su se ljudi susreli. Slučajnom fermentacijom voća ili voćnog soka nastajalo je vino, ali se ono nije moglo dulje sačuvati jer za skladištenje vina su potrebni glineni lonci koji nastaju oko 6 000.g.pr.Kr. Prije poja-ve glinenih lonaca pivo se moglo čuvati i u smolom obloženim košarama, kožnatim vrećama, životinjskim mjehovima, izdublje-nim deblima, velikim školjkama…

Kvaliteta piva se dalje poboljšavala metodom pokušaja i pogre-šaka. Ako je duže ostavljeno da fermentira, pivo je bilo jače. Ta-kođer je bilo bolje nakon višestrukog korištenja iste posude za vrenje jer su se kvaščeve gljivice naselile u pukotinama i brazda-ma posude i fermentacija nije ovisila samo o gljivicama iz zraka.

Pivo je imalo višestruku ulogu u društvu. Najprije je, kao i danas, društveno piće. Zbog ostataka žitarica koji su na početku izrade piva plivali na površini pića, pilo se iz velikog vrča dugim slam-kama i piće se dijelilo. Podijeliti piće s nekim je univerzalni znak gostoljubivosti i prijateljstva.

Zbog tajanstvenog postupka fermentacije i sposobnosti piva da promijeni stanje uma vjerovalo se da pivo ima nadnaravna

Broj 6

59

svojstva te da je dar bogova. Pivo se koristilo i u vjerskim obredi-ma, zatim u robnoj razmjeni, kao sredstvo plaćanja i najvažnije, pivo je bilo zamjena za obrok hrane. Standardni obrok ljudi u Mezopotamiji i Egiptu činilo je pivo i kruh. Obrok za radnike na gradnji piramida u Gizi bio je tri štruce kruha i dva vrča piva.

Pivo se spominje i u Epu o Gilgamešu (oko 2000.g.pr.Kr.) kao i u Hamurabijevom zakoniku (17.st.pr.Kr.).

Pivo je prožimalo stanovnike Egipta i Mezopotamije od kolijevke do groba i pili su ga svi slojevi društva. Proizvodnja piva nastavlja se i u srednjem vijeku. Većinom se time bave samostani. U 7.st. pivu se dodaje još jedan sastojak-hmelj, koji daje pivu gorčinu, pjenu i pridonosi procesu bistrenja. Danas je proizvodnja piva snažna industrijska grana. U mnogim dijelovima svijeta pivo se i danas smatra glavnim pićem radnih ljudi. Pivo se povezuje s prijateljskom društvenom interakcijom jer je to napitak koji je stvoren da se dijeli i zbližava ljude.

VinoVino potječe iz prapovijesti ali se ne zna kad je otkriveno. Naj-stariji arheološki dokazi, glineni vrčevi s crvenkastim mrljama na unutarnjim stjenkama, nastaju oko 5400.g.pr.Kr. i potječu s gorja Zagros (dan. Armenija i sjeverni Iran). Odatle se dalje širilo prema zapadu do istočnog Sredozemlja. U početku je vino sim-bol bogatstva, povlaštenosti i moći jer je bilo skupo zbog uvoza iz gorskih predjela. Obični puk nije pio vino. Širenjem carstava i ukidanjem nekih granica i cestarina, smanjuje se cijena vina i ono postaje pristupačnije širim slojevima društva.

Uzgoj vinove loze širi se Grčkom u 7.st.pr.Kr. i Grci su bili prvi narod koji je pokrenuo komercijalnu proizvodnju vina. Zbog po-godne klime i tla vino uskoro postaje glavni grčki izvozni proi-zvod. Vinogradi su značili bogatstvo ali su isto tako bili i meta u ratovima(npr. u Peloponeskom ratu). Kako se širila dostupnost vina, ono postaje sve jeftinije i zato postaje važnije porijeklo i starost vina. Što je bilo starije, to je bilo bolje. Poznavanje po-rijekla i starosti vina je pokazatelj kulturnog obrazovanja Grka. Grci nikad nisu pili čisto vino nego su ga miješali s vodom.

Pijenje čistog vina smatrali su barbarskim običajem. Osim toga voda je štitila od učinaka vina, ali je i vino također činilo vodu sigurnijom za piće. Grci tada nisu znali za viruse i bakterije ali su shvatili da se rane natopljene vinom rjeđe upale nego one natopljene vodom.

Ispijanje vina bio je isključivo muški aristokratski običaj. Žene su bile samo poslužiteljice, plesačice i sviračice na vinskim zabava-ma. Grčka vinska zabava nazivala se symposion. Unutar grčke kuće postojala je posebna soba s ležajevima za 10-30 muškara-ca koji su prvo bili posluženi hranom, a zatim se donosilo vino. Domaćin kuće je određivao u kojem će se omjeru miješati voda i vino, ovisno od toga što je bio cilj zabave: opijanje ili književne i filozofske rasprave. Najčešći omjer vode i vina bio je 2:1.

Do sredine 2.st.pr.Kr. Rimljani su stekli nadmoć ad Grcima i po-stali dominantna sila Sredozemlja. Kako su prisvojili mnoge as-pekte grčke kulture, tako su prihvatili i najfinija grčka vina te njihov način proizvodnje. Uskoro se na talijanskom poluotoku proizvodnja vina širila na štetu proizvodnje žitarica. Žitarice su se uvozile iz afričkih kolonija. Vino je postalo univerzalno piće-pili su ga car ali i rob, ali različite kvalitete. Robovima i vojnicima posluživala su se najlošija vina, najčešće ukiseljena. Sposobnost

prepoznavanja najfinijih vina bilo je pokazatelj bogatstva. Naj-boljim vinom smatralo se falernsko vino (bijelo vino, staro naj-manje 10 godina), s brda Falernus južno od Napulja.

I Rimljani su organizirali vinske zabave, convivium, ali su se od grčkih razlikovale po tome što nisu svi pili isto vino, nego se vr-sta vina određivala prema položaju u društvu i bogatstvu sudi-onika zabave.

Prodorom sjevernih plemena na granice Rimskog carstva nesta-li su mnogi aspekti rimskog društva, ali se kultura pijenja vina održala oko Sredozemlja. Zbog prekinute trgovine dostupnost vina u nekim regijama se smanjila pa su se neki narodi vratili na pivo, npr. Britanci. Oko Sredozemlja širilo se kršćanstvo, koje je usko povezano s vinom, što je još jedan razlog zadržavanja vina na tom prostoru.

I danas su najveći proizvođači, kao i potrošači vina države oko Sredozemnog mora. Vino je također zadržalo status najcivilizira-nijeg i najotmjenijeg pića.

Žestoka pićaŽestoka pića nastaju destilacijom. Destilaciju su poznavali i na-rodi u Mezopotamiji, kao i Grci i Rimljani ali su je tek Arapi redo-vito primjenjivali. I riječ alkohol dolazi od arapske riječi al-kohil što je izraz za višestruko pročišćene tvari, uključujući i tekućinu. Destilirano piće je mnogo jače nego prvobitna tekućina. Tije-kom 12.st. postupak destilacije širi se Europom i destilirana pića postaju svakodnevni napitak. U 13.st. latinski medicinski pri-ručnici proglašavaju destilirano vino čarobnim novim lijekom ili ”vodom života” (aqua vitae). Tijekom 15.st. ”voda života” se iz medicinskog napitka pretvara u piće za zabavu i opuštanje. De-stilirana pića su postala posebno popularna u hladnijim predje-lima sjeverne Europe. U Irskoj su destilacijom piva dobili viski, a u Engleskoj konjak (brandy).

Nova pića proizvedena destilacijom počela su dominirati tije-kom velikih istraživanja i kolonizacije jer su mogli utovariti više alkohola u utrobu broda a i manja je vjerojatnost da će se po-kvariti na dugim putovanjima.

U 17.st. prvi engleski doseljenici naseljavaju otok Barbados u

Pisana povijest piva počinje oko 3400.g.pr.Kr. U sumerskom gradu Uruku nađene se glinene pločice s popisima plaća i porezne potvrde

na kojima se često nalazi znak za pivo-vrč s poprečnim crtama unutar njega.


60

Karipskom otočju i sa sobom donose šećernu trsku. Zatim po-činju iz Afrike uvoziti robove koji rade na plantažama šećerne trske. Od melase, bezvrijednog ostatka u proizvodnji šećera, počeli su destilacijom dobivati piće koje su najprije nazvali ”kill-devill”, a zatim rumbullion, što je engleski izraz za tučnjavu ili naguravanje. Kasnije su skratili tu riječ u rum, što do danas osta-je naziv za žestoko piće koje se dobiva od melase. Rum se davao robovima da bi postali ovisni o njemu i na taj način su ih lakše držali u pokornosti. Koristio se i kao valuta kojom su se plaćali novi robovi na afričkom kontinentu.

Rum je postao popularan i među mornarima. Od sredine 17.st. zamijenio je zalihu piva na brodovima Britanske ratne morna-rice. Kod razvodnjavanja ruma dodavao se, radi okusa, šećer i limeta. Dodavanjem limete, koja je bogata vitaminom C, sma-njena je učestalost skorbuta na britanskim brodovima.

Prvi engleski doseljenici koji su počeli kolonizirati Sjevernu Ameriku bili su veoma razočarani kad su shvatili da Amerika nije zemlja bogatstva i da je veoma teško uzgojiti europske žitarice i vinovu lozu. To je utjecalo i na oskudice alkohola kojeg je tre-balo uvoziti. Najprije su uvozili rum, a zatim su od kraja 17.st. počeli uvozili melasu i sami proizvoditi rum koji je bio i jeftiniji i jači.

Tijekom širenja kolonista na zapad više se pije viski iz fermenti-ranog zrnja žitarica. Viski se često koristio i kao valuta. Europlja-ni su koristili žestoka pića u razmjeni s indijanskim plemenima za robu i zemlju, a kasnije da bi ih pokorili.

KavaPradomovinom kave smatra se Etiopija, ali se u Europu kava širi iz arapskog svijeta, iz Jemena. U arapskom svijetu kava je prihvaćena kao zakonita alternativa alkoholu. Ipak je bilo po-kušaja zabrane pijenja kave jer se smatrala opijatom, a kavane su smatrane leglom tajnih urota, tračeva i političkih rasprava. U Europi se kava širi zajedno s prosvjetiteljskim idejama u 17.st. i postaje omiljeno piće intelektualaca, znanstvenika, trgovaca i službenika.

Početkom 17.st. otvaraju se prve kavane u zapadnoj Europi, najprije u Velikoj Britaniji i Nizozemskoj. Prva kavana u Velikoj Britaniji otvorena je 1652.g. za vladavine Olivera Cromwella. U sljedećih desetak godina otvoreno je 80-tak kavana, a do kraja stoljeća nekoliko stotina. Nakon Cromwellove smrti kavane po-staju središta političkih rasprava i spletkarenja, koja su pridonije

ozračju za povratak Karla II. na britansko prijestolje 1660.g.

U to vrijeme London se pretvara u pro-metno središte rastućeg britanskog tr-govačkog carstva i kavane postaju prak-tičan i ugledan javni prostor u kojem se sklapaju poslovi. Kavane su bile mjesta za razmjenu informacija i novosti, mjesta za političke rasprave, koristile su se i kao uredi političkih stranaka ili burze, te sre-dišta prosvjetiteljskih i revolucionarnih ideja.

Kritičara kavana je bio mnogo. Najpri-je se bune vlasnici krčmi kojima opa-da promet. Određeni broj medicinskih stručnjaka tvrdio je da je kava otrovna i

može izazvati paralizu, impotenciju i mršavost. Žene u Londonu pokrenule su i peticiju protiv kave. Žalile su se da im muževi piju toliko kave da su postali neproduktivni i da, s obzirom na njihovo vrijeme provedeno u kavanama, čovječanstvu prijeti opasnost od izumiranja. Treba napomenuti da ženama tada nije bilo dozvoljeno ulaziti u kavane. I sama britanska vlast kritizira kavane, odnosno slobodu govora u kavanama. Kralj Karlo II. je pokušao zatvoriti kavane, ali zbog prosvjeda je morao odustati od tog zakona.

Arapski poluotok je pokušao zadržati monopol nad proizvod-njom i izvozom kave što mu je i uspijevalo do kraja 17.st. Prvi koji su ugrozili njihov monopol bili su Nizozemci koji su uspjeli doći do sadnica kave i pokrenuti plantaže kave na Javi. Tek kad su Francuzi pokrenuli sadnju kave na Martinique, počinje šire-nje kave po svijetu, naočito po Srednjoj i Južnoj Americi. Najveći opskrbljivač kave danas je Brazil.Suvremene kavane danas su blijeda kopija svojih prethodnica, ali je kava i danas napitak oko kojeg se ljudi sastaju da bi ra-spravljali i razmjenjivali ideje i informacije.

ČajBritansko Carstvo na vrhuncu svoje moći obuhvaća je 1/5 svjet-skog teritorija i 1/4 svjetskog stanovništva. Teritorijalni i indu-strijski razvoj Britanskog Carstva povezan je s novim napitkom-čajem. Čaj je bio temelj širenja britanske trgovine s Istokom i prihodi od te trgovine pomogli su britanskoj Istočnoindijskoj kompaniji da osvoji Indiju.

Broj 6

61

Prema kineskoj legendi prva šalica čaja nastaje oko 2700.g.pr.Kr., ali prema stvarnima zapisima čaj se prvi put spominje u 1.st.pr.Kr. Čaj je otopina sušenih listova, pupoljaka i cvjetova zimze-lenog grma Camellia sinensis, koji se razvio u džunglama istočne Himalaje na današnjoj granici Indije i Kine. Tamošnje stanovniš-tvo je shvatilo da žvakanje listova čaja ima stimulirajući učinak a trljanje listova na rane djeluje ljekovito. Pijenje čaja potaknu-li su budistički svećenici jer su otkrili da im pijenje tog napitka poboljšava koncentraciju i otklanja umor prilikom meditacije. Od 4.st. počinje planska sadnja čaja, umjesto branja lišća samo-niklih biljaka. Čaj se širi Kinom i postaje službeno piće tijekom dinastije Tang (7.-10.st.).

U europskim izvještajima čaj se prvi put spominje 1550-ih godi-na, ali prva pošiljaka čaja dolazi na nizozemskom brodu u Euro-pu tek 1610.g. Zbog velikih troškova dopremanja škrinja čaja iz Kine, u početku je čaj skup i smatra se otmjenim pićem. Uvozi se isključivo crni čaj jer je trajniji na dugim putovanjima od zele-nog. Zbog njegova gorkog okusa Englezi su mu počeli dodavati mlijeko i šećer. Popularnost čaja na britanskom dvoru počela je rasti 1662. nakon vjenčanja Karla II. i Katarine, kćeri portugal-skog kralja Ivana IV. Katarina je bila velika obožavateljica čaja i sa sobom je na britanski dvor donijela, osim škrinje čaja kao miraz, i običaj pijenja čaja, što je brzo prihvatila britanska aristokraci-ja. Godine 1717. Otvorena je prva trgovina čajem u Londonu, a glavne mušterije su bile žene. Početkom 18.st. čaj je zamijenio svilu kao glavni uvozni proizvod iz Kine.

Poznavanje čaja i običaj pijenja čaja u otmjenim kućanstvima postalo je znakom obrazovanja i profinjenosti. Pišu se mnogo-brojne knjige koje nude savjete o pripremi i pijenju čaja.

Vlasnici tvornica uvode stanke za čaj jer su shvatili da održava radnike budnijima. Povećana je potražnja za porculanom što je

potaknulo razvoj industrije porculana u Velikoj Britaniji i preki-nut je uvoz kineskog porculana.

Do kraja 18.st. u Velikoj Britaniji je drastično smanjen broj obo-ljelih od bolesti koje se prenose vodom jer čaj sadrži tanin koji uništava bakterije koje uzrokuju koleru, tifus i dizenteriju.

U 19.st. Britanci su pokrenuli proizvodnju čaja u Indiji, koja je bila pod njihovom vlašću. Indija je i danas vodeći proizvođač, ali i potrošač čaja u svijetu.

Coca-colaCoca-Colu je izumio John Pemberton, narodni ljekarnik iz Atlan-te, 1886. godine. Tome su prethodili mjeseci mukotrpnog rada. On je najprije listove koke namakao u vinu i prodavao kao me-dicinski proizvod. Tridesetak godina prije toga otkriveno je da koka, biljka iz Južne Amerike, sadrži kokain koji poboljšava raz-mišljanje i smanjuje apetit. Pemberton je zatim tom napitku do-dao i kolu. To je orašasti plod iz zapadne Afrike koji sadržava ko-fein i također ima stimulativni učinak. Pemberton je prodavao to vino dok nije 1886. stupila na snagu pokusna zabrana pijenja alkohola u Atlanti. Tada je počeo proizvoditi bezalkoholnu vari-jantu, umjesto vina dodao je soda-vodu i šećer. Ime napitka je izvedeno iz dva osnovna sastojka.Do kraja 1880-ih Coca-Cola postaje prepoznatljiv i popularan proizvod, a do kraja 19.st. prodaje se u svim državama SAD-a. U početku se prodaje ljekarnama kao sirup. Krajem 19.st. Co-ca-Cola prestaje biti medicinski proizvod i postaje osvježavajuće piće jer su shvatili da će je na taj način prodati u većim količi-nama. Napitak su počeli puniti u boce i 1915. uveden je prepo-znatljiv oblik boce Coca-Cole.

Čaj je imao veliku ulogu i u pokretanju američkog rata za neovisnost, kojemu je prethodila tzv. Bostonska čajanka


62

Nakon kritika i tužbi, početkom 20.st. izbačen je kokain i prepo-lovljen kofein u Coca-Coli, a Coca Cola Company je obećala da u svojim reklamama neće prikazivati djecu. Držala je svoje obe-ćanje do 1986.g. Da bi ipak privukli djecu izrađivali su postere s Djedom Božičnjakom.Tijekom 1930-ih moći Coca-Cole prijete ukidanje prohibicije, velika gospodarska kriza i uspon Pepsi-cole. Ništa od toga nije jako utjecalo na prodaju Coca-Cole i do kraja 1930-ih taj napitak postaje nacionalno piće. Do Drugoga svjetskog rata prodaje se samo u nekoliko država izvan SAD-a. Globalni proizvod Coca-Co-la postaje nakon što su SAD odbacile svoju politiku izolacionizma ulaskom u Drugi svjetski rat. S američkim vojnicima u Drugom svjetskom ratu širi se i Coca-Cola. U dalekim američkim bazama podsjećala ih je na domovinu i pomagala održavanju morala. Bio je problem prevoziti tako velike količine Coca-Cole, pa se u stvari prevozio sirup, a unutar američkih baza otvaraju se punionice. Otvorena su 64 vojna pogona Coca-Cole po cijelom svijetu. Na taj način su i narodi diljem svijeta prvi put probali Coca-Colu.

Nakon Drugoga svjetskog rata Coca-Cola se proizvodi na svim kontinentima, osim na Antarktici. U doba hladnog rata Coca-Co-la postaje simbolom slobode, demokracije i slobodnog tržišnog kapitalizma. U komunističkim zemljama je zabranjena jer je bila simbol svega što je loše u kapitalizmu. Nakon rušenja Berlinskog zida i ukidanja komunizma Coca-Cola postaje najtraženiji i naj-prodavaniji proizvod u bivšim europskim komunističkim država-ma.Coca-Cola danas predstavlja Ameriku i globalizaciju i najpoznatiji je proizvod na svijetu.•

hrvatski povijesni portal (pdf br. 6)

Documents