OSNOVE EKONOMIJE

I. i II. KOLOKVIJ

TEORIJA

ID: 10401

1

Bok!

Drago nam je što si odabrao SKRIPTARNICU za pronalazak materijala koji će ti pomoći u učenju.

Što je SKRIPTARNICA?

Skriptarnica je projekt Štreberaj tima i Urbana, a nastala je u želji da ti olakšamo studiranje. Sve skripte

možeš pogledati na stranici www.referada.hr, a kupiti u SKRIPTARNICI u Urbanu. Sjedi na kavu i uz svoju

narudžbu naruči i skriptu. Simple as that!

Tko je napisao skripte?

Skripte koje nađeš kod nas nisu naše autorsko djelo. To su razne skripte koje nam studenti donesu. Mi

smo ih samo malo uredili, da ti je ljepše učiti iz njih.

Želimo ti puno sreće s učenjem!

Štreberaj instrukcije

Ako negdje zapneš s učenjem, mi ti možemo pomoći.

Prijavi se na naše instrukcije i položi teške ispite bez muke.

Sve info možeš pronaći na www.referada.hr/instrukcije.

2

1. OSNOVE EKONOMIJE

EKONOMIJA VS EKONOMIKA

“Ekonomija” i “ekonomika” nisu identični pojmovi. Ekonomija je širi a ekonomika uži pojam.

“EKONOMIJA”

Termin “ekonomija” potječe od grčkih riječi “oikos” (kuća, domaćinstvo) i “nomos” (zakon,

pravilo o upravljanju). Iz tih riječi nastala je starogrčka riječ “oikonomos” što bi u slobodnom

prijevodu značilo skup pravila i vještina upravljanja domaćinstvom.

Suprotno “oikonomiji” postojala je hrematistika koja je označavala vještinu trgovanja i

bogaćenja

“POLITIČKA EKONOMIJA”

Termin je izveden iz riječi “oikos”, “nomos” i “polis” (grad) . Kako su u staroj Grčkoj gradovi bili

političke organizacije i tvorili samostalne države to je politička ekonomija označavala skup

pravila o ekonomskoj aktivnosti u nekoj državi.

U tom značenju se politička ekonomija prvi puta pojavljuje 1615. u knjizi “Rasprava o političkoj

ekonomiji” francuskog merkantiliste Antoina Montchretiena.

Kao posebna disciplina počela se predavati na europskim sveučilištima u 18.stoljeću

ONA PORED ZAKONA MATERIJALNE PROIZVODNJE PROUČAVA I DRUŠTVENE ODNOSE

DEFINICIJA EKONOMIJE KAO ZNANOSTI

Ekonomija je područje društvene znanosti koja proučava 1. proizvodnju i ponudu, 2. raspodjelu,

3. razmjenu, 4. razmjenu i potrošnju materijalnih dobara i usluga u 5. određenom vremenu, 6.

prostoru i 7. društvu.

NE BRKATI JU S POLITIČKOM EKONOMIJOM I EKONOMIKOM

3

EKONOMIJA KAO VJEŠTINA

Ekonomija je također vještina pomoću koje gospodarski subjekti - pojedinci, kućanstva,

poduzeća ili država proizvode, pribavljaju i troše materijalna dobra i usluge.

Promatra se ekonomija kao znanost tada je riječ teorijskoj ekonomiji, a kada se promatra kao

vještina tada je riječ o primijenjenoj ekonomiji.

POZITIVNA EKONOMIJA

Pozitivna ekonomija istražuje funkcionalne i kauzalne odnose između ekonomskih varijabli bez

vrijednosnih sudova o njima. Ona proučava ekonomske pojave onakvima kakve one jesu.

Primjer: Nezaposlenost u Hrvatskoj je 2003. iznosila preko 17 % radne snage”

NORMATIVNA EKONOMIJA

Normativna ekonomija sadrži prosudbe o ekonomskoj stvarnosti ocjenjujući ih s određenih

etičkih pozicija. Ona govori kakvim bi ekonomske pojave trebale biti.

Primjer: “Visoka nezaposlenost u Hrvatskoj je ekonomski i politički neprihvatljiva pa politika

zapošljavanja mora biti jedan od prioriteta ekonomske politike”

EKONOMIKA

Ekonomika proučava kako ljudi alociraju i koriste rijetke resurse u svrhu proizvodnje dobara

kojima zadovoljavaju svoje potrebe

Iz definicije ekonomike izvode se dva glavna zaključka : 1. dobra su rijetka, 2. društvo svoja dobra

mora efikasno koristiti

Rijetkost i efikasnost su temelji ekonomike

PODJELA EKONOMIKE

Ekonomika se dijeli na mikroekonomiku i na makroekonomiku

4

MIKROEKONOMIKA

Mikroekonomika je grana ekonomike koja proučava ponašanje i funkcioniranje

mikroekonomskih subjekata – pojedinaca, kućanstava, poduzeća i privrednih grana.

Osnivač mikroekonomike je Adam Smith (1723 – 1790) koji je 1776. objavio “Bogatstvo naroda”,

svojevrsnu ekonomsku Bibliju u kojoj je objasnio funkcioniranje tržišne ekonomije.

MAKROEKONOMIKA

Makroekonomika je grana ekonomike koja proučava ponašanje i funkcioniranje privrede kao

cjeline.

Osnivač makroekonomike je John Maynard Keynes (1883 – 1946) koji je 1936. objavio djelo

“Opća teorija zaposlenosti, kamate i novca” gdje su dani temelji makroekonomike.

Za razliku od mikroekonomike koja se zasniva na djelovanju tržišta makroekonomika se zasniva

na državnoj regulativi privrede.

JEDINSTVO MIKRO I MAKROEKONOMIKE

Mikroekonomika i makroekonomika nisu međusobno razdvojene ekonomske discpline. One se

međusobno nadopunjavaju jer se djelovanje mikroekonomskih subjekata događa u

makroekonomskom okruženju.

Mikroekonomika pretpostavlja makroekonomiku kao i obrnuto

RIJETKOST

Rijetkost je stanje u kojem postoji nesrazmjer između želja i potreba s jedne strane i mogućnosti

njihovog zadovoljenja s druge.

Dobra koja su rijetka nazivaju se ekonomskim dobrima. Dobra kojih ima u izobilju nazivaju se

neekonomskim ili slobodnim dobrima.

Ekonomska dobra imaju cijenu za razliku od slobodnih dobara koja su besplatna

Ekonomika proučava samo ekonomska dobra

5

RIJETKOST VS SIROMAŠTVO

Ne smiju se brkati rijetkost i siromaštvo. I bogati mogu željeti više no što imaju.

Isto tako i mala količina nečeg ne znači da je ono rijetko. Dobro mora biti i željeno

IZBOR

Rijetkost prisiljava ljude da čine izbor. Kada je dobro rijetko ljudi moraju činiti izbor između

korisnog i manje korisnog. Oni se suočavaju s trade-offom: da li zadovoljiti više jednu potrebu

odnosno zadovoljiti manje drugu potrebu

OPORTUNITETNI TROŠKOVI

Izabravši jednu od dvaju mogućnosti žrtvovali smo onu propuštenu. Vrijednost žrtvovanog dobra

ili usluge naziva se oportunitetnim troškom.

PRIMJER OPORTUNITETNOG TROŠKA (1)

Troškovi studija u USA 1993. su iznosili 12000 $ godišnje uključujući izdatke na školarinu, knjige i

putovanje. U ovaj iznos nisu uključeni oportunitetni troškovi jer je student radeću na poslovima

SSS umjesto studiranja mogao zaraditi 16000 $. Propuštena zarada od 16000 $ je oportunitetni

trošak studiranja.

Stvarni troškovi studija jedne godine iznose ne 12 već 28 tisuća $ ako se uključe i oportunitetni

troškovi.

PRIMJER OPORTUNITETNOG TROŠKA (2)

Problem: Vlasnik tvrtke treba zaposliti nekoliko menadžera. Pretpostavimo da svaki menadžer

ima vremena za samo jedan zadatak. Vrijednost zadatka A je 100000$, zadatka B 75000 $ i

zadatka C 50000 $. Vlasnik tvrtke zapošljava dvojicu menadžera na poslovima A i B. Koliki je

oportunitetni trošak zadatka B ?

Odgovor: Radeći posao B menadžer je žrtvovao posao C čija je vrijednost 50000 $. Toliki su i

oportunitetni troškovi posla B.

6

TEMELJNA PITANJA EKONOMSKE ORGANIZACIJE

Tko, što i koliko proizvoditi ?

Kako proizvoditi ?

Za koga proizvoditi ?

Gdje proizvoditi?

Kada proizvoditi ?

Iz kojih motiva proizvoditi?

Kakav je pravni, ekonomski i politički sustav ?

Koliki su troškovi proizvodnje, prodajna cijena i profit ?

NEKI TEORIJSKI I POLITIČKI PROBLEMI (1)

problem ekonomiziranja i optimalizacije proizvodnje unutar danih tehnoloških i

institucionalnih okvira

problem uspostavljanja parcijalne i opće ravnoteže

problem izbora kriterija raspodjele

problem izbora ciljeva ekonomskog razvoja i sredstava njihovog ostvarivanja

problem upravljanja ekonomskim sustavom

NEKI TEORIJSKI I POLITIČKI PROBLEMI (2)

problem izbora temeljne proizvodne jedinice i oblika ekonomske organizacije društva

problem objašnjenja vrijednosti i cijena pojedinih dobara i usluga

problem nesklada između oskudnosti resursa i ljudskih potreba

problem alokacije rijetkih resursa

NEKI TEORIJSKI I POLITIČKI PROBLEMI (3)

Problemi odnosa između realnog i monetarnog sektora ekonomije

problem ekonomskih odnosa između pojedinih država

problem povećanja proizvodnje, zaposlenosti i životnog standarda

7

problem odnosa tržišta i državne regulacije

problem odnosa širih društvenih vrednota prema ekonomskim vrednotama

EKONOMSKI SUSTAVI

TRŽIŠNI

NAREDBODAVNI

MJEŠOVITI

TRŽIŠNI SUSTAV

Sustav temeljen na privatnom vlasništvu i privatnom poduzetništvu

Sustav u kojem pojedinci slobodno donose odluke što će proizvoditi ili kupovati

Sustav slobodne oscilacije cijena u kojem se dobiva i gubi

Sustav zasnovan na načelu “laissez faire” (lese fer)

NAREDBODAVNI SUSTAV

Država donosi sve važnije odluke o proizvodnji i potrošnji

Sustav zasnovan na državnom vlasništvu, državnom poduzetništvu, centralizaciji odlučivanja,

subordinaciji i planiranju.

MJEŠOVITI SUSTAV

Svaki od prethodnih privrednih sustava ima svoje nedostatke pa se kombiniranjem obaju sustava

nastoji stvoriti optimalni sustav koji bi u sebi uključivao pozitivne elemente i jednog i drugog

Mješoviti sustav je takav sustav u kojem djeluje tržišni mehanizam unutar institucionalnog

okvira kojeg određuje država

Mješoviti sustav privređivanja je dominantan sustav privređivanja danas u svijetu jer čisti modeli

privređivanja bilo tržišni bilo naredbodavni ne postoje ni u jednoj zemlji.

8

FAKTORI PROIZVODNJE

Da bi se moglo proizvoditi moraju prethodno postojati pretpostavke proizvodnje. One se

nazivaju faktorima proizvodnje ili inputima. Inputi se koriste za proizvodnju outputa.

Faktori proizvodnje su :

a) rad

b) kapital

c) zemlja

GRANICA PROIZVODNIH MOGUĆNOSTI (1)

Budući su proizvodni faktori ograničeni društvo se suočava sa svojom granicom proizvodnih

mogućnosti (PPF).

PPF predstavlja maksimalnu kombinaciju dobara koju privreda nekog društva može proizvesti s

postojećim proizvodnim kapacitetima

Kada je privreda na PPF tada ona efikasno alocira svoje resurse što znači da je povećanje

proizvodnje jednog dobra moguće na uštrb drugog dobra

GRANICA PROIZVODNIH MOGUĆNOSTI (2)

Kada se privreda nalazi na PPF suočava se s dvojbom : kojeg proizvoda proizvesti više a kojeg

manje

Navedenu dvojbu pokazuje slijedeća tablica

9

GRAF PPF

POGREŠKE EKONOMSKOG ZAKLJUČIVANJA

nesposobnost da se ostale varijable drže nepromijenjenim – greška ceteris paribus

post hoc pogreška

greška poopćavanja - greška pars pro toto

greška subjektivnosti

10

2. TRŽIŠTE I DRŽAVA U MODERNOJ

EKONOMIJI

OBLICI KOORDINACIJE

Temeljni problemi ekonomske organizacije društva što, kako i za koga proizvoditi

rješavaju se pomoću različitih oblika koordinacije.

Oblici koordinacije su :

a) tržište,

b) državna regulacija,

c) planiranje,

d) samoupravljanje

TRŽIŠTE

Tržište je takav oblik ekonomske organizacije društva u kojem proizvođači samostalno odlučuju

što će i koliko proizvoditi i po kojim cijenama prodavati, a potrošači slobodno odlučuju što će i po

kojim cijenama kupovati i trošiti.

DRŽAVNA REGULACIJA

Državna regulacija je takav oblik ekonomske organizacije društva u kojem država neposredno ili

posredno odlučuje o temeljnim ekonomskim problemima.

Državnom regulacijom država utječe na događanja u proizvodnji, raspodjeli, razmjeni i potrošnji.

PLANIRANJE

Planiranje je način upravljanja ekonomijom u kojem se neke robe proizvode prema unaprijed

određenim količinama i za poznatog potrošača.

Unaprijed se utvrđuje ne samo količina već i cijene pri kojima će se takve robe prodavati.

11

SAMOUPRAVLJANJE

Samoupravljanje je sustav koordinacije u kojem radnici u poduzećima odlučuju o glavnim

ekonomskim pitanjima i sami biraju svoje poslovodstvo.

Javlja se u različitim oblicima od kojih je najpoznatiji onaj poznat pod imenom radničke

participacije.

ODNOS TRŽIŠTA I DRŽAVE

Tržište i državna regulacija su dva glavna oblika koordinacije u suvremenoj ekonomiji.

Oni se međusobno isprepliću i kombiniraju čineći mješoviti oblik ekonomije u kojem tržište

djeluje unutar okvira i ciljeva određenih od strane države

OSNOVNI ELEMENTI TRŽIŠTA

Subjekti ponude roba

Subjekti potražnje roba

robe i usluge

cijene roba

tražena količina robe

nuđena količina robe

razmjena robe za novac

mjesto razmjene

vrijeme razmjene

OSTALI ELEMENTI TRŽIŠTA

Način plaćanja robe

kvaliteta roba i usluga

vrijeme isporuke roba

pravne norme koje reguliraju proces razmjene

12

KLASIFIKACIJA TRŽIŠTA

Prema predmetu trgovanja:

a) tržište potrošnih dobar,

b) tržište proizvodnih faktora

Obzirom na ulogu države:

a) slobodno tržište,

b) regulirano tržište

Obzirom na strukturu tržišta:

a) tržište potpune konkurencije,

b) tržište nepotpune konkurencije

TRŽIŠNA RAVNOTEŽA

Stanje u kojem je ponuda jednaka potražnji.

Cijena koja se formira pri tržišnoj ravnoteži je ravnotežna cijena, a količina koja se razmjenjuje pri

toj cijeni je ravnotežna količina

Ako je ponuda veća ili manja od potražnje dolazi do tržišne neravnoteže

POSLJEDICE TRŽIŠNE NERAVNOTEŽE

Ako je tržišna cijena veća od ravnotežne doći će do viška ponude. Pri takvim cijenama sva se roba

ne može prodati, pa se cijene moraju smanjiti

Ako je tržišna cijena manja od ravnotežne doći će do viška potražnje. Posljedica će biti porast

tržišnih cijena

Pri ravnotežnoj cijeni nema viškova ponude i potražnje pa se zato ona naziva i cijenom koja

raščišćava tržište

KAKO TRŽIŠTE RJEŠAVA TRI EKONOMSKA PROBLEMA ?

ŠTO ĆE SE PROIZVODITI određuje se veličinom kupovne moći potrošača kao i visinom profita što

će ga proizvođači ostvariti.

KAKO PROIZVODITI određuje konkurencija među proizvođačima odnosno troškovi proizvodnje.

13

ZA KOGA PROIZVODITI određuje se na tržištu proizvodnih faktora

KRUŽNI TOK PRIVREDE (1)

Funkcioniranje tržišne privrede prikazuje se slikom kružnog toka privrede.

On se sastoji od tržišta finalnih dobara i tržišta faktora proizvodnje.

Na svakom od njih djeluju kućanstva i poduzeća kao nositelji ponude i potražnje

KRUŽNI TOK PRIVREDE (2)

Na tržištu finalnih dobara kućanstva kupuju robe od poduzeća. Robe idu prema kućanstvima a

novac prema poduzećima.

14

Na tržištu proizvodnih faktora kućanstva prodaju poduzećima proizvodne faktore – rad, kapital i

zemlju dobivajući najamninu, kamatu i rentu.

SMITHOVA NEVIDLJIVA RUKA

Smith je utvrdio da slobodno djelovanje tržišta daje optimalne rezultate ako ga nitko ne sputava.

Optimalni efekti se ostvaruju automatski kao da su upravljani “nevidljivom rukom”.

Načelo “nevidljive ruke” tvrdi da sebično nastojanje pojedinaca da ostvare svoj interes

istovremeno maksimalizira dobrobit za sve.

Ovo vrijedi, međutim, samo u uvjetima savršene konkurencije

15

SMITH O “NEVIDLJIVOJ RUCI”

“Svaki pojedinac teži da uposli svoj kapital tako da njegov prinos ima najveću vrijednost. On

općenito ne kani podupirati javni interes niti zna koliki je on. On smjera samo na svoj vlastiti

probitak. I pri tom je vođen nevidljivom rukom . . . Slijedeći svoj vlastiti interes on često promiče

interes društva djelotvornije nego kada bi to namjeravao.”

OBILJEŽJA SUVREMENE EKONOMIJE

SPECIJALIZACIJA I PODJELA RADA

NOVAC

KAPITAL

SPECIJALIZACIJA I PODJELA RADA

Specijalizacija se ostvaruje kada ljudi usmjeravaju svoje napore na jedan ili manji broj zadataka.

Posljedica specijalizacije je veća produktivnost, niži troškovi proizvodnje i veća konkurentna

sposobnost.

Specijalizacija pretpostavlja prethodnu podjelu rada. O efektima podjele rada najbolje govori

primjer proizvodnje igala što ga je naveo Smith

NOVAC

Novac je opće prihvaćeno sredstvo plaćanja i služi za olakšavanje razmjene.

Novac sam po sebi nije faktor proizvodnje

Novac je mjerilo vrijednosti drugih roba

Izgubi li novac vrijednost nastupa inflacija i privredni poremećaji

KAPITAL

Kapital je proizvodni faktor namijenjen za stvaranje dobara buduće potrošnje

Za razliku od zemlje i rada koji su primarni faktori proizvodnje kapital je izvedeni ili sekundarni

proizvodni čimbenik

16

Da bi se stvorio kapital potrebno je prethodno odreći se tekuće potrošnje. Štednja je

pretpostavka stvaranja kapitala

Druga pretpostavka kapitala je privatno vlasništvo koje omogućava njegovo korištenje

PREDNOSTI SLOBODNOG TRŽIŠTA

Tržište pretpostavlja i omogućava formalno pravnu slobodu i jednakost građana kao poduzetnika

i potrošača bez diskriminacije

Tržište potiče inicijativu, produktivnost i poduzetništvo nagrađujući uspješne profitom a

neuspješne kažnjava gubicima

Tržište je mehanizam alokacije rijetkih dobara i resursa

NEDOSTACI SLOBODNOG TRŽIŠTA

pojava monopola

pojava masovne nezaposlenosti

zagađivanje okoliša i negativne eksternalije

neravnomjerna raspodjela dohotka

ciklično kretanje privrede

nedostatak brige za razvoj javnih dobara

EKONOMSKA ULOGA DRŽAVE (1)

Nedostatke slobodnog tržišta uklanja “vidljiva ruka”države

Državu definiramo kao instituciju koja se bavi političkom organizacijom društva i rješavanjem

kolektivnih i političkih problema neke društvene zajednice

Država je specifična institucija koja ima monopol uporabe sile i regulacije velikih društvenih

sustava

EKONOMSKA ULOGA DRŽAVE (2)

Zaštita privatnog vlasništva i utvrđivanja pravila ekonomske igre

Otklanjanje tržišnih nedostataka

17

Briga o javnim dobrima

Korekcija raspodjele dohotka u smjeru veće pravičnosti pomoću progresivnih poreza i

transfernih plaćanja

poticanje privrednog rasta i održavanje opće ekonomske ravnoteže

NEDOSTACI DRŽAVNE REGULACIJE

Duga i spora procedura donošenja odluka što može stvoriti vremensko kašnjenje (time lag)

Nedostatak znanja i moralne odgovornosti nositelja vlasti

uzurpacija i zloporaba državne vlasti radi ostvarivanja osobnih interesa

česte promjene subjekata državne vlasti

ISHODI DRŽAVNE REGULACIJE

pozitivni (porast zaposlenosti, efikasnosti, životnog standarda na pr.)

negativni (pad zaposlenosti, efikasnosti i sl.)

neutralni (reprodukcija stanja koje je prethodilo državnoj intervenciji)

3. OSNOVNI ELEMENTI PONUDE I POTRAŽNJE

DEFINICIJA POTRAŽNJE

Potražnja je količina dobara i usluga koju su kupci spremni platiti po određenoj cijeni.

Između te količine i tržišne cijene postoji veza koja se naziva funkcija potražnje

FUNKCIJA POTRAŽNJE

Funkcija potražnje pokazuje odnos između tražene količine (Qd) i tržišne cijene (P)

18

Matematički se funkcija potražnje izražava kao Qd = f (P)

PRIKAZ FUNKCIJE POTRAŽNJE

Funkcija potražnje se može prikazati tablično i grafički.

Primjer tabličnog prikazivanja funkcije potražnje

GRAFIČKI PRIKAZ FUNKCIJE POTRAŽNJE

Iz tablice potražnje se može izvesti krivulja potražnje. Na apscisi se prikazuje tražena količina a na

ordinati tržišne cijene.

Graf funkcije potražnje

19

GRAFIČKI PRIKAZ FUNKCIJE POTRAŽNJE (2)

Funkcija potražnje može biti nelinearna i linearna.

Graf nelinearne funkcije potražnje je krivulja dok je graf linearne funkcije pravac.

Graf linearne funkcije potražnje određen je jednadžbom Qd = a – bP gdje parametar a označava

cijenu pri kojoj je tražena količina jednaka 0, a parametar b označava nagib krivulje potražnje.

Graf linearne funkcije potražnje

NAGIB KRIVULJE POTRAŽNJE

Krivulja potražnje ima negativan nagib približavajući se apscisnoj osi

Ovakav oblik krivulja potražnje ima uslijed djelovanja zakona opadajuće potražnje.

Prema tom zakonu porastom cijena tražena količina se smanjuje a njenim padom se tražena

količina povećava.

EFEKT SUPSTITUCIJE I EFEKT DOHOTKA

Smanjenje tražene količine uslijed porasta cijena posljedica je djelovanja efekta supstitucije i

efekta dohotka.

Efekt supstitucije se očituje u preusmjeravanju potražnje na srodno ili slično dobro ako dođe do

porasta cijena pri danom dohotku.

Efekt dohotka se očituje u smanjenju tražene količine uslijed pada kupovne moći izazvane

smanjenjem dohotka.

ODREDNICE POTRAŽNJE

prosječan dohodak

cijene supstituta i komplemenata

veličina tržišta

ukusi i preferencije

posebni utjecaji

20

POMAK PO KRIVULJI I POMAK KRIVULJE POTRAŽNJE

Promjene li se tržišne cijene doći će do promjene tražene količine. Grafički se to prikazuje kao

pomak po krivulji potražnje.

Promjene li se nabrojene odrednice potražnje pri danim cijenama doći će do promjene potražnje.

Poveća li se potražnja njena krivulja će se pomjeriti udesno, a ako se potražnja smanji krivulja će

se pomaknuti u lijevo.

POMACI KRIVULJE POTRAŽNJE

DEFINICIJA PONUDE

Ponuda je količina dobara i usluga koju su ekonomski subjekti spremni iznijeti na tržište pri

određenoj cijeni.

Između ponuđene količine (Qs) i tržišne cijene (P) postoji odnos koji se naziva funkcijom ponude.

FUNKCIJA PONUDE

Funkcija ponude se može matematički izraziti kao Qs = f(P)

21

Qs = ponuđena količina

P = tržišna cijena

PRIKAZ FUNKCIJE PONUDE

Funkcija ponude se može prikazati tablično i grafički.

Primjer tabličnog prikazivanja funkcije ponude

GRAFIČKI PRIKAZ FUNKCIJE PONUDE

Iz tablice ponude se može izvesti krivulja ponude. . Na apscisi se prikazuje nuđena količina a na

ordinati tržišna cijena.

GRAFIČKI PRIKAZ FUNKCIJE PONUDE (2)

Funkcija ponude može biti nelinearna i linearna.

Graf nelinearne funkcije ponude je krivulja dok je graf linearne funkcije ponude pravac.

22

Graf linearne funkcije ponude određen je jednadžbom Qs = c + dP gdje parametar c označava

cijenu pri kojoj je nuđena količina jednaka 0 a parametar d nagib krivulje ponude. Taj nagib je uvijek

pozitivan uslijed djelovanja zakona opadajućih prinosa.

Graf linearne funkcije ponude

ODREDNICE PONUDE

troškovi proizvodnje (cijene inputa i tehnologija)

cijene supstituta i komplemenata

politika države

posebni utjecaji

POMAK PO KRIVULJI I POMAK KRIVULJE PONUDE

Promjene li se tržišne cijene doći će do promjene nuđene količine. Grafički će se to prikazati kao

pomak po krivulji ponude.

Promjene li se navedene odrednice ponude pri istim cijenama doći će do promjene ponude.

Poveća li se ponuda, njena krivulja će se pomjeriti udesno, a ako se ponuda smanji njena krivulja

će se pomjeriti ulijevo.

23

GRAFOVI POMAKA KRIVULJE PONUDE

TRŽIŠNA RAVNOTEŽA

Ako se na tržištu izjednače ponuda i potražnja dolazi do tržišne ravnoteže. U točki ravnoteže

kupci su spremni kupiti toliko robe koliko su prodavači spremni ponuditi.

Uvjet tržišne ravnoteže : S = D

Cijena koja se formira pri tržišnoj ravnoteži je ravnotežna cijena a količina koja se prodaje pri toj

cijeni je ravnotežna količina.

24

GRAF TRŽIŠNE RAVNOTEŽE

TRŽIŠNI

AUTOMATIZAM

Tržište djeluje automatski prilagođavajući cijene i količine.

Javi li se višak ponude prodavači moraju sniziti cijene.

Javi li se višak potražnje kupci moraju ponuditi više cijene.

Slobodno djelovanje tržišta kroz određivanje ravnotežne cijene obavlja alokaciju odnosno

racioniranje oskudnih dobara i proizvodnih faktora.

PAŽNJA! WARNING! ACHTUNG!

Pridržavati se postavke ceteris paribus kako ne bi dobili krivu sliku o intenzitetu djelovanja

pojedinih varijabli.

RAZLIKOVATI KRETANJE PO KRIVULJI OD POMAKA KRIVULJE!

GRAF TRŽIŠNE RAVNOTEŽE

25

OSNOVNI ELEMENTI POTRAŽNJE

Dok su prethodni slideovi rađeni na temelju 15.-og izdanja “Ekonomije” Samuelsona i Nordhausa

naredni slideovi su rađeni prema 5.-om izdanju “Economicsa” profesora Parkina 2000. godine.

Oni su dopuna ranijih slideova

ODREDNICE POTRAŽNJE

cijene povezanih dobara (supstituta i komplemenata)

očekivane buduće cijene

dohodak

stanovništvo

preferencije

UTJECAJ CIJENA POVEZANIH DOBARA NA POTRAŽNJU

supstitut je dobro koje može uspješno zamijeniti drugo. Na pr. ulje i mast su supstituti.

komplementi su dobra koja se u korištenju međusobno nadopunjuju.Na pr. benzin i automobil su

komplementi.

Poveća li se cijena masti porast će potražnja za uljem jer će se dio potrošača masti preusmjeriti

na potrošnju ulja. Obrnuto, smanji li se cijena masti smanjit će se potražnja za uljem a povećati

potražnja masti

Smanji li se cijena komplemenata to će izazvati porast potražnje obaju proizvoda kao i obrnuto.

UTJECAJ OČEKIVANIH BUDUĆIH CIJENA NA POTRAŽNJU

Ako se očekuje porast cijena u budućnosti povećat će se tekuća potražnja. Na pr. ako očekujete

da će cijene mesa u budućnosti skočiti vi ćete napuniti zamrzivač za što dulje vrijeme

Ako se očekuje smanjenje cijena u budućnosti smanjit će se tekuća potražnja

26

UTJECAJ DOHOTKA NA POTRAŽNJU

Ako dohodak raste porast će i potražnja za dobrima i uslugama. Smanji li se dohodak opast će i

potražnja.

Ovo pravilo nije univerzalno i ne vrijedi u svakom slučaju.

Ako porast dohotka uzrokuje porast potražnje tada je riječ o normalnim dobrima. Ako porast

dohotka uzrokuje smanjenje potražnje tada je riječ o inferiornim dobrima.

UTJECAJ STANOVNIŠTVA NA POTRAŽNJU

Potražnja ovisi o veličini i dobnoj skupini stanovništva. Brojnije stanovništvo pretpostavlja veću

potražnju i obrnuto. Na pr. potražnja za kruhom veća je u Zagrebu nego u Gospiću ili Našicama.

Stanovništvo RH je sve starije uslijed čega se povećava i potražnja za zdravstvenim uslugama.

UTJECAJ PREFERENCIJE NA POTRAŽNJU

Pod preferencijom se podrazumijeva osobni stav prema nekom dobru ili usluzi.

Ako preferencije rastu povećat će se potražnja i obrnuto.

ZAKON PONUDE I POTRAŽNJE

Zakon ponude: Pri pretpostavci da su oostale odrednice dane, što su više cijene dobra to će biti

veća nuđena količina i obrnuto.

Zakon potražnje: Pri pretpostavci da su ostale odrednice dane, što su više cijene dobra to će biti

manja tražena količina i obrnuto.

ODREDNICE PONUDE

cijene inputa

cijene povezanih dobara

očekivane buduće cijene

broj ponuđača

primijenjena tehnologija

27

UTJECAJ CIJENE INPUTA NA PONUDU

Ako cijene inputa rastu povećavaju se troškovi proizvodnje, pa se ponuda smanjuje. Krivulja

ponude se pomiče ulijevo.

Ako cijene inputa padaju, smanjuju se troškovi proizvodnje pa se ponuda povećava. Krivulja

ponude se pomiče udesno.

UTJECAJ CIJENA POVEZANIH DOBARA NA PONUDU

Ako cijene supstituta u proizvodnji rastu, ponuda se smanjuje. Obrnuto, ako cijene supstituta

padaju ponuda se povećava.

Ako cijene komplemenata u proizvodnji opadaju smanjuje se ponuda i obrnuto.

UTJECAJ OČEKIVANIH CIJENA NA PONUDU

Ako se očekuje porast cijena dobara u budućnosti i time i profit, smanjit će se tekuća ponuda.

Ako se očekuje smanjenje cijena u budućnosti i time i profit, povećat će se tekuća ponuda.

UTJECAJ BROJA PONUĐAČA NA PONUDU

Što je broj ponuđača veći i ponuda je veća.

što je broj ponuđača manji i ponuda je manja

UTJECAJ TEHNOLOGIJE NA PONUDU

Što je tehnologija suvremenija i efikasnija, troškovi će biti niži, a ponuda veća. Krivulja ponude

pomiče se u desno.

Što je tehnologija starija i manje efikasna, troškovi će biti veći, a ponuda manja. Krivulja ponude

pomiče se ulijevo.

28

UTJECAJ PROMJENE PONUDE I POTRAŽNJE NA Qe I PE

Ako se pri danoj ponudi poveća potražnja doći će do porasta i Qe i Pe.

Ako se pri danoj ponudi smanji potražnja doći će do smanjenja Qe i Pe.

Ako se pri danoj potražnji poveća ponuda smanjit će se Pe dok će se Qe povećati.

Ako se pri danoj potražnji smanji ponuda povećat će se Pe a Qe smanjiti.

UTJECAJ ISTOVREMENE PROMJENE D i S NA Qe i Pe

Ako je porast potražnje manji od porasta ponude Pe će se smanjiti.

Ako je porast potražnje proporcionalan porastu ponude Pe će ostati nepromijenjena.

Ako je porast potražnje veći od istovremenog porasta ponude Pe će se povećati.

MATEMATIČKO RJEŠENJE Pe I Qe (1)

Potražnja je određena linearnom jednadžbom P = 800 – 2 Qd

Ponuda je određena linearnom jednadžbom P = 200 + 1 Qs

Izjednačiti jednadžbe krivulje potražnje i ponude 800 – 2Q = 200 + 1Q

Rješenje jednadžbe

800-200 = 1Q +2Q

600 = 3Q

Q = 200

MATEMATIČKO RJEŠENJE Pe i Qe (2)

Dobiveni Q uvrštavamo bilo u jednadžbu potražnje ili jednadžbu ponude. U oba slučaja dobiva se

isti P.

Jednadžba potražnje

P = 800 – 2 Q

P = 800 – 2*200

P = 400

29

Jednadžba ponude

P = 200 + 1 Q

P = 200 + 200

P = 400

Ravnotežna količina je 200 a ravnotežna cijena 400

4. PRIMJENA PONUDE I POTRAŽNJE

DEFINICIJA CJENOVNE ELASTIČNOSTI POTRAŽNJE

„Cjenovna elastičnost potražnje je svojstvo potražnje da se mijenja pod utjecajem promjene cijena uz

pretpostavku ceteris paribus“

Bilježimo je simbolom Ed,p (Price elasticity of demand)

Izražavamo je kao odnos između postotne promjene tražene količine (Qd) i postotne promjene

cijena (P)

Ed,p = % promjena Qd/ % promjena P

KOEFICIJENT CJENOVNE ELASTIČNOSTI POTRAŽNJE

Elastičnost potražnje izražavamo koeficijentom cjenovne elastičnosti potražnje

Koeficijent cjenovne elastičnosti potražnje može biti veći od 1, jednak 1 i manji od 1 pa

razlikujemo elastičnu, jedinično elastičnu i neelastičnu potražnju.

ELASTIČNA POTRAŽNJA

Ako je koeficijent cjenovne elastičnosti potražnje veći od 1 potražnja je elastična

Kod elastične potražnje relativna promjena tražene količine je veća od relativne promjene cijena.

PRIMJER: Ako se pri porastu cijena od 1 % tražena količina smanji za recimo 3 % tada se radi o

elastičnoj potražnji.

30

JEDINIČNA ELASTIČNOST POTRAŽNJE

Ako je koeficijent cjenovne elastičnosti potražnje 1, tada se radi o jediničnoj elastičnosti

potražnje

Kod jedinične elastičnosti potražnje relativne promjene tražene količine i cijena su jednake.

PRIMJER : Ako se pri porastu cijena od 1 % tražena količina smanji također za 1 %, potražnja ima

jediničnu elastičnost.

NEELASTIČNA POTRAŽNJA

Ako je koeficijent cjenovne elastičnosti potražnje manji od 1 a veći od 0, potražnja je neelastična.

Kod neelastične potražnje relativna promjena tražene količine manja je od relativne promjene

cijena.

PRIMJER: Ako se pri porastu cijena od 1 % tražena količina smanji za recimo 0.3 % potražnja je

neelastična.

GRAFOVI ELASTIČNOSTI POTRAŽNJE

31

V A Ž N O ! ! !

Promjena cijena uzrokuje uvijek promjenu tražene količine u suprotnom pravcu pa bi uslijed toga

vrijednost koeficijenta cjenovne elastičnosti potražnje trebala biti negativna.

Vrijednost koeficijenta cjenovne elastičnosti potražnje uvijek se uzima kao pozitivna

SAVRŠENO NEELASTIČNA POTRAŽNJA

•Savršeno neelastična potražnja je ona gdje tražena količina ne reagira na promjene cijena bez

obzira na to kolika ona bila

•Koeficijent savršeno neelastične potražnje jednak je 0.

•Graf savršeno neelastične potražnje je pravac okomit na apscisu.

•

SAVRŠENO ELASTIČNA POTRAŽNJA

•Savršeno elastična potražnja je ona kod koje beskonačno mala promjena cijena izaziva

beskonačno veliko povećanje tražene količine.

•Koeficijent savršeno elastične potražnje jednak je plus beskonačno.

•Graf savršeno elastične potražnje je pravac paralelan s apscisom

32

GRAFOVI SAVRŠENO ELASTIČNE ODNOSNO NEELASTIČNE POTRAŽNJE

V A Ž N O ! ! !

Što je krivulja potražnje položenija to je elastičnost potražnje veća i obrnuto, što je krivulja

potražnje strmija to je i elastičnost potražnje manja.

RAZLIKOVANJE NAGIBA KRIVULJE OD ELASTIČNOSTI KRIVULJE

Ne miješati nagib krivulje i elastičnost krivulje

RAZLIKA : Nagib ovisi o apsolutnim promjenama cijena i količina dok elastičnost ovisi o relativnim

(postotnim) promjenama.

POTVRDA TVRDNJE O RAZLICI IZMEĐU NAGIBA I ELASTIČNOSTI KRIVULJE

Potvrda je vidljiva na idućem slideu.

Sve točke na pravcu imaju isti nagib ali različitu elastičnost.

33

Iznad polovišta pravca potražnja je elastična. U samom polovištu pravca potražnja je jedinično

elastična a ispod polovišta pravca potražnja je neelastična.

GRAF NAGIBA I ELASTIČNOSTI PRAVCA POTRAŽNJE

ODREĐIVANJE E d,p KOD NELINEARNE FUNKCIJE POTRAŽNJE (1)

Graf nelinearne funkcije potražnje je krivulja. E d,p u nekoj točki krivulje se određuje tako da se

kroz točku povuče tangenta na krivulju.

Omjer duljine segmenta ispod točke tangencije i duljine segmenta iznad točke tangencije

određuje E d,p.

34

ELASTIČNOST POTRAŽNJE I UKUPAN PRIHOD (TR)

ELASTIČNOST POTRAŽNJE PROMJENA CIJENA PROMJENA TR

elastična porast smanjenje

elastična smanjenje porast

neelastična porast porast

neelastična smanjenje smanjenje

jedinično elastična porast bez promjena

jedinično elastična smanjenje bez promjena

ODREDNICE ELASTIČNOSTI POTRAŽNJE

Intenzitet potreba, odnosno da li se radi o potrebnom ili luksuznom dobru.

postojanje supstituta

duljina vremena reakcije potrošača

relativni udio dobra u ukupnim izdacima potrošača.

INTENZITET POTREBA I ELASTIČNOST POTRAŽNJE

Što je potreba za nekim dobrom veća to je i potražnja za takvim dobrom manje elastična i

obrnuto.

Luksuzna dobra imaju elastičnu potražnju, dok je potražnja nužnih dobara neelastična.

POSTOJANJE SUPSTITUTA I ELASTIČNOST POTRAŽNJE

Ako neko dobro ima supstitute njegova potražnja je elastična.

35

Obrnuto, ako neko dobro nema supstitute njegova potražnja je neelastična.

VRIJEME REAKCIJE POTROŠAČA I ELASTIČNOST POTRAŽNJE

Ako je vrijeme reakcije potrošača duže potražnja će biti elastična jer će potrošači imati više

vremena da se prilagode promjenama cijena.

Obrnuto, ako je vrijeme reakcije potrošača kraće potražnja će biti neelastična jer potrošači neće

imati vremena da se prilagode promjenama cijena.

STRUKTURA IZDATAKA I ELASTIČNOST POTRAŽNJE

Ako je relativni udio nekog dobra u ukupnim izdacima potrošača veći potražnja takvog dobra bit

će elastična.

Obrnuto, ako je relativni udio nekog dobra u ukupnim izdacima potrošača manji potražnja takvog

dobra bit će neelastična.

DEFINICIJA ELASTIČNOSTI PONUDE

Elastičnost ponude je njeno svojstvo da se različitim intenzitetom mijenja na promjenu cijena.

Bilježimo je simbolom Es

Izražava se kao odnos između postotne promjene nuđene količine i postotne promjene cijena.

Es = % promjena Qs / % promjena P

KOEFICIJENT ELASTIČNOSTI PONUDE

Elastičnost se ponude mjeri koeficijentom elastičnosti ponude.

Koeficijent elastičnosti ponude može biti veći od 1, jednak 1 i manji od 1 pa shodno tome ponuda

može biti elastična, jedinično elastična i neelastična.

Vrijednost koeficijenta elastičnosti ponude je pozitivna.

ELASTIČNA PONUDA

Ponuda je elastična ako je Es > 1. To će biti slučaj kada je postotna promjena nuđene količine

veća od postotne promjene cijena.

36

PRIMJER: Ako se cijena dobra poveća za 1 % a nuđena količina za recimo 3 %, ponuda je elastična

JEDINIČNA ELASTIČNOST PONUDE

Ponuda je jedinično elastična ako je Es=1. To je slučaj kada su postotne promjene nuđene

količine i cijena jednake.

PRIMJER: Ako porast cijena od 1 % uzrokuje isti toliki porast nuđene količine, ponuda je jedinično

elastična.

NEELASTIČNA PONUDA

Ponuda je neelastična ako je Es < 1. To će biti onda kada je relativna promjena nuđene količine

manja od promjene cijena.

PRIMJER: Ako porast cijena od 1 % uzrokuje porast nuđene količine od recimo 0.5 %, ponuda je

neelastična.

POSEBNI SLUČAJEVI ELASTIČNOSTI PONUDE

Posebni slučajevi elastičnosti ponude su savršeno elastična i savršeno neelastična ponuda.

Savršeno elastična ponuda je ona kod koje i najmanja promjena cijena uzrokuje beskonačno

veliki porast ponude. Grafički se prikazuje pravcem paralelnim s apscisom, dok je Es plus

beskonačno.

Savršeno neelastična ponuda je ona kod koje nuđena količina ne reagira na promjene cijena.

Grafički je prikazana pravcem paralelnim s ordinatom dok je Es = 0.

37

GRAFOVI ELASTIČNOSTI PONUDE

V A Ž N O ! ! !

Što je krivulja ponude položenija tim je veća i njena elastičnost.

Što je krivulja ponude strmija tim je njena elastičnost manja, a neelastičnost veća.

DETERMINANTE ELASTIČNOSTI PONUDE

Raspoloživost proizvodnih kapaciteta

Mobilnost proizvodnih faktora

Stanje zaliha

Vrijeme

Dužina proizvodnog procesa

38

UTJECAJ DETERMINANTI NA ELASTIČNOST PONUDE (1)

Ponuda će biti elastična ako su mogućnosti povećanja proizvodnje veće te ako je mobilnost

proizvodnih faktora visoka.

Ponuda će također biti elastična ako su zalihe proizvodnih faktora i gotovih proizvoda velike, ako

je vrijeme prilagodbe proizvođača promjenama duže te ako je dužina proizvodnog procesa kraća.

UTJECAJ DETERMINANTI NA ELASTIČNOST PONUDE (2)

Ponuda će biti neelastična ako su mogućnosti povećanja proizvodnje manje te ako je mobilnost

proizvodnih faktora ograničena.

Ponuda će također biti neelastična ako su zalihe proizvodnih inputa i gotovih proizvoda male,

ako je vrijeme prilagodbe proizvođača promjenama kraće te ako je trajanje proizvodnog procesa

dulje.

PRIMJERI ANALIZE PONUDE I POTRAŽNJE: POLJOPRIVREDA

Spektakularni tehnološki napredak u poljoprivredi nije donio i značajno poboljšanje položaja

poljoprivrednika.

Razlozi: 1. povećanje ponude poljoprivrednih proizvoda uzrokovano tehničkim napretkom, 2.

neelastičnost potražnje. Sve je uzrokovalo pad cijena i smanjenje dohodaka poljoprivrednika.

39

GRAF ZAOSTAJANJA POLJOPRIVREDE

PRIMJERI ANALIZE PONUDE I POTRAŽNJE: POREZNO OPTEREĆENJE

Koliko će se od poreza prevaliti na potrošače odnosno proizvođače ovisi o relativnoj elastičnosti

ponude i potražnje.

Porez se tim više prebacuje na potrošače što je potražnja relativno neelastičnija od ponude.

Obrnuto, porez se tim više prebacuje na proizvođače što je ponuda relativno neelastičnija od

potražnje

40

GRAF EFEKATA POREZNOG OPTEREĆENJA

PRIMJERI ANALIZE PONUDE I POTRAŽNJE: CIJENE PROPISANE ZAKONOM

Država može intervenirati na tržištu te određivati maksimalne i minimalne cijene.

Iako država intervenira u dobroj namjeri posljedice njene intervencije su manjkovi i viškovi na

tržištu, neefikasnost i neracionalnost

Određivanje cijena povrh ravnotežnih dovest će do viškova ponude, dok će određivanje cijena

ispod ravnotežnih uzrokovati viškove potražnje, racioniranje i pojavu crnog tržišta.

Slobodno djelovanje tržišta efikasnije i optimnalnije alocira proizvodne faktore od države.

41

5. POTRAŽNJA I PONAŠANJE POTROŠAČA

TEORIJA POTROŠAČEVA IZBORA

Teorija potrošačeva izbora objašnjava čime se ljudi rukovode u svom odabiru dobara i usluga

odnosno zašto neka dobra preferiraju više a druga manje.

Ekonomska teorija objašnjava izbor potrošača korisnošću što ga on pripisuje nekom dobru ili

usluzi uz pretpostavku njegovog racionalnog ponašanja.

ŠTO JE KORISNOST ?

Pod pojmom korisnosti podrazumijeva se subjektivni užitak odnosno zadovoljstvo što ga

potrošač osjeća trošeći neko dobro.

Korisnost nije dana veličina . Ona se razlikuje od potrošača do potrošača ovisno o njegovim

potrebama. Gladnom čovjeku komad kruha ima veću korisnost nego sitom.

Rukovodeći se korisnošću kao determinantom svog ponašanja potrošač nastoji da ju maksimizira

odnosno da izabere onu košaru dobara koju najviše voli.

VRSTE KORISNOSTI

Granična korisnost (MU)

Ukupna korisnost (TU)

GRANIČNA KORISNOST

Granična korisnost je korisnost dodatne jedinice nekog dobra.

Ona pokazuje za koliko će se povećati ukupna korisnost ako se količina dobra poveća za jednu

jedinicu.

Izračunava se kao odnos između promjene ukupne korisnosti i promjene količine.

MU = ΔTU / ΔQ

42

GRAF UKUPNE I GRANIČNE KORISNOSTI

ZAKON OPADAJUĆE KORISNOSTI

Granična korisnost je podložna zakonu opadajuće korisnosti pa je zato njena krivulja negativnog

nagiba.

Prema zakonu opadajuće korisnosti svako povećanje količine nekog dobra smanjuje njegovu

graničnu korisnost i obrnuto.

PRIMJER OPADAJUĆE GRANIČNE KORISNOSTI (1)

PRIMJER ŽEDNOG ČOVJEKA: Prva čaša vode za njega je najkorisnija, druga već manje i tako

redom. Kada zadovolji svoju žeđ granična korisnost vode za njega je 0.

Svaka količina vode koju bi popio na silu imala bi negativnu graničnu korisnost pa bi krivulja

granične korisnosti bila ispod apscisne osi.

43

PRIMJER OPADAJUĆE GRANIČNE KORISNOSTI (2)

PRIMJER NOVCA: Poveća li se dohodak bogatom čovjeku za 100 $ taj prirast dohotka za njega

ima malu graničnu korisnost. Isti takav prirast dohotka za siromašnog čovjeka ima veliku

graničnu korisnost.

UKUPNA KORISNOST (TU)

Ukupna korisnost je korisnost cjelokupne količine nekog dobra ili usluge.

Dobiva se zbrajanjem graničnih korisnosti svakog trošenog dobra.

Krivulja ukupne korisnosti je pozitivnog nagiba i pokazuje kako se povećanjem potrošnje ukupna

korisnost povećava ali po sve nižoj stopi.

UKUPNA KORISNOST (2)

Krivulja ukupne korisnosti doseže svoj maksimum kada je granična korisnost jednaka 0.

U svim slučajevima gdje je granična korisnost negativna ukupna korisnost će se smanjivati, a

njena krivulja u tom segmentu imat će negativan nagib.

TEORIJA KORISNOSTI I POTROŠAČEVOG IZBORA

Pojam korisnosti u ekonomiju uveo je engleski filozof Jeremy Bentham (18/19 st.)

Dvije se teorije korisnosti. Prva je ona koja smatra da se korisnost može kvantitativno izraziti u

jedinicama korisnosti (util). Druga je ona koja smatra da je korisnost kvantitativno nemjerljiva

kao što su nemjerljivi osjećaji poput ljubavi ili mržnje.

Teoretičari koji su zastupali prvi stav poznati su kao kardinalisti dok su oni koji su zastupali drugi

stav poznati kao ordinalisti.

KARDINALISTI VS ORDINALISTI

Kardinalisti smatraju da se potrošačev izbor temelji na graničnoj korisnosti jednog dobra.

Ordinalisti su smatrali da se izbor potrošača temelji na njegovoj preferenciji jedne ili druge

košarice dobara. Ova pak ovisi o ukupnoj korisnosti a nju izražava krivulja indiferencije.

44

MAKSIMALIZACIJA KORISNOSTI

Maksimalizacija korisnosti vrši se u uvjetima ograničenja koje nameću visina dohotka i cijene

dobara. Da bi se maksimizirala korisnost moraju se izjednačiti granične korisnosti po novčanoj

jedinici utrošenoj za jedno dobro s graničnom korisnošću po novčanoj jedinici utrošenoj na drugo

dobro i tako redom.

Uvjet maksimalizacije korisnosti :

(MU/P)x = (MU/P)y = ((MU/P)z

KRIVULJA UKUPNE POTRAŽNJE

Ako su poznate individualne krivulje potražnje njihovim zbrajanjem dobiva se krivulja ukupne

potražnje.

Grafički se krivulja ukupne potražnje dobiva horizontalnim zbrajanjem individualnih krivulja

potražnje svakog potrošača.

Krivulja ukupne potražnje je negativnog nagiba uslijed djelovanja efekta supstitucije i efekta

dohotka (objašnjeno u prethodnoj prezentaciji)

U većini slučajeva efekt supstitucije i efekt dohotka djeluju zajedno međusobno se

nadopunjavajući.

DOHODAK KAO ODREDNICA POTRAŽNJE

Dohodak je vrlo važna odrednica potražnje jer se njegovim promjenama mijenja i potražnja.

Osjetljivost potražnje na promjenu dohotka izražava se dohodovnom elastičnošću a mjeri se

koeficijentom dohodovne elastičnosti.

DOHODOVNA ELASTIČNOST

Dohodovna elastičnost izražava odnos između postotne promjene tražene količine i postotne

promjene dohotka.

Izračunava se prema formuli

45

PODJELA DOBARA PREMA DOHODOVNOJ ELASTIČNOSTI

Normalna dobra čiji je koeficijent dohodovne elastičnosti pozitivan, tj. od 0 do plus beskonačno

Inferiorna dobra čiji je koeficijent dohodovne elastičnosti negativan, tj. od nula do minus

beskonačno

PODJELA NORMALNIH DOBARA

Nužna dobra čiji se koeficijent dohodovne elastičnosti kreće od 0 do 1

Luksuzna dobra čiji se koeficijent dohodovne elastičnosti kreće od 1 do plus beskonačno.

INFERIORNA DOBRA

Za razliku od normalnih dobara čija se potražnja povećava porastom dohotka kod inferiornih

dobara potražnja se porastom dohotka smanjuje.

Porast dohotka mijenja strukturu potrošnje. Krumpir je u odnosu na meso inferiorno dobro. Ako

potrošaču niske kupovne moći i koji se u prehrani zadovoljavao krumpirom poveća dohodak, on

će jesti manje krumpira i više mesa.

UTJECAJ CIJENA SUPSTITUTA I KOMPLEMENATA NA POTRAŽNJU

Intenzitet promjene potražnje nastao pod utjecajem promjene cijena supstituta i komplemenata

izražava se križnom elastičnošću a mjeri koeficijentom križne elastičnosti.

KRIŽNA ELASTIČNOST

Križna elastičnost pokazuje odnos između postotne promjene tražene količine i postotne

promjene cijene supstituta i komplemenata.

Izražava se prema formuli:

PODJELA DOBARA PREMA KRIŽNOJ ELASTIČNOSTI

Supstituti

Komplementi

Neutralna dobra

46

DEFINIRANJE DOBARA PREMA KRIŽNOJ ELASTIČNOSTI

„Supstituti su dobra čija je križna elastičnost pozitivna. Porast cijene jednog supstituta uzrokuje

porast potražnje drugog supstituta.“

„Komplementarna dobra su ona čija je križna elastičnost negativna. Porast cijene jednog

komplementa uzrokuje pad potražnje drugog komplementa.“

„Neutralna dobra su ona kod kojeg promjena cijene jednog dobra ne utječe na potražnju drugog

pa je njihova križna elastičnost jednaka 0.“

PARADOKS VRIJEDNOSTI (1)

Pitanje koje je prije više od 200 godina postavio Adam Smith. Ono glasi: “Kako dobra koja su

čovjeku najkorisnija poput vode i zraka nemaju vrijednost i cijenu a dobra bez kojih čovjek

može živjeti kao što su zlato i dijamanti imaju veliku vrijednost i cijenu?”

Smith je iz navedenog zaključio da korisnost ne određuje vrijednost već količina rada uložena u

njegovu proizvodnju.

PARADOKS VRIJEDNOSTI (2)

Smith nije odgovorio na postavljeno pitanje jer nije razlikovao ukupnu od granične korisnosti.

Cijena vode i dijamanata određena je njihovom graničnom korisnošću.

Kako vode ima u izobilju njena granična korisnost je mala pa je i cijena mala ili je uopće nema

Obrnuto je s dijamantima. Oni su rijetki pa je njihova granična korisnost visoka pa time i cijena.

POTROŠAČEV VIŠAK

Potrošačev probitak ili višak je razlika između ukupne korisnosti dobra i tržišne cijene.

On nastaje zato što potrošač sva dobra kupuje po cijeni zadnje korištene jedinice. Cijena dobra

koju je on spreman platiti ovisno o njenoj graničnoj korisnosti veća je od cijene koju plaća na

tržištu, pa se tako stvara višak od kojeg se polučuje potrošačev probitak.

Grafički potrošačev višak jednak je površini između krivulje potražnje i linije cijena.

GRAF POTROŠAČEVOG VIŠKA (1)

47

GRAF POTROŠAČEVOG VIŠKA (2)

48

PROMJENE POTROŠAČEVOG VIŠKA

Višak potrošača će se povećati ako se pri istoj tržišnoj cijeni poveća granična korisnost svakog

dobra. Isti učinak se postiže ako se pri danim graničnim korisnostima smanje tržišne cijene.

Višak potrošača će se smanjiti ako se pri istoj tržišnoj cijeni smanje granične korisnosti ili ako se

pri istoj graničnoj korisnosti povećaju tržišne cijene.

ORDINALISTIČKA TEORIJA POTROŠAČEVOG IZBORA

Autor ove teorije je talijanski ekonomista Vilfredo Pareto (19/20 st.).

Ona se zasniva na konceptu ravnodušnosti prema kojem je potrošaču svejedno koju će

kombinaciju dobara u potrošačkoj košari uzeti ako mu one pružaju isti stupanj UKUPNE

KORISNOSTI.

KRIVULJA INDIFERENCIJE

Krivulja indiferencije pokazuje kombinacije dobara koje daju istu ukupnu korisnost čineći

potrošača ravnodušnim na izbor točaka na njoj.

Krivulja indiferencije je konveksna prema ishodištu.

Izuzetak su krivulje indiferencije dobara koji su savršeni supstituti odnosno savršeni

komplementi.

KRIVULJE INDIFERENCIJE SAVRŠENIH SUPSTITUTA I KOMPLEMENATA

Krivulja indiferencije savršenog supstituta čini hipotenuzu pravokutnog trokuta kojem su apscisa

i ordinata katete.

Krivulja indiferencije savršenog komplementa (dobra koja se kupuju u istom omjeru) položena je

pod pravim kutem paralelno s apscisom i ordinatom.

NAGIB KRIVULJE INDIFERENCIJE

Nagib je negativan a određen je graničnom stopom supstitucije (MRS)

MRS pokazuje odnos graničnih korisnosti dvaju dobara odnosno koliko je potrošač spreman

ustupiti jednog dobra da bi dobio drugog.

49

MRS je podložan djelovanju zakona opadajuće granične stope supstitucije. Prema tom zakonu

potrošač je za svaku dodatnu jedinicu jednog dobra spreman dati sve manju količinu drugog

dobra. Uslijed toga se krivulja indiferencije kreće smjerom NW – SE.

MAPA KRIVULJA INDIFERENCIJE

Više krivulja indiferencije na jednom grafu čini mapu krivulja indiferencije.

Krivulje indiferencije dalje od ishodišta prikazuju kombinaciju dobara koje daju višu razinu

zadovoljstva.

Krivulje indiferencije bliže ishodištu prikazuju kombinaciju dobara koje daju nižu razinu

zadovoljstva.

Krivulje indiferencije se nikada ne sijeku

.

IZBOR POTROŠAČA

Potrošač u svom izboru , pod pretpostavkom nepostojanja ograničenja uvijek bi nastojao izabrati

onu krivulju koja je najudaljenija od ishodišta jer mu ona pruža najveću ukupnu korisnost.

U praksi on je ograničen visinom svog dohotka i cijenama dobara tako da se on u svom izboru

rukovodi mogućim a ne željenim.

Ograničenja što ga svojom visinom nameće dohodak grafički se prikazuje budžetskom krivuljom

odnosno krivuljom budžetskog ograničenja.

BUDŽETSKA KRIVULJA

Budžetska krivulja pokazuje kombinacije dobara koje se mogu ostvariti pri danom dohotku uz

pretpostavku da se on u cijelosti troši.

OBILJEŽJA BUDŽETSKE KRIVULJE

negativan nagib

nagib je određen relativnim cijenama

međusobno su paralelne

može sjeći više krivulja indiferencije ali samo jednu tangirati

50

GRAF BUDŽETSKE KRIVULJE

RAVNOTEŽA POTROŠAČA

Ravnoteža potrošača ostvaruje se kada potrošač pri danom dohotku ostvaruje maksimum svog

zadovoljstva.

Grafički se ona postiže u točki gdje budžetska krivulja tangira krivulju indiferencije.

U točki tangencije obje krivulje, i ona indiferencije i ona budžetskog ograničenja imaju isti nagib.

RAVNOTEŽA POTROŠAČA (2)

Potrošačka ravnoteža se ostvaruje onda kada se granična stopa supstitucije izjednači s relativnim

cijenama.

Uvjet ravnoteže potrošača:

MU(x)/ MU(y) = Px/Py

Krivulja indiferencije dalje od točke tangencije pokazuje kombinacije dobara koju potrošač svojim

dohotkom ne može ostvariti.

51

GRAF RAVNOTEŽE POTROŠAČA

ENGELOVA KRIVULJA

Ona pokazuje promjenu potrošnje u odnosu na promjene dohotka.

Budžetska krivulja uslijed porasta dohotka pomaknut će se dalje od ishodišta i tangirat će višu

krivulju indiferencije. Smanji li se dohodak budžetska krivulja će se pomaknuti bliže ishodištu i

tangirat će nižu krivulju indiferencije.

Povezivanjem više točaka tangencije dobiva se Engelova krivulja.

52

GRAF ENGELOVE KRIVULJE

ROTIRANJE BUDŽETSKE KRIVULJE

53

MOGUĆNOSTI, PREFERENCIJE I IZBOR

Dok su prethodni slideovi rađeni na temelju 15. –og izdanja “Ekonomije” Samuelsona i

Nordhausa naredni slideovi su rađeni prema 5.-om izdanju “Economics” profesora Michaela

Parkina , 2000. godina. Oni su dopuna prethodnih slideova.

MOGUĆNOSTI POTROŠNJE

Izbor potrošača je ograničen veličinom dohotka i cijenama. Domaćinstvo raspolaže određenim

dohotkom i ne može utjecati na cijene dobara i usluga koje kupuje . Granice izbora potrošača

određene su budžetskom krivuljom.

Budžetska krivulja označava granicu između ostvarive i neostvarive potrošnje. Točka na

budžetskoj krivulji ili ispod nje označava ostvarivu kombinaciju dobara koju potrošač može

polučiti svojim dohotkom. Točka izvan budžetske krivulje označava neostvarivu potrošnju uslijed

nedovoljnog dohotka.

BUDŽETSKA JEDNADŽBA (1)

Budžetska jednadžba započinje činjenicom da su rashodi jednaki dohotku.

Rashodi su jednaki umnošku cijene dobara pomnoženih s kupljenim količinama. Izražena

simbolima budžetska jednadžba glasi:

PaQa + PeQe = y

U jednadžbi Pa i Pe su cijene dobara a i e, dok su Qa i Qe njihove količine.

BUDŽETSKA JEDNADŽBA (2)

Da bi se dobio odnos između Qa i Qe treba obje strane jednadžbe podijeliti s Pa:

Qa + (Pe/Pa)*Qe = y/Pa

Zatim (Pe/Pa)*Qe odbijemo na obje strane jednadžbe:

Qa = y/Pa – (Pe/Pa)*Qe

Budžetska jednadžba sadrži dvije varijable na koje domaćinstva mogu utjecati (Qa i Qe) i dvije

varijable (y/Pa i Pe/Pa) na koja domaćinstva ne mogu utjecati. RAZMOTRIMO IH !

54

R E A L N I D O H O D A K

Realni dohodak koji je izražen ne u novcu već u količini dobara koja se može kupiti za nominalni

dohodak.

U budžetskoj jednadžbi on je izražen s y=Pa

R E L A T I V N E C I J E N E

Relativna cijena je cijena jednog dobra podijeljena s cijenom drugog dobra.

U budžetskoj jednadžbi one su izražene s Pe/Pa.

Relativne cijene određuju nagib budžetske krivulje.

PROMJENA CIJENA

Mijenjaju li se cijene promijenit će se i budžetska krivulja.

Što su niže cijene dobara na apscisnoj osi pri nepromijenjenim drugim čimbenicima , to će

budžetska krivulja biti položenija i rotirat će dalje od ishodišta.

Što su više cijene dobara na apscisnoj osi pri nepromijenjenim drugim čimbenicima to će

budžetska krivulja biti strmija i rotirat će prema ishodištu.

PROMJENA DOHOTKA

Promjena nominalnog dohotka mijenja realni dohodak ali ne i relativne cijene.

Što je viši nominalni dohodak, veći je i realni, pa se budžetska krivulja pomiče udesno, dalje od

ishodišta.

Što je manji nominalni dohodak , manji je i realni pa se budžetska krivulja pomiče ulijevo bliže

ishodištu.

55

PREFERENCIJE I KRIVULJE INDIFERENCIJE

Mapa preferencije zasnovana je na pretpostavci da ljudi sve moguće kombinacije dobara mogu

svrstati u tri grupe: a) one koje preferiraju, b) one koje ne preferiraju i c) one na koje su

ravnodušni.

Krivulja indiferencije pokazuje sve kombinacije dobara koje potrošača čine ravnodušnim jer im

uvijek daju istu ukupnu korisnost.

Mapa krivulja indiferencija pokazuje mapu preferencija potrošača.

Udaljenija krivulja indiferencije pokazuje na veću preferenciju u odnosu na onu bliže ishodištu.

GRANIČNA STOPA SUPSTITUCIJE

Granična stopa supstitucije (MRS) pokazuje koliko će potrošač ustupiti dobra Y da bi dobio

dobio dobra X na istoj krivulji indiferencije.

MRS izražava veličinu nagiba krivulje indiferencije.

Ako je krivulja indiferencije strma, MRS je visok.U tom slučaju potrošač je spreman dati puno Y za

malo X.

Ako je krivulja indiferencije položena MRS je nizak. U tom slučaju potrošač je spreman dati malo

Y za puno X.

STUPANJ ZAMJENLJIVOSTI

Obzirom na stupanj zamjenljivosti dobra dijelimo na na normalna, savršene supstitute i savršene

komplemente.

Krivulja indiferencije normalnih dobara je konveksna prema ishodištu.

Krivulja indiferencije savršenog supstituta je hipotenuza pravokutnog trokuta kojem su apscisa i

ordinata katete.

Krivulja indiferencije savršenog komplementa položena je pod pravim kutem .

56

RAVNOTEŽA POTROŠAČA

U točki ravnoteže potrošač se a) nalazi na budžetskoj krivulji, b) doseže najvišu moguću krivulju

indiferencije i c) njegova MRS je jednaka relativnim cijenama.

EFEKT SUPSTITUCIJE I EFEKT DOHOTKA

Kod normalnih dobara pad cijena uvijek uzrokuje povećanje tražene količine. To se može

dokazati ako se cjenovni efekt podijeli na efekt supstitucije i efekt dohotka.

Efekt supstitucije: Ako relativne cijene rastu pri istom dohotku potražnja se smanjuje. Više

relativne cijene uzrokuju smanjenje kupnje uslijed pada granične korisnosti po novčanoj jedinici

(MU/P)x

Efekt dohotka: Promjene realnog dohotka pri istim relativnim cijenama mijenjaju potražnju u

istom smjeru.

KRITIKA TEORIJE POTROŠAČKOG IZBORA (1)

Neoklasična teorija potrošačkog izbora nastala je koncem 19. stoljeća. Teorija se zasniva na

načelu suvereniteta potrošača.

Prema njemu potrošači odlučuju kroz tržišnu potražnju koji će se proizvodi proizvoditi.

Ovo načelo je osporio američki ekonomist John Kenneth Galbraith.

KRITIKA TEORIJE POTROŠAČKOG IZBORA (2)

Galbraith smatra da suvremena tehnologija zahtjeva da se potrebe potrošača anticipiraju

nekoliko mjeseci ili godina unaprijed.

57

Da bi se to postiglo potražnju potrošača treba kreirati unaprijed a tekuću potražnju vezati putem

promidžbe i organizacije prodaje.

Ovo pretvara potrošače u ovisnika onog što im se ponudi stvarajući tzv. efekt ovisnosti.

Iako ima puno točnog u Galbraithovoj tvrdnji suverenitet proizvođača nije apsolutan jer je

limitiran kupovnom moći potrošača.

58

6. PROIZVODNJA I ORGANIZACIJA

POSLOVANJA

DEFINICIJA PROIZVODNJE I FUNKCIJE PROIZVODNJE

Proizvodnja je proces kombiniranja proizvodnih faktora s ciljem stvaranja proizvoda namijenjenih

zadovoljenju ljudskih potreba.

Funkcija proizvodnje pokazuje odnos između rezultata proizvodnje (outputa) i proizvodnih

inputa. U njoj su proizvodni inputi neovisna varijabla a output zavisna.

Funkcija proizvodnje glasi

Q = f(L,K,N)

gdje je Q veličina outputa, L količina rada, K količina kapitala i N količina prirodnih resursa.

UKUPNI PROIZVOD (TP)

Ukupni proizvod (Total Product) je ukupna količina dobara i usluga izražena u fizičkim jedinicama.

Grafički se ukupni proizvod prikazuje krivuljom koja polazi od ishodišta i raste po opadajućoj

stopi u odnosu na povećanje inputa

Na apscisi se prikazuje količina inputa a na ordinati količina TP.

Ukupni proizvod se dobiva zbrajanjem graničnih proizvoda inputa.

PROSJEČNI PROIZVOD (AP)

Prosječni proizvod je ukupni proizvod po jedinici varijabilnog outputa.

Dobiva se dijeljenjem ukupnog proizvoda s brojem jedinica inputa prema formuli

AP = TP/L, odnosno AP = TP/K odnosno AP = TP/N

Krivulja prosječnog proizvoda uslijed djelovanja zakona opadajućih prinosa ima negativan nagib

iako na početku ima tendenciju rasta.

59

GRANIČNI PROIZVOD (MP)

Granični proizvod je dodatni proizvod nastao povećanjem inputa za jednu jedinicu uz

pretpostavku ceteris paribus.

Razlikujemo tri granična proizvoda jer se u funkciji proizvodnje nalaze tri varijable – rad, kapital i

zemlja. To su granični proizvod rada (MPL), granični proizvod kapitala (MPK) i granični proizvod

prirodnih resursa (MPN)

.

DEFINICIJE GRANIČNIH PROIZVODA

Granični proizvod rada pokazuje promjenu ukupnog proizvoda ako se količina rada promjeni za

jednu jedinicu uz pretpostavku ceteris paribus.

Granični proizvod kapitala pokazuje promjenu ukupnog proizvoda ako se količina kapitala

promijeni za jednu jedinicu uz pretpostavku ceteris paribus.

Granični proizvod zemlje pokazuje promjenu ukupnog proizvoda ako se količina prirodnih

resursa promijeni za jednu jedinicu uz pretpostavku ceteris paribus.

ZAKON OPADAJUĆIH GRANIČNIH PRINOSA

Prema tom zakonu svaka dodatna jedinica daje sve manji granični proizvod.

Krivulja graničnog proizvoda je negativnog nagiba.

Zakon opadajućih graničnih prinosa je empirijski utvrđeno pravilo. On nije univerzalan jer postoje

odstupanja od njega.

EKONOMIJA RAZMJERA

Ekonomija razmjera pokazuje promjenu ukupnog proizvoda ako se istovremeno povećavaju sva

t r i proizvodna inputa.

Ona se razlikuje od zakona graničnih prinosa jer ovaj posljednji pokazuje promjene ukupnog

proizvoda pod utjecajem samo j e d n e varijable.

Kod ekonomije razmjera se ne koristi pretpostavka ceteris paribus što je slučaj kod zakona

graničnih prinosa.

60

VRSTE EKONOMIJE RAZMJERA

Konstantna ekonomija razmjera nastaje ako se ukupni proizvod mijenja razmjerno promjenama

svih inputa.

Opadajuća ekonomija razmjera nastaje ako se ukupni proizvod povećava po stopi manjoj od

stope porasta korištenih inputa.

Rastuća ekonomija razmjera nastaje ako se ukupni proizvod povećava po stopi većoj od stope

porasta korištenih inputa.

PRODUKTIVNOST

Produktivnost je u najužoj korelaciji s ekonomijom razmjera.

Produktivnost je odnos između ukupnog proizvoda i ponderiranog prosjeka inputa.

Produktivnost može biti ukupna i faktorska. Prva izražava efikasnost svih proizvodnih inputa dok

druga pokazuje efikasnost samo jednog inputa.

UTJECAJ VREMENA NA UKUPNI PROIZVOD

Dužina vremena također utječe na ukupni proizvod. Obzirom na njegovu dužinu razlikujemo

kratki i dugi rok.

Kratki rok je onaj u kojem je moguće promijeniti varijabilne faktore (rad, sirovine) ali ne i fiksne

faktore proizvodnje.

Dugi rok je onaj u kojem je moguće promijeniti sve faktore proizvodnje tako da u njemu nema

fiksnih faktora.

UTJECAJ TEHNOLOŠKIH PROMJENA

Tehnološke promjene omogućavaju veću proizvodnju starih proizvoda uz istu ili manju količinu

inputa primjenom nove tehnologije. Tehnološke promjene se javljaju ili kao inovacije procesa

proizvodnje ili inovacije proizvoda.

Tehnološke promjene se grafički prikazuju pomakom krivulje ukupnog proizvoda prema gore.

PODUZEĆE

Poduzeće je temeljna proizvodna jedinica.

61

Proizvodnja se organizira u poduzećima zbog djelovanja ekonomije razmjera, lakšeg pribavljanja

proizvodnih inputa i financijskih sredstava te menadžmenta.

PODJELA PODUZEĆA

Prema kriteriju veličine poduzeća se dijele na mala, srednja i velika.

Prema kriteriju vlasništva poduzeća se dijele na ona u osobnom vlasništvu, partnerska i

korporacije.

PREDNOSTI i NEDOSTACI MALIH ODNOSNO VELIKIH PODUZEĆA

Prednost malih i srednjih poduzeća je u njihovoj fleksibilnosti a nedostatak u nemogućnosti

pribavljanja značajnih financijskih sredstava.

Prednost velikih poduzeća je u laganom pristupu financijskim sredstvima dok im je nedostatak

inertnost i sporo prilagođavanje naglim tržišnim promjenama

PREDNOSTI I NEDOSTACI PODUZEĆA U OSOBNOM VLASNIŠTVU

Prednosti su: lako formiranje, jednostavno odlučivanje i jednostruko oporezivanje.

Nedostaci su: nedostatak kontrole odlučivanja, visoki rizik te skupi rad i kapital

PREDNOSTI I NEDOSTACI PARTNERSKIH PODUZEĆA

Prednosti su: lako formiranje, diverzificirano odlučivanje, jednostruko oporezivanje te opstojnost

u slučaju povlačenja partnera iz biznisa.

Nedostaci su: mogućnost nesporazuma među partnerima, visoki rizik te skupi rad i kapital

PREDNOSTI I NEDOSTACI KORPORACIJA

Prednosti: ograničena odgovornost, profesionalni menadžment, lako dostupan kapital te niži

troškovi proizvodnje.

Nedostaci : složena menadžerska struktura može upravljanje učiniti neefikasnim, sukob između

dioničara i menadžera te dvostruko oporezivanje.

62

GRAFOVI UKUPNOG I GRANIČNOG PROIZVODA

GRAF TEHNOLOŠKE PROMJENE

63

7. ANALIZA TROŠKOVA

DEFINICIJA TROŠKA

Pod troškom se podrazumijeva novčana vrijednost inputa korištenih u proizvodnom procesu

tijekom vremena.

Poznavanje troškova je bitna pretpostavka svakog ekonomskog odlučivanja.

Tri su osnovne vrste troškova: a) ukupni, b) granični, c) prosječni.

UKUPNI TROŠKOVI

Ukupni troškovi (TC = Total Costs) su najniži ukupni novčani izdaci potrebni da se proizvede

određena količina proizvoda.

Dijele se na ukupne fiksne troškove (TFC = Total Fixed Costs) i ukupne varijabilne troškove (TVC =

Total Variable costs)

TC = TFC + TVC

UKUPNI FIKSNI TROŠKOVI

Ukupni fiksni troškovi su oni koji se ne mijenjaju s promjenama opsega proizvodnje.

Ukupni fiksni troškovi postoje i onda kada poduzeće iz bilo kojeg razloga ne radi.

Najvažniji fiksni trošak je amortizacija opreme i zgrada.

TFC = TC - TVC

UKUPNI VARIJABILNI TROŠKOVI

Ukupni varijabilni troškovi su oni koji se mijenjaju s promjenama obima proizvodnje.

Povećanjem proizvodnje TVC rastu dok njenim smanjenjem oni opadaju.

Najznačajniji varijabilni troškovi su troškovi radne snage, sirovina i energije.

TVC = TC - TFC

64

GRAFIČKI PRIKAZ TC, TFC, TVC

GRAFIČKI PRIKAZ TC, TFC, TVC (2)

Ukupni troškovi se grafički prikazuju krivuljom TC koja ima oblik položenog slova “S” polazeći od

razine TFC.

Ukupni fiksni troškovi se grafički prikazuju krivuljom TFC koja je usporedna s apscisom na kojoj

se očitava opseg proizvodnje.

Ukupni varijabilni troškovi se grafički prikazuju krivuljom TVC koja također ima oblik položenog

slova “S” s početkom u ishodištu. Ona je zrcalna slika krivulje TC.

65

TABLIČNI PRIKAZ TC, TFC, TVC

KOLIČINA TFC TVC TC

0 1000 0 1000

1 1000 50 1050

2 1000 90 1090

3 1000 140 1140

4 1000 196 1196

5 1000 255 1255

6 1000 325 1325

TROŠKOVI I VRIJEME

Troškovi obzirom na vrijeme mogu biti kratkoročni i dugoročni.

Podjela troškova fiksne i varijabilne vrijedi samo u kratkom roku dok su u dugom roku svi

troškovi varijabilni.

Kratki rok je kraći u privrednim granama u kojima je mala količina fiksnih inputa ili ako se oni

mogu lako zamijeniti. Suprotno je u granama s velikom količinom fiksnih inputa. Primjer : u

tekstilnoj industriji kratki rok se izražava u mjesecima a u industriji čelika godinama.

GRANIČNI TROŠKOVI

Granični troškovi (MC = Marginal Costs) pokazuju porast ukupnih troškova nastalih proizvodnjom

dodatne jedinice proizvoda.

Izračunavaju se kao odnos promjene ukupnih troškova i promjene ukupnog outputa.

MC = Promjena TC / Promjena Q

Granični troškovi se mogu definirati i kao nagib krivulje TC.

66

NAGIB TC I GRANIČNI TROŠAK

GRANIČNI TROŠKOVI (2)

Fiksni troškovi ne utječu na granične troškove.

Granični troškovi ovise samo o varijabilnim troškovima pa je MC = F (VC).

Granični troškovi se mogu definirati i kao odnos promjene TVC i Q.

MC = Promjena TVC / Promjena Q

Kumulativnim zbrajanjem MC dobiva se TVC

GRANIČNI TROŠKOVI (3)

Krivulja graničnog troška ima oblik slova “U” (tzv. U krivulja).

67

Iz takvog oblika krivulje zaključujemo da MC imaju fazu degresije do točke svog minimuma kada

ulaze u fazu progresije.

U zoni degresije MC granični proizvodi faktora rastu a u zoni progresije MC granični proizvodi

opadaju uslijed djelovanja zakona opadajućih prinosa.

KRIVULJA MC OD TOČKE MINIMUMA PA NADALJE ODREĐUJE OBLIK KRIVULJE PONUDE

GRAF GRANIČNIH I PROSJEČNIH TROŠKOVA

PROSJEČNI UKUPNI TROŠKOVI

Prosječni ukupni troškovi (ATC = Average Total Costs) dobiju se dijeljenjem ukupnih troškova

(ATC) s proizvedenom količinom (Q) u nekom vremenskom razdoblju.

Formula : ATC = TC / Q

Nazivaju se i jediničnim troškovima.

Dijele se na prosječne fiksne troškove (AFC) i prosječne varijabilne troškove (AVC)

68

PROSJEČNI UKUPNI TROŠKOVI (2)

Krivulja prosječnih ukupnih troškova ima oblik slova “U”. Ima fazu degresije, točku minimuma i

fazu progresije.

ATC postiže svoj minimum tek poslije minimuma MC odnosno minimuma AVC.

ATC može padati čak i ako AVC raste.

PROSJEČNI FIKSNI TROŠKOVI

Prosječni fiksni troškovi su jednaki fiksnim troškovima po jedinici proizvoda.

AFC = FC / Q

TFC = AFC * Q

AFC = ATC - AVC

Krivulja AFC je negativnog nagiba približavajući se asimptotski apscisi povećanjem outputa.

Zbog smanjenja AFC uz pretpostavku ceteris paribus porast proizvodnje smanjuje ATC.

PROSJEČNI VARIJABILNI TROŠKOVI (AVC)

AVC se dobiva tako da se ukupni varijabilni troškovi (TVC) podijele s obimom proizvodnje u

nekom vremenskom razdoblju.

AVC = TVC / Q

TVC = AVC * Q

AVC = ATC - AFC

Krivulja AVC ima oblik slova “U”. Njen minimum je između minimuma MC i minimuma ATC.

69

TABLICA UKUPNIH, GRANIČNIH I PROSJEČNIH TROŠKOVA

Q TC TFC TVC ATC AFC AVC MC

0 112 112 0

1 128 112 16 128 112 16 16

2 142 112 30 71 56 15 14

3 154 112 42 51,3 37,3 14 12

4 160 112 48 40 28 12 6

5 172 112 60 34,4 22,4 12 12

6 188 112 76 31,3 18,6 12,6 16

7 210 112 98 30 16 14 22

8 240 112 128 30 14 16 30

9 278 112 166 30,89 12,4 18,4 38

10 322 112 210 32.,2 11,2 21 44

ODNOS MC I ATC (1)

Ako su MC manji od ATC, ukupni prosječni troškovi će se smanjivati.

Ako su MC jednaki ATC, prosječni ukupni troškovi ostaju nepromijenjenni.

Ako su MC veći od ATC, prosječni ukupni troškovi će rasti

ODNOS MC I AVC

Ako su MC manji od AVC, prosječni varijabilni troškovi će se smanjivati.

Ako su MC jednaki AVC, prosječni varijabilni troškovi će ostati nepromijenjeni.

Ako su MC veći od AVC, prosječni varijabilni troškovi će rasti

70

ODNOS MC I ATC (2)

Rastuća krivulja MC siječe krivulju AVC i ATC u njihovim minimumima.

Ako se ATC smanjuju troškovi zadnje proizvedene jedinice su manji od troškova ranije

proizvedenih jedinica.

Ako se ATC povećava troškovi zadnje proizvedene jedinice su veći od troškova svih ranije

proizvedenih jedinica.

DUGOROČNI TROŠKOVI (LRC)

Poslovna politika poduzeća se zasniva na praćenju dugoročnih troškova (LRC), tj. onih kod kojih

su svi faktori proizvodnje promjenljivi.

Najvažniji su dugoročni prosječni troškovi (LRAC) i dugoročni granični troškovi (LRMC)

DUGOROČNI PROSJEČNI TROŠKOVI (LRATC)

Dugoročni prosječni troškovi su troškovi poduzeća po jedinici proizvoda u dugom vremenskom

razdoblju.

Izračunaju se tako da se dugoročni ukupni troškovi (LRTC) podijele s količinom

LRACT (Q) = LRTC (Q) /Q

DUGOROČNI GRANIČNI TROŠKOVI (LRMC)

LRMC pokazuje odnos promjene dugoročnih ukupnih troškova i promjene outputa.

ODNOS IZMEĐU LRMC I LRATC

Kada LRATC opada tada su LRMC manji od LRATC.

Kada LRATC raste tada su LRMC veći od LRATC

Kada su LRATC u svom minimumu, LRMC jednak je LRATC.

LRATC I EKONOMIJA RAZMJERA

LRATC su u tijesnoj korelaciji s ekonomijom razmjera

Kod rastuće ekonomije razmjera LRATC opada dok je LRMC manji od LRATC.

71

Kod opadajuće ekonomije razmjera LRATC raste dok je LRMC veći od LRATC.

Kod konstantne ekonomije razmjera LRATC se ne mijenja i jednak je LRMC.

PRAVILO NAJMANJEG TROŠKA (1)

Poduzeće da bi maksimiziralo profit mora poslovati po pravilu najmanjeg troška.

Po tom pravilu poduzeće poduzeće proizvodi uz najniže troškove ako koristi inpute tako da

granični proizvodi svakog korištenog inputa izraženi u novčanim jedinicama budu međusobno

jednaki.

PRAVILO NAJMANJEG TROŠKA (2)

Za proizvodnu funkciju Q = f (L, K, N)ona glasi:

MPL /PL = MPK / PK = MPN /PN

U gornjem izrazu MPL, MPK i MPN su granični proizvodi rada, kapitala i prirodnih resursa, dok su

PL, PK i PN cijene navedenih proizvodnih inputa.

PRAVILO SUPSTITUCIJE

Pravilo supstitucije je posljedica primjene pravila najmanjeg troška.

Prema njemu smanjenje cijene jednog proizvodnog faktora povećava njegov granični proizvod po

novčanoj jedinici što ga čini produktivnijim u odnosu na druge. To će izazvati supstituciju

skupljeg i manje produktivnog inputa jeftinijim i efikasnijim.

PRIMJER PRAVILA SUPSTITUCIJE

Pri MPL = 20, MPK = 16 i MPN = 12 te pri cijenama PL = 5$, PK = 4$ i PN = 3$ poduzeće posluje

prema pravilu najmanjeg troška.

Padne li PL na 4$ a cijene drugih inputa ostanu iste MPL/PL će se povećati na 5 i bit će viši od

MPK/PK i MPN/PN (4).

To će dovesti do supstitucije kapitala i prirodnih resursa radom koji je jeftini i produktivniji

čimbenik proizvodnje.

72

EKSPLICITNI I IMPLICITNI TROŠKOVI

Eksplicitni troškovi su oni nastali plaćanjem cijena proizvodnih inputa. Ove troškove evidentira

računovodstvo.

Implicitni troškovi obuhvaćaju oportunitetne troškove a računovodstvo ih ne evidentira.

RAČUNOVODSTVENI I EKONOMSKI TROŠKOVI

Računovodstveni troškovi obuhvaćaju samo eksplicitne troškove.

Ekonomski troškovi obuhvaćaju kako eksplicitne tako i implicitne troškove.

RAČUNOVODSTVENI I EKONOMSKI PROFIT

Računovodstveni profit čini razlika između ukupnog prihoda i eksplicitnih troškova.

Ekonomski profit čini razlika između ukupnog profita i ekonomskih troškova.

PRIMJER IZRAČUNAVANJA EKONOMSKOG PROFITA

Zadatak: Jerry je kompjutorski programer koji je zarađivao 50000 $ godišnje. Odlučio je otvoriti

privatni biznis investirajući 100 000 $ svoje ušteđevine (kamatna stopa je 7 % godišnje). U prvoj

godini on je ostvario ukupni prihod od 200 000 $ uz eksplicitne troškove od 12o tisuća $. Koliki

je njegov eksplicitni profit ?

Rješenje: 23 000 $. Implicitni troškovi su jednaki propuštenoj zaradi od 50 000 $ plus 7000 $

kamate. 23000 = 200 000 – (120 000 + 7000)

BILANCE PODUZEĆA

Svaki ekonomski subjekt da bi mogao uspješno poslovati mora poznavati dinamiku i stanje svojih

prihoda i troškova. To se čini bilanciranjem.

Razlikujemo dvije vrste bilance : a) bilancu uspjeha i b) bilancu stanja.

BILANCA USPJEHA

Bilanca uspjeha prikazuje tijek prodaje, troškova i prihoda tijekom godine ili računovodstvenog

razdoblja. Ona pokazuje da li poduzeće u razmatranom razdoblju posluje uspješno ili ne.

73

Osnovni identitet bilance uspjeha:

Neto dohodak (profit) = ukupni prihod – ukupni troškovi

PRIKAZ BILANCE USPJEHA

Redni broj Stavka

1 UKUPNI PRIHOD 250 000 $

2 Mat.troškovi 50 000 $

3 Trošak rada 90 000 $

4 Ostali troškovi 10 000 $

5 Administrat. troškovi 15 000 $

6 Renta za zgradu 5 000 $

7 Amortizacija 15 000 $

8 UKUPNI TROŠKOVI 185 000 $

9 NETO DOHODAK (1) 65 000 $

10 Kamate na zajam 6 000 $

11 Porezi državi 4 000 $

12 Porez na dohodak 18 000 $

13 PROFIT 37 000 $

14 Dividenda 15 000 $

15 Nepodijeljena dobit 22 000 $

74

ANALIZA BILANCE USPJEHA

Stavke 2 – 4 su varijabilni troškovi

Stavke 5 – 7 su fiksni troškovi

Među fiksnim troškovima najvažniji je trošak amortizacija

Amortizacija je godišnji novčani odbitak namijenjen obnovi fizički istrošenog fiksnog kapitala.

Postoje različiti oblici amortizacije. Najjednostavnija među njima je vremenska amortizacija.

BILANCA STANJA

Bilanca stanja pokazuje financijsku sliku poduzeća u danom vremenskom trenutku.

Sastoji se od aktive (procijenjene vrijednosti imetka ili prava koja poduzeća ima ) na jednoj strani

i pasive (novac i obveze koje poduzeće ima) i neto vrijednosti s druge.

UKUPNA AKTIVA = UKUPNA PASIVA+ NETO VRIJEDNOST

NETO VRIJEDNOST = UKUPNA AKTIVA – UKUPNA

PASIVA

ANALIZA BILANCE STANJA

Bilanca stanja uvijek mora biti u ravnoteži jer je neto vrijednost razlika između ukupne aktive i

ukupne pasive.

Tekuća aktiva je promjenljiva dok fiksna aktiva pokazuje vrijednost kapitalnih dobara i zemlje.

Na strani pasive dospjeli računi i mjenice pokazuju koliko je poduzeće dužno. Dospjele obveznice

su dugoročni zajmovi koji su u optjecaju na tržištu kapitala

V A Ž N O !!!

Bilanca uspjeha ne obuhvaća oportunitetne troškove

Ako oportunitetni troškovi premaše profit tada knjigovodstveno uspješno poduzeće postaje

neuspješno jer posluje s neto gubitkom.

Oportunitetni troškovi su ograničeni potražnjom i ponudom na konkurencijskim tržištima tako

da je tržišna cijena vrlo blizu oportunitetnom trošku.

75

IZBOR METODA PROIZVODNJE

Određeni opseg proizvodnje može se ostvariti korištenjem različitih kombinacija proizvodnih

faktora.

U Cobb-Douglasovoj proizvodnoj funkciji izvjesni proizvodni učinak se može ostvariti kako

primjenom kapital-intenzivne metode (više kapitala, manje rada) tako i primjenom radno-

intenzivne metode (više rada, manje kapitala)

TABLICA PROIZVODNE FUNKCIJE

6K 346 490 600 692 775 846

5K 316 448 548 632 705 775

4K 282 400 490 564 632 692

3K 245 346 423 490 548 600

2K 200 282 346 400 448 490

1K 141 200 245 282 316 346

1L 2L 3L 4L 5L 6L

ANALIZA PROIZVODNE FUNKCIJE

Tablica pokazuje da se obim proizvodnje od 346 jedinica može ostvariti na četiri načina (6K+1L,

3K+2L, 2K+3L, 1K+6L). Obim proizvodnje od 490 jedinica također se može ostvariti na četiri

načina.

Tablica pokazuje da granični proizvod varijabilnog inputa uz pretpostavku ceteris paribus ima

tendenciju smanjenja uslijed djelovanja zakona opadajućih prinosa (Ako je K=1=const. MPL je

59,45,37, 34,30 itd.)

76

IZOKVANTA ILI KRIVULJA JEDNAKOG PROIZVODA

Izokvanta je krivulja koja pokazuje sve tehnološki djelotvorne kombinacije dvaju inputa koji daju

isti proizvodni rezultat.

Izokvanta je grafički prikaz proizvodne funkcije u kojoj su kombinacije proizvod nih faktora

varijabilne dok opseg proizvodnje ostaje isti.

GRAF IZOKVANTE

OBILJEŽJA IZOKVANTE

udaljenost izokvante od ishodišta pokazuje veličinu proizvodnje. Što je izokvanta dalje od

ishodišta opseg proizvodnje je veći i obrnuto

izokvante su obično konveksne prema ishodištu

izokvante se međusobno ne sijeku

nagib izokvante je negativan

nagib izokvante je određen graničnom stopom tehničke supstitucije(MRTS), tj. odnosom fizičkih

graničnih proizvoda korištenih inputa (MPL/MPK)

77

MAPA IZOKVANTI

Više izokvanti prikazanih na jednom grafu čini mapu izokvanti.

Pokazuju sličnost s krivuljama indiferencije

Razlika među njima je što izokvanta veličinu proizvodnje može izraziti kardinalnim brojem dok

krivulja indiferencije ne može izraziti visinu ukupne korisnosti

MINIMALIZACIJA TROŠKOVA

Uz dane cijene proizvodnih inputa poduzeće će izabrati onu kombinaciju inputa koja daje

najmanje ukupne troškove.

Drugim riječima poduzeće se mora ponašati tako da u jednadžbi TC=L*PL+K*PK gdje su PL i PK

konstantni a Li K varijabilni ostvari što niži TC

IZOKOSTA ILI KRIVULJA JEDNAKOG TROŠKA

Izokosta je krivulja koja pokazuje različite kombinacije proizvodnih inputa koje daju isti ukupni

trošak pri danim cijenama inputa.

GRAF IZOKOSTE

78

OBILJEŽJA IZOKOSTE

Udaljenost izokoste od ishodišta pokazuje veličinu ukupnih troškova. Što je izokosta dalje od

ishodišta veći su ukupni troškovi i obrnuto

Izokoste s apscisom i ordinatom na kojima su prikazane količine inputa čine pravokutne

trokutove

Izokoste se međusobno ne sijeku

Nagib izokoste je negativan

Nagib izokoste određen je relativnim cijenama proizvodnih inputa.

MAPA IZOKOSTA

Više izokosta prikazanih na istom grafu čine mapu izokosta

Poput izokvanti koje pokazuju sličnost s krivuljama indiferencije tako i izokoste pokazuju sličnost

s budžetskom krivuljom.

RAVNOTEŽA PROIZVOĐAČA

Ravnoteža proizvođača je stanje u kojem se određeni obim proizvodnje ostvaruje pri optimalnoj

kombinaciji proizvodnih faktora uz najniže ukupne troškove.

Grafički će to biti u točki gdje izokosta tangira izokvantu.

U točki ravnoteže proizvođača nagibi izokoste i izokvante su jednaki

79

GRAF RAVNOTEŽE PROIZVOĐAČA

UVJET RAVNOTEŽE PROIZVOĐAČA

Uvjet ravnoteže proizvođača je jednakost granične stope tehničke supstitucije i relativnih cijena

proizvodnih faktora.

Ako proizvodna funkcija glasi Q=f(L,K) tada je uvjet ravnoteže proizvođača MPL/MPK = PL/PK

Gornji izraz je samo preformulirano pravilo najmanjeg troška MPL/PL = MPK/PK

PRIMJER RAVNOTEŽE PROIZVOĐAČA

Problem: Koju će kombinaciju proizvodnih faktora proizvođač izabrati za proizvodnju 346 jedinica

proizvoda ako su cijena jedinice rada 5 $ a cijena jedinice kapitala 8 $ ?

Kombinacija 1: 6*8+1*5= 48+5=53

Kombinacija 2: 3*8+2*5= 24+10=34

Kombinacija 3: 2*8+3*5= 16+15 =31

Kombinacija 4: 1*8+6*5 = 8+30 =38

Rješenje: Proizvođač će izabrati kombinaciju 3 jer su pri njoj ukupni troškovi najniži.

80

Ovo je samo pregled, a cijela skripta te čeka u našoj

SKRIPTARNICI!