i smisao poesisa materijalnosti suhe boje - il modo secco ... · pdf filesvaki likovni...

I

Smisao poesisa materijalnosti

Suhe boje - Il modo secco

1

I



od Altamire do Twomblyja

0.1. uvod

0.2. racionalna osjetilnost

0.3. Tehnike - Il modo secco

0.4. važniji izvori

0.5. izvori slika

0.1. uvod

0.1.1. Il modo secco

0.1.2. Likovna instrumentacija i smisao poesisa materijalnosti

0.1.3. „Razlika“ između slike i crteža

0.1.4. poetska tehničnost

←0/2. Altamira: Prikaz jednog bizona

I



2

0.1.1. Il modo secco

... Prva slika sastojala se samo iz jedne linije oko čovjekove sjenke

koju je sunce pravilo na zidovima1 .

Mnogi smatraju da su među prvim oblicima magijske umjetnosti, možda već prije 90.000

godina, bili takvi pokušaji, u želji da za sva vremena uhvate sjenu i ocrtaju njene konture na

kamenoj stijeni.

Drugi vid ranih „slika” je otisak ruku, koji se povezuje i sa ritualom. Ritual i magija svakako

su uticali na rađanje umjetnosti u širem kontekstu – slike, režije, plesa...

Slikovni znakovi predstavljaju i inače jedan od najstarijih oblika komunikacije.

Tako su obrisi likova, ponekad urezani u stijenu ili samo oslikani bojama, gotovo jedini

materijalni dokument o najstarijim vremenima.

←0/ 3. Gargas: Negativni otisci ruku

Magijski slikar Altamire je za realizaciju svoje likovne kreacije imao na raspolaganju svega

četiri crtača, a ujedno i slikarska materijala:

- ugljen, kojim je postizao i živu linearnu ekspresivnost i svježu spontanu i meku tonsku

gradaciju,

- kredu, koja je svojim kontrastima bjeline omogućila specifičnu dramu i

- prirodne i pečene zemlje, koje su dodatnom tonskom gradacijom oživjele iluziju začudnog

magijskog prizora... Već pećinski slikar je, dakle, čak i minimalnim ali znalački iskorištenim izražajnim sredstvima

postigao ekspresivan izraz ustremljen, vjerojatno, jednom i jedinom cilju, da pronađe sredstvo

koje bi povećalo njegovu moć, osiguralo opstanak njega i njegovih i donijelo mu pobjedu nad

neprijateljskom životinjom i prirodom...

Slikar je uvijek za svoj likovni izraz birao onaj materijal čiji karakter odgovara karakteru

njegovog osjećanja, karakteru motiva ili likovne ideje koju obrađuje…

1 Leonardo da Vinci: Traktat o slikarstvu, Beograd, 1964/ str. 67.

I



3

0.1.2. Likovna instrumentacija i smisao poesisa materijalnosti

Svaki likovni materijal je u likovnom smislu instrument, koji ima specifičnu vizualnu zvučnost, ili, drugim riječima

…određena likovna instrumentacija, zajedno sa specifičnom organizacijom likovnih prvina – crte, boje i volumena , daje

određenu originalnu zvučnost likovnom tekstu, ili , kada je u pitanju konkretna materijalizacija ideje … daje smisao

poesisa materijalnosti kako je to formulirao Kosta Bogdanović…

Stvaralac svojom specifičnom ekspresivnošću, svojim senzibilitetom, emotivnim odnosom do vizualne inspiracije, daje

vlastitom tekstu i specifičan likovni izraz.

Zato je, kod razmatranja originalne zvučnosti likovnog teksta u sveobuhvatnosti elaboracije slikarskog métiera ( fr.=

zanat; poziv; struka; vještina; tehnika…; vrsta poesisa materijalnosti; način gradnje umjetnine), od posebnog značenja

proučavanje specifičnosti vizualne zvučnosti, zavisne od izbora i načina korištenja likovnog materijala, ili, drugim riječima,

proučavanje slikarskog zanata, i samog načina slikarskog procedéja ( fr. procedura; proces gradnje umjetnine )…

U tom svom sveobuhvatnom zahvatu potrebno je naporedno, sa materijalom i tehnikom slikarstva…

…što bi u jednoj slobodnoj analogiji sa jezikom

…predstavljalo slikarsku leksiku i slikarsku gramatiku, prema Musabegoviću

2, dotaknuti i …izraz i stil.

Sa aspekta same materije slika se sastoji od podloge na koju je vezivom nanesena boja. Na koji je način to urađeno, što se

dešava u procesu rada – zavisi od individualne primjene likovne instrumentacije . Različiti materijalni elementi primijenjeni

odgovarajućom metodom slikarskog zanata , ili drugim riječima, određenom tehnikom rada ,omogućuju umjetniku da sa

više ili manje uspjeha realizira svoju ideju – materijalizira svoj umjetnički osjećaj.

← 0/ 4. EUGÈNE DELACROIX : ZALAZEĆE SUNCE

Ako uzmemo kao primjer pastel Zalazeće sunce … konačnu vizualnu zvučnost u likovnom smislu i materijalnu trajnost u tehnološkom smislu, Delacroix postiže

odgovarajućom primjenom boje i veziva, konkretno – pigmenta, na odgovarajućoj podlozi, ( u ovom slučaju na hrapavom papiru)…Pastel Zalazeće sunce građen je u

bojenoj harmoniji jačih i slabijih akorda nanesenih očito u ekspresivnom ritmu punom neke specifične atmosfere. Koristeći kromatske slikarske šrafure - pastel gradi u

bojenoj harmoniji jačih i slabijih akorda, nanesenih očito u ekspresivnom ritmu punom neke specifične atmosfere…

2 Sadudin Musabegović: promocija knjige Metode slikanja i materijali, Sarajevo, juni 1991.

I



4

Prema enciklopedijskoj definiciji3...

...slikarstvo je jedna od osnovnih grana likovnog stvaralaštva,

umijeće koje pomoću linija i boja daje na plošnoj podlozi

prikaz pojava viđenih u stvarnosti .

Time ploha dobiva novo ne isključivo dekorativno značenje.

Za razliku od crteža, slikarstvo je ona umjetnost

koja se izražava u prvom redu pomoću boje.

0.1.3. „Razlika“ između slike i crteža

Dakle, enciklopedijska definicija pokušava ovaj likovni fenomen pojednostaviti,

smatrajući da je4…za razliku od crteža, slikarstvo ona umjetnost koja se izražava u prvom

redu pomoću boje. Ova distinkcija između crteža i slike dovođena je u pitanje već u vrijeme renesanse, kada

crtež, prvi puta (nakon antike), postaje samostalno umjetničko djelo.

Ako temeljito analiziramo rano renesansnu sliku, uočit ćemo, naime, i slijedeće: slikanje

temperom, koje je na ranoj renesansnoj slici prisutno često kao pod slikanje – po svom

tretmanu gradnje trattegiaro , bliže je crtačkoj „šrafuri” nego plošnom, ponekad i

maksimalno „suhom“ izražavanju bojom.

←0/5. Leonardo: Profilo Erculeo di Guerriero, detalj

Tako je disciplinirani Leonardov tratteggio , izveden kredom, sličan „suhoj temperi“

tradicionalnog Botticellija…

3 Dr. Luc Menaše: Slikarstvo, Enciklopedija likovnih umjetnosti, Zagreb, 1966 knj. 4, str. 223

4 Dr. Luc Menaše: Slikarstvo, Enciklopedija likovnih umjetnosti, Zagreb, 1966 knj. 4, str. 223

I



5

Dakle, tako je disciplinirani Leonardov tratteggio , izveden kredom, sličan „suhoj temperi“ tradicionalnog Botticellija…

Sjetimo se i tz. disegna colorita - finih brzih skica - crteža u boji koji predstavljaju mala remekdjela mnogih slikara kasne renesanse i baroka, a i kasnijih stilova...

Sjetimo se, u kontekstu razmatranja tehnika modo secco, i Degasovih pastela, kao i Twomblyjevih scriblinga !

0/6. Botticelli: La Madonna del Magnificat, detalj

0/7. Rubens: Studija portreta: Kćerka slikara Gerbiera, detalj

0/8. Degas: Balerina kod priprema za nastup, detalj

0/9. Twombly: Suma, detalj

0/6. 0/7. 0/8. 0/9.

I



6

Već razmatrani Prikaz jednog bizona ima, pored crtačkih prvina i slikarske pasaže, zahvaljujući razmazivanju pigmenta po površini stijene, dakle, stvaranju bojenih

površina, gdje…boja dolazi do punog izražaja…

Sličan dojam ima i Leonardova Santa Anna…

Ali, ponekad čak i ekspresivni crtež dobiva slikarski karakter kao što možemo uočiti na Matisseovoj Igri…

0/10. 0/11. 0/12. 0/10. Altamira: Prikaz jednog bizona, detalj

0/11. Leonardo: Santa Anna…, detalj 0/12. Matisse: Igra, detalj

I



7

0.1.4. poetska tehničnost

Tehnika je svugdje samo početni profesionalni odnos do materije.

Važna je OSJETILNOST , koju umjetnik nosi negdje duboko u sebi.

Tu osjetilnost treba prevesti u likovni jezik sigurnom rukom uvježbanog majstora svog zanata.

Već se magijski slikar Altamire služi znalački iskorištenim izražajnim sredstvima…

Značaj zanata u umjetnosti možda je najbolje, u samoj terminologiji, afirmirala francuska kultura:

naime, u francuskom jeziku, za razliku od drugih jezika, razlika je određena manjom jezičkom

distinkcijom između riječi l’artist - umjetnik i l’artisan - zanatlija.

Ali zato Francuzi često koriste za zanatski virtuozno djelo, ali manje umjetničke vrijednosti, frazu … …elle n’est pas d’un artiste, c’est des artisans…

5

( ovo nije rad umjetnika, več zanatlije ).

←0/ 13. Delacroix: Zalazak sunca, detalj Francuzi koriste termin beaux arts i u širem kontekstu:

u lijepe umjetnosti spadaju one vrste glazbe, poezije, proze, slikarstva, kiparstva, arhitekture…, gdje

imamo osjećaj da djelo ima osebujan pečat umjetnikovog ličnog izraza 6. Tako se razlikuje beletristika (

belle letre) od novinarstva ( journaliste) , simfonija od „šlagera”, slika od plakata ( iako su granice između

tzv. „čiste” i primijenjene umjetnosti srušili već Domier i Loutrec, a kasnije Picasso).

Leonardo je jednom prilikom zapisao da je...

„ slika pjesma koju vidimo...”

A Delacroix7, nastavlja ovu tezu, tražeći distinkciju između pjesnika i slikara:

Le poète se sauve par la succession des images; le peintre par leur simultanénté ! Konačno, Malraux smatra ...da oko sluša! ...

traži da oslušnemo... les voix di silence...( zvuk tišine).

5 J.G.Goulinat: La technique des peintres, Paris, 1926 / str. 11.

6 René Huyghe: Dialoge avec la visible, Paris, 1955, str. 10.

7 Journal, Supplément III, s. 417; 16.12. 1843

I



8

Jasno je, dakle, da rad na umjetničkom djelu, iako najčešće zavisi i od zanatskog iskustva, ima malo zajedničkog sa onim što se obično zove zanatskom izradom:

…8ako je originalnost ono po čemu se umetnost razlikuje od zanatstva,

tradicija služi kao zajednički teren na kome se oboje sreću.

Svaki umetnik u zametku počinje na nivou zanatlije, na taj način što podražava drugim umetničkim delima…

na kraju, niko se ne može naučiti stvaranju; može se naučiti samo kako da ide kroz proces stvaranja… Janson naglašava da ...

...nije ni čudo što se umjetnikov način rada toliko odupire svim zadanim pravilima,

dok obrtnikov potiče standardizaciju i pravila.

Razlika je u tome što umjetnik «stvara» nešto umjesto da tek «izrađuje»...

Misterija umjetničkog stvaranja je nedokučiva: kako je zapisao Huyghe

…9Entre l'oeil et la main du peintre se joue le mystère de l'art !

dakle,

…između oka i ruke slikara dešava se misterija umjetnosti !

I sam termin likovna umjetnost nije jednostavno definirati.

Mogli bismo navesti , kao primjer dva različita pristupa:

- drukčiji je značaj ovog termina, kada je u pitanju razmatranje historijskih znakovitosti , razmatranje razvoja, kao i razloga pojave novina u samom kreativnom

procesu, ( u ovom slučaju je u pitanju analiza odnosa između umjetnosti na jednoj strani i društvenih prilika na drugoj, odnosno između umjetnosti i ideologije,

umjetnosti i konzumenta ( crkvena ili svjetovna vlast, tržište umjetnina, kolekcionari…; u pitanju je i međusobni odnos između umjetnika iste epohe i istog

okruženja, utjecaja jednog na drugog)…

- a drukčiji i mnogo dubljeg značaja - u slučaju da razmatramo samu kreativnu interpretaciju ( u ovom slučaju je u pitanju razmatranje likovnog djela kao sistema

znakova i simbola…), kao kulturološki „zapis“…

Historija govori o umjetničkom stvaranju kao neprekinutom procesu, koji se začudno mijenja…Ponekad ukazuje na nagle prekide, a ponekad dolazi i do preklapanja…

8 H.W.Janson, Istorija umjetnosti, Beograd, 1974 /str. 15; Janson ( izdanje 1997/str. 21)

9 René Huyghe: Dialoge avec la visible, Paris, 1955, str. 7.

I



9

Sam razvoj nije nikada bio samo linearan…

Tako su se neki veliki slikari profilirali i kao majstori infantilne igre ( Veronese, Tintoretto, Hals, Delacroix, Turner, te u novije vrijeme Klee, te majstori informela,

akcijskog slikarstva, performansa…)drugi, brižljiviji, uznemireniji, kontemplativniji, traže ogorčeno, oštro i seriozno svoj izraz ( Leonardo, Rembrandt, Chardin,

Cézanne…). Degas je , u vrijeme svojih kasnih godina, razmišljajući o umjetničkom stvaranju rekao Valeryju i sljedeće: 10

… la peinture n'est pas bien difficile quand on ne sait pas…

mais, quand on sait… oh , alors ! C'est autre chose! …slikarstvo nije teško kad se ne zna… Ali, kad se znade, o, onda ! To je druga stvar…

Naime, neophodan odnos, prava mjera, ravnoteža, između inicijalne ideje i tehničkih mogućnosti, rađa se kod umjetnika

vremenom. Iako je nemoguće ignorirati samu tehniku, čak i samo kao pravila igre, kao logiku prirodne datosti, ona ne smije

nadvladati vlastiti izraz.

Jedan Cézanne11

, izmučen tehničkim zahtjevima do pretjerivanja,

u fazama nezadovoljstva svojim spontanim kreacijama, svojim kaotičnim konstrukcijama i avanturama u istraživanju

tonaliteta, sa svom kontradiktornošću u odnosu na originalnu viziju, iz svega izlazi kao pobjednik

zahvaljujući iznalaženju mjere odnosa… ←0/14. Paul Cézanne: Perzejev susret sa Andromedom

München, Staatliche Graphische Sammlung; 879/82; 485 x 315 mm; olovka; tipičan rukopis: ispresijecane višeslojne linije

različitog intenziteta…

Tehnika umjetnika često je više posljedica transformacije nego inovacije.

Tako je u mnogim prekrasnim platnima Renoira moguće otkriti Rubensa interpretiranog impresionistički , dakle, na svojstven

način ali istom tehnikom. Suprotno tome neke slike, pripisivane velikim majstorima, nisu sa sigurnošću atribuirane, jer nemaju

dovoljnu prepoznatljivost u tehnici i stilu…

Autentičnost se prepoznaje ne samo u tehnici, već i u mnogim drugim elementima – u koncepciji, rukopisu, virtuoznosti, gami,

dramatskoj napetosti – u onom što je Paul Valéry nazvao…

… POETSKA TEHNIČNOST 12

:umjetnost je… sinteza htijenja i moći

( sposobnosti koju umjetnik stiče zahvaljujući primijenjenom materijalu)…

10

René Huyghe: Dialoge avec la visible, Paris, 1955, str. 10. 11

J.G.Goulinat: La technique des peintres, Paris, 1926 / str. 12 12

Gvido Morpurgo-Taljabue: L’esthétique contemporaine une enquête, Milano, 1960 /s.175

I



10

Za Picassa umjetnost je avantura: „Un tableau me vient de loin, qui sait de combien loin !

( moje slikanje odvodi me daleko, tko zna koliko daleko !). Tehnika je to “imanje moći”i ona predstavlja način umjetnikovog sudjelovanja u svijetu.

Ali, tehnika mora ostati „nevidljiva”. Tako Adorno logično zaključuje:

što cilj temeljitije podjarmljuje sredstva, to sredstva više prijete da će zavladati ciljem:estetska dialektika sluge i gospodara13

.

Već Leonardo da Vinci je , između ostalog, zapisao da je…ljubav mnogo strastvenija od znanja, i potpunija…

U ciklusu Maxa Ernsta Histoire naturelle, slikarskom ekvivalentu za écriture automatique , susrećemo sa spontanim izražavanjem u dinamičnoj akciji i imaginaciji

koju ne kontrolira razum… ←0/ 15. Max Ernst: Der Ausbrecher

Dakle, misterija umjetničkog stvaranja je nedokučiva:

kako je zapisao Huyghe …

…14

Entre l'oeil et la main du peintre

se joue le mystère de l'art !

dakle, …između oka i ruke slikara dešava se misterija umjetnosti !

13

Ivan Focht: Tajna umjetnosti ,Zagreb 1966 / str. 218 14

René Huyghe: Dialoge avec la visible, Paris, 1955, str. 7.

I Smisao poesisa materijalnosti


1

0.2. racionalna osjetilnost Razmatranje umjetnosti u kontekstu zanatskih iskustava teško je klasificirati pravolinijski ( kronološki). Porijeklo i tok određenih umjetničkih problema zasnovani su na kompleksnim civilizacijskim slojevima u razvojnoj liniji određene umjetničke prakse, tražeći...

... smisao poezisa materijalnosti. Pri tome su vrijeme, prostor, klasično i suvremeno podjednako relevantni.

Dakle, i u likovnoj umjetnosti, kao i u drugim oblastima stvaralaštva, prisutan je onaj circulus, stalno preobražavanje kreativnih htijenja . Zato svaka klasifikacija predstavlja i osiromašenje. Svrstavanje određenih kreativnih projekata u strogo diferencirane vrste je upitno ali ipak neophodno. Kao jedan od ključnih kriterija u razmatranju različitih pristupa u samom procesu gradnje likovnog djela, uzimajući u obzir kriterije našeg vremena, uzeli smo u obzir i postojanje racionalnog i iracionalnog u samom pristupu likovnom izrazu, iako racionalnu osjetilnost možemo prepoznati u svakom umjetničkom djelu… Možda je najtočnije sam stvaralački čin definirao Klee poznatom izrekom da je…

… genijalnost odstupanje od pravila1,

da ne postoji nepremostivi jaz između racionalnog i iracionalnog, svjesnog i spontanog. Tako bismo za racionalnu osjetilnost renesanse mogli reći da se zasniva na ravnoteži racionalnog i iracionalnog... Krajem dvadesetog vijeka, …

2... budući da je umjetnost od profinjene zanatske izrade prešla u strogo projektiranje...

…nasuprot projektu ( racionalnoj konceptualnoj umjetnosti, kao na primjer kod murala kredom Sol le Witta) pojavljuje se anti projekt , anti tehnika

(iracionalni informel , kao što su škrabotine - SCRIBBLINGS Cy Twomblya…), odbacivanje svakog principa autoriteta (estetskih normi, nacionalnog obilježja, tehnike...)

1 Ivan Focht: Uvod u estetiku , Sarajevo 1972 /s.214 2 Giulio Carlo Argan: Studije o modernoj umjetnosti , Beograd, 1982 / s.236



2

Zeuxida mnogi smatraju za inicijatora nove slikarske epohe: ←0/16. Kopija prema Zeuxidu: Igračice kockom ovdje dolazi do punog izražaja linija, što su već stari Grci nazivali SKIAGRAPHIJOM...

Analizirajući konkretna djela, prateći proces njihovog nastajanja, rjeđe ćemo naići na isključivo racionalne, analitičke i konstruktivne projekte, nasuprot onima koji su iracionalni… Ako gradnju razmatramo u kontekstu kreativnih nastojanja, tada ćemo morati pažnju pokloniti, prije svega, značaju linije i boje kao osnovnih likovnih elemenata kojima slikar stvara svoje djelo , odnosu između „grafičkih i pikturalnih“ vrijednosti cjelovite vizualne zvučnosti. Ovaj odnos se stalno mijenja. Dakle, ponekada dolazi do punog izražaja linija, što su već stari Grci nazivali SKIAGRAPHIJOM, ali, čega se često ne odriče ni Picasso… Ponekada su prisutna kreativna nastojanja koja podrazumijevaju ravnomjerni značaj linije ( konture) i boje, gdje boja ima funkciju lokalnog tona, što danas definiramo kao tonsko slikarstvo, slikarstvo klasičnog tipa, što ćemo nazvati PITTURA… „Slikarski „je promišljao već Zeuxid, a mnogo kasnije Leonardo, Poussin, Ingres, u našem primjeru Degas: ←0/17. EDGAR DEGAS:Pjevačica sa rukavicom, detalj

Evidentan je ravnomjerni značaj linije ( konture) i boje, gdje boja ima funkciju lokalnog tona, što danas definiramo kao tonsko slikarstvo, slikarstvo klasičnog tipa, što ćemo nazvati PITTURA…

Ipak, već u najstarijim likovnim –izmima susrećemo se i sa djelima, kod kojih je umjetnik nastojao postići vrhunsku pikturalnu vizualnu zvučnost , što možemo nazvati MATTERIA PITTORICA : pod tim terminom podrazumijevamo tako zvano «čisto slikarstvo» - gdje kompozicija bojenih mrlja nije formirana na bazi ograničenja konturama, a svaka boja ima svoju jačinu i valer...



3

Samim bojenim mrljama „ igra“ se već majstor Putta, na zidnim dekoracijama rimskih palača, a mnogo kasnije tako promišlja ponekad već Tizian, a mnogo uočljivije „oslobođeni“ Delacroix, Turner, Monet, Pollock, Tápies, te u našem primjeru Twombly: u ritmičkom šaranju zamjetne su škrabotine koje su negdje više a negdje manje prepoznatljive kao kaligrafski elementi... Na Delacroixovom pastelu Sunset - u bojenoj harmoniji jačih i slabijih akorda , boje su očito nanesene u ekspresivnom ritmu, punom neke specifične atmosfere. ←0/18. EUGÈNE DELACROIX : Sunset, 1850. U samoj gradnji ide Delacroix tako daleko da boji podređuje i liniju i formu jer kako sam kaže...

3...nema uglavnom ni svjetla ni sjene. Postoji kolorirana masa svakog predmeta, na kojoj su različiti odsjevi sa svih strana...

←0/ 19. Twombly, Cy: Apolo, detalj SMISAO POEZISA MATERIJALNOSTI

Kako smo već primijetili, razmatranje umjetnosti u kontekstu zanatskih iskustava teško je klasificirati pravolinijski ( kronološki). Porijeklo i tok određenih umjetničkih problema zasnovani su na kompleksnim civilizacijskim slojevima u razvojnoj liniji određene umjetničke prakse, tražeći... smisao poezisa materijalnosti.

Pri tome su vrijeme, prostor, klasično i suvremeno podjednako relevantni. Dakle, i u likovnoj umjetnosti, kao i u drugim oblastima stvaralaštva, prisutan je onaj circulus, stalno preobražavanje kreativnih htijenja . Još Ventura4 je naglasio, da – ako razmatramo samu tehniku -

postoji samo dobra tehnika i loša tehnika:

3 Delacroix: Journal 4 Lionello Ventura: Come su guarda un Quadro / Od Giotta do Chagalla ; Zagreb, 1952 /str. 230-235



4

ona koja se gubi u umjetničkom djelu je uvijek dobra,a ona koja se ističe sama po sebi, kad slikar voli da se prikaže virtuoz više nego umjetnik, uvijek je loša...

Razmatranje umjetnosti u kontekstu zanatskih iskustava teško je klasificirati pravolinijski...čovjeku nije svojstveno da se ponavlja5.

Život je iskustvo, ponavljanje je zastoj iskustva. Iskustvo je traženje... Ne vrijedi truda, kako naglašava Argan, tražiti nešto što je već nađeno ( istina, naše vrijeme otvorilo je i takozvanu drugu liniju umjetnosti: sada se novo ne mora uvijek potvrđivati kao takvo ; inovacija kao oznaka kvalitete izgubila je na svojoj aktualnosti...) Najčešće...se novi izum rađa iz kritike prošlosti kojoj se pridodaje projekt za budućnost.

Danas, u tehničkom smislu, ne postoji više slikarstvo ni kiparstvo, ne postoji više arhitektura...

Mnogi teoretičari ističu kako... nikada i nisu postojale kanonske tehnike pojedinih umjetnosti… Circulus, stalno preobražavanje... na prolazu kroz prostor i vrijeme, nikada ne prestaje…Sve možemo razumjeti onog časa, kad se vratimo do izvora6. Élie Faure, vrstan poznavalac svjetske likovne baštine, je već prije gotovo osam desetljeća formulirao, polazeći od opće prihvaćenih filozofskih stavova o vračanju izvorima...danas, još uvijek uvažavani „esej“, kojeg bismo mogli definirati kao…

…„esej“ o razvoju spoznaje:

Osjećali mi to ili ne osjećali, htjeli mi to ili ne htjeli,sveopća uzajamna povezanost spaja sve ljudske čine i sve ljudske predodžbe,

ne samo u prostoru, nego također, i prije svega, u vremenu.

...Sve možemo razumjeti onog časa, kad se vratimo do izvora.

Crnački rad u drvu i grčki mramor nisu tako udaljeni međusobno, kako se to misli. Dovoljno je da pogledamo koje od djela egipatskog Srednjeg carstva,

pa će nam se u ritmičkoj ravnoteži njegovih valovitih površina, otkriti prijelaz od naivnih i grubih planova crnačkog kiparstva

5 G.C.Argan: Studije o modernoj umjetnosti, Beograd, 1982 / str.39 6 É. Faure:Duh oblika/str. 11



5

do slobodnih no koncentričnih kretanja grčkog kiparstva.... Nema sumnje, da se pradavna crnačka umjetnost preko nilske doline proširila iz Afrike u Evropu,

dok je polinežanska umjetnost, koja je možda jedna od njezinih grana, doprla do Amerike... ili se na malajskim otocima susrela sa strujama,

što su tokovima Gangesa i Iravadija donosile duh Grčke i Egipta preobražen na prolazu kroz Asiriju, kroz Perziju, kroz Indiju, kroz Indokinu, koja je opet upila u se kinesku dušu....

..kasnije će Perzija proširiti po Aziji arapsku umjetnost proizašlu iz rimske i bizantske… Jer čak i onda, kad pojedini veliki izrazi spoznaje ostaju nepoznati jedni drugima,

čak i onda kad se njihovi zajednički izvori gube u tami povijesti, razvoj spoznaje kao da prolazi svagdje kroz gotovo jednake stupnjeve: organsku integraciju, ravnotežu sklada i kritičko rasčlanjivanje;

i stoga u pojavama toga razvoja otkrivamo čudesne analogije u strukturi, ritmu i u izražaju. 7Veliki atenski slikari Parrhasije, Zeuxid i Apeles javljaju se u IV. stoljeću←. Slično i ponovo…

… na Zapadu u XV. stoljeću, kod Avinjonaca, Flamanaca, Burgunđana i Talijana, slikarstvo se počinje oslobađati svoje primitivne tehnike, da bi ostvarilo potpun, isključivo slikarski izraz najdubljih,

najsloženijih i najprofinjenijih nijansa duha... Sama originalnost umjetničkog djela se prepoznaje , ne samo u tehnici, već i u mnogim drugim elementima : u koncepciji, rukopisu, virtuoznosti, gami, dramatskoj napetosti - u onom što je Paul Valéry nazvao... POETSKA TEHNIČNOST 8 :

umjetnost je sinteza htijenja i moći ; sposobnosti koju umjetnik stiče zahvaljujući korištenom materijalu...

likovna instrumentacija Svaki likovni materijal u likovnom smislu je „instrument“ koji ima specifičnu vizualnu zvučnost.

Umjetnost može da se shvati, u dijalektičkom smislu, kao skladan odnos između forme i ideje, između tehnike i materijala9. Pod likovnom instrumentacijom podrazumijevamo crtački, grafički, slikarski, kiparski materijal, alat kojim se taj materijal obrađuje i druga pomoćna sredstva koja sudjeluju prilikom formiranja materijalnog dijela likovnog izraza.

7 É. Faure: Duh oblika/str.42 8 Gvido Morpurgo-Taljabue: L’esthétique contemporaine une enquête, Milano, 1960 /str. 175 9 Karamehmedovic: LIKOVNA UMJETNOST, Sarajevo 2006, sr.12.



6

Dakle, specifična vizualna zvučnost rezultat je specifične likovne gradnje i zavisi od izbora materijala kojim se izvodi, funkcije i metoda gradnje. Tako će i vizualna zvučnost zavisiti od više faktora:

- od izbora crtaćeg, odnosno slikarskog materijala, kao i pribora , - od izbora nosioca ( konačna vizualna zvučnost zavisiti će i od vrste nositelja – zida, glinene amfore, pločice, lekitosa, slonovače, papirusa, pergamenta ili papira,

tella rense, prepariranog platna... kao i od specifičnih svojstava nositelja - apsorpcije, teksture, strukture, tonaliteta, …) - od same funkcije određenog artefakta, ( konačna vizualna zvučnost zavisiti će i od funkcije određenog artefakta – dekoracije na obrednim predmetima, dekoracije

rukopisa, studija u funkciji sazrijevanja ideje za ambiciozniji likovni projekt, samostalnog likovnog djela...Svakako će konačna vizualna zvučnost zavisiti i od okruženja i vremena u kojem umjetnik stvara)

- i od procesa kreativne i tehnološke gradnje. U praksi se svaka klasifikacija najčešće vrši prema onom aspektu koji je tipičan za određeno djelo:

- nekada je to sama funkcija, - drugi put sam NOSILAC, ako je specifičan i traži posebnu metodu rada1, - a najčešće je to materijal kojim se u određenoj tehnici slika , dakle VEZIVO i BOJA ili sam RADNI POSTUPAK.

Ali, kako je zapisao Foçillon...

... 10historija nije jednosmjerna, neprekidna, jer se može promatrati kao dugo taloženje sadašnjosti,

a umjetnost kao transpozicija skale dubokih aktualnosti. Tako je moguće da umjetnička djela,

nastala u različitim historijskim periodima, žive naporedo, istovremeno.

Nijedna revolucija ne poriče sva iskustva koja su joj prethodila... na historijsku svijest forme ne ostavljaju prolazan utisak...

10 Karamehmedovic: LIKOVNA UMJETNOST, Sarajevo 2006, ( citat Foçillona; str.12.)



7

0.3. Suhe boje - Il modo secco

Uvjereni u istinitost, već više puta citirane Heideggerove izreke – da... ...sve možemo razumjeti onog časa,

kad se vratimo do izvora...

pokušati ćemo kompilacijom informacija iz niza dokumenata, knjiga, traktata i priručnika, proniknuti u tajanstveni svijet likovnog stvaranja,

razmotriti ključne tehnološke stečevine, spoznaje, saznanja i inovacije u kojima je autentičnost kreativnih nastojanja došla do punog izražaja,

uzimajući u obzir i sva međusobna preplitanja pojedinih zanatskih dostignuća , čak i komparacijama, u kojima se dovodi u pitanje i kronološki red,

ne zaobilazeći ni kreativna nastojanja u kontekstu osnovnih likovnih elemenata, kojima slikar stvara svoje djelo , razmatranjem odnosa između „grafičkih i pikturalnih“ vrijednosti cjelovite vizualne zvučnosti.

Tehnike, nazvane tehnike rada suhom bojom -

što su u vrijeme Leonarda nazvali IL MODO SECCO , mogli bismo razmatrati na bezbrojnim primjerima remekdjela svjetske baštine…

Imajući u vidu značaj specifične vizualne zvučnosti SUHE BOJE ,

kao i trajnu prisutnost ovog fenomena, od prvih civilizacija do našeg vremena, odabrali smo, kao tipične primjere:



8

1. primjer Ritualni magijski izraz Altamire,

kao primjer ekspresivnog, impulzivnog, pikturalnog izraza, ←0/ 20. Altamira: Prikaz jednog bizona Životinjski likovi, na stijenama Altamire islikani su sa izvanrednim zapažanjem i smislom za karakterizaciju, ekspresivnog karaktera. Ova začuđujuća ekspresivnost, kako bi rekao Élie Faure11 ...

…spaja sve ljudske čine i sve ljudske predodžbe, ne samo u prostoru, nego također, i prije svega, u vremenu…

2. primjer

Leonardov MODO NUOVO,

kao primjer virtuozne poetske tehničnosti, one … …racionalne osjetilnosti renesanse,

koja se zasniva na ravnoteži racionalnog i iracionalnog... ←0/ 21. Leonardo: Santa Anna…,detalj

11 É. Faure:Duh oblika/s. 11



9

3. primjer

Klasični pastel La Toura kao logičan nastavak Leonardovih opservacija,

←0/22. Maurice Quentin de la Tour: Voltaire,detalj

4. primjer

Degasov pastel Pjevačica sa rukavicom odlikuje se Ingresovom preciznošću linije ali i zvučnošću i svježinom izvedbe

←0/23. EDGAR DEGAS: Pjevačica sa rukavicom,detalj

Kako je zapisao Faure12...

... njegov pastel se ponekad zapali i rasplamsa i tada zasja bljesak poezije.

On ponovo afirmira poetsku tehničnost renesanse, ali na njemu svojstven način ( koristeći i tehnološke inovacije)…

12 Élie Faure: Povijest umjetnosti IV , Zagreb, 1955 / s.230



10

5. primjer Matisseov ekspresivni grafizam;

ekspresivnost ovog neumornog tragača novih izražajnih mogućnosti, od plamtećeg kolorita , inspiriranog arabeskom,

do asketskog plošnog izraza Japana…

ali i stalnog vračanja samom grafizmu, podsjećanju na onu praiskonsku impulzivnost,

gotovo ritualno izražavanje, koje smo zamijetili već u Altamiri, ←0/ 24. Henri Matisse: PLES

Dugačke konkavne i konveksne konture, same po sebi, stvaraju živi ritam…

6. primjer FROTTAGE Maxa Ernsta,

kao primjer suptilne igre sa grafitom…

←0/ 25. Max Ernst: Der Ausbrecher

Ova tehnika crteža olovkom se zasniva na prelaženju grafitom preko tankog papira koji je položen na ravnu površinu nekog materijala

( drvo, kamen, platno, rustikalan zid…) tako na papiru ostaje obilježena struktura,

karakteristična za dotični materijal.



11

7. primjer

Sol le Wittovi programirani MURALI KREDOM, kao racionalni projekt , mogli bismo reći i performans,

←0/ 26. SOL LE WITT: Two centimeteer Wavy bands in color

Koristio je metodu rada pojednostavljenih pokreta u jednom pravcu, način rada za koji nije neophodno da ga izvodi sam umjetnik. Dokazao je, da je rezultat dobar i kada djelo ne izvodi sam.

Važan je koncept ! Umjetnik može preuzeti čak i ulogu „dirigenta” ...

To je, kako su mnogi zaključili, programirani performans !

8. primjer SCRIBBLINGS Cy Twomblya, kao iracionalna igra sa materijom…

koristeći, u našem primjeru krede kao jedino izražajno sredstvo. ←0/ 27. Twombly, Cy: Suma

Dakle, njegovo stvaralaštvo, iako je proizašlo iz pravca asocijativne apstrakcije, u zadnje vrijeme, pretvorilo se u istraživanje… …SAME KREATIVNE GESTE .

evidentna je ona „enformelovska“…igra materije i ekspresivne geste…

Kao i Hartung, mnogo ranije, i njega interesira sam čin ostavljanja tragova različitim slikarskim i crtaćim materijalima na nosiocu…



12

0.4. važniji izvori

- Argan, G.C.: Studije o modernoj umjetnosti, Beograd, 1982 - Delacroix: Journal

- É. Faure:Duh oblika, Zagreb 1955 - Elie Faure: Povijest umjetnosti V , Zagreb 1955 - Gvido Morpurgo-Taljabue: L’esthétique contemporaine une enquête, Milano, 1960 - Hereward Lester Cooke: Painting Techniques of the Masters, London 1975 - H.W.Janson, Istorija umjetnosti, Beograd, 1974 - Ivan Focht: Tajna umjetnosti ,Zagreb 1966 - J.G.Goulinat: La technique des peintres, Paris, 1926 - Karamehmedovic: LIKOVNA UMJETNOST, Sarajevo 2006 - Kosta Bogdanović: o knjizi «Slikarstvo, metode slikanja i materijali» (Metka

Kraigher-Hozo, Svjetlost, 1990); tekst o knjizi objavljen: Oslobođenje, 22. jun 1991/ str. 11

- Leonardo da Vinci: Traktat o slikarstvu, Beograd, 1964 - Lionello Ventura: Come su guarda un Quadro / Od Giotta do Chagalla ; Zagreb,

1952 - Menaše Dr. Luc: Slikarstvo, Enciklopedija likovnih umjetnosti, Zagreb, 1966 - René Huyghe: Dialoge avec la visible, Paris, 1955 - Sadudin Musabegović: promocija knjige Metode slikanja i materijali, Sarajevo, juni

1991.

0.5. izvori slika

0/1. Metka Kraigher-Hozo: Metode slikanja i materijali, Sarajevo, 1990/ str.87. 0/2. Bert Bilzer: DASS GROSSE BUCH DER KUNST, Braunschweig, 1958/ str.105. 0/3. Walter Torbrügge: Prazgodovina Evrope, Ljubljana 1969 / s. 48. 0/4. Das Grosse Lexikon der Graphik ,Braunschweig, 1984 / s.200. 0/5. Art dossier, Carlo Poedretti: Leonardo, Firenze, 1992 / 46. 0/6. Gabeiele Mandel: Rizzoli: Botticelli, Milano, 1969. 0/7. Das grosse Lexikon der Graphik, Braunschweig, 1984. 230. 0/7. Metka Kraigher-Hozo: Metode slikanja i materijali, Sarajevo, 1990/ str.92. 0/9. Edward Lucie-Smith: Art today, London, 1995. 0/10. Metka Kraigher-Hozo: Metode slikanja i materijali, Sarajevo, 1990/ str.87. 0/11. Rizzolli, Leonardo, Milano, 1969/ LXX. 0/12. Metka Kraigher-Hozo: Metode slikanja i materijali, Sarajevo, 1990/ str.52. 0/13. Das grosse Lexikon der Graphik, Braunschweig, 1984. 230. 0/14. Mûnchen, Staatliche Graphische Sammlung/ 711. 0/15. Metka Kraigher-Hozo: Metode slikanja i materijali, Sarajevo, 1990/ str.65. 0/16. Enrico Annoscia&...: Opća povijest umjetnosti ,Zagreb, 2006/ str.78. 0/17. Degas, Milano, 1972. 0/18. drawpaintprint.tumbir.com. 0/19. Edward Lucie-Smith: Art today, London, 1995. 0/20. Bert Bilzer: DASS GROSSE BUCH DER KUNST, Braunschweig, 1958/ str.105. 0/21. Rizzolli, Leonardo, Milano, 1969/ LXX. 0/22. Connaissance, Pariz, 2000/november. 0/23. Metka Kraigher-Hozo: Metode slikanja i materijali, Sarajevo, 1990/ str.87. 0/24. Metka Kraigher-Hozo: Metode slikanja i materijali, Sarajevo, 1990/ str.65 0/25. www. friendsofart.net. 0/26. ART TODAY, London, 1995, str. 76.

i smisao poesisa materijalnosti suhe boje - il modo secco ... · pdf filesvaki likovni...

Documents