MJESTO ANTIKOG DOPRINOSA U KULTURNOM NASLIJEU EUROPSKE CIVILIZACIJE (KATARINA)

Tri stupa suvremene Eruope:

1. Helenska kultura (antika kultura)2. Rimsko pravo3. KranstvoPoasno mjesto u povijesti europske civilizacije dodijeljeno je antikoj kulturi.Vanosti grkog polisa: nastanak pojma graanina i graanskog drutva, graanske vojske te graanske sudske vlasti.

Nastanak graanskog drutvaPolis (lat. civitas) kao oblik jedinstvene drave nastaje izmeu 9. i 8. St. pr.Kr.Grka polis se sastojala od meusobno nezavisnih malih drava, a najvaniji polisi bili su Atena i Sparta.Sutinu polisa predstavljao je nain vrenja vlasti u njemu zajednica graana koji su se ponaali u skladu s pravilima koje su sami ustanovili. Nisu poznavali poseban aparat vlasti, nisu imali vojsku i policiju. Funkcioniranje polisa pretpostavljalo je da se graani naizmjenino nalaze u poloaju ljudi koji sluaju naloge i onih koji te naloge izdaju za odreeno vrijeme.Grci su bili uvjereni da od bogatih graana zajednice treba oekivati dareljivost, a za uzvrat e bogati imati vei udio u procesu vladanja.

Skuptinu su inili svi graani ili institucije i pripadao joj je izbor inovnika, donoenje odluka o financijama i nain tovanja bogova, odreivanje odnosa sa susjedima. Skuptina je prekidala rat i sklapala mir.Graanske institucije (graanske skuptine) donosile su politika pravila igre koja su bila obavezna neovisno od trenutnih sudionika. Graanski model vrenja vlasti: pred skuptinom su se nadmetali politiari, a ne stranke Ostrahizam: procedura prema kojoj su lanovi skuptine mogli zakljuiti da je neki od politiara stekao tako veliki utjecaj da je mogao ugroziti stabilnost drave. Polis je funkcionirao najbolje kada imovinske razlike meu graanima nisu bile prevelike. Model ivota u polisu: velik broj sporova i veoma rairena radoznalost to je dovelo do ogromnog razvoja vjetine upotrebe rijei, prije svega govorne, a u manjoj mjeri i pisane = razvoj retorike.

Antika vjetina govorenja sluila je kao naslijee modernoj Europi. Polis je inio graane inteligentnima. ("pasivno politiziranje" onih koji su samo sluali ljude koji su bili aktivni u politici). Graani su bili svjesni da njihov glas i stav imaju dalekosene posljedice i da zapravo oni odluuju o vlastitoj sudbini.Velika atraktivnost modela polisa. Od samog poetka svog postojanja irio se velikom brzinom. Najvaniji razlog bilo je nain vrenja vlasti u polisu. Postojali su pokuaji integracije drave i polisa, ali taj stupanj integracije nije bio velik. Gri prostor je bio politiki ujedinjen tek prinudom: poslije rimskog osvajanja i stvaranja provincija na tom prostoru. Vanu ulogu u kulturi koju je stvorio polis igralo je razmiljanje kakav polis treba biti, gdje se kriju opasnosti i kako im se suportstaviti te kako kontrolirati inovnike.

Posljedice polisa u sferi kulture: nastanak filozofije i naukeNajvaniji dio doprinosa polisa je originalan i potpuno jedinstven nain miljenja: filozofija i znanost.

Grci su svijet i bogove analizirali pomou vlastitog razuma. Jedno od najveih otkria antikog svijeta: stvaranje pojma nematerijalnog boanstva, sveobuhvatnog, koje egzistira izvan svijeta, koje je prvi uzrok svega to postoji. Najvanija osobina mentaliteta ljudi polisa bilo je povjerenje u razum, uvjerenost da se svijet moe spoznati pomou njega. To je racionalizam koji se na koritenju spoznajnih sredstava u vidu kritikog miljenja. Polisi su uili graane nainu miljenja koji je omoguavao da se istrauje politika i pripremali ih da se slue razumom stvorenim pomou polisa, ali izvan njegova domaaja. razlog zato se racionalna misao razvila upravo kod Grka.Predmet razumskog spoznavanja bio je i svijet fizikih pojava i svijet ljudskih zajednica. Njime je upravljala filozofija te je ukazivala na to kakav treba biti polis i intervenirala u oblasti morala. Nastanak filozofije omoguio je nastanak znanosti. Za razvoj znanosti nisu bila vana samo ostvarenja njenih konkretnih oblasti u starom vijeku. Najvanije je bilo samo racionalno miljenje, spremnost na kritiki pristuo istini, prihvaanje inovacija, obiaj zajednikih rasprava za provjeravanje vrijednosti argumenata koji idu u korist suprotnih teza.

Sudbina antikog doprinosa poslije propasti antike civilizacijeDva puta kojima je antiki doprinos iao postajui osnova nae civilizacije:

1. Srednjovjekovni (kranski)2. Renesansa

Antiki poredak raspao se uslijed velike krize izazvane prije svega naletom barbarskih plemena na Rimsko carstvo.Antika kultura (odnosno njezin dio) preivjela je zato to je kranstvo, koje je predstavljalo osnovu novog poretka, ugradilo u sebe znatan dio onoga to su stvorile poganske zajednice.Teologija kao nain miljenja o Bogu i mjestu ovjeka u svijetu uobliila se tokom duge rasprave sa antikom filozofijom. Krani koji su ili u poganske kole i u njima uz Bibliju itali i antika djela, ova potonja su prenijeli slijedeem narataju. Iz antikih udbenika uila se govornika vjetina.

Antiko naslijee koje je ivjelo u srednjovjekovnoj kranskoj kulturi imalo je odluujui znaaj kad je u kasnom srednjem vijeku nastajala nova kultura, kolijevka renesanse. Povratak na stari vijek, odbacivanje kranskih proncipa selekcije antike kulture, prihvaanje itavog njenog doprinosa kao nedostinog uzora bilo je mogue zahvaljujui tome to antika kultura nije sasvim nestala.

Renesansna Europa poela je otkrivati veliku grku knjievnost i filozofiju neposredno iz grkih originala, a ne iz latinskih prijevoda.Bogatstvo antike kulture, oivljeno poslije mnogo stoljea i koje je dobilo privilegiranu poziciju u kulturi, veoma je dugo ostalo uzor dostojan oponaanja. Europska civilizacija e se te u 19. i 20. st. poeti uspjeno braniti od njega.Uenje pravila kritikog miljenja i njihovo provjeravanje kroz egzegezu Svetog pisma rezultiralo je time da se mogu prihvatiti rezultati istraivanja Biblije i sauvati vjera u njeno religijsko poslanje. Uvrivanje i irenje tog uvjerenja, koje stoljeima traje i koje se ni danas nije zavrilo, stvorilo je osnovu povijesne kulture koja je predstavljala najvanije svojstvo europske kulture.

BARBARSKI KORIJENI EUROPE

Europa kao kulturni kanon. To je selektivan kanon jer se svaka zemlja ne nalazi geografski u Europi i u taj kanon se ne smjeta svaki drutveni pokret, svaki misaoni tok i svaki politiki sistem.

Iz uvjerenja da se despotizam ne smjeta u europski kanon nastale su ideje koje su suavale proijeklo europske kulture na krug latinskog kranstva. Najdublja i najtrajnija podjela Europe: dva toka klasine kulture - latinski i helenistiki te raskol ta dva toka u kranskoj crkvi. Oba djela ove podjele ravnopravni su nosioci europske tradicije. Na sam kontinent, na njegove kulturne razlike nisu manji utjecaj izvrili ni narodi koji su nastanjivali prostor na sjeveru granice Rimskog carstva ili zapadno od Rajne, sjeverno od Alpa, preko Dunava = barbarstvo.

Barbarski narodi su jo u dalekoj prolosti potpali pod utjecaj sredozemne civilizacije. irenje kranstva, gotovo uvijek povezano s preobraajem politikog i drutvenog sistema, odigralo je kljunu ulogu u prihvaanju modela klasine kulture od strane tih naroda. Najvea distanca postoji izmeu srednozemne kulture i prostora Skandinavije, eke, Maarske, Rusije i junih Slavena. Tamo nije nametnut novi poredak na vrijednostima klasine kulture, ali izgradnja drave i pokrtavanje tih naroda izvreni su na inicijativu domaih vladara.

Europa ima razvijeno i barbarsko korijenje. Grci su barbarima prozvali sve one iji jezik nisu mogli razumjeti. Dakle, barbari su bili svi ne-Heleni.

Rimljani su taj termin preuzeli od Grka barbari kao kategorija zasnovana na suprotnosti barbarstva i civilizacije. Sebe i Grke tretirali su kao antitezu barbarstvu. Za Rimljane su barbari bili svi koji su se nalazili izvan grko-rimske civilizacije. Podjela na barbare i civilizirane ljude bila je tijesno povezana s postupkom vrednovanja. Svaka podjela na svoje i tue uvijek je podjela na bolje i gore. Kod Grka i Rimljana, osjeanju neprijateljstva prema narodima koji govore nerazumljivim jezicima treba takoer dodati i vrsto osjeanje vlastite kulturne veliine. Izraz barbari dobivao je novi pojmovni sadraj, nije osnaavao samo ljude koji govore stranim jezikom, nego divlje ljude koji su se nalazili izvan okvira civilizacije. Od 1. st. pr. Kr. pa sve do 6. st. n. e. Izrazom "preodijevanje u togu" oznaavan je prelazak naroda koje je Rim pokorio od barbarstva ka civilizaciji. Carstvo je na taj nain oblailo u togu sljedee zemlje: Galiju, panjolsku, Brtitaniju. Barbarstvo je na taj nain postepeno postojalno naziv za vanjski svijet koji je jo uvijek ostao izvan Carstva, lien kulture i dravnog sistema.

Kranska crkva prihvatila je ovaj stav dajui mu novu dimenziju, dimanziju kranske misije. Za crkvene pisce europskog srednjovjekovlja barbari su bili poganski narodi. Konotacija termina barbari i pored toga to je obogaena religijskom dimenzijom, zadrala je u srednjem vijeku kontinuitet pojmovnih sadraja koji su formirani jo u Rimskom carstvu i u tom pogledu crkveni pisci su bili nasljednici klasine kulture ije su stereotipe preuzimali. Poganska srednjovjekovna kultura, slino kao i europski barbaricum u vrijeme Carstva, uistinu je predstavljala podruje tradicionalnih i po pravilu nepismenih drutava, politiki organiziranih u plemena, a ne u drave.

Barbarski zakoni, djela koja su s generacije na generaciju prenosila pravnu tradiciju, bili su napisani tek poto se, na preporuku vladara, prekoraio prag dravnosti i pokrtavanja od strane pismenih ljudi - ljudi crkve. Oni na sebi nose otisnuti znak klasine kulture. Pisanje je bilo preteno na latinskom jeziku (jeziku klasine kulture).Klasina njemaka historiografija oznaila je poseban nain gledanja na drutva barbarskog svijeta kao na drutva primitivne demokracije vojnog karaktera.

Mehanizmi drutvene integracije karakteristini za plemenski sistem ne smjetaju se ni u kategorije demokracije, a ni u kategorije samovlaa. Zajednica je mogla djelovati samo kolektivno te tako treba oznaiti sistem barbarskih plemena. Pokrtavanje, pritisak crkve i kraljevska vlast dovodili su do zamjene kolektivizma individualizmom karakteristinim za kulturu klasinog Zapada, a takoer i do podjele na sacrum i profanum - nerazumljive za poganske barbare.

KRANSKI KORIJENI EUROPE

to je Europa?Europa je kulturna cjelina; kontinent kulture. Kao takva, svoje granice oznaava odvajanjem od onoga to se smatra neeuropski. Naziv "Europa" poinje se koristiti onda kad se ta kultura poinje odvajati od Bizanta (Vizantije) i islamskog svijeta. Antiki naziv "Europa" oivljen je na dvoru Karla Velikog kojem je bila potreba etiketa za odreenje svijeta nad kojim je vladao.

U kojem je znaenju Europa kranska?Kranstvo nije bilo jedini imbenik koji je formirao kulturu starog kontinenta koja je, s jedne strane, ponekad starija od kranstva, a s druge, ponekad se i formirala nasuprot njemu. Europa nije koleijvka kranstva; ono je u Europu preneseno iz Jeruzalema, to znai izvan Europe. Sloenu europsku kulturu ini s jedne strane duh Grke i naslijee Rima, a s druge hebrejska kultura i islamski utjecaj. Kranska vjera trajno pripada fundamentu Europe; to se govori o kranskim korijenima Europe, a nikako ne o njenom poistovjeivanju sa kranstvom. Ukoliko kranska misao ostaje bitna injenica koja je formirala due naroda i nacija Europe u njihovoj egzistenciji, kulturi i razvoju, utoliko su i drugi tokovi, nastali na drugim stranama, takoer ovdje nali svoje mjesto. Na kontinentu je jo prije kranstva bio prisutno idovstvo iji se doprinos europskoj kulturi ne smije zanemariti. Meutim, on je svoje mjesto utjecaja zauzeo tek u 18. st., dakle, njenom je stvaranju doprinio u samo maloj mjeri. Islam ima svoje mjesto u panjolskom i balkanskom mentalitetu i u njihovoj umjetnosti. Suvremena Europa oblikovala se usprkos prisutnosti islama na svom prostoru, odnosno, islam nije imao prevelik utjecaj.

Za to Europa treba zahvaliti kranstvu?Kranstvo predstavlja sintezu religije Izraela i grkog duha: evanelje u sebi sadri vrijednosti poput istine, ljubavi i slobode i time nadopunjava bojaljiva matanja i pretpostavke najveih genija antikog svijeta. Stupajui u grko-rimski svijet kranstvo nije bilo neprijateljski nastrojeno prema antikoj kulturi i uspjelo je za sebe pridobiti ono to je predstavljalo stvarni doprinos antikog genija.Nova religija izmijenila je nekadanji poganski svijet ugraujui ga "u sebe". Nadvladalo je sagledavanje grke filozofije kao pripreme za kranstvo. Gotovo u cjelini treba zahvaliti samostanskim bibliotekama to su do dananjih vremena doprla djela latinske klasine knjievnosti. Zanemarivanje toga povlai za sobom slabljenje i unitavanje teoloke kulture kojoj ta poganska djela slue.

Desakralizacija, eshatologija i sloboda ovjekaKranstvo je u antiki svijet uvelo ideju jednoga Boga i s time povezanu znanost o stvaranju ovjeka na Boju sliku i priliku. Prihvaanje teze o stvaranju (Bog je stvorio svijet) vodi desakralizaciji, odnosno odaravanju svijeta stvari su ono to jesu i nita vie.

Kranstvo je predstavljalo pravu "revoluciju desakralizacije" - sa karte svijeta nesato je velik broj "svetih mjesta". Svijet je kao cijelina posato profanum.Ukoliko je grki oblik miljenja svijet vie shvaao kao kozmos koji je bez ostatka podreen volji bogova, utoliko je prema biblijskoj zamisli shvaen kao historija u ovjekovim rukama (ovjek svojim slobodnim djelovanjem odreuje historijsku sudbinu ovjeanstva). Vjera u Sveto trojstvo je uzrok trajanja krana u stanju kritine, eshatoloke budnosti prema dravi i vlasti koje su im nune zato da bi mogli dostojno ivjeti i zasluiti nagradu za vjeni ivot. Svijetom, dravom, pravom ne upravlja "neposredno" Bog, nego se oni upravljaju svojom unutranjom logikom koju ovjek uspije otkriti i iskoristiti. usmjeravanje ovjeka imanentnim pravilnostima raznih domena stvarnosti jedna je od glavnih posljedica kranske desakralizacije svijeta. Pritom je drava odvojena od ckrve, svjetovna i zbog prisutnosti crkve obogauje svoju savjest. Spor izmeu poganstva i kranstva u sutini je spor o kvaliteti sacruma, pri emu se kranska reforma sacruma zasniva u njegovoj dubokoj ukorijenjenosti u doivljavanju dobra.

Adam, pandorina kutija i demokracijaVaan element kranskog uenja koji se nalazi u temeljima europske kulture je koncepcija ovjeka kao linosti. Stvaranje svijeta (poput onoga opisanog u Bibliji) zavrava stvaranjem ovjeka, mukarca i ene, izraavajui na taj nain misao da je ostatak svijeta ureen u skladu s pomilju na njih.Koncepcija individue vremenom je postala inspiracija metafizikom utemeljenju dostojanstva ljudske individue, ime je udaren univerzalan temelj kasnijoj znanosti i sistemu osnovnih i nenaruivih prava, a time posebno i prava na ivot od trenutka njegovog poetka do prirodne smrti.ovjeanstvo, zahvaljujui otkriu u Kristu prvobitne zamisli Boga, nanovo postaje svjesno da je jedna obitelj (porodica). Kranstvo je pripadnost zajednici grada zamijenilo pripadnou Crkvi, inei od nje najfundamentalniju i najvaniju vezu ovjeka s njegovim blinjima.Praksa osjetljivosti i osjeanja zajednike odgovornosti za sudbinu siromanog, koja se pokazuje u davanju milostinje, osnivanju bolnica i sirotita i pokretanju brojnih akcija dobroinstava i samoj injenici postojanja drutvene politike ima svoj poetak u praksi i uenju crkvenih otaca (npr. Sv. Ambrozije i Sv. Augustin)

Ideje demokracije i prava ovjeka ne bi bile mogue bez kranstva i bez koncepcije ljudske individue koju je ono prenijelo. R. Schumann: "Europa - to je ostvarenje demokracije u kranskom znaenju te rijei."Antike drave, zasnovane na ropstvu nisu bile u sutini prave demokracije. Druga nuna pretpostavka za funkcioniranje suvremene demokracije, a koja se izvodi iz kranstva, je uvjerenje o dostojanstvu naroda kao cjeline. Iz uvjerenja u dostojanstvo naroda proistjee vjera u to da je narod u stanju upravljati samim sobom, a u najmanju ruku da izabere ljude koji su toliko razumni i poeljni da bi mogli igrati ulogu zakonodavaca. Tek je kranstvo, unosei ideju neotuivog prava linosti, duhovne ravnopravnosti, politikih prava naroda, apsolutnih primata odnosa zasnovanih na pravdi i pravu i principima bratske ljubavi, stvorilo viziju novog politikog poretka za ije ostvarenje pretendiraju suvremene nacije.

Posjeujui grad sa sto kulaMnoge kranske ideje tek su poslije vie stoljea poele stvarno utjecati na na nain sagledavanja svijeta, a neke, osim u umovima malobrojnih svetaca, jo uvijek nisu poele to initi.

Papa Ivan Pavao II smatrao je da onaj tko u Europi ignorira kranstvo, neovisno od osobnog odnosa prema vjeri, prestaje razumjeti samoga sebe i postaje strancem na vlastitom kontinentu. Kad bi ignoriranje ovog tipa postalo masovna pojava, bila bi ugroena sama budunost Europe kao kontinenta kulture.

Starozavjetno nasljee (JA)

biblijska sredstva vjekovima oblikuju nau naobrazbu, umjetnost i ivot (govori o odnosu ovjeka i Boga i odnosu s blinjim)

Istina ivota nijedna knjiga na svijetu ne prikazuje tako izrazito ljudski ivot, njegove radosti i patnje, zlo i dobro, mrnju i pobjedu, ljubav, poraz i nadu kao Sveta knjiga, a naroito prvi, hebrejski dio to je knjiga stvarnosti, radikalnog realizma konflikt izmeu Kaina i Abela nije prirodni nego kulturni konflikt; priu ne zanima Boja pravda ili nepravda nego Kainova reakcija na Boji slobodan izbor itav Stari zavjet slika nam stvarnost ljudskog ivota bez retuiranja, bez idealiziranja na zemlji koja nije raj imaju ansu da se suprotstave iskuenju zla, imaju slobodu izbora dobra ili zla iz slobode se raa odgovornost stari zavjet je igrao i igra stvaralaku, inspirativnu ulogu u svjetskoj kulturi takoer igra i kritinu ulogu u svjetskoj kulturi (npr. pozitivno usmjerava seksualni ivot)

ovjekovo dostojanstvo stari zavjet ukazuje na ukupnu istinu o ljudskom ivotu pokazuje realizam ivota, ali i njegovo dostojanstvo Biblija ne dozvoljava da se ovjek izolira od Boga i od stvari koje je On stvorio Sve to je u ovjeku veliko, ponosito, oduevljavajue za to je zasluan Bog Ovo se razlikuje od antropolokih likova iz te epohe, gdje je vladajui kralj istovremeno i Bog na zemlji ovjek je predstavnik Boga na zemlji, Bog ga je uzeo u svoju slubu od metafore stvaranja po obliju Bojem, Biblija je stvorila osnovnu kategoriju za odreenje svake ljudske linostiUspjean ivot Biblija sadri i masu pravnih propisa, naloga i zabrana, pravila za ivot u skladu s Bogom i blinjim dobivajui stvaralaku milost od Boga, ovjek pronalazi put ka samome sebi zapovijedi ne poeli ene blinjega svoga ni iega tuega kao i nemoj imati drugih Bogova do mene, daju mogunost ovladavanja elja koje djeluju ruilaki na ovjeka i predstavljaju garanciju za uspjean ivot danas, kao i uvijek, Deset zapovijedi sadre jedinu pravu osnovu za ivot individua, drutva i nacija spaavaju ovjeanstvo od egoizma, mrnje i lai Bog koji je podario slobodu mora pokazati kako je taj poklon slobode teko koristiti savladavanje egoizma seksualnog i materijalnog motivirano je i omogueno Bojim darom slobode Stari zavjet zadrava vlastitu vrijednost Provienja, bez njega ne moemo razumjeti Novi zavjet, kao ni na moral, kulturu i same sebe

Zato Europa? Izvori ubrzanja ekonomskog rasta Europe

Uvod ekonomske i politike promjene nakon II.svjetskog rata = poetak gubljenja pozicije Europe na meunarodnoj areni; svjetski centri vojne moi postaju SAD i SSSR, rast ekonomske moi SAD-a i Japan posljedica toga = dekolonizacija, oslobaanje Azije i Afrike od Europske vlast, suavanje politike dominacije vlasti Europe

Pojmovi i terminologija pitanje: zato i kako je dolo do privrednog razvoja u Europi u odnosu na druge velike civilizacijske centre? pojmovi koji se koriste za objanjenje tog pitanja: nacionalni brutto proizvod, rast, razvoj i privredni napredak Fundamentalne promjene u regionalnoj strukturi svjetskog NBP-a dogodile su se u posljednjih dvjesto godina Pokazatelj drutvenog razvoja (HDI) i siromatva (HPI) omoguili su poveanje mogunosti usporedbe ali nisu eliminirali pokazatelj dohotka po glavi stanovnika iz meunarodnih bilanca u suvremenim analizama pod privrednim rastom podrazumijeva se poveanje globalne proizvodnje u privredi, kao cjelini najee tokom jedne godine u tom smislu dodatni rast = poboljanje, negativan = pogoranje privrednog stanja no postoji problem definiranja pojma razvoja za veinu autora Europa oznaava Zapadnu Europu, a pod pojmom Civilizacije Azije podrazumijeva Kinu, Indiju i Japan

Poeci interesa za razlike u privrednom razvoju praenje razlika u bogatstvu datira jo od nastanka drava u Starom vijeku pionir u istraivanjima usporednog nivoa bogatstva zemalja je Adam Smith, koristio se usporednom metodom koja obuhvaa iskustva etiri kontinenta

Teorija rasta i povijesno iskustvo razvoja dekolonizacija nakon II. sv.rata - nastanak velikog broja drava u Africi i Aziji brojne razlike meu tim dravama, ali zajedniko im je: veoma nizak nivo ivota stanovnitva, visoka stopa prirodnog rasta, odsustvo industrije i dominacija nedovoljno produktivne poljoprivrede naziv: prije- zaostale zemlje, kasnije: zemlje u razvoju, nerazvijene zemlje 50-ih godina traganja za teorijom rasta/ razvoja (zbog problema bijede i privredne i drutvene zaostalosti) poticaj stvaranju teorija razvoja tih zemalja na Zapadu je zapravo strah od mogueg prodiranja socijalistikog modela razvoja koji se mnogim voama 3.svijeta inio boljim uzorom od kapitalistikog razvoja u tim teorijama izbjegavalo se povijesno iskustvo zbog inioca vremena, ali i zbog toga to je koritenje povijesnog iskustva zahtijevalo smjetaj sustava u iri povijesni kontekst, odnosno neminovno spominjanje Marxa, to nije bilo popularno u to vrijeme zato- studije razvoja u to vrijeme nemaju povijesnu i filozofsku ukorijenjenost

Usporedne studije- pioniri i sljedbenici prvi stadij usporednih istraivanja = razlike u razvoju pojedinih dijelova kontinenta pitanje koje je neposredno vodilo ka usporednim istraivanjima- Jesu li zaostale zemlje uvijek bile takve kako je to isticala dotadanja zapadnjaka historiografija? Rostov navodi stadije razvoja drutva s najveom stopom blagostanja:1) tradicionalno drutvo 2) razdoblje stvaranja uvjeta 3) start 4) dozrijevanje 5) razdoblje masovne visoke potronje

za mnoge politiare i ekonomiste iz Azije i Afrike, ovo je bila fascinantna vizija otvara se pitanje: kako to da se industrijska revolucija dogodila ba u V.B., a ne u veoj zajednici koja je organizirala i kontrolirala vee mase stanovnitva Kuznjec: istraivao povijesni proces rasta putem analize: tendencija rasta broja stanovnika i proizvodnje, promjena privredne strukture, raspodjele proizvoda i dohotka, modela koritenja proizvoda, produbljivanja meunarodne uzajamne zavisnosti...

Poljski privredni povjesniari o komparativnim istraivanjima razvoja Vitold Kula- izradio fundamentalnu metodologiju za saznavanje mnogih aspekata drutvene i privredne povijesti zaostalih zemalja Andej Lube u studiji Europska imperija- manje se bavi uzrocima ubrzanog razvoja Europe, a vie njegovim posljedicama za kontinent i svijet; tvrdi da nije mogue da se fenomen kretanja Europe putem nezavisnog razvoja, potiskujui postepeno ostale zemlje na put zavisnog razvoja ne moe objasniti iskljuivo utjecajem kolonijalne ekspanzije

Poeci ubrzanog razvoja Europe- XV. stoljee? nema podudarnog odgovora meu teoretiarima kad postaje vidljiv privredni razvoj Europe; neki govore da se treba traiti u veoma dalekoj prolosti no u principu veina se slae da su u XV. stoljeu u svijetu izbile na povrinu etiri najvee civilizacije: Kina dinastije Ming, Imperija mogula u sjevernoj Indiji, Otomanska imperija i Europa razlike Europe i ondanjih azijskih civilizacija: ne moe se rei da Europa ima neku izrazitu prednost nad velikim civilizacijama Azije u oblasti kulture, matematike, inenjerstva, navigacije ili bilo kojih drugih tehnikih vjetina ak je i znatan dio nasljea posudila od islama ipak znai-u ovo vrijeme svi veliki centri svjetske civilizacije na slinom nivou razvoja drugi autori kau kako je u srednjem vijeku Europa preuzela ulogu svjetskog voe u tehnologiji i ekonomskoj djelatnosti XV. na XVI. stoljee- vidljive posljedice ubrzanog rasta u Europi; ali globalni proizvod u Kini i Indiji jo uvijek vii nego u Europi od 1400. -1800. vrijeme u kojem su se odigravali najvaniji preobraaji

Traenje mjerila za razlikovanje tempa/ rasta razvoja tekoa koritenja pokazatelja kao to je dohodak po glavi stanovnika za razdoblja od nekoliko stotina godina, ali i zbog razlika meu promatranim zemljama jedan od pokazatelja dugotrajnog rasta/ razvoja privrede moe biti njezin promjenjiv udio u svjetskoj privredi (moe se npr. ukazati na posljedice mainske industrije u Engleskoj) Europa je premaila proizvodnju Kine tek oko 1830. (industrijalizacija u Engleskoj postala dinamina, a produktivnost rada poela rasti polovicom XVI. stoljea- Europa izrazito pretekla III. svijet (53% uea u globalnoj industrijskoj proizvodnji) vrtoglav rast produktivnosti proistekao iz industrijske revolucije rast dohotka poticao iz kumulativnog razvoje privrede jo prije pojave industrijalizacije drugo mjerilo= veliina industrijske proizvodnje po glavi stanovnika !!! Zapadna Europa poela prelaziti nivo Kine oko 1500. godine i od tog vremena je preuzela vodeu funkciju u tehnologiji i privrednoj djelatnosti svijeta ekonomska nejednakost izmeu europskih i njima slinih zemalja i zemalja Treeg svijeta poetkom XIX. stoljea bila je ve izrazita, ali ne dramatina

157.-185. str. POLITIKA I KULTURNA USPOREDBA EUROPE I AZIJE (ANTONIO)- Prirodna sredina kao inilac razlika u razvojuRasprava o odnosima koji se javljaju izmeu prirodne sredine i drutvenog i privrednog razvoja je obnovila itavi spektar pogleda meu kojima su najvaniji ekstremni geografski determinizam i njemu suprotni minimalistiki pogled na ulogu prirodne sredine. Zagovornici prvog pogleda objanjavaju ubrzani razvoj Europe svojstvima njene sredine dok zagovornici drugog pogleda veu vanost daju kulturnim aspektima i drutvenoj organizaciji.Adam Smith je uvelike pridonio geografskoj vanosti za razvoj drave, posebice naravno u ekonomskoj sferi. Geografija je za njega igrala osnovnu ulogu u razvoju trgovine. Smatrao je nedostatak pristupa trgovakim putevima kao barijeru za razvoj na itavom svjetskom prostoru. U ovome nalazi uzrok poetne nerazvijenosti unutranjeg dijela Afrike i sjevernog djela Azije.D. Lends u svojoj knjizi ''Bogatstvo i bijeda'' veliku panju posveuje klimi i temperaturi i njihovim utjecajima na ovjekov ivot i rad. Tako npr. tropska klima nosi sa sobom veliku opasnost od bolesti to nije sluaj u umjerenoj klimi. Takoer tropska klima sa svojim visokim temperaturama znaajno oteava ljudski rad a samim time i razvoj. Od toga(smatra Lends) proistjee drutvene prilagoenosti poput popodnevnog odmora.[footnoteRef:1] Lends dolazi do zakljuka s kojime se slae i veina ostalih ''mislilaca'' kako geografska sredina sa svojom klimom vri dugotrajni utjecaj na razvoj pojedinog podruja. Witold Kula smatra kako elementarne nepogode vre veliki utjecaj na razvoj. Eric Jones potvruje Kulovu tezu iznosei podatke o eim elementarnim nepogodama na podruju Azije nego na podruju Europe. Tako daje primjere eih potresa, poplava, izlijevanja rijeka i sua u Aziji to je uvelike rezultiralo veom smrtnou ali i veim gubitcima trajnog kapitala(zemlja itd.). Ista stvar je i s utjecajem klime i bolesti gdje kao znaajniji izuzetak na podruju Europe navodi kugu i ostale manje epidemije u razdoblju 19. i 20. stoljea. Krajnji Jonesov zakljuak je: iako su se na podruju Europe stalno javljali ratovi, epidemije i glad, njihovi destruktivni utjecaji bivaju smanjeni ve tokom 18. st.(sukladno s razvojem trgovakih puteva) dok se npr. u Indiji tokom tog razdoblja tek javlja porast broja stanovnitva, neto to se u Europi odvijalo tokom srednjeg vijeka. [1: Vie-manje slina pria kao i s Hipokratom(vidite da ima u ovoj knjizi neto to je profesor priao)]

-Demografski procesiOpet Jones. Prvo vano pitanje koje se postavlja je pitanje tempa rasta stanovnitva Europe i Azije do poetka industrijske revolucije. Za to razdoblje (1000.-1750. god.) vlada generalno miljenje kako vei porast biva u Europi( sa 306% na 311%) nego u Aziji(sa 287% na 298%). Porastom stanovnitva drave su se morale suoiti s problemom apsorbiranja novog broja ljudi na svome podruju. Izmeu 15. i 16. st. jedino Europi biva omoguena teritorijalna ekspanzija zahvaljujui tehnolokom napretku. Treba naglasiti kako s migracijom iz Europe poinje se javljati i ostale migracije, posebice iz Afrike. Tako Europa stvara jo veu prednost u usporedbi s Azijom. Dok se Azija morala suoavati sa sve veom gustoom i sve veim pritiskom na poljoprivredne zalihe, Europa je uivala u novoosvojenim podrujima koja su joj dala novu zemlju na kojoj je mogla daljnje razvijati poljoprivredu i nastanjivati novo stanovnitvo.Druga pitanje koje se postavlja je pitanje koji su inioci formirali demografsku strategiju u obje civilizacije. Jones izlae sljedeu hipotezu: u Europi se tendencija ograniavanja porasta stanovnitva uz istovremeno ouvanje zemljita za gajenje stoke i ume javlja ranije. Tako Jones smatra kako se u Europi ve u ranom srednjem vijeku javlja primitivni model nuklearne obitelji koji nije postojao u ostalim civilizacijama. Europski obiteljski model omoguio je vie vremena za prikupljanje razliitih sredstava te su se utede mogle usmjeriti ka stvaranju dodatne dobiti ili npr. u edukaciju. Azijski se obiteljski model osnivao na obaveznom stupanju u brak u ranoj dobi kako bi se osigurale tekuih potreba. Ovdje Jones takoer nalazi povezanost s elementarnim nepogodama. Zbog vee stope smrtnosti Azija se koncentrirala na maksimiziranju broja stanovnika. Ukratko reeno, Europa je prije postala svjesna ogranienosti koja dolazi s irenjem stanovnitva i samim time prije je postala svjesna vanosti organiziranja dok je Azija bila zaokupljena ouvanjem optimalnog broja stanovnitva.(naravno generalno gledano)-Politiki sistemi i institucije[footnoteRef:2] [2: Ovaj dio vam je najvaniji tj. vie-manje sve ostale gluposti poinju ovdje]

Ovdje se opet vraamo na Adama Smitha. On je prvi formulirao ideju da politiki sistem i javne institucije utjeu na privredu. Taj utjecaj usporedio je na primjeru Azije i Europe. On objanjava funkcije institucija u stvaranju opih uslova trajne privredne djelatnosti. Te uslove moe stvoriti samo odgovarajue izgraen politiko-pravni sistem bez kojega nema razvoja, tako se Europa na kraju 15. st. pribliava stalnijem obliku vladavine. Porast sigurnosti sa sobom povlai potrebu i za porastom radinosti i kulture, dok takva promjena, smatra Smith, se ne javlja u Kini i ostalim azijskim civilizacijama. Sada opet Jones. on iznosi tri pogleda[footnoteRef:3]. Prvi je oigledan i odnosi se na razliitost politikih organizacija najveih euroazijskih civilizacija. Kina i Otomansko carstvo bili su centralizirane drave s visokim hijerarhijskim sistemom vlasti. Takoer ih je povezivala ekonomska centralizacija najvanijih odluka. Za razliku od njih Europa je bila jedna od velikih civilizacija koju su sainjavale stotine sasvim razliitih politikih organizacija koje su meusobno bile potpuno nezavisne. Razliite podjele i rivalstva poticali su privredni i tehnoloki rast. Nedostatak rivalstva na podruju Azije rezultirao je nepotrebom za daljnjim razvojem. [3: Iako se u ovom poglavlju javlja samo jedan]

-stvaranje trine privredeVeliki utjecaj na europsku trgovinu biva od strane arapskih trgovaca od kojih dolazi raunanje, stjecanje razliitih kvalifikacija i razliiti trgovaki pojmovi.Nekim udom opet Jones. Smatra kako Europljani nisu bili ni jedini, a ni, prvi aktivni trgovci. Glavni aspekt po kojem se Europa moe razilkovati od ostalih civilizacija je poveanje trgovine luksuznim predmetima koji su oduvijek dominirali trgovinom sa udaljenim zemljama. (Tako jedno od smatranja zaostatka azijske industrije biva prevelika koncentracija na proizvodnju jeftinog nakita i biuterije.) Ovdje se opet javlja utjecaj politike organizacije. Poto je Azija bila centralizirana odluke su bile donoene od malog broja ljudi. Tako se javlja veliki broj pogreno donesenih odluka koje nitko nije mogao ispraviti poto suprotno miljenje nije postojalo. S druge strane, rivalstvo je u Europi stvorilo veliki broj eksperimenata u trgovakoj politici i razmjenu ideja, rjeenja i regulativa. Drugim rijeima dravama Azije nedostajala je elastinost i spremnost na promjene.Sljedea razlika se odnosi na drugaije mjesto meudravne trgovine u Europi i Aziji. Iako su azijske imperije obavljale razvijenu trgovinu s drugim zemljama Europe i Azije, politika usitnjenost Europe utjecala je na veu razvijenost europske trgovine. Primjer toga daje Smith koji kae kako zemlje poput Kine koje trgovake brodove putaju samo u par svojih luka ne mogu obavljati istu koliinu poslova kao drave koje primjenjuju drugaiju politiku.Zadnje pitanje je pitanje stvaranja opih uvjeta sigurnosti i pravnog poretka nunih za razvoj trgovake privrede u Europi i Aziji od 15. st. na ovdje. Smith opet daje primjer Kine gdje postoji velika sigurnost za vlasnike velikih kapitala dok siromasi i mali vlasnici nemaju nikakvu sigurnost ve su podvrgnuti pljakanju od strane niih mandarina(birokrata). Iz tih razloga investicija u razliite grane poslova u Kini nikad nije mogla biti na jednakoj razini kao u Europi gdje vlada vea sistematinost reformi.-znanje, nauka, tehnologija i proces razvoja/rastaRobert Temple i knjiga ''Kineski genije''. U njoj iznosi injenicu kako vie od pola osnovnih otkria i pronalazaka na koje se oslanja suvremeni vijek dolazi s podruje Azije. Pitanje koje se postavlja je zato se industrijska revolucija javlja u Europi unato jednako kvalitetnom znanstvenom razvoju Azije. Odgovora nema ali se zna da razlog nije manjak znanja. Europska nauka u ranom srednjem vijeku preuzimala je od arapske nauke znanje na tri naina: preuzimajui od nje intelektualno nasljee antike Grke, preuzimajui dostignua Kine i Indije te usvajanje originalnog doprinosa samih arapskih znanstvenika. Nakon 15. st. biljei se sve vea razlika u evoluciji znanja izmeu Europe i ostalih civilizacija. Na podruju Otomanskog carstva ne samo da dolazi do stagnacije nego i do pada opeg znanja. Kuznjec u svojoj potrazi za zavisnou izmeu tehnolokih i drutvenih promjena uvodi kategorije ''privrednih epoha'' i ''epohalnih inovacija''. Tako kae: za vrijeme dok izvjesne epohalne inovacije mogu imati tehnoloki karakter, iskoritavanje potencijala rasta koji u njima postoji obino zahtjeva veliku koliinu drutvene inovacije, promjenu u rjeenjima pomoi kojih se ljudi usmjeravaju ka suradnji u sudjelovanju u privrednom djelovanju. Tako su npr. kapitalizam i razna otkria tretiraju kao epohalne inovacije koje su zatim zahtijevale nova institucionalna rjeenja kao to je monopolizacija kompanija, meunarodna razmjena i merkantilna politika. Nastajanje znanstvenih ustanova znatno je olakao razvoj. Takve ustanove se prije javljaju u Kini i u arapskom svijetu ali se zato na podruju Europe biljei vea trajnost takvih ustanova. Nauka je u Europi poprimila oblik javnog dobra ime je prestala postojati iskljuivo u ''sferi'' imunijeg sloja drutva to je povezano i sa ranije opisanim europskim obiteljskim modelom. Vraajui se na trgovinu i ekonomiju, u Europi je sve vei razvoj znanosti uzrokovao i sve veu upotrebe znanosti u ekonomske svrhe to je opet utjecalo na sveopi razvoj europskog drutva.-znaaj europske ekspanzije na izvaneuropske prostoreUloga koju je Europa imala sa svojom prekomorskom ekspanzijom u ubrzavanju privrednog rasta ostalih kontinenata najvie biva sagledana iz spoznajne i politike pretpostavke. Prva se fokusira na objanjenje mehanizama koji su doveli do nastanka razlika u suvremenom svijetu s njegovim dostignuima i dramatinim konfliktima. Druga, koja je nastala u Europi se fokusira na kritiziranje nepravde koja postoji izmeu bogatog Sjevera i siromanog Juga. Tu se naravno opet postavlja par pitanja. Prvo pitanje je spor povodom poetka ubrzanja rasta Europe. Veina se autora slae kako je Europa postigla ubrzanost rasta prije ostalih velikih civilizacija, mnogo prije prekomorske ekspanzije. Glavna toka ovog shvaanja je da je Europa prvo postigla visoku razinu razvoja a zatim poela s osvajanjima a ne obrnuto. Na ovom izjavi lee mnoge kritike razliitih pojedinaca koji dolazi iz Treeg svijeta. Veina njih smatra kako glavni problem drava Treeg svijeta nisu prirodne rezerve nego nedostatak tehnologije i dovoljno razvijene industrije iji razvoj biva direktno koen od strane zemalja Zapada. Ubrzani razvoj Europe, tj. gomilanje rezervi ne bi bio mogu bez pljakanja ostalih kontinenata. Drugo pitanje je podrobno poznavanje mehanizma pomou kojih je prekomorska ekspanzija i eksploatacija prekomorskih krajeva ubrzala privredni rast Europe. Veina znanstvenika po tom pitanju dijele isto miljenje tj. smatraju da Europa bez eksploatacije ostalih civilizacija ne bi nikada postigla takav golemi razvoj. Takvim shvaanjem rui se ideja kako je za europski razvoj ponajvie zasluna ekonomska racionalnost Europe. A. Smith veliku vanost daje kolonizaciji i korist koju je Europa postigla u tom razdoblju. SAETAKPrvi vaan aspekt koji treba zapamtiti je politika ureenost Europe i ostalih civilizacija Europe. Europska heterogenost je uvelike utjecala, preciznije zahtijevala konstantu inovaciju u svim podrujima drutva. elja za dominacijom i elja za biti bolji od drugih uzrokovala je mnoga nova otkria koja su kasnije posluila kao instrumenti za razvoj Europe. Tako je Europa unato mnogim ratovima i epidemijama uspjela ono to civilizacije Azije nisu. Kljuan trenutak u toj ''razvojnoj utrci'' je europska ekspanzija i eksploatacija prekomorskih podruja. Tako dok su se azijske civilizacije muile s vikom populacije i s manjkom teritorija, Europa je uivala u novim, osvojenim podrujima koja su pomogla u daljnjem razvoju civilizacije. Kao to je bilo navedeno mnoga znanstvena i trgovaka dostignua ne bi bila mogua bez pomoi i apsorbiranja znanja ostalih civilizacija ponajvie preko arapskih zemalja ali nakon apsorbiranja i shvaanja Europa je postigla onaj korak za koji azijske civilizacije nisu bile sposobne. Dok su Kina i Otomansko carstvo bivali sputavani od strane svoje politike organizacije Europa doivljava svoj procvat koji kasnije(posebice u doba kolonizacije) biva iskoriten kao instrument za eksploataciju ostalih zemalja i stvaranja jasne podijele izmeu bogatih i siromanih.

219.-227. str. EUROPA NA PRELASKU IZ 18. U 19. STOLJEEKrajem 18. st. u Europi se pojavljuju dvije kole miljenja o naciji. Njemaka kola, iji je osniva bio Johann Gottfried Herder, smatra da naciju formiraju pojave nezavisne od volje ljudi koje ak esto i ne dopiru do ljudske svijesti poput: zajednica sudbine, kultura, obiaji, materinji jezik itd. Njihov je zakljuak kako nacija moe proi bez jedne drave, bez politike zajednice.Francuska kola biva formirana kasnije, za vrijeme Revolucije na koju veliku utjecaj ima princip suvereniteta naroda. Nacija po njima nije nasljee prolosti, ona se formira uslijed svjesnih procesa koji izraavaju ljudsku volju, politiku volju. Ta se volja izraava preko plebiscita, izbora ali i razliitih pobuna. Na toj ideji temeljilo se pripajanje razliitih naroda Francuskoj. Jean Jacques Rousseau je sa svojom idejom dodatno uvrstio uvjerenje politiara Revolucije o suverenosti nacije. Ali razlika je u tome to je Rousseau smatrao da e volju naroda oblikovati sporazum filozofa do su politiari smatrali da narod svoje povjerenje treba staviti u ruke demokratske drave. Politika koju drava treba prakticirati je politika koja vri svoj utjecaj na vie nivoa, ponajvie na edukaciju u smislu da svaki pojedinac bez obzira na svoju prolost ima pravo na jednaku edukaciju. Glavni cilj svega toga bi bila integracija naroda bez obzira na geografiju i prolost. Glavnu integrativnu ulogu trebao je odigrati ustav. Takva zamisao je recimo pola za rukom Amerikancima. S druge strane, na podruju Europa ideja nije uspjela prei u djelovanje. Poznato je kako nacionalne veze uvijek slabe kada u drutvu vlada podijeljenost na socijalnoj razini. Tako je sama elja ovakve nacionalne politike bila smanjivanje jaza izmeu siromanih i bogatih ali intencije koje su bile stvorene 1789. godine nisu zaivjele kako je u poetku bilo zamiljeno. Nasuprot njemakom i francuskom shvaanju nacije stoji ono stvoreno u SAD-u. Ideja konfederacije, a zatim federacije imala je jo vee elje nego njemaka ideja etniko-kulturne nacije. Iako su graani te nove nacije(SAD) bili s razliitih strana dok je Francuska uivala veu povezanost(istu prolost) homogenost amerike nacije postaje vea nego ona francuske. Homogenost amerike nacije bila je uvelike pojaana idejom Izabranog Naroda(normalno od Boga). Takoer novo pridoli ljudi su se zajedno morali sukobiti s problemima ''divlje'' zemlje. Ti ljudi su moda imali razliitu prolost ali su teili jednakoj budunosti. Daljnjim reformama Amerikanci su sve vie jaali svoju dravu dok se u Francuskoj javlja suprotan efekt. Amerikanci su poeli sa svojih 13 drava da bi nakon par godina stvorili savez, odreeni oblik krhke konfederacije. 10 godina kasnije ta konfederacija postaje solidna federacija da bi 4 godine kasnije potvrdili ju ideologijom prava ovjeka i graanina. Dakle, nije zadatak da drava ojaava kulturno-etniku osnovu nego da pazi da njene politike institucije funkcioniraju u skladu s federalnim ugovorom u skladu s ustavom koji biva usvojen od strane naroda.

Europski ustavi i politiki ivot 20. Stoljea (297str 305str.) (MARTIN)Ovo poglavlje odnosi se na skraenu verziju europske povijesti za vrijeme i nakon dvaju Svjetskih ratova. Iako ratovi i drutveni pokreti nisu u centru panje, naglasak je na politikim igrama i formalnim institucioniranjem dravnih politika i sustava vladanja.

Sistem koji je vladao Europom prije prvog svjetskog rata svakako je bila ustavna monarhija gdje je vladar vladao zemljom uz postepena ustavna ogranienja i posreditvo s parlamentom te zemlje. Neke zemlje su pak bile parmalmentarne monarhije (VB) a neke republike (Francuska) dok su se neke sutavne monarhije poele razvijati u punom smislu socijalnih drava u obliku zatite socijalnih prava, prava sindikata, zatite radnika itd. Nakon prvog svjetskog rata mjenja se politika karta Europe, a najvie se to odnosi na prestanak postojanja etiri velika carstva Osmansko, Austro-Ugarsko, Rusko i Njemako. U poraenim zemljama dolazi do loeg ekonomskog i politikog stanja, a sama raspodjela novih granica naveliko nagovjetava nove sukobe; u Rusiji dolazi do pojave i masovnog irenja komunizma, dok neke zemlje uvode razne modele demokracija. 1933. u Njemakoj na vlast dolazi A. Hitler, posve legitimnim putem te dopunjavanjem postojeeg ustava okree dravu prema totalitarnom militaristikom modelu, gdje je sva vlast, dravna i vojna, u njegovim rukama. U Italiji dolazi do pojave faistikog poretka a komunizam s istoka se postepeno seli na druge zemlje. Drugi svjetski rat donio je nova razaranja i ljudske rtve, a sam rat ideoloki se mogao prikazati kao rat dvaju ideja totalitarnih i demokratskih drava. Poraene zemlje su platile velik danak, a u centralnoj Europi se uspostavlja eljezni zid koji simboliki ali i formalno dijeli zemlje Europe na dva velika bloka demokratski i socijalistiki. Na zapadu Europe se uspostavljaju novi savezi od Nato-a pa sve do EEZ-a pa do krajnje EU 1983. Padom Berlinskog zida polako se oznaava poetak kraja komunistikog reima, a konani pad je okonan 1991. raspadom SSSR-a gdje novonastale drave stjeu nezavisnost te u skoroj budunosti ulaze u NATO a neke i u EU.

Od igre velikih sila do Versajskog mira (307 315) Razdoblje izmeu poraza Napoleonovih osvajakih pothvata i konanog Bekog mira te poetka Prvog svjetskog rata (1815-1915) u mnogoemu se navodi kao relativno mirno i stabilno razdoblje,a neki ga ak i navode kao Pax europea Beki mir okupio je zemlje pobjednice nad Napoleonskom Francuskom koje su si davale odreena prava i povlastice na europskom tlu Stvaranje Pentarhije suradnja pet velikih europskih drava u veini politikih pitanja: Velika Britanija, Francuska, Rusija, Austrijsko Carstvo i Pruska ( zadnje dvije kasnije zamjenjuju Njemaka i Austrougarska) a njihova politika ponekad se nazivala igrom velikih sila SAD, koji se polako uzdizao u silu, nije se obazirao na europske poslove, orijentiravi se iskljuivo na svoju hemisferu (Monroova doktrina) Principi Pentarhije temeljili su se na intervencionizmu, gdje veliki igrai imaju pravo uplitanja u politika zbivanja drugih zemalja ukoliko se ini nuno (inicijator tog principa je bio ruski car Aleksandar I.) a diplomacija se temeljila na izuzetnom aristokratskom obrazovanju i rodbinskim vezama Razvojem demokracije, klasina aristokratska diplomacija gubi znaaj pored struno kolovane profesionalne diplomacije pojedinih drava Koegzistencija velikih sila bila naveliko poljuljana Krimskim ratom, te sukobima na Balkanu i u pitanju podjele kolonija u Africi Dolazak i razaranja u Prvom svjetskom ratu otvorila su nova pitanja mirne reintegracije Europe a tu je glavnu rije sada imala SAD, gdje se pokuavalo naglasiti vanost meunarodnog povezivanja (Liga Naroda)

Izmeu Europe i Azije: geopolitike orijentacije u povijesti ruske misli (315-332)Skraena verzija povijesti Rusije ikada u svemiru Euroazija- najopi i najiri pojam i geopolitiko odredite kada govorimo o ruskom imperiju kao i kulturno-povjesni oslonac za rusku misao i politiku na prostorima Europe i Azije Znaaj ruskog pitanje je prije svega odvojenost od Europe u religijskom pitanju (odvojenost pravoslavljem) a sama politika Moskve se kroz povijest orijentirala na tri modela: azijska usmjerenost, srednjoeuropski model i sukob sa Poljskom te jugoistonoeuropski model u pravcu Balkana Povijest Rusije je povijest njena irenja, rivali na tom putu su bili u prvom planu Poljska za prodor na srednju Europu, vedska za prodor na Baltik te Turska za prodor na podruje Balkana Veliki uspjesi za vrijeme cara Petra I. koji je sebi dao cilj ulaska Rusije u Europu, te na krilima te ideje liava Poljsku i poraava vedsku gdje dolazi do faktikog pomicanja ruskog utjecaja na sjever ali i na zapad Prosvjeena vladarica Katarina II. povela je ruska osvajanja na jug protiv mislimanskih zemalja pod alibijem irenja razumskih ideja i osveivanja antike kulture te je uoila vanost ruskog geografskog znaaja...pobjedom nad muslimanima Rusija se tako iri na obale Crnog Mora Veliku pretnju Rusija vidi u Francuskoj revolucij kao prijeteem licu Europe a posebitu opasnost je vidjela u Napoleonovim osvajanjima; stoga Rusija pod vodstvom Aleksandra I. preuzima ulogu osloboditelja Europa od Napoleonovog despotizma U 19.st dolazi do znaajnih nesuglasica Rusije i ostatka zapadne Europe od politike do ideologije, a same ideje prosvjetiteljstva lagano su propadale u Carskoj Rusiji Veliki doprinos osjeaju odbacivanja Rusije od strane Europe bio je Krimski rat kojeg je predvodila sveta Alijansa (VB, Francusko Carstvo, Osmansko carstvo i Kraljevina Sardinija) a posebno rivalstvo za utjecaj u Aziji tokom 19.st bilo je sa Velikom Britanijom Poetkom 20.st Rusko irenje na istok sprjeava Japan dok prodor na zapad blokiraju Centralne sile, stoga se Rusi orijentiraju na zaustavljanje Njemakog utjecaja ubrzanom i masovnom modernizacijom a tenja da dosegne Zapad ogledava se u revolucionarnim zbivanjima i politikim promjenama u zemlji (parlamentarizam) 1917-1920 u Rusiji se uspostavlja sovjetski reim te se jo vie udaljava od Zapadnih prilika s naglaenim rivalstvom prema zapadnim zemljama Europe Iako je Rusija euroazijska zemlja, njen identitet je izraavala tenja samo ka tome da konano dosegne Zapad

Njemaka u Europi ili "iznad Europe"? (LINA)

Njemaka je oduvijek bila jedna od najmonijih svijetskih velesila, ali u njoj su demokracija i ostale graanske slobode bile najee uskraivane (s izuzetkom Vajmarske republike). Njemaki narod je kroz povijest veinu vremena dozvoljavao da ga bez pitanja vode politike elite. Njemaka je kroz povijest imala komplicirane odnose s drugim europskim silama. Iako je ona bila jaa od drugih europskih samostalnih zemlja, bilo joj je jasno da srui li se krhki balans moi ostale se zemlje mogu lako udruiti protiv nje. Zbog sila na zapadu, Njemaka je tako usmjerila svoju vanjsku politiku prema istoku, to je rezultiralo u irenju njezinog utjecaja meu balkanskim zemljama i drugim istonoeuropskim dravama. Krajem prvog svjetskog rata, te su se namjere samo poveale. Problem se pojavio kada je postalo jasno da postigne li se kompromis na istoku, otete se odnosi sa zapadom i obrnuto. Alternativa ovoj vrsti vanjske politike bila je da Njemaka postigne apsolutnu hegemoniju nad istokom i nad zapadom ili pak da odustane od bilo kojeg oblika hegemonije. To je postalo jasno tijekom prvog svjetskog rata, a ideja se ponovila i kod nacionalsocijalista. Poraz nakon drugog svjetskog rata natjerao je Njemce da potpuno odustane od ideje o hegemoniji. Pokazalo se ne samo da su Njemci preslabi da bi vladali Europom, ve da je i Europa preslaba da bi vladala svjetom. 1945. je ideja jaanja nacionalne drave potpuno zamjenjena idejama meunarodnih zajednica. Zbog toga je Njemaka, kao plodno tlo nacionalistike drave i hegemonijskih aspiracija, ostala podijeljena. Poslije rata istona Njemaka prestaje biti zanimljiva (za ovu temu), dok zapadna, Federalna Republika Njemaka (od sada na dalje FRN) provodila je vanjsku politiku koja je doivjela kontinuitet kroz povijest sve do danas. Glavna oznaka te vanjske politike je Adenauerova vizija. Adenauer je na pozitivan nain gledao na okupaciju FRN-a, smatrajui da e sile osovine pruati Njemakoj potrebnu pomo da rijei svoje unutarnje probleme. Prva stvar koja mu je bila u cilju je da uvrsti FRN unato svim ratnim gubicima, a tek kasnije je na redu stigao zahtjev za povratkom suvereniteta. Adenauer je odbacivao tradicionalni hegemoniki stav njemake vanjske politike i uveo potrebu za ostvarenjem neke vrste zapadnoeuropske zajednice. Ovdje autor radi malo digresiju i napominje kako se pojam susjednih drava promijenio 1945. S pojavom atomske bombe, a kasnije interkontinentalnih raketa, koncept "susjeda" postao je jako irok. Iz tog razloga elja za europskim udruenju drava nije bila nepoznata SAD-u te je zbliavanje FRN-a i SAD-a bio prirodan korak pri takvim ambicijama. FRN je taj korak postao vaniji nego samo vraanje samostalne drave. Francuska je takoer imala kljunu poziciju u toj meunarodnoj igri moi: prodre li SSSR u FRN, Francuska je slijedea na listi. Zbog opasnosti od sukoba na svom teritoriju, Njemaka je paljivo inzistirala na ponovnoj militarizaciji, a u meuvremenu se Adenauer trudio odravati "uljudne" odnose s istokom (posjeti u Moskvi, itd). Njemaka vanjska politika je doivjela svoju prvu promijenu nakon 60-ih, s odlaskom Adenauera. Kako je sada bila stabilna drava s duboko ukorijenjenom demokracijom, FRN je zapoela svoju stopolitik, to jest, politiku prema istoku. To ne znai da je zapad bio zanemaren, ve samo da su se poetni ciljevi nadopunili s novima. Njemaka postaje komunikacijski most izmeu zapada i istoka, slino kao i kroz povijest, ali ovaj put bez hegemonijskih ambicija. Za ponovno ujediniti istok i zapad same zemlje, FRN se trebao opet suoiti sa zloinim iz drugog svjetskog rata te drastino poboljati odnose sa zemljama istonog bloka (Poljska, Slovaka, Rusija, itd). Njemaka je tako polako poela vraati svoj ponos, ali i svoju mo na meunarodnoj sceni. Postavlja se ovdje pitanje moe li to rezultirati novom tenjom za hegemonijskim ciljevima. Odgovor je doao nakon ujedinjenja zapadnje i istone Njemake, kada se potvrdilo da je zaista dolo do ponovnog rasplamsanja patriotizma i ideje nacionalnog ujedinjenja. Bila je meutim rije o "prijateljskom, novom patriotizmu", koji je zamjenio agresivne nacionalistike ideje koje su dovele do rata. Meutim, da ne bi Njemaka bila krivo shvaena u meunarodnoj zajednici, potrebno je bilo da ona jasno definira svoje nacionalne interese. Rastu odgovornosti Njemake i s njima raste nagovaranje da se ona ulani u preuzme vanu ulogu u raznim meunarodnim zajednicama. To se i deava, ali njemaki politiari naglaavaju kako i dalje se zadrava nacionalni identitet. U zadnje vrijeme prisutna su dva vladajua trenda u njemakoj knjievnosti i publicistici: prvi je trend pisanja u prolost, ali ne za se vraati na zloine iz drugog svjetskog rata (kao to je to bio sluaj do tada), ve za se prisjeati njemakih gubitaka i rtvi; drugi je trend pokuaj odvajanja politike Europske Unije i politike SAD-a. Neki to interpretiraju kao moderni pristup hegemonizaciji europskih prostora. Problem u kasnijim godinama europske integracije postao je odnos Njemake i istonoeuropskih zemalja. Njemaka je (nakon to je SAD to predloio) vidljivo gurala ulaz Poljske, njezinog drugog najveeg susjeda, u EU i u NATO, to je dovelo do potencijalno opasnog zahlaenja odnosa s Rusijom. Kako se Rusija vojno slabila i kako su se drave izmeu nje i Njemake sve vie stabilizirale, rusko-njemaki odnosi su se sve vie zanemarivali. Odjednom je Poljska u oima Njemake preuzela mjesto koje je neko imala Rusija: najvaniji partner Njemake u istoku Europe. Kako se meutim ojaao njemaki nacionalni identitet i europeizacija (kao to se spominje gore), Njemaka se ponovno posvetila svojim odnosima s Rusijom. To se pitanje meutim moe danas smatrati prolaznim (kae autor). Pitanje koje najvie brine Njemaku, kao i meunarodnu zajednicu, danas jest jaanje nacionalizma.

Talijanski faizam, nacizam i staljinizam

Razarajua mo prvog svjetskog rata se danas esto zanemaruje, naroito jer je taj dogaaj ubrzo zasjenio drugi svjetski rat. Prvi svjetski rat je meutim doekan s velikim strahom i promijene koje je sa sobom donio oznaile su cijelo stoljee. Meu tim promijenama nalaze se tri velika totalitaristika reima na podruju Europe: sovjetska Rusija (trajala 74 god), faistika Italija (trajala 21 god) i Trei Reich (trajao 12 god). Malo se pria o Frankovoj diktaturi u panjolskoj. Razlog tome je to je nakon pada reima u panjolskoj nastupala skoro pa prisilna utnja o prolosti, a tek se desetljeima kasnije poelo opet govoriti o zloinima iz onih godina. Nakon Frankove smrti na vlast su doli i oni koji su se njemu protivili, ali i oni koji su s njime vladali, pa je utnja trebala da odri politiki balans u zemlji. Meutim, i dalje ostaje injenica da su informacije o panjolskoj iz onih godina krte naspram informacija iz drugih drava.

Totalitarizam - Zajedniki naziv Antifaistika borba je pojam koji je Moskva najvie koristila u propagandne svrhe, ali narod je prestao u njega slijepo vjerovati jo davne 1956. Njega se ipak koristi i dan danas u Rusiji, iako u drugaijim svrhama, kao to se koriste i pojmovi "nacionalist" i "komunist". Potpuna procjena dobrih i loih strana staljinistikog reima ne moe se jo provesti iz razloga to nije prolo dovoljno vremena da bi se sagledalo iz povijesne perspektive. Isto tako je teko zakljuiti koji su toni razlozi koji su popratili teku ekonomsku situaciju Rusije nakon propasti staljinistikog reima. Stoljee diktatura je nominalno zavrilo s padom Berlinskog zida, zato se 20. stoljee esto naziva "kratkim stoljeem". Autor se meutim pita je li najgore iza nas i jesmo li stvarno gotovi s razarajuim reimima. Totalitarizam je naziv koji se moe lako iskoristiti za sve reime unato njihovim osnovnim razlikama u ideologiji. Reim terora, propaganda i totalna kontrola su zajednike svima s tek malim razlokama u njihovom provaanju. U interpretaciji totalitaristikih reima ne smije se zaboraviti da je njih zapad esto podravao. Npr: Winston Churchill izjavio je predstavnicima faistike tampe u Rimu "Kad bih bio Talijan, svim srcem bih bio s vama..." Englezi i Francuzi su pak vidjeli Hitlera kao kontinuitet njemake tradicije militarizma i mislili su da e on i dalje iriti svoju politiku prema istoku. Sovjetsko razdoblje je nastalo kao prvo zahvaljujui vanjskoj podrci koju su dobili boljevici, a zadralo se takoer zbog vanjske podrke. U Rusiji nakon pada SSSR-a vidljiv je kontinuitet starih navika, ali i politike elite. Mnogi slave novo vrijeme i zaboravljaju da se ignoriraju ili oprataju proli zloini ljudima koji su i dalje zadrali svoje pozicije. Meu brojnim zemljama koje su nastale nakon pada reima, veliki broj i dalje nema demokratski sustav vlasti. Iako zloini nisu nestali u Rusiji se nita ne poduzima, za razliku od Njemake gdje se redovito sudilo za nacistike zloine. Mnogi povjesniari, u pokuaju da zatite "dobre" i "zdrave" narodne mase, smatraju da su totalitaristiki reimi povijesni sluaj koji nema veze s glasom naroda, gdje su zle elite stigle na vlasti bez ijeg suglasja. Diskusija je li to stvarno tako traje ve desetljeima. Spor oko zajednikog ili podijeljenog tretiranja talijanskog faizma, nacizma i komunizma traje ve desetljeima. Autor tvrdi da s njegove perspektive, traenje zajednikog ima najvie smisla u vidu nacizma i staljinizma. Naglaava vanost da se koriste ovdje toni pojmovi: pod staljinizmom ne misli na komunizam (koji jo postoji) ni boljevizam (koji je posljedica komunizma i koji je prestao postojati nakon uvrivanja Staljinove moi).

Naslijee totalitarizama Opet, teko je odrediti koliko su toga tono totalitarizmi promijenili u Europi. Totalitarni reimi su selili narode ne samo u Europi, nego isto po svijetu. Italija i Njemaka su po dogovoru podijelile Tirol, Njemaka i Rusija su se dogovarele oko sudbine Njemaca iz baltikih republika koje su se na silu pripojile SSSR-u. Rusija je tridesetih godina tjerala sa svog teritorija Poljake, Koreance i ostale nacije, smatrajui da bi mogli predstavljati problem tijekom nadolazeeg rata. Zbog zloina tijekom drugog svijetskog rata, Europa je donekle postala neosjetljiva na zloine nakon rata u drugim dijelovima svijeta, naroito na europskoj periferiji (npr Balkan). Masakar idova je osvijestio svijet na problem antisemitizma, meutim predrasude prema idova su i dalje ostale prisutne u mnogim dravnim aparatima diljem svijeta. idovi su tako bili progonjeni i nakon rata u SSSR-u, ali teko je odrediti toan broj rtvi. Staljinizam je pod isprikom uvoenja jednakosti meu razliitim nacijama unutar SSSR-a zapravo samo rairio mrnju i nepovjerenje. Rezultati su postali vidljivi nakon pada SSSR-a, kada je izbio veliki broj ratova na tom podruju. Rezultati beskrupolozne populacijske politike nacista i staljinista ostali su vidljivi dugo godina nakon pada tih reima. Informacije o zloinima Treeg Reicha brzo su izale na vidjelo, ali tajne o zloinima staljinistikog reima nisu se do kraja rijeile ni danas.

Diktatori i sistemi Staljin je poeo kao lan Ohrane, tajne slube carske Rusije. Zato ne treba uditi to se jo u poetku potrudio eliminirate svoje stare poznanike koji su mogli izdati javnosti njegovu prolost, bili oni politiki protivnici ili stari boljevici. Bio je hladan i proraunat, to se u poetku svidjelo raznim intelektualcima, ali su kasnije shvatili svoju greku kada se okrenuo protiv njih. Trocki ga je podcjenjivao i shvatio svoju greku prekasno. U posljednjim godinama dolaze na vidjelu mnogi dosad nepoznati aspekti Staljinovog ivota. Na primjer, bio je izrazito naitan i u stotinama knjiga iz njegove biblioteke nalaze se njegovim rukopisom napisanje biljeke. Nije dakle udno to mu je polo za rukom da u svijesti istoka poistovjeti "komunizam", "marksizam" i "socijalizam" s poimanjem nacizma. Vladavina terora nije toliko postignuta prijetnjom logora i gulaga, ve vie konstantnom kontrolom svih sfera ivota graana. Meutim, Staljinov teror bio je nepredvidljiv, za razliku od Hitlerovog. Hitler je od prvog dana jasno dao narodu do znanja koja je njegova vizija, Staljin je do smrti priao o miru i prijateljstvu meu narodima. Metode meutim, bile su ustaljene u sluaju Staljina (gulazi nisu bili nita novo), a nepredvidljive u sluaju Hitlera (organizirani radni logori, nove tehnologije smrti). I nakon ruenja tih sistema, staljinizam i faizam su se i dalje dugo drali, jer su narodi s nelagodom priznavali zloine tih sistema, a neki se od tih zloina i dalje kriju. Nacizam je meutim nakon Hitlera potpuno propao.

"Totalitarne religije" i obrauni U sovjetskom sistemu ideologija je igrala veu ulogu nego u bilo kojem drugom totalitaristikom sistemu. Iako ta ideologija povlai korijenje iz klasinih djela poput Kapitala, Komunistikog manifesta i Graanskog rata u Francuskoj, ona ima jako malo slinosti s njima. Sovjetska ideologija poistovjeivala se sa Staljinom i partijom, postala je s vremenom prava zamjena za religiju. Staljinovi spisi su se prodali u preko 600 milijuna primjeraka, Lenjinovi u preko 400 milijuna, a Marxovi tek u preko 100 milijuna. Za usporedbu, Mein Kampf od Hitlera se prodao u samo 10 milijuna primjeraka. Lenjinizam-staljinizam je nudio egalitaristiku, besklasnu utopiju pravednog drutva. Zbog toga su ljudi bili spremni rtvovati sebe i druge, uvjereni da to rade za neku bolju budunost. U stvarnosti, ta je njihova vjera samo bila instrument partije. Nakon prvog svjetskog rata, zapadni svijet je podravao dominantnu ideologiju u Rusiji. Smatrali su da ona promie mir i jednakost naroda, za razliku od nacistike ideologije koja se polako pojavljivala u Njemakoj. Mnogi su se idovi spasili od njemakih logora tako da su se preselili na daleki istok Rusije. I sama Crvena armija je vjerovala da se bori za svijet bez "istki". Slino je bilo kod faistike ideologije u Italiji. Gdje je faizam dozvolio kapitalizam i katoliku vjeru, staljinizam je bio izrazito protuvjerski sustav. Nacizam je po tom pitanju bio slian staljinizmu, Hitler je rekao "Sami emo biti crkva". Moe se rei da postoje drave koje imaju odreene predispozicije za totalitarne vrste vladavine. To su drave bez demokratske tradicije kroz povijesti, gdje dravni ideoloki ili crkveni aparat dominira nad slobodom pojedinaca, gdje je sloboda graana dugo zanemarena. Nacije s pretjerano naraslim nacionalizmom.

Pjotr Losovski: Tradicija jedinstva meuratne Europe (375-388) (MAJA)

Oduvijek su se u Europi javljale integracijske tendencije, no to su uglavnom bile tenje pojedinih drava za dominacijom. Razdoblje poslije Prvog svjetskog rata koje je relativno kratko, vrlo je vano za razvoj ideje ujedinjenja. Teilo se izbjegavanju novih oruanih sukoba, a u osnovama pokreta za ujedinjenje Europe leao je princip potpune dobrovoljnosti i ravnopravnosti velikih i malih drava. Stvarnost Europe u to doba pokazivala je razjedinjenost drava koje uvaju svoj suverenitet. Do izraaja su dole nacije koje su do tada bile sputavane, osuene na stranu dominaciju, to su veinom bile slavenske nacije. Europa se podijelila na civilizirani Zapad i zaostali slavenski Istok. Na tu podjelu utjecalo je i stvaranje Sovjetske Rusije, to je izazvalo otpor i elju za zatitom. Ipak, uz sve dezintegrirajue imbenike postojale su i suprotne tendencije. Trgovinska razmjena izmeu europskih zemalja pokazivala je izrazitu tendenciju rasta. Nastanak kartela za elik je znak toga. Krilatica Europa kao domovina postajala je sve popularnija. Jedinstvo Europe je od sredstva postalo cilj.Posebno se istie djelovanje austrijskog grofa R. Coudenhove-Kalergija. On je istovremeno bio autor programa, inicijator i voa pokreta za europsko jedinstvom poznato pod nazivom Paneuropa. Sr toga programa bilo je stvaranje vrste europske zajednice utemeljene na jedinstvu kulture i povijesti. Coudenhove-Kalergi je pretpostavljao Paneuropu bez Engleske, ali s njenim pristankom i uz suradnju s njom, isto tako se ograivao i od Sovjetskog saveza. Osnova Paneurope bio bi francusko-njemaki sporazum, to je 1923. bilo teko zamislivo zbog otrih meusobnih sukoba. Tom pokretu u poetku je pristupilo jedva nekoliko osoba. Dobio je neodreeno obeanje podrke od Male antante. Coudenhove-Kalergija to nije zaustavilo, u Beu je pronaao centar itavog pokreta. Neumorno je obilazio europske prijestolnice, nagovarao je, uvjeravao i osnivao nacionalne podrunice pokreta. Sa znaajnim uspjehom, 1926. odran je Kongres u Beu. Prihvaen je okvirni plan djelovanja, usvojen statut Paneuropske unije, Coudenhove-Kalergi je izabran za predsjednika Unije. No, politiari se nisu angairali u radu ovog pokreta. Situacija se je neto promijenila kada je tu ideju podrao francuski politiar Arstid Briand koji se zalagao za stvaranje federativnih veza meu europskim nacijama. On je trebao za Ligu naroda pripremiti projekt ujedinjenja, no 1929. na burzi u New Yorku zapoela je svjetska kriza to je stvorilo nepovoljnu atmosferu za paneuropsku ideju. 1930. objavljuje memorandum koji naglaava da pripadnost savezu ne naruava suverenost lanica i istie se primat politikih nad ekonomskim pitanjima.Coudenhove-Kalergi bio je izrazito razoaran sa sadrajem Briandovog memoranduma. Godina 1930. predstavljala je vrijeme najveih nada i najintenzivnijih traganja za nainima ujedinjenja. Te godine su se sastali delegati europskih drava da sasluaju Briandovo miljenje na primjedbe upuene na njegov memorandum. Za vrijeme diskusije odjeknula je vijest o Hitlerovoj pobjedi na izborima za Rajhstag. Hitlerovci nisu skrivali svoje neprijateljstvo prema ujedinjenju. Tako se poela stvarati nepovoljna atmosfera za pomirenje i ujedinjenje. Rasle su nacionalistike tendencije. Briand i Kalergi su i dalje bili uporni, ali 1932. Briand umire. Kalegri nastavlja sam. 1933. Nakon to je Hitler postao kancelar Njemake, pokret mijenja ciljeve i metode djelovanja, osnovni zadatak bila je borba protiv nacizma. Pokret je bio zabranjen na tlu Njemake. 1939. U Parizu se okuplja europska elita na velikom zboru pokreta. Kalergi ne gubi nadu, ak ni izbijanje Drugog svj. rata ne prekida njegovu aktivnost. Na posljetku pokret propada u meuratnom razdoblju zbog stvarnosti toga vremena.Ideju pokreta je nosio veliki broj ljudi, te su time Europi dali odreene organizacijske okvire. Pokret je poslije Drugog svj rata oivio kao obnovljena poruka. Od politikih i ekonomskih koncepcija Paneurope put je vodio prema Zajednici za ugljen i elik, Europskoj zajednici, i prema Europskoj uniji.

Europski obrauni s prolou (IDA)U europskoj tradiciji odgovor na pitanje kako postupati s prolou i kako se ponaati prema pobijeenima bio je ovakav do Drugog svjetskog rata zaboraviti i oprostiti, a od Drugog svjetskog rata pamtiti i kanjavati. Tako od Drugog svjetskog rata nastaju meunarodni i nacionalni sudovi formirani za suenje prijestupa uinjenih za vrijeme rata ili u vezi s njim. Esej Problem krivice Karla Jaspersa postaje kanonski tekst za ukupna razmatranja odnosa prema prolosti i odgovornosti za ono to je bilo. Prema njemu osnovne vrste krivice su:a) ODMAZDA kriminalna i politika krivica. Kad je rije o kanjavanju i priznanju krivice koji za sobom povlae osudu u pravnom smislu (suenje, kanjavanje).b) OBRAUN moralna i metafizika krivica. Ne povlae za sobom pravne posljedice, nemaju fiziki karakter kao to je injenje zloina ili izdavanje naredbe na osnovi koje je taj zloin izvren ili su drugi potaknuti da ga uine. Rije je o razmiljanju o samom sebi. To su oni koji nisu uestvovali u zloinu, nisu mogli ili nisu htjeli da znaju za nivo i karakter zloina.U proteklih 60 godina u Europi prvo dolazi odmazda, a kasnije obraun. Gotovo svaka generacija, u skladu sa osobnim iskustvom, ima razliit pogled na prolost. Razmiljanja o prolosti nastaju nakon duboke i nagle promjene (npr. ruenje drave ili sistema).U najnovijoj europskoj povijesti imamo dva velika vala odmazde:a) POSLIJERATNI VAL nakon zavretka Drugog svjetskog rata. Protjerivanje i kanjavanje obuhvaalo je ne samo osobe i grupe osoba koje su uestvovale u zloinima, nego je obuhvaalo i dio nekadanjih ekonomskih i politikih elita koje nisu neposredno uestvovale u ratnim zloinima. Kanjavanje se vrilo na tri glavna nivoa kanjavanje sensu stricto (provoenje istrane ili sudske procedure), interveniranje itavih grupa (npr. politika policija, vii dravni inovnici itd.), udaljavanje iz javne slube (onih koji su imali rukovodee funkcije ili su bili lanovi vladajuih partija).Onda kad je trajao val odmazde u naelu se nije javljao element obrauna te nisu pokretane debate ili razmiljanja. Tek kad je zaboravljeno na odmazdu, otpoela je faza obrauna. Smatra se da je dolazak te faze 1968. kad je mlada generacija, roena nakon rata, tragala za vlastitim identitetom.

b) POSTKOMUNISTIKI VAL u vezi s propau komunistikih sistema. Proces obraunavanja jo uvijek traje. Ima puno manji teritorijalni domaaj od prvog vala. U sutini, nema obrauna za komunizam i s komunizmom kao sistemom. Umjesto da se komunistiko razdoblje predstavi kao neprekidan konflikt vlasti i drutva, vie se istiu etniki konflikti. Ispostavlja se da se gotovo sve nacije, etnike ili rasne grupe smatraju rtvama jednih drugih.26