9

FRANJO ZENKO Ideja hrvatske nacionalne filozofije u 20. stoljeÊu

Franjo ZenkoInstitut za filozofiju, Zagreb

IDEJA HRVATSKE NACIONALNE FILOZOFIJEU 20. STOLJE∆U

fl... nacionalna je filozofija skup radnja samosvijesno upra-vljenih na liËno obrazovanje narodnoga æivota i samosvojnooËitovanje njegovo u potpuno i cjelovito izgraenom susta-vu duhovnih nastojanja (flIdeal-bestrebungen«) historijskogai kulturnoga znamena razvojnoga«.

Albert Bazala, O ideji nacionalne filozofije

Saæetak

Geneza ideje hrvatske nacionalne filozofije vezana je uz kontekst buenja nacionalnihduhova u srednjoj Europi, a u Hrvatskoj uz ideologiju hrvatskoga knjiæevnog i poli-tiËkoga narodnog preporoda, nastalog 1830-ih. Franjo MarkoviÊ, prvi profesor filozofijena novoosnovanom SveuËiliπtu u Zagrebu1874., zaËeo je ideju da i filozofija treba prido-nijeti stvaranju nacionalnoga subjektiviteta hrvatskoga naroda. Najprije tako da se zapo-Ëne s istraæivanjem i recepcijom hrvatske filozofske tradicije, poËevπi od bogate, ali zabo-ravljene hrvatske renesansne filozofije. Tu ideju iznio je u svome rektorskom govoru1881. pod naslovom Filosofijske struke pisci hrvatskoga roda s onkraj Velebita u stoljeÊihXV. do XVIII., a metafiziËki ju je pokuπao utemeljiti u svom djelu Razvoj i sustav obÊeniteestetike (Zagreb, 1903), suprotstavljajuÊi monadologijski pluralizam njemaËkom apso-lutnom idealizmu. Posebni doprinos razvoju i afirmaciji ideje hrvatske nacionalne filo-zofije u 20. stoljeÊu dokumentiran je u Bazalinim djelima kao πto su Povijest filozofije iFilozofijski portret Franje MarkoviÊa (1921) te njegovim esejima poput MetalogiËki kori-jen filozofije (1923), Filozofijska teænja u duhovnom æivotu Hrvatske od pada apsoluti-zma ovamo (1936) te O ideji nacionalne filozofije (1938). Premda je uoËljiv zastoj teorij-skoga promiπljanja ideje nacionalne filozofije u vrijeme marksizma kao sluæbene filozo-fije, ipak je ideja nacionalne hrvatske filozofije postala neupitnom institucioniranjemistraæivanja povijesti hrvatske filozofije u Institutu za filozofiju od 1967. na ovamo ipokretanjem Ëasopisa Prilozi za istraæivanje hrvatske filozofske baπtine 1975. Ni ‘globali-zacija’ ni ideologija europskog ujedinjenja neÊe ugroziti nacionalne kulturne identite-te, pa ni ideju nacionalne filozofije.

Vrijeme kako ga tehniËko-pragmatiËki mjerimo (sekundama, minutama, sati-ma, mjesecima, godinama, stoljeÊima i tisuÊljeÊima) i kozmologijski je samodjelomiËno, ali nikako i povijesno utemeljeno. Naslovnoj tematskoj sintagmiideja nacionalne filozofije u XX. stoljeÊu organski pripada i samo porijeklo te

27

TVRTKO JOLI∆ Filozofske institucije u Hrvatskoj u 20. stoljeÊu

Tvrtko JoliÊInstitut za filozofiju, Zagreb

FILOZOFSKE INSTITUCIJE U HRVATSKOJU 20. STOLJE∆U

Saæetak

U Ëlanku se iznosi kratki pregled glavnih filozofskih institucija u Hrvatskoj i njihovauloga u razvitku filozofije u Hrvatskoj u 20. stoljeÊu. Posebna je pozornost posveÊenaraznim odsjecima za filozofiju na sveuËiliπtima u Zagrebu, Zadru i Rijeci kao i znanstve-nim institutima i filozofskim druπtvima. Srediπte oko kojega se razvijala filozofija uHrvatskoj u prvoj polovici stoljeÊa bio je Odsjek za filozofiju SveuËiliπta u Zagrebu. Udrugoj polovini stoljeÊa osnovano je viπe novih institucija. Zbog pritisaka komunistiËkogareæima, ova raznolikost filozofskih institucija nije rezultirala i velikom raznolikoπÊufilozofskih struja. Pored prevladavajuÊe marksistiËke filozofije u njezinoj praksisovskojverziji, posebna je pozornost bila posveÊena istraæivanju hrvatske filozofske baπtine ifilozofiji znanosti. Takoer je utvreno da veÊina hrvatskih filozofskih institucija pose-bnu pozornost posveÊuje povijesti filozofije. Na to bi se moglo gledati kao na ostavπtinuAlberta Bazale, jednog od utemeljitelja moderne hrvatske filozofije.

Kao poËetak novije hrvatske filozofije obiËno se uzima 1874. Tada je obnovljenoSveuËiliπtu u Zagrebu i na njemu osnovana Katedra za filozofiju. VeÊ ova Ëinje-nica ukazuje na snaæni utjecaj koji je jedna institucija, SveuËiliπte u Zagrebu,imala na poËetak oblikovanja suvremene filozofije u Hrvatskoj. ImajuÊi to uvidu, Ëini se zanimljivim istraæiti odnos filozofije i filozofskih institucija u Hr-vatskoj. Odnos filozofije i filozofskih institucija zanimljiv je i neovisno o ovomkonkretnom sluËaju. Filozofija, naime, kao i sve ostale znanosti bitno ovisi oinstitucijama. Ona je najduæe i najbliæe povezana sa sveuËiliπtem, a u novijevrijeme osnivaju se i znanstveni instituti, istraæivaËki centri, znanstveno-struËneudruge i specijalizirane nakladniËke kuÊe. U tekstu koji slijedi iznijet Êemoneke podatke o najvaænijim filozofskim institucijama, podatke na temelju kojihbi se mogli izvuÊi zakljuËci o glavnim smjernicama razvoja hrvatske filozofije u20. stoljeÊu.

41

TOMISLAV BRACANOVI∆ Filozofski Ëasopisi u Hrvatskoj u 20. stoljeÊu

Tomislav BracanoviÊ

FILOZOFSKI »ASOPISI U HRVATSKOJU 20. STOLJE∆U

Saæetak

»lanak daje pregled filozofskih Ëasopisa utemeljenih i izdavanih u Hrvatskoj tijekom20. stoljeÊa. Donosi se opis 18 filozofskih Ëasopisa, ukljuËujuÊi podatke kao πto su njiho-vi ciljevi i podruËja, glavni urednici, jezici izdavanja, broj godiπnjih brojeva itd. ZbogograniËenoga prostora iz pregleda su izostavljeni brojni hrvatski nefilozofski Ëasopisikoji su takoer objavljivali filozofske radove, ali su bili specijalizirani za druga podru-Ëja kao πto su politologija, knjiæevnost, sociologija, prirodne znanosti, teologija i dr. Kaoπto se u Ëlanku pokazuje, prije Drugoga svjetskog rata u Hrvatskoj su izlazila tek triËasopisa posveÊena iskljuËivo filozofiji, dok ih veÊina izlazi nakon Drugoga svjetskograta i to ne prije πezdesetih godina. Posljednji odsjeËak Ëlanka nudi jednu provizornuocjenu pet najpoznatijih hrvatskih filozofskih Ëasopisa u 20. stoljeÊu koji su izlaziliredovito tijekom duljega vremenskog razdoblja (Praxis, Prilozi za istraæivanje hrvatskefilozofske baπtine, Filozofska istraæivanja, Synthesis Philosophica i Godiπnjak za povijestfilozofije), s posebnim naglaskom na pitanje u kojoj su mjeri ti Ëasopisi uspjeli ispunitisvrhe radi kojih su izvorno i bili pokrenuti. U zakljuËnim se razmatranjima tvrdi da bise znaËajnost pojedinih hrvatskih filozofskih Ëasopisa mogla najbolje procijeniti pomoÊu‡ zasad nepostojeÊe ‡ obuhvatne scientometrijske analize njihovih sadræaja i njihovihflfaktora odjeka« u hrvatskoj i meunarodnoj filozofskoj literaturi.

Uvod

Uloga Ëasopisa u filozofiji nije poput uloge koju Ëasopisi imaju u nekim drugimznanostima. U prirodnim znanostima, primjerice, Ëlanak objavljen u Ëasopisuosnovni je medij prenoπenja novih informacija i spoznaja ostalim istraæivaËimau istom podruËju ili polju, dok je u filozofiji i humanistiËkim znanostima opÊeni-to, unatoË sve snaænijoj tendenciji ugledanja na prirodne znanosti, osnovnimedij prenoπenja novih informacija i spoznaja joπ uvijek knjiga.1 Ipak, filozof-

1 Maja JokiÊ, Scientometrijski pristup znanstvenom radu u polju filozofije, flProlegomena« V, 1/2006, str. 101.

61

ZLATKO POSAVAC Hrvatska estetika prve polovice 20. stoljeÊa

Zlatko PosavacInstitut za filozofiju, Zagreb

HRVATSKA ESTETIKAPRVE POLOVICE 20. STOLJE∆A

Saæetak

Povijesno epohalno gledajuÊi, estetika u Hrvatskoj ‘dovrπava’ svoje 19. i zapoËinje 20.stoljeÊe u razdoblju hrvatske Moderne (1890‡1910), nakon Ëega usporedo s filozofijsko-teorijskim estetiËkim doktrinama, u kojima dominira psihologizam s povremenim priklo-nima sociologizmu i akcentima vitalizma, teËe vrijeme programatskih tekstova epoheavangardizama (1910‡1930), s kritiËko-negativnim odnosom spram cjelokupne tradicijei polaznim pokliËem ‘dolje estetika!’, te s postupnom kristalizacijom svijesti o krizi (oko1930). S obzirom na ekstenzitet grae i ograniËeni prostor izlaganja, ovdje su navede-na zbivanja i postignuÊa autora iz sljedeÊa dva desetljeÊa (1930‡1950).

Novo razdoblje od 1930. do 1950. odvijalo se u Hrvatskoj u tri etape. Vrijeme tridesetihgodina karakterizira Ëinjenica inauguracije filozofijske aksiologije na tragu juænonjema-Ëke badenske neokantovske πkole i duhovnoznanstvenih istraæivanja uz postupne, istodo-bne pojave fenomenologiziranih i ‘egzistencijaliziranih’, metodsko-problematskih preo-kupacija odreenih psihologijskih i pedagogijskih tema. Modernu eksperimentalnu psiho-logiju dopunjuje Gestaltpsychologie, svuda uz trajne, pomalo neodreene odjeke filozo-fije æivota, te nekih renominacija idealizma. U hrvatskoj estetici tridesetih godina ‘main-stream’ definitivno postaje polemiËna, ustrajno razvijana estetika intuicije, hrvatskivarijetet kroËeanizma (tada veÊ s europskom i svjetskom reputacijom). KatoliËka esteti-ka, sit venia verbo, koja se tijekom prethodnih desetljeÊa 20. stoljeÊa uspjeπnije bavilapreteæno knjiæevnom (odnosno umjetniËkom) kritikom, ponovno se pojavila u Hrvatskoji aktivno oglasila teorijsko-filozofijskim raspravama u duhu neotomizma, izazvavπi nizpolemika. Socijalna orijentacija estetike postaje forsirana, no iskazivana je s razliËitihpozicija i s razliËitim gradacijama. Dogmatska verzija ‘socijalistiËkoga realizma’ (harkov-ska linija), iz ‘pozadine’ podræavana politiËki u Hrvatskoj, nailazi na snaæan otpor i‘idealistiËkih’ verzija estetike, i pristaπâ ‘lijeve umjetnosti’, njezinih najistaknutijih umje-tnika (prizivom na Marxa i Nietzschea), πto rezultira æestokim, specifiËno hrvatskimestetiËkim ‘sukobom na ljevici’, s refleksima do duboko u 20. stoljeÊe i s trajnom upitnoπÊu:estetiËka vrijednost? tendencija? suvremenost?

Drugi svjetski rat veÊ je bio u punome jeku kad je 1941. formirana stoljeÊima æelje-na Nezavisna Dræava Hrvatska, pri Ëemu ratne prilike nisu smanjile hrvatske intelektu-alno-umjetniËko-estetiËke napore nacionalne dræave in statu nascendi. Naprotiv, kultur-na je djelatnost na svim planovima intenzivirana, pa je tako specifikum vremena posta-la filozofija kulture, gdje kultura, dakako, involvira estetiËke probleme, koji dobivaju

62

Hrvatska filozofija u XX. stoljeÊu

sada definitivno svijesno aksioloπke, fenomenoloπke, povijesne i egzistencijalne interpre-tacije. Osim toga, viπe nego dva desetljeÊa uporne teorijsko-polemiËke aktivnosti s pozicijeafirmiranja estetiËke intuicije Benedetta Crocea u hrvatskoj su verziji urodile plodom iuËinile da se napokon, nakon punih Ëetiri desetljeÊa estetika opet u hrvatskome jezikupojavi realiter (u materijalnom obliku!) kao knjiga ‡ pod naslovom Doæivljaj ljepote(1943). Istodobno je objavljena, takoer nakon Ëetiri desetljeÊa, opet hrvatskim jezikompisana opÊa Povijest estetike ‡ naæalost ne kao knjiga, nego u Ëasopisnim nastavcima(povijesno poËevπi od antike pa ‡ nedovrπeno ‡ do 18. stoljeÊa). U vrijeme NezavisneDræave Hrvatske sve su estetiËke pozicije bile zastupane, osim πto se nisu smatrale prihva-tljivim one koje su bile izriËito komunistiËko-politiËki obojene. Ali voene su rasprave o‘socijalnome mjerilu’, s tim, dakako, da se nije suspenzirao nacionalni karakter umjetno-sti. Razvijane su snaænije u razdoblju od 1941. do 1945. i estetike specijalnih podruËja,gdje su napisane i objavljivane disciplinirano estetiËke rasprave, navlastito za likovnuumjetnost i glazbu, no dakako ‡ moæda Ëak najviπe ‡ i za knjiæevnost.

Svrπetak Drugoga svjetskog rata u Europi (svibanj 1945), koji je za mnoge trebaobiti olakπanje i nada, u Hrvatskoj je znaËio ne samo opÊenito nacionalnu, nego i egzisten-cijalnu katastrofu za preko pola milijuna Hrvata, te istodobno trenutno zaustavljanje,a za niz stvari i potpuni prekid onoga, u nekoliko godina, ubrzana, bujna razvitkaumjetnosti, kulture i estetike. Godine 1945. Hrvatska ponovno postaje dio Jugoslavije, asvi su estetiËki pravci ‘dokinuti’: veÊina je njhovih autora naprosto ‘nestala’, onemogu-Êena ili egzekutirana, dok je uvaæavana i dopuπtena bila samo estetika socijalistiËkogarealizma i ‡ teorija odraza. Nastupila je te 1945., uz sve ostalo, i informativna blokada:politiËka, kulturoloπka, estetiËka. Nedostupnost knjiga, tekstova, pa i reprodukcija, nemo-guÊnost upoznavanja umjetniËkih pojava, autora i njihovih djela, kako suvremeniheuropskih i svjetskih, tako i kapitalnih djela navlastito hrvatske nacionalne kulturnepovijesti. Tek poslije 1950. bit Êe oktroirana(!) umjetniËka sloboda i poËet Êe uspostavlja-nje institucionaliziranih neoavangardizama. Osuvremenjavanje modernizma!?

PREMA SREDINI 20. STOLJE∆A1930‡1950.

Historiografska introdukcija

Prva polovica 20. stoljeÊa razvojno se i kulturoloπki znatno razlikuje oddruge polovice, πto jednako vrijedi za Hrvatsku i za cijelu zapadnjaËku sferu sove ili s one strane Atlantika, premda ‡ u cjelini ‡ oba polustoljeÊa pripadajuistoj makroepohi. Ako pak u tome povijesnom sklopu promatramo u prvomplanu Hrvatsku, tada je ta razlika i dramatiËnija (izuzme li se NjemaËka, kadaje rijeË o europskim zemaljama). Stoga historiografsko razgraniËenje, makar iu radne svrhe, s datacijom tipa floko 1950.«, flsredinom stoljeÊa« ili flposlijeDrugoga svjetskog rata«, ima stanovito opravdanje. Ali unutar toga povijesnogintervala svi oni ostali flperiodizacijski« zahvati koji stereotipno, do iznemoglo-

97

SRE∆KO KOVA» Moderna logika u hrvatskoj filozofiji 20. stoljeÊa

SreÊko KovaËInstitut za filozofiju, Zagreb

MODERNA LOGIKA U HRVATSKOJ FILOZOFIJI20. STOLJE∆A

Saæetak

Prvi poËetci moderne logike u Hrvatskoj mogu se uoËiti veÊ sredinom 19. stoljeÊa u djeluVatroslava BertiÊa. Na prijelazu 19. u 20. stoljeÊe doprinose algebarskoj logici i filozofijilogike daje Albin Nagy, koji djeluje u Italiji. IstiËe se i osebujan pisac Mate MerπiÊ, kojitakoer radi na algebarskoj logici. U hrvatskoj sveuËiliπnoj filozofiji do pojave PetroviÊe-va udæbenika (1964) i doprinosa Hede Festini, prevladava kritiËki ili indiferentan odnosprema modernoj logici. Prvu cjelovitu logiku na hrvatskome napisao je matematiËarVladimir Devidé (1964), poznat, primjerice, po svojoj aksiomatizaciji prirodnih brojevai klasiËne iskazne logike. U osamedestim i devedesetim godinama u hrvatskoj su filozo-fiji utjecajni logiËari Goran ©vob i matematiËar Zvonimir ©ikiÊ. Na razmei 20. i 21.stoljeÊa logiËka se istraæivanja pojaËavaju i πire u razne grane suvremene logike.

I. Uvod

Uloga logike u hrvatskoj filozofiji 20. stoljeÊa ima posebnu zanimljivost jer sus poËetcima moderne logike sredinom 19. stoljeÊa nastupili u odreenomesmislu kritiËni trenutci u odnosu logike i filozofije. S jedne strane Ëinilo se kaoda logika postaje dio matematike, pa su ju mnogi matematiËari upravo tako ishvaÊali i mnogi ju joπ uvijek tako shvaÊaju. No i dio filozofa je ubrzo poËeoprihvaÊati modernu logiku, uoËavajuÊi da je ona nezamjenljiv instrument zaulaz u filozofijske probleme i njihovu obradu, kao i za samo njihovo postavlja-nje i otkrivanje. Danas su, osim toga, mnogi logiËari po struci takoer i teorij-ski informatiËari; logika je srodna i s umjetnom inteligencijom, a takoer i steorijskom lingivistikom. Sintagma fllogika i filozofija« danas zvuËi sasvimnaravno (kao da su to dvije, doduπe vrlo bliske, ali ipak razliËite discipline). Iztoga je sasvim oËito da je logika barem jednom nogom veÊ izvan filozofije udisciplinarnome smislu. Dodajmo takoer da danas, uz odjele i institute zafilozofiju, matematiku, informatiku itd., opstoje i instituti i odjeli za logiku,najËeπÊe ukljuËenu u gore ocrtano interdisciplinarno podruËje, kakav je vjero-

111

STIPE KUTLE©A Filozofske rasprave o znanosti u Hrvatskoj u 20. stoljeÊu

Stipe KutleπaInstitut za filozofiju, Zagreb

FILOZOFSKE RASPRAVE O ZNANOSTI U HRVATSKOJU 20. STOLJE∆U

Saæetak

U ovome se radu iznosi kratki pregled filozofskih rasprava o znanosti u Hrvatskoj u 20.stoljeÊu s naglaskom na fizikalne znanosti. Teæiπte se stavlja na filozofske rasprave okoteorije relativnosti i kvantne teorije, djelomiËno se tematizira teorija evolucije s filozofij-skim i drugim raspravama koje su voene u vezi s njom, a navode se i neki metodoloπkiproblemi znanosti prisutni u raspravama u 20. stoljeÊu. U vezi s temom iznose se i nekepojedinosti o publikacijama, institucijama, simpozijima te visokoπkolskoj nastavi. Dosada o filozofskim raspravama o znanosti u 20. stoljeÊu u Hrvatskoj nije bilo sustavnihistraæivanja. ZakljuËak je da obrada ove teme zahtijeva ozbiljno i sustavno istraæiva-nje.

I.

Dvadeseto je stoljeÊe i u znanosti na izvjestan naËin posebno. VeÊ je doslovnosam poËetak stoljeÊa obiljeæen jednim vaænim znanstvenim dogaajem, Ëijegznanstvenog, filozofskog i kulturnog znaËaja nisu bili posve svjesni niti samisudionici tadaπnjih znanstvenih zbivanja, a niti neposredni sljedbenici. Radilose o novoj znanstvenoj teoriji nazvanoj kvantna teorija, koja je vaæna ne samoza znanost nego i za samu filozofiju. Ubrzo nakon Planckova postavljanja teme-lja kvantnoj teoriji (1900), uslijedila je druga vaæna, kako bismo danas rekli,promjena paradigme: pojava Einsteinove teorije relativnosti, toËnije specijal-ne teorije relativnosti (1905). Ni jedna ni druga nisu odmah bile opÊeprihvaÊe-ne, iako se slutilo da doista predstavljaju neπto novo, Ëak bi se reklo revolucio-narno.

Ono πto nas ovdje zanima nisu Ëisto znanstvene rasprave koje su se vodileoko tih novih teorija, nego prije svega filozofski izazovi koji su bili potaknutitim teorijama. A njih doista nije manjkalo. Ne zanima nas u prvome redu ni tokako se rasprava vodila meu znanstvenicima i filozofima u Europi i svijetu,nego nas ponajprije zanima kako se ta rasprava reflektirala kod nas u Hrvat-skoj.

127

JOSIP OSLI∆ Filozofija religije u Hrvatskoj u 20. stoljeÊu

Josip OsliÊKatoliËki bogoslovni fakultet SveuËiliπta u Zagrebu

FILOZOFIJA RELIGIJE U HRVATSKOJU 20. STOLJE∆U

Saæetak

Autor je u ovome prilogu pokuπao pokazati kako se filozofija religije zasnovala i razvilakao vaæna filozofska disciplina u Hrvatskoj u 20. stoljeÊu. U okvirima ovog istraæivanjaustanovljeno je da je filozofija religije nastala na tragu ‘theologiae naturalis’ tek u kasni-jem prosvjetiteljstvu. U prvome dijelu (1900-1945) obrauju se problemska pitanja kojase prije svega odnose na ‘theologiam naturalem’, ‘noetiku’ i na problematiku ‘materijali-zma’. U tome je sklopu posebna paænja posveÊena Josipu Stadleru, Antunu Baueru,Stjepanu Zimmermannu i Franji ©ancu, jer su upravo oni izgradili najvaænije pretpo-stavke koje su bile od temeljnog znaËenja za daljnji razvitak filozofije religije u Hrvat-skoj. U drugome dijelu (1945-1990), pokuπava se posebno ukazati kako na filozofijureligije i psihologiju religije Wilhelma Keilbacha tako i na pokuπaje dijaloga izmeufilozofije i teologije u Hrvatskoj. Pritom u prvome redu dolaze do izraæaja temeljnaKeilbachova istraæivanja koji se godinama bavio problematikom religije i mnoπtvomreligija. Pokazano je da je upravo Keilbach sa svojom filozofijom religije i psihologijomreligije postao svjetski poznat izvan granica Hrvatske. Takoer, pokazalo se da je pose-bno znaËajan bio dijalog izmeu Branka Boπnjaka i Mije ©kvorca, ali i drugih filozofai teologa. Svi su ti napori pokazali da je ipak moguÊ otvoren razgovor izmeu onih kojidrukËije misle. Na kraju su dane samo zakljuËne napomene, jednostavno zato πto uodnosu na to vrijeme postoji premala kritiËka distanca, premda su upravo posljednjihgodina napisane vrlo vrijedne studije koje se bave problematikom religije.

Uvodne napomene

flFilozofija religije« moæe se s danaπnjega stajaliπta promatrati kao vrlo mladafilozofska disciplina, ali ‡ gledajuÊi s obzirom na temeljne religijske i filozof-ske probleme ‡ poglavito kao izvoriπte svih filozofskih disciplina.1 Naime,

1 Od zapaæenih studija i monografija iz podruËja filozofije religije koje su u zadnje vrijeme objavlje-ne kod nas, spominjemo samo neke: Stjepan Kuπar, Spoznaja Boga u filozofiji religije. B.Welte i boæanski Bog, Zagreb 1996; Josip ∆uriÊ, Tomizam nekoÊ i danas, Zagreb 2003; Nikola

153

IVAN KOPREK Filozofija i teologija u Hrvatskoj u 20. stoljeÊu

Ivan KoprekFilozofski fakultet Druæbe Isusove u Zagrebu

FILOZOFIJA I TEOLOGIJA U HRVATSKOJU 20. STOLJE∆U

Saæetak

Filozofija i teologija u Hrvatskoj, kao uostalom i drugdje u svijetu, nisu u 20. stoljeÊuproæivljavale laka vremena. Obje su dijelile istu sudbinu. Ponekad su jedna i druga bilesmatrane za egzotiËan, jalov, ali i politiËki opasan posao. Obje su, ipak, najprije putemakademskih predavanja pojedinih profesora, a onda joπ viπe i s njihovom pisanom rijeËioblikovale ono πto bismo mogli nazvati ‘duh vremena’. »injenica je da se na bogoslovnimuËiliπtima, pa tako i u Hrvatskoj, poËetkom proπloga stoljeÊa predaje ‘πkolska filozofija’po toËno odreenome programu studija za buduÊe sveÊenike i to preteæito na latinsko-me jeziku. Upravo su zbog toga filozofija, ali i teologija, πiroj publici bile nepristupaËne.Prave filozofske i teoloπke teme obraivane su u crkvenim Ëasopisima koji su tiskani nanarodnome jeziku. Tome moæemo zahvaliti relativno bogatu filozofsku literaturu tzv.katoliËkih filozofa, ali i teologa toga vremena, osobito u Ëasopisima filozofsko-teoloπketematike. Svakako, Ëasopisi ‘Bogoslovska smotra’, ‘Obnovljeni æivot’ te drugi danaπnjiznanstveni Ëasopisi crkvenoga predznaka u kojima su pisali i piπu naπi poznati teolozii filozofi, bili su i ostat Êe mjesta πirenja ozraËja otvaranja KatoliËke crkve prema suvre-menomu svijetu nakon Drugoga vatikanskog sabora (viπe i na drugi naËin nego aka-demska predavanja!). Oni su bili i ostat Êe znaËajna mjesta teoloπkoga promiπljanjacrkvene problematike na hrvatskim prostorima, te popriπta dijaloga izmeu filozofije iteologije, Crkve i svijeta, krπÊanske vjere i naπega druπtva.

Filozofija i teologija u Hrvatskoj, kao uostalom i drugdje u svijetu, nisu u proπlo-me stoljeÊu proæivljavale laka vremena. Obje su, usuujem se reÊi, dijelile istusudbinu. Ponekad su jedna i druga bile smatrane za egzotiËan, jalov, ali i poli-tiËki opasan posao. Obje su, ipak, oblikovale ono πto bismo mogli nazvatiflduhom vremena«, najprije akademskim predavanjima pojedinih profesora, azatim, joπ i viπe, njihovom pisanom rijeËju.

»injenica je da je vrijeme nakon Descartesa, Kanta i Hegela uzdrmalo filo-zofiju koja se pouËavala na crkvenim uËiliπtima i koja je nosila naziv skolasti-

165

ÆELJKO PAVI∆ Neoskolastika XX. stoljeÊa u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini

Æeljko PaviÊLeksikografski zavod Miroslav Krleæa

NEOSKOLASTIKA 20. STOLJE∆AU HRVATSKOJ I BOSNI I HERCEGOVINI

Saæetak

U ovome prilogu autor razmatra vrlo bogatu tradiciju neoskolastiËkoga miπljenja u 20.stoljeÊu, s posebnim osvrtom na njezin razvoj u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Pritomse pokazuje kako se razvoj neoskolastike u Hrvatskoj i BiH ne moæe promatrati izvannjezina europskoga konteksta, tj. da ona u tome smislu ne donosi niπta novo. Jedinanovina koja doista zasluæuje filozofijsku pozornost prije svega je njezina uloga u odga-janju za spekulativno miπljenje te joπ viπe za razvijanje krajnje originalnoga filozo-fijskog nazivlja koje po svojim izvanrednim rjeπenjima i danas predstavlja jedan odglavnih stupova hrvatskoga jeziËnog samoosvjeπÊenja uopÊe. Problem moguÊnosti ‘usponaneoskolastike do filozofije’ autor egzemplificira na dvije æariπne toËke: iznutra, na pro-blemu ‘hegemonije tomizma’; izvana, na problemu ‘neprevladivoga Kanta’ i moderneu cjelini.

Uspon neoskolastike do filozofije?

flNeoskolastika« se u Hrvatskoj ne moæe promatrati izvan svoga europskog,ili joπ bolje ‡ reËeno s Zimmermannom i Derridaom ‡ izvan svog ‘latinskogkonteksta’. Razlog tome treba traæiti prije svega u njezinoj ‡ vjeronazornogledano ‡ flkatoliËkoj«, te filozofijski gledano, u flintegrativnoj« naravi, na Ëemuje ustrajavao veÊ Toma Akvinski kada je u svojim spisima izriËito nastojaousvojiti najbolja filozofijska postignuÊa svojih predπasnika i uËiniti ih plodnompodlogom za daljnji razvoj skolastiËkoga miπljenja u duhu one flsinteze«1 koja

1 Usp. Vjekoslav BajsiÊ, Duh sinteze u skolastici, u: flKaËiÊ«, Split, III/1970.; pretiskano u: isti,Filozofija i teologija u vremenu. »lanci i rasprave. Priredio Stjepan Kuπar, Zagreb 21999.;iscrpnije o tome: Josip OsliÊ, Vjera i um. NeoskolastiËki i suvremeni pristupi, Zagreb 2004.,posebice III. poglavlje: Sinteza skolastiËkoga duha u duhu suvremene filozofije ‡ VjekoslavBajsiÊ.

199

ERNA BANI∆-PAJNI∆ Istraæivanje povijesti filozofije u Hrvatskoj u 20. stoljeÊu

Erna BaniÊ-PajniÊInstitut za filozofiju, Zagreb

ISTRAÆIVANJE POVIJESTI FILOZOFIJEU HRVATSKOJ U 20. STOLJE∆U1

flFilozofija otkriva najdublju istinu o sebi kadvlastitim metodama izlaæe svoju vlastitu povijest«.

G. W. F. Hegel, Vorlesungen überdie Geschichte der Philosophie, sv. I., str. V.

Saæetak

Tekst pod gornjim naslovom predstavlja pregled svega onoga πto se u 20. stoljeÊu u Hr-vatskoj istraæivalo u smislu povijesti filozofije kao filozofijske discipline. Tekstom se na-stoji pruæiti uvid u:a) djela koja obrauju povijest filozofije kao cjelinu ili neki segment te cjeline i koja nose

naslov povijesti filozofije; to su prije svega sve pisane flpovijesti filozofije« nastale uHrvatskoj tijekom 20. stoljeÊa, ali i povijesni pregledi pojedinih filozofijskih discipli-na;

b) neka djela povijesno-filozofijskoga znaËaja koja elaboriraju neko odreeno razdo-blje povijesti filozofije ili povijest nekog pravca miπljenja ili pak povijest koje naciona-lne filozofije;

c) neka djela koja izriËito tematiziraju pitanje povijesti filozofije;d) prijevode svih znaËajnijih povijesti filozofije koje su se tijekom 20. stoljeÊa studirale u

Hrvatskoj. Kao znaËajan moment u proradbi svakoga pojedinog djela posveÊenog istraæivanjupovijesti filozofije istaknut je stav spram Hegelove koncepcije povijesti filozofije. Na sa-mome poËetku, u vezi s koncepcijom, naglaπeno je kako se pisane povijesti filozofijemogu klasificirati prema razliËitim kriterijima. Ovaj pregled uvaæava kronologijski slijednastajanja pisanih povijesti filozofije. U zakljuËnom se dijelu, na temelju svega izloæenog, pokuπavaju rezimirati znaËajkeistraæivanja povijesti filozofije u Hrvatskoj u 20. stoljeÊu. Pritom se razlikuju tri faze:razdoblje do rata, ratno i neposredno poratno razdoblje te razdoblje od osamedesetihgodina do konca 20. stoljeÊa.

1 Ovaj pregled nipoπto nema pretenzije da bude potpun i dovrπen u tom smislu da ga ne bi bilomoguÊe nadopunjavati ili popravljati u bilo kojem smislu. Autorica se ipak nada da je u njemuspomenuto sve bitno πto se vezano uz povijest filozofije dogaalo u 20. stoljeÊu u Hrvatskoj.

200

Hrvatska filozofija u XX. stoljeÊu

Na kraju se konstatira pad interesa za povijest filozofije u drugoj polovici 20. stoljeÊa,do kojeg dolazi bez obzira na poveÊan broj objavljenih porijevoda pisanih povijesti filo-zofije. Kao jedan od uzroka navode se odreene struje u okviru suvremenoga filozo-fijskog miπljenja, koje povijest filozofije procjenjuju analogijom prema povijesti znano-sti, dræeÊi je za neπto prevladano, proπlo, πto je u posvemaπnjoj suprotnosti s Hegelovomkoncepcijom. ZakljuËno se konstatira kako se pritom ipak radi tek o pauπalnoj konstataciji te da biza neke odreenije zakljuËke bila potrebna jedna produbljena analiza situacije.

Kad mi je bila predloæena ova tema izlaganja, ponajprije mi se postavilo pita-nje πto se od mene zapravo oËekuje. U skladu, naime, s dvojakim znaËenjemflpovijesti filozofije« moglo se pretpostaviti da se oËekuje pregled svega onogaπto se od povijesti filozofije u 20. stoljeÊu istraæivalo u smislu proraivanjapojedinoga filozofa, filozofske πkole ili pravca miπljenja, ali isto tako i da seoËekuje uvid u znaËajke istraæivanja povijesti filozofije kao cjeline, tj. kao filo-zofijske discipline, u smislu istraæivanja historiografije filozofije. Pritom bi semoglo govoriti o dvije, odnosno o tri razine povijesti filozofije ‡ jedna razinabilo bi flzbivanje« filozofije u vremenu, druga bi razina bila refleksija o tome iizlaganje toga flzbivanja«. To je ono πto neki povjesniËari filozofije razlikujukao historiju i kao povijest filozofije, a neki kao flobjektivno zbivanjefl i flsubjekti-vno razumijevanjefl filozofije. TreÊu razinu predstavljalo bi tematiziranje pitanjapovijesti filozofije odnosno promiπljanje relacije filozofije i njezine povijesti.

Kako Êe u ostalim izlaganjima biti obraeno upravo ono Ëime su se, izokvira povijesti filozofije filozofi u Hrvatskoj bavili tijekom 20. stoljeÊa (pa bisva ostala izlaganja zapravo bila na neki naËin predradnje za ovo izlaganje ilinjegov sastavni dio), to Êemo ovdje pokuπati pruæiti uvid u:a) djela koja obrauju povijest filozofije kao cjelinu ili neki segment te cje-

line te djela koja nose naslov povijesti filozofije; to Êe dakle biti prije svegasve pisane flpovijesti filozofije« nastale u Hrvatskoj tijekom 20. stoljeÊa, alii povijesni pregledi pojedinih filozofijskih disciplina;

b) spomenut Êemo i neka djela povijesno-filozofijskoga znaËaja koja elabori-raju neko odreeno razdoblje povijesti filozofije ili povijest nekog misa-onog pravca ili pak povijest koje nacionalne filozofije;

c) osvrnut Êemo se na neka djela koja izriËito tematiziraju pitanje povijestifilozofije;

d) spomenut Êemo prijevode svih znaËajnijih povijesti filozofije koje su setijekom 20. stoljeÊa proraivale u Hrvatskoj.

Pretpostavka i polaziπte svake pisane povijesti filozofije jest koncepcijapovijesti filozofije. Stoga Êemo se pri izlaganju pregleda djela o povijesti filo-

215

PETAR ©EGEDIN Istraæivanje antiËke filozofije u Hrvatskoj u 20. stoljeÊu

Petar ©egedinInstitut za filozofiju, Zagreb

ISTRAÆIVANJE ANTI»KE FILOZOFIJE U HRVATSKOJU 20. STOLJE∆U

Saæetak

Rad se sastoji od dva dijela. U prvome dijelu izlaæu se djela koja se bave antiËkomfilozofijom u povijesno-filozofijskom aspektu. Tu spadaju tri povijesti filozofije koje sunapisali Albert Bazala, Franjo ©anc i Branko Boπnjak, zatim knjiga Marijana CipreMetamorfoze metafizike te Hrestomatija filozofije koju je uredio Damir BarbariÊ. U drugo-me dijelu daje se pregled hrvatskih prijevoda djela antiËke filozofije te studija i Ëlanakakoji su posveÊeni pojedinim antiËkim, preteæno grËkim filozofima, kao i temeljnim prob-lemima grËke filozofije. Izlaganje pokazuje da najveÊi dio istraæivanja antiËke filozofijeu Hrvatskoj u 20. stoljeÊu zauzima recepcija i interpretacija Platonova i Aristotelovafilozofiranja. No, treba reÊi da je filozofijsko istraæivanje, kako tih filozofa tako i antiËkefilozofije u cjelini, znaËajnu i filozofijski relevantnu ulogu dobilo tek tijekom posljednjihdesetljeÊa 20. stoljeÊa, pa stoga njegov zbiljski napredak tek treba oËekivati.

Izlaganje o stanju istraæivanja antiËke filozofije u Hrvatskoj u 20. stoljeÊu podije-lio sam u dva dijela. U prvome dijelu bavim se povijesno-filozofijskim prikazi-ma antiËke filozofije, a u drugome pokuπavam dati pregled istraæivanja poje-dinih antiËkih filozofa i filozofijskih problema.

Tri su kriterija kojima sam se vodio. Prvo, cilj referata nije pobrajanje svegaπto je na dotiËnom polju napisano ili izgovoreno. Hrvatski mislioci koje tema-tiziram nisu naprosto svi oni koji su se bavili antiËkom filozofijom, nego onikoji su po mojem uvidu djelotvorno oblikovali i usmjeravali razumijevanjetoga filozofiranja u nas. Drugo, radove i autore nastojao sam birati kriterijemnjihova filozofijskog odreenja. Neosporno je naime da postoji niz radova kojise antiËke filozofije dotiËu iz vidokruga teologije, politologije, teorije knjiæevno-sti, povijesti umjetnosti i drugih disciplinarnih smjernica. No, u skladu s ime-nom simpozija flHrvatska filozofija u 20. stoljeÊu«, smatrao sam nuænim stavitinaglasak na istraæivanja antiËke filozofije koja spadaju u horizont filozofijskoga

247

MIHAELA GIRARDI-KAR©ULIN Istraæivanje povijesti hrvatske renesansne filozofije u Hrvatskoj u 20. stoljeÊu

Mihaela Girardi-KarπulinInstitut za filozofiju, Zagreb

ISTRAÆIVANJE POVIJESTI HRVATSKE RENESANSNEFILOZOFIJE U HRVATSKOJ U 20. STOLJE∆U

Saæetak

U Ëlanku je u nekoliko etapa ukratko izloæen prikaz istraæivanja hrvatske renesansnefilozofije u Hrvatskoj od kraja 19. stoljeÊa do danas. U poËetku, kljuËni su autori tihistraæivanja Franjo MarkoviÊ, Albert Bazala, Stjepan Zimmermann, Vladimir FilipoviÊi Kruno KrstiÊ. Za svakog od njih izloæen je karakteristiËan pristup problemima rene-sansne filozofije u Ëijem su horizontu temeljili svoja istraæivanja hrvatske renesansnefilozofije. Istraæivanja koja iza toga slijede oznaËavaju se kao ‘istraæivanja u tijeku’. Uokviru ‘istraæivanja u tijeku’ navode se oni autori kojima je okosnica istraæivanja upravopovijest hrvatske renesansne filozofije te se istiËe da je nuæno odreeno vremensko odsto-janje da bi mogli biti adekvatno protumaËeni i ocijenjeni. Na kraju se kao joπ uvijekaktualni zadatak istraæivanja hrvatskih renesansnih filozofa (latinista) istiËe prevoenjenjihovih djela na hrvatski jezik.

Naslov referata ‡ koji nisam sama izabrala (predloæio ga je organizator skupa),ali sam sa zadovoljstvom prihvatila ‡ ograniËava moju temu flistraæivanje povijestirenesansne filozofije u Hrvatskoj« na razdoblje 20. stoljeÊa. Takva se ograniËenjane mogu dræati jer istraæivanje povijesti hrvatske renesansne filozofije, zajed-no s istraæivanjem hrvatske filozofije, opÊenito poËinje u 19. stoljeÊu svimanama poznatim, pristupnim rektorskim govorom Filozofijske struke pisci hrvat-skog roda s onkraj Velebita u stoljeÊih XV. do XVIII. Franje MarkoviÊa (1881/1882).1 Taj se govor ne smije zaobiÊi, ne samo zato πto je prvi u nizu istraæi-vanja, nego i zato jer je MarkoviÊ s nepogreπivom intuicijom naznaËio razlogistraæivanja, a potom je preporuËio i jednu metodu. I jedno i drugo ‡ i razlog

1 Usp. Franjo MarkoviÊ, Filosofijske struke pisci hrvatskoga roda s onkraj Velebita u stoljeÊihXV. do VIII. Govor nastupajuÊeg rektora... πkol. god. 1881/1882., u: flPrilozi za istraæivanjehrvatske filozofske baπtine«, I, 1-2/1975., str. 255-279.

263

BRANKA BRUJI∆ Recepcija filozofije Martina Heideggera u Hrvatskoj u 20. stoljeÊu

Branka BrujiÊ

RECEPCIJA FILOZOFIJE MARTINA HEIDEGGERAU HRVATSKOJ U 20. STOLJE∆U

Saæetak

Heideggerovim miπljenjem profesori na Odsjeku za filozofiju Filozofskoga fakulteta uZagrebu bave se od pedesetih godina 20. stoljeÊa. Protagonisti recepcije tadaπnji su docentiVanja SutliÊ, Gajo PetroviÊ i Danilo PejoviÊ. Njihovo usvajanje Heideggerova miπljenjakarakterizira vrednovanje njegove suvremenosti u usporedbi s Marxovim miπljenjem.Vanja SutliÊ vrπi sintezu pojma prakse u Marxa sa srediπnjim Heideggerovim pitanjem ‡pitanjem povijesnoga sklopa: odnos bitak-tubitak-biÊe. Meutim, u svojoj knjizi Praksarada kao znanstvena povijest, publiciranoj 70-tih godina, SutliÊ pokazuje pripadnostMarxova miπljenja novovjekoj metafiziËkoj tradiciji. Gajo PetroviÊ istiËe povijesnu usmjer-enost kako Marxova tako i Heideggerova miπljenja. UsporeujuÊi dva mislioca, PetroviÊdaje prednost Marxovu pojmu prakse spram prispjeÊa bitka u Heideggerovu miπljenju.

UËenici i mlai kolege trojice protagonista studiraju i interpretiraju Heideggerovumisao neovisno o odnosu spram Marxove misli. Oni su nositelji triju internacionalnihsimpozija posveÊenih Heideggeru u Zagrebu 80-tih godina proπloga stoljeÊa. Ti filozof-ski simpoziji te neke teme teËajeva na IUC-u u Dubrovniku 80-tih i 90-tih godina svje-doËe o zamahu recepcije Heideggera u Hrvatskoj.

I. Uvod s kronoloπkim osvrtom

Prema bibliografiji prijevoda Heideggerovih djela i radova o Heideggerovojmisli koja je priloæena hrvatskome prijevodu djela Sein und Zeit, prvi tragovirecepcije u nas seæu u 1942. RijeË je o disertaciji fra Krune Vladimira PandæiÊaProblem istine u filozofiji Martina Heideggera, obranjenoj u Ljubljani te oosvrtima na tu disertaciju u hrvatskim tiskovinama. Zatim slijede prvi radovinakon Drugoga svjetskog rata: Rudi Supek: Suvremeni egzistencijalizam ‡Heidegger i Sartre (u knjizi Egzistencijalizam i dekadencija, 1950), MarijanTkalËiÊ: Egzistencijalizam (Kierkegaard ‡ Heidegger ‡ Sartre), u zbornikuradova Filozofskoga fakulteta.

273

IVAN KORDI∆ Filozofijska hermeneutika i njezina hrvatska percepcija

Ivan KordiÊInstitut za filozofiju, Zagreb

FILOZOFIJSKA HERMENEUTIKA I NJEZINAHRVATSKA RECEPCIJA

Saæetak

Filozofijska hermeneutika u danaπnje je vrijeme jedan od najplodnijih pokuπaja da seËovjekovo miπljenje unatoË svoj modernoj povrπnosti i banalnosti odræi na æivotu. Ovofilozofijsko nastojanje svoje korijene vuËe iz potrebe da se razumije biblijski, ali i svakidrugi tekst. No, u 20. stoljeÊu ovo je nastojanje postalo univerzalnom filozofijom koja sebavi pitanjem o bitku, pitanjem koje je od poËetka grËkoga miπljenja bilo bitno pitanjezapadnjaËke filozofije, a to je i danas. Za ovaj razvoj i univerzalno produbljenje herme-neutike stoje prije svega imena Martina Heideggera i njegova uËenika Hansa-GeorgaGadamera.

Hrvatska filozofijska scena, kao πto je poznato, bila je kroz cijelu povijest odreenazapadnjaËkim miπljenjem. To je i danas sluËaj. Ona je, naime, u 20. stoljeÊu na svojnaËin recipirala i vrednovala filozofijsku hermeneutiku.

Ovaj rad bavi se filozofijskom hermeneutikom u njezinim korijenima i u njezinojhrvatskoj recepciji, i to tako da njezine glavne postaje nastoji ukratko predstaviti i otvori-ti nove perspektive njezina istraæivanja.

Uvod

Filozofijska hermeneutika nedvojbeno je onaj pravac suvremene filozofijskemisli, koji filozofiju na najintenzivniji naËin promatra i u njezinu povijesnom iu njezinu aktualnom kontekstu razumijevanja onoga πto jest. Srediπnji pred-stavnici i promicatelji ovog miπljenja svakako su Martin Heidegger i Hans-Georg Gadamer.

Ta filozofija i ti mislioci, kao uostalom i sva misaona strujanja u povijestifilozofije, svoje su tragove snaæno ostavili i ostavljaju i u hrvatskoj filozofijskojmisli.

Ovdje æelim u kratkim crtama prikazati povijesni i suvremeni tijek filozo-fijske hermeneutike te naznaËiti njezine tragove u hrvatskome filozofijskomkontekstu.

299

DAMIR BARBARI∆ Jezik, miπljenje, narod

Damir BarbariÊInstitut za filozofiju, Zagreb

JEZIK, MI©LJENJE, NARODNastojanja oko miπljenja u materinjem jeziku

Saæetak

U Ëlanku su prikazani pokuπaji miπljenja i izricanja temeljnih filozofijskih sadræaja umaterinjem jeziku, koji u Hrvatskoj zapoËinju otprilike sredinom 19. stoljeÊa. PoËetna,prosvjetiteljskim duhom napretka proæeta nastojanja oko izgradnje jedinstvene i obve-zujuÊe hrvatske filozofijske terminologije, jednako u okruæju novoskolastiËke filozofijekao i one sekularno-graanske, sustala su veÊ u prvome dijelu 20. stoljeÊa, prvenstvenopod teretom uvida u bitno neuklonjivu viπeznaËnost jezika.

Dublje osvjeπtenje o odnosu jezika i miπljenja, nakon toga u Hrvatskoj rijetko i viπeuzgredno, pretpostavljalo bi radikalnu mijenu u shvaÊanju biti jezika, koja bi umjestonjegove navodne tehniËko-instrumentalne uloge pukog sredstva za priopÊenje misli ionog miπljenog, u srediπte razmatranja trebala staviti u povijesnom jeziku naroda sadræanpotencijal tvorenja ne samo misli nego i samoga svijeta.

Suvremena hermeneutiËka filozofija, i to u svojoj ontologijskoj verziji, pokazuje sekao najprimjerenije ishodiπte filozofijski plodotvornijeg odreenja odnosa jezika imiπljenja. U nastavljanju na stavove Wilhelma von Humboldta ili Herdera time bi ponovnona vidjelo moglo izaÊi filozofijsko znaËenje naroda, i to u njegovoj prvenstveno jeziËno,a time i duhovno odreenoj biti. Tek bi filozofijsko promiπljanje usudne vlastitosti naro-da u njegovu svagda povijesno uposebljenom naËinu kazivanja bio dostatan uvjet mo-guÊe dorasle mislene komunikacije kako s drugim narodima tako i sa cjelinom svjetskezajednice, koja pritom ne bi bila shvaÊena tek ‘globalno’, dakle u smislu puko mehaniËkogsjedinjenja.

U Ëlanku se ta moguÊnost naznaËuje na primjeru Vanje SutliÊa, koji uz ostalo isvojim produktivnim preuzimanjem Heideggerovih misli o jeziku s pravom vrijedi kaojedan od najznaËajnijih hrvatskih filozofa 20. stoljeÊa.