idiot dostojevski.pdf

8/10/2019 Idiot Dostojevski.pdf

1/16


2/16

P O G O V O RF. M . D O S T O JE V S K I : I D I O T

U vrijeme kad se, 186 7. godine u Zenevi, latio pisanja novog rom ana,Idiota, Fjod or Miha jlovi Dostojevski im ao je ve za sobo m znaajni knjiev-ni opus. Godinu dana prije toga bio je objavio Zloin i kaznu, roman koj imje stekao zaslueno priznanje kritike i itateljstva, iako ni njime nije ostvariofinancijsku dob it koja bi mu o mo gu ila lagodn iji ivot. I dalje je jedv a sasta-vljao kraj s krajem.

Njeg ove su ivotne nevolje zapoele vrlo rano. Iako je bio plemikog po-rijekla, proivio je teko djetinjstvo.

Roen je 30. l istopada 1821. u Moskvi. .S^godinu dana starij im bratomMihailom, koga je silno volio, pripremao se za srednju kolu u privatnompoluinternatu u rodnom gradu. Ujesen 1834. upisao se s njim u privatnugimnaziju u Moskjij u kojoj im nije bilo lako. Godine 1837. izgubili su maj-ku. Iste godine oba su se brata preselila u Sankt Peterburg i stupila u vojnuinenjerijsku kolu, u kojoj je vladala prava vojnika stega.

Poto je_l_843,.zavrio kolovanje, Dostojevski se poinje baviti knji-evnim ra dom i prevo enjem . Jedn a od prvih knj iga koju je preveo s fran-cuskoga bi jae Balzacov roman Eueeiue Grandet. Sl jedee je godin e na-pisao svoj prvi kra tki roman u epis tolarnoj formi , Bijedne ljude. Rukop i ssu mu u jednoj noi proi ta l i pr i ja te l j Grigorovi i p jesnik Njekrasov i urano jut ro probudi l i autora da mu est i ta ju na geni ja lnom ostvarenju .Nj i ho vu se oduevl jenju pr idru io i tadanj i najugledni j i ruski knj ievnikrit iar Bjelinski.

685


3/16

Pred mlad im p iscem bila je, po svem u sudei, sjajna budu nost. Sva su muvrata u prijestolnici bila otvorena. Iako mu pripovijest Dvojnik, koju je potomobjavio, nije doivjela slian uspjeh, godine 1848. objelodanjuje sentimen-talni roman (zapravo pripovijetku) Bijele noi, ime opet svraa pozornostna sebe, ali sl jedee godine mo ra prekinuti pisanje rom ana Njetoka Njezva-nova jer je uhien i osuen na smrt. Razlog je bilo sudjelovanje u tajnoj djelat-nosti utopijskih socijalista, tzv. petraevaca (Petraevski je bio na elu togdrutva). Na jednom je od njihovih sastanaka Dostojevski proitao tada za-branjeno Pismo Gogolju spomenutog Bjelinskog. To je bio glavni zloin kojije naveden u optunici.

Pisca su s ostalim osuenicima izveli na javno smaknue, ali su im u po-sljednji as proitali carsko pomilovanje. Dostojevski je osuen na etiri go-dine robije u Sibiru i etiri godine progonstva.

U progonstvu je napisao kratki roman Selo Stepanikovo (1859), u kojemje na duhovit nain prikazao ruskog Tartuffea Fomu Fomia. Nakon po-vratka u Peterburg, objavio je felj tonski roman Ponieni i uvrijeeni (1861)napisan po d utjecajem engleskih i francuskih bulevarskih ro mana .

Iste su se godine p ojavili i Zapisi izMrtvogdoma, briljantna analiza ivota narobiji, u^IBiru. Iako u tom djelu pripovjeda Gorjenikov pripovijeda o stra-hotama kao o neemu obinom, ime postie izvanredan uinak na itatelja,rije je, dakako, o autorovim vlastitim doivljajima i zapaanjima transponira-nim na um jetniki uvjerljiv nain. M no gi od robijaa koje je Dostojevski u poz-nao u Sibiru prerast e poslije u junake njegovih velikih romana.

Prvi je odjih.XQmana bio Zloin i kazna (186 6), openito najsavrenije ikompozicijski najskladnije njegovo djelo. Rije je o ubojstvu koje je siromanimladi Raskoljnikov poinio nad starom lihvarkom vjerujui da e opljaka-nim n ovce m i dra goc ijeno stim a uiniti dobra djela i tako iskupiti svoj zloin.Zloin i kazna obiluje i mn ogim drug im likovima i doga ajim a, a pisan je uformi kriminalistikog romana, u kojem od poetka znamo tko je ubojica,ali tek malo-pomalo, u policijskoj istrazi koju vodi lukavi i iskusni istraiteljPorfiri j Petrovi, doznajemo prave razloge i dileme samog ubojice, jedna jeod vanih epizoda u rom anu i l jubav Raskoljnikova i prostitutke onje M ar-meladov, koja prostitucijom prehranjuje obitelj .

686


4/16

Slijedio je drugi veliki roman (od pet koliko ih je ukupno napisao), Idiot(186 8), o ko jem e ovdje bit i jo neto vie teeno. jTrei rom an Bjesovi(1871/72) obino se svrstava u tzv. antinihilistike romane koji su se u Rusijipojavili u sedamdesetim godinama. Rije je o djelu inspiriranom polit ikimprocesom anarhistu Neajevu i njegovim pristaama koji su optueni da suubili svoga suborca, student a Ivanova , poto su ga osumnjiil i da ih je na mje-ravao izdati vlastima.

etvrti je veliki roman Mladac {1875) nap isan u prv om licu, a pie ga po -nieni i uvrijeeni iparac Arkadij Dolgorukov, koji pati od fiksne ideje dapostane Rotschild kako bi se oslobodio ovisnosti koje ga t ite. Dolgorukovje zapravo nezako nito dijete, dub ok o nesretan i frustriran zbo g svoga porijek-la. Svojom iskrenom i ] )tresnorn ispbvijedi zadobiva naklonost italaca.

Peti je veliki roman Dostojevski napisao u posljednjim godinama ivota.Slobodno se moe rei da su Braa Karamazovi (18 79/ 188 0) kruna njegovastvaralatva. Psiholoki je vrlo kompleksno to opseno djelo o trojici brae,Dm itri ju, Ivanu i Aljoi , njihovu ocu i njihovu polu bratu, n ezako nitom sinu _i sluzi Sm erdjak ovu. Op et je u sreditu zbivanja um orstvo , ovaj put um or-stvo starog Karamazova, a optuen je za nj i osuen na robiju najstari j i bratDmitri j . Uz mnotvo drugih zanimljivih l ikova, posebno se ist ie StaracZosima, Aljoin uitelj i uzor u manastiru, koji izraava i autorove pogledena tadanju rusku zbilju.

A sad da se vratimo na roman koji drite u ruci, Idiota, jedno od najzani-mljivijih i najom iljenijih djela ruske k njievn osti.

Poto su mu 1864. umrli prva ena Marja Dmitri jevna (s kojom se upoz-nao i oenio u Sibiru) i voljeni brat Mihail , Dostojevski se naao u nezavid-nom m aterijalnom , duev nom i zdravstveno m stanju. N ek o mu je vrijemeozbiljno prijeti la opasnost od dunikog zatvora, uglavnom zbog dugova po-kojnog brata koji je izdavao asopis Epoha. Iako nije bio neposredno od-govoran za te dugove, pisac je preuzeo na sebe obvezu da ih vrati . Gotovoje sav honorar od Zloina i kazne, koji je napisao u t im tekim pril ikama,otiao vjerovnicima tako da nije imao gotovo nikakve koristi od tog novca.Za kraeg boravka u inozemstvu, zapao je u nove dugove jer se nije mogaoothrvati kockarskoj napasti . Zap rosio je An u Vasil jevnu Korv in-K ruko vsku ,

687


5/16

ali j ja je on a odbila. U vie je navrata prosio i Apolinariju Prokofjevnu Suslo-vu, l i jepu i naobraenu djevojku s kojom je provodio mnogo vremena u Ru-siji i u inozem stvu , ali je svaki put doivio neu spjeh . Sve_gg je ee spo pad alapadavica od koje je pario dugi niz godina i zbog k oje je morao prekidatj_rad.Prihvatio je bio ponudu nakladnika Stelovskoga da mu proda autorska pravana sva svoja do tada objavljena djela, te da u odreden om kratkom roku napiejo jedan roman. To ga je nagnalo da Kockara kazuje u pero mladoj steno-grafkinji Ani Grigorjevnoj Snitkinoj, kojom se, nakon poznanstva od neko-liko mjeseci, oenio u veljai 1867. godine.

Pisac je i tada bio u vrlo tekom poloaju, zaduen i bolestan, ali se napo-kon'smirio u sretnom braku s mladom enom. Ponajvie iz zdravst^enihniz-loga, odluio je otputovati s njom ha neko vrijeme u inozemstvo. Taj se bo-ravak, meutim oduljio na pune etiri godine. Proljee i ljeto 1867. provelisu mah om u Njema koj , u Dresden u i Baden Badenu . S vremena na vr ijemepisac nije mo gao odoljeti kockarskoj strasti , pa je opet izgubio popril ino no -vca, zbog ega je brani par gotovo neprestano bio u novanoj stisci . Zenamu je morala, izmeu ostaloga, budzato prodati i svoj nakit i bundu. Ukolovozu iste godine pisac je sa enom otputovao u Zenevu. Na proputo-van ju kroz Basel posjetili m LunjctnikLi galeriju, u kojoj se Dost ojev skog aneobino snano dojmila Holbeinova slika Mrtvi Krist. Tom pr igodom rekaoje supruzi: O d ovakve slike ovjek bi mo gao vjeru izgubiti . Uskoro je o tojslici progovorio i u svom novom romanu.

U enevi je, u rujnu 1867, .kako rekosmo, poeo pisati Idiota. Dne 14.rujna pisao je prijatelju Majkovu: Stigao sam u Zenevu pun ideja. Zamisliosam jeda n ro man i , ako m i Bo g bu de na pom oi, izlei e se odatle znaajnodjelo koje moda nee biti ni loe. Beskrajno ga volim i pisat u ga s uitkomi s m uko m.

O pievoj prvobitnoj zamisli, koja je poslije pretrpjela znatne izmjene,moemo suditi na temelju planova i biljeaka iz njegovih radnih biljenicakoje su se ouvale. U njim a je rije o dvije peterbur ke obitelji za koje je draoda su karakteristine za njegovo doba, a koje su se naglo osipale i raspadale,moralno i materijalno, i koje je inae nazivao sluajnim obitelj ima. Jednaje od njih bila propala vlastelinska obitelj, a njeni su lanovi bili: general

688


6/16

koji je prorajtao imutak u inozemstvu i vratio se kui da tu proivi svojeposljednje dane, majka, osoba vrijedna svakog potovanja i plemenita, alihirovita, l jubimac obitelj i - starij i sin, ljepotan, posve burujska narav,ali bi htio biti originalan, mladi sin koga nitko ne voli - idiot, te po-svoje, odb aen a i zapu tena M inj ona . Dr ug a obitelj nije bila tako jasnoodredena, a trebalo je da se sastoji od oca, pokva renjaka , koji prijateljujes onim prvim starcem, svojim kolskim drugom, majka koja prijateljuje smajkom prve obitelj i . . . jedna je t ip vlastelinke, a druga tip peterburkeinovnike ene, i njihove kerke - junakinje, zarunice ljepotanove,uznosite i neobino li jepe djevojke.

Va nu ulogu u stvaranju roma na odigrao je dogaaj o koje m je pisa c itaou ruskim novinama u rujnu 1867. U jednom provincijskom gradiu vodiose proces protiv nekih Ume ckih , zb og zloupotreb e roditeljske vlasti j protivnjihove petnaestogodinje keri koja je etiri puta iz,osvete pokuala zapalitiroditeljsku, kuu. O lga Um eck a stopila se u pievoj mati s prethodno za-miljenim likom Minjone, a tek e poslije, uz pomo jo nekih prototipova,

_,edatle izrasti lik Nastasje FilipQyne.Lik idiota iz te prvobitne zamisli znatno se razlikovao od kneza M ikina iz

konane verzije romana. Taj je prvi idiot bio uvrijeen, nadut i osvetoljubivmladi, neumjeren i u dobru i u zlu. O njemu je pisac u svojim zabiljekamazapisao: Vrhunac oitovanja uznositosti i sebinosti, beskrajna uznositost ibeskrajna mrnja i u uznositosti trai izlaz i spas. A evo to je zapisao o mislivodilji romana: Koliko snage, koliko strasti u mladom narataju, a ni u to nevjeruju. Beskrajan idealizam, izmijean s beskrajnim senzualizmom.

Rad je sporo napredovao. Dostojevski nije volio vicarsku, a ni klima uenevi nije mu odgovarala. Iznova se poeo kockati i , naravno, gubiti . Us-lijedili su novi napadaji padavice. Opet mu je ponestalo novaca. Ipak je na-stavio rad jer je roman trebao izlaziti u mjesenim nastavcima od Nove go-dine 1868. u asopisu Ruski vjesnik. U to je vrijeme opet pisao Majkovu:Probijam se nekako, za divno udo, kroz svoj roman. Ulaem u njega savsvoj duh, igram na jedn u jedinu kartu, pa kud puklo da puklo

U stud enom je opet izgubio stanovitu svotti novca na kocki, a u novinam aje proitao ka ko je neki seljak u Rusiji radi jed nog sata zaklao nek og gra anina

689


7/16

govorei: Oprosti mi, Boe, tako ti Isukrsta Taj je dogaaj poslije spome-nuo u romanu, a zanimljivo je da se zbio u kotaru koji se zvao Mikin.

D ne 22 . stud eno ga u nitio je sve .to je do tada bio na pisao, a zatim jepetnaest dana smiljao nov roman u kojem je glavni junak bio novi l ikidiota knez Mikin. U te je dane, po vlasti tu priznanju, mijenjao pro-sjeno po est planova na dan. Napokon je 6. prosinca poeo pisati drugu,kona nu verzi ju roma na. Evo kako je u jedn om pismu iz loio glavnupromjenu u svojoj zamisl i : Poodavno me ve mui jedna misao, a l i samzazirao praviti od nje roman, jer je ta misao odvie teka i nisam spremanza nju, premda je neobino primamljiva i premda mi je srcu prirasla. Tajeideja - prikazati apsolutno divna ovjeka. Nita ne moe biti tee od toga,po m om miljen ju, osobito u ovo nae do ba .. . T a se ideja i prije javljala us tanovi tom umjetnikom obl iku, a l i samo u stanovitom, a potreb an je ap-solutni oblik. Samo me moj oajni poloaj nagnao da posegnem za tomnedozrelom milju. Riskirao sam, kao na ruletu: moda e pod peromsazreti

U pismu koje je sutradan napisao svojoj neakinji Sofji AleksandrovnojIvanovnoj (sestrinoj keri), kojoj je poslije posvetio Idiota u asopisu Ruskivjesnik, progovorio je jo opirnije o toj zamisli: Glavna je m isao roman aprikazati apsolu tno divna ovjeka. N em a nita tee od toga, na svijetu, pogo -tovo danas. Svi pisci, ne samo nai nego ak i svi europski pisci, tko god seprihvatio prikazati apsolutnu divotu - svi su do jednoga zatajili. Ta je zadaa,naime, neizmjerno teka. Divota je ideal, a ideal - ni na ni ideal civiliziraneEurope nije jo ni priblino ostvaren. Sajrio je jedno bie na svijetu apso-lutno divno, a to je Krist, pa je pojava tog neizmjerno, beskrajno divnog biasvakako neizmjerno udo (cijelo Evanelje po Ivanu upuuje na to: njemuje udo u smu utjelovljenju, u smoj pojavi divote). Nego, kud sam ja tozabrazdio Rei u sam o jo toliko da je od svih divnih knjievnosti u kr-anskoj knjievnosti najzaokrueniji don Quijote, ali je on divan samo zatoto je u isti mah i smijean. Dickensov Pickwick (kudikamo slabija zamisao

od don Qu ijo tea ali svejedno snana) takoer je smijean i sam o time osvajaitatelja. Javlja se saaljenje prema divoti to je smijena i ni sama ne znakoliko vrijedi i prem a to me se javlja simpatija u itatelja. U tom se buen ju

690


8/16

saaljenja i krije tajna humora. Jean Valjean1 je takoer vrijedan pokuaj, alion izaziva simpatiju svojom uasnom nesreom i nepravednou drutva pre-ma njem u. K od m ene nem a nieg slinog tome, am a ba niega, pa se stranobojim da u doivjeti totalni neuspjeh.

Ovo pismo pokazuje koji su uzori piscu sluili u stvaranju lika kneza Mi-kina, ali isto tako i koliko je teka bila njegova zadaa da oivi i uini uvjer-ljivim takav lik. N em a dvojb e da je pisac ipak usp io u svojoj na kani - knezMikin je iva i draga linost, ba onakva, kakvu je autor elio stvoriti. Ona

budi u itaoca duboku samilost i simpatiju.Pa kako je pisac uspio izvesti tu aroliju prikazati moralno divno bie

koje ipak nije puko olienje dobrote nego ovjek od krvi i mesa? ini se daodgovor na ovo pitanje treba ponajprije potraiti u kneevoj bolesti koja jeujed no bila i pieva bolest - padav ici, a zatim i u nizu drugih auto biogr afskihcrta koje su postale sastavni dio knjievnog lika. Mikinovo raspoloenje prijenapadaja padavice jednako je bilo raspoloenju to je obuzima lo Dostojevsk o-ga u takvim tre nucim a. I jeda n i drugi proveli su po nek oliko god ina u m la-dosti odijeljeni od svijeta, pisac na robiji u Sibiru, knez na lijeenju u vicar-skoj. I jedan i drugi voljeli su djecu. Opi s sma knu a u rom anu oito je posveautentian - autor je stavio svom junaku u usta ono to je on sam vidio i

doivio. Obojica su uivali u vjetini krasopisa, obojica su bili velikoduni idareljivi . On ako kako se Mik in po nio kad je iznenada dobio veliko nasljed-stvo i kad su ga sa svih strana salijetali gotovo nepoznati ljudi, ponio se ot-prilike i sam p isac kad su ga salijetali vjerovnici pok ojn og b rata. O n o to jeknez proivljavao sa udljivom ljepoticom Nastasjom Filipovnom proivlja-vao je otpril ike i Dostojevski s Apo linarijom Suslo vom . Ne ka M ikinova sje-anja na doivljaje u vicarskoj odnose se na autorove vlastite dojmove izinozemstva, a zgodu s razmjenom kriia o vratu doivio je pisac u Peterbur-gu dok je pisao Zloin i kaznu.

Ali nije Dostojevski samo u knjievnosti i u sebi traio znaajke idealneosobnosti, utjelovljenja dobrote i moralne ljepote, nego i u svojoj blioj i

daljoj okolini. Tako gaje, primjerice, snano privlaila linost njegova prija-

1 Glavni junak romana Victora Hugoa Jadnici.

691


9/16


10/16

Mazurin je izjavio da je taj no kupio za kuanske potrebe mnogo prije u-bojstva. Iz svih se ovih pod ata ka vidi koliko se pisac poslu io poj edin osti maovoga zloina piui svoj roman.

Potkraj te iste godine, 30. prosinca 1867. Dostojevski je poslao prvih se-dam poglavlja novoga romana uredniku Ruskog vjesnika. Pismo Majko-vu, koje je napisao tih dana, zanimljivo je po tome to pokazuje kako je nastaopoetak Idiota i kakvo je bilo pievo miljenje o njemu: Skovao sam plan

u glavnim crtama. Javljaju se jo neke pojedinosti koje me silno mame ipotiu ar u meni. A cjelina? A junak? Cjelina naime ispada kod mene uobliku junaka. Ta ko se dogo dilo. M or am stvorit i l ik. H o e li mi sazretipod perom? A zamislite kakve su sve strahote iznikle same od sebe: poka-zalo se da uz junaka imam i junakinju pa , prema tom e, da ima mo dvojejunaka. A uz te jun ake jo su dvije osobe ne obin o vane, to jest gotovo dasu i one juna ci. (Spor ednih osob a na koje me sil i radnja - ima be zbroj, ai roman e imati osam dijelova.) Od etvero junaka, dvoje mi se jasno ocr-tavaju u dui, jedan se jo pravo ne ocrtava, a etvrti , to jest glavni junak,neobino je slabaan. Moda mi u srcu i ne lei slabo, ali je uasno teak.Bi lo kako mu drago, t rebalo bi mi dvostruko vie vremena (mi nim um ) da

napiem sve kako treba.. . Prvi je dio, po mom miljenju, slab. Ali , ini mise da ima jo jedan spas: to to jo nita nije kompromitirano, pa se mo e uiduim dijelovima razviti kako treba (o kad bi se bar to dogodilo ). Prvi jedio u biti samo uvod i nita vie. On treba tek probuditi bar kakvu-takvuradoznalost za ono to sli jedi. . . U drugom dijelu mora sve biti konanoodredeno (ali jo ni priblino razjanjeno). . . Drugi e dio odluiti o sve-mu: on je najtei.

Prvih sedam poglavl ja romana obje lodanjeno je u s i jeanjskom brojuRu skog vjesnika 1868 . godine, a do kraja veljae autor je napisao jo devetpoglavlja koja su izala u veljakom broju asopisa. Poto je tako zavrio prvidio romana, pisac ga je prestao pisati na neko vrijeme, jer su se i on i ena

razboljeli, a ni pisanje mu nije ba ilo od ruke. Dne 24. veljae pisao je izeneve svojoj neakinji Sofji : Ova j me rom an strano mu i, kao ni jedan dosada: na njega sam usredotoio previe svojih nada. Tjedan dana kasnijepisao je opet Majkov u: N isam jo poeo pisati drugi dio, ja ko sam dao a-

693


11/16

snu rije da u ga poslati do prv og travnja. Sino s am .. . iz temelja izmijeniocijeli plan (ve po trei put); to mi je uzdrmalo ivce pa su napadaji uestalii pojaali se. . .

Prvi dio romana postigao je veliki uspjeh u itateljstva. Evo to je autoruo tome pisao doktor Janovski 12. travnja iste godine: . . . Masa je sva, amaba sva, ushiena U klubu, po m alim salonim a, u vla ku .. . posvu da i od svihuje se samo jedno te isto: jeste li itali najnoviji roman Dostojevskoga? Pato je divota, jednostavno se ne moe otrgnuti od njega dok ne proita iposljednju stranicu.

U svibnju je pisca zadesio teak udarac. Umrla mu je kerkica onja kojase bila rodila u veljai iste te godine. Ta ga je smrt duboko kosnula. U to jevrijeme napisao: Usp rkos svoj svojoj alosti , radio sam cijelog ovog mjesecadan i no oko romana (kako sam prokleo svoj rad, kako mi je bilo teko imrsko pisati ) a jedva da sam neto ma lo.u znap redo vao .. .

Potkraj svibnja obitelj se preselila iz eneve u vicarski gradi Vevey. Tuje pisac nastavio raditi, ali prilino bezvoljno i sporo. Doznao je da ga nadzireruska tajna policija i da mu vlasti u Rusiji otvaraju pisma. U kolovozu je pisaoMajkovu: Tolika sam nezadovoljan svojim romanom da mi se gadi. Na-metnuo sam sam sebi strahovitu napetost da bih mogao raditi, ali bez uspjeha:dua mi je bolesna. Sad u jo uloiti posljednji napor, za trei dio. Osovimli svoj rom an na nog e, opora vit u se i ja, a ne osov im li ga, prop ao sam .

U rujnu se brani par preselio u Milano, gdje je pisac nastavio rad. U listo-padu je opet pisao Majk ovu: Ideja Idiota uma lo da mi nije izmakla. . . Sad kadje sasvim jasno vidim, gorko sam uvjeren da nikad jo u svojoj knjievnoj ka-rijeri nisam imao ljepe ni bogatije poetske ideje od ove koja je sad iznikla izdetaljnog plana etvrtog dijela. Nekako je u isto vrijeme pisao neakinji Sofji:Od etiri dijela romana koji piem, samo sam tri dovrio, a etvrti, najvaniji,nisam jo ni zap o eo ... T aj etvrti dio i njegov zavretak kljuna su toka m ogdjela: mog lo bi se rei da sam cijeli roman zam islio i napisao sam o radi njegovaraspleta.

U stude nom je Dostojevski sa enom stigao u Firencu, gdje je proveo cijeluzimu i gdje pisac dovrava rom an. D ne 25 . sijenja 186 9. pie Ivanovoj: N a-pokon sam dovrio Idiota Posljednja sam poglavlja pisao dan i no, obuzet

694


12/16

t jeskobom, obuzet najstranijom zabrinutou.. . Nezadovoljan sam roma-nom; on ne izraava ni desetinu onoga to sam elio izraziti; ipak ga se neodrie m i svejedn ako volim svoju izjalovljenu ideju .

Os am godina kasnije, 14. veljae 1877, D ostojevski je napisao u pism u A.G. Kovneru: Drago mi je to od svih mojih romana izdvajate Idiota kaonajbolji. Zamislite da sam to ve uo od pedesetak ljudi, ako ne i od vie. Tase knjiga svake godine dobro prodaje, tovie, svake godine sve bolje i bolje.Ja vam ovo o Idiotu sad kaem zato to svi oni koji su mi govorili o njemukao o mom najboljem djelu imaju neto posebno u svom mentalitetu to meje uvijek iznenaivalo i svialo mi se.

A godinu dana prije toga, nezadovoljan dranjem ruske knjievne krit ikeprema Idiotu, zapisao je u svojoj biljenici: Mene nikad nije poticala kritika,nego itateljstvo. Tko od kritiara poznaje svretak Idiota prizor takve sna-ge kakvoj nema ravne u knjievnosti . E, a itateljstvo ga poznaje. . .

Ondanja kritika zaista nije pokazala mnogo razumijevanja za Idiota. D o -due, na prvi dio romana koji je bio objavljen u asopisu na poetku 1868.pohvalno se osvrnulo nekoliko novinskih recenzenata, ali su njihove recenzijebile mahom ture i plitke. Jo je neobinije to nakon objavljivanja cijelog ro-mana nije bilo nikakva odziva u tisku, pa ak ni kad je roman, nakon pet go-dina, iziao u zasebnoj knjizi. Ta se utnja kritike moe d onekle obja sniti timeto su u romanu, u jednu ruku, bile raskrinkane mnoge nepravde i opainetadanjeg ru skog drutva, to je zbunilo konzervativne i natranjake kritiare,i to je u romanu, u drugu ruku, bilo mnogo izravnih napada na tadanju mla-de i odjeka polemike s revolucionarnim demokratima, zbog ega neki napre-dni kritiari nisu bili kadri objektivno procijeniti um jetniko znaenje i dom etcijelog djela.

Zacijelo je prvi autoritativno i ozbiljno javno progovorio o Idiotu autorovpolit iki protivnik, satiriar Saljt ikov-Sedrin, i to posredno, u anonimnojrecenziji knjige jednog drugog pisca 1871. godine. On je tu napomenuo daje Idiot poku aj da se prikae tip ovjeka koji je postigao posvem anju mo-ralnu i duevnu ravnoteu, pa je nastavio ovako: To je, tako rei, konanicilj prema kojem se ak i najradikalnija rjeenja svih ostalih pitanja koja za-nimaju drutvo ine samo privremenim etapama.. . Ali to? Unato sjaju tak-

695


13/16

ve zadae koja obuhvaa sve prijelazne oblike napretka, g. Dostojevski ni malone zazire od toga da sam u isto vrijeme potkopava svoj naum prikazujui usramotnu obliku ljude kojih su napori usmjereni na onu stranu kojoj, po sve-mu sudei, tei i autorova najskrovitija misao. Jeftino izrugivanje takozvanomnihilizmu i prezir spram pobune kojoj uzroci uvijek ostaju nerazjanjeni - sveto baca na djelo g. Dostojevskoga mrlje koje mu nikako ne dolikuju, a uz slikekoje svjedoe o velikoj umjetnikoj pronicavosti, stvara prizore koji pokazujunekakvo odvie neposredno i povrno poimanje ivota i njegovih pojava.

Ne ki su p ak krit iari zamjerili piscu fantastian znaaj njegova rom ana.N a takve je zamjerke autor odgovorio u jed nom pism u 26. veljae 1 869.ovako: Pa zar nije moj fantastini Idiot stvarnost, i to, tovie, posve svako-dnevna? Ta upravo sad mora biti takvih karaktera u naim drutvenim slojevi-ma otrgnutim od zemlje - u slojevima koji u stvarnosti postaju fantastini.Ali to vrijedi govoriti U ro ma nu je tota napis ano na brzu ruku, tota jerazvueno i nije uspjelo, ali je poneto i uspjelo. Ja ne branim rom an, negosvoju ideju.

Lav Tolstoj neobino je cijenio Idiota. Jednom je u razgovoru napome-nuo: Mikin je briljant koji za onoga koji voli briljante vrijedi itave tisue.

Dostojevski je nedvojbeno utemelji telj modernog psiholokog romana, akao takav snano je utjecao na knjievnost 20. stoljea, ne samo u Rusiji negoi u cijelom svijetu. Kao to je sam rekao da su on i ostali tadanji ruski pisciizili iz Gogo ljev e Kabanice, mo glo bi se isto tako ustvrditi da mo der ne svjet-ske knjievnosti ne bi ni bilo bez njegovih vrhunskih proznih djela. Otacpsihoanalize Sigmund Freud ustanovio je da je Dostojevski svojom intui-cijom otkrio mnoge psiholoke zakonitosti koje su profesionalni psiholozitek mnogo kasnije od njega uoili i opisali.

*

O d svih ruskih knjievnih velikana 19. stoljea, najvei je utjecaj na hrva-tske pisce izvrio Turgenjev, ponajvie zato to su se njegova djela prevodilana hrvatski jo za njegova ivota. Dostojevski, na alost, nije bio te sree uHrvatskoj, pa ni u veini drugih europskih zemalja.

696


14/16

Tek je 1883. godine, dakle dvije godine nakon njegove smrti , izaao prviopseniji prikaz ivota i rada Dostojevskog iz pera Frana Celestina u tada-njem knjievnom asopisu Vijenac. Uskoro nakon toga pojavljuju se i prvihrvatski prijevodi njegovih djela. Najprije se pojavio nedovreni roman Ne -toka Nezvanova u asopisu Hrv atska Vila (18 84 ). Iste je godine poeoizlaziti , u prijevodu istog prevoditelja, Martina Lovrenevia, u suakomlistu Sloboda, roman Ponieni i uvrijeeni, u stotinjak nastavaka. Isti jeprevoditelj preveo iste godin e i pripovijetku Bijele noi pod naslovom Svijetlenoi.

Godine 1888. izlazi roman Zloin i kazna u prijevodu Jan ka Iblera, na a-lost, s njemakog prijevoda, to u to vrijeme nije bilo nita neuobiajeno.Na ko n toga nastaje dvadesetogodinji prekid, gotovo sve do Prvoga svjetskograta. U to su se vrijeme na hrvatski prevodili neki drugi, mahom socijalnoorijentirani ruski pisci. Jedina je iznimka u tom smislu bio prvi prijevod naegponajb oljeg prevodioca Ise Velikanovia, prijevod kapitalno g djela Brae Ka-ramazovih, objavljen 190 3. u Srijemskoj Mitrovici. Godi ne 1 913 . izlazi fan-tastina pripovijest Krotko anje (poznatija poslije u nas pod naslov om Krot-ka) kao prva knjiga novopokrenute Zabavne biblioteke Nikole Andria uurednikovu prijevodu.

God ine 19 22 .19 23 . Iso Vel ikanovi izdaje Sabrana dje la D ostojevskogau devet svezaka, u vlastitu prijevodu. Ti su prijevodi svakako bili znatno boljiod dotad objavljenih hrvatskih prijevoda djela Dostojevskoga.

Tek 1964. godine izlaze Odabrana djela Dostojevskoga u deset svezaka,u izdanju Otok ara Kerovanija iz Rijeke i Na kla dno g zavoda Matice hrva-tske, mahom u starim prijevodima, ali, to je jo gore, i u kroatiziranim sr-pskim p rijevodima. D osa d najreprezentativnije i najkom pletnije hrvatsko iz-danje Djela F. M . Dosto jevskoga u dvanaest svezaka (urednik Jaka Kuan),u novim i dotjeranim starim prijevodima, izdali su Znanje i Zora 1975.godine. Taj je komplet doivio do sada est izdanja u visokim nakladama.

Intenzivnije kritiarsko zanimanje za Dostojevskog javlja se u nas prilinokasno, zapravo tek izmeu dva svjetska rata. Tako je Dragutin Prohaska1922. godine objavio svoju studiju o sveslavenskom ovjeku pod naslo-vom Fjodor Mihajlovi Dostojevski. O Dostojevskom su podosta pisali i Josip

697


15/16

Badali i njegov nasljednik na katedri ruske knjievnosti u Za grebu Aleksan-dar Flaker. Zanimljivo je da je i knjievnik August Cesarec objavio u Knji-evnoj republici tekst Dostojevski Lenjin (Dva pola ruskog antiimperija-lizma, 1924).

O d hrvatskih pisaca D ostojevski je ponajvie utjec ao, kao pisac i mislilac,na pjesnika Silvija Strahimira Kranjevia, Milutina Cihlara Nehajeva, Ul-derika Don adin ija i Aug usta C esarca. Iako je Miro slav Krlea pisao uglav-nom negativno o Dostojevskom, stanoviti se utjecaj tog ruskog pisca ipakmoe otkrit i u Krleinoj dramskoj legendi Cristovalu Colonu i u pripovijetkiVeliki metar sviju hulja.

*

Od svjetskih pisaca posebno su se Dostojevskim bavili Andr Gide (Do-stojevski) , Thom as Mann {Patnje i veliina majstora), Stephan Zweig Tri maj-stora), Merekovski olstoj i Dostojevski), Albert Camus (kazalina adapta-cija Bjesova), M. M. Bahtin {ProblemipoetikeDostojevskoga), Vikto r Sklovski{Za i protiv. Napomene o Dostojevskom), T. G. Masaryk {Studija o F. M. Dosto-

jevskom), Janko Lavr in Dostojevski), Henri Troy at {Dostojevski) i mnogi,mnogi drugi.

ZLATKO CRNKOVI

698


16/16

VA N I J A L I T E R AT U R A

Ruski pripovjedai XIX. stoljea, u r. A . F lake r, Zag reb , 196 1 .A l e k s a n d a r F l a k e r, Ruski klasiciXIX. stoljea, Z a g r e b , 1 9 6 5 .Aleksandar F lake r, Knjievne poredbe, Z a g r e b , 1 9 6 8 .J o s i p B a d a l i , Rusko-h rvatske knjievne studije, Z a g r e b , 1 9 7 1 .

Z C .

699

idiot dostojevski.pdf

Documents