Imena grada[uredi VE | uredi]

Najstarije ime za ovaj grad, ono koje su mu dodijelili grčki kolonisti

iz Megare jest Bizantion (grčki: Βυζάντιον, latinično: Byzantion, latinski naziv: Byzantium). Jedno

kratko vrijeme u 3. stoljeću, grad je nosio ime Augusta Antonina koje mu je dao car Septimije

Sever u čast svoga sina.

Kad je Konstantin Veliki grad učinio istočnom prijestolnicom Carstva, grad se nazivao Drugi

Rim (latinski: Secunda Roma, grčki: Δευτέρα Ρώμη). Od 5. stoljeća koristi se i naziv Novi

Rim (latinski: Nova Roma, grčki: Νέα Ρώμη).

Umjesto naziva Novi Rim uskoro se češće počeo koristiti

naziv Konstantinopol ili Konstantinopolis (grčki: Κωνσταντινούπολις,

latinično: Kōnstantinoupolis, latinski naziv: Constantinopolis) što znači „Konstantinov grad”. Osim

ovog naziva, u Bizantu se često grad oslovljavao kao „Kraljica gradova” (Βασιλίς τῶν πόλεων), a

u kolokvijalnom govoru obično se koristio samo naziv „Grad” (starogrčki: ἡ Πόλις, latinično: hē

Polis, novogrčki: η Πόλη, i Poli).

U islamskom svijetu grad je bio poznat pod nazivima - arapski: القسطنطينية, latinično: al-

Qusṭanṭiniyah, osmanski turski: قسطنطينيه, latinično: Kostantiniyye. Nakon osvajanja

Carigrada 1453. godine, ovo je bilo službeno ime u osmanskom turskom jeziku, te se koristilo do

pada Carstva 1923. godine. U perzijskom i arapskom jeziku također su se prije koristili i nazivi

kao Rūmiyet al-kubra (Veliki grad Rimljana) ili Taht-i Rūm (Prijestolnica Rimljana) i sl.

Naziv Istanbul u dnevniku Sulejmana I. 1521. godine.

Naziv İstanbul prvi se put spominje u 10. stoljeću u armenskim i arapskim pa onda turskim

izvorima. Ime dolazi od grčkog izraza "εἰς τὴν Πόλιν" ili "στην Πόλη" , što znači „u gradu”. Ovaj se

naziv koristio u govornom jeziku i prije osmanskog osvajanja grada, te se tako koristio i za

vrijeme osmanske vladavine, premda je službeni naziv bio قسطنطينيه, (Kostantiniyye). Nakon

stvaranja Turske Republike 1923. godine, ovaj je naziv proglašen jedinim službenim nazivom

grada, te su turske vlasti od stranaca zahtjevale korištenje ovog naziva umjesto neturskih naziva

kao Konstantinopol ili Carigrad. Također se ponekad koristio i naziv Stambul, što je ukinuto

proglašenjem novog službenog naziva. U 17. i 18. stoljeću neko se vrijeme paralelno uz službeni

osmanski naziv Kostantiniyye, koristio i naziv İslambol ili İslambul u nekim djelima i

dokumentima. Kao i Bizantinci, i Turci su u otomansko vrijeme dodavali gradu neka počasna

imena, kao: Dersaadet ( سعادت ) Vrata blagostanja'), Derâliye' در عاليه  ili (Bâb-ı Âlî (در عالی باب

'Visoka ili uzvišena porta'), ili Pâyitaht (پایتخت, 'Stolica prijestolja'), koja su obično označavala

vlast.

U istočnim i južnim slavenskim jezicima, pa tako i u hrvatskom prije se koristio ili se još koristi

naziv Carigrad (staroslavenski jezik: Цѣсарьградъ, crkvenoslavenski:ЦарьграLдъ, ruski

jezik: ЦарьграMд, bugarski jezik: ЦаLриград, ukrajinski jezik: Царгород, zapadni južnoslavenski

jezici: Цариград, tj. latinično: Carigrad. Ovaj je naziv spoj slavenskih riječi „car” i „grad”, te

vjerojatno dolazi od grčkog izraza Βασιλέως Πόλις (latinično: Basileus Polis), što znači „grad

cara” (ili kralja). Također, ovo ime je prešlo i u rumunjski jezik u obliku Ţarigrad.

Srednjovjekovni Vikinzi, točnije Varjazi, za ovaj su grad

koristili staronordijsko ime Miklagarðr (od mikill 'veliko' i garðr 'grad'). Ovo se ime koristi i danas

uislandskom jeziku u obliku Mikligarður.

Iako turska vlada nameće u svim jezicima službeni naziv „İstanbul”, mnogi jezici još uvijek koriste

tradicionalna imena za taj grad. Tako se na modernom grčkom jeziku, grad još uvijek naziva

Κωνσταντινούπολη (Konstantinupoli), na armenskom Bolis, na hebrejskom קושטא (Kušta) itd.

Tako se i u hrvatskom može koristiti naziv „Carigrad”.