intervju - jelisaveta seka sabli} - du{anka glid-stojanovi ... · pozori[ne novine broj 169–170...

32
POZORI[NE NOVINE BROJ 169–170 FEBRUAR 2011. GODINA XVIII CENA 100 DINARA INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka Glid-Stojanovi} - Jago{ Markovi} - Oliver Frlji} - Isidora Mini} - Sne`ana Tri{i} - Alma Prica Reprint Ludus Intervju: Petar Kralj Kakav smisao ima pozori{te danas Teatar na raskr{}u Gvozdeni aplauz „Ga}e” kao ogledalo dru{tva Jubilej - 60 godina Muzeja pozori{ne umetnosti Famozna re~: Restrukturiranje Pozori{ta u unutra{njosti Srbije Teatarska de{avanja na inostranim scenama EX YU scena (Foto: \. Tomi})

Upload: others

Post on 29-Jul-2020

7 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

Page 1: INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka Glid-Stojanovi ... · POZORI[NE NOVINE BROJ 169–170 FEBRUAR 2011. GODINA XVIII CENA 100 DINARA INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka

P O Z O R I [ N E N O V I N E B R O J 1 6 9 – 1 7 0 F E B R U A R 2 0 1 1 . G O D I N A X V I I I C E N A 1 0 0 D I N A R A

INTERVJU- Jelisaveta Seka Sabli}- Du{anka Glid-Stojanovi}- Jago{ Markovi}- Oliver Frlji}- Isidora Mini}- Sne`ana Tri{i}- Alma Prica

Reprint LudusIntervju: Petar Kralj

Kakav smisao ima pozori{te danas

Teatar na raskr{}u

Gvozdeni aplauz

„Ga}e” kao ogledalo dru{tva

Jubilej - 60 godina Muzeja pozori{neumetnosti

Famozna re~: Restrukturiranje

Pozori{ta u unutra{njosti Srbije

Teatarska de{avanja na inostranimscenama

EX YU scena

(Fot

o: \

. Tom

i})

Page 2: INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka Glid-Stojanovi ... · POZORI[NE NOVINE BROJ 169–170 FEBRUAR 2011. GODINA XVIII CENA 100 DINARA INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka

Tako|e je istina i da se pozori{naumetnost, verovatno vi{e no ikada pre,isklju~ivo ti~e elite. Ne one dru{tvene (unaj{irem smislu) ili politi~ke (u naju`emsmislu), nipo{to ekonomske (u svakomsmislu), a naj~e{}e ni kompletne intelek-tialne (u bukvalnom smislu), ve} elitekoju ~ine takozvani unutra{nji emigran-ti. I opet, kada govorimo o unutra{njojemigraciji, ne mislimo samo na Srbiju.

[ta na tom planu mo`e da budeu~injeno? Zavisi. Mo`da, u ovom trenu-tku, najpre od dr`ave.

Pozori{tem danas svaka dr`ava, naosnovu vlastitih ar{ina, odmerava svojepotrebe. U nekim dr`avama, naro~itoonim koje na bolno surov na~in prolazekroz tranziciju (a pojam tranzicije u eriglobalizacije ne podrazumeva jedino pre -lazak iz socijalizma u kapitalizam) pri -mena odre|enih kriterijuma je dovela dozastra{uju}e devastacije teatra. U drugi-ma kompletan teatarski `ivot je diefini-tivno postao deo tr`i{ta kojim upravljaona famozna nevidljiva ruka. Ima i dr -`ava u kojima je teatar, ili barem njegovinajreprezentativniji primerci, za{ti}en.Ponegde bitka za pozori{te jo{ nije okon -~ana, a ishod je neizvestan. Mi smo, ~inise, najbli`i ovom poslednjem slu~aju.

Da li to zna~i da }e teatar nestati?Nipo{to. Sve zavisi od onih ve} pomenu-tih predstavnika unutra{nje emigracije.Kada njima pukne film, otera}e sve do|avola – i postoje}a pozori{ta, i dr`avu, isve ostale elite, i tradiciju, i prazne pri~eo nacionalnom identitetu... i uze}e stvariu svoje ruke.

Pretpostavljam da }e, poput auten-ti~nih rokera ili pankera, si}i u podrume,uvu}i se u gara`e i napu{tene hangare,oteti ispra`njene fabri~ke hale ili }e nakonkursu namenjenom nevladinom sek -toru dobiti polusru{ene kasarne, da bitamo, u sigurnosti polumraka i u vlazikoja asocira na maj~inu utrobu, otkrilisasvim nove, nama danas nepoznate anama sutra nerazumljive scenske forme,da bi zasnovali druga~ije rituale i oblikescenske igre u kojima }e jedino biti va`narelacija izme|u onoga koji ne{to prikazu-je i onoga koji to gleda, te samim svojimprisustvom u tome u~estvuje.

A onda }e nastati i nova povest pozo-ri{ta. Ili }e to ipak biti samo novo poglav-lje ve} postoje}eistorije.

2LUDUS 169–170Lu

BLAGO ^OVE^ANSTVA

Knjiga koju ovih dana intenzivnoprelistavam i „fragmentarno“ i{ -~itavam zove se Pozori{te u Srba.

Autor je Svetislav [umarevi}. Izdava~Zadruga profesorskog dru{tva, Beograd.Edicija „Lu~a“, sveska 31–33. Godinapublikovanja 1939.

Primerak knjige koji dr`im u ruka-ma ima svoj „pedigre“. Na njega, poredostalog, a najpre s obzirom na o~uvanost,ukazuje i ex libris, ispisan rukom, kit -njastim rukopisom: ime i prezime neka-da{njeg vlasnika (uzgred, uglednog no -vosadskog profesora, ve} decenijamapenzionisanog) i godina – 1955. Ovo Po -zori{te u Srba je, dakle, dospelo u rukenare~enog profesora vi{e od deceniju i ponakon {to je objavljeno, a samo nekolikogodina pre no {to sam se ja, njen sada{njivlasnik, rodio.

To je sada ve} pra{njava knjiga isko-pana iz jedne od porodi~nih biblioteka nakoje su vlasnici neko} bili ponosni. A utakvim bibliotekama uredno su bili sorti-rani Nemci, Rusi, Francuzi, Englezi, do -ma}i pisci. U njima su bili precizno odvo-jeni delovi s beletristikom od polica nakojima su knjige iz razli~itih oblasti teo -rije. Tu se jedne pokraj drugih ni slu -~ajno nisu mogle na}i monografije i me -moarska literatura, ili bedekeri i esejisti-ka.

Danas knjige iz ovih biblioteka do -`ivljavaju tu`nu sudbinu: ili postaju deoprocesa recikla`e, ili se povla~e po rafo-vima antikvarnica, ili kao poklon dospe-vaju u ruke novih vlasnika. Dr`im da jesre}na okolnost (i za knjigu, i za mene,ali i po dostojanstvo penzionisanog profe-sora) {to je ovo Pozori{te u Srba do menestiglo kao poklon.

Poklon sam, naime, sa kurtoaznomzahvalno{}u primio kao izraz ljubazno-sti, ali sam se za knjigu istinski zaintere-sovao pre svega da bih iz jo{ jednog izvo-ra proverio svoja znanja o Srpskom na -rodnom pozori{tu, pri tom se iskreno~ude}i kako mi ovaj naslov (premda samza njaga odavno ~uo, pa i ~itao citate na -vedene u drugoj literaturi) nije zapao zaoko dok sam radio u Muzeju pozori{neumetnosti Srbije.

Kako bilo da bilo, [umarevi}ev isto-riografski pristup danas najpreciznijemo`emo da okarakteri{emo pojmom„starovremski“, {to podrazumeva: kon -zervativizam, oslanjanje na ograni~eni,strogo ome|eni kulturni i dru{tveni kon -tekst u kom je sagledana istorija ov da -{njeg pozori{ta, zastupanje principa line-arnog razmatranja, isklju~ivo fokusira-nje na dramsku osnovu teatarskog umet -ni~kog ~ina, evrocentri~nost uvida usvetsku povest teatra, a katkad i poziva-nje na anegdote (karakteristi~no, uosta-lom, i za na{e savremene istori~are pozo-ri{ta).

Uva`avaju}i, me|utim, istinu da seopasnosti izla`e onaj ko vlastiti pogled nasvet zasniva na ~itanju samo jedne knji-ge, nijedan od pomenutih elemenata neuzimam za zlo autoru, ~esto se sladostra-sno prepu{taju}i i onim njegovim argu-mentima koji odavno nemaju adekvatnute`inu.

Pa ipak, svaki put kada uzmem uruke [umarovi}evo Pozori{te u Srba ~i -tanje zapo~injem njegovim prvim re ~e -nicama: „Pozori{te je blago ~ove~anstva injegovu istoriju `ele i tra`e svi kulturninarodi.“

Odmah u nastavku autor zapisuje:„Pozori{te je istorija ~oveka. Medio invita in teatro sumus.“

I uvek, kada to pro~itam, pomislim:{ta se to u me|uvremenu dogodilo s pozo-ri{tem, ili sa nama, kada teatar vi{e nedo`ivljavamo kao sâmu su{tinu `ivota,kada se on vi{e ne doti~e na{e sudbine, a~esto ni na{e najneposrednije stvarnosti.Uostalom, te{ko da bismo smeli, a da nepreteramo ili se ne izlo`imo opasnostiodve} pateti~nih izjava, da ka`emo i ka -ko je dana{nje pozori{te blago ~ove -~anstva.

^ime se mi to zapravo bavimo rade}iu pozori{tu, prave}i (svako na svoj na -~in, iz svog ugla i na osnovu svojih mo}i,svog talenta i ume}a) teatar?

Na na{e predstave – ne samo u Srbi-ji – vi{e se ne dolazi kao na hodo~a{}e.One vi{e nemaju smisao rituala ~iji sudeo i gledaoci, premda se nalaze na tribi-nama. U dana{njem pozori{tu publika,poput jednog ~oveka, kolektivno nepotvr|uje jedinstvenu sliku sveta uteme-ljenu na jedinstvenoj vertikali, na uni -verzalnom poretku stvari, na sistemuvrednosti koji se ne dovodi u pitanje.Deus ex machina je sada samo odrednicakojom se ukazuje na nemo} konkretnogdramatur{kog re{enja.

Na{e pozori{te je samo u jednom~asu, ne tako davno, i tek po jednom ele -mentu odnosa publike prema predstavi,moglo da bude upore|eno s, recimo, eli -zabetanskim teatrom. Bilo je to, naime,doba kada su se tokom trajanja predsta-ve skorojevi}i i ostali doma}i primitivcibesramno odazivali na telefonske pozivei vodili razgovore ne haju}i {to glumci nasceni igraju uloge i {to je u sali jo{ nekisvet koji bi voleo da vidi i ~uje {ta to glu -mci poku{avaju da im s pozornice poru -~e. Za takvu „publiku“ dru{tvena funk-cija teatra bila je jedino u tome da svivide kako i oni poseduju mobilni telefon.

U teatru dana{njice se ne saop{tava-ju manje ili vi{e skrivane istine o dru -{tvenoj stvarnosti koju `ivimo. S obziromna na{e ovda{nje neposredno iskustvo,ali i iskustvo dru{tvenog i kulturnogkonteksta koji je odre|en pojmom savre-meni civilizovani svet, te{ko je i zamisli-ti da bi pozori{te jo{ moglo da ima di -menziju politi~ke provokativnosti, da bimoglo postaviti pitanja ~iji bi odgovorivodili ka revoluciji ili buntu ma kojevrste i ma kakve prirode.

Dana{njem teatru, naime, vi{e nisupotrebni cenzori, jer ono nema oreol po -tencijalno politi~ki opasnog prostora.Uostalom, upravni i nadzorni odbori,umetni~ka ve}a pozori{ta, kao i raznekomisije, sada i ovde se isklju~ivo baveposlovanjem teatra, isplativo{}u predsta-va s njegovog repertoara i njihovim do -metima, naj~e{}e ne s umetni~ke ta~kegledi{ta ve} iz vizure prodaje ulaznica.

Televizijski {ou programi u kojimaestradne zvezde saop{tavaju svoje mi -{ljenje o aktuelnom politi~kom trenutku,dok politi~ari svedo~e o svojim peva~kimi drugim estradnim kvalitetima, ~esto sa -dr`e mnogo ve}i stepen politi~ke provo-kativnosti no {to je to slu~aj s ovda{njimpozori{tem.

Ni s kritikom stvari ne stoje mnogobolje. Dana{nji kriti~ar vi{e ne dolazi uteatar da bi u ime vlasti proverio ima li upredstavi i~eg politi~ki opasnog, a saciljem da blagovremeno skrene javnostipa`nju na ideolo{ke nepravilnosti i sli -~na skretanja. Od njega se prakti~no vi{eni{ta i ne o~ekuje. Naravno, izuzetakaima, ali su odve} malobrojni da bi bilirelevantni za eventualno sociolo{ko uop -{tavanje.

Sada{nje doma}e pozori{te je do temere dru{tveno nebitno da kod nas ~akne mo`e da funkcioni{e ni model zlogla-

sne njujor{ke kriti~arske sedmorke, ~ijekritike najdirektnije odre|uju sudbinubrodvejskih predstava, pa ako samo dvo -je od njih imaju negativan stav, predsta-va ne do`ivi ni drugu reprizu. Ovde,naprotiv, uspeh i dugovekost predstavesve ~e{}e zavise od broja glumaca iz po -dele koji ina~e igraju u televizijskim seri-jama, a dometi kritika na dru{tvenomplanu, u smislu formiranja javnog mnje-nja, iscrpljuju se u dopisivanju izme|ukriti~ara.

Razume se da u Nema~koj ili VelikojBritaniji stvari s kritikom i kriti~arimastoje druga~ije, ali u ostalim dr`avamaosu|enim na tranziciju, pa i mnogimdrugim zemljama razvijene ekonomije,situacija se bitno ne razlikuje u odnosuna ovda{nju. Zna~i, problem nije samolokalni.

Na globalnom planu je odavno pro -hujalo i doba kada se teatrom ~uvao ibranio nacionalni identitet, jezik, kulturai tradicija nacije. Ni na ovom polju da -na{nje pozori{te nema {ta da tra`i. Isti-na, pozori{ne uprave, teatrolozi i ponekikriti~ar i dalje tvrde da se vitalnost i su -{tinska mo} svake teatarske sredine merekvalitetom, zna~ajem i relevantno{}u do -ma}e dramske literature.

No ako i prihvatimo da je to ta~no –uprkos stavu ve}ine reditelja – {ta dram-ski pisac, bio on Srbin, Englez, Irac, Rus,Ma|ar ili Francuz, mo`e danas da sa -op{ti svom doma}em gledaocu a {to sekao specifi~no ti~e samo njega, pi{~evogsunarodnika. Ne{to, dakle, o ~emu naovaj ili onaj na~in ve} nisu pisali [ekspir,Molijer, Eshil, Gete, Goldoni, Ibzen, Breht,Gorki... Koje su to „nacionalne“ istinekoje mo`emo da o~ekujemo od doma}egpisca bilo koje nacionalnosti kojima sebrani nacionalni identitet?

Suo~imo se s istinom: pozori{te je sve~e{}e svedeno samo na zabavu, na du`iili kra}i intermeco izme|u povratka sradnog mesta i odlaska na ve~eru. Onovi{e nije prostor u kom o~ekujemo (ili do -`ivljavamo) erupciju strasti nakon koje,po{to smo se identifikovali s herojem,prolazimo kroz katarzu i spoznajemoistine o sebi, `ivotu, svetu u kom `ivimoili dru{tvu ~iji smo deo. Pa i Vikiliks namje samo potvrdio ono {to smo odavno znaliili slutili. Iz teatra danas ne izlazimo spotrebom da menjamo svet. Ili za po~etaksebe, svejedno.

Piše: A leksandar Mi losav l jev i¯

Kakav smisao ima pozori{te sada i ovde

Ilustracija: Jugoslav Vlahovi}

^LANOVIMA UDRU@ENJADRAMSKIH UMETNIKA SRBIJE

Drage na{e kolege,Obave{tavamo vas da }e

Udru`enje dramskih umetnika Srbije,u okviru tradicionalne manifestacije

Glumci vama i glumcima, a povodomobele`avanja Me|unarodnog

dana pozori{ta,organizovati susret na{ih penzionisanih

kolegau sredu, 16. februara 2011, u 12.00 sati,u Gornjem foajeu Pozori{ta Atelje 212.Nakon konferencije za predstavnikemedija, usledi}e umetni~ki program,

uru~enje poklon ~estitki,koktel i dru`enje.

Ukoliko ste spre~eni, molimo dau pisanoj formi

ovlastite onoga ko }e umestovas preuzeti sredstva

ili se mo`ete javiti Udru`enju,kako bismo se

dogovorili o na~inu njihovog preuzimanja.

U o~ekivanju skorog susreta sa vama, srda~an pozdrav,

Za Predsedni{tvo UDUS-aLjiljana \uri}, predsednik

Page 3: INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka Glid-Stojanovi ... · POZORI[NE NOVINE BROJ 169–170 FEBRUAR 2011. GODINA XVIII CENA 100 DINARA INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka

LUDUS 169–1703

Intervju: Du{anka Glid-Stojanovi}

OZBILJNA A KOMI^NA

Prvo sam htela da odbijem ulogu uKabulu..., a onda... onda...“, ka`ena po~etku razgovora za „Ludus“

Du{anka Glid-Stojanovi}, dobitnica pre -sti`nog priznanja „Milo{ @uti}“ za ulo -gu Ku}evne u predstavi Kod ku}e/ Ka -bul Tonija Ku{nera u re`iji @eljka \u -ki}a i produkciji Narodnog pozori{ta izBeograda.

Za Du{anku Glid-Stojanovi} kritikane {tedi re~i hvale, publika ne krijeveliku naklonost a ona za sebe ka`e daje posve}enik glume, pozor{ne pre sve -ga. Publika je, kako na premijeri tako iprilikom kasnijih izvo|enja, zdu{nimaplauzom pozdraviula Kod ku}e/ Ka -bul, a Ku}evnu, tj. Dudu Glid, ina~e do -bitnicu niza priznanja me|u kojima jenagrada grada Beograda, posebno.

Radnja ovog komada spaja intimnuporodi~nu pri~u i ozbiljne globalne pro -bleme savremenog sveta, koriste}i Av -ganistan kao metaforu katastrofi~nesada{njosti. Re~ je o porodici iz Londonakoja se sticajem okolnosti obrela u Ka -bulu u vreme talibanskog re`ima. Redi -telj \uki} isticao je da u Ku{nerovimkomadima preovladava utisak da je„svet jedan, da granice ne postoje, daono {to se doga|a u snu uti~e na stvar -nost“... A govore}i o svom odnosu premakomadu i o utiscima kada se prvi putsrela sa tekstom Du{anka Glid- Sto ja -novi} ka`e: „^itala sam ovaj tekst, vi{edana, i delovao mi je glomazan. Komp-likovan i slo`en. Uloga je podra zu me -vala ogroman rad, a na ovim prostorimaniko nije navikao toliko da radi. Gotovoda sam htela da odbijem ulogu, ali bilomi je glupo da ne ispadnem kukavica.Zanimljiv je Ku{ner.“

Zasto? U kom smislu?Tema komada Kod ku}e/ Kabul, je -

ste tema svetske patnje, weltschmerza,to je neuta`ena tuga nad svetom, svest o

svetskom bolu, koji lik koji tuma~im usvojoj burnoj unutra{njosti pre`ivljavasvakim atomom bi}a. Dama burne unu -tra{njosti, sa ote`anim mogu}nostima dakomunicira sa stvarno{}u. Mnogo samve} puta objasnila i analizirala lik kojituma~im. Neke stvari kada pro|u, kada`ivimo njihovu posledicu, spadaju ve} upro{lost. Trenutno ose}am mnogo ve}uinicijaciju kada to igram, nego kada otome pri~am.

Ku}evna vam je donela presti`nopriznanje „Milo{ @uti}“...

Ne znam da li treba da budem sre -}na zbog te zaista zna~ajne nagrade, ilida se ose}am utu~eno, zbog besprekidnekonfliktne situacije izme|u ambivalenci-je i uznemiruju}eg optimizma... Ali sva -kako `elim da izrazim zahvalnost i su -{tinsko po{tovanje prema onima koji sumi je dodelili i onima koji su je pre menedobili. I, da se nadasve zahvalim na{emsavremeniku Mi{i @uti}u, ~ije ime na -grada nosi, {to je utisnuo put savreme -nosti i doprineo da se pozori{te podigne uvisine umetnosti. Mogu da ka`em i to daje Udru`enje dramskih umetnika iUmetni~ki savet zaslu`an {to sam seuop{te na{la u konkurenciji za to priz-nanje, jer moja mati~na ku}a Narodnopozori{te, tj. ni upravnik ni direktor Dra -me nisu na{li za shodno da me predlo`e.Zbog nemara ili su{tinskog nentereso-vanja, kako to mo`emo znati?

[ta vam zna~i gluma?Imam dva uvida u taj fenomen. Kada

ti gluma ide i kada ti gluma ne ide. Prviobazac je kada ti ide. Ona je za mene„posao, koji me dr`i budnom, senzitiv -nom, kreativnom i koncentrisanom dabolje opa`am `ivot i svet“. Drugi, kad tine ide, bio bi „ona je za mene `ivot, kojimi nudi nemir, razdra`ljivost i strah zapozori{te i ljude u njemu“.

„Svi moji izbori oduvek su ozbiljni, ali ugaoiz koga posmatram `ivot i svet je komi~an,ili, ta~nije re~eno, duhovit“, ka`e Du{ankaGlid-Stojanovi}, laureat nagrade „Milo{@uti}“

Tat jana Nje¦ i¯

Zapravo svi glumci, ili ve}ina njih selomi izme|u ta dva ose}anja. Mo`da jeneko dovoljno pametan, pa na vremeshvati sve i to ga manje ko{ta. Pa onda`ivucka, u onim, meni oduvek zastra {u -ju}im maksimama: „Gluma nije posaonego dijagnoza; daske koje `ivot zna~e;nema malih uloga; i za {ta si vi{e, zakomediju ili dramu?“

E pa, kona~no, na to da odgovorim.Oduvek sam se ose}ala ozbiljno, a

komi~no. Svi moji izbori oduvek su oz -biljni, ali ugao iz koga posmatram `ivot isvet je komi~an, ili, ta~nije re~eno, duho-vit.

Sve to s glumom je kao neka navu ~e -nost na gadan porok.

A {ta je aktuelno u va{em profesio-nalnom `ivotu?

Mojih devet naslova koje igram, i onekoje aktivno gledam. I to {to ne znam {ta}e biti, ne slede}ih godina, nego nared-nog meseca.

U mom profesionalnom `ivotu aktu -elna je, dakle, neizvesnost.

Kako vidite mesto i ulogu pozori{ta,danas i ovde?

Regresirali smo. Su{tinski smo pri -mitivna sredina. Nacionalno pozori{tetreba da se bavi velikim temama, pa sva -kako i nacionalnim. Ali dok portiri i dru -ge slu`be i dalje upravnika zovu Gazda, i

pokazuju prstom na plafon, „ovi odozgo“,to je zbilja ko{mar. Koliko se ja razumemu klasno dru{tvo, gazda je bio ~ovek nasvom posedu, i imao je sluge. Ja ne vidimda je ovde iko na svom posedu i {to bi seljudi i dalje koristili kao sluge? Kroja~i,garderoberi, rekvizita i dekorateri svako -dnevno opslu`uju predstave, bez preda-ha. Boje se ljudi otkaza. [ifra za nacio-nalno pozori{te su velike teme. Samo jeta {ifra i{~ezla u DB-u. To su mi recidiviiz onog, kad gluma ne ide.

Rekli ste nedavno da je danas te{koo~uvati predstavu koja vredi?

Danas je vrlo te{ko o~uvati predstavukoja zaista vredi. Predstava Proslava jeumetni~ka {ifra za Atelje 212, a Bojan@irovi}, prethodni laureat „Mi{e @uti}a“,upravo je za ulogu u njoj dobio nagradu.Ali novi koncept je tu predstavu zaposta-vio. Svi novi koncepti su dosta haoti~ni,jer iza koncepta, bar je tako nekad bilo,stoji ukus i znanje, {to bi glumci rekli, imiris. A mediji su omogu}ili, da se pozi-cionirani, afirmisani busaju, da tvrde dapreziru osrednjost, mediokritete, i tako sustvar naludeli, te mi sada ni nemamo tuosrednju sortu, jer oni sami su, kobajagi,protiv sebe.

A zakoni tipa, vlasni{tvo, svojina;JDP, koji kona~no posle predstave Ro|eni

u Yu ima razloga da nastavi da se takozove, neguje ideju o vlasni{tvu glume.

„Moja gluma/ Ja i moja gluma/ Glu -ma u meni i van mene/ Van sebe u glu -mi/ Izme|u mene i publike, gluma...“

Ne mislim samo na JDP, nego je tosvuda gde su odnosi zavisni~ki, pato -lo{ki, gde je ego jezgro reditelja i gluma-ca i gde je istina zapostavljena. Eto, tolikoo vlasnicima glume, koji za to nisu potpi-sali ni menicu, mada se taj kredit tegli jo{s kraja osamdesetih godina. Ve} sam vi{eputa rekla da su mnogo bolje i va`nijepredstave na malim scenama, gotovosvih pozori{ta. @ao mi je, imam jedan odmnogih nedostataka, taj {to ne idem uPozori{te na Terazijama, Zvezdra teatar iSlaviju. Mo`da bih tek tada imala praveuvide. Ne znam {ta me spre~ava, i za{tosmo mi u kolektivnom strahu da ka`emo,ili u prvom licu, da ka`em, da su na svimva`nim, uticajnim pozicijama kulturnihinstitucija, nije to tako stra{no re}i,provincijalci.

Digresija, nekada je postojalo provin-cijalno pozori{te u najafirmativnijemsmislu tog pojma.

Ja ne ka`em da ne treba dati svimaistu {ansu. Pogotovo, kada su u~inili tajnapor, da se popnu uz Balkansku, a jo{su u svojim gradovima, u gimnaziji, uvreme SFRJ-a bili u KPJ-u. Kako imonda ne pomo}i, uprkos tome {to su dovi-tljivi i sami.

A Beogra|ani su se povukli, itekako,eventualno mogu da zamene stan u cen -tru za drugi na periferiji, i od razlike da`ive. Bravo za provansu!

Mo`da }e mi posle ovog intervjua bitineophodna za{tita. Mo`da mi Narodnopozori{te dodeli Miletu Panteli}a, tognesalomivog policajca, tu vlast u po zo -ri{tu, strah i trepet novog doba, koji je sveupravnike otpratio, i ostao uz nove, za {ti -}en ko panda, koji realno jedini ima pi -{tolj, i smelosti da maltretira portire, ci -vilne vojnike, reditelje, dramaturge, masve, bezmilice.

Eto. Da do`ivim da mi neko objasniko je zapravo Mileta. Ja ga zovem sreski{pijun i tako zasmejavam {minkere, a isamu sebe, dok se spremam za predsta-vu. Ozbiljna, a komi~na.

Mileta je metafora, metafora za svena{e zablude ko je ko. U njegovom svetuon je glavni. U mom svetu, on je glavni.Toliko o svetovima.

Najdivniji su oni u literaturi, u dra -mama, u bi}u, oni koje nikada ne}u upo -znati, one koje }u upoznati, one koje }ugledati, i one koje nikada videti ne}u.Svet pozori{ta je svet moje utehe, ljubavi,zablude, iluzije i smeha. Nigde se nesmejem kao u pozori{tu. Eto zatovaljda, ima smisla trpeti.

Obrazlo`enje odluke @irija za nagradu„Milo{ @uti}“ za 2010. godinu

@iri za dodelu godi{nje gluma~ke nagrade Udru`enja dramskih umetnikaSrbije „Milo{ @uti}“ za 2010. godinu koji su ~inili glumci Jelisaveta – SekaSabli}, Bojan @irovi} i Gordana \ur|evi}-Dimi}, dramaturg Mladen Popovi}(predsednik) i reditelj Dragoslav – [ilja Todorovi} imao je uvid u ostvarenja 19predlo`enih glumaca.

U naju`i izbor za nagradu u{lo je troje glumaca:ARON BALA@ za ulogu Adama u predstavi ^ovekova tragedija Imre

Mada~a u re`iji Kokana Mladenovi}a i produkciji Novosadskog pozori{ta/Ujvi-deki szinhaz,

NIKOLA VUJOVI] za ulogu On u predstavi Bog je di-d`ej Falka Rihtera ure`iji Milo{a Loli}a i produkciji Malog pozori{ta „Du{ko Radovi}“, i

DU[ANKA GLID-STOJANOVI], za ulogu Ku}evne, u predstavi Kod ku}e/Kabul Tonija Ku{nera u re`iji @eljka \uki}a i produkciji Narodnog pozori{ta izBeograda.

@iri je 24. decembra 2010. godine ve}inom glasova odlu~io da se nagrada„Milo{ @uti}“ za 2010. godinu dodeli DU[ANKI GLID-STOJANOVI].

Du{anka Glid-Stojanovi}, ve} du`e vremena iz uloge u ulogu, otkriva svojrasko{ni gluma~ki talenat. Svakom novom ulogom pokazuje sve vi{e dosegesvog ume}a, da bi ulogom Ku}evne zadivila dijapazonom gluma~kog rekvizita-rijuma, nadma{iv{i samu sebe.

Te`ak Ku{nerov tekst, na momente hermeti~an, ona igra s lako}om, preciz-no i s neizrecivim scenskim {armom, bogate}i ga {irokim spektrom gluma~kihsredstava. Izme|u radosti i straha, sre}e i u`asa, ona stvara prefinjeno tkanjegrade}i svoj lik na radost publike, kritike i struke, koja joj zbog toga s rado{}udodeljuje nagradu „Milo{ @uti}“, uz duboko uverenje da }e i dalje svakomslede}om ulogom otkrivati nove i nepredvidive domete gluma~kog zanata.

U Beogradu, 24.12.2010. Za @iriMladen Popovi}, predsednik

Du{anka Glid-Stojanovi}

Du{anka Glid-Stojanovi} u predstavi Kod ku}e/Kabul, Narodno pozori{te Beograd

Page 4: INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka Glid-Stojanovi ... · POZORI[NE NOVINE BROJ 169–170 FEBRUAR 2011. GODINA XVIII CENA 100 DINARA INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka

4LUDUS 169–170Lu

TEATAR NA RASKR[]UGde su protekle godine, odnosno sezone, pozori{tabila uspe{nija; u Beogradu ili van njega?

Jedna novinska tema, uobi~ajena zakraj kalendarske godine, ovog puta jeizazvala vi{e komentara nego ina~e.

Naime, „Politikina“ namera da sagleda idefini{e rezultate pro{logodi{nje pozori -{ne sezone u Srbiji, pokazala je da nekiteatrolozi i kriti~ari, istina ~ini se malo-brojni, smatraju da su pozori{ta u unu -tra{njosti Srbije bila uspe{nija od onih uprestonici. Bio je to stav koji je iznenadio,stav o kome je po~elo da se pri~a u jav -nosti, {to je i navelo „Ludus“ na tekst kojisledi.

Sve je po~elo od ocene Ane Tasi}, po -zori{ne kriti~arke, da su pozori{nu se -zonu iza nas obele`ile zna~ajne pred-stave ostvarene izvan Beograda, pre sve -ga u Vojvodini, a jo{ konkretnije – u Su -botici. Navode}i da vojvo|anska pozo -ri{ta ve} nekoliko godina unazad imajunajzanimljiviju produkciju u zemlji, iz -dvojila je predstavu Kukavi~luk hrvat -skog reditelja Olivera Frlji}a u Narodnompozori{tu u Subotici, te predstavu istogpozori{ta Banovi} Strahinja Andra{a Ur -bana, a ma|arska pozori{ta „De`e Ko -stolanji“ iz Subotice i Ujvideki sinhaz izNovog Sada ocenila kao najvitalnija tea -tarska mesta u Srbiji.

Ostali upitani stru~njaci nisu sma -trali da su pro{lu sezonu obele`ile pred-stave pozori{ta van Beograda, i istakli supojedina~ne uspehe pojedinih scena. @e lj -

ko Huba~ je, na primer, istakao da uuslovima u kojima rade, zna~i sa manjenovca i opremljenosti od scena u Beo -gradu, suboti~ki uzleti izgledaju gotovonestvarno. Istine i preciznosti radi, Hu -ba~ je upozorio da Subotica i permanen-tan kvalitet rada u Drami Srpskog naro-dnog pozori{ta u Novom Sadu, ne daju zapravo onima koji zaklju~uju da je ceovojvo|anski teatarski `ivot uspe{an.Bo{ko Milin je odu{evljenje kolega pozo -ri{tima u manjim centrima objasnio utis -kom koji stvori dobra predstava nastala usredini u kojoj se to, zbog dugogodi{njihnagomilanih problema, ne bi o~ekivalo.

Zamolili smo Ivana Medenicu, pozo -ri{nog kriti~ara i profesora Fakultetadramskih umetnosti da za „Ludus“ ka`e{ta misli o svemu tome, dakle o navodnojprednosti pozori{ta iz unutra{njosti nadbeogradskim kolegama.

„Teza da se zna~ajnije pozori{te de -{ava van centara sporadi~no se ponavljau godi{njim ili sezonskim rekapitulacija-ma. I ovog puta – kao {to je to bilo i svakiput ranije – ta mi teza deluje prob-lemati~no. Kvalitet pozori{ne produkcijene zavisi samo od izbora reditelja idrugih umetni~kih saradnika, ve} i odizvo|a~kog nivoa gluma~kog ansambla.Kada se to ima u vidu, onda je jasno dasu pozori{ta u kulturnim centrima – ma -da je va`no naglasiti: ne sva! – kao {to

su Beograd i Novi Sad u prednosti u od -nosu na druge sredine. ^esto smo bilisvedoci da neki gostuju}i reditelj ponudiveoma zanimljiv stilsko-`anrovski kon -cept u pozori{tu u manjoj sredini, ali datamo{nji glumci nisu u stanju da ispratete zahteve. Ne sla`em se s na~inom gle -danja nekih kolega koji zbog vrednostinaslu}enog koncepta zanemaruju ukup-ni umetni~ki domet predstave, koji, ipak,presudno zavisi od gluma~ke igre.“

Jedini izuzetak od ovog nepisanog„pravila“ su, navodi Ivan Medenica, „po -zori{ta na ma|arskom jeziku, ~iji glumciimaju temeljno i, {to je jo{ i va`nije, ne{todruga~ije obrazovanje {to ih, recimo, ~iniotvorenijim i pripremljenijim za scenskieksperiment. Zbog toga se, bez mnogodileme, gornjem spisku, koji je prili~norestriktivan, mogla da pridoda i Subotica,pre svega „De`e Kostolanji“ pozori{te.Dodu{e, pro{le godine se izdvojila, u sâ -mom vrhu nacionalne produkcije, pred-stava Kukavi~luk Drame na srpskomNarodnog pozori{ta iz Subotice, a u po -stavci reditelja iz Hrvatske Olivera Fr lji -}a, {to dodatno potvr|uje tezu da jeSubotica, uz Beograd i Novi Sad, centarpozori{nog `ivota u Srbiji. Ali, ja spisakne bih dalje {irio, {to zna~i da generalnoostajem pri gornjoj tvrdnji. IzdvajanjeSubotice dodatno je potvr|eno i ~injeni-com da se u ovom gradu odskora organi -zuje i veoma dobar me|unarodni (regio -nalni) festival savremenog teatra Desiré,koji nam ponekad, kao {to je to ranije ra -dio Bitef, otkriva stvarno nova i zanimlji-va imena savremenog tragala~kog teatraiz regiona. Dodu{e, kada su pozori{nifestivali u pitanju, onda se potpuno sla -

`em s tezom o decentralizaciji: pored De -siréa i Sterijinog pozorja u Novom Sadu,postoji i vrlo zna~ajan i regionalno rele-vantan festival jugoslovenskog pozori{tau U`icu.

Dakle, to {to je pro{la sezona biladosta slaba u beogradskim teatrima – usâm vrh bih izdvojio (samo) ~etiri pred-stave: Metamorfoze JDP-a, ^ekaonicaCentra za kulturu Pan~evo i Ateljea 212,Bog je DJ Malog pozori{ta „Du{ko Ra -dovi}“ i Miris cimeta Bitef teatra – nijedovoljno opravdanje za radikalnu tezu dasu pozori{ta po manjim sredinama ostva -rila zna~ajnije rezultate. Do decentral-izacije mo`e da do|e tek kada se Mi ni -starstvo za kulturu smiluje da, izradompotrebnih podzakonskih akata, omogu}iprimenu novog zakona o kulturi kojipodrazumeva anga`man po ugovorima.

Mo`da }e tad neki glumci, ako ne pro -du`e ugovor u Beogradu, odlaziti kratko-ro~no u manje sredine i potpomogati raz -voju tamo{njih ansambala: ~ini mi se daje gluma~ka ’proto~nost’ glavni preduslovsu{tinske decentralizacije u pozori{tu.“

Decentralizacija je bila jedna od temakoje je otvorila pri~a o uspe{nosti unu -tra{njosti u odnosu na prestonicu – Mu -harem Pervi} je, recimo, osetio potrebuda po ko zna koji put primeti da Beogradnije otvorio vrata ljudima iz drugihgradova. Naravno, uvek je dobro kadjedna tema osvetli i druge s njom u vezi,pa i kad su deo spiska „oduvek ne re -{enih“. Jer, ko zna, mo`da }e ta silna pri -~a o istim problemima jednog danau~initi i da se oni,problemi, re{e.Sonja ]iri}

PRIZNANJA BEZ GRANICA14. Evropska pozori{na nagrada i 12. Evrop-ska nagrada za novu pozori{nu realnost

Dodela 14. Evropske pozori{ne na -grade i 12. Evropske nagrade zanovu pozori{nu realnost ove godi ne

odr`ava se u Rusiji, u Sankt Peterburgu,od 12. do 17. aprila. Manifestaciju orga-nizuje Balti~ki me|unarodni festivalskicentar, a pod pokroviteljstvom ruskevlade i Ministarstva za kulturu i vladeSankt Peterburga.

Evropska pozori{na nagrada osno-vana je 1986. kao pilot program Evropskekomisije kojom je predsedavao @ak Delor.Zna~ajnu podr{ku dala je Melina Mer -kuri kao pokrovitelj prve dodele, tadakulturni poslanik Evropskog parlamen-ta, i @ak Lang, nekada{nji Ministar kul -ture Francuske i aktuelni predsednik Ev -ropske pozori{ne nagrade. Godine 2002.Evropski parlament i Savet Evrope ovunagradu prepoznaju kao organizaciju odevropskog kulturnog zna~aja. Nakon de -vet izdanja u Taormini, na Siciliji, ovamanifestacija kre}e na put, daju}i jo{ ve}ipodstrek njenom internacionalnom aspe -ktu. Tako je deseto izdanje odr`ano u To -rinu, kao specijalni kulturni programZimskih olimpijskih igara. Slede}a dvaodr`ana su u Solunu, a trinaesto u Vro -clavu u Poljskoj kao deo Uneskove pro -slave godine reditelja Jir`ija Grotovskog.

Nastavljaju}i u tom pravcu i 2011.godine Evropska pozori{na nagrada bi}ezna~ajno mesto okupljanja me|unaro-dnog teatarskog sveta. Uz slavnu pozo -ri{nu tradiciju Petrograda i Rusije 14.dodela nagove{tava obilje nagra|enih injihovih predstava, predstavljanja, su -sreta i drugih mogu}nosti za kulturnurazmenu i saradnju. Sve to u divnomgradu na Baltiku u kom su stvarali broj -ni zna~ajni umetnici, gde su nastajalimnogi va`ni umetni~ki pokreti.

Treba napomenuti i da Evropsku po -zori{nu nagradu podr`avaju i Evropskapozori{na unija, Me|unarodna asocijaci-

ja pozori{nih kriti~ara, Me|unarodniinstitut mediteranskih pozori{ta, Inter-nacionalni pozori{ni institut Uneska,Asocijacija evropskih festivala.

@iri 14. Evropske pozori{ne nagradei 12. Evropske nagrade za novu pozo ri -{nu realnost dodelio je nagradu za `ivot-no delo u iznosu od 60.000 evra rediteljuPeteru [tajnu. Ova ikona savremenogevropskog teatra va`i za najzna~ajnijegkreatora nema~kog i evropskog pozori{tadruge polovine 20. veka. Posebno se is -ti~u njegovi monumentalni projekti, ~estoizvo|eni na neo~ekivanim mestima. Go -dine 1970. [tajn osniva [aubine ansamblu Berlinu i dovodi izuzetne glumce kao{to su Bruno Ganc i Edit Klever. Stvaraprovokativne i nekonvencionalne pred-stave koje unose revoluciju u strukturupozori{nog stvaranja. Tuma~e}i dela kla -sika na moderan na~in, on gradi pred-stave neustra{ivim istra`iva~kim jezi -kom i izdanjima koja se vremenom me -njaju. [tajn i danas nastavlja da eksperi-menti{e pozori{nim jezikom i izrazom,prate}i svoj izgra|eni stil. Kao hrabarprimer takvog pristupa vredno je pome -nuti devet sati dugu predstavu Orestija iz1980, koja je u ruskoj verziji 1993. izve-dena sa Ansamblom Crvene armije. Pamonumentalna, 24 ~asa duga predstavaFaust, realizovana za Expo 2000. u Ha -noveru. Poslednje predstave koje je [tajnre`irao su Demoni, 2009, sa italijanskimglumcima i slavnom Madalenom Kripa uulozi Varvare Petrovne Stavrogine, i Edipna Kolonu kog tuma~i Klaus Maria Bra -ndauer, realizovan na Salcbur{kom festi-valu 2010. godine. Neku od ovih predsta-va, a mo`da i obe, vide}e publika i gostina ceremoniji dodele Nagrade u SanktPeterburgu.

Evropska nagrada za novu pozo ri -{nu realnost ima za cilj da ohrabri pozo -ri{ne trendove u nastajanju kao i nasta-

janje novih inicijativa u evropskoj drami,uklju~uju}i razli~ite forme i izra`avanja.Prilikom dono{enja odluke `iri u obziruzima celokupno delo kandidata, inova-tivnost i originalnost. Njom su nagra|enii na{i umetnici: 2006. u Torinu Jozef Na|,a 2007. u Solunu Biljana Srbljanovi}. @irije 12. Nagradu za novu pozori{nu real-nost u iznosu od 30.000 evra ravnopra -vno podelio: rediteljima Vilijamu Do~olo -manskom iz Slova~ke, Keti Mi~el iz Ve -like Britanije, Andreju Mogu~iju iz Rusi-je, Kristijanu Smedsu iz Finske, i TeatruMeridional iz Portugala i Vesturport tea -tru sa Islanda.

Prema pravilniku mo`e biti dodelje-na i Specijalna nagrada osobama i insti-tucijama koje su se izdvojile svojom pre -dano{}u i kombinovanjem sopstvenogkulturnog ili politi~kog iskustva sa ev -ropskim idealima, a koji su posve}eni mi -ru i gra|anskoj koegzistenciji izme|unaroda. Ovu nagradu je u Torinu dobioBitef festival. U Petrogradu }e je dobitipoznati ruski reditelj Jurij Petrovi~ Ljubi-mov, za, kako se u obrazlo`enju ka`e,njegov neprevazi|eni umetni~ki stav iodlu~uju}u ulogu, zajedno s Taganka tea -trom, u delikatnom periodu perestrojkekoja je zna~ila transformaciju SovjetskogSaveza u Rusiji. Ljubimov je iskusio po -malo od svega u svom `ivotu. Od izvan -rednih masovno prihva}enih predstavado zabrane izvo|enja njegovih dela, odtrijumfa po svetu do politi~kog progonst-va u sopstvenoj zemlji. I pored }utanja{tampe u tom periodu njegovo pozoir{tebilo je prepuno radoznalog sveta. Emigri-rao je iz Sovjetskog Saveza da bi se uRusiju vratio sa mnogim priznanjima.Tvorac je na desetine nezaboravnih pred-stava sa izuzetnim glumcima (u Beogra -du smo na Bitefu gledali Hamleta u re`ijiLjubimova sa Visockim u naslovnoj ulo -zi). Ljubimov je, ka`e `iri, za mnoge sim -bol savremenog pozori{ta. Njegovo `ivot-no delo doprinelo je slobodi umetni~kogizra`avanja u Rusiji.

Zanimljivo je da smo ve}inu ovogo-di{njih nagra|enih videli i na na{em Bi -tef festivalu.

Olivera Milo{evi}

Ilustracija: Jugoslav Vlahovi}

„ZLATNI VENAC”MADLENI ZEPTER

Madlena Zepter je prvi laureat „Zlatnog venca”, novoustanovljene nagradeza poseban doprinos razvoju kulture kroz donatorstvo i mecenarstvo koje jeustanovila Vlada Republike Srbije na predlog Ministarsrva kulture.

Odluku je donela komisija koja je radila u sastavu: knji`evnica SvetlanaVelmar Jankovi}, predsednik i ~lanovi slikar Vladimir Veli~kovi}, reditelj GoranPaskaljevi}, arhitekta Brana Mitrovi}, glumica Nata{a Ninkovi}.

@iri je u obrazlo`enju, izme|u ostalog, istakao da Madlena Zepter ve} dvedecenije izuzetno ula`e u na{u kulturu, da je otvorila prvu privatnu operu uovom delu Evrope - Operu i teatar Madlenianum, da je donator knji`evnenagrade „@ensko pero”, da je decenijama sakupljala kolekciju od 350 likovnihumetni~kih dela koja su sada izlo`ena u Muzeju koji je nedavno otvorila, da jekroz svoj Fond pomogla vi{e stotina mladih umetnika, projekata...

Trebalo bi i vremena i prostora da bi se makar pobrojilo sve {to je MadlenaZepter uradila za kulturu Srbije. Pomenimo, tek, da je, sem nabrojanog, desetgodina bila i pokrovitelj najve}eg gluma~kog priznanja „Dobri~in prsten” kojedodeljuje Udru`enje dramskih umetnika Srbije.

Page 5: INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka Glid-Stojanovi ... · POZORI[NE NOVINE BROJ 169–170 FEBRUAR 2011. GODINA XVIII CENA 100 DINARA INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka

LUDUS 169–1705

Monografija Dijalozi o Voji Brajovi}u u iz da -nju Udru`enja dramskih umetnika Srbije

Najnovija knjiga Udru`enja dram-skih umetnika Srbije, iz edicijeposve}ene dobitnicima Dobri~inog

prstena, zanimljivo je osve`enje i naplanu forme i na planu sadr`aja, u odno-su na ~itav niz do sada objavljenih mono-grafija (~ast izuzecima) za kojima po -se`emo naj~e{}e samo onda kada nam jepotrebno da iz prilje`no ura|enih popisauloga i priznanja prepi{emo neku infor-maciju.

Knjiga Dijalozi o Voji Brajovi}u Dra -gana S. V. Babi}a je pak zanimljivo i ~it -ko {tivo, dinami~nog sadr`aja, u kom au -tor, opredeliv{i se za dokumentaristi~kipristup, uspeva da stvori delo koje izazi-va pozornost.

Savr{ena likovnost (likovno-grafi~kore{enje Milana Antanasijevi}a) kojom seistovremeno sugeri{e i ona neobi~na iapsurdna histrionska usamljenost, ali isveprisutnost glumca u svakoj pori sa -vremenog, na osoben i provokativan na -~in nas uvodi u sadr`aj.

Prilikom onog nezaobilaznog prvoglistanja, posebnu pa`nju skre}u delovi ukojima su objavljeni novinski ~lanci kojisu iza{li ba{ tih dana kada je autor raz -govarao sa laureatom. Potcrtavanje for -mom ~injenice da je danas, za razliku odonih vremena nakon Drugog svetskograta, teatar politi~kom establi{mentu ne -va`an, jer su savremeni kroja~i na{ihsudbina na{li efikasnija i sofisticiranijasredstva sopstvene promocije i podi la -`enja puku, ali i potcrtavanje nesporne~injenice da tom istom „bezna~ajnom“upravo mi pozori{tnici svojim neprekid-nim anga`ivanjem poku{avamo udah-nuti zna~aj, ~ini da strukturu Dijaloga oVoji Brajovi}u mo`emo definisati kaoslojevitu i na semanti~kom planu.

I naravno, ono najva`nije – sadr`aj.Autor nas, nakon uvodnih informacija o

tih na{ih `ivota jako niska. Pri~ao je Vojanadahnuto o sudbini svojih roditelja, oocu partizanskom oficiru koji je „ja{u}ina konju“ i osloba|aju}i zemlju negde napola puta u Valjevu upoznao ljubavsvoga `ivota, kako je potom nevinstradao po kazamatima, Golom otoku iGradi{ki, pri~ao je o de~a~kim i gimnazi-jskim danima u Valjevu, u~e{}u naBRAMS-u, na susretu amaterskihdru`ina na Hvaru... Usledio je potomnagli skok na 1989. go di nu i na opisklaustrofobije koja je zavla dala Srbijom,a taj skok je bio nagao kao {to je bila, kod„puka“, nagla i ta promena ose}anjasveta kroz odnos prema naciji.

Potom je usledila pri~a o tome kakoglumac stvara ulogu, a u tom segmentunajzanimljivija je digresija o samoironijii samokriti~nosti srpskog naroda, koju jeVoja podr`ao osobenom analizom narod-nih pesama o Kraljevi}u Marku. Govorioje i o svojim kolegama sa Akademije,Bori Stjepanovi}u, Marku Nikoli}u, VladiJev tovi}u, Cvijeti Mesi} i drugima, o„mla dom profesoru Baj~eti}u“, o harizmiLju be Tadi}a kojem se divila Liv Ulman,o gluma~koj veli~ini Mije Aleksi}a...Naiz be`na je bila pri~a o TV serijaluOtpisani, dirljiva ona o poslednjim dani-ma Ace \or|evi}a, provokativna ona oljubomori kolega... Ne{to novo o Vojinomministro vanju u ovoj knjizi mo`e sesaznati iz razgovora u kom je u~estvo-vala Ivana Dimi}, a koja nam je apos-trofirala tada {nji anga`man njihovogministarstva (u vreme kada je Voja bioministar kulture, Ivana je bila njegovva`an saradnik) u izdava{tvu i povodomnacionalnih penzija, o tome kolika seborba vodila oko pro mene koda uVa{ingtonskoj biblioteci u kojoj je, poinerciji, sve ono {to je objav ljeno nasrpskom jeziku pisano latini~ nim pi -smom do tada bilo pothranjivano uhrvatsku literaturu, pri~ala je Ivana i oVoji kao glumcu koji svoju gluma~kufilozofiju temelji na predanoj posve}enos-ti detaljima... Potom je sledio segment ukome je autor razgovarao sa Vojinom`enom, glumicom Milicom Mihajlovi},izme|u ostalog i o tome kako se, sre}ompo njihov budu}i brak, nisu upoznali dok

je ona bila mala, onda sledi razgovor sMija~em koji je, bez dlake na jeziku, go -vorio o potrebi politi~ara da upotrebljava-ju glumce, ali i o jakoj politi~koj ambicijiVoje Brajovi}a, koju je ispoljio jo{ kaokandidat za gradona~elnika Beograda.Mija~ je u ovom razgovoru upotrebio zai -sta neobi~ne atribute za opis Vojine, zanjega nesporne, gluma~ke veli~ine, odkojih su nam se najvi{e dopali oni „~vor -novat“ i „vu~ni“ glumac. Zanimljiv i vrlootvoren razgovor Babi} je vodio i saBrankom Cveji}em, koji je otvorio tu stal-no pominjanu tezu o klanovima usrpskom teatru (pomenuo je onaj koji suzlobnici nazivali CVOJA^ – Cveja, Voja iMija~), o zaverama, elitizmu i populiz-mu... Prilog Slobodana Unkovskog, kojipo formi odska~e od sadr`aja knjige,najzanimljiviji je u onom delu kada ovajreditelj govori o Brajovi}evom anga`ma -nu u Antverpenu, gde je Voja, iako jediniu ekipi nije znao engleski jezik ({to nasje, priznajemo, iznenadilo) uspeo da us -postavi komunikaciju izme|u reditelja iglumaca, te u poslednjem trenutku spasiprojekat. Saznali smo od Unkovskog i toda Voja putuje sa previ{e kofera, ali to jeve} pikanterija koja nudi zaklju~ke irele-vantne za vrednost literature o kojoj pi -{emo.

Najzad, ako ni zbog ~ega drugog,onda zbog tih i drugih pikanterija, vredi~itati ovu dobru knjigu, koja se, naravno,zavr{ava popisom uloga Voje Brajovi}a upozori{tu, na televiziji i filmu, popisomnagrada i – dru{tvenihfunkcija.

¤e l jko Huba÷

PROFIL UMETNIKA OCRTAN U SLICI VREMENA

Pozori{ni fenomeni

GVOZDENI APLAUZ

istoriji Dobri~inog prstena, te transkripa-ta nadahnutih govora kolega i prijateljasa proslave uru~enja Nagrade Voji Brajo -vi}u (o tom doga|aju smo ve} pisali i do -zvolite nam da, ovom prilikom, primeti-mo kako su i dok se ~itaju, dakle bez do -datnog utiska o {armu govornika, govoriNikole \uri~ka i Dejana Mija~a posebnonadahnuti) uvodi u seriju razgovora salaureatom i njegovim kolegama, koji suse odigrali u prostoru Jugoslovenskogdramskog pozori{ta. Babi}, naizgled, in -sistira na verizmu, prepu{ta nas ~itanju ibrojnih digresija, opisuje telefonske raz -govore, uvodi u tekst kao svojevrsne di -daskalije opis zvukova koji te razgovoreprate, a koji poti~u iz obli`njih kancelar-ija i iz zgrade FMU. No, kada malo „za -grebete“ po tome, shvatite da je pitanju, ustvari, jasan autorski komentar. Na pri -mer, Babi} ima opasku kako je jedan odrazgovora prekinuo jer je, izme|u osta-log, ve} pomalo umoran od brojnih tele-fonskih razgovora sagovornika, a tokom

~itanja shvatimo da su u tom delu knjigeapostrofirane tek dve kra}e telefonske„polemike“. Ili pak vidite da su izdvojenisamo pojedini zvuci, od brojnih koji sumorali da postoje, s obzirom na opisanookru`enje. Najzad, tekstovi su kvalitetnoredigovani, dakle nisu tek dokumenta ri -sti~ke preneseni. Ti, uslovno re~eno, oda -brani komentari su ponekad „termitskikanali“ komunikacije autora s ~itaocem(pri~a o Vojinom ocu, oficiru koji je imaonesre}an posleratni sudar sa onda{njimideolo{kim dogmama, odigrava se tokomvelike gu`ve oko proslave praznika Voj -ske Srbije), a ponekad su jasna potrebaautora da opisom atmosfere potencirazna~aj sadr`aja razgovora. Iako se Babi}u kratkom uvodnom tekstu deklarisao kaoneko ko re~i i doga|aje samo prenosi„onako kako su se zaista odigrali“, mi bi -smo rekli da je u pitanju autorovo podra -`avanje stvarnosti, u kojoj se odigravajurazgovari o pozori{noj umetnosti, naumetni~ki na~in u kom se prepoznaje isistem i zanat.

A o ~emu je Voja pri~ao s Babi}em.Po~eo je od konstatacije da „glumac nemo`e samo racionalno da re{ava prob-leme“, a jednu va`nu celinu zaokru`io jesentencom o njegovom (gluma~kom, do -dali bismo) `ivotu koji je pod visokimideolo{kim pritiskom u kom je vrednost

Uvojvo|anskim pozori{tima kojasvoje predstave igraju na ma|ar -skom jeziku publiku koja ne

govori ma|arski i koja nedovoljno pozna-je ma|arsku teatarsku istoriju uvekiznenadi neobi~an aplauz na kraju pred-stave. Aplauz, koji se u nekoliko navrata,gotovo po nekom defaultu, ritmi~no po -navlja, zapravo je tradicija...

Teatrolog Gerold Laslo ka`e da seovaj aplauz kolokvijalno naziva vastaps(va{tap{) iliti ’gvozdeni aplauz’. Otkriva iza{to: „Nekada je u pozori{tima poslepredstave bilo obavezno spu{tanje gvoz-dene zavese koja je tu bila iz bezbedno -snih razloga. Kad bi se predstava zavr -{ila, publika je tra`ila da se glumci vratena scenu da bi ih nagradili aplauzom, i,ako bi predstava bila jako dobra, oni bija~inom aplauza pokazivali svoje mi{lje -nje o vi|enom, pa su tako ponekad insis-tirali da se glumci na scenu vrate i ponekoliko puta. Kako bi se glumci po odi -granoj predstavi na{li iza gvozdene za -vese, pred publiku su izlazili kroz vratana njoj, pa je zato aplauz upravo po njoj idobio ime ’gvozdeni’. Ova navika datiraiz 19. veka. Posle Drugog svetskog rata,

u vreme Rako{ija, kada je uvek trebaloaplaudirati do besvesti, {ta god da je bilou pitanju a vezano je za njega, ljudi su tutradiciju morali da prenesu iz pozori{ta u`ivot, na mitinge. Niko nije smeo daprestane da aplaudira. Li~no ne volim tajobi~aj, ne volim da budem deo mase, za -{to bih morao da aplaudiram kao nekodrugi jer sigurno ne mislim ba{ isto,postoje uvek neke nijanse. Ovaj obi~ajtradicija je u celoj Ma|arskoj i u sredina-ma van Ma|arske gde `ive Ma|ari.“

Laslo dodaje da postoje razne vrsteaplauza u ma|arskoj pozori{noj kulturi:„Nije retkost da neki veliki glumac po sa -mom izlasku na scenu dobije aplauz naotvorenoj sceni, ~ak i usred predstave,kad se prvi put pojavi na daskama, a dani{ta ne u~ini ili ka`e. To je takozvani’pozdravni aplauz’. Jedna od starih navi-ka je i ’aplauz dekoru’, tj. scenografiji.Kad se otvori zavesa, ako je scenografijarasko{na u svojoj uzbudljivosti, nijeretkost da i sama dobije aplauz. Ne trebazaboraviti da je neka vrsta aplauza icve}e koje je s balkona nekada bacalo naglumce.“ (Taj obi~aj kod nas postoji da -

nas u Somboru, na Pozori{nom mara-tonu, prim. aut.)

„U Narodnom pozori{tu u Budim -pe{ti 1955. godine desio se zanimljivdoga|aj tokom predstave Ri~ard Tre}i.Jedan epizodista ostao je zbunjen jer je,izgovoriv{i, ina~e, gotovo neprimetanmonolog od 14 redova, dobio takav ap -lauz da je sve grmelo. Bio je to ’aplauzkontekstu’, jer se ono {to je epizodistaizgovorio, mo`da i vrlo nadahnuto, po -klopilo s dru{tvenim kontekstom, tj. on sevrlo dobro referisao na politi~ko stanje uMa|arskoj. Do tada tu scenu, koja govorio kultu li~nosti, niko nije ni prime}ivao“,obja{njava teatrolog Laslo.

I glumica Novosadskog pozori{ta Te -rezia Figura na ovu temu ima re~-dve:„Fenomen skandiranja i aplauza kojitraje i 15 minuta u ma|arskom pozori{tudatira jo{ iz davnog 19. veka, koji je bionajplodnija era za ma|arske dramskepisce. Rimljani su imali obi~aj da skan -diraju tako {to su mahali donjim delomsvojih toga, a u 19. veku, kada je postaloi pitanje presti`a i stale`a da se odlazi uteatar, skandiranje je do`ivelo kulmi-naciju. Gospoda su tada mahala {e{irimaa gospo|e maramama. U 20. veku toskandiranje imalo je kulminaciju u tre -nutku kada su gledaoci po~eli da zvi`de inogama udaraju u pod. Aplauz je sva ko -dnevna hrana jednog umetnika, on jeenergija i podstrek da se radi jo{ vi{e i jo{

kvalitetnije, aplauz je najve}e merilo dali su predstava i odigrana uloga uspe{ni.Aplauz je najvi{e merodavan da se ocenida li je ne{to po ukusu publike. Ima tu igradacije. Po~inje laganije, i kako sere|aju glumci do glavnih aktera pred-stave, tako on postaje sve ja~i i ja~i. Takosvaki glumac dobije svoj deo, svoju kri -{ku koja je namenjena samo njemu. Po -

nekad se tu doda i neki usklik poput ’bra-vo’, ili neki zvi`duk, naro~ito nakonodigranog mjuzikla. A tu je i udaranjenogama u pod, koje je u dana{nje vremenajve}i aplauz koji mo`e da se dobije.Bez aplauza glumac polako umire. Zatoon treba ve~no da odzvanja u pozori -{tima.“

S. Mileti}

Promocija monografije o Voji Brajovi}u

Crte` Tibora Kajana iz knige Szinhazi holmi (Pozori{na sva{tarija) G. P. Molnara

Page 6: INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka Glid-Stojanovi ... · POZORI[NE NOVINE BROJ 169–170 FEBRUAR 2011. GODINA XVIII CENA 100 DINARA INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka

6

Manfred Durzak – Ekspresionisti~ka drama – Karl [ternhajm

LUDUS 169–170Lu

„[ternhajmova renesansa odvija se u vremeekonomskog ~uda – da li je to slu~ajnost ilise mo`da u tom odnosu iznova pokazujuizdanci bur`oaskog stava, koji se komedija-ma Iz juna~kog `ivota gra|anstva sa uspe-hom izvrgavaju podsmehu?“

„GA]E“ KAO OGLEDALO DRU[TVA

Predstava Iz juna~kog `ivota gra -|anstva Karla [ternhajma u re`ijiIve Milo{evi}, premijerno izvedena

krajem januara u Jugoslovenskom dram-skom pozori{tu, prvo je izvo|enje tognema~kog pisca na na{im scenama a uprogramu za predstavu, izme|u ostalog,publikovan je inspirativan tekst Manfre-da Durzaka Ekspresionisti~ka drama –Karl [ternhajm. (Za potrebe JDP-a deloKarla [ternhajma je s nema~kog preveodramaturg i prevodilac Bo{ko Milin.)

Iz juna~kog `ivota gra|anstva zapra-vo je naziv ciklusa, kako upu}eni isti~u,najuspelijih pozori{nih komada Karla[ternhajma (Carl Sternheim, 1878 -1942),nema~kog dramati~ara i pripoveda~a, ukojima on, neretko kroz sarkazam, vi -visekcira sve slojeve nema~kog dru{tvapre Prvog svetskog rata, razotkrivaju}ila`ni moral, karijerizam i idolatriju „ug -leda“.

Manfred Durzak u svom tekstu upu -}uje da je [ternhajm imao uzora u Molije-ru, {to ga je i pokrenulo na stvaranjeciklusa Iz juna~kog `ivota gra|anstva, ida je povodom velikog francuskog piscajednom prilikom izjavio: „Da bi se osetioMolijerov uticaj na savremenike, morajuda se o`ive okolnosti pod kojima su ona(Molijerova dela) nastala.“

U pomenutom tekstu saznajemo da je[ternhajm pripadao jevrejskoj porodicivisokog gra|anskog stale`a, da je biodaleko od ikakvih egzistencijalnih pro -blema, da je od 1908. `iveo kod Minhenau zamku od 30 prostorija izgra|enom ustilu Luja XVI, okru`en uniformisanimslugama... te da je Kurt Volf naglasio „daje u svakom pogledu vodio `ivot gra |an -skog skorojevi}a sa neobi~nim aristokrat-skim navikama“.

„Kod [ternhajma se na po~etku ve -ka“, pi{e Durzak, „javlja sna`an uticajNi~ea, koji se prote`e sve do [tirnera. Ondeideologizuje Ni~eovu ideju o Nat~ovekui na izvestan na~in prevladava aporijuizme|u individualne slobode i dru{tveneprisile, a time i izme|u pojedinca i istori-je samo na taj na~in {to njegovi junacitakore}i iska~u iz istorije.“

Autor navodi da se [ternhajm, u raz -doblju od 1910. do 1925 (izuzev u ratnim

godinama, tokom kojih je dr`avnacenzura zabranjivala izvo|enje njegovihkome dija), probio sa svojim mnogobrojn-im komadima na nema~ku pozornicu, ito uz pomo} ekspresionisti~kih re`iserakao {to su Feliks Holender, koji je 1911.premijerno izveo Ga}e u berlinskom„Kammerspiele Deutsches Theateru“, alii Maksa Rajnharta, koji je 1913.Gra|aninu [ipelu omogu}io da se probijeu istom pozori{tu. Ne samo da scenskaistorija ovog najpoznatijeg od svih [tern-hajmovih komedija dokumentujerazmeru ovog uspeha, ve} to potvr|uje i„~injenica o dvestotom izvo|enju Ga}a na’Berliner Tribüne’ do jeseni 1923.“, {to je„sre}a koja nije zadesila nijedan odsavremenih literarnih komada...“ (VI,228). „Snob, Kaseta, Ta bula rasa su daljiprimeri intenziteta ovog osvajanjateatra.“

Manfred nas upu}uje da je krajemdvadesetih godina izgledalo da je do{aokraj ovom uspehu i da su za to postojalirazli~iti razlozi. ^inilo se da je ekspre-sionisti~ki elan posustao, dru{tvo, koje jebilo suo~eno sa velikom ekonomskimproblemima (nezaposlenost, inflacija,politi~ka nestabilnost...), okrenulo sedruga~ijim teatarskim sadr`ajima (npr.Brehtovoj Operi za tri gro{a, koja je 1928.godine do`ivela svoju premijeru u [if -bauerdam teatru u Berlinu), zasi}enostgra|anskog dru{tva koju je [ternhajmo{tro kritikovao 1928. bila je istorijskiprevazi|ena...

U pomenutom tekstu ka`e se da je jo{jedan razlog prestanka njegovog uticajau vezi sa razvojnom istorijom njegovogdramskog dela. „Intenzivan odnos premastvarnosti, razmimoila`enje s vreme -nom, na kojima se temelje komadi Izjuna~kog `ivota gra|anstva – [ternhajm1921. godine ne navodi slu~ajno me|u’dvanaest najvrednijih knjiga’ (VI, 175)izrazito satiri~ni savremeno-kriti~ki ro -man Hajnriha Mana Podanik, kao {to toi on radi u Berlin oder Juste milieu, pra v -ljenjem paralele izme|u glavnog lika izManovog romana sa onim iz Maska-tetralogije, ’da je dr`ava u Podaniku, i uMaske komadima, bila zrela za katastro-fu...’ – u kasnijim komadima su znatno

reducirani. Analogno sa promenom isto -rijske stvarnosti, koja je nekada slu`ilakao pozadina njegovih komada, i [tern-hajm je po~eo da se menja, da se distan-cira od vremena i da se bavi gra|om,koja u najmanju ruku ima tendencijuprelaska od spolja{njeg ka istorijskojdrami. (…)“

Jo{ jedan zna~ajan momenat istori-jskog konteksta doneo je svoje. Manfredisti~e da je nacionalsocijalisti~ka kultur-na propaganda, kojoj je njegovo delo bilodobrodo{lo za napad na jednog jevre-jskog dramati~ara, ~inila i vi{e nego {totreba da bi kona~no izbrisala se}anje navreme njegovih pozori{nih uspeha. „Ka -da su 1945. neka pozori{ta poku{ala dase nadove`u na [ternhajmove neka -da{nje uspehe, kada je Grindgens 1946. i1948. u Berlinu i Diseldorfu postavio napozornicu Snoba i kada je Erih Ponto uDrezdenu izveo Kasetu i Ga}e, odjek jebio neznatan. Utoliko je jo{ vi{e izne-na|uju}a ~injenica da se [ternhajmovodelo od po~etka {ezdesetih godina savelikim `arom vratio na pozornicu. Ru -dolf Nelte je 1960. godine Kasetu ponovopostavio na scenu: pozori{ni doga|aj,koji je pobudio pa`nju i mnogobrojnimgostovanjima imao zapa`eni odjek. I[ternhajmova komedija Ga}e u izvesnojmeri je na ’Berliner Tribüne’ obnovilatrijumfalni uspeh iz 1923. godine. ^etr -deset godina kasnije, 1963. u berlinskom’Schlossparktheateru’ delo je ponovodo`ivelo veliki broj izvo|enja. 1913, Ta -bula rasa, Gra|anin Schippel, Snob imalisu sli~an uspeh.“

Kurt Volf, pi{e Manfred, koji je kat -kad kao izdava~ negovao [ternhajmovo

delo, s izvesnim ~u|enjem je u svojojbiografskoj skici [ternhajma upitao zarazloge ove renesanse: „Dru{tveni sloj sabur`oaskim idealima uvek je postojao,uvek }e postojati. I tako|e }e se protivnjega uvek boriti jaka, zdrava opozicija.Kolevka [ternhajmovog gra|anstva, kojeje podvrgnuto ironiji, bile su ’Gründer-jahre’ (vreme prividnog ekonomskog po -leta u Nema~koj 1871–1873)... [ternhaj-mova renesansa pada u vreme ekonom-skog ~uda – da li je to slu~ajnost ili semo`da u tom odnosu iznova pokazujuizdanci bur`oaskog stava, koje se ko -medijama Iz juna~kog `ivota gra|anstvasa uspehom izvrgavaju ruglu?“

Manfred Durzak skre}e pa`nju namogu}u paralelu: ekonomsko ~udo pri -vrednog razvoja Savezne Republike Ne -ma~ke kao ponovno o`ivljavanje jednedru{tvene situacije, sa kojom je [tern-hajm bio konfrontiran za svoga `ivota u

Nema~koj u godinama „Gründerjahre“.Pribli`no ponavljaju}i istorijsku konste -laciju, [ternhajmovi komadi ponovo dobi-jaju onu istorijsku pozadinu u kojoj su senekada isticali.

„Ako se, s obzirom na ovo potvr |i -vanje vlastitog nijansiranja na komeautor insistira u [ternhajmovim komedi-jama, mo`e re}i da je kod njega re~ o tomeda se prika`e odre|eni pragmati~ni mo -ral, koji }e se pomiriti sa svakom da tomsituacijom i da se iz toga izvu~e ono naj -bolje, onda se sa druge strane trebaupitati: za{to on sam be`i u jednu utvr -|enu dru{tvenu masku, za{to aristo -kratsko pona{anje koristi kao kamu -fla`u? Ovde postaju o~igledni momentijedne ambivalencije, koja i u estetskojgra|i njegovih komadapronalazi ana logiju,“ pi{eu tekstu.

GRA\ANSKA KOMEDIJA

[ternhajm je uvodni komad Ga}e svog ciklusa Iz juna~kog `ivota gra|an -stva – istovremeno po~etak njegovog uspeha u pozori{u – u podnaslovu nazvao„gra|anska vesela igra“ i time signalizirao pripadnost odre|enoj vrsti, koja va`ii za ve}inu njegovih uspe{nih komada. Ono {to se na prvi pogled ~ini verovat-nim, prilikom bli`eg sagledavanja pokazuje se kao mnogo komplikovanije. Jerda li „gra|anska vesela igra“ zna~i komedija gra|anstva u smislu „starogretori~kog svrstavanja stila i stale`a?“ Likovi komada i milje na kojem se temeljisvrstavaju gra|ansku veselu igru jo{ u 18. i 19. veku u gra|anski iskustvenisvet, koji se na pozornici odra`ava i koriguje, i u koji se gledalac, opremljen`ivotnim pravilima, ponovo upu}uje: „Svet pozori{ta ne uzdi`e se ni za jedan coliznad sveta publike. Ovde malogra|anin ponovo pronalazi svoje bolove i radosti,ovde se njegova dela tretiraju kao najva`nija. Ovde mu se postavljaju na~elakako treba da se kre}e u svom malom svetu. Na zablude mu se ukazuje prete}imprstom, na du`nosti mu se ukazuje pou~nim tonom i on napu{ta pozori{te saube|enjem da ono pravedno u najboljem od svih svetova nikada ne ostaje nena-gra|eno, da ga njegova nema vrlina vodi do bla`enstva.“

Da li se [ternhajmovo shvatanje komedije zaista nalazi u ovoj tradiciji, da lise pokazuje kao poslednje grananje odre|enja vrste no{eno prosvetiteljskommi{lju, koje u ime gra|anskog reda rasvetljava na~ine pona{anja pojedinca, koriga i uz pokazano razumevanje ponovo afirmi{e? Da li je [ternhajm u tom smis-lu dostigao cilj koji je [iler imao na umu, kada u O naivnom i sentimentalnomstvaranju dodeljuje komediji istorijsko-filozofsku nadmo} nad tragedijom: „...onabi, kada bi je dostigla, sve tragedije u~inila nepotrebnim i nemogu}im. Njen ciljtreba da bude istovetan sa najvi{im, ~emu ~ovek treba da te`i, oslobo|en strasti,uvek jasno, uvek mirno gledati oko sebe i u sebe, svuda pronalaziti vi{eslu~ajnosti nego sudbine i vi{e se smejati koje{tarijama nego se ljutiti i plakatizbog zlobe.“ Utopijski cilj komedije bio bi dakle dostizanje samosvesnosti ~oveka,koji se osloba|a okova jedne mitske istorije i u svetlu razuma shvata je kaopodlo`nu ispravkama.

Nadmo} „spoznaju}eg“ Ja nalazi se u njegovoj snazi otpora protivdru{tvenih razaraju}ih snaga i u njegovom potpunom identitetu sa ulogom, umentalnom i istorijski-filozofskom prilago|avanju na ono {to jeste. Pro -svetiteljska misao o razumnoj progresiji istorije, koja postaje o~evidna u svestipojednica, ovde je bespredmetna. [ternhajmova „gra|anska komedija“, posma-trana u pozadini provetiteljske tradicije, predstavlja stoga pre ne{to kao dijalek-ti~ki obrt „gra|anske tragedije“, ~ija se istorijska pozicija zasniva na slede}em~injeni~nom stanju: „Dokle god gra|anstvo nije moglo javno da potvrdi svojeinterese kao politi~ke, njegova emancipacija nastupila je u obliku moralnihpostulata...“

(Iz programa za predstavu „Iz juna~kog `ivota gra|anstva” K. [ternhajma; M. Durzak)

Karl [ternhajm

Iz juna~kog `ivota gra|anstva, Jugoslovensko dramsko pozori{te (Foto: Emma Szabo) Iz juna~kog `ivota gra|anstva, Jugoslovensko dramsko pozori{te (Foto: Emma Szabo)

Page 7: INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka Glid-Stojanovi ... · POZORI[NE NOVINE BROJ 169–170 FEBRUAR 2011. GODINA XVIII CENA 100 DINARA INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka

LUDUS 169–1707

Intervju: Oliver Frlji}

KUKAVI^LUK JE OPIS [IREG DRU[TVENOG STANJA„Odgovornost nije ne{to {to nestaje izla -skom na izbore i delegiranjem svog poli -ti~kog zastupnika. Ljudi danas u Srbiji, kao iHrvatskoj, to zaboravljaju. Zaboravljaju daje njihov politi~ki izbor kreirao jednog Mi -lo{evi}a ili Tu|mana. Ili ih, {to sam ponekadskloniji da vjerujem, nije kreirao, nego suoni samo katalizatori onog latentno fa {i -stoidnog {to je ve} bilo tu“, ka`e Oliver Frlji}

Sne¦ana Mi le t i¯

Tokom `ivota, kako u `ivotu samom,tako i u pozori{tu, nagledamo sesvega. Tek malobrojne predstave

izazovu potrese, zapanje nas, ponekadzamisle, a samo retke u na{em pam}enjuupi{u se u red onih koje nas menjaju, re -defini{u, preispituju, uzbude, zauvekosvoje.

Svako shodno svojim godinama imaneke svoje obrise tog niza. Jedan takavmogao bi da glasi ovako: Na|ova Stra`ana gostovanju u SNP-u, Tri `ivota LusiKabrol i Vilja vilja izvedeni jedne godinena Bitefu, Pripitomljavanja Novosadskogpozori{ta/Ujvideki sinhaz, Bure baruta iHadersfild Jugoslovenskog dramskog,Bleklend Arpada [ilinga izveden pre ne -koliko godina na Pozorju, Turbofolk Oliv-era Frlji}a izveden tako|e na Pozorju...

Ovaj potonji reditelj napravio je ne -davno u Subotici jo{ jednu predstavukoju }e svako, shodno svom pozori{nom iljudskom ose}aju, staviti u neki svoj fold-er. Posle premijere, mimo svih foldera, uvazduhu je visilo pitanje: za{to ovakvupredstavu nije re`irao neko iz ove sre -dine, jer bi tek u tom slu~aju za ovu sred-inu i nas same bilo nade... O Kuka vi~ -luku je, dakle, re~. O njemu, sa znakom, ibez znakova navoda, govori Oliver Fr -lji}...

Otkud ti prvo u Subotici pa tek ondau Beogradu? Ko je zaslu`an za takodobru pozori{nu decentralizaciju? Da litvoj Turbofolk? Kako to da si svoju tri -logiju zaokru`io ba{ u Subotici, mitskommestu ovda{njeg pozori{nog `ivota?

Olivera \or|evi} je pre dve godinegledala Turbofolk na Sterijinom pozorju iodmah nakon predstave rekla mi da biNP Subotica bilo zainteresovano za sa -radnju. Na~elno sam pristao, a onda smo,~im su se stvorili uslovi i{li u realizaciju.

Da li si odmah znao da }e suboti~kapoliti~ko-pozori{na situacija biti tvojainspiracija za projekat koji }e{ raditi?[ta si u startu znao o toj teatarskoj sredi-ni punoj, koliko talenata, toliko i kontro-verzi, koliko tolerancije, toliko i potpunoneverovatnih i ~udnih netrpeljivosti? Skoliko gotovog materijala si do{ao uSuboticu? Da li si ve} imao Kukavi~lukkao naslov i ideju, ili se on tokom radaispostavio kao klju~na re~?

Ve}ina stvari koje sam znao o Su bo -tici vezana je za prvu fazu KPGT-a, zna~idrugu polovinu osamdesetih. Rade}i pri -premu za dokumentarni film o jugo slo -venskom pozori{tu osamdesetih, kojizbog drugih obaveza jo{ ~eka svoju real-izaciju, shvatio sam da su neki hrvatskiautori po~eli ili u jednom periodu svojekarijere intenzivno radili u Subotici.Borut [eparovi} je tamo igrao svoju prvupredstavu Vatrotehna i na pro{logodi{ -njem izdanju „Desire festivala“ s rekon-strukcijom iste predstave tamo se vratio.Damir Bartol Indo{ bio je zaposlen uSubotici. Boris Bakal tamo je tako|e ra -dio. Branko Brezovec isto. Tu su i autoriiz drugih republika: @ivadinov, Pa{ovi},Burhan... Dakle, imao sam ideju te Subo-tice i te njene pozori{ne tradicije. Me|u -

tim, kako se raspala biv{a Jugoslavija,kako je ideja KPGT-a degenerisala u onou {to je degenerisala, tako je i Suboticapostala ne{to drugo. Poku{ao sam dauhvatim razli~ite flukseve koji presecajuSuboticu, {iri dru{tveno-politi~ki kon -tekst, prostor u kom se doga|a osmozateatarskog i politi~kog, sve ono {to opte -re}uje dana{nju Suboticu, kako pozo -ri{no, tako i politi~ki, te sve to stavim uodnos prema jednom drugom pozori{nomi politi~kom vremenu. Naslov Kuka vi~ -luk do{ao je u procesu rada. Njime samhteo opisati jedno {ire dru{tveno stanjekoje nije specifikum samo Subotice iliSrbije.

Na osnovu tvog dosada{njeg iskust-va s ljudima, u pozori{tu pre svega, jertamo nema `ivota ako nema istine, zarazliku od dana{njeg `ivota koji se `ivijedino ako istinu ne govori{, {ta bi rekaoda je klju~no zrnce koje ~oveka opre-deljuje da bude hrabar, odnosno stavljaga pod kapu „kukavi~luk“?

@elja da uprkos svemu ostanem ba -rem malo normalan i da sa~uvam ka -kav-takav sklop vrednosti.

Radio si s mahom jako mladimglumcima, od kojih niko ne pamti Lju -bi{u Risti}a u pozori{tu, i ako je nekogledao neku njegovu predstavu bila je toona od pre koju godinu u Budvi... [to jeon tako neka intrigantna konstanta, eto itebi?

Ljubi{a Risti} otelovljava jedan feno -men koji sam ~esto video kod pozori{nihreditelja, a u kom se mo} realizovana uteatru `eli pro{iriti, odnosno poop{titi. Iprvi korak u tome je posezanje za poli-ti~kom mo}i. To je taj put od KPGT-a doJUL-a. Preklapanje politi~kog i teatar -skog koje se dogodilo u Risti}u ~inilo mise egzemplarnim za analizu onoga {to jepoliti~ko pozori{te danas.

[ta misli{ da je tvoja predstava is -provocirala u Suboti~anima? Jesi li pro -budio uspavane demone ili mogu}e i~oveka u ljudima?

Predstava je, a to je najva`nije, ko -municirala s njima. Ta publika, kao isvaka publika, nije neka homogena ma -sa. U njoj su ljudi s razli~itim `eljama,pozori{nim preferencijama i dru{tvenomodgovorno{}u. Subotica je bogata razli ~i -tim identitetima, iako oni trenutno koeg -zistiraju pod velikom prisilom. Kukavi~ -luk se poku{ao obratiti svim tim identite-tima koji grade dana{nji identitet Subo-tice. Nije se i{lo za bilo kakvom provo -kacijom. Provokacije nisu u mojim pred-stavama. One uglavnom ponavljaju ono{to svi mi, iz ovog ili onog izvora, ve}znamo. Mislim da problem nekim ljudi-ma postaje kontekst koji ponavljanje kre -ira nekom sadr`aju.

Da li te je iznenadila bljutavo blagarekacija desni~ara? Pih, „samo“ pismo,dodu{e prete}e? Gde se dado{e velikiSrbi, verbalni junaci, ~uvari nacional -nog ponosa, dike pravoslavnih fa{ista,ha{kih pisaca, bradatih mudrosera {topipkaju male de~ake... Be{e hadno teno}i, nisu mogli do}i? Da li bi, recimo,

iste hrvatske nacionalne dike na istutemu tako|e radije ostale pod jorganom?

Desni~ari reaguju burno uglavnomkad se njihova burna reakcija naru~i ikad im se da garancija da pravna dr`avanjihovu reakciju ne}e sankcionisati. Ta -kav je slu~aj u Hrvatskoj. ^im se pojaviminimum mogu}nosti sankcionisanjatakvog pona{anja, desni~ari ne reaguju.Pogledajte gej-prajdove u regionu gde dr -`ava nominalno daje gej populaciji pravona takvu vrstu okupljanja, a klerofa {i -sti~kim organizacijama namiguje daslobodno raspale po peder~inama. Za{tose pre dve godine u Beogradu nije moglaodr`ati Parada ponosa, a ove jeste. Nevidim da je rizik bio manji.

[ta misli{, kako bi publika reago -vala da su fa{isti upali na predstavu, dali bi ih izbacili, da li bi stali u odbranupredstave, pozori{ta, glumaca, tebe, sebesamih, dakle ljudi za koje verujemo dasu ipak normalni jer dolaze u pozori{te?Ili je i to zabluda?

Na zadnju generalnu probu do{la jeneka jako ~udna publika. Bili su to klin-ci u trenerkama. Raspitivali su se prepo~etka predstave ko je reditelj. Tokomscene u kojoj glumac publici postavljapitanja („Da li biste priznali nezavisnostKosova za platu od 3.000 evra?“, „Dau|ete u lokal u kom je oka~ena slikaRatka Mladi}a, da li biste ru~ali u nje -mu?“, „Da li biste prihvatili radno mestona visokom polo`aju, ako biste morali dasedite izme|u homoseksualca i Alban-ca?“...), oni su dosta bu~no reagovali, deoih je i iza{ao, ali i uspeo polarizovatiostatak publike, tako da smo gledali ne -ku vrstu verbalnog duela u davanju od -govora. Iz odgovora i aplauza na odgo -vore su se mogle i{~itati razli~ite ideo-lo{ke premise gledaoca. Svetosavska om -ladina Subotice, koja nam je dan kasnijeuputila i prete}e pismo, dala je prednostRatku Mladi}u, Ceci i Vojislavu [e{elju,svemu onome {to u nekoj njihovoj per -spektivi verovatno predstavlja autenti~nesrpske nacionalne vrednosti.

Kraj predstave sa 505 izgovorenihimena `rtava iz Srebrenice ledi krv u`ilama. Tu se nema {ta dodati, ni odu -zeti. Ko ose}a ose}a, ko ne razume i neose}a, lepo si mu poru~io sa scene: „Akodo sada niste razumeli, popu{ite mi!“ Ada li ima `rtava me|u `ivima, i jesi live}e `rtve oni koji vide ili oni koji suslepi kod o~iju? Za koga od njih nema{milosti?

Odgovornost nije ne{to {to nestajeizlaskom na izbore i delegiranjem svogpoliti~kog zastupnika. Ljudi danas uSrbiji, kao i Hrvatskoj, to zaboravljaju.Zaboravljaju da je njihov politi~ki izborkreirao jednog Milo{evi}a ili Tu|mana.Ili ih, {to sam ponekad skloniji da veru-jem, nije kreirao, nego su oni samo katal-izatori onog latentno fa{istoidnog {to jeve} bilo tu. „Srebrenica“ je scena o tome.Ona ne daje ni{ta vi{e od toga da prover-imo koliko se ose}amo odgovornima. Onane utvr|uje krivicu. Ona se bavi poku -{ajem reprezentacije smrti u pozori{tu,ali u tom pitanju ~isto teatarske naravi,ona otvara i pitanje odgovornosti. ^estomi se tokom rada na ovoj sceni postavlja-lo pitanje bratuna~kih `rtava, i za{to akoimam A, nemam i B ili obratno. I u tomsmislu moram priznati da Hrvatska iSrbija imaju dosta sli~nosti jer mi se istopitanje postavljalo kad sam se u Bak -hama bavio hrvatskim ratnim zlo~inimanad srpskim civilima. „Za{to se ne bavi{njihovim zlo~inima nad nama?“ Iako neznam ni ko su oni, a ni ko smo mi, a pod -jednako se ne ose}am ni kao „oni“ ni kao„mi“, evo odgovora i mojoj srpskoj i hr -vatskoj publici. Govorim o odgovornostisredine u kojoj radim i ne `elim je rela-tivizovati odgovorno{}u neke drugesredine. Nadam se da je odgovor jasan.

Za{to si glas Mirjane Hrga, svoje -vremeno novinarke informativnog pro -grama HRT-a, iskoristio kao „medijskiMC devedesetih“ a ne, recimo, MilijaneBaleti}?

Glumac Milan Vejnovi} ispri~ao mi jeda je za po~etak NATO napada na SRJ

saznao iz dnevnika HTV-a. Potra`ili smotaj dnevnik i otkrili da ga je vodila Mir -jana Hrga, perjanica HDZ-ovog novinar -stva. ^inilo mi se zanimljivo kroz nju itaj dnevnik pokazati na~in na koji se oagresiji na jednu suverenu dr`avu iz -ve{tavalo u Hrvatskoj, kao i odu{evljenjekoje je ta agresija izazvala na gotovosvim nivoima. U Hrvatskom saboru je tihdana bila sednica u kojoj su se svi za -stupnici izja{njavali o podr{ci NATO na -padu na Srbiju.

Posle premijere neki su ostali bezteksta, drugi razgovarali o tome kako jescena zaista jo{ jedini prostor istine.Jesmo li i tu u zabludi? Koja korist uop -{te od toga {to se govori kad ni Lepi, niKompozitor, ne mogu/`ele/ne}e ni{ta dapromene, sem da {ire optimizam istoonako kako ga {ire/sviraju Dama s bro -{em i na{ Deda Mraz?

Govorimo prvenstveno zbog sebe.Ovo radim jer ne `elim pristati na sve ono{to su nametnuti dru{tveni konsenzusi,kao i na njihov jezik.

Uz tebe i, recimo Let 3, ko je jo{ kon -stantno upaljena s(a)vest hrvatskogdru{tva, bar na polju kulture?

Ne vidim se kao savest hrvatskogdru{tva i ne znam ko bi to bio. Ali ihznam puno koji su totalna suprotnostonome {to bi dru{tvena savest trebalobiti.

Ovih dana pozvao si javnost u Hr -vatskoj da ustane protiv kriminala:„Naoru`ajte se i krenite!“, bile su tvojere~i... Kojom prilikom si to izgovorio iza{to je Vedrana Rudan tvoje re~i do -`ivela kao neki pozori{ni {minkeraj jersu one zvu~ale kao „‘ajte napred“ a ne„za mnom“?

To sam rekao u jednom intervjuu„Novom listu“, a kao odgovor na pitanjejesam li vizionar jer sam davno kritiko-vao Sanadera i njegovu vladu, a tek sadse otkriva deo njihovih dela. Rekao samda nikakvi izbori, prevremeni ili redovni,ne mogu doneti promenu. Da bi se prom-ena mogla dogoditi jedino kad bi gra|aniuzeli oru`je. Nisam rekao da bi gra|anitrebalo da uzmu oru`je, govorio samsamo hipoteti~ki o onome {to bi zaistamoglo doneti promenu. Jer sastav parla-mentarne demokratije daje samo prividpromene. Vedrana Rudan je namernoizjavu izvadila iz konteksta i interpreti-rala je kao da nekoga pozivam na oru -`anu promenu vlasti, dok sam za istu ni -sam spreman. Njeno pisanje je otvorenopopulisti~ko podila`nje u stilu „za{to onprvi ne uzme pu{ku i pobije nekolikopoliti~ara“. E, pa draga Rudanice i ostali,da je to tako jednostavno, da zavisi samood jednog ~oveka, verovatno bih to odav -no uradio.

U Ateljeu }e{ raditi Oca na slu` -benom putu? Koju temu, koji ciklus timeotvara{?

Mislim da }u se u nekom narednomperiodu baviti temom porodice. NakonAteljea radim u Teatru ITD predstavu osvojoj porodici. Naravno, mo`dase to i promeni.

Oliver Frlji}

Kukavi~luk u Narodnom pozori{tu Subotica

Page 8: INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka Glid-Stojanovi ... · POZORI[NE NOVINE BROJ 169–170 FEBRUAR 2011. GODINA XVIII CENA 100 DINARA INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka

8LUDUS 169–170Lu

[EKSPIR I RODNI IDENTITET

¤e l jko Huba÷

O knjizi Zamena rodnog identiteta i motivpreru{avanja u [ekspirovim komedijama, uizdanju izdava~ke ku}e „Altera“

Izdava~ka ku}a „Altera“ nedavno jeobjavila vrlo zanimljivu studijumladog teatrologa Sne`ane Udicki,

pod naslovom Zamena rodnog identiteta imotiv preru{avanja u [ekspirovim ko -medijama u kojoj autorka na veoma za -nimljiv na~in predo~ava pozori{tnicimapotencijalne mogu}nosti scenske inter-pretacije [ekspirovih komedija, anali -ziraju}i neke od njih iz ugla poststruktu-ralisti~kog pristupa knji`evnosti.

Do osnovne teme ovog rada – za me -ne rodnog identiteta likova kao drama -tur{kog postupka koji je [ekspir koristiou nekoliko svojih komedija – Udicki je

do{la polaze}i od poznate ~injenice da suu elizabetansko vreme vrlo mladi mu{ -karci igrali `enske uloge, da bi se, posletog privremenog gluma~kog preuzimanjaodlika `enskog roda, „vra}ali“ u svoj pri -marni habitus. U savremenim knji`ev -no-kriti~kim tuma~enjima, koja su naovu temu dali i mnogi zna~ajni {ekspi -rolozi, taj momenat povla~i brojna pitan-ja u vezi sa statusom mu{kog i `enskogroda, te u interpertaciji i percepciji litera-ture.

Nakon teorijskog diskursa u svakompoglavlju u vezi sa postmodernim tuma -~enjima, autorka prelazi na analizu ilu -

strativnih primera iz [ekspirovih kome -dija, akcentuju}i nov smisao navedenihdelova za scensko izvo|enje. Pretpostav -ljamo da }e, s tim u vezi, posebno ovidelovi biti zanimljivi za neke nove po -

zori{ne interpretacije. No, bez obzira nasu{tinske domete ovog rada, neosporno jeda ovakvo, po svemu osobeno tuma~enje[ekspirovih komedija iz ugla teorije rodai feministi~ke kritike, otkriva brojne, pona{im saznanjima neistra`ene drama -tur{ke, rediteljske, pa i gluma~ke mogu} -nosti „posredovanja“ izme|u knji`evnogdela i ~itaoca ili gledaoca.

Psihoanaliza je, u teatrolo{koj prak-si, ~est diskurs za prou~avanje [ek spi -rovih komada, gledaju}i problem zameneidentiteta. S tim u vezi, zanimljiv je tekstNormana Holanda, na koji se autorkapoziva, a u kom on analizira San letnjeno}i iz ugla zamene identiteta (u ovomslu~aju ne rodnog) i koji se zasniva naizvo|enju paralele izme|u tuma~enjadrame i tuma~enja snova, kojima se sa -vremeni ~ovek i dalje povodi u dono{enjuodluka i definisanju sopstvenih postupa-ka. Ovde se problem rodnog identitetasagledava delimi~no, a u vezi je s broj -nim promenama ontolo{kog registra,uklju~uju}i i devoja~ki san kao specifi~nostanje devoja~kog erotskog bi}a.

Teoriju dekonstrukcije autorka pre -poru~uje za postmoderna istra`ivanjakao jednu od mogu}nosti za analizudramskih dela, kulturnih, socijalnih,biolo{kih i antropolo{kih fenomena, u po -glavlju „Dekonstrukcija binarnih opozi-cija i tuma~enja homoerotskih prijatelj -stava u [ekspirovim komedijama“. Taperspektiva nudi tuma~enje problemahomoerotskih odnosa koji su u [ekspi -rovim komedijama prisutni kao latentnamogu}nost, shva}ena doslovno ili sim -boli~ki. Implicirani homoerotski odnosi,kako u odnosima izme|u mu{karaca,tako i izme|u `ena, vode ka pitanjimaprivremene, delimi~ne ili samo implici -tne simboli~ke zamene rodnog identiteta.

Poznavanje razli~itih pristupa post-modernih teorija, sugeri{e autorka, krea -tivno uti~e na razumevanje su{tine [ek -spirove komedije i, po njenom mi{ljenju,osnov je za inovativne scenske postavkedobro poznatih [ekspirovih dela, kojepak, u tom novom obliku, mogu da po mo -gnu u tuma~enju odnosa izme|u`ene i mu{karaca danas.

Esej o glumcu

Umetni~ko stvarala{tvo svake vrste,od poezije do glume, oduvek je na -stajalo iz tvora~kog bi}a ~oveko -

vog, koji je u dubini svoje li~nosti, taj nimkanalima i `ilicama prikupljao, a potom iemitovao ma{tom snimljena i duhomoplo|ena umetni~ka dela. Osta}e zauvektajna u kojoj se to laborato riji i u kommra~nom procesu pretvara jedan biolo{kiimpuls u drugo dejstvuju}e zra~enje kojese naziva umetnost. Ra|a se asocijacijasakrivena u davno izgovorenom i za -pam}enom stihu da sunce sebe obja -{njava biljka ma, odnosno da biljka sun -~evu svetlost i toplotu uz pomo} zemlje,vode i vazduha oblikuje u cvetove i plo -dove, i ona mo`e biti makar i iracionalnoprimenljiva i na proces stvaranja umet-ni~kog dela. Jer bi}e umetnika upijaju}ivulgarnu stvarnost emituje astralnu sli -ku i viziju, koja mo`e, a ne mora biti usrodstvu s njom, ali }e uvek nositi pe~at ili~nu oznaku, {to }e je ~initi originalnomi prepoznatijivom, samosvojnom i nepo -novljivom.

Postoje umetnosti kao literatura ilislikarstvo koje ostavljaju materijalne tra -gove i opredme}ene vizije, podlo`ne ka -snijim opservacijama i analizama, kao ieventualnom identifikovanju prauzroka

njihovog nastanka. Me|utim, kada je re~o glumi, onoj koja je pozori{na igra, sveje neuhvatljivo, jer traje onoliko kolikotraje iluzija zvana pozori{na predstava ini kad se ne ponavlja. Onako kako je~ovek u svom fizi~kom i emotivnom bi}upromenljiv, iz dana u dan drugi, tako je isvaka pozori{na predstava uvek nova,dotle nevi|ena i neponovljiva avanturapodjednako i glumca i publike koja pratinjegov zanos, igru i tuma~enje karak-tera. Podsetimo se da je pozori{te oduvekbilo i jeste jedinstvo igre na sceni ido`ivljaja publike u gledali{tu, jedinstogluma~kog zanosa i onih u dvorani. Uza -lud re`ije i mizansceni dobro prostudi-rani i uve`bani, svaka pozori{na pred-stava je premijerna, jer se doga|a predgledaocima koji se ne}e u istom broju isastavu nikad vi{e sakupiti i sa onimemocijama aktera koje ne}e nikad vi{epono viti. U tome, mo`e biti, u toj efemer-nosti, toj igri nalik kratkotrajnom `ivotuvilinskog konji}a le`i i lepota i gor~inapozori{nog gluma~kog poziva. Sve {to odjednove~ernje pozori{ne ~arolije ostane,pohranjeno biva u ~ulima i emocijamagledalaca u dvorani, voljno ili nevoljnopovedenih i zavedenih tajnama gluma -~ke igre i samog pozori{nog doga|aja.

Slede}i tragove stvarala~kog procesakao da sledimo proces osmoze u kome sekroz bioemotivnu opnu me{aju i me |u -sobno oplo|uju plodovi umetnosti, kao dadolazimo i do prepoznavanja i identifiko-vanja samog stva rala~kog bi}a, koje po -put p~ele posle zagrljaja i poljubaca cve -tova u vo{tano sa}e pola`e opojnu mednuslast. Jer jeste umetnost sli~na opojnommednom ukusu, kako po nastanku, tako ipo svom zra~e}em dejstvu.

Neka mi bude dozvoljeno da ustvr -dim da pore|enje stvarala~kog ~ina i me -dne opojnosti, kako po nastanku, tako ipo dejstvu, jeste najsrodnije i najprimen -ljivije kada je u pitanju gluma~ka pozo -ri{na umetnost. Ovo utoliko pre kada jare~ o samoukim umetnicima glume, kojisu i ume{nost i umetnost u~ili na samimpozori{nim daskama, da ne ka`em „koje`ivot zna~e“, kalili se i kao {egrti i kalfepekli gluma~ki zanat i jeli gorak glu -ma~ki hleb. Za re~ite dokaze ove tvrdnjepominjem dva na{a, po`areva~ka veli -kana: Milivoja @ivanovi}a i @anku Sto -ki}, a pridru`ujem im i Dragoljuba Mi -losavljevi}a Gulu, iako je zavr{io Dr`av -nu pozori{nu {kolu u Novom Sadu u kla -si ~uvenog Jurija Rakitina. Njega njimapridru`ujem jer je zadr`ao svoj izvorni

gluma ~ki dar i ostao autenti~an tuma~likova upravo po sopstvenom, a ne nau -~enom na~inu interpretiranja. Sli~an jepo svom prirodnom daru bistrom planin-skom potoku, koji uliv{i se u mo}nu imutnu reku zadugo zadr`i svoj srebr-nasti tok, prepoznatljiv u mutnom okosebe.

Dragoljub Milosavljevi} Gula jeste odone sorte glumaca, pozori{nih umetnikakoji je na scenu iznosio likove i karakterecelinom svog bi}a, bdiju}i sa njima u sebii sobom u njima kao da su u nekoj psi -hofizi~koj celini bi}a kojima se veruje bezsumnje. Nisam sklon da verujem da jeGula primenjivao metode Stanislavskog,radi poistove}ivanja sa likovima koje jetuma~io. Pre bih bio sklon da se nadamda je on samo sebi znanim i dostupnimputevima stizao do tih likova i takve ihpred gledaoce izvodio. ^inio je to svojimizra`ajnim sredstvima od izraza na licu,smeha ili gr~a do drhtaja koji je njim injegovim telom prolazio i u gledaocimase nastanjivao. Takav je bio i u komi~nimi u dramskim rolama, takav prepoznat -ljiv i uvek nov, uvek neiscrpan kada je u~itanju neki drugi, novi detalj ili izrazkoji doprinosi reljefnosti i ubedljivostikaraktera. Ne, nije on ni improvizovao nivarirao, on je uvek kreacijom dolazio donovog lika. Bez obzira da li je to bio Bok -~ilo u Dundu Maroju ili Dulitl u Pigma -lionu ili bilo koji Nu{i}ev lik. Od mediter-anski dovitljivog do engleski hladnog inu{i}evski raspasanog, Gula je stizao iglavnim i sporednim putevima, da namih predstavi i na svoj na~in u~ini dopad -ljivim.

Speceifi~na je komika koja odlikujeDragoljuba Milosavljevi}a Gulu. Ona jeod ne`ne, lirske prirode koja ne mami nagromoglasan smeh, nego se kao topla pli -ma razliva gledaocem koji netremiceprati njegove titraje na licu i slu{a njegovmalo promukli, ali topao i umilan, skoromole}iv glas. On komi~nost ne posti`e nigestom ni gegom ni replikom koja ide uvic. Njegova komika izbija iz cele nje -gove li~nosti koja je pot~injena roli kojutuma~i. On komiku izra`ava karakteromkoji gradi, kao {to ve{t zlatar filigranskiprecizno tka i spli}e zlatne niti u ble -{tave, skupocene narukvice i ogrlice.Njegova komika je satkana od one ~ap -linovske sete, koja dani toplinom i tugom.Gula je bio nenadma{ni majstor i minija-ture i groteske. Ponekad se u~ini kao da

je iza{ao iz neke naivne, a nadrealnebajke, koju pisci kao da su prema njemusklapali. Jer kako odoleti likovima kojesu stvorili Brana Crn~evi} i SlobodanStojanovi}, a u njima kao pralik ne pre -poznati Gulu.

Sav `ivotni elan, radost i plemenitostnjegovog ljudskog karaktera kao da seizlila u de~jim emisijama Laku no}, decou kojima je dominirao dobro}udno{}u itoplinom. Verujem da su Guline uspa-vanke zauvek oplemenile one generacijekoje su uz njegov sme{ak tonule u san ida su zauvek ostali preliveni dobrotom.

Bave}i se gluma~kim portretom Dra -goljuba Milosavljevi}a Gule, svim bogat-stvom i raznovrsno{}u likova koje je tu -ma~io na pozori{noj sceni, filmu ili tele-viziji, spontano i neo~ekivano mi se na -me}u likovi koje je veliki slikar MilanKonjovi} ostavio na svojim velikim plat-nima. To su likovi krupnog i izra`ajnoglica, duboko urezanih crta, ali sa nekimskrivenim i pritajenim bolom rasutim policu. Mo`da mi se ta tajnovitost s njihovih

lica, sa slika Milana Konjovi}a u~inilaprepoznatljiva i u likovima koje je inter-pretirao Dragoljub Milosavljevi} Gula.

Sve {to je radio u `ivotu Gula je radiosa {armom i {eretlukom glumca. Mo`daje on time ~uvao i negovao izvornost ioriginalnost glumca. Na pozori{noj scenisam mogao da prepoznam radoznalog~oveka koji me vodi po va{aru u njego -vom Petrovcu na Mlavi, koji pe~e ro{tiljispred svoje ku}e i tepa svojoj Na|i ili dokispijamo vino, uvek ’kosovski sovinjon’ –Dragoljub Milosavljevi} Gula podjednakoje `iveo i glumio `ivot.

Vra}aju}i se na razmi{ljanje s po -~etka ovog teksta neminovno me ophrva-va jedno ose}anje, ose}anje tuge. Jer od teumetnosti, tako `ivotne, tako ubedljive ineponovljive, kao {to je pozori{na glu -ma~ka igra, ne ostane ba{ ni{ta materi-jalno, do samo lelujavi pelud uspomenanalik letu ranoprole}nog leptira. Samo toi ni{ta vi{e.

Milisav Milenkovi}

LIRSKA KOMIKA DRAGOLJUBA MILOSAVLJEVI]A GULE

Sekretarijat za

kulturu

Skupštine grada

Beograda

usrdno dariva

svoje jedine

pozorišne novine.

„Ludus“ uzvra}a

s blagodarnoš}u.

Dragoljub Milosavljevi} Gula

Page 9: INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka Glid-Stojanovi ... · POZORI[NE NOVINE BROJ 169–170 FEBRUAR 2011. GODINA XVIII CENA 100 DINARA INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka

LUDUS 169–1709

Jago{ Markovi} o Glembajevima

Tat jana Nje¦ i¯

KO ZNA GDE JE GRANICA IZME\U AMORALA I BOLESTI„Vidite, uzrok sveg jada i muke je to {to ne -ma ljubavi. I amoral. Sve drugo su posledicetoga. Porodica u kojoj se bez ljubavi `ividecenijama i ne mo`e biti drugo nego de -generisana. Bolesna. Kako porodica tako idru{tvo. U takvom svetu `ivimo“, ka`e Jago{Markovi}

Usudaru s primitivizmom ne mo -`ete pro}i bez blata na sebi“, re -kao je Jago{ Markovi}. Razgovor s

proslavljenim rediteljem povodom po -stavke komada Gospoda Glembajevi Mi -roslava Krle`e u Ateljeu 212 ra|en jedelom tokom probe a delom nakon jedneod njih. U vreme zatvaranja ovog broja„Ludusa“ (27. januar) uzbu|enje predpremijeru (4. februar) sve je vi{e raslo,interesovanje poprimalo velike srazmere{to, po Jago{evim re~ima, nema mnogoveze sa umetno{}u ali jeste deo teatra.

Govore}i o tome {ta ga je motivisaloda radi poznati Krle`in komad Markovi}ka`e: „Za{to ba{ sada, re}i }e predstava.Samo, moram da ka`em, trudim se da neponizim tu veliku literaturu re~ju aktuel-nost. Aktuelno je danas banalno. Ako vaszanima aktuelnost uzmite novine. Krle`anam daje mnogo vi{e od aktuelnosti, dajeistinitost. Glembajevi daju sliku dru{tva,porodice i {to je najva`nije daju slikusveta i stanje duha. S jedne strane degen-eracija, amoral, bahatost, vulgarnost,manipulacija koji su toliko stra{ni da jeto ve} zapravo bolest. I, s druge, du hov -nost, jedan umetnik, odnosno umetnost...

„Vidite, uzrok sveg jada i muke je to{to nema ljubavi. I amoral. Sve drugo suposledice toga. Ako se uzrok mo`e u jed -nu re~ staviti onda je to – to. Porodica ukojoj se bez ljubavi `ivi decenijama i nemo`e biti drugo nego degenerisana. Bo -lesna. Kako porodica tako i dru{tvo. Utakvom svetu `ivimo.

„Gde je granica izme|u amorala ibolesti? Ko je zna? Taman ka`em –fukara, a onda osetim: ne, ne... ne fu -kara, ve} nesre}nici. Pa ka`em – zlo, zaoje. Onda ~ujem pri~u datog lika, pri~u izKrle`inog pera, pa ka`em: nije zlo... mo -`da i nema zla, ima samo nesre}e. Paonda pogledam {ta uradi{e jedni drugi-ma u toj skali me|usobnih borbi, paka`em ipak je to olo{.

„U dru{tvenom smislu jesu olo{. Alitaj olo{ je danas svuda oko nas dominan-tan sistem vrednosti! Svuda, ne samo kodnas.

„Silna je muka `iveti u svetu bezljubavi, odrastati u tom svetu. Jo{ je ve}amuka ostati ~ove~an u svemu tome. Al’nazad nema, druge nema.“

Rekli ste da lik Leona Glembajarazumete na poseban na~in?

Muku Leonovu ose}am, razumem.Ali ja verujem i meni je lak{e `iveti. UBoga i u ljubav verujem, to dvoje je istona neki na~in. Ali ja, hvala bogu, ne -mam njegove muke i dileme. A imam icrnogorski dril usa|en u vene, pa apropomuka i ludila ja ipak iz dubine du{e, barsebi smem re}i u ~asovima muke, asvako je ima ve}u ili manju – najlak{e jepolu|et.

Tako da ja, uz ogromnu empatiju zaLeona, mislim da `ivot treba druga~ije...i da mo`e druga~ije. Ko smo mi da sudi-mo bilo kome, a kamoli prijateljima. A onne prestaje da sudi. Iako, jest’ u pravu...Li~no, nisam po{tovao roditelje koliko

treba i `ao mi je zbog toga. Voleo jesam,ali po{tovao nisam. Bio sam mlad... akoje prestanak mladosti doneo mir, spoko-jstvo, ljudskost, onda neka je vala i pro -{la. Opet di{em celim plu}ima i radujemse `ivotu.

A opet, ovo {to rekoh za Leona... Imato i drugu stranu. Uvukli su ga. Uvla~ega, provociraju... njemu nema druge. Onho}e da ode, nedaju mu... Nekad nemadruge nego da se ~ovek skloni. U sudarusa primitivcem ne mo`ete pro}i bez blatana sebi. O{te}eni ljudi, nesretnici ali i{teto~ine, opasni su. Barunica Kasteli jeo{te}ena, nije u svemu kriva, ali seje tunesre}u, {teto~instvo... kao i stari Glem-baj. I, gde je drama? U tome {to on, Leonu~ini delo stra{nije od njihovih, postanegori od njih. To {to u njemu pobedi krvGlembaja nije ni{ta drugo nego to da zveru njemu pobedi njega samog, njegovuljudskost.

Kako su tekle probe?U Atelju je bilo pravo, divno i na pro -

bama i van proba. A, sve je proba. UAtelju je sve podre|eno radu na pred-stavi. Va`no im je. I to je njihovo a neJago{evo.

Jako cenim ansambl Ateljea. Oduvek.Duh tog mesta, tu {kolu glume, na~inmi{ljenja. Atelje je jedna gluma~ka aka -demija za odstranjivanje ega i sli~nihgluposti. Oni su gospoda. Tamo je sramo-ta biti sujetan, odmah si izvrnut ruglu.Jo{ je veliki Muci to energizovao.

Ansambl Glembajevih je odli~an.Izuzetni glumci, i u ulogama koje nisuglavne. Ne bih ni radio taj komad danisam imao takvu podelu. Ja za Fabricijaimam \uzu! ^ovek je na sceni, i to usjajnim ulogama, vi{e godina nego {tosam ja u `ivotu. Ogromno po{tovanjeimam za njega. Mogao bih tako o svakomiz ekipe. Cvele, kog sam kao saradnikana ovaj na~in tek sad otkrio. ^udo!

Znamo za sve njih kakvi su glumci,ne treba ja da pri~am, ali kad radite prviput s nekim, druga~ije je. Ni s kim odnjih nisam pre radio. Anicu znam jo{ odakademije, generacija smo. Hteo sam daodigra u teatru ne{to {to nije do sada, aznam da samo ona mo`e. Pa ta famoznaJelena, sjajni Tasa Uzunovi}, veli~an -stveni Kavaca, Nikola o kom s pravompri~a ceo pozori{ni Beograd, Nikolaposve}eni, predani... pa Bane kom je ovoprekretnica... Vidite li vi kolika je odgo -vornost reditelja, koliko je umetni~kihkreacija u kojima je on sau~esnik.

A bez Ljiljane Mrki}-Popovi} ne bihni pomislio da radim Glembajeve. Ujednom trenutku u Hrvatskoj sam odbioda ih radim jer ona nije mogla biti uprojektu. Nije tu re~ o akcentima ve} oscenskom govoru. Ona je skoro kao diri-gent u operi.

Uzgred, zaprepastilo me koliko samostario u pozori{nom smislu. Ali, to sadnije va`no.

Ka`ete da vam se, dok ste na probi,pozori{te ~ini mo}nim...

Je li pozori{te mo}no? Mo}no je stra -{no! Ne menja stvarnost, ali menja svesto njoj. Pa to je ogromna odgovor nost. Esad, kome je to malo – nek ide u politiku.Ovo ka`em bez ironije.

Li~e li vam Glembajevi i ono {to imse zbiva na svet i ljude van pozori{ta?

Volja za mo} je zlo. Malo li je imamosvud naokolo? A nema odgovornosti.Odgovornost mnogi ne}e da preuzmu.Biti `rtva je projekat, i to unosan.

Gde je mesto Glembajevih u va{emopusu?

Radio sam Krle`u, Adama i Evu, pre25 godina u SKC-u.

Novo je deteatralizacija...minimal-izam nije ta~na re~, bli`a mi je – doku-mentarizam. Teatar bez teatralnosti. Tea -tar istine a ne opona{anja.

Puno mi poma`e moje iskustvo iz[vedske s Kraljicom Kristinom. Znamkolika je snaga ispunjenog }utanja nasceni. Imam poverenja u ti{inu. Znam iziskustva koliko je klju~an podtekst a netekst, ne replika ve} ono {to se ne izgo-vara.

Po vrsti izraza tu su i Biljanine Poro-di~ne pri~e, pa ^ehovljev Galeb u Rijeci svelikom Nevom Rosi} (projekat sjajneMani Gotovac) ra|en je u istom klju~u...Bilo je toga ali su moji „mediteranskiradovi“ odjeknuli vi{e i ja~e. I, to jeprirodno. I treba tako da bude. Jer `ivot-na radost i jeste ne{to {to treba da se slavii da privla~i.

I kao publika i kao reditelj privatnone potenciram moje mra~ne predstave.Nemam kompleks i ne mislim da ako sepravi{ pametan i ako si narogu{en i ljutda to zna~i da si va`an i obrazovan. Ta -man posla. Ko to tako misli njemu trebavazduha.

Danas treba utehe! To sam nau~iorade}i Mocarta. On ne re{i problem, aliute{i. Malo li je? O ljubavi je opet re~.

Veliko je interesovanje za pred-stavu...

Sme{no je {to svako zna kako trebaigrati Krle`u. Svako zna kakva treba dabude npr. barunica Kasteli, {ta sve mo`e,{ta ne mo`e... A malo ko se usudi da garadi, a u tim radovima se jo{ manje biloko usu|uje da uradi ono {to mi svi pobifeima u pozori{nim pri~ama pri~amo.Lako je pri~ati, te{ko je raditi. Ali miprija {to karata nije bilo a mi ni na scenujo{ nismo bili si{li. Zvali su ljudi izHrvatske, Slovenije, sa raznih strana,zvali novinari pozori{nici... Ka`em pri -jalo mi, jer to govori da je pozori{te va -`no. Ovi Glembajevi }e neke verovatnonaljutiti, neke mo`da i o~arati.

Mislim, sva ta gu`va koja se stvorilaoko premijere, da se razumemo, nemaveze sa stvaranjem, nema veze sa umet-no{}u, ali ima s teatrom. Teatar je sa -~injen i od umetnosti i od onog drugog {tone znam kako se zove, kao i {to je ~oveksazdan i od uzvi{ene duhovnosti i odbanalnosti.

Autorsku ekipu Gospode Gle mbajevapored reditelja Jago{a Markovi}a, ~ine iscenograf Mio drag Taba~ki, kostimografZora Mojsilovi}, scenski govor potpisujedr Ljiljana Mrki}-Popovi} a umetni~kasavetnica je go{}a iz Hrvatske ManiGotovac. U predstavi igraju: Boris Cavaz-za (Ig njat Glembay), Nikola Ristanovski(Leone Glembay), Anica Dobra (Baruni-ca Castelli), Vlastimir – \uza Stojiljkovi}(Titus Andronicus Fabriczy), SvetozarCvetkovi} (Silberbrandt), Jelena \oki}(Se stra Angelika Glembay), Brani slavTrifunovi} (Puba Fabriczy), TanasijeUzunovi} (Paul Alt mann)i drugi. Proba Gospode Glembajevih u Ateljeu 212

Page 10: INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka Glid-Stojanovi ... · POZORI[NE NOVINE BROJ 169–170 FEBRUAR 2011. GODINA XVIII CENA 100 DINARA INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka

10

Jubilej – 60 godina Muzeja pozori{ne umetnosti Srbije

LUDUS 169–170Lu

Jubilej Muzeja obele`en je netipi~no: ume stosve~ane priredbe bila je to pre zen tacija jednogvrlo konkretnog projekta, ogromnog po svomobimu – digitalizovane gra|e

NEGOVANJE PRO[LOSTI

Je l ica Stevanov i¯

Floskula da je ne{to proslavljeno„sve~ano i radno“, u mnogima odnas, verujem, budi neprijatna

se}anja na period koji je ostavio rane ~ijeizle~enje nije jo{ ni na pomolu... Pa ipak,ba{ takva proslava desila se u Muzejupozori{ne umetnosti Srbije i u svim pri -sutnima izazvala sasvim suprotna ose -}anja. Svoj okrugli, {ezdeseti ro |endan,ova institucija kulture koja ~uva se}anjana najneuhvatljiviju i najprolazniju odsvih umetnosti, obele`ila je predstavlja-njem poduhvata izuzetno velikih razme-ra, u koji se upustila samostalno i samoi-nicijativno.

Vratimo se dobro poznatim ~injeni-cama: ovaj Muzej od osnivanja radi unekada{njoj ku}i Milana Bo`i}a, izuze-tno lepoj i sa istorijske ta~ke veomazna~ajnoj, ali za potrebe ovakve institu-cije neuslovnoj i sku~enoj gra|evini. Pri -vremeni depo, koji se nalazio u jednombeogradskom skloni{tu, morao je da budenapu{ten prvog dana bombardovanja1999, te su ionako nezavidni uslovi zaobra|ivanje i ~uvanje dragocene gra|edodatno ote`ani, a preuzimanje novihoriginalnih materijala (fotografije, pla -kati, programi, novinski ise~ci, sceno -grafske i kostimografske skice, kostimi,rekvizita, makete, memorabilija) gotovosasvim obustavljeno. S druge strane, bo -gata istorijska gra|a kao i zaostav{tineistaknutih pozori{nih stvaralaca kojeMuzej poseduje, ostaju skriveni od pogle-da javnosti jer stalna upotreba originalnegra|e dovodi do o{te}enja, ~ak i uni{tenjamuzejskih predmeta. I najzad, vladavinaelektronskih medija koja je galo pira ju -}om brzinom obuhvatila planetu, proiz-vela je i generacije mladih teatrologa iljubitelja teatra koji danas uspe{no ko -riste ove nove kanale obave{tavanja irazmene informacija, a uskoro, verova-tno, za tradicionalne – ne}e ni znati.

Ova tri polazi{ta navela su Muzejpozori{ne umetnosti Srbije da doneseodluku o digitalizaciji fondova, kako bi sekorisnicima ponudili u elektronskoj for -mi, putem interneta, potpuno besplatno.Projekat digitalizacije je sve~ano pred-stavljen prisutnima na proslavi 60. ro -|endana, na kom su o zna~aju instituci-je-slavljenika i ovog poduhvata govoriliministar kulture Republike Srbije Ne -boj{a Bradi} i direktorka Muzeja KsenijaRadulovi}, dok nas je s tehni~kim aspek-tom procesa digitalizacije upoznao sarad-nik na projektu Milan Milo{evi}. Koncep-ciju budu}e baze podataka, ~ije stvaranjeje tek zapo~elo, predstavila je autorkaIrina Kiki}.

Pre svega, tu je posebna programskaaplikacija koja obuhvata elektronski re -pertoar svih pozori{ta na teritoriji Srbijeod po~etaka profesionalnog pozori{nog`ivota (XIX vek), potom repozitorijumdigitalnih kolekcija formiran na osnovufondova zbirki MPUS (koji }e omogu}iti iarhivima i bibliotekama pozori{ta daobra|uju i prikazuju sopstvene fondove~ije }e originale nastaviti da ~uvaju usopstvenim fondovima).

„Programska platforma razvijena jeu skladu sa svim nacionalnim i svetskimstandardima, a baza je uskla|ena sa po -trebama katalogizacije muzejske i biblio -te~ke gra|e istovremeno u okviru Cobissai Eternitasa tj. MISS-a. Korisni~ka apli -kacija je inkorporirana u internet pre -zentaciju MPUS www.mpus.org.rs, jed -nostavna je i prijem~iva za upotrebu.Korisnicima je za sada omogu}ena jed -nostavna, a uskoro }e biti i unakrsnapretraga repertoara po vi{e parametara,a na rezultate pretrage direktno su ve -zani relevantni dokumenti iz digitalnihkolekcija. Do promocije smo zavr{ili prvufazu, unev{i u novu bazu 40.000 jedinica(repertoar svih beogradskih pozori{ta,

12.000 personalnih kartona, Zbirkapozori{nih kritika iz fonda Hemeroteke,Audio i video zbirka, u toku je rad naZbirci programa i plakata...). Budu}i dase ovaj prvi, mada nikako mali korakpokazao funkcionalnim, `elimo da upoja~anom ritmu nastavimo istovremenounos podataka u elektronski repertoar iprevo|enje muzejske gra|e u elektron-sku formu“, ka`e za „Ludus“ Irina Ki -ki}, uz napomenu da je programer oveverzije baze podataka (koja }e se vreme-nom razvijati i usavr{avati) Bo{ko Bogo-jevi} i dodaje: „Muzej }e svakako, doklegod bude mogao i koliko god mu to zada-ti uslovi budu omogu}avali, nastaviti da~uva svu svoju gra|u. Zahvaljuju}i digi-talizaciji mo}i }emo da je za{titimo odpre~este upotrebe, habanja i kona~no –uni{tavanja, a istovremeno, korisnici na -{ih usluga i posetioci Muzeja vi{e nisuodre|eni geografskim niti drugim ogra-ni~enjima, broj potencijalnih IP kori-sni~kih adresa je prakti~no beskona~an.“

Dakle, sve {to treba da u~inite kakobiste, recimo, videli da li je i kad nekapredstava igrana na sceni nekog na{egteatra, dovoljno je da na naslovnoj strani-ci zvani~nog sajta Muzeja kliknete na„pretraga“, zatim odaberete opciju „pred-stave“ i ukucate (latinicom) naslov koji

tra`ite. Ili, ako vas interesuje repertoarnekog odre|enog teatra, ukucajte „pozo-ri{ta“, pa ime tra`enog teatra. Isti postu-pak je i ako `elite da saznate ne{to vi{e onekom umetniku, gostuju}oj predstavi izinostranstva ili festivalu. U levom ugluekrana, kod svakog tra`enog pojma,pojavljuju se opcije za tra`enje dodatnihinformacija iz baze (fotografije, hemero-teka, audio i video zapisi, programi iplakati...). Razume se, postupak uno -{enja podataka }e trajati sigurno godina-ma, ali budu}i da je lista prioritetana~injena na osnovu znanja, iskustva iprofesionalne logike, ve} sada se u pre -gledno prezentovanoj bazi, jednostavno ibrzo, mo`e do}i do odgovora na brojna,naj~e{}a pitanja u vezi sa istorijom na{egteatra.

Uz sve pohvale velikom poduhvatu,zavr{imo ovaj sve~arski ~lanak izjavomkoju nam je tim povodom dala direktorkaMuzeja, Ksenija Radulovi}: „Mislim dasmo kultura prepuna raznih prigodnihjubileja i drugih ‘sve~ara’ koji se obe le -`avaju ~esto bez ikakvog posebnog od -nosa prema predmetu obele`avanja, bezkreativnosti i bez su{tinskog uvida u pi -tanje rekontekstualizacije onoga {to seobele`ava. To i ina~e nije odlika samona{e kulture, ve} i ~itavog na{eg dru{tva:

op{ta mesta, medijske i marketin{kepompe, samoreklamerstvo... a nekakoispada da je potpuno svejedno da li je upitanju sto godina ovoga ili dvesta godinaonoga! Nekad me i ~udi kad vidim {ta sesve u Srbiji progla{ava jubilejom – usko-ro }e to biti i 72 godine i tri meseca od os -nivanja ne~ega, jer je nekima ba{ takozgodno palo, da poka`u da brinu o tradi-ciji i da se malo promovi{u u javnosti ikod osniva~a...

„Mi kao ustanova negujemo pro{lost,ali ~ini mi se da se uglavnom trudimo dato ~inimo na na~in li{en ovih prigodnostio kojima govorim. Stoga smo i jubilej Mu -zeja obele`ili, za na{u sredinu, ipak neti-pi~no: umesto sve~ane priredbe bila je toprezentacija jednog vrlo konkretnog pro -jekta, ogromnog po svom obimu, a kojikao ustanova realizujemo sami.

„Volela bih da to bude makar na{skromni doprinos poku{aju da se u srp -sku kulturu uvede malo vi{e prakti~nostii kreativnosti – pa i kada je re~ o jubileji-ma, da se malo vi{e vodi ra~una o onome{to je od koristi za ~itavu na{u zajednicu,a malo manje o onim propratnim i efe -mernim stvarima.

„Naravno, neuporedivo bih bila za -dovoljnija da je Muzej jubilej do~ekao unovoj zgradi – ve}oj i funkcional-nijoj, ali to je tema za sebe.“

IZLO@BA OLJUBI TADI]U

„Svaka skica za portretLjube Tadi}a morala bi, presvega, da nam prika`enjegove nekud zagledane,nekud odsutne, ~udesnoizra`ajne o~i u ~ijemprigu{enom sjaju zapretanotinjaju Raskoljnikov, Kursu-la, Otelo ili neko drugi“... Iupravo te ~udesne o~i LjubeTadi}a do~ekuju nas i zra~esa svih zidova Muzejapozori{ne umetnosti Srbijeod 28. oktobra, kada je otvo-rena izlo`ba posve}ena ovomneprevazi|enom bardu na{eteatarske umetnosti. Krozstotinak eksponata, od kojihpolovinu ~ine fotografije veli-kog formata retke izra`ajno-sti, autorka izlo`be, muzejski savetnik Mirjana Odavi}, sigurnom rukom nas vodi kroz bogatstvo i raznolikost dramskihlikova koje su talentom i ume}em Ljube Tadi}a decenijama `iveli na pozori{nim scenama one, nekada{nje dr`ave.

Izlo`bu prati i katalog koji uprkos nevelikom obimu, zahvaljuju}i pa`ljivoj selekciji i organizaciji materijala, te kvalitet-nom dizajnu (Jovan Tarbuk), izuzetnom jezgrovito{}u uspeva da ispri~a slo`enu pri~u o Ljubi Tadi}u – ~oveku i umetniku.Pored onog sa po~etka ovog kratkog osvrta, me|u mudro odabranim citatima o Ljubi, u katalogu mo`emo na}i i odabranenavode njegovih misli: „Gluma vi{e nije zanat koji nestaje s glumcem: nove tehnike i mediji ostavljaju o svakom od nas trajanzapis i zato nam se valja ~uvati lo{e glume, ali i lo{eg javnog pona{anja i delanja.“ Ljuba se ~uvao, i sa~uvao. A zahvalju-ju}i tim tehnikama, sa~uvao se i deo (makar mali) njegove umetnosti, sa~uvala se (makar iskra) njegove magi~ne harizme– koji nas op~injavaju i na ovoj izlo`bi, u kojoj }ete mo}i da u`ivate sve do prole}a.

Ljuba Tadi} , Henrik IV, JDP, 1967 Muzej pozori{ne umetnosti Srbije obele`io je krajem pro{le godine 60 godi-na postojanja. Tim povodom na stranicama „Ludusa” predstavljamo skice kojepripadaju Zbirci dekora i kostima. Likovna dokumentacija scenografije i kosti-mografije je od osnivanja Muzeja do danas, putem poklona, zaostav{tina iotkupa, dostigla brojku od preko 3.500 hiljade skica, crte`a, nacrta dekora ikostima. Broj umetnika koji su zastupljeni u zbirci iznosi preko 90, me|u koji-ma su najistaknutija imena na{e pozori{ne scenografije i kostimografije. Uokviru ove zbirke ~uva se i 28 realizovanih pozori{nih kostima, zajedno sanjihovim prate}im elementima.

Za ovu priliku odabrali smo skice Du{ana Risti}a koje su u zbirci zastu-pljene sa oko 200 skica scenografije i oko 400 skica kostima.

SKICE DU[ANA RISTI]A

Page 11: INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka Glid-Stojanovi ... · POZORI[NE NOVINE BROJ 169–170 FEBRUAR 2011. GODINA XVIII CENA 100 DINARA INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka

LUDUS 169–17011

Intervju: Isidora Mini}

„Bilo da je re~ o klasici ili dnevno politi~komkomadu pozori{te mora da ozbiljno dirne iponese. Ali mislim da se ljudi danas ne bavetoliko ozbiljno pozori{tem nego {tancujupredstave, ispunjavaju neke forme, zado-voljavaju bud`ete i onda sve te premijerenekako prolaze i prolaze i ne ostavljajutrag... Bilo je boljih trenutaka za pozori{teod ovih koji su sada“, ka`e Isidora Mini}

POZORI[TE MORA BITI UZBUDLJIVO

Ol ivera Mi lošev i¯

Na samom kraju pro{le godine kaonajava uspe{nog pozori{nog po -~etka ove u Madlenianumu klasi-

ka – Turgenjev, odnosno drama o `ivotukakav jeste, o ljudskim odnosima, o inti-mi, sudbini, o tome kako je svaka neo -stvarena ljubav jedna mala li~na trage -dija.

@ivimo u banalno pojednostavlje -nom, nemu{tom vremenu i precenjujemouticaj dru{tvenih okolnosti na `ivot ljudii i suvi{e ~esto te okolnosti okrivljujemoza ose}aj proma{enosti. Reditelj EgonSavin Mesec dana na selu preimenuje iadaptira u Miholjsko leto na obali mora ikroz Turgenjeva ukazuje na to koliko je ustvari intima va`na za ose}aj ljudskeostvarenosti. To da li volimo i da li smo ustanju da budemo voljeni. Zatim, kolikosmo u stanju da osvojimo tu vrstu slobodeda biramo koga }emo voleti. Ali i tokoliko smo u stanju da budemo iskreniprema sebi i drugima. Predstava Mi -holjsko leto bavi se ljudskom intimomkoja nas su{tinski odre|uje.

U sredi{tu predstave je drama zrele`ene u najboljim godinama, koja bi dasvoj `ivot ostvari kroz sna`nu ljubav istrast. Ta njena potreba je ono ~emu te`ei ostali likovi u drami, pa i svi mi u `i -votu. Jer `ena i ~ovek su kao ljudi ostva -reni tek kada vole i kada su voljeni, is -kreno i strasno.

Kako si sagledala, pro~itala dramuMesec dana na selu koju je Egon Savinpreimenovao u Miholjsko leto?

Mesec dana na selu je nekada mo`dabilo uzbudljivo kao nama danas Mi holj -sko leto ili nekoliko dana na moru gde jeEgon smestio ovu pri~u. Komad sam do -`ivela kroz svoju ulogu. Taj lik je negdepokreta~ ~itave pri~e. Do`ivela sam jeli~no, kao emotivnu pri~u jedne `ene, to{ta ona pro`ivljava, kroz {ta prolazi,kakve su njene dileme, kakvi su odnosi sdrugima... I to je ono {to je i danas ak -tuelno. Kad malo prou~avate ljude, nji -hove odnose, kad posmatrate svoje pri -jatelje, prime}eujete da iza naizgled u{u -{kanih `ivota ima i drugih stvari kojeljudi ~esto ne}e sebi da priznaju kako nebi remetili sigurnost svog `ivota. ^esto suzbog toga uskra}eni za neke uzbudljivetrenutke koji su mo`da samo trenuci. Zamene je su{tina `ivota u tim trenucima,oni `ivot ~ine zanimljivim. Mislim na tokada se u du{i ne{to lepo i uzbudljivode{ava. Ovo {to je sve kao potaman i sveto fino {to nas okru`uje jesu `ivotnepogodnosti, ali to ume da uljuljka i dapostane monotono. Pa se pitamo {ta je to{to nam je tako dosadno u finom `ivotu.

Ono {to je zanimljivo i vredno u ovojpredstavi su unutra{nja stanja `ene kojaje u potrazi za takvim trenucima? Kakosi gradila ulogu?

Kada pro~itam neko delo obratimpa`nju na svoj lik i pitam se {ta sam tuosetila, kako sam to do`ivela i prepozna-jem je iz sebe i na svoj na~in. U ovomslu~aju smo Egon i ja imali sli~an ose}ajo tom liku. Mnogo smo zajedno radili. To

je velika, zahtevna uloga i tu glumac nemo`e sam. Jako je va`an rad s rediteljem.Egon je i samom postavkom prostora,svetla, i lika u prostoru odre|ivao stanjete `ene. Sve su to stvari koje su mi po -mogle da gradim lik i da otkrijem i po -ne{to novo u ovom poslu. Istra`ivala sami sebe, to {ta do`ivljavam li~no na tu te -mu, kako to pre`ivljavam i dajem svojuboju tom liku. Volim da radim tako {to usebi prepoznam ne{to od lika koji tuma -~im i to prenesem u predstavu.

Kada bi u tri re~i moglo da se ka`e o~emu je Miholjsko leto, onda je tosvakako ’pri~a o ljubavi’...

Svakom mo`e da se desi da pomislida je prona{ao ljubav, da `ivi lagodan iostvaren `ivot, a onda se ne{to iznenadapromeni i ~ovek se pita da li je to {to je

Koliko ti je pozori{te pomoglo dapostane{ zrelija kao li~nost?

Veoma mi je pomoglo. Bave}i se ovimposlom imala sam divne, velike i ozbiljneuloge, naro~ito na po~etku karijere. To subili veliki zadaci. Re{avala sam ih ug la -vnom s velikim rediteljima i to je zna -~ajna {kola i prilika da tako kao glumacraste{, sazreva{ i ide{ dalje. Ovaj posao jeprebogat mogu}nostima, stalno trebau~iti i otkrivati ne{to novo kako bi sedo{lo do zrelosti. ^esto ka`em blago ovimglumicama kao {to su Seka Sabli}, CecaBojkovi}, Radmila @ivkovi}. One sveznaju o ovom poslu pa se kada ih gledampitam kad }u ja tako. I onda sad, kroz ovoposlednje {to sam radila, prime}ujemkako mi uloge s trenutnog repertoaradruga~ije izgledaju, koliko su narasle ipromenile se, zahvaljuju}i novom veli -kom iskustvu kroz koje sam sva{ta otkri-la. Tako da sa svakom novom ulogom,ako ima{ `elju da ne{to otkrije{, a ne daotvara{ stare fioke, raste{ i zri{ kao glu -mac.

Dobijala sam razli~ite i zanimljiveodgovore od tvojih koleginica na pitanje{ta im pozori{te u `ivotu zna~i, evo po -stavljam to pitanje i tebi?

Veoma mi je va`no pozori{te u `ivo -tu. Volela bih da se malo otrgnem od nje -ga i da mi ne{to drugo u `ivotu postaneva`nije. Moralo bi to da bude ne{to mno -go veliko. Jeste trenutno pozori{te velikideo mog `ivota, ali uvek nastojim da vo -dim neki normalan `ivot, da ne budemfanatik, da u`ivam u obi~nim stvarima,u `ivotu samom. Ta~no je da pozori{te

ozbiljno pozori{tem nego {tancuju pred-stave, ispunjavaju neke forme, zadovo -ljavaju bud`ete i onda sve te premijerenekako prolaze i prolaze i ne ostavljajutrag... Bilo je boljih trenutaka za po zo -ri{te od ovih koji su sada.

Jako mlada si krenula u ozbiljnupri~u s pozori{tem, ve} sa dvadeset i ne -{to Sterijina nagrada, pa onda jo{ dve,pa onda jo{ neke druge zna~ajne na gra -de....

Drago mi je {to su sve te nagradedolazile za predstave koje su mi zna~ile iza koje sam mislila da su dobre i zato {tosam njima htela da ka`em ne{to vi{e.Dosta je va`an splet nekakvih okolnostida dobijete pravu ulogu, da u~estvujete upravoj predstavi, u nekoj koja }e bitizna~ajna i koja }e i}i po festivalima, pada i dobijete neku nagradu. U ovom posluje va`no opstati, `iveti od toga, raditi, aako budu i nagrade, onda je to dobro -do{lo.

godine jednu. Da ne govorim o tome ko -liko se ne vodi ra~una o tome da se glum-ci razvijaju i napreduju. Ne volim te za -datosti, kao definisane sezone, teranja utekstove koje niko od reditelja ne}e daradi. To ne{to nije u redu. Da ne pri~amoo tome da niko ne misli o tome u smislu:u ansamblu imamo te i te glumce i za na{ansambl }emo pripremiti predstave. Ne -go, zada se naslov, eventualno to nekoprihvati da re`ira pa se pitaju ko bi tosad mogao da igra. Pa se obi~no desi da uansamblu i nema tih koji bi to mogli daigraju i tako ukrug. To ne razumem, alito je na{a nerazumljiva politika. Aliplivamo nekako i pre`ive}emo.

Kako razmi{lja{ o tvojoj mami NediSpasojevi}, {ta bi to ona danas rekla?

Nadam se da bi bila ponosna. Nasto-jim da, bez obzira {to nje nema, oprav-dam {to sam njena }erka, da budembarem pribli`no na njenom nivou. Poseb-no mi je drago {to je se ljudi uvek setekroz mene. Glumac kad ode njega stvar -no vi{e nema i treba stalno podse}ati nanjega. Slede}e godine je 30 godina od kadnje nema i sedamdeset godina od njenogro|enja. Tako da mi je uvek drago kadaje se ljudi sete. Mislim da sam s drugestrane dosta uradila i da budem gluma -~ki druga~ija od nje, da imam svoj put.Na kraju, idem sama kroz to i imam sa -tisfakciju da sam sve sama uradila, da jeto ono {to je umeni, da sam ja s tim, pa seborim i {ta bude.

Pretpostavljam da si gledala tedivne TV drame u kojima je igrala. Kakogleda{ na nju kao glumicu?

Ona je u glumi bila savremenija i oddana{njeg trenutka. Mogu misliti kolikoje to bilo moderno u vreme kada je sni -mala drame i igrala u pozori{tu. Gleda-ju}i te drame poku{avam da proniknemu to {ta je ona radila da bude tako dru -ga~ije od drugih, a opet nekako jedno -stavno. Onda sam ~itala jedan njen inter-vju iz kog sam upamtila re~enicu u kojojka`e: „Gledam da budem {to istinitija, {toprirodnija, najbli`a svakom ~oveku.“Mo`da je to neko njeno stremljenje dabude{ prirodan, obi~an, istinit, jer jedinoto prelazi rampu.

Zanima me {ta te raduje van profe-sije?

Volim da putujem. To me jako ispun-java i jedva ~ekam da imam priliku danegde odem. I kad se to ostvari ondaznam da nisam zalud pro`ivela godinu,bila sam negde, videla ne{to novo. Volimna tim putovanjima da idem po muzeji-ma i u pozori{ta, da vidim {ta drugi rade.Uzbudljivo mi je {to sam do`ivela velikeslikare i njihova dela, {to sam bila u ~u -venim pozori{tima, {etala ulicama mno -gih gradova. Se}am se kako sam u [pa -niji, kada sam videla slike Miroa, bilasre}na i ozarena, a onda Goju i tu nje -govu mra~nu fazu i rastu`ila se od toga.Da ne ka`em da sam bila u Marinskomteatru u Sankt Peterburgu i gledala naj -ki~eroznije Labudovo jezero, gde i pravilabudovi plove u scenografiji, ali to samjako `elela da vidim i toliko sam seradovala i plakala tokom te predstave odtih divnih balerina koje su bile kao nekanestvarna bi}a. Putovanja i vrhunskaumetnost, to mi predstavlja velikozadovoljstvo.

postojalo u ljubavi do tada ono pravo ilipostoji ne{to vi{e, neki novi titraji... Nekose tome odupre, neko se prepusti i na -pravi haos od svog `ivota, a neko napraviizlet pa se vrati u svoj stabilni `ivot iizgubi ne{to {to je mo`da dragocenije odonoga {to je do tada imao.

Zanimljivo je da je re~ o zreloj `enikoju ti uspe{no tuma~i{. Da li je to deo itvoje zrelosti?

Sam `ivot vremenom donesu zrelost.^ak i u ljubavnim odnosima ~ovek saraznim iskustvima postaje sve zreliji idruga~ije gleda na te stvari. Jeste mi`ivot dosta pomogao da donesem zrelosttom liku, ali reditelj to bolje vidi, pa mi jeon pomogao i da se ne odam. Moja priro-da je druga~ija od prirode te `ene. Nisamja tako skrivena. Moje emocije privatnoodmah izle}u napolje, uvek se vidi kakose ose}am. Ova `ena je druga~ija, moralasam da radim na njenoj tajanstvenosti iskrivanju ose}anja.

ima va`no mesto, ali gledam da balansi -ram kako bih ostala normalna i svoja.

Kako razmi{lja{ o tome kakva jeuloga pozori{ta u dru{tvu?

Najvi{e volim da me pozori{te uzbu-di. Da li je to neka obi~na ljudska pri~a,da li je to neka kritika dru{tva, svejednoje. Ono mora biti uzbudljivo. Mislim da seu poslednje vreme u Beogradu veoma br -zo `ivi pa se i u pozori{tu brzo radi i sveje vi{e tih kobajagi aktuelnih predstava,onih koje se prave samo da bi se ispunilaneka forma. To me ostavlja rav no du{ -nom. Prepoznajem tu neke situacije, re -plike iz `ivota, asocijacije, ali kad iza|emiz pozori{ta sve brzo zaboravim. Mislimda kada te ne{to dirne, uzbudi, kada otome razmi{lja{ vi{e dana, onda je to ne -{to {to mo`e da te promeni kao publiku.Sad, da li je to neka klasika, kao {to smomi radili Turgenjeva, ili je to neki dnevnopoliti~ki komad potpuno je svejedno, ali,mislim da se ljudi danas ne bave toliko

Kakva su tvoja razmi{ljanja natemu polo`aja glumaca u Srbiji danas?

Mislim da nas ima mnogo, da je jakomalo mesta gde mo`emo da radimo. Ta -ko|e mislim da su nedopustive tolike pri -vatne {kole. Sva ta deca koja za velikepare upi{u privatne {kole glume nadajuse da }e biti na sceni nekog zna~ajnogpozori{ta. U Beogradu je tek nekolikoscena, a godi{nje iz tih {kola iza|e se -damdesetak diplomiranih glumaca. Ko}e sve to da zaposli? S druge strane,ukidaju se bud`eti za predstave, govoresna|ite se kako znate... Sve to vu~e napri~u sa Zapada, ali tamo imate mnogopozori{ta i scena i svako mo`e da na|esvoj kutak. Ovde se uvek po~inje s kraja.Ni{ta se ne pripremi, a ve} smo na cilju.Ali ne mogu da ka`em da `ivim lo{e. Jasam, hvala bogu, tu prisutna, radim. Alidve godine nisam imala premijeru...Ljudi misle da ne stajem. Nekada samimala dve premijere godi{nje, sada u dve

Isidora Mini}

Miholjsko leto, Madlenianum

Page 12: INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka Glid-Stojanovi ... · POZORI[NE NOVINE BROJ 169–170 FEBRUAR 2011. GODINA XVIII CENA 100 DINARA INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka

12

Hronika pozori{nih doga|anja u Srbiji, decembar 2010 – januar 2011

LUDUS 169–170Lu

Ana Tas i¯

„TRI SESTRE”, „MIHOLJSKO LETO”, „KUKAVI^LUK”...

Pozori{ni decembar u Beogradu po -~eo je prvom ovosezonskom premi-jerom u Ateljeu 212 – Ratna ku -

hinja nastala je prema tekstu StevanaKoprivice u re`iji Milana Karad`i}a.Ratna kuhinja je ambiciozno i preten-ciozno zami{ljena kao mesto suo~avanjasa va`nim dru{tveno-politi~kim pitanji-ma, kao prostor preispitivanja na{e(post)jugoslovenske pro{losti, kroz „pri~uo sudbinama malih ljudi koji stradaju uvihoru rata“. No, pojednostavljen, jedno -dimenzionalan, naivan i stereotipan od -nos prema ovim pitanjima, {to podra -zumeva slab tekst predstave, jo{ slabijure`iju i povr{nu, prenagla{enu, prena-padnu glumu, ne izazivaju takvu sa -moanalizu, ne bude kriti~ki duh gledao-ca, ve} ga, naprotiv, prili~no uspavljuju.

Sledila su dva tuma~enja ruskih kla -sika. Prvo je na sceni Bitef teatra bilapremijera adaptirane verzije ^ehovljeveTri sestre u re`iji Ivane Vuji}, a udramatur{koj adaptaciji Slavenke Milo-vanovi}. Polaze}i od Tri sestre, autorkesu u tekst predstave uklju~ile i ^ehovlje-va pisma. U pojedinim scenama tekstpisama emituje se preko zvu~nika (ranijesnimljen audio-zapis), ili se projektujekao video-zapis, ili ga izgovara sam ^e -hov (Mirko Babi}). Ovaj postupak uvo -|enja pisca drame ima funkciju autore-fleksivnosti, kao i dekonstrukcije jer ra -zara linearnost i zatvorenu formu ^e hov -ljevog teksta. Glumice koje igraju tri se -stre, Olgu (Ru`ica Soki}), Ma{u (BrankaPetri}) i Irinu (Rada \uri~in) sigurno sunajkvalitetniji aspekat ove predstave irazlog zbog kog je treba gledati – oneigraju iskusno, odlu~no, poetski, hipno -ti~ki. Ne obra}aju se jedna drugoj, ve}gledaju u daljinu, zami{ljeno, odsutno,{to izra`ava ~injenicu odsustva bliskostiili nepotpune komunikacije izme|u njih.Njih tri efektno izra`avaju ~e`nju zaprohujalim `ivotom, izgubljenim vreme -nom, ose}anja ispu{tenih i proma{enih`ivota, pri ~emu igraju sa optimizmom irado{}u. Izbor da starije glumice igrajutri mlade devojke nagla{ava nostalgiju,tu ~e`nju za izgubljenim `ivotima, neost-varenim nadama. Nedostatak predstaveje nedovoljna rediteljska doslednost, tj.nepreciznost – scena se nepotrebno zatr-pava razli~itim znacima {to gu{i efektnuigru glumica. Nekoliko dana nakon pre -mijere Tri sestre, u Madlenianumu je pri -kazano Miholjsko leto, adaptacija komi -~ne melodrame Mesec dana na selu Iva -na Turgenjeva, u re`iji Egona Savina.Ovo je primer uspe{nog, odmerenog i do -

slednog, stilizovano-realisti~kog tuma~e -nja klasike. Miholjsko leto govori o lju -bavnim odnosima, o nedosti`nim i sna ̀ -nim ~e`njama, o tragi~nosti prekida lju -bavi. Dru{tvena realnost uglavnom nezanima ovu predstavu, ona je usmerenana istra`ivanje individualnih, psiholo -{kih `ivota likova, na prikazivanje njiho -vih mu~nih unutra{njih drama. Pojedi-na~ne sudbine nadrastaju konkretnurealnost, dobijaju poetsko-filozofske di -menzije i postaju univerzalne metaforetragi~nosti ljubavi, ~ine}i predstavu Mi -holjsko leto estetski vrednom.

Na maloj sceni Beogradskog dram-skog pozori{ta izvedena je predstava @i -vot je pred tobom, nastala po motivimaromana Romena Garija (alijas EmilaA`ara), u dramatizaciji Ksavije @ajara(dramaturg @eljko Huba~) i re`iji VeljkaMi}unovi}a. Govore}i o predstavi rediteljje rekao za list „Danas“ (15. decembar):„Pri~a o multikulturalnim problemima jepreba~ena na kolosek dobrote i odrastan-ja, predstava je pre svega reminiscencijadetinjstva. Ova pri~a je puna sentimenta inikog ne ostavlja ravnodu{nim. U vre -menima nacionalnih i verskih fanatiza-ma i svih mogu}ih podela, kada smo setoliko otu|ili, emocije, dobrota i ljubavpostale su banalna stvar, a novo tea tar -sko doba je prognalo emociju sa scene...Emocija je potrebna na sceni i potrebno jepreneti je na gledaoce.“

U januaru je u Beogradu bila jednapremijera, na velikoj sceni JDP-a – Izjuna~kog `ivota gra|anstva nastala je naosnovu trilogije Karla [ternhajma ure`iji Ive Milo{evi}. Predstava se bavimalogra|anstvom, licemerjem i la`nimmoralom, a ovo je prvi put da se delo Kar -la [ternhajma izvodi na srpskom jeziku.Krajem januara na scenama istog po -zori{ta gostovalo je Zagreba~ko kazali{temladih s tri predstave. Generacija 91–95nastala je po motivima romana Jebo sadhiljadu dinara poznatog splitskog novi -nara i pisca Borisa De`ulovi}a a u re`ijiBoruta [eparovi}a. Okosnica romana jeapsurdna situacija koja nastaje susretomdve grupe preru{enih vojnika na tajnomzadatku, pripadnika HVO i Armije BiH, uleto 1993. negde u bosanskoj zabi ti. Dva -naest mladi}a (izabranih na audiciji) udobi od ~etrnaest do osamnaest godinapreuzima na sebe biografije dvanaestDe`ulovi}evih likova i preko njih ulazi uratnu hronologiju devedesetih i vremekoje je prethodilo. Predstavom Bu|enjeprolje}a Franka Vedekinda, koja je pro -gla{ena najboljom na festivalu u U`icu,

reditelj Oliver Frlji} prvi put gostovao je uBeogradu. Predstava Gara`a – kopro-dukcija ZKM-a i njujor{kog teatra LaMaMa nastala je prema istoimenom ro -manu Zdenka Mesari}a, koji je dobioepitet naj{okantnijeg i najmu~nijeg hr -vatskog romana. Re`iju poptisuje IvicaBuljan.

U Vojvodini je pozori{ni decembarbio `ivlji i uzbudljiviji od beogradskog.Na sceni Narodnog pozori{ta u Suboticiispratili smo dugo o~ekivanu premijerupredstave Kukavi~luk hrvatskog rediteljaOlivera Frlji}a, tre}i deo ciklusa koji sebavi preispitivanjem ex-Yu nasle|a, tojest na{e nedavne pro{losti (TurbofolkHNK-a iz Rijeke i Proklet bio izdajica

bavi – `ivot u multikulturalnoj, multina -cio nalnoj Subotici. Dokumentarne scenepredstave su najbolje: na primer, scena ukojoj glumica Andrea Erdelj govori osvom iskustvu boravka na festivalu uJagodini, bitnom u smislu odnosa premanacionalnim manjinama u ju`noj/cen -tralnoj Srbiji, ili scena u kojoj Imre ElekMike{ pri~a anegdote koje se ti~u proble-ma odnosa prema Ma|arima u NovomSadu. Pri tome, njihove pri~e su komi~kiintonirane. Uop{teno posmatrano, pred-stava Ma|ar(ski) bez muke je ostvarenakao komedija, iako govori o dosta ozbiljn-im politi~kim pitanjima – izbor muzike,stil igre koji odre|uje radikalna teatral-nost, elementi su predstave koji je sme -

Uje` Branislava Nu{i}a u re`iji Radosla-va Milenkovi}a. Ovom dosta slabom Nu -{i}evom tekstu te{ko da ijedan rediteljmo`e ozbiljno da pomogne, {to, na`alost,nije po{lo za rukom ni Milenkovi}u. Iakosu glumci SNP-a vrlo dostojno i predanoigrali, gledali smo prili~no staromodnupredstavu koja nas se slabo ti~e. PredNovu godinu u Novosadskom po zo -ri{tu/Ujvideki sinhaz pratili smo premi-jeru predstave Majstor i Margarita premaromanu Bulgakova, u dramatizaciji Kate\armati i u re`iji [andora Lasla. Kon -cept prostora je prili~no impresivan, fun -kcionalan, zaista nesvakida{nji – malo-brojna publika sedi na klizaju}oj kon -strukciji sa sedi{tima koja se tokom pred-stave vrti ukrug. Ovakav izbor je sasvimfunkcionalan u pogledu promene mestade{avanja radnje – kako u romanu/pred-stavi postoji dva paralelna toka doga|aja,

svoje domovine Slovenskog mladinskoggledali{~a iz Ljubljane prethodni sudelovi ove trilogije). Frlji}ev Kukavi~luknam je u ovom trenutku izuzetno potre-ban, zbog nagla{ene dru{tveno-politi~keaktuelnosti i skoro pamfletski direktnogbavljenja va`nim politi~kim pitanjima.Dokumentaristi~ki i mozai~ki koncipi-ran, Kukavi~luk se bavi zna~ajnim do -ga|ajima iz na{e skore pro{losti, kao inezaobilaznim problemima na{e sada -{njosti – od NATO bombardovanja, prekopetooktobarskih de{avanja, do nezavis-nosti Kosova i problema `ivota nacional-nih manjina u Subotici. Tekstovi kojeglumci izgovaraju ~esto su autobiograf -ski, oni nam otkrivaju svoja se}anja iiskustva o doga|ajima i problemima kojepredstava analizira. U inscenaciji se do -sta koriste i dokumentarni materijali –audio-snimci izve{tavanja o petookto-barskim doga|ajima i televizijski snimcidnevnika iz vremena bombardovanja,{to je izuzetno efektno u pogledu scenskeautenti~nosti. U vezi s tim, jedno od va` -nijih pitanja koje Kukavi~luk postavljajeste funkcija pozori{ta, kao i odnos iz -me|u stvarnosti i teatra. O tome se govorikroz autoironi~no bavljenje radom Lju -bi{e Risti}a u suboti~kom pozori{tu. Ne -delju dana nakon premijere Kukavi~ -luka, na sceni suboti~kog pozori{ta De`eKostolanji gledali smo novu re`iju Olje\or|evi}, to jest njen autorski projekat –Ma|ar(ski) bez muke (druga njena re -`ija na sceni ovog pozori{ta, posle izu -zetno uspe{ne Terapije). Nastala naosnovu motiva drame Dunav MarijeAjrin For nis, predstava je fragmentarnokoncipirana. ^ini je sinteza vrlo teatral-no ostva renih igranih scena i dokumen-tarnih delova u kojima izvo|a~i govoresvoja iskustva o temi kojom se predstava

{taju na polje komedije. Ovde treba na po -menuti da je veoma zna~ajno i ohrabru-ju}e to {to su u vrlo kratkom vremen-skom periodu u Subotici iza{le dve pred-stave koje direktno postavljaju pitanja ooset ljivim dru{tvenim temama. Subo -ti~ka pozori{ta treba da budu uzor osta -lim tea trima u Srbiji u pogledu aktuelno -sti, iza zovnosti, direktnosti u bavljenjuokru`e njem u kome `ivimo.

U Kikindi smo pratili premijeru Go -goljevog Revizora u re`iji LjuboslavaMajere. Aktuelnost ove genijalne poli -ti~ke komedije, na`alost, ne bledi, {to jepotvrdila i ova predstava – korupcija,malogra|anski strah od vlasti i autorite-ta, primitivizam, licemerje, pokvarenja -{tvo, neiskorenjive su dru{tvene ~injeni -ce. Majera se odlu~io za vizuelno svede-nu, jednostavnu postavku, bez nekogkonkretnijeg, direktnijeg osavremenja-vanja – svevremena aktuelnost radnje ikarakterizacije likova dovoljni su za se -be, tj. ne tra`e neku drasti~niju rekontek-stualizaciju da bi nam danas bili bliski.Scena je skoro gola, nekoliko belih pla -tana na kliznim konstrukcijama, efektansu scenografski izbor – prizori se lako ibrzo menjaju. U isto vreme, takva svede-na scenografija isti~e igru glumaca,njihove upe~atljive telesne kompozicije –oni naj~e{}e nastupaju grupno, u masi.To proizvodi vizualnu efektnost, ali jefunkcionalno i u pogledu sadr`aja, jerimplicitno kriti~ki govore o kolektivnomduhu korupcije i primitivizma, o te{ -ko}i/nemogu}nosti da se izdvoji iz mase,da se bude individualan, slobodan oddru{tvenih zahteva. Muzika koju je kom -ponovao Rasinski veoma uspe{no isti~egrotesknost likova i radnje.

U Srpskom narodnom pozori{tu uNovom Sadu bila je premijera komedije

tj. dva glavna, odvojena prostora igre, tajprelaz iz jednog u drugi prostor na ovajna~in je sasvim spretno re{en. Re{enjeprostora ima naravno i simboli~ka zna -~enja (vrtenje ukrug itd.). U predstavipostoji ~itav niz zaista impresivno re{e -nih scena (na primer, scene izme|u Maj -stora i Margarite, scena u pozori{tu itd.),glumci Novosadskog pozori{ta su, kao iuvek, briljantni, izvanredno disciplino-vani (ansambl u ovoj predstavi vrlo jebrojan, 22 glumca nastupa). Predstavatraje tri i po sata.

Ovaj period je obele`en i nizom dru -gih va`nih pozori{nih doga|aja: glumicaDu{anka Stojanovi}-Glid dobila je na -gradu „Milo{ @uti}“, a Jelisaveta – SekaSabli} nagradu za `ivotno delo „Dobri~inprsten“, objavljena je i promovisana mo -nografija o Voji Brajovi}u (izdanje Udru -`enja dramskih umetnika Srbije), povo -dom Dana Pozori{ta na Terazijama glu -mcima Ivani Kne`evi} i Ivanu Bosilj~i}uuru~ene su godi{nje nagrade te ku}e zauloge u predstavi Glorija (23. decembar),upravnik Narodnog pozori{ta u Beo gra -du Bo`idar \urovi} dogovorio je s gene -ralnim direktorom Bolj{og teatra Anato -lijem Iksanovim dugoro~nu saradnju tedve zna~ajne kulturne institucije, pozo ri -{te De`e Kostolanji je nastupilo na naj ve -}em indijskom teatarskom festivalu„Bharat Rang Mahotsav“ u Nju Delhiju spredstavom Brecht – The Hardcore Ma -chine, Odbor za kulturu i informisanjeSkup {tine Srbije predlo`io je da se po -zori{nom umetniku Jo`efu Na|u dodelinajvi{e dr`avno odlikovanje za izuzetandoprinos kulturi i za promocijusrpske kulture u svetu...

Majstor i Margarita u Novosadskom pozori{tu

SKICE DU[ANA RISTI]A

Page 13: INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka Glid-Stojanovi ... · POZORI[NE NOVINE BROJ 169–170 FEBRUAR 2011. GODINA XVIII CENA 100 DINARA INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka

LUDUS 169–17013

Intervju: Sne`ana Tri{i}

„U toku uspostavljanja globalnog poretka usvetu neophodno je nametati problem po -jedinca i razotkrivati njegove intimne sadr -`aje, strahove, ideje, potrebe i porive”, ka`erediteljka Sne`ana Tri{i}

OBI^NA, MALA @ENSKA SUDBINA

Mikojan Bezbrad ica

O knjizi teatrolo{kih tekstova o ma|arskompozori{nom `ivotu na ovim prostorimaautorke Katalin Kai~

TRAGOM SA@IVOTA

Posle pauze od devet godina, jo{jedno delo slavnog norve{kog piscaHenrika Ibzena ponovo }e se na}i

na repertoaru Narodnog pozori{ta u Beo -gradu. Naime, toliko vremena je pro{lo odpremijernog izvo|enja Neprijatelja naro-da u re`iji Bore Dra{kovi}a, a ovoga putare~ je o Hedi Gabler. Komad na Scenu„Ra{a Plaovi}“ postavlja mlada rediteljkaSne`ana Tri{i} koja je lik naslovnejunakinje poverila Nata{i Ninkovi}. Po -znata Ibzenova drama imala je praizved-bu 31. januara 1891. godine u „Residen-ztheateru“ u Minhenu. Premijera u re`ijirediteljke Tri{i} je 20. februara, a u podelisu i Aleksandar \urica (Jergen Tesman –Hedin suprug i dr`avni stipendista kul -turne istorije), Olga Odanovi} (Gospo|ica

Julijana Tesman – njegova tetka), Ana -stasia Mandi} (Gospo|a Elvsted), Lju -bomir Bandovi} (Sudija Brak) i Neboj{aDugali} (Ejlert Levborg). U razgovoru za„Ludus“ Sne`ana ka`e da je prvi kontaktsa ovom sjajnom dramom imala kaostudentkinja Fakulteta dramskih umet-nosti dok je spremala ispit iz Istorijesvetske drame i pozori{ta.

„To je bio jedan od onih komada kojeostavljam sa strane u nadi da }u im sejednog dana vratiti sa razlogom. Se}amse da me je nedoku~ivost Hede Gablertada najvi{e intrigirala. Sada se trudimda izo{trim njen problem, ali se nadamda time ne}u razotkriti i njenu tajnu.Predstave Heda Gabler i Nora u Osterma-jerovoj re`ij, bile su zna~ajno iskustvo,velika inspiracija i ohrabrenje, ali i posletoga Hedina mra~na zagonetnost za meneostaje najve}i izazov”, rekla je.

Aktuelnost ove pri~e je nesumnjiva,uprkos ~injenici da je nastala davne1890. godine?

U toku uspostavljanja globalnog po -retka u svetu neophodno je nametati pro -blem pojedinca i razotkrivati njegove in -timne sadr`aje, strahove, ideje, potrebe iporive. La`ni i licemerni moral dru{tvautemeljen u instituciji braka i porodici,kako u Ibzenovo vreme tako i danas,podriva mra~ne slojeve ljudske du{ei uni{tava individualnost. U svakodnev-noj borbi za dobar i ugodan `ivot, sta tu -snu, ekonomsku i porodi~nu sigurnost,mi pojednostavljujemo `ivot i potcenjuje-mo ~oveka, njegovu slobodu, smisaosmrti, lepotu i zna~aj umetnosti.

Koje su posledice svega toga?Kolektivna beda koja se zapatila u

svim strukturama dru{tva. Po`eljan luk -suz, karijerizam i ugled u savremenomdru{tvu u su{tini ne zna~e i ne vrede ni -{ta, ali su na{e unutra{nje vertikale ne -

procenljive i jedinstvene i treba ih sa~u -vati.

Ibzen, poznat kao izvanredan anali-ti~ar porodi~nih i dru{tvenih problemasvog vremena, u ovoj drami fokusirasvoju pa`nju na slojevitu posebnost mla -de `ene i ispisuje potresnu dramu krizeidentiteta. Gde je u svemu tome novipatrijarhat?

U Srbiji su mehanizmi koji podre|uju`enu mu{kom principu autoritativnosti,`elje, vlasti i ambicije, toliko dobro i sta -bilno konstruisani da je neodoljivo po -smatrati kako identi~no i uspe{no funkci-oni{u od Ibzenovog konzervativnog gra -|anskog dru{tva do ovog na{eg patrijar-halnog. Novi patrijarhat i dalje pritajenoopstaje i uspostavlja se iznova kroz ra -zli~ite odnose i strukture u na{em dru -{tvu u tranziciji. Va`no mi je da HeduGabler napravim kao li~nost u kojoj se`enska destrukcija javlja kao posledicapatrijarhata ustrojenog na nasle|enojtradiciji, moralnim dogmama i novogprosperitetnog dru{tvenog poretka u na -stajanju.

Shvativ{i da svaki otpor postaje uza -ludan, Heda je sve vi{e svesna kako jojse smisleni `ivotni prostor neumitnosmanjuje i odlu~uje se na samoubistvoo~evim pi{toljem. Tim ~inom ona zado-voljava `udnju za druga~ijim i smisleni-jim `ivotom, iako na negativan na~in.Za{to nije imala alternativu?

U dru{tvu koje nezaustavljivo sabijau pasivno zavisne uloge }erke, trofejne`ene, majke, doma}ice i ljubavnice, sa -moubistvo za Hedu postaje jedini mogu}iizbor. Zanimljivo mi je da Hedu Gablerposmatram kao malu intimnu pri~u pro -se~ne `enske sudbine. Iz za{ti}enog po -lo`aja }erke, koja je ostala bez oca gene-rala, ona zapo~inje egzistencijalnu borbukroz naizgled solidan i per spekti vanbrak. Statusna pozicija koju gradi oduzi-ma joj slobodu da traga za su{tinom kojajoj je potrebna. U rascepu izme|u stvar-nog i idealnog, Heda, „doma}ica izabra-nog kruga“, otkriva vi{e veli~an stve -nih ideja, mra~nih poeti~nih vizija, potre-be za apsolutnom lepotom i smislom, nego{to toga ima u samom vrhu pragmati~ne igramzive intelektualne elite. Li~nost zakoju je pristajanje na bednu, ispraznu iuslovljenu realnost ve}a smrt od samou-bistva, verovatno mo`e i morada pravi drasti~ne izbore.

Nata{a Ninkovi}POGRE[AN

EMOTIVNI IZBOR

„Heda pripada klasici, a mo}klasike jeste aktuelnost koja nepoznaje vekove. Biti ispred vreme-na u kome `ivi{, razmi{ljati da siro|en za neke vi{e ciljeve, a ne sa -mo za prostu reprodukciju, uvek jeimalo svoju cenu. Tra`iti smisaosopstvenog postojanja i ne nalazitiga, pa iz toga napraviti pogre{anemotivni izbor, misle}i da }e ti izve -sna materijalna udobnost i sta tusnadomestiti emotivnu neispunje -nost, i nekada a i danas rezultirakatastrofom... U tom bogatom, kom -pleksnom, unutra{njem sadr`aju,koji je ~esto nerazumljiv drugima,kao i u toj opsednutosti istinom iraskrinkavanjem, postoji sli~nost sHamletom, samo {to je Heda mnogove}i manipulator“, smatra u izjaviza „Ludus“ Nata{a Ninkovi}.

Ljubomir Bandovi}RASKORAK NAD

PROVALIJOM

Ljubomir Bandovi} o HediGabler i svojoj ulozi ka`e: „SudijaBrak, junak koga igram, jedan jeod onih muflona glavatih koji su ipanduri i sudije i uzrok i posledica nekog de{avanja. Od onih koji znaju kako dado|u do svog cilja, odnosno od onih koji poznaju}i slabosti drugih ne prezaju odnajgore manipulacije. Njegova strast je Heda Gabler, pred kraj se ispostavi da jesu{tinski zaljubljen u nju, ali...

„[to se odnosa prema komadu ti~e – svi junaci su okrenuti tome da stvoreodre|eni utisak o sebi u o~ima drugih, utisak koji naravno odudara od onoga {tooni zaista jesu. Drugim re~ima, sve je usmereno ka zadovoljavanju nekakvihkonvencija – moramo da budemo imu}ni, moramo da budemo ovo, moramo dabudemo ono... I u tome ljudi, blago re~eno, zaba{ure su{tinu svog `ivota, pa do|uu raskorak nad provalijom, a onda se desi ubistvo, samoubistvo... RediteljkaSne`ana Tri{i} na odre|eni na~in sme{ta to u dana{nje vreme a ono jesteobele`eno stra{nim nedostatkom komunikacije, otu|enjem, nerazumevanjem...“

Ljubomir Bandovi} ima 11 tzv. `ivih uloga na pozori{nim scenama, veomaje prisutan i na filmu i televiziji, a ka`e da sa stanovi{ta glume ne odvaja jednood drugog: „Pozori{te je esencija mog posla! Gluma u pozori{tu, izme|u ostalog,u~i te da scenski razmi{lja{ {to neretko biva od velike koristi na filmu. Gluma upozori{tu i gluma na filmu zapravo jedna drugu poma`u i podr`avaju. Znam daima druga~ijih mi{ljenja, ali kod mene je to tako.“

A o stanju u pozori{tu danas ka`e: „Kad pogledate ~itavu kulturu opet smo,mo`da kao nikada do sada, dovedeni do nekog egzistencijalnog {tapa i kanapa.U jurnjavi koju name}e egzistencijalni plan i opstanak, ono su{tinsko, duhovnostrada. A {to se pozori{te ti~e, ono bi kao vid svog opstanka trebalo da na|e ineku drugu, vaninstitucionalnu strukturu. Preuzeti ono najbolje iz institu-cionalne varijante i oti}i korak dalje. O~ekivati i tra`iti najbolje od sebe, pamakar oti{li i u gre{ku.“

T. Nj.

Sne`ana Tri{i}: „Kolektivna beda se zapatila u svim strukturama dru{tva”

^esto smo skloni, pravdaju}i se brzi-nom `ivota olako zaklju~iti kako supostulati kao {to su: multikultural-

nost, sa`ivot i me|unacionalna interak-tivnost, tekovine savremene (ne daj bo`e)demokratije. Da su brojni narodi, `ive}ina ovim prostorima to odavno ne samoznali nego i aktivno praktikovali u svom`ivotu svedo~i i knjiga prof. dr KatalinKai~ Tragom sa`ivota koja je promovisa-na 6. decembra 2010. godine u Narodnompozori{tu u Somboru.

Knjiga Tragom sa`ivota sadr`i tea -trolo{ke tekstove i studije o ma|arskompozori{nom `ivotu u kome i istori~arisrpskog pozori{ta mogu prona}i izvore imnoge relevantne podatke za celovitijesagledanje istorije srpskog teatra. Knjigaje podeljena u nekoliko celina: Ma|arskopozori{te na tlu dana{nje Vojvodine do

1920; Po~eci pozori{ne tradicije Ma|arana teritoriji dana{nje Ba~ke u doba Joaki-ma Vuji}a; Pozori{te na tlu Vojvodine udoba bu|enja nacionalne svesti; Odjekpredstava Srpskog narodnog pozori{ta usomborskim nedeljnicima na ma|arskomjeziku krajem pro{log veka; Putuju}egrupe i izgradnja pozori{ne zgrade uSomboru 1882; Trifkovi}evo Ljubavnopismo na repertoaru ma|arskih pu tu -ju}ih grupa do 1918; Joca Savi} u kontek-stu komercijalnog repertoara srednjoe-vropskog pozori{ta; Operetske predstavena ma|arskom jeziku u Beogradu 1908;Sterija na scenama ma|arskih profesio-nalnih pozori{ta i dr., od kojih su nekitekstovi ve} i ranije objavljivani.

O knjizi su govorili dr Zoran Maksi-movi}, direktor Pozori{nog muzeja Vojvo-dine, i teatrolog dr Zoran Jovanovi}. U

svom izlaganju Maksimovi} je istakaokako na{a pozori{na umetnost ima kore-ne u dalekoj pro{losti i tradiciji pozo ri { -nog stvarala{tva naroda koji su `iveli idanas `ive na podru~ju Vojvodine. „Naradost i korist na{e teatrologije prof. drKai~ svojom novom knjigom doprinostime|usobnom povezivanju, produbljiva-nju i ja~anju pozori{nih veza Srba iMa|ara. Knjiga je zbirka teatrolo{kihstudija navo|ena tragom zajedni~kih

dvo vekovnih umetni~kih stremljenjaMa|ara i Srba na tlu Vojvodine.“

Zoran Jovanovi} je u svom izlaganjunagla{avao zna~aj pristupa i ista`iva~ -kog rada koji je Kai~ pokazala kod priku-pljanja podataka za ovu knjigu, a koji suod velikog istorijskog zna~aja. „Me|upitanjima za dalje razgovore name}u sepitanja o narodnim komadima s peva-njem, njihovom poreklu, uticaju ma|ar -skih dela tog `anra na srpsko pozori{te,’posrbama’ kao specifi~nom scenskomobliku i dr.“ Jovanovi} je istakao i nekoli-ko ~injenica koje su unele novinu u dosa-da{nju istoriju teatrologije, a odnose se naprvo gostovanje Narodnog pozori{ta \u -ra| Brankovi} Karolja Obernjika u Pe{ti,kao i prvo inostrano gostovanje Narodnogpozori{ta u Skoplju 1909. godine.

Knjigu Tragom sa`ivota izdao je Po -zori{ni muzej Vojvodine, urednik je IldikoBaj~i, a likovno tehni~ko ure|enje i pre -lom potpisuje Nenad Bogdanovi}. Naslo-vnicu knjige dizajnirala je Ljiljana Dini}.

Pomenimo i nekoliko biografskih po -dataka autora.

Prof. dr Katalin Kai~ (Káich Katalin)ro|ena je 1943. godine u Somboru. Osno-vnu {kolu i gimnaziju zavr{ila je u rod -

nom mestu, a diplomirala je 1965. na Fi -lozofskom fakultetu u Novom Sadu naGrupi za ma|arski jezik i knji`evnost.Postdiplomske studije poha|ala je naUniverzitetu „Elves Lorand“ u Budim-pe{ti gde je stekla tzv. mali doktorat na te -mu Me|usobne knji`evne veze Srba iMa|ara Sombor 1875–1918. Doktorskudisertaciju odbranila je na novosadskomFilozofskom fakultetu na temu slobodnihliceja u Ba~koj i Banatu od 1899. do 1918.Od 1972. radi u Institutu za hungarologi-ju u Novom Sadu, a od 1976. do 2006. ra -di na Filozofskom fakultetu u istom gra -du. Godine 1992. izabrana je za redovnogprofesora za predmet Kulturna istorijaMa|ara, a tri godine kasnije predaje iIstoriju ma|arskog naroda. Danas radikao dekan na U~iteljskom fakultetu nama|arskom jeziku u Subotici.

^lan je Odbora Odeljenja za scenskeumetnosti i muziku Matice srpske i Ured -ni{tva nau~nog Zbornika za scenskeumetnosti i muziku od njegovog pokreta-nja 1987. do danas. Autorka je brojnihnau~nih tekstova i studija vezanih zapozori{ni `ivot.

Antonija ^ota

Page 14: INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka Glid-Stojanovi ... · POZORI[NE NOVINE BROJ 169–170 FEBRUAR 2011. GODINA XVIII CENA 100 DINARA INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka

14

Marina Sremac, kostimograf

LUDUS 169–170Lu

BOJE NISU VA@NE, VE] LIK I KARAKTERNjeni kostimi mogu se videti na na{impozori{nim scenama u predstavama Predra-ga [trpca, Filipa Markovinovi}a, Sla|e Ki -libarde, Kokana Mladenovi}a, Tomija Jane -`i~a, Du{ana Petrovi}a, Borisa Isakovi}a...Pro{le godine dobila je Sterijinu nagradu zakostime u predstavi Pomoran`ina kora kojuje u Novosadskom pozori{tu re`irao KokanMladenovi}. Ta ista predstava, jo{ na svompremijernom izvo|enju, bila joj je uspe{navizitkarta za po~etak ozbiljne karijere i uBudimpe{ti...

Kostimograf Marina Sremac, ina~estalni ~lan ekipe Srpskog narod-nog pozori{ta, i ovih dana ima

pune ruke posla, izme|u rada u mati~nojku}i i rada sa ekipom Borisa Isakovi}akoji u renovinarnom Kulturnom centruNovog Sada sprema Mro`eka, a pri~alaje o svom budimpe{tanskom iskustvu...

„U Budimpe{tu sam dospela zahva-ljuju}i glumici Eniko Esenji, ina~e direk-torki ’Vigsinhaza’ koja je u Ma|arskojneko poput Mirjane Karanovi} kod nas.Sa svojim suprugom, rediteljem Zolta-nom Kamondijem, gledala je Pomoran -d`u na premijeri i ve} narednog septem-bra zvali su me da radim kostime za

predstavu Sve o mojoj majci. U komaduigra 20 glumaca od kojih je svakog treba-lo obu}i u tri do ~etiti kostima. Predstavaje dobila dobre kritike i publika je voli.Nedugo potom, na poziv glumca Zoltana[ere{a, direktora ’Barka sinhaza’, radilasam na projektu Pravda koji je pro{logleta re`irao Kokan Mladenovi}. Posletoga, ponovo su me zvali da radim u ’Vig-sinhazu’ i to na predstavi Bog masakra,~ija je premijera bila po~etkom januara.Na sceni sale od hiljadu mesta igra ~etiriodli~na glumca koji su, ina~e, i velikezvezde u Ma|arskoj. ’Vigsinhaz’ je uvekpun, ljudi tamo stvarno fenomenalano

rade svoj posao, predstave igraju svakidan a karta je malo vi{e od 10 evra.“

Na propitivanje ima li kakve razlikeu radu sa ovda{njim i tamo{njim redite-ljima i glumcima, Marina Sremac ka`e:„Su{tinski nema razlike, osim {to su ma -terijalno bolje situirani, raspola`u ozbilj-nijim finansijama i, kad se ne{to dogovo-rimo, onda to tako i bude. Rastere}en sinervoze i straha da }e bud`et koji ti jenajavljen, usled finansijskih te{ko}a, bitismanjen. Toga nema. Kad se i kako sedogovorite, tako i bude. Engleski nam jejezik sporazumevanja, ali pozori{te miuvek obezbedi i prevodioca, obi~no tobude neki ovda{nji student koji je tamona postdiplomskim studijama ili ne{toradi u pozori{tu. I tamo, kao i ovde, nemo`e biti nikakvih problema umetni~keprirode ako se reditelj i ja dobro razume-mo, ako se ta~no ~ujemo, ako znam ta~no{ta on o~ekuje, koja mu je ideja, kakve sumu `elje po pitanju predstave. I ve} to -kom samog rada mo`e{ osetiti kuda toide, kakva }e predstava biti. Kod Pomo-rand`e sam, recimo, nepogre{ivo znalada }e to biti odli~na predstava, jer se svepoklopilo, svaki segment koji je na njojra|en. Desi se, naravno, i suprotno, alivrlo retko nakon premijere gledam pred-stave s mojim kostimama. Uvek na|emne{to {to je moglo ili trebalo druga~ije, pase nerviram. Ovih dana napravi}u prese-

dan, gleda}u ro|endansku Pomorand`i -nu koru jer sam ~ula da }e umesto `enasvoje probleme na scenu istresti mu{ kar -ci. Ba{ me zanima {ta }emo to od njihsaznati:).“

I na kraju, pitanje o tome postoji lineki trend u pozori{nom kostimu danas,neka pomodna boja, neki `ivo aktuelnipravac, bar neka konkretna neprikosno-vena inspiracija, ne{to {to je mo`da nate-ra da i sama zasu~e rukave u stilu„Sedela sam za ma{inom {ila sam...“?

„Zaklopila sam ma{inu, ne {ijemvi{e, a prethodno sam pobacala sve za -po~ete ostatke raznih materijala. Vrememi prosto ne dozvoljava da {ijem sama.Moje je da ma{tam i crtam a drugi, vi~ -niji tome, koji su i br`i i verziraniji, nekarade taj drugi deo posla. Li~no ne favori-

zujem niti jedan materijal, kao ni boju,nema ni ve~ne inspiracije, mo`e to bitimuzika, slika, pravac, neka {etnja krozgrad, samo re~, neki gest, sve je stvar tre -nutka i dogovora. Uvek se trudim sa moda to budu prirodni materijali da biglumcu bilo ugodnije u kostimu i u ulozi,glumac prosto mora da di{e, a i zbog odr -`avanja kostima va`no je da bude od pri -rodnog materijala. Pazim jedino akoznam da neki glumac ne voli ljubi~asto upozori{tu, da mu ne napravim ljubi~astikostim, mada sam primetila da u to veru-ju samo ovda{nji glumci. Dakle, nisu miva`ne boje, va`an je lik i karakter, oniodre|uju pravac mog razmi{ljanja natemu kostima.“

S. Mileti}

Upravni odbor Srpskog narodnog pozori{tausvojio je novi Statut SNP-a

TA FAMOZNA RE^: RESTRUKTURIRANJE

Piše: A leksandar Mi losav l jev i¯

Kratka vest bi mogla da glasi: „Na39. sednici Upravnog odbora Srp -skog narodnog pozori{ta, odr`anoj

u utorak, 18. januara 2011. godine, jed -noglasno je (uz opravdano odsustvo jedne~lanice Upravnog odbora) usvojen noviStatut Srpskog narodnog pozori{ta.“ Unastavku (pro{irena vest) pisalo bi: „Naosnovu ~lana 59, stav 1 aktuelnog Statu-ta, uprava SNP-a je Vladi AutonomnePokrajine Vojvodine, novom osniva~unajstarije profesionalne teatarske institu-cije u Srba, dostavila tekst predloga no -vog Statuta s molbom da dâ svoju sagla -snost.“

U oba slu~aja (skra}ene i pro{ireneverzije), vest ne bi zaslu`ivala posebnupa`nju javnosti s obzirom na to da noviZakon o kulturi predvi|a odre|eni rok ukom statuti institucija kulture imaju bitiusagla{eni s onim {to u nare~enom Za -konu pi{e, a Upravni odbor SNP-a je upredvi|enom roku ovu svoju obavezuizvr{io.

U slu~aju Srpskog narodnog pozo -ri{ta, me|utim, postojao je razlog vi{e daStatut bude izmenjen. Naime, promenaosniva~a podrazumeva i usagla{avanjesa Zakonom o prenosu nadle`nosti, kojimbivaju regulisani odnosi izme|u Repub-like Srbije, s jedne, i Autonomne Pokra-jine Vojvodine, s druge strane.

I na to }e neko, verovatno, primetitida su sve ovo samo administrativna pi -tanja koja se zapravo ne ti~u same su -{tine teatarskog bi}a, tj. osnovne delat-nosti pozori{ta – proizvodnje predstava.Da li je, me|utim, ba{ tako?

Kao prvo, otklonimo u Srpskom na -rodnom pozori{tu, a i delu javnosti, {iro -ko rasprostranjenu predrasudu da prom-ena osniva~a automatski podrazumeva igubitak statusa institucije od nacional -nog zna~aja. To, razume se, nije ta~no.

Zakon o kulturu predvi|a da nadle`niministar predlo`i Vladi Republike Srbijeinstitucije koje }e ubudu}e imati pome -nuti status, a to ~ini na osnovu prethodnodobijenog mi{ljenja Nacionalnog saveta,koji do ovog ~asa, me|utim, nije formi-ran.

Dakle, ovaj Savet prvo mora da budeoformljen da bi doneo odluku kojojm,eventualno, Srpskom narodnom pozori -{tu ukida status institucije od nacional -nog zna~aja (kojim se SNP, ina~e, s mno -go valjanih razloga di~i – i zbog svo jebogate povesti, i na osnovu ~injenice da jenajstarija profesionalna teatarska insti-tucije u Dr`avi, ali i zbog konkretnih,opipljivih i lako izmerivih rezultata po -stignutih ne samo u pro{losti ve} i tokomposlednjih godina).

To }e re}i da u budu}nosti tek imabiti re{avano va`no pitanje statusa svakeinstitucije kulture, pa i Srpskog narod -nog pozori{ta, te da on ne zavisi od togako je bio, ko jeste i ko }e da bude njenosniva~.

Kao drugo, pitanje prenosa nadle` -nosti, u ovom slu~aju osniva~kih prava sRepublike Srbije na Vladu AP Vojvodine,ne ugro`ava budu}e finansiranje Srp -skog narodnog pozori{ta iz dva jedno -stavna razloga.

Na prvom mestu je jasno iskazanavolja Pokrajine da sa~uva Srpsko narod-no pozori{te kao ozbiljan teatar, te da gana toj crti i ozbiljno finansira ({to jeiskazano i na planu pove}anja bud`etanamenjenog programskoj delatnosti ovogteatra, ulaganjem u renoviranje zgrade,te ~injenicom da se u finansiranje pro -grama SNP-a uklju~ila i Uprava zakulturu Novog Sada), dok je na drugommestu repertoarska politika Drame,Opere i Baleta, tri umetni~ke jediniceSrpskog narodnog pozori{ta, koja nedvo -

smisleno jasno ukazuje na to da }e svo -jim programima (predstavama) ovo po -zori{te imati ~ime da se prijavljuje naredovne konkurse republi~kog Ministar -stva. Naravno, pod uslovom da Ministar -stvo ne prepozna vlastiti interes u re -dovnom finansiranju Srpskog narodnogpozori{ta – ne jedino zbog nare~ene po -vesti, niti samo zbog ovogodi{njeg obe -le`avanja jubileja, nego upravo zbogaktuelne reprezentativnosti, manifesto-vane kvalitetnom teatarskom produkci-jom.

A u taj kvalitet se uverila doma}a iinostrana publika, kao i kritika, zatimselektori, te `iriji doma}ih i inostranihfestivala, ba{ kao i uprave pozori{ta kojesu SNP pozivale na gostovanja, pa isamo Ministarstvo za kulturu povremenofinansiraju}i vidljivost ovog teatra name|unarodnom planu. No, otom-potom.

U godini kada Srpsko narodno po -zori{te obele`ava sto pedesetu godi{njicupostojanja ne treba sumnjati da }e, upr -kos ekonomskim (ne)prilikama, biti pro -na|ene pare za realizaciju planiranihprograma koji, uzgred, ne nadma{ujuiznos neophodan za normalno funkcio -nisanje reprezentativne institucije kakvesu Srpsko narodno pozori{te ili beograd-sko Narodno pozori{te.

U ova sredstva, razume se, nisuuklju~ene pare za renoviranje zgrade, u~iju infrastrukturu nije ulagano tridesetgodina, a ta sredstva je obezbedio pokra-jinski Fond za kapitalna ulaganja, ili,recimo, objavljivanje Enciklopedije Srp -skog narodnog pozori{ta, kapitalnog iz -danja kakvo u regionu ima samo Hr -vatsko narodno kazali{te u Zagrebu.

I gostovanja inostranih pozori{ta ({toje tako|e deo jubilarnog programa),me|u kojima i zagreba~kog HNK-a, kojeu Srbiju sti`e nakon ~etvrt stole}a, treba-lo bi da budu deo redovnih aktivnosti,ba{ kao i produkcija tri veoma ozbiljnepredstave – dramske, operske i baletske– od kojih se s razlogom o~ekuje da re -prezentuju doma}e teatarsko stvarala -{tvo na me|unarodnoj sceni. Kao {to je toslu~aj s predstavama SNP-a Brod za

lutke, Nahod Simeon, Ja ili neko drugi,Painkillers, Kao da, Nasrtaji na njen`ivot, Timon Atinjanin (Drama), Karmi-na burana, Rigoleto, Pozori{ne zgode inezgode, Don \ovani, Magbet (Opera) iliJezik zidova, Don Kihot, Labudovo jeze-ro, Bo`anstvena komedija, Pipi Duga^arapa, [ampanjac i jagode (Balet).

No, vratimo se pitanju s po~etka tek -sta, novom Statutu SNP-a, i suo~imo se srazlozima zbog kojih njegovo nedavnousvajanje zaslu`uje da postane novinskavest. Osim {to je usagla{en sa pomenutimzakonima, ovaj Statut predvi|a i novuorganizacionu {emu u kojoj se izdvajajutri umetni~ke jedinice i Radna jedinicascensko-tehni~kih poslova, a napokonbiva otvoren prostor za organizovanjetimskog rada koji }e fleksibilno u na -stanak svake predstave, od pretprodukci-je, preko premijere, do postprodukcije,uklju~ivati pojedine programske i admi -nistrativne slu`be – kompletne ili tekneke od njihovih segmenata.

Predvi|eno je i vertikalno i horizon-talno povezivanje umetni~kih i radnejedinice sa slu`bama, posredstvom za -menika upravnika, te pomo}nika za pra -vne poslove i programske delatnosti, aoja~ana je i pozicija upravnika kaoumetni~kog rukovodioca Pozori{ta.

Na taj je na~in otvorena mogu}noststvaranja timova koji }e se okupljati okosvakog projekta, tj. br`eg, jednostavnijeg,jeftinijeg i efikasnijeg rada na realizacijipredstava, a fokus pa`nje je s adminis-tracije preba~en na produkciju, tj. na de -latnosti i aktivnosti zbog kojih pozori{te ipostoji. Dakle, na proizvodnju.

Cilj je, naime, da izvesne strukturePozori{ta, do sada u velikoj meri otu|ene,na najneposredniji na~in, konkretnimposlovima postanu povezane sa konkret-nom produkcijom, a ne da predstava unastajanju (pripreme i probe) ili, docnije,u eksploataciji (redovna izvo|enja),postoji tek kao apstrakcija, kao ne{to {tose ti~e jedino umetnika i tehnike.

^ini se da u ovom trenutku, s obzi -rom na sve okolnosti u kojima `ivimo, anajpre na op{ti trend (ne samo u Srbiji)rapidnog i radikalnog smanjivanja sub -vencija pozori{tima, jedini mogu}i puttransformacije velikog, mastodontskog

mehanizma, kakav podrazumeva Srpskonarodno pozori{te, neminovno vodi krozproces temeljnog restrukturiranja koje }eubrzati, pojeftiniti i pojednostaviti procesrada. Tako realizovani proces }e u~initida predstave „ovakvog tipa teatra“ budukonkurentne u me|unarodnim relacija-ma (mobilnije, jeftinije za „transport“), ada pri tom ni{ta ne izgube na planukvaliteta. Na taj na~in }e biti izbegnutezamke komercijalizacije, predstave sene}e pretvoriti u pinkovsku zabavu kojane samo {to podilazi ukusu naj{ire pu -blike, ve} – {to je na duge staze mnogoopasnije – formira stav gledalaca, na ro -~ito onih mla|ih, i prema pozori{nojumetnosti, i prema `ivotu.

Taj put vodi ka onome {to je svuda usvetu normalno, a {to je neko} i ovde biloprirodno – ka usredsre|ivanju svih za -poslenih na osnovnu delatnost pozori{ta,na proces rada zbog kog teatar i postoji,ka njihovom vezivanju za sudbinupozori{ta. A ona uvek zavisi od predsta-va. Samo na taj na~in svaki zaposleni,bez obzira na to u kom sektoru i u kojojslu`bi radio, postaje su{tinski deo meha-nizma produkcije, mehanizma ~ijemsvakom segmentu je istinski stalo da ono{to u teatru nastaje bude {to boljeg kva -liteta. Samo tako }e prestati da va`i kon -statacija da na{a pozori{ta mo`da nema-ju vi{ak zaposlenih, ali sigurno imajumanjak radnika, onih koji uistinu rade.Tako }e, u krajnjoj instanci, nestati irazlika izme|u zaposlenih i radnika.

Naravno, niko ne gaji iluziju da ova -ko koncipirani Statut nije samo „potenci-jalna“ osnova za ostvarenje predvi|enogprocesa restrukturiranja. [ta vi{e, ovako{turo opisana organizaciona {ema nepredstavlja mnogo vi{e od „polazneosnove“ za sâm proces restrukturiranjakoji tek valja detaljno razraditi budu}imPravilnikom o unutra{njoj organizaciji isistematizaciji radnih mesta u SNP-u, dabi tek potom zami{ljena struktura bilapreto~ena u praksu i po~ela da daje kon -kretne rezultate, odnosno da bi Sistemkona~no po~eo da funkcioni{e na po`e -ljan na~in.

Valja, dakle, raditi. Praviposao nam tek predstoji.

Skice kostima Marine Sremac za predstavu Sve o mojoj majci

Page 15: INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka Glid-Stojanovi ... · POZORI[NE NOVINE BROJ 169–170 FEBRUAR 2011. GODINA XVIII CENA 100 DINARA INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka

LUDUS 169–17015

Intervju: Alma Prica

„Pozori{te mo`e pomo}i `ivotu. Mislim daako budemo {to vi{e razmenjivali kulturna iumetni~ka dobra da }e i `ivot biti bolji. I svet}e biti bolji. I mi sami }emo biti bolji. Mo`dazvu~i idealisti~ki, kao utopija, ali ja zaistaverujem u to“, ka`e Alma Prica

BEZ POZORI[TA SE NE MO@E

Ol ivera Mi lošev i¯

Pozori{ni festival u Centru za kulturuRakovica

TEATAR FEST 2010.

Gledali smo je pred kraj pro{le se -zone na gostovanju zagreba~kogpozori{ta Gavela u Ateljeu 2121 u

Ibzenovom Per Gintu kako tuma~i likmajke glavnog junaka, kao krhku, aupornu `enu, punu ljubavi i neke neo -bi~ne `ivotne radosti. I nedavno na go -stovanju beogradske ekipe Drame o Mir -jani i ovima oko nje, gde na velikoj sceniHrvatskog narodnog kazali{ta igra na -slovnu ulogu u istoimenoj predstavi.Alma Prica je mnoge zna~ajne ulogeostvarila na filmu, ali voli da citira ^e -hova, re~enicu iz komada Galeb u kojojka`e „Bez pozori{ta se ne mo`e“. Posve -}ena je pozori{tu, svojim prijateljima iporodici. Izbegava medije, jer njih, ka`e,ne zanima vrlina ili istina, ve} samotira`i i gledanost, skandali, crne hronike,afirmacija mr`nje, destruktivna politi-ka... Zato voli pozori{te koje uvek tragaza lepotom i istinom.

Kako ste do`iveli Mirjanu u ’Dramio njoj i ovima oko nje’?

Moj prvi do`ivljaj bio je da sam ne -mogu}a podela za tu ulogu. To sam od -mah i rekla na{oj mladoj rediteljki AniMaksi}. Ali tekst Ivora Matini}a mi seizuzetno dopao. Samu dramu sam do`i -vela kamernije, intimnije, sa puno pau -za, bez muzike. Duhovit, crnohumoran,melanholi~an komad. U naslov je mogloda stane i ime svakog lika iz drame, uzavisnosti od toga iz ~ije se pozicije gledana `ivot. Mislim da je lepo to zajedni{tvolikova u drami, njihovo prisustvo na sce -ni. Bilo mi je neobi~no i to kako }emotakav jedan komad igrati na velikoj sce -

ni. Ne{to sam imala potrebu da publikabude tu blizu, te Mirjane, Ankice, Jakovi,Simoni i drugi... Anja Maksi} je na{lazanimljivo re{enje kako bi opravdala to{to takvu dramu postavljamo na velikuscenu, dala je da Dario Buli} iskompo -nuje muziku, aran`mane su napraviliSoul fingersi i mi pevamo delove Ivorovogteksta. To je onda i `anrovski odredilopredstavu koja je oti{la u jednom drugompravcu od utiska koji imate pri prvom~itanju drame. Ali, bilo je zadovoljstvoisprobati se i na taj na~in. Mirjanu samdo`ivela kao nekog ko je duboko unutra iopet nekako pored. Kao nekog ko dubokopro`ivljava stvari, reaguje na njih, ali iko duboko promatra sve okolo, uklju -~uju}i i sebe.

U publici su bili i glumci iz beo -gradske predstave Drama o Mirjani, i?

Saznali smo to pred izvo|enje i jakose obradovali, bila je tu i mala tremazbog toga. Jako se radujem {to sam bila uprilici da u ulozi Mirjane vidim MirjanuKaranovi}.

Gledali smo vas u Beogradu proletosu predstavu Per Gint, kakve ste utiskeponeli s tog gostovanja?

Bilo je izuzetno. Predstava je odli~noprimljena, gledali{te je bilo prepuno,reakcije su bile iskrene i lepe. Mnogisusreti su bili nakon puno godina i sve toje pratila jedna poja~ana emocija sa obestrane.

Kako razmi{ljate o obnovi saradnjeizme|u dve sredine?

Razmi{ljam kao {to sam o tome uvekrazmi{ljala. Apsolutno mora postojati ta

saradnja. Pozori{te je jedna plemenitastvar i ekskluzivna, u krajnjem slu~aju.Pristupa~na svima, ali i ekskluzivna uodnosu na druge medije. Pozori{te jene{to {to ni{ta ne}e mo}i da zameni. Onoje samo taj jedan jedini trenutak, susretpublike i glumca, samo tada. Nijednapredstava se ne mo`e ponoviti, sve je isto,a nikad nije isto... Zato je va`no da ~estorazmenjujemo predstave s Beogradom.

Dobijam zanimljive odgovore napitanje kakva je razlika izme|u beo -gradske i zagreba~ke {kole glume?

Postoje o tome pri~e i pri~e. Mitovikoje smo kao studenti slu{ali. Postoje ineke pri~e koje su mo`da i izmi{ljene, alisu zgodne kao odgovor na to pitanje. Kaoona o tome kako je bila razmena stude-nata izme|u dve akademije, davno ka -`em, jer nisam u~estvovala u tome. Jedanprofesor je stavio sto na scenu i zamolioda glumci samo pre|u s jedne stranescene na drugu. Ka`u da su svi beograd-ski studenti pro{li ispred stola, a svi za -

greba~ki iza stola. Ne znam da li to kaopri~a dovoljno govori.

Kakav je va{ trenutni repertoar? O~emu ma{tate da igrate, a {ta se u stvar -nosti de{ava?

Ma{tam o pozori{tu kao takvom. Ma -{tam puno lepih stvari. Koji put malopotonem, jer ni{ta ne mo`e biti tako jakokao ma{ta, a onda se na|ete u stvarnostikoja je daleko od ma{te. Mislim da trebaponovo dobiti bitku za pozori{te. Nijelako pored drugih medija. Obo`avamfilm, ali televizija mo`e biti pogubna zapozori{te. Ono se ne mo`e takmi~iti s tele-vizijom, ono mora sa~uvati neki svojprostor duhovnosti, svoju jaku krea tiv -nost. Tako|e se mora zauzeti stav okopozori{ta. Ono tra`i odricanje. Ne misti-fikujem, nego je to prosto tako. Te{ko jeparalelno raditi i pozori{te i film i tele-viziju, mislim da to podere glumca. Apozori{te, pa verujem ^ehovu kada jerekao da se bez pozori{ta ne mo`e. To jepredivna re~enica, jednostavna, a ta~na.Uvek na scenu izlazim sa odre|enimstrahom, s dozom sumnje. Naro~ito se nakraju predstave uvek pitam da li smemoiza}i na poklon. Drago mi je kad izpublike osetim neku dobru povratnuenergiju. Za razliku od filma kvalitetnopozori{te se mo`e raditi i sa malo para.Film ko{ta i kad ni{ta nije snimljeno.Pozori{tu je nekad dovoljna samo ma{ta idobra volja. Tako... pozori{te je pozori{te.Ma{tam o dobrom pozori{tu.

Znam ljude koji }e se jako radovatikada vas budu videli u „Ludusu”, {tabiste im poru~ili?

Joj, samo da ne budu neke velikere~i!... [ta bih poru~ila? Mislim dapozori{te mo`e pomo}i `ivotu. Mislim daako budemo {to vi{e razmenjivali kultur-na i umetni~ka dobra da }e i `ivot bitibolji. I svet }e biti bolji. I mi sami }emobiti bolji. To sada zvu~i idealisti~ki, kaoneka utopija, ali ja zaista verujem u to.Naravno, te{ko je ako nema hrane da jasad plasiram re~enicu duhovna hrana.Ne mo`e se bez osnovne egzistencije izato se nadam da }e svima biti bolje. Taduhovna hrana je tako|e va`na i zato je{to vi{e treba razmenjivati ipoklanjati me|usobno.

Tre}i po redu Teatar fest odr`an jeove godine od 10. do15. decembra uCentru za kulturu Rakovica, koji

je osniva~ Festivala, a svesrdnu pomo} ipodr{ku daju mu SO Rakovica, Sekreta-rijat za kulturu grada Beograda i Mini-starstvo kulture Republike Srbije. Osno-

vni koncept Teatar festa, ~iji je moto„Cela Srbija u Beogradu, ceo Beograd uRakovici“, temelji se na principu da senagra|ene predstave na ranije odr`animfestivalima {irom Srbije, a u produkcijipozori{ta iz unutra{njosti, po posebnojselekciji (profesor Predrag Peri{i} i Slo -

bodan Veljkovi}, selektori festivala) izve-du u glavnom gradu.

Suvi{no je nagla{avati ~injenicu {tazna~i pozori{tima iz unutra{njosti Srbijepredstavljanje i na neki na~in promovi-sanje u Beogradu. Na toj svojevrsnoj tea -tarskoj berzi, svako pozori{te moglo je daproceni u kakvom je odnosu prema osta-lim teatrima, kako estetskom, tako i pro -dukcionom i tehni~kom.

Vrednost Festivala je jo{ u jednoj~injenici. Sedi{te je u op{tini na tzv. peri-feriji, a poznato je da se zna~ajne mani-festacije iz oblasti kulture de{avaju u tzv.

Nova pozori{na scena u Novom Sadu

PROHODAVANJE SA MRO@EKOM

Uprvoj polovini godine, najranije umartu, u Novom Sadu bi}e otvore-na jo{ jedna pozori{na scena. Nje -

na adresa bi}e u renoviranom Kultur-nom centru Novog Sada, biv{oj Tribinimladih.

Scena sa svim performansama kojeozbiljne scene imaju bi}e otvorena pred-stavom Miroslav koju po tekstu KarolSlavomira Mro`eka re`ira Boris Isako-vi}. Dok majstori ovih dana finalizujudetalje, ~ita}e probe Isakovi} dr`i sa

glumcima Jugoslavom Krajnovim, Nova-kom Bilbijom i mladim Filipom \uri}em.U ekipi su i scenograf @eljko Pi{kori} ikostimograf Marina Sremac.

„Mislim da bi ova scena mogla dabude ono ~emu se mi glumci u NovomSadu nadamo ve} godinama, mesto gde}e se na najbolji mogu}i na~in srestieksperiment i publika jer nikada mi nijebilo jasno za{to ne{to {to je druga~ije, {toima umetni~ku vrednost ne mo`e isto-vremeno da bude i komercijalno“, ka`e

za „Ludus“ Boris Isakovi} i dodaje: „Ovoje pravi trenutak da se pove`u i Kulturnicentar i Akademija umetnosti, samomladi ljudi mogu uspe{no da redefini{upozori{nu scenu u Novom Sadu a i daprofili{u ovu scenu. Naravno, ona bisvakako trebalo da ima nekog ko }e jevoditi, ko }e brinuti o njenom umet ni~ -kom standardu, neko lice s biografijom iugledom. Uz ozbiljno preispitivanje ianga`man ovo mo`e postati vode}a scenau gradu a ne samo mesto koje }e se kori-stiti za Infant i filmove.“

S. M.

krugu dvojke. Realizacijom Festivala uCentru za kulturu Rakovica potvr|uje se~injenica da ovakve institucije moguuspe{no da organizuju velike pozori{neprojekte. U prilog ovoj konstataciji ide ibroj posetilaca koji su svako ve~e punilisalu i burno pozdravljali predstave, kao ipozitivna medijska pomocija.

Festival je po~eo interesantnom iz -lo`bom fotografija Linda Grema, pozo-ri{nog fotografa i dizajnera iz Edinbur-ga. Na izlo`bi, ~iji je autor teatrolog Milo-van Zdravkovi}, predstavljen je pre sti`niedinbur{ki Frind` festival, uz lucidne

komentare Jovana ]irilova, teatrologa,koji ju je i otvorio, dok je Festival na -dahnutim govorom otvorila Ru`ica So ki},doajen na{eg glumi{ta.

Na repertoaru su bile predstave iz[apca, Subotice, Pan~eva, Novog Sada,Kragujevca i Leskovca. Poslednje ve~epredstavljena je knjiga Dijalog o festiva-lima Simona Grabovca – o njoj su govori-li Sanja Krsmanovi}-Tasi}, glumica Dahteatra, Slobodan Veljkovi}, osniva~ Tea -tar festa, Zoran \eri}, teatrolog, MilovanZdravkovi}, teatrolog i autor.

Milovan Zdravkovi}

Alma Prica

SKICE DU[ANA RISTI]A

Page 16: INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka Glid-Stojanovi ... · POZORI[NE NOVINE BROJ 169–170 FEBRUAR 2011. GODINA XVIII CENA 100 DINARA INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka

16

Intervju: Jelisaveta – Seka Sabli}

LUDUS 169–170Lu

„Kultura je ne{to veoma va`no, ako ne inajva`nije. Dru{tvo u kom ona izgubi zna~ajnema svest ni o sebi ni o zna~ajnosti kul tu -re. Prvi, ili ako ho}ete najopasnije znak pa -da jednog dru{tva jeste kad marginalizujekulturu“

@IVIMO U STRA[NO ZAGA\ENOM VREMENU

Tat jana Nje¦ i¯ i O l ivera Mi lošev i¯

Ma {ta igrala, bilo da je re~ o klasi-ci ili savremenom repertoaru,osnovno je da unosim sada{njost.

To je i deo talenta“, rekla je Jelisaveta –Seka Sabli}, ovogodi{nji laureat presti`ne

gluma~ke nagrade „Dobri~in prsten“ kojudodelje Udru`enje dramskih umetnikaSrbije za `ivotno delo.

Vrsno gluma~ko ume}e Jelisavete –Seke Sabli} neretko se vezuje za komedi-

je, a ona pak veli da u`iva da {eretlucimana sceni razbija malogra|an{tinu kojasedi u publici. Lako}a s kojom tuma~iuloge ~ini je bliskom svima koji je gleda-ju. Sna`no i upe~atljivo nosila je i velikedramske uloge, poput Marije Kalas uistoimenoj predstavi. Kada joj je dosadiloda se, kako je nekom prilikom rekla, be -kelji u velikom stilu, uzela je karijeru usvoje ruke, sama iz Njujorka donela ko -mad i podarila publici vrhunski doga|aj,tuma~e}i ulogu ~uvene operske dive. Ta -ko je u punoj zrelosti pokazala i master--klas gluma~kog ume}a. Njeni likoviima ju ~esto poseban kroj izvu~en iz nepo -srednog `ivota. Na~in glume Seke Sabli}podrazumeva veliku iskrenost i vrhun-sku tehniku, a ona uz to poseduje i redak{arm i talenat.

Njen gluma~ki put po~inje u {koli.Naime, ro|ena je u Beogradu, na ^uburi,u kraju koji ima autenti~nost, a bila jezvezda {kolskog tetara u 14. beogradskojgimnaziji. Odatle odlazi u Dadov gde naprobe juri kao na ljubavne sastanke, svelikim uzbu|enjem. Upisuje Akademijui diplomira u klasi profesora Mate Milo -{evi}a. U Pozori{tu „Bo{ko Buha“ dobija

Sem „Dobri~inog prstena“ dobili ste„@anku Stoki}“, dva „]urana“ i niz dru -gih priznanja. [ta vam zna~e nagrade?

Da ih ne dobijam ne bi mi ni{ta zna -~ile. U ovim godinama zaista mislim damo`da ne bih ni primetila. Ali po{to ihdobijam, hrabre me u tome {to radim. Mi -slim da su nagrade uvek dobrodo{lejer poma`u glumcu da publika ima jo{vi{e poverenja u njega. Gluma je jednakauverljivosti, a podr{ka publike je neop -hodna da bi sam glumac verovao.

Nagrada za `ivotno delo, izme|uostalog, inicira da se ~ovek osvrne izasebe, pogleda na, kako ste rekli, pre|eniput... Postoji li uloga ili uloge koje su vasposebno obele`ile?

Ovako, kad na brzinu pomislim... biloih je dosta. Mislim da su uloge koje obe -le`e karijeru one za koje, kad ih jo{ radi{il’ ~im krene{ da se rve{ s njima, od -mah ima{ viziju, ideju, potrebu da ne{toka`e{ kroz lik. Na primer, se}am se,imala sam ideje o ulozi, slast da u|em ulik kada sam igrala Doroti u „Buhi“ u ^a -robnjaku iz Oza, zatim Cmilju u ^udu u[arganu, pa Sonja... Htela sam jedno svo -

je. Kada sam do {la u Atelje dugo samimala ose}aj si gurnosti, kao da je to zave~ita vremena. A onda je do{lo dobarazo~aranja. Ljudi su se menjali, menjalesu se uprave, re pertoar, ja sam semenjala... Zatim sam shvatila i da je sveto nekako prirodno, ali da je prirodno i to{to nas odnos drugih prema nama najvi{epovre|uje na mestu gde smo ostavili,kako rekoh, najve}i deo sebe. Kasnije se,naravno, sve to racionalizuje i smestinegde gde treba. No, ho}u da ka`em da jemoje pozori{te tamo gde mi je predstavakoju volim, u kojoj u`i vam, gde su ljudi ukoje imam poverenja, kolege koje cenim itako da mi jedna zgrada sada ne zna~ini{ta.

Va{a generacija je s Mirom Trailovi}u Ateljeu 212 menjala na{e pozori{te. Avi glumci Ateljea menjali na~in glume,doneli savremenost na scenu?

Tako je, u Ateljeu su otvorene pot pu -no nove stranice srpskog glumi{ta. Bila jeto hrabrost, razbijali smo stereotipe, glu -mili druga~ije. Tako je ovo pozori{te dobi-lo jednu sasvim autenti~nu boju, privukloi posebnu publiku. To se kasnije {irilo. Tuje svaki glumac imao mogu}nosti daiska`e svoje li~ne boje, {to danas nije slu -~aj. Imali smo autenti~an naboj i `elju daru{imo konvencionalni na~in glume i

Karijeru su mi obele`ile uloge kroz koje sam imala izrazito sna`nu potrebu, ideju i energiju da ne{to ka`em (Foto: Emil Conki})

OBRAZLO@ENJE @IRIJA NAGRADE„DOBRI^IN PRSTEN“

Prvi utisak o Jelisaveti – Seki Sabli} je da pred sobom imamo li~nost izvanserije, i kad je gledamo iz partera na pozornici i kad se sa njom susre}emo u`ivotu. Da li to zna~i da ona i u `ivotu glumi, ili da onu iz `ivota iznose na scenu.Ni jedno ni drugo nije istina o Seki Sabli}.

Za{to `iri smatra da je Jelisaveta – Seka Sabli} dostojna da ponese prstenDobrice Milutinovi}a, posle svih onih koj su ga pre nje dobili?

Seka Sabli} je kao i svi pravi umetnici neponovljiva. Ona je kao svaki umet-nik i umetnica zapravo neopisiva. Svaka umetnost, pa i gluma, ne bi bila ono {toje da je svodiva na re~, jedno od postoje}ih sredstava umetnosti i svakodnevnekomunikacije me|u ljudima. Mi smo joj prsten dodelili pre svega zato {to ose}amoda ga je ona zaslu`ila. Ba{ kao {to je ose}aju oni koji je gledaju na sceni bezdu`nosti da to obrazlo`e. I mi smo se slo`ili bez re~i, podigli smo prst, neki ~lano-vi `irija ve} sa Dobri~inim prstenom na ruci, svako na svoj na~in, kao znak da jeona ove godine na{ izabranik. Ta nagrada je jo{ ve}a jer smatramo, a to smo ve}izrazili re~ima za neki budu}i `iri, da su i ostali predlo`eni kandidati dostojnisutra{nje ili preksutra{nje nagrade.

Ali ispunimo lepu obavezu. Poku{ajmo ipak da obrazlo`imo nagradu zane{to {to je tako slo`eno i istovremeno jednostavno stvorila i stvara najnoviji nosi-lac „Dobri~inog prstena“.

Ve} smo rekli da je Jelisaveta – Seka Sabli} neponovljiva i neopisiva. Svakinjen stvoreni lik, i njena i Mirjamkina An|elka, i Nu{i}eva Gina, i Lota Bota[trausa, i Molijerova @or`eta, i Sterijina Fema, i Gogoljeva Korobo~ka, i ^ehovlje-va Sonja, i Sofoklova Klitemnestra, Du{kova Vesela ili Divna, Acina Majka Dara,njena i samo njena Marija Kalas, ~ak i mu{ki likovi – Deda Bore ]osi}a u njego-voj Porodici ili Bulgakovljev Luj ^etrnaesti, i na desetine drugih u svim mediji-ma, ubedljivi su u svoj svojoj rasko{noj raznolikosti i dokazanoj neobi~nosti.Do`ivljavamo ih kao autenti~na ljudska bi}a iz dana{njeg ili pro{log `ivota, izpi{~eve ma{te ili njene ma{te. Izazivaju}i njene role (kako bi to rekla Jelisavetinavelika prethodnica Nevenka Urbanova, tako|e nosilac „Dobri~inog prstena“) usvom se}anju, kao i mi, uo~ili ste da kod na{e laureatkinje nema razlike izme|ukomi~nih i dramskih uloga, mada moramo da naglasimo da je Seka jedna odglumica koja se vi{e nego druge glumice kod nas i u svetu snalazi u ulogamakomediografa. Nije slu~ajno da je to u krilu nacije koja od svojih prvih koraka udramskoj knji`evnosti u XIX veku ima velike komediografe. A i Seka je svojekrupne smehotvorne korake, i to sa punom ozbiljno{}u svojih umetni~kih mo}i,napravila u njihovim delima.

Mi koji je godinama znamo, pratimo i sa njom drugujemo, znamo i da je Jeli-saveta umetnik koji misli, koji do`ivljava svet oko sebe u svojoj savr{enoj nesa-vr{enosti. Kad treba ona ume u `ivotu da reaguje na njene nepotrebne dru{tveneproma{aje tokom burnih godina koje je sa svojom generacijom i sa nama stariji-ma i mla|ima preko glave preturila. Ona nije postala ni profesionalni kriti~ardru{tva, ali ni zabavlja~ koji te{i savremenike. Pre bi se reklo da joj i humor odi{esve{}u o tome da dru{tvo u kom `ivi ne bi moralo biti ba{ toliko nesavr{eno. Toupro{}eno zovemo dru{tveno anga`ovanim umetnikom. Seka je i to na svoj nepo-novljiv na~in.

Zar je potrebno jo{ re}i da je Seka odli~an saradnik reditelja, pre svega onihkoji znaju svoj posao, discipli-novan pozori{ni radnik, odli -~na koleginica i majka koja jerodila jednog darovitog mla dogreditelja po imenu Stefan! @iriuzima sebi za pravo da joj i natom ~estita.

U Beogradu,9. de cembra 2010.@iri za dodelu „Do bri~inog

prstena“ za 2010: SvetlanaBojkovi}, Vojislav Brajovi}(predsednik), Nata{a Ninko-vi}, Egon Savin, Jelica Steva-novi}, Jovan ]irilov (zamenikpredsednika) i Nada [argin.

prvi profesionalni anga`man. Tu je jezapazila Mira Trailovi} i dovela u Atelje212.

Va{a prva reakcija na vest da stelaureat „Dobri~inog prstena“ bila jezahvalnost `iriju, odnosno kolegamakoji su vam dodelili priznanje...

Jeste, zahvalila sam se kolegama jersam zapravo uvek okrenuta publici,uvek se oslanjam na nju. Eto, skorosvake ve ~eri za nagradu smatramaplauz koji do bijam tokom predstave iprilikom pok lona na kraju. Iskreno,nikada pogled nisam posebno uprla uzvani~na priznanja. Ma lo sam, morampriznati, sumnji~ava i ~e sto mi se ~ini dasam usamljena u svojim razmiljanjima istavovima o profesiji, sta le`u, vrednos-nom sistemu, `ivotu uop{te.

A verujem se da ova nagrada nepredstavlja kraj puta. Ona je po svomzna~enju i formulaciji zaista nagrada zapre|eni put, ali nadam se jo{ i drugimpriznanjima, ne zbog njih samih, nego{to imam nameru da jo{ radim, da se ra -dujem svom poslu i budem `iva i zdrava.

je bolno iskustvo da iska`em, da ugradimu lik, ali ne da bih sebe sa`aljevala ve}da bi ose}anje pravde s drugima podelila,imala sam sna`an stav rade}i tu Sonju uUjka Vanji. ^uvena Mira Trailovi} kad jeradila predstavu imala je obi~aj da pitaglumce, i mene tako|e, da li znamo {ta}emo s likom. Rekla bi: „Sekice, je l’ zna{{ta }e{ da radi{ u toj ulozi.“ Naravno,ima jo{ uloga koje bih mogla izdvojiti;Nora, Marija Kalas, majka Dara u Svinj -skom ocu... Ka`em, bilo ih je, al’ ukratko– karijeru su mi obele`ile uloge kroz kojesam imala izrazito sna`nu potrebu, idejui energiju da ne{to ka`em.

Bilo vas je na mnogim pozori{nimscenama, ali je Atelje 212 va{a ku}a?

Da, ali moram da priznam da me ne -{to bolno povredi kada u|em u ovu ku}ui to je ve} postalo op{te mesto. Evogledam u sliku Mire Trailovi} i uvek sesetim kako je bez zahvalnosti zavr{ila uovom pozori{tu i kako se tu`no oprostila ibila povre|ena odlaskom. Ja sam jojonda, kao mlada, govorila se ne brine,sve se menja. To i sebi govorim, ali svi mismo posebno osetljivi na mesto gde smoostavili najbolji deo sebe i najve}e emoci-

konvencionalno pozori{te. Recimo ZoranRadmilovi}, on je to razvio do kraja i ~aksprovodio neku misiju te vrste. Publikaga je zbog toga obo`avala. Pa jedan takoseriozan glumac kao {to je Branko Ple{a.Bio je ~lan Jugoslovenskog dramskogkoje je tada negovalo klasiku i imalo jakostroga pravila i van scene. Kada je do{aou Atelje da igra Boru [najdera iznedrioje neka potpuno nova sredstva, neki fan -ta sti~an klovneraj koji do tada kod nasnije bio vi|en. Malo ko to danas pamti.Sve u svemu, pozori{te Atelje 212 jezaista bilo specifi~no. U nekom trenutkusu i druga pozori{ta prihvatila taj atelje -ovski izraz, valjda videv{i uspehe Ateljeai to osvajanje vremena kom smo pripa -dali.

Lepo je da svako pozori{te nosi svojuosobenost i da gledalac kad u|e u neko odnjih ta~no zna {ta da o~ekuje. Ali! Danasto vi{e ne postoji! Svi li~e jedni na druge.

^esto se za vas vezuju komi~ne ulo -ge. Da li je re~ o va{em izboru ili sticajuokolnosti? S druge strane, ostvarili stemaestralne uloge Marije Kalas, LujaXIV u predstavi Molijer, jo{ jedan `ivot...

(Foto: \. Tomi})

Page 17: INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka Glid-Stojanovi ... · POZORI[NE NOVINE BROJ 169–170 FEBRUAR 2011. GODINA XVIII CENA 100 DINARA INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka

LUDUS 169–17017

Intervju: Jelisaveta – Seka Sabli}

no na visokoj ceni jeftin, banalan humor.To u najboljem slu~aju ne zna~i ni{ta.

Igrate u pozori{tu, na TV, filmu...S jedne strane o bilo kom mediju da je

re~ – potreban je dobar glumac i potrebnoje da predano, posve}eno radi{ to {to ra -di{. a druge strane, na filmskoj traci, akoje reditelj vrhunski majstor svog zanata, inatur{~ik mo`e da bude odli~an. Na tur { -~ik u pozori{tu, na daskama... te{ko damo`e da funkcioni{e. Eto to je neka razli-ka.

Uz karijeru i brojne uloge odgajaliste i sina Stefana, danas uspe{nogreditelja. Jeste li bili strog roditelj?

Danas je Stefan svoj ~ovek, `ivot jepoprimio druge obrise, vreme je donelosvoje... Ne znam da li sam bila strog ro -ditelj. Mo`da na neki na~in i jesam. Ne uklasi~nom smislu, ali mislim da sam ga,{to bi se u `argonu reklo, davila. Recimo,Stefan je svirao klavir 10 godina. Iz oveperspektive svaka ~ast i njemu i meni dasmo to izdr`ali. Preporodila sam se kad jeto zavr{io. U vreme dok je svirao svakiubogi dan je po~injao mojom re~enicom:„’Ajde Stefane, ’ajde da ve`ba{, ’ajde nisietidu ni dirnuo...“ A po{to sam i samasvirala, sve sam znala i onako petljaju}ioko kuhinje, a `iveli smo u malom sta -nu, stalno sam slu{ala i govorila: „Madaj... taj stakako... nije ti to dobro... ovo tine valja.“ Eto, kad danas razmi{ljam bo -jim se da sam ga u`asno davila. Ali se -

}am se jednom kada sam se ne{to po ̀ a -lila zabrinuta za Stefana, moja prijatelji-ca i koleginica Renata Ulmanski me pita-la da li on jo{ svira. Kada sam odgovorilapotvrdno rekla mi je: „E, onda ne brini zanjega“. I, zbilja kroz muziciranje, kroz tudisciplinu koju muziciranje zahteva, onje nau~io da bude odgovoran, da cenivreme, stekao je radne navike.

A kako je izgledalo va{e detinjstvo,odrastanje?

Bila sam {treberka, mamina de voj~ -ica do puberteta. Imala sam sjajne dru -garice, pogotovo je jedna od njih bila stra-hovito zanimljiva i inteligentna. Nas dvesmo postale mangupi i buntovnici, a na{je pubertet proticao u znaku osvajanjaslobode.

I danas ste poznati kao osoba kojaume da se pobuni?

^esto ne mogu da se uzdr`im, jer nemogu da podnesem nepravde, ne mogu dane reagujem... Nekad sam ponosna na to,a nekad sebi li~im na one pse koji laju lilaju, a ni{ta. Psi laju a karavani prolaze.Mo`da je ako nema{ uticaja i bolje da}uti{, da {to bi se reklo – zave`e{.

Neretko se mo`e ~uti da je veomava`no da glumac bude u skladu sa svo -jim vremenom, kako vi to sve ove godineuskla|ujete svoju glumu sa vremenimakoja se menjaju?

To je zanat. Kod mene je slovo A uglumi da kada pri|em nekom liku neunesem neku, kako bih ja rekla, bu|avostu glumu. Da ne bude staromodno blebe-tanje. Bilo da je re~ o klasici ili savre-menom teatru, ma {ta igrala osnovno jeda unosim sada{njost. To je i deo talenta.Imate glumce koji vi{e nisu `ivi, a koji sui danas jako moderni, a imate glumce kojisu mladi a glume staromodno.

Kako vidite poziciju pozori{ta danas,njegovu mo} ili nemo}?

Mislim da pozori{te trenutno nemamo}. Jer uglavnom biva dobra zabava imalo smeha kao lep poklon publici. Ne{tovi{e od toga te{ko dopire do ljudi. Da serazumemo, ima dobrih, anga`ovanihpredstava, ali one, ~ini mi se, nemajuodjek kakav su, recimo, imale pre dvade-set godina... Ali dobro, verujem da }emose na ovaj ili onaj na~in vratiti na taj nivood pre dvadeset godina, da }e opet na cenibiti neka vi{a matematika.

To name}e i pitanje mesta i ulogekulture u dru{tvu, njene (ne)va`nosti?

Mislim da je kultura ne{to veoma va -`no, ako ne i najva`nije. Dru{tvo u komona izgubi zna~aj nema svesti o zna ~aj -nosti kulture. Prvi, ili ako ho}ete najopa -snije znak pada jednog dru{tva jeste kadmarginalizuje kulturu.

Muzika je, bojim se, skoro izgublje-na... opera se mu~i... pozori{te se nekakodr`i, mislim, pre svega, zahvaljuju}iglumcima koji kroz druge medije nekakodopru do ljudi. Nema koncepta, nemakulturne politike, ali teatri jesu puni. Jo{kada bi se vodilo ra~una o repertoarima,mislim da bi se publika jo{ vi{e okrenulapozori{tu.

Rekli ste nedavno da je upe~atljivaodlika vremena u kome `ivimo – za ga -|enost...

U`asno je zaga|enje u svakom smi -slu, jezivo... da ne pominjem siroma{tvo,neza{ti}enost, ljudska prava o kojima setoliko govori a nigde ih nema, ~injenicuda ljudi `ive potpuno neza{ti}eni, pasamim tim i nesigurni. A tek mladi. Onisu prepu{teni zaista ni~emu. Samo nerazumem kako se ne{to ne pokrene, kakose na sve pristaje... stra{no je kako sejednostavno pristaje. Ne govorim o politi-ci, govorim o osnovnim, elementarnim`ivotnim stvarima, pitanjima, ljudskimvrednostima. Ali... ~esto ka`em `ivot jesvuda, i u dobrim i u lo{im stanjima. Tre -ba ga ceniti i `ivetipunim plu}ima.

Kad pogledam... pa, od po~etka mojekarijere ve}e je interesovanje i potra`njaza komedijom nego za drugim `anrovi-ma. Sad kad pomislim, pa sva sre}a dasam ja tu svoj na svome. A, naravno, ig -ram i jedno i drugo. Ve} petnaest godina svelikom rado{}u igram Master-klas. Glu -mac, rekla bih, uvek vi{e voli dramu jermu je bli`a `ivotu, bli`a potrebi da je is -koristi za svoje li~ne ventile. Kad pokla -njam karte, uvek dajem karte za komedi-ju, sem ako neko izri~ito ne tra`i ne{todrugo.

I Atelje 212 je svoj uspeh izgradio nakomediji i celo na{e glumi{te je oti{lo katome. ^ak i kada je o drami re~ ona morada bude duhovita, da nosi i humorne ele -mente ako bi da uspe kod publike. Ne}ubiti originalna ako ka`em da mi je dra`adrama nego komedija, ali sam, da ne bu -dem la`no skromna, ponosna {to sam od -li~na u komediji, {to sam kao komi~arkau prvim redovima. To je tra`ena roba i jasam zahvaljuju}i komediji na ovom me -stu na kom se kao glumica nalazim.

A {ta za vas ili vama zna~i duhovi-tost?

Izuzetno cenim duhovite ljude. Samo,da se razumemo, duhovitost je vrlo ozbilj-na kategorija. Li~no, o~arana sam ljudi-ma koji su britki i koji umeju kratko iduhovito da formuli{u situaciju, ljude,`ivot... Ali danas je preterano i nepotreb-

Re~ Gorice Popovi}na sve~anom uru~enju

STRASNA GLUMICA KOJA NE POLA@EORU@JE

SEKA. Ponekad je dovoljno izgovoriti ne~iji nadimak, pa da se ljudi osmehnui razgale.

Atelje je oduvek gajio nadimke; Klen, Bubica, King, Muci, Ruci, Bule, Tale,Rale, Baja, Gaga... Jedna velika porodica ljudi s nadimcima koju publika voli idolazi joj u goste evo decenijama.

Seka je ~lan te porodice – jedan od najistaknutijih i najvoljenijih.SEKA. Samo ~etiri slova. Gabarit – omanji, barem s moje ta~ke gledi{ta. A

sadr`aj – ~udo! Univerzum: bogat, raznolik, duhovit, uvrnut! I babe i devojke idame i prostaku{e... Naivne. Lukave. Bleskaste. Razne persone. Jezik o{tar. Zaneke preo{tar. Oko – vidi sve. I {to treba i {to ne treba. Pa ne{to mudro pre}uti, ane{to skre{e u brk. Kroz njenu dosetku ili psovku ~uje se uvek istina. Ne trebaolako uzeti ono {to Seka duhovito mrnd`a (za neupu}ene, to je ateljeovski izrazkoji zna~i gun|a, prigovara, zapr|eva). Iza toga se uvek krije ta~na misao iargument.

Kad se uzdr`i, kad pre}uti, to je zato {to tada ne `eli da vas povredi. I nezna~i da }e vas slede}i put po{tedeti. Izgrdi}e vas na pasja kola ako ste zaslu`ili.

Kada sam do{la u Atelje, dugo sam se pla{ila Seke! Samo da joj ne u|em ukadar kad je onako, u svom elementu. Jo{ je gore kad te ignori{e i ne obra}a ti se.Trebalo mi je vremena da shvatim da se u tom „mrgudu“ krije velika umetnicakoja svoju umetnost `ivi i glavom i srcem i stomakom.

Gledala sam je u fantasti~nim ulogama. Imala sam sre}u da igram s njom.Recimo: predstava @ivot i priklju~enija vojnika ^onkina – agitatorka Lju{kaulazi na motoru, mi ostali, siroti, do~ekujemo je licem prema publici, smejemo sepre nego {to je progovorila ijednu re~. Znamo {ta nas ~eka – njen urnebesnimonolog a na{, potpuno privatan, neobuzdan smeh. Predstava ^aplja: Seka iBaja Ba~i} – prozra~na, bezvremena bi}a, kao dobri {umski duhovi... Kolamudrosti, dvoja ludosti, Tursina – opasna babuskera, ne zna{ je l’ mu{ko il’`ensko, samo vidi{ – opasna. Predstava Iza kulisa. Dovoljno je da ka`e „Zabo-ravili ste sardine!“, pa da publika „odlepi“ od smeha.

Ona igra onako kako ne o~ekujete. Ona vidi svet kao da gleda u nekodruga~ije, krivo ogledalo. Vama kao gledaocu ostaje da ka`ete: ~udno je ali jeta~no. Tako treba. Tako jedino mo`e!

Nekim tre}im okom i nekim ve{ti~jim ~ulom ona prepoznaje kako publikadi{e i koliko je u vlasti predstave. Pa se jo{ `e{}e hvata u ko{tac s publikom,sva|a se, ulaguje, uznemirava je, napada ih... i ne da im da ostanu izvan igre.Kad za|e iza scene ponekad ih psuje, ali voli ih, i po{tuje iznad svega.

Nedavno sam joj rekla: „Ma ti, Seko, sve vidi{ crno.“ Zaprepastila se. „To nije ta~no. Naprotiv. Ja sam navija~. Uvek!“, rekla je.To je istina. Nije to uvek lako videti jer ona se ~esto skriva, ali u pravu je: Ona

jeste navija~. Vernik. Rudar.Ona je `iva, strasna glumica kojoj na pamet ne pada da pola`e oru`je. I koja

se sprema na jo{ mnoge bitke. Na sre}u svih nas.Hvala ti, Seko!

Re~ Jago{a Markovi}ana sve~anom uru~enju

NJENA IGRA JE OBJAVA RATA SVAKOJLA@I

Kada neko igra toliko godina, na takav na~in, tako skupo, istinito, zanosno,kada igra u vremenu avangardnog Ateljea Mire Trailovi}, Ace Popovi}a, DanilaKi{a... kada u vreme sada nepostoje}e dr`ave, koja je bila ve}a od ove, igra i nateleviziji, u serijama, filmovima, od ^ehova i nezaboravne njene Sonje u UjkaVanji, pa do Kristine u [ijanovim Maratoncima, kada opstaje i ostaje na vrhusvoje profesije, i u drugom kontekstu ovih na{ih godina i senzibiliteta, prekoMarije Kalas kao i neodoljive i istinite igre u novim serijama, pa i reklamama,dakle, kada u skoro pola veka, u promenjenim sistemima, dr`avama, senzibilite-tima, ostaje ve~iti centarfor, onda mo`emo re}i da je on neuni{tiv, nepoderiv, i uslu~aju na{e ve~era{nje slavljenice slobodno mo`emo re}i i veliki histrion, i veli-ka glumica.

A {ta je to {to je ~ini jedinstvenom?Osim dara i zanata, tehnike o kojoj odavno ne razmi{lja, koja je ve} deo

njenog nesvesnog, mislim da sva ta umetnost njene glume ide iz njenog bi}a,njene li~nosti, iz njenog pogleda na svet, iz njenog stava prema `ivotu.

E tu je glavno: biti istinit! Ona na scenu ide da bi rekla istinu, da bi postojala,a ne da bi predstavljala, prikazivala, niti sebe niti druge.

Njena igra je objava rata svakoj malogra|an{tini, svakoj la`i, svakomzavo|enju koje je, ona dobro zna, manipulacija. Ona zna da glupost, primi-tivizam udru`eni sa malogra|an{tinom tvore zlo koje prepoznajemo u krajnjojliniji kao fa{izam. Ona na sceni, skoro svaki dan, igra do kraja, su{tu lepotu kojuose}a i brani a koja grca pod teretom ovog sveta; i u Sonji ^ehovljevoj, ili u velikojKalas, koja stoji kao karijatida i u ovim vremenima i opominje nas da ne zabo-ravimo za{to smo u su{tini ovde.

A kad igra one druge, one sa strane zla i primitivizma, ni na tren ne `eli daih ubla`i ili da nam se dopadne. Ide hrabro i skoro okrutno u taj kal, gnu{aju}iga se, ali mu daju}i celu sebe, bez ega i super ega, ostavljaju}i svoj ego, svoju`ensku prirodu, svoju `enstvenost i svoju uzvi{enost daleko po strani. Ona tadaslu`i istini, ona ismejava. Ona tvori istinu i daje svoj odnos prema njoj. Ona toradi pred punom salom, u ime ve}ine koji je gledaju, u ime njihovo i svoje. Zato jeona lekovita ovom narodu i toliko omiljena jer mu je potrebna sa onim {to mudaje. Ona zna da je samo prepoznatljivost u teatru put do identifikacije, dokatarze koja je smisao na{eg ~ina, bilo u komediji ili tragediji. Obe su joj jednakobliske. Jer ona igra iz `ivota, a ne iz teatra.

Avangardni subverzivni duh ~ini je hrabrom i svojom! Istinitost i hrabrost~ine je narodskom glumicom ~ija se ~uje nadaleko. Ne`nost, otmenost i lepotaskrivena od o~iju svetine, `enstvenost ona prava, ~ehovljevska, ona `enstvenost~ija je du{a lepo vaspitana, koju ~uva gard ~uburskog mangupa, ~ine je na{omistinskom divom.

Biti svoj i sam, bez podr{ke bilo koje partije i bilo kog sistema, bez podr{kemo}nih mu{karaca u bilo kom `ivotnom trenutku, biti veliki glumac tako {to sisamo sjajna glumica i ni{ta drugo, biti majka jednom tako blistavom ~ovekukakav je gospodin Stefan, biti majka tako izuzetnom reditelju kakav je on, `ivetiisklju~ivo po svome i to isklju~ivo od svoje glume, i to glume vrhunske, pa to je svevi{e od igre, to je podvig talenta i ~estitosti.

Zato ti uz ~estitke od srca hvala za istrajnost i primer koji daje{ drugima. Iznam, mi }emo videti nebo u dragom kamenju, mi }emo se odmoriti, a do tadadragi Ujko mi }emo raditi... treba raditi... treba verovati... treba raditi.

Seka Sabli} (Foto: E. Conki})

Page 18: INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka Glid-Stojanovi ... · POZORI[NE NOVINE BROJ 169–170 FEBRUAR 2011. GODINA XVIII CENA 100 DINARA INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka

18LUDUS 169–170Lu

Pozori{ta u unutra{njosti Srbije

TEATAR, ISTORIJA I POLITIKA

Spasoje ¤ . Mi lovanov i¯

Intervju u dublu: \or|e Milosavljevi} –@anko Tomi}

Do slede}eg broja „Ludusa“ u tripozori{ta centralne Srbije premi-jerno }e biti odigrane ~etiri premi-

jere: Narodno pozori{te U`ice – Lizistra-ta Aristofan/B. Popovi} i Ines de KastroD`. Kliford/N. Rankovi}; Puls teatar La -zarevac – Prevara H. Pinter/D. Milo {ev -ska-Popova; Knja`evsko-srpski tetarKragujevac – \avo i mala gospo|a\. Milosavljevi}/@. Tomi}. Ostala pozo -ri{ta svoje premijere planiraju za mart,april ili maj u zavisnosti od toga koji je odpredstoje}ih festivala, kako se to po pu lar -no ka`e, njihova ciljna grupa i mo gu} -nost za evaulaciju. Ovome treba pridodatiobele`avanje 40 godina ra da To mislava– Tome Trifunovi}a (28.12.2010), kome jepozori{na sudbina dodelila da, nakonvi{e od 250 razli~itih uloga u pozo ri -{tima, filmovima, TV serijama i drama-ma, zvani~no ode u penziju i pokloni sepred publikom predstavom Tvr|ava, udramatizaciji Selimovi}evog istoimenogromana i re`iji Neboj{e Bradi}a, rediteljas kojim je najvi{e sara|ivao, zajedno sasvojim sinovima – Sergejom i Brani sla -vom. Te i vi{e nego uspe{no zavr{en Tre}ibo`i}ni pozori{ni festival za decu u Kru -{eva~kom pozori{tu (9 – 15. 1. 2011), kaoi po~etak rada Narodnog pozori{ta Ni{nakon renoviranja scene (17.1. 2011).

Ipak, u nameri da se pridru`imoreanimaciji interesovanja za doma}idramski tekst uprili~ili smo razgovore sa\or|em Milosavljevi}em i @ankom To -mi}em. Ovaj spisateljsko-rediteljski parse, nakon 2005. godine i predstave Kon -tumac u Knja`evsko-srpskom teatru, po -novo poduhvatio `anrovsko-istoriograf-skog (de)kodiranja po~etka srpskog mo -dernog gra|anskog dru{tva kao pred -uslova razumevanja ideolo{ko-socijalneovovremenosti.

@ivi pisac – obaveza, smetnja iliolak{ica reditelju?

\. Milosavljevi}: S obzirom na to dasam pisac, a i `iv (ako se ne{to nisamprevario), mislim da je pomenuti (`ivpisac) velika olak{ica reditelju. Na`alost,verujem da ve}ina pomenutih (reditelja)ne deli ovu prijatnu viziju. Verovatno sestoga toliko trude da sve `ive pisce {to pre

likvidiraju. Generalno, ide im od ruke.’Keep up the good work!’

@. Tomi}: U re`iji nema bitne razlikeizme|u dela klasika i `ivog pisca. Meto-dolo{ki stvar je ista. Dobra analiza tekstauvek je na po~etku svega. U po~etku be{ere~, ka`e stara knjiga o postanku sveta.Ipak, `iv ili ne`iv, pisac nije na probi, ve}njegov tekst, glumci i kontekst, koji jeklju~ni faktor za definiciju onog {to jenapisano.

\avo i mala gospo|a – kao nastavakKontumca ili isti likovi u sasvim novojpri~i ili sasvim nova pri~a sa potpunonovim likovima?

\. M.: Kraj rada na Kontumcu zamene je zna~io po~etak rada na romanu\avo i mala gospo|a. ^ak i bukvalno –Kontumac se zavr{ava, a \avo i malagospo|a po~inje dolaskom Hansa Kristi-jana Andersena u Srbiju. U stvari, pri -premaju}i komad Kontumac, do{ao samdo materijala o autenti~nom kraguje-va~kom Psoglavom, o Jelenki, Srpkinji iTurkinji istovremeno, o strancima i nji -hovim putopisima iz Srbije sa sredineprve polovine devetnaestog veka – i tupo~eo da se konkretno bavim onim iz~ega je, posle vi{e od tri godine, nastaoroman \avo i mala gospo|a. Sad, poromanu nastaje istoimena predstava –sre}om, za mnogo manje vremena. Ono~ime sam se bavio u romanu i adaptacijiromana \avo i mala gospo|a de{ava sena uzanoj, ali postoje}oj margini izme|uistorije i fikcije. Svi junaci romana idrame su istorijski; pri tom, velika ve}inanjih nisu ni zna~ajne, ni poznate istori-jske li~nosti – re~ je o bedelusima,kontrabandima i kalauzima, koji suostali zabele`eni samo u policijskom ar -hivu kne`evine Srbije, odakle sam ihpreselio na stranice romana, odnosnodrame.

@. T.: Rekao bih da se nastavljamisao. Nastavi}e se i dalje, po{to }e ovobiti trilogija. Kragujevac je tu postao ne -{to kao Markesov mitski Makondo, ali sjednom bitnom razlikom – nije sa~injenod snova i podsvesti nego od istori~nosti.Meni se ~ini da je to zanimljiv obrt, ~u -

dan ali dubinski veoma, veoma istinit.Ako se dobro razmisli.

Istorijska tema – u~itavanje u i izsavremenosti?

\. M.: Mislim da je Lordan Zafrano -vi}, povodom Okupacije u 26 slika, rekaoda nijedno umetni~ko delo ne govori ovremenu u kom se de{ava, ve} o vremenuu kom je nastalo. Ni{ta pametnije nisam~uo na tu temu. Sve {to sam napisao, a dase de{ava pre sto ili kusur godina, pisaosam misle}i na vreme u kome `ivim. [tabi, uostalom, bilo ko od nas mogao daka`e o pro{losti, bolje od istori~ara, naprimer? Pisac govori isklju~ivo o sebi, isvom vi|enju sveta.

@. T.: Najbolje u ovom delu Milosav-ljevi}evog opusa je upravo pogled na na{istoricizam. Kod nas istorija nije nauka,nego ezoterija, ne{to poput astrologije. Negovorim o prostom nasilju nad faktimave} o jednom vi{em stepenu kolektivnepsihoze. Mitsko, kao kolektivno podsve-sno, slepilo se sa istorijskim i ne da sevi{e razlu~iti. Tekstovi ove trilogije govo-re o nama danas, i {to je va`nije nisusvevremeni negu su bezvremeni, poputmitova. To mi je bila klju~na stilska indi-kacija u Kontumcu, a u \avolu i malojgospo|i bezvremenost ~ak ulazi i u sferuteme.

Dramatizacija – samostalno umet-ni~ko delo?

\. M.: Mislim da dramatizacija nemo`e da bude samostalno umetni~kodelo. Ne zato {to sam, u slu~aju koji jepovod ovog intervjua, i pisac romana iautor dramatizacije, ve} zato {to mislimda umetni~ki i ljudski „dramatizator“nikad ne mo`e da bude autor; delo koje je

temelj njegov rada ve} je ne~ije umet-ni~ko ostvarenje. [ta god „dramatizator“radio, koliko god slobode, hrabrosti, ta -lenta i energije ulo`io u svoju dramatiza -ciju, po~inje na ramenima (u najboljemslu~aju) onog ~ije delo dramatizuje. Akomu se to ne dopada, najbolje da pi{e sop -stveno delo, a ne dramatizaciju.

@. T.: Zakon ka`e da jeste i dramati-zator se smatra autorom. Ne romananego dramatizacije.

Slobodan Antoni} je u novinskomeseju Kulturni rat rekao da Kontumacbarata „negativnim stereotipima o Sr -bima“, te da je to samo jo{ jedna u nizupo srpski narod subverzivnih mani-festacija „transnacionalnog progresiz-ma“?

\. M.: Tekst Slobodana Antoni}a imajednu ozbiljnu re~ u naslovu („rat“),pridev „kulturni“, i mno{tvo neozbiljnos-ti u samom tekstu. On nije posvetio Kon -tumcu vi{e od povr{nog utiska – za tekstmu je bila potrebna protivni~ka strana,koju je van Beograda s mukom tra`io;bla`eni bili, ljubazni doma}ini u Kragu-jevcu odvedo{e ga u teatar, gde sre}nona|e materijal za nekoliko uzbudljivihpasusa sopstvenog Kulturnog rata. Mi -slim da se gospodin Antoni} ne bavi„kulturnim ratom“, ve} dru{tvenom ig -rom, u kojoj se neko stavlja nalevo, nekonadesno, a pisci, reditelji i ostala gamadna teren za „izme|u dve vatre“. O~ekujese da gamad ska~e i izbegava lopte, slevai zdesna. Mene to prosto ne zanima –jebite se, gospodo, i igrajte bez mene; do -sadni ste i glupi, bilo da ste levo ili desno.S druge strane, shodno onom {to je KarlPoper rekao o „ne`eljenim posledicama“– tekst gospodina Antoni}a u stvari jedoprineo `ivotu predstave, koja je, stica-jem nepovoljnih okolnosti, ve} klizila srepertoara. Zahvaljuju}i najvi{e tom tek -stu – predstava se vratila na scenu, po -~ela da gostuje na pozori{nim festivali-ma, a ja pro{le godine dobih i Joakimovunagradu na najbolji dramski tekst. U tomsmislu, gospodinu Antoni}u skoro dadugujem zahvalnost.

@. T.: Nije ovo mesto za polemiku sanekim ko nije pozori{ni umetnik. Da je tomi{ljenje, ako ga mogu tako nazvati, pro -izvelo skidanje predstave sa reperoararekao bih mu nekoliko re~i. Ovako mogusamo da citiram velikog filozofa prljavoginspektora Harija Kalahana: „Mi{ljenjeje kao dupe – svako ga ima!“ Pozori{te usvom najboljem obliku je gradivna svest.Tada ono defini{e nevidljive a svepri -sutne kontradikcije dru{tva i pojedinca unjemu.

[ta je za vas dobra predstava? \. M.: Isklju~ivo i potpuno subjekti-

va. Oni koji pi{u i govore o pozori{tuula`u zapanjuju}u energiju da doka`ukako je njihov ukus „objektivan“, nau~ani dokaziv. Svako ko i{ta zna o tome, nemanikakvu sumnju da `ivot pozori{ta, us -peh ili kvalitet neke predstave – danas,kao i u vreme Sofokla ili [ekspira –odre|uje ~ist }ef, li~ni ukus „nekih ta -mo“, u mraku sa one strane pozornice.Naravno, po`eljno je da svi koji pravepredstave budu u dobrim odnosima sa„nekim tamo“. Pa sad, neko je to vi{e, aneko manje...

@. T.: Ona koja spoji estetske i eti~kekategorije.To nije lako, i zato su spora-di~ne. Pobornik sam umetni~kog teatra,ali podse}am da pozori{ni ~in nije kom -pletiran ako nema publike. Pozori{ni ~inse ne de{ava samo na sceni, on je isklju -~ivo i jedino kolektivno iskustvo glumacai gledalaca. A ako me pitate da li je po -zori{te umetnost ili {oubiznis, jasno samna strani umetnosti. Pri tom, za vrhun-

sku i jedinu autohtonu, a uspelu pozo -ri{nu kreaciju smatram Radmilovi}evudionizijsku verziju Radovana Tre}eg.Nju je na{a teatrologija gledala skoro kaocirkusku atrakciju. Istina, Radmilovi} jeu svom naletu sru{io skoro sve estetskepostulate teatra, ali je ostvario jedin-stveno sadejstvo veoma jasne i zna~ajneteme i potpune, neposredne komunikacijesa gledaocem.

„Prestoni~ka“ pozori{ta i teatri uunutra{njosti?

\. M.: Pozori{ta u unutra{njosti nasceni vode pravi teatarski „ultimatefight“ – u jednom terminu, u ~etvrtakuve~e, na primer, treba da budu lakakomedija; slede}eg ~etvrtka te{ka drama,slede}eg nacionalno-istorijski spektakl, aonog tamo – cini~ni osvrt na na{u gorkupostmilo{evi}evsku stvarnost... U o~aj -ni~kim naporima da naprave repertoar,koji }e u sebi sadr`ati sve to istovremeno,pozori{ta u unutra{njosti vrlo ~esto ne -maju ama ba{ nikakav repertoar. S dru -ge strane, „prestoni~ka“ pozori{ta moguda se specijalizuju – jedna za lake ko me -dije, druga za te{ke drame, tre}a jednesezone za ovo, a druge za ono, itd... Po -zori{ta u unutra{nosti prave doma}ukujnu, me{avinu svih postoje}ih recepa-ta, a „prestoni~ka“ se specijalizuju, zaitalijansku, francusku, japansku; pozo -ri{ta u unutra{njosti su turske kafane,pozori{ta u Beogradu su no}ni klubovi. Uprvima muzika se muzika pu{ta s radija,u drugima svake ve~eri gostuje drugi di-d`ej.

@. T.: Sami po sebi ovi teatri su ma -nje-vi{e isti. Razlikuju se konteksti –prestoni~ki imaju kakvu-takvu konku -renciju. Tako|e, prisutniji su u javnosti,{to u produkcionom smislu zna~i da neketro{kove mogu da pokrivaju iz sopstvenihprihoda. U unutra{njosti to je mahomsimboli~no.

„Repertoarsko“ ili „rediteljsko“ po -zori{te?

\. M.: Biram „repertoarsko“ pozo -ri{te u kom se izvode `anrovi, kojima sebavim, i „rediteljsko“ pozori{te, u kojimarade reditelji s kojima radim. Dilema iz -me|u ova dva je prava pozori{na dilema– ho}u re}i, odglumljena.

@. T.: Mislim da je kunst umetni~kogvo|enja teatra u izboru teksta i spajanjus konkretnim rediteljem. Dobar tekst upravo vreme je dobar repertoarski potezjedne uprave. A kad se napravi dinami -~an duo teksta i reditelja, onda mo`e dase desi i izuzetan repertoarski potez. Naprimer kad Suboti~ko pozori{te spoji Ba -novi} Strahinju sa Andra{em Urbanom, ikad se u Ateljeovoj predstavi Nevinostsusretnu Dejan Mija~ i postdramski tea -tar. To su uzbudljive stvari ve} u nameri.Uostalom, zovimo ga kako ho}emo samoda ne bude dosadno i bezna~ajno.

Kragujeva~ko pozori{te i glumci namapi pozori{ne Srbije?

\. M.: Znam da u kragujeva~kom po -zori{tu ima glumaca koji svojim talentomi energijom mogu da pariraju bilo komdrugom glumcu, u pozori{tu ili na filmu,u okvirima koji nadilaze ove doma}e,srpske ili balkanske, kako god ho}ete.Na`alost, svi su oni, zajedno sa svojimpozori{tem, taoci Kragujevca; a zajed-nom sa Kragujevcom, taoci Srbije; azajedno sa Srbijom, taoci ovog dela sve -ta... Kao i svi mi, uostalom.

@. T.: Veoma uspe{no su izvodili stil-ski zahtevne predstave. Uz to, pola an -sambla su mladi glumci do 35 godina, {toobe}ava. Mislim da imaju uslova da buduznatno ambiciozniji negodo sada.\or|e Milosavljevi} @anko Tomi}

Page 19: INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka Glid-Stojanovi ... · POZORI[NE NOVINE BROJ 169–170 FEBRUAR 2011. GODINA XVIII CENA 100 DINARA INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka

LUDUS 169–17019

Pozori{ta u unutra{njosti Srbije

OD UDRU@ENJA GRA\ANA DO GRADSKOG POZORI[TA

Je lena Popadi¯

Scena Maska u [apcu i Puls teatar u La za -revcu su „privatna pozori{ta“, tj. njihoviosniva~i nisu gradovi u kojima egzistiraju

@alosna svadba puni salu

Ucentralnoj i ju`noj Srbiji ili kakose to obi~no ka`e delu Srbije„ispod Save i Dunava“ nije ~esta

pojava takozvanih „privatnih pozori{ta“,tj. pozori{ta ~iji osniva~i nisu gradovi ukojima pozori{ta egzistiraju. Godine2002. osnovana su dva takva pozori{ta:{aba~ko pozori{te Scena Maska, sa za -pa`enim uspesima na brojnim festivali-ma, kako doma}im, tako i festivalima uregionu, i lazareva~ki Puls teatar, koje jenakon skoro decenijske borbe uspeo da seizbori i postane profesionalno institu-cionalizovano pozori{te op{tine Lazare-vac.

Scena MaskaScena Maska iz [apca je, kako osni-

va~i ka`u, „nastala iz `elje za pozo -ri{nim igranjem i istra`ivanjem. Svesni~injenice da glomazno, repertoarsko po -zori{te nema dovoljno materijalnih sred-

stava i vremena da se bavi ovim vidomstvarala{tva, Ivan i Aneta To ma {evi} suuz pomo} svojih kolega po~eli na radupredstave Klara dogodilo se ne{to neo ~e -kivano. Premijera je izvedena u ’KlubuM’ 14.2.2002. godine.“ O ovom pozori{turazgovaramo sa Ivanom Toma{evi}em,prvakom [aba~kog pozori{ta i osniva~emScene Maska, mnogostrukim laureatomskoro svih zna~ajnijih festivala u nas.

[ta je zapravo Scena Maska, koja14. februara proslavlja devet godina odosnivanja?

Po svojoj formi, ako se tako mo`ere}i, Scena Maska je udru`enje gra|anakoje se bavi scenskim delatnostima.Naravno da nam je u prvom planu po zo -ri{te, ali okupljamo, pored glumaca, re -ditelja, dramaturga... i muzi~are, slikare,pisce... tako da smo, pored svojih predsta-va, do sada organizovali nekoliko kon -

cerata ozbiljne muzike, izlo`bi slika,knji`evnih ve~eri, promocija knjiga, teakciju „[abac na dobrom glasu“ (u sa -radnji sa {aba~kim {kolama). Vi{e putagodi{nje Scena Maska igra i predstave iliorganizuje programe u humanitarnesvrhe. U na{em gradu postoji jedan tea -tar – institucionalan. Ovakvo pozori{tezbog svojih repertoarskih obaveza istalnog nedostatka novca, nema uvekmogu}nosti da se bavi nekim ozbiljnijimistra`iva~kim radom, jednostavno nesme da se upu{ta u rizik takve vrste.

U vremenu kada i institucionalizo-vana pozori{ta te{ko rade, vi opstajete.Kako?

Za odgovor na ovo pitanje moramopo}i od toga da smo svi, mislim na osni-va~e i radnike Scene Maska, materijalnoobezbe|eni kao ~lanovi [aba~kog pozo -ri{ta, tako da pred sobom nikada nema -mo obaveze ~vrstih rokova. Nikada namse ne de{ava da neke stvari otaljavamo –tek da budu ura|ene, da bismo ispuniliobavezu. Jednostavno radimo polako i svelikim u`ivanjem i `eljom da svako odnas da maksimum u svojoj oblasti. Ova -kav pristup daje i rezultate koji nas sti -mu li{u ne samo da opstajemo, nego da serazvijamo, uve}avamo i ja~amo.

Koje predstave imate na repertoaru igde ih igrate?

Trenutno na repertoaru imamo devetpredstava: Klara dogodilo se ne{to neo~e -kivano, Sve o onim stvarima i {ire sa`enskama, Klju~, Kraljica smeha, kabareFantazija o `eni, Omer i Merima i tripredstave za decu: Pozori{ne ~arolije,Vremeplov, Bajka o ~okoladi. U [apcuigramo u [aba~kom pozori{tu, ali i usvim prostorima u gradu gde je to mo gu -}e. Prva predstava Scena Maska (Klaradogodilo se ne{to neo~ekivano) imala jesvoju premijeru u „Klubu M“ u hotelu„Sloboda“. Gostovali smo po celoj Srbiji,po Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Slo -veniji, Austriji, Nema~koj.

Ko su akteri Scena Maska? S obzirom na ve} re~eno, da Scenu

Maska ~ine stvaraoci iz raznih oblastiumetnosti, te{ko je re}i ko su akteri, aliglavni radnici su ~lanovi i glumci [a -ba~kog pozori{ta.

Koje su va{e `elje vezane za ScenuMaska?

Osnovni cilj nam je dobra predstava,ali isto tako okupljanje ljudi iz svih sferaumetnosti i sa svih geografskih podru~ja.Koristimo njihova znanja, ve{tine, savetei poma`emo im da se iska`u na planuumetnosti, a sve u cilju o~uvanja i uve }a -nja onog {to je ostalo od lepote i plemeni-tosti u svetu. Na{a najve}a `elja je da nas

{to vi{e ljudi shvati i da nam se pridru`iu tom, kako bi se danas reklo, {irenjupozitivnih talasa i vibracija.

Puls teatarPuls teatar iz Lazarevca najpre je

zami{ljen kao „teatar projekta“, {to bizna~ilo da pozori{te nije imalo stalnozaposlene i okupljalo je mlade i {kolo-vane ljude u oblasti pozori{ta ili srodnihumetnosti, koji su pre svega na bilo kojina~in vezani za Lazarevac. U februaru2009. godine, Skup{tina GO Lazarevacgotovo jednoglasno je donela odluku oformiranju profesionalnog teatra, tj. pre -uzela je osniva~ki kapital i dalje nastavi-la brigu o ovoj instituciji kulture. O na -~inu rada i borbi za institucionalizacijuovog pozori{ta razgovaramo sa IvanomNedeljkovi}, glumicom i upravnicom tea -tra, producentom svih predstava i ured-nicom pozori{nog programa Centra zakulturu Lazarevac.

Koji je sada{nji status Puls teatra izLazarevca (u organizacionom i produk-cijskom smislu) i gde izvodite svoje pred-stave?

Pun naziv Puls teatra jeste Udru -`enje dramskih umetnika Lazarevca„Puls“, ~iji sam predsednik od njegovognastajanja, septembra 2002. godine. Odtada pa do danas, sve {to je „iznedreno“ uprodukcijskom smislu, jeste vlasni{tvoUdru`enja. Ali, u jednom trenutku, Ud -ru`enje je prevazi{lo samo sebe, svi za -jedno smo izvukli maksimum i bilo jeneophodno da se teatar institucionalizujeu pravom smislu te re~i, da zaposli nekemlade, {kolovane ljude ili pak one koji suga i napravili. Tako nastaje Prvo pri -gradsko pozori{te Lazarevac, najmla|eprofesionalno pozori{te, koje je i ~lanicaZajednice profesionalnih pozori{ta Srbije.Me|utim, ostalo je prepoznatljivo onoPuls teatar, pa je sporazumom izme|uova dva pravna lica re{eno da se lazare-va~ka produkcija i dalje prepoznaje poimenu Puls teatar, kao uostalom i pro -dukcija Centra za kulturu Lazarevac.Prvo prigradsko pozori{te i Udru`enje su„dva oka u glavi“ i jedno bez drugog nemogu, a i ne `ele; na{a mati~na scena je -ste scena Centra za kulturu Lazar.

Insistirate na okupljanju lazareva~ -kih umetnika oko „projekta pozori{te“.Kakav je odaziv Lazarev~ana i kako jepozori{te prihva}eno u va{em gradu?

Naravno da prioritet imaju Laza rev -~ani. Ako u Lazarevcu `ivi neko ko je za -vr{io kostim ili dramaturgiju, zar misliteda prioritet treba da ima neko iz NovogSada, na primer? Kroz na{ teatar je pro -{lo i mnogo saradnika iz Valjeva, Aran -|elovca i nekih susednih gradova, ali i iz

regiona. Zbog toga Lazarev~ani vole svojteatar, ali i teatar uop{te.

[ta su ideje vodilje va{eg pozori{ta?Novo, bolje, lep{e, inovativnije, da re -

pertoar nose {to mla|i, otvoriti prostor inapraviti mesto za „neke nove klince“.Umorna sam, jer paralelno nosim reper-toar i bijem bitku za novac. Hajde dapodelimo zadatke i uklju~imo nove ljude– mislim da na ovaj na~in treba da sekreira pozori{te.

Repertoar?Repertoar je raznovrstan. Lazare-

va~ki pozori{ni stvaraoci mogu se po -hvaliti naslovima kao {to su: Pomo ran -d`ina kora, Hasanaginica, Ukokaj mogamu`a, Kova~i, Sastanak na vrhu (kopro-dukcija sa NP Pirot), Crko brez njega,zatim lutkarske i animacione – San let -nje no}i, Kalamandarija, Aram, baram...,Crno jagnje i predstava Nikad heroin,koja je nastala u koprodukciji sa udru -`enjem „Dobri ljudi iz Valjeva“, na kojusam posebno ponosna, jer je ra|ena pomotivima biv{ih zavisnika. Proces je vo -dila i komad sjajno re`irala AngelinaLuki}, po mom mi{ljenju jedna od naj -boljih glumica Srbije, nekada prvakinjaNarodnog pozori{ta Pirot. Ve}ina na{ihpredstava vi{estruko je nagra|ivana. Ne -ke su na repertoaru jo{ od 2005. i bli`e sepedesetom izvo|enju, {to je za mali teatarkakav je na{ ipak veliki broj izvo|enja.

U toku su pripreme na novoj pred-stavi?

U pripremi je premijera pozori{nogkomada Prevara Harolda Pintera, kao idoma}eg teksta reditelja i pisca Sa{e La -tinovi}a Halo ovde bomba, koja je na me -njena omladinskoj populaciji. PremijeraPrevare zakazana je za drugu polovinufebruara. Predstavu re`ira Dragana Mi -lo{evska-Popova, a pored mene igrajuDejan Ton~i} iz Kru{eva~kog pozori{ta,Darko Bjekovi} i ZoranBelo{evi}.

Regionalno pozori{te iz Novog Pa -zara kao profesionalno pozori{tepostoji od 2003. godine i njegov rad

je neodvojiv od rada Internacio nal noguniverziteta, na kome postoji katedra zaglumu, koju vode Enver Petrovci i Ai daKo`ar. Svoje predstave ovo pozori{te izvo-di na sceni Kulturnog centra, ~esto uprili~nim neuslovima. U salu u kojoj sepredstave izvode nije ulagano od njeneizgradnje 1966. godine. Po re~ima orga-nizatora ovog pozori{ta Muzafera @up -ljanina, na inicijativu Ministra za rad isocijalna pitanja Rasima Ljaji}a, am ba -sador Azerbejd`ana u Beogradu je zva -ni~no obi{ao Novi Pazar i Kulturni cen -tar. Dogovoreno je da Ambasada Azerbe-jd`ana ulo`i sredstva u rekonstrukcijuKoncertne dvorane. O~ekuje se da }e u

narednih nekoliko meseci otpo~eti radovirenoviranja, koji bi trebalo da se zavr{edo kraja juna, te da }e Regionalno pozo -ri{te u slede}u sezonu u}i sa zna~ajnoboljim uslovima za rad. Gospodin @up -ljanin tako|e isti~e: „Mi kao pozori{te negazdujemo ovom salom, ve} Kulturnicentar, ali se nadamo da }e se u nared-nom periodu definisati i politika osniva~aprema Regionalnom pozori{tu, tako da}emo i ostvariti i neki ravnopravan odnosu kori{}enju scene i sale. Mislimo da }ena osnovu na{ih postignutih rezultata igradski oci ulo`iti vi{e napora i sredstavau teatar, tako da }e Regionalno pozori{tena polju kulture dobiti mesto koje i za -slu`uje.“

S druge strane, ovaj period je za no -vopazarsko pozori{te jo{ po ne~emu

zna~ajan: u pitanju je predstava @alosnasvadba, premijerno izvedena 15. decem-bra pro{le godine. Realizaciju ovog pro -jekta pomogli su gorepomenuta saradnjasa Internacionalnim univerzitetom, broj -ne novopazarske porodice koje su dotiraledelove kostima i rekvizite, gradska upra-va kao osniva~, kao i Ministarstvo kultu -re Srbije, zahvaljuju}i ~ijoj podr{ci jepozori{te oja~ano u tehni~kom smislu, teje ono postalo nezavisnije od Kulturnogcentra.

Predstava je ra|ena po tekstu lo kal -nog autora Vehbije Hod`i}a, po istinitojpri~i koja se desila u Novom Pazaru zavreme Drugog svetskog rata. U realizaci-ju ovog projekta bili su uklju~eni imuzi~ari koji poznaju sevdalinku ovogkraja, izvo|a~i su pevali te sevdalinke ikoreograf po{tovao autenti~ne igre togregiona. Po re~ima organizatora @uplja -

nina: „Jo{ jednom je potvr|ena ~injenicada je jako va`no ponuditi predstavu tra -dicionalne tematike, odnosno iz kulturneba{tine Bo{njaka ovog kraja. Izvo|enjaove predstave u potpunosti su punila sa -

lu. Bio je ovo najkompleksniji i najkom-pletniji projekat Regionalnog pozori{ta.Kvalitet predstave omogu}i}e nam gosto-vanja u Srbiji i van nje.“

Jelena Popadi}

RENOVIRANJE REGIONALNOG POZORI[TA IZ NOVOG PAZARA

Ivana Nedeljkovi}, Puls teatar

Kraljica smeha pozori{ta Scena Maska

@alosna svadba

Page 20: INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka Glid-Stojanovi ... · POZORI[NE NOVINE BROJ 169–170 FEBRUAR 2011. GODINA XVIII CENA 100 DINARA INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka

20

Reprint Ludus

LUDUS 169–170Lu

JO[ NISAM NEBO SANJ‘ORazgovor s Petrom Kraljem radio je Feliks Pa{i} 1994. godine

Doprinosimo makar malo tome da nam na -

rod po`eli da sanja nebo. Kad bih izgubio tu

nadu, sakrio bih se negde, u neku pe}inu,

pa bih ~ekao da mi Svevi{nji presudi

Ne mogu ni{ta u~initi. Ne moguni{ta promeniti, ali mogu daizra zim svoje o~ajanje {to nema

vi{e razuma, {to je ovaj svet oti{ao vannekih sfera ljudskih... Mogu da seizderem.“

Mogu da se izderem... Li~i mi namene.

Pre dvanaest godina to si rekao una{im razgovorima za „Scenu“.

Na`alost, stvari se nisu mnogo pro -menile. Promenilo se mo`da jedino to da,kad bih se sad izdrao, mnogo bi me ma -nje ljudi ~ulo. A u ono vreme sam ve -rovao da }e moj krik imati nekog smisla ida }e podsetiti na to da postojimo, da smo`ivi. Sada se moj krik utopio u gluposti-ma kojima smo dozvolili da nama ovla -da ju...

Uhvatio si me u jednom trenutku –glupost nije to trenutak! – nego u stanjukada se debelo preispitujem: koliko uspe-vam da svet podsetim na lepo, na neke`ivotne vrednosti, na svetlost... Ipakverujem da i moj krik mo`e da doprinesene~emu {to poma`e tome... Da ne budemneskroman, ne mogu da se po`alim ni na{ta u ~emu gluma~ki u`ivam. Predstavesu pose}ene, pune. Ne mogu da se po ̀ a -lim. Kom{ija mi ka`e: „Pitam jednog’kako si’, a on ’budi bog s nama!’“ A dru -gi mu ka`e: „Kako sam? Sramota me daka`em da mi ne{to fali. Zdrav sam, decasu mi dobro...“ Tako i ja. Dobro sam... Ato {ta se de{ava i kako se de{ava, za -klju~ke o tome ne volim da izvodim.@aklju~ci vode odustajanju. A uvek semo`e dalje. Mnogo sam se bavio sportomi znam da jedna pobeda ne zna~i sa vr -{enstvo. Tako mi neka dobra uloga samaza sebe ne zna~i ni{ta... A {ta }e biti snama glumcima? Mo`da }emo se vratitiu neko cirkusantsko vreme. Mo`da }emobiti potrebni samo kao va{arski zabav -lja~i. Ko zna.... Prete nam. Ne volim pret-nje. Volim da sam sebe obave`em... Vre -mena su toliko ~udna, ve} dosadno ne za -nimljiva, a u su{tini stra{na. Sve to {to seu svetu radi, u {ta se tro{e silne energije,sve je to daleko od ~oveka i od njegovepotrebe za lepotom, za svetlo{}u. Opet go -vorim neke krupne re~i koje ne volim...Uvek sam, kao {to zna{, citirao Me{u,onaj monolog Hasanov iz Dervi{a i smrti.Ne mogu od toga da pobegnem. Ka`eHasan: „Ja se osmijehom namirim za gu -bitke. Ne verujem da u `ivotu ima samopobjeda i poraza. Da postoji i slu{anje, igledanje, i rije~, i ljubav, i obi~an `ivot. Ida to mnogo zavisi od nas samih. Nego,dosta praznih rije~i!“ Prazne re~i! Ovo jevreme kada se isprazne i velike re~i,kada se oduzima sadr`aj re~ima zbogkojih mi u umetnosti postojimo... Ali, ni -sam uop{te pesimista, niti bolujem od od -sustva snage kad me spopadne nekatakva misao. Od takvih misli be`im, ika`em: @iveli, zdravi bili! I volim davidim nasmejane ljude oko sebe. I jo{ ihkod nas ima. Ne znam kako, ali ima ih...Jednom je Ljuba Tadi} rekao, na nekomsastanku, kako nas polako pretvaraju, nesamo umetnike nego profesore, u~itelje,

lekare, celu tu marksisti~ku nagradnju,sve nas pretvaraju lagano u gra|ane tre -}eg reda. Ljuba je to naslutio pre ve} pe -tnaest, dvadeset godina... A i u svetu smopostall marginalni, margine. Marginalijesu one re~i koje ispisuje{ na stranicamaknjige koju voli{. U odnosu na pisca to jenikakva misao, ali je tvoja, intimno za te -be va`na, a za knjigu sporedna potpuno.Tako i svet u odnosu na nas... Ako merazume{? Samim tim {to su na{e kultureeliminisali kao bitne, oni su nas ve} inacionalno eliminisali...

Koji „oni“?Oni svi zajedno. Govorim o svetu...

Tu`no je ako neko ga|a avione nad jed -nom zemljom u kojoj smo Majku Hra -brost igrali mesec dana pred po~etakrata. Mira Karanovi}, Rade [erbed`ija,

svetluca svetlost, on ne ose}a ni zamor, nimrak, ni bodljikave grane koje ga{ibaju...“ Eto, pozori{te je taj tra~ak svet-losti koji se negde naslu}uje. Jedan malitra~ak zbog kojeg ljudi i dolaze upozori{te. Tra~ak nade. Da nema te nade,ne bih imao ni vere u ovo {to radim...Te{ko mi je da ti ja to sad defini{em. Kadbih sedeo kod ku}e pa pisao, napisao bihdeset cedulja i na njima ostavio pet re~i,mo`da... A ovako, kad razgovaramo, sveje to zagrcnuto, zamrcnito... Ako nas ni -su unapredili, oni koji su to mogli, nisuuni{tili na{u `e|. Zato publika dolazi upozori{te... @e| za ne~im {to je druk~ije,`e| za bekstvom od stvarnosti... Velika jestvar za mene kad vidim da ljudi uva -`avaju to {to radim, a ja, moram re}i,radim maksimalno po{teno... A onda,preko pozori{ta se nekako lak{e mirim sastvarno{}u. A na`alost, ili na sre}u, i ta -kav smo svet da se kao ma~ke do~ekuje-mo na noge, padaju}i sa me|usprata ilisa sprata. Na neki na~in se do~ekujemona noge: {to bi rekao Hamlet... Naravno,glumac mora da citira neke velike ulo -

ne lepe... Milion puta sam, naravno, hteoda pobegnem iz svega ovoga. Dobro,pozori{te meni jeste ostalo velika ljubav, iosta}e mi uvek velika ljubav. Ali, hobi?Vi{e ne sme da mi bude hobi. U ovakvomvremenu ne mogu da se bavim time kaohobijem. I ljudi sad pozori{te druk~ijedo`ivljavaju. Ose}am se nekako vi{eodgovoran kad iza|em na scenu nego {tosam se ikada ose}ao. Ako se pod hobijemmisli na igru, nisam iz gubio tu radost dase igram. Ali, stare}i, mo`da nemampravo da glumu do`iv ljavam kao hobi.Mo`da sam tom divnom svetu pozori{tadu`an da ga ne tretiram kao igra~ku...Kad je Ljubinka rekla da je gluma hobi,ja sam tada shvatio da je to jedna odnajve}ih ljubavi. Hobi je kad tajno pi{e{pesme u gimnaziji, da niko ne zna. Ali, toje stra{na strast. Hobi spada u oblaststrasti, a ne u oblast onoga ~ime se bavi-mo... Kako bi rekao Baja Ba~i}, jednomkad je kiksnuo pa umesto „sticajem okol-nosti“ rekao „cicajem okolnosti“, eto„cicajem okolnosti“ kod mene se sadpolako pomiruju hobi i ono {to po~injem

Ali, ja nisam merodavan, to sam uvekgovorio i mojoj Ljilji. Ja sam biorazma`en uvek, od strane Boginje. Uveksam imao priliku da igram ne{tosadr`ajno, da li se to zvalo po [ekspiru,ili po Aci Popovi}u, ili se zvalo po LaziKosti}u, ili po Me{i Selimovi}u... Zvalo setako da je imalo dubokog sadr`aja.Zna~i, imao sam sre }u. I nikad nisam biou situaciji da glumce posmatram sastrane, jer sam uvek bio u igri. Prematome, nisam merodavan da sudim.

O ~emu?Pa, o glumi.Ti nisi merodavan?Pa sad... Zaboravi da sam rekao.Jedan na{ zajedni~ki prijatelj, sjajan

glumac, pri~ao mi je kako mu je neko-liko puta u `ivotu dolazilo da iza|e predzavesu i da ka`e publici: „Ja ne mogu vi -{e da se igram. \osta mi je!“Ali, nijeimao hrabrosti da to uradi.

Pa, da budem po{ten: ja bih voleo dami je do{la na pamet takva misao i dasam uspeo da je ostvarim. Ima trenutakau na{oj profesiji kada se, u odnosu na ono{to ti se intimno doga|a i u odnosu premasvetu, ose}a{ nepo{tenim... Verovatno jelep{e umreti na sceni kao Molijer, negoiza}i na scenu i re}i „Dosta mi je!“ Ali, nitaj na{ prijatelj to nije uradio. Znamsamo da je Zoran Radmilovi}, kad su muposle predstave aplaudirali, iza{ao i re -kao: „Nije trebalo, ali hvala“, po{to su ihstalno ga|ali nekim klamficama. Drugiput je rekao: „Nemojte da aplaudirate,iza|ite iz sale!“ Mu~enje je kad neko ne -}e da vas ~uje, kad ne zna ni za{to je do -{ao u pozori{te. Hvala bogu, u ovim vre -menima takvih mu~enja nema. Nemakolektivnih poseta, nema praznih me -sta... Ljudi kupe ulaznice i do|u u pozo -ri{te da gledaju... Ne bih tu vrstu pobune,o kojoj pri~a{, ni bio u stanju da izvedem,da ka`em: „Dosta! ’Ajde, idite ku}i!“ Nebih mogao to da izgovorim.

Pomenuo si Majku Hrabrost i Sara-jevo. Ljuba Tadi} priznaje da ose}aizvesnu nostalgiju prema tim vremeni-ma...

I ja ose}am nostalgiju za tim vreme -nima... Da po~nem izdaleka, sa poko-jnom gospo|om, divnom upravnicom Mi -rom Trailovi} s kojom smo proputovalipola sveta. I nama je bilo va`no da jednapredstava kao {to je Kralj Ibi ima uspehau Meksiku, ali da ima uspeha i u Zagre-bu. To ne{to zna~i za predstavu i za sveovo {to radimo... Svi mi ~eznemo za tim.Festival u Sarajevu, na primer, bio je jed -an od divnih festivala. Ko je imao vreme-na da ga prati celog, mogao je da vidipozori{nu Jugoslaviju u malom... Mi smovoleli Sarajevo, voleli smo gostovanja.Sva ta ~uda koja su nam se de{avala bilasu lepa ~uda. Nekoliko godina uzastopcesmo i{li sa po tri-~etiri predstave u Za -greb, u junu. Bile su prodate uvek mesecdana ranije. I imali smo tamo fenomenal -ne uspehe. I oni kad su dolazili ovamo...To je bila jedna razmena mi{ljenja opozori{tu, po{tena razmena mi{ljenja.Zato ja govorim o zatvorenim krugovi-ma. Oni nas politi~ki ne mogu da zatruju.Kako }e da nas truju politi~ki kad sebavimo jednim zajedni~kim zanatom,kad smo jedna, pozori{na zajednica ljudiod iste ljubavi? Jer, pozori{te je ljubav. Aglumac je pripadnost. A ta pripadnost jenacionalna pripadnost istoj ljubavi. Utome se glumci celog sveta razumeju. Eto, {to se ne razumemo trenutno na ovimprostorima, to nema veze. Znam da seglumci celog sveta razumeju... Igromslu~aja ja sam se rodio u Zagrebu. Mojotac je morao da be`i iz Zagreba 1941,

Petar Kralj (Foto dokumentacija Ve~ernjih novosti)

Milutin Butkovi}, @ika Milenkovi},mladi glumci i mlade glumice... To je bilomesec dana, pred rat, u Sarajevu.Stanovali smo u hotelu koji se zvao„Osmice“, na Trebevi}u. Videli smo celoSarajevo na dlanu. Do`iveli smo ovacije.Mnogo na{ih kolega i prijatelja iskrenonam je ~estitalo... To da su bili iskreni,vidi se po o~ima. O~i ne mogu slagaiti...Ni oni valjda nisu znali da }e da bude taju`asni rat... To je bilo sa MajkomHrabrost. Uspeli smo za i sta da napravi-mo jednu antiratnu predstavu. I igralismo je ba{ uo~i rata. Kao da smo slutili{ta }e da se desi... Pazi ovako: ~injenicastoji da ljudi danas dolaze u pozori{te. UBeogradu je uvek bilo dobrih predstava iima ih i sada, u svim pozori{tima. I punesu. Ja se tome radujem. Pokazuje mi daima smisla to {to radlmo... Igram sarado{}u i verom. Ima kod ^ehova,Astrov ka`e: „Kad ~o vek po mra~nojno}i ide kroz {umu, ako iz daljine

ge... Napi{i da je to ura|eno sa ironi~nimosmehom prema samome sebi. Ima kodHamleta na kraju ono: da u letu vrapca,u svemu ima provi|enja, ali je va`no dasmo – spremni. Biti spreman, to je sve!U na{im okolnostima, to zna~i da bude{spreman da potpuno promeni{ na~in `i -vota, a da ne promeni{ svoju li~nost. E,mi glumci mo`da imamo mnogo vi{e{anse za tako ne{to. Ali, sa godinama jesve te`e presvla~iti se. Ne, iznutra ne.Oni koji se glumom bave kao umetno{}umi slim da se ne presvla~e iznutra.

Ljubinka Bobi} ti je jednom reklada gluma nije posao nego hobi. Je liostala hobi?

U izvesnom smislu jeste. Ali...Nisam znao da }e da se desi sve ovo {tose po izde{avalo i da }e pozori{te dobitineko zna~enje prozora koji otvara ljudi-ma o~i u neka nebesa, u svet ma{te, une{to gde je sve mogu}e, gde je svedozvoljeno, gde su stvari ponekad ~arob-

da shvatam kao svoju du`nost. Ne posao,nikad posao! Posao sam izbacio kao re~.Poceo sam ovo {to radim da ose}am kaosvoju du`nost, ako ho}e{ i du`nost predBogom. Ka`e se: kad nam Bog da jedandar, moramo sami da ga usavr{avamo.To je moja du`nost, i tako je shvatam,sad sve vi{e i vi{e. Kao posao, nikad!Onda bih izdao samoga sebe... Neki danmi je jedna devojka izvukla iz onogna{eg raz govora jednu re~enicu za kojusam ja od mah rekao da nije moja:„Pozori{te mo`e da bude i ru`no“. Ali, toje samo deo re~enice. I ja joj ka`em: „Jato nisam mo gao da ka`em, to jenemogu}e.“ I onda se utvrdi {to samrekao. Rekao sam: „Po zori{te mo`damo`e da bude ru`no, ali nikada zamene.“ Ali, nikada za mene. I to je isti-na... Va`no je da se pomiri{ s tim. Voli{pozori{te? Voli{. Je li ti ponudilo to i to?Jeste. Je li ti okrenulo le|a ili ti nijeokrenulo le|a? Nije. E, onda je to to...

Page 21: INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka Glid-Stojanovi ... · POZORI[NE NOVINE BROJ 169–170 FEBRUAR 2011. GODINA XVIII CENA 100 DINARA INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka

LUDUS 169–17021

Reprint Ludus

pre nego {to sam se ja rodio, pa poslemajka... Nisam bio tamo tri-~etiri godine.I ne znam zaista kako `ive. Ja `elim dase bave umetno{}u i da pozori{te i kodnjih ima smisla, i da igraju ne{to {to jeli{eno mr`nje. Pravi pozori{ni komadinemaju u sebi nikakve mr`nje. Oni ima -ju poneku misao i poneko op{te mesto ukome se ljudi prepoznaju. Zato i dolaze upozori{te. I kad imaju da kupe mleko ikad nemaju da kupe mleko, prepoznajuse u [ekspiru.

Tvoj dubrova~ki Hamlet, da se seti-mo i njega, prosto nije pristajao na isti -nu, i sve {to je radio je zato {to nije hteoda vidi to {to se de{ava.

Tako... Pa, to ti je tako. Nije hteo, akad je bio prisiljen, onda je uradio ono {toje uradio... Ni ja ne verujem dok ne vi -dim. Ne verujem u interpretacije. Govo -rim o sumnji.

Koliko si imao godina kad si igraoHamleta?

Dvadeset {est. Mla|i je bio Milo{ @u -ti}, imao je dvadeset ~etiri kada je u Ni{uigrao u re`iji Huga Klajna... Uhvatio sime, s tim Hamletom, {to se u sportu ka`e,u raskoraku. Nisam, prosto, o njemurazmi{ljao... Ima tu ne{to od straha odsaznanja o pravoj istini. Da li se to videlokad sam ja igrao, ne znam. Mo`da se ividelo. Hamlet sluti istinu, ali ne}e da jedefinitivno primi. Ne da ne sme, negone}e... To ima veza i sa glumom i sa svim{to mi radimo. Mi ho}emo istinu da po -ku{amo da poka`emo sa neke drugestrane...

[ta je, onda, tebi bio Hamlet?On je meni bio prijatelj. Ja sam po -

ku{avao da ga potpuno primim, kaosvoga. Se}a{ se, jednom smo o tome raz -govarali. Rekao sam ti da bih voleo jo{jednom da odigram Hamleta, na jo{ nekina~in. Iz ove perspektive kad gledam,mislim da to ne bi valjalo... [ta mi jeonda bio? Bio mi je najintimniji prijatelj.S njim sam poku{ao da {to po{tenijeu|em u potragu za istinom. Ako se se}a{scene sa majkom, to je najpo{tenija sce -na, scena ispunjena pravom ljubavlju,ali scena ba{ one prave potrage za istin-om, sa slutnjom u`asa koji je mo`da, akoji mo`da i nije. Jer, u Hamletu do sa -mog kraja skoro ima nade. Ima nade da

to mo`da ipak nije tako stra{no. [teta {tosad neko ne igra Hamleta. Gluma~ki,meni je Hamlet zna~io jedan veliki tre -ning. Ali, meni je mnogo zna~io i Mak -sim Crnojevi}. Isti slu~aj... Isti slu~ajborbe sa nekim elementima sudbine, kojene mo`e{ ni da shvati{ ni da primi{, kojeistra`uje{ ali do kraja im neveruje{...Nije bez veze ono Maksimovo:

Zadocniti se, prehitrite se,pogoditi il’ proma{iti ~as,Zar jedan ~as da mo`e proma{enu nedoma{aj sav da vrgne vek?Iz uspomene izbrisati ga,iz uspomene u kojoj je tek`ivot postao `ivot, vekom vek?Nao~igled u drugog pretopljen,`ivota toga svaki spomen, trag?„Zadocniti se, prehitriti se, pogoditi

il’ proma{iti ~as...“ Zar ti to ne li~i na Bitiil’ne biti? „0, bezobzirni du{e vreme-na...“ I tako dalje... Maksima sam igraopre Hamleta. A i jedno i drugo je bila ne -ka borba protiv istine... Kao {to danaspostoji ova istina, ovo {to nam se doga|a.I {ta mi tu mo`emo? Mi mo`emo samo izna{ih malih gnezda da se borimo protivte istine. Ne}emo da je priznamo, ne}emoda je vidimo, ne}emo da je saznamo! Aako je saznamo, onda nema{ kud: ili sepomiri{, ili u bitku s njom... Ostalo mi jeto iz Maksima i Hamleta: Da li je mogu}eda je to to i da je ovo ovo? Da li je mogu}eovo {to vidim i ovo {to slutim? I onda –be`i{ od slutnji, be`i{ od fakata kojene}e{ da pove`e{, jer kad ih pove`e{,dobija{ pri~u na koju ne}e{ da pristane{,jer ne}e{ da pristane{ na onaj definitivni~in. Od toga be`i i Hamlet, dok ga neprinude na taj ~in... Svi mi danas `ivimojednu hamletovsku situaciju... Ima i uGarderoberu jedna stvar koja se stra{nopoklapa, sa nekim na{im gluma~kimuverenjima: za{to postojimo, za{to igra -mo u ovakvim i u onakvim vremenima.Oglasi se Uzbuna, a glumac Ser ka`e:„Sve ~ine da me spre~e.“ Garderober muka`e: „Ne bih shvatao to tako li~no.“ A onna to, Ser, veliki glumac: „Bombardujte,bombardujte, bombardujte nas do besve -sti, ali svaka moja izgovorena re~ bi}e{tit od va{eg divlja{tva, svaka replikakoju budem izgovorio bi}e odbrana odva{eg terora.“ To on govori van scene, pre

po~etka predstave, obra}a se nekimavionima: E, sad }u da vam igram Kra ljaLira, sad }u vam ka`em [ekspira – po -bedi}u vas svojim re~ima! To je glu mac.

To je onaj krik o kome smo govorili upo~etku?

To je taj krik... A Hamletov krik jetih, ne~ujan. „Sve drugo je }utanje.“

„Jesam travu kiseljak jeo, a nisamnebo sanjao.“ Voleo si tu re~enicu iz ToleManojlovi}a...

... a nisam nebo sanj’o. Voleo sam ture~enicu. Kad si me podsetio na nju,obojio si mi sve odjednom nekom finomplavom bojom. Kao da gledam nebo, aliga ne sanjam... Ima u tome ne{to: nebosanjo nije, ali ga se nagledao. Daj bo`e dasanjam nebo! Kod Tole sam to tako shva-tio: da on ceo dan `ivi s nebom, pa mu je`ao {to ga i no}u nema. Tola je bio auten-ti~an tip. „Nisam nebo sanj’o, a jesamtravu kiseljak jeo.“ Trava je pri zemlji, ane bo je nedoku~ivo. Jo{ da ga je i sanjao!U tome je sadr`ano i ono koliko smo sitnii ono koliko bismo `eleli da ne budemositni.

Ka`e{ da ne voli{ citate...Izbegavam, ali ne mogu vi{e ni da

govorim ni{ta drugo osim citata. Kadpomislim da je ne{to moja misao, setim seda sam je ve} negde izgovorio... A dobro,to je posledica inflacije misli, ne}u daka`em re~i. Ho}u da budem fini premasebi, ba{ da se hvalim. Inflacija mislikoje sam izgovarao sa ljubavlju...

Ovih dana, kad si na pozornici, kojemisli voli{ da izgovara{?

Ne delim ih... Ali, evo, ima u Knegi -nji iz Foli Ber`era: „Ne mogu da na|emmoju ljubljenu.“ To mo`e da se pretvori iu Disa, iako je to Fejdo... A, Njego{! U[}epanu Malom: „La` se s la`ju jednakonadme}e – dok vas svijet la`a ne po -stane.“ Onda tu volim ne{to {to }e ti za -li~iti na Me{u Selimovi}a. Kad do|e ruskiposlanik i kad pita igumana TeodosijaMrkojevi}a kako `ive i {ta rade, ovaj od -govara: „Kad ogladnim, onda mi je podne– dugo sjedjet ne mogu ve~erom – nokako se kod vatre ogrijem – ~a{u vinapodobru ispijem – te nazdravim sanku idru`ini – pa otole zgrijat u postelji. – Jeli zore, eto me na noge – zabave ti drugene imadem – do jednoga sama razgovora

– s `ivljema ali s mrtvijema – kad ni sjednim, onda samim sobom“... Ovde uAteljeu, obnovili smo No} tribada. Ima tujedna lepa misao o piscima, koju volim:„Mi zapisujemo re~i. To je u osnovi neo -bi~no. Kad vidite svoje misli i ose}anjazapisana ko zna jo{ kad, pre deset godi-na, sto godina, vas obuzimaju strah i re -volt. Ne revolt na `enski teror nad ljudi-ma, {to bi bilo prirodno, nego revolt naonoga ko je to zapisao.“ A u Garderoberuvolim... Kad je panika da li }e se Seruop{te pojaviti i kada neke glumice pred-la`u da se predstava otka`e, Serov gar -derober Norman ka`e: „Ne, ne, ne, dragemoje, ne mo`e se tako govoriti o odgov-ornosti. [ta je danas na{ nacionalni in te -res? Borba za opstanak. A ovamo otka -

zujemo predstavu! Pa, ne mo`e.“ Prematome, mi nemamo pravo da otkazujemopredstavu. A koliko doprinosimo tome danam narod po`eli da sanja to nebo, to...Doprinosimo, makar malo... Kad bih iz -gubio tu nadu, sakrio bih se negde, uneku pe}inu, pa bih ~ekao da mi Sve -vi{nji presudi... Opet bi rekao Astrov:„Ako ljudi za hiljadu godina na|u na -~ina da budu sre}ni, onda sam makarmalo tome doprineo i ja.“

Da ti neko ka`e: Svr{eno je s po -zori{tem! Gotovo je...

Onda }u se vaditi, na Stanislavskog.Vole}u pozori{te u sebi. Nosi}u ga u sebi.To mi niko ne mo`euzeti.

Ludus ne mo`ebez

Ministarstvaza kulturuRepublike

Srbije,a verujemo dani Ministar stvone mo`e bez

Ludusa

Petar Kralj (Foto: Vukica Mika~a)

Pretplatite se na

LUDUSGodišnja pretplata za Srbiju:1000,00 din.

Dinarski teku}i ra~un:Savez dramskih umetnika Srbije

255-0012640101000-92(Privredna banka Beograd A.D.)

Godi{nja pretplata za inostranstvo: 30,00 evra

Devizni `iro ra~un:5401-VA-1111502

(Privredna banka Beograd A.D.)

Instrukcije za uplate u evrima potra`iti u

Udru`enju dramskih umetnika Srbije

SKICE DU[ANA RISTI]A

Page 22: INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka Glid-Stojanovi ... · POZORI[NE NOVINE BROJ 169–170 FEBRUAR 2011. GODINA XVIII CENA 100 DINARA INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka

22

Intervju: Ana Grigorovi}

LUDUS 169–170Lu

STVARNOST JE APSURDNA„Do`ivela sam mnogo apsurdnih situacija,koje su bile veoma stvarne, i ba{ su me onedovele do tog ose}aja usamljenosti i besmis-la. ’Svet je lo{e ure|en i ko god ga je pravionije mnogo uspeo’, ka`e Jonesko. To jenjegov do`ivljaj. Na svakom ~oveku je dastvori svoj“, ka`e rediteljka Ana Grigorovi}

Mikojan Bezbrad ica

GLUMCIMA ULIVA SIGURNOST^esto je dovoljan upitan pogled glumca pada Sne`ana doturi re~, nagovesti dalji dija-log i „izvu~e” i glumce i predstavu

Ranko P iv l jan in

Ve} prvom predstavom North Forceu Dadovu 2009. godine, osvojila jenaklonost i poverenje ne samo pu -

blike nego i stru~ne javnosti. Kao potvrdasvemu tome, nedugo posle toga, na njenuadresu stigle su i prve nagrade – za naj -bolju re`iju, kao i priznanje grada Beo -grada za stvarala{tvo mladih. Ve} slede}egodine, na istoj sceni, postavila je De~akePavlove ulice, a potom je osvojila i na gra -du „Hugo Klajn“ za najboljeg studentare`ije u generaciji. Nedavno, krajem de -cembra, u Ustanovi kulture „Vuk Ka ra -d`i}“ re`irala je jo{ jednu predstavu –Bekstvo E`ena Joneska.

„Reakcija publike bila je daleko boljanego {to sam o~ekivala“ – ka`e za „Lu -dus“ Ana Grigorovi} (1987), apsolventpozori{ne i radio re`ije na Fakultetudramskih umetnosti u Beogradu, u klasiprofesorke Ivane Vuji}. „Imala sam tre -mu znaju}i da postoje delovi, poput zi -

danja scenografije, koji mogu biti ne -zanimljivi za publiku. Me|utim, ti delovisu prihva}eni smehom i aplauzima. Mi -slim da smo ostavili dobar prvi utisak.Tek kroz naredna izvo|enja ima}emopriliku da vidimo kako se predstava raz -vija i koliko }e trajati njen ’`ivot’.“

Bekstvo je nastalo spajanjem dvaJoneskova komada Novi stanar i Kakavkupleraj!...

Komad Novi stanar je scenska me ta -fora o zatvaranju od sveta, koja nije mo -gla stajati sama za sebe. Istra`uju}i Jo -neskove drame nai{li smo na odli~ne mo -nologe u drami Kakav kupleraj!. Posebnokod tih monologa je {to se oni nisu tolikovezivali za lik, koliko za samog pisca i zanjegov stav o svetu. Ideja o definisanju„Joneskovog“ sveta u formi prologa imalaje za cilj da objasni apsurdnu metaforuNovog stanara, koji se od tog sveta za tva -

ra. Delovi drame Kakav kupleraj! obja -{njavaju dramu Novi stanar i obrnuto.

U `anrovskom smislu Bekstvo pri -pada drami apsurda koja je prili~no ne -shva}ena ne samo kod nas, nego i u zna -tno razvijenijim sredinama. Pretpostav -ljam da vam je ta ~injenica predstavljalajo{ ve}i motiv, pa i izazov da re`iratejednu ba{ takvu predstavu?

^ini mi se da drama apsurda i nijetoliko apsurdna. Stvarnost je apsurdna.Zato sam i `elela da posmatram ove dvedrame iz naturalisti~kog klju~a i da iz -beg nem neobi~ne elemente, besmislenapo navljanja i za~udan kostim. To je bionimalo jednostavan izazov i ba{ zatoodli~na motivacija.

U dramama apsurda razvija se te` -nja da se iska`e izgubljenost, usamlje-nost i teskoba. Apsurdni su likovi, ap -surdne su situacije, iskazi... To je na

neki na~in i slika dana{njeg sveta u kom`ivimo?

Naravno. Ipak, ta slika je prili~nosubjektivna. Do`ivela sam mnogo apsur -dnih situacija, koje su bile veoma stvar-ne, i ba{ su me one dovele do tog ose}ajausamljenosti i besmisla. „Svet je lo{eure|en i ko god ga je pravio nije mnogouspeo“, ka`e Jonesko. To je njegov do ̀ iv -ljaj. Na svakom ~oveku je da stvori svoj.

Predstava, izme|u ostalog, postavljai veoma va`na pitanja – kako nas dru -{tvo u kom `ivimo menja i da li smo sa -mo pasivni posmatra~i sopstvenog `ivo -ta?

Mislim da je na publici da na|e od -govore na pitanja. Mi smo prvenstveno`eleli da ih postavimo i onda smo ih po -smatrali iz razli~itih perspektiva. Ne bihvolela da postoji ta~an ili neta~an odgo-vor, zato sam se i potrudila da ga ne na -metnem.

Kakva je uloga pozori{ta u ovimdana{njim, turbulentnim, vremenima?

Uloga pozori{ta je veoma va`na, jerima mogu}nost da postavlja pitanja, ob -razuje, u~i i menja publiku. Ne bih vole-la da proberem odre|eni broj tema, jer ihdanas zaista ima na pretek, kao {to i imamnogo razli~itih reditelja koji }e ih sve iobraditi.

Osim oca Borislava, nekada{njegpriznatog reditelja Narodnog pozori{takoji je preminuo pro{le godine, ko je jo{,u umetni~kom smislu, uticao na vas?

To je te{ko pitanje. Postoji toliko ljudikoje bih pomenula... od odli~nih pedago-ga kao {to su Nikola Jevti} i Ivana Vuji},do reditelja Tomija Jane`i~a, Egona Savi-na, pa i mnogih divnih glumaca, sve doljudi koji ba{ nikakve veze nemaju s po -zori{tem.

Iako se u poslednje vreme pojavljujesve vi{e talentovanih, uzbudljivih i pro -mi{ljenih mladih pozori{nih stvaralaca,~ini se da im prava {ansa jo{ nije dovolj-no pru`ena...

Problem je {to se danas mladim redi-teljima smatraju ve} afirmisani umetni-ci, a opet, ni posla nema toliko, pa su iupravnici pozori{ta skepti~ni u povera-vanju re`ija neiskusnim mladim ljudi-ma. Da li }e se situacija promeniti zamlade reditelje zavisi isklju~ivo od njihsamih.

Kada planirate da diplomirate?Planiram da diplomiram ove godine.

Sada sam u fazi rada na diplomskoj ra -dio-drami, a u toku godine trebalo bi dapo~nem i da re`iram komad 5decaka.siSimone Semeni~ u Malompozori{tu „Du{ko Radovi}“.

Sne`ana Nena Budimli} je kao de -voj~ica htela da postane balerina.Ta `elja je dovela u Dom kulture

„Vuk Karad`i}”, ali odatle se vratila sa

sasvim druga~ijom vizijom svoje bu du} -nosti. Kad je pro{la na audiciji za potrebejedne predstave kod Milenka Mari~i}a,dodirnula je magija pozori{ta, ali umesto

izazova scene i ushi}enja gluma~kim po -slom, Nenu je privuklo ne{to drugo. De -voj~ica nije skidala pogled sa ~oveka kojije sedeo u polumraku iza pozori{ne za -vese. Bio je to sufler Ante Ivelja, a kadasu Neni objasnili {ta je njegov posao, onaje prelomila: „Ma koju {kolu da zavr{im,bi}u sufler!”

Odr`ala je re~. Ve} 34 godine radi ono{to je privuklo u najranijoj mladosti, a dase nijednom nije pokajala niti posumn-jala u svoj izbor. I evo je, ko zna koji putna njenom radnom mestu – skromnompo opremi, a prebogatom po uspomenama– iza zavese na velikoj sceni Ateljea 212.Sto, stolica, sijalica, a oko nje pozori{nirekviziti prekriveni pra{inom. Iako tonije lako u ovom ambijentu, Sne`anasvoj kutak odr`ava maksimalno ured-nim.

„Obo`avam ovaj }o{ak i jako samljuta kad mi naprave nered okolo!”

U njenom pogledu i stavu ~ita semaksimalna koncentracija na tekst i nascenu, potpuna posve}enost poslu iakonjen trud ostaje daleko od burnih ap la -uza i cvetnih aran`mana. Ona glumcimauliva sigurnost, Nena je garancija dakomplikovana replika ne}e zastati ugrlu, a predstava „za{kripati”! ^esto jedovoljan upitan pogled glumca pa daSne`ana doturi re~, nagovesti dalji dija-log, a da publika ne primeti tog dobrogduha iza zavese koja neprimetno „iz -vla~i” i glumce i predstavu.

Jer, glumac mo`e i da zaboravi tekst,mo`e da se blokira, ali Sne`ana mora bitiu pripravnosti. Zato se ne odvaja od tek -sta aktuelne predstave koju radi, on jeuredno od{tampan i samo su diskretnoobele`ene neke re~enice kod kojih glumcinaj~e{}e „zapinju”.

Ulogu i zna~aj suflera proveravamona aktuelnoj probi Gospode Glembajevih

i jasno je da je Sne`anina pomo}najneophodnija u ovoj fazi stvaranjapredstave, dok se glumci postupno oslo-ba|aju teksta, ali jo{ uvek nisu dovoljnosigurni u sebe.

„Nekad je dovoljno re}i samo jednure~, pa da glumac bez problema nastavirepliku!”

Re~i hvale za Sne`anin doprinos ne{tede ni reditelj predstave Jago{ Markovi}ni glumica Anica Dobra koja igra ba ru -nicu Kasteli.

„Nije u opisu posla suflera do voliglumce, a ona ih voli i to se ose}a. Nenami je u ovoj fazi predstave jedini garantda se dobro ose}am na sceni kad tek tre -ba da osvojim prostor” - ka`e Dobra.

I nije samo zaboravljena re~ ono {to}e Sne`ana dobaciti, nekad „suflira” istvari koje se nje ne ti~u, ali ona smatrada je njen posao sve {to mo`e da dopri-nese kvalitetu jedne predstave. Tako se upredstavi Garderober u Jugoslovenskom

dramskom pozori{tu, gde je provela~etvrt veka, na{la slavnom Ljubi Tadi}ukao savetnik za {minku: „Predstava jepredvi|ala da se glu mac {minka predpublikom, ali Ljuba krene pogre{nimredosledom. Kad sam videla da je prvouzeo periku, prekinula sam ga i polakodiktirala: prvo mastiks, onda brada, pabrkovi...!”

I nije samo Ljubi Tadi}u bila „save-todavac” ve} je stigla da kao statista igrapored njega, a sa kolikom pa`njom jeusredsre|ena na predstavu govori njenaintervencija tokom izvo|enja mjuziklaKosa kad je me|u 35 ljudi na sceni pri -metila da jedan fali.

„Ovo je stresan posao kao i glu ma~ki.oni jo{ mogu i da improvizuju, ja tuslobodu nemam. ^esto ne poma`emglasom, ve} samo artikulacijom, a nekadje dovoljno da se ‘okrznemo’ pogledom pada se glumacvrati u igru!”

Sne`ana – Nena Budimli}: tri i po decenije suflerskog posla

LUDUSMO@ETE KUPITI...

B e o g r a d :

U knji`arama: „Beopolis“ (TC „Euro centar”,Makedonska 30),„Stubovi kulture“ (Trg Republike 5) i„Aleksandar Beli}“ (Studentski trg 5),„Plavi krug” (Majke Jevrosime 2).U „Supermarketu“ (Vi{nji}eva 10).U pozori{tima (na mestima gde se prodajuprogrami predstava).

N o v i S a d :

U „Du}anu“ Srpskog narodnog pozori{ta(Pozori{ni trg 1) i u knji`ari „Solaris“(Sutjeska 2).

Ana Grigorovi}

Sne`ana Nena – Budimli}

Page 23: INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka Glid-Stojanovi ... · POZORI[NE NOVINE BROJ 169–170 FEBRUAR 2011. GODINA XVIII CENA 100 DINARA INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka

LUDUS 169–17023

Dramatur{ki informator

OP[TEPROSTORNO PREPOZNAVANJE Gostovanje Bosanskog narodnog pozori{taiz Zenice u Beogradu

Dekodiranje(Tri lika – mu{ka)Dekodiranje je kamerna drama sa

dimenzijama apsurda. Njen zaplet je vrlozanimljiv, neobi~an – tri mu{karca seokupljaju sa ciljem da razgovaraju oIvani, `eni koju sve troje vole, da bi jenekako razumeli – Ivanin mu`, Ivaninljubavnik i Tre}i ~ovek, „onaj kome jeIvana rekla da ga voli“. Ova nesvaki-da{nja drama se odigrava u Ivaninomdomu – njih trojica poku{avaju da otvo -reno razgovaraju, `ele}i da Ivanu otkrijui da je upoznaju sa svih strana. Oni ~estodeluju sasvim infantilno, kao neka na du -rena deca, zbog ljubomore, zavisti, pose -sivnosti koje proizlaze iz njihove ljubaviprema Ivani. Takvi odnosi su izvor ap -surdnog humora, ali i izazovnih zapa -`anja o mu{ko-`enskim odnosima. Mu`se, na primer, gr~evito, o~ajni~ki hvataza ~injenicu da je njegov polo`aj tu naj -sigurniji, jer je njegov odnos prema Ivanizakonit; ljubavnik, s druge strane, ru{i teiluzije tvrde}i da je bra~ni odnos praznaforma i banalna obaveza, odnos bez lju -bavi, imitacija strasti i `elje itd. Njihovidinami~ni razgovori podsti~u na{a raz -mi{ljanja o slobodi u ljubavi, o rutini i la -`ima u braku, o strasti i seksualnosti kaovanbra~nim vrednostima itd. Likovi De -kodiranja su realni i ubedljivi, njihoviodnosi su provokativni zbog svoje neo bi~ -

nosti, dijalozi su vi{ezna~ni, zbog poti -snutih, neizgovorenih detalja. Ova dramapodse}a pomalo na filmove Erika Ro me -ra, na njegova slo`ena, psiholo{ki de talj -na, prodorna ispitivanja mu{ko-`enskihodnosa.

Kod [ejtana({est likova – tri mu{ka, tri `enska)Radnja drame Kod [ejtana de{ava se

u jednom sremskom selu kroz koje pro -lazi magistralni put. Glavna akterka je~etrdesetpetogodi{nja Bo`ana, izbeglicaiz Like koja je petnaest godina pre de -{avanja radnje drame napustila svoj domi do{la u Srem. Tu je zarobljena u jednomu`asnom `ivotu – `ivi sa mu`em Velj -kom koji je verbalno i fizi~ki zlostavlja,pri ~emu (potajno) `eli biti s Lju bo miromsa kojim je nekada bila, ali ga je odbila, aon se posle toga o`enio `enom koju nevoli (Ljubomir, naravno, voli Bo`anu).Ljubomir ~esto dolazi u kafanu u kojoj seradnja drame u najve}oj meri odvija, gdeBo`ana radi (njen mu` vodi kafanu).Mnogo ranije, kada je ostala trudna, Bo -`ana je napustila posao peva~ice koji jeveoma volela i u ~emu je bila dosta us pe -{na – nastupala je sa sestrom Bobomkoja je onda oti{la u Kanadu i napravilaizuzetno uspe{nu karijeru gastarbajter -ske peva~ice. Napu{tanje karijere zbogudaje odluka je koja je u Bo`ani utisnulasna`no ose}anje proma{enosti `ivota, ne -zadovoljstva zbog pogre{nog izbora,~ehovljevski jake drame izgubljene sre}e.

No, onda u drami dolazi do preokre-ta koji stvara njena odlu~nost da istupi iz`ivota koji ne `eli, da napusti porodicu ida, za po~etak, ode u [abac kako bi na -stupila na televizijskom {ouu, kao peva -~ica. Ovaj nastup }e doneti promenu, nje -no ispunjenje `elje za druga~ijim `ivo -tom, za realizacijom neostvarenih snova.Kod [ejtana tako postaje drama o prome-nama, o snazi da se iskora~i iz bede u~ -malog, propalog `ivota i o hrabrosti da seupusti u osvajanje `ivota o kome se ma -{ta (hrabrosti, jer je `elja uvek pra}ena

stra{nom mogu}no{}u neuspeha). Krozodnos izme|u Bo`ane i Bobe, autorkapostavlja pitanja o razlikama `ivljenja uSrbiji i u normalnijim dru{tvima, odnos-no defini{e, na`alost i dalje prili~noaktuelnu, dilemu mladih ljudi u Srbiji –ostati ili oti}i?

Drama Kod [ejtana fino je obliko-vana refleksija savremenog `ivota uSrbiji, realno mra~an prikaz bede i pre -

Sanja Savi} – BiografijaRo|ena je u Sarajevu 31.12.

1988. godine. Osnovnu {kolu i gim -naziju zavr{ila je u Palama nakon~ega upisuje Fakultet dramskihumetnosti u Beogradu, odsek Dra -maturgija. U aprilu 2010. godine naRadio Beogradu je emitovana njenadramatizacija pripovetke Ive Andri -}a Letovanje na jugu, a u junu istegodine joj je izdata prva zbirka pri -povedaka Kad `irafa progovori. Upripremi za {tampu je druga knjiga,drama Umri da ti ka`em. Sara|i -vala je u radu na scenarijima za ne -koliko studentskih filmova. Trenutnoradi na pripremi druge zbirke pri -povedaka i realizaciji crtanog filmaMika mrav.

Na Velikoj sceni Narodnog pozo -ri{ta, 6. februara, gostovala jejedna od najboljih pro{logodi{njih

produkcija u BiH, predstava zeni~kogteatra Bizarno autora @eljka Huba~a ure`iji poznatog bugarskog reditelja PetraKaukova. Gostovanje sledi nakon uspehana uglednom regionalnom Festivalu uBr~kom, gde je glumici An|eli Ili} pri pa -la nagrada publike, a `iri kojem je pred -sedavala Mani Gotovac, dramaturg izHrvatske, dodelio je ovoj predstavi na -grade za najbolju glumicu (Alma Terzi})i najbolji tekst. Prema propozicijama, zanagradu su se borili dramski pisci izHrvatske, BiH, Srbije i Crne Gore, a naFestivalu su u~estvovale produkcije JDP-a (Ivor Martini} Drama o Mirjani i ovimaoko nje), Narodnog pozori{ta RS iz Ba -njaluke (Neboj{a Bradi} Moj brat), Sara-jevski ratni teatar SARTR (Mirko Kova~Osipate se polako, va{a visosti) kopro-dukcija MESS-a i Narodnog pozori{taSarajevo (Pe|a Kojovi} Sarajevskapozori{na tragedija), zagreba~ki teatri„Kerempuh“ (Ante Tomi} ^udo u Po sko -kovoj dragi) i EXIT (Mate Mati{i} Balon).

Iz mnogobrojnih natpisa, koji supratili izvo|enje ove predstave u BiH,izdvajamo dva: Sr|an Vukadinovi}, pro -fesor Akademije umetnosti u Tuzli, pi{u}io strukturi drame Bizarno, prime}uje daovaj komad, koji „u svojoj dramatur{kojstrukturi poku{ava da odgonetne zamkebizarnosti u svakodnevnom `ivotu“ i na

studiozan na~in „nastoji prodrijeti u su -{tinu modernizacijskih sunovrata“, zasvoju osnovu ima tri ljubavne pri~e, kojesu „na koncu nemogu}e u nemogu}emokviru“. Ta struktura mo`e se, pi{e Vu -kadinovi}, simboli~ki porediti sa „poigra-vanjem matemati~kim zakonitostima –da li je nemogu}e i nemogu}e jednakomogu}e“! Pozori{ni kriti~ar Sa{a Grad-ni} u svom du`em afirmativnom prikazupredstave pi{e da se reditelj Petar Ka u -kov „polaze}i od neposredne parafraze~uvenog crte`a ’zlatnog preseka’ iz be -le`nice Leonarda da Vin~ija, u ~ijem sre -di{tu je potpuno nago ljudsko telo, suo -~ava sa Huba~evim tekstom tako da gara{~lanjuje na niz mikroplanova, pri ~e -mu dominira iskaz o svakida{njem bi -zarnom egzistencijalnom planu“. Gran-di} iznosi zaklju~ak da je re`ija „na bazisvog saglasja sa idejom teksta uspela danam do~ara naturalisti~ki, bizarni, planegzistencije pre i posle klju~nog do ga -|aja“, a svojim „op{teprostornim prepo -znavanjem“ stvorila je iluziju da postoji„jedinstven prostor ~ije se egzistencijalneravni prepoznaju i usvajaju kao ne{tosvakodnevno“.

Ina~e, predstava Bizarno imala jeneobi~nu produkcijsku sudbinu. Jo{ to -kom pripreme, o ovom projektu je u pre -sti`nom ~asopisu „American TheatreMagazine“ objavljen afirmativni tekstnjujor{ke kriti~arke starije generacijeNikol E. Tejlor, koja je predstavu pre -

poru~ila gledaocima, a Petar Kaukov je,na osnovu ovog i rada u teatrima u Sofi-ji, pozvan da uzme u~e{}e u jednom odprojekata organizacije „The Drama Lea -gne of New York“. Nakon vrlo uspe{nepremijere u martu pro{le godine, pred-stava je zbog spre~enosti glavne glumiceSne`ane Markovi} da nastavi sa radom„uga{ena“. Ipak, na zahtev publike, a uzveliki napor reditelja i producenta, svojupremijernu obnovu Bizarno do`ivljavana po~etku slede}e sezone, a u predstaviglavnu rolu preuzima svakako najtalen-tovanija glumica mla|e generacije u BiH,~lanica sarajevskog Narodnog pozori{taAlma Terzi}. Pored nje i An|ele Ili}, uovoj predstavi igraju i Nusmir Muhare-movi}, Tarik Markovi} i Sini{a Vidovi},autori dizajna prostora su pisac i reditelj,koji potpisuje scenografiju, kostimografje Sabina Trnka, a kompozitor i autorvideo materijala poznati multimedijalniumetnik iz Sofije Javor Dimitrov.

Elvir [kiljo

SANJA SAVI] – „DEKODIRANJE“ I „KOD [EJTANA“

Izdanja Udru`enja dramskih umetnika Srbije mo`ete poru~itina brojeve telefona: 2631 522, 2631 592, 2631 464ili mejlom na adresu: [email protected] ih kupiti u prostorijama UDUS-a(Beograd, Studentski trg 13/VI)

MARIJA CRNOBORIPriredio Aleksandar Milosavljevi}cena: 800 dinara MATA MILOŠEVI]

Priredile: mr Ksenija Šukuljevi}-Markovi} i Olga Savi}

cena: 800 dinara

LJILJANA KRSTI]Priredila Ognjenka Mili}evi}cena: 800 dinara

RADE MARKOVI]Priredio Zoran T. Jovanovi}

cena: 800 dinara

MIRA BANJACPriredio Zoran Maksimovi}

cena: 800 dinara

PETAR KRALJPriredila Ognjenka Mili}evi}

cena: 800 dinara(rasprodat tira`)

OLIVERA MARKOVI]Priredio Feliks Pa{i}cena: 800 dinara

STEVAN [ALAJI]Priredio Petar Marjanovi}cena: 800 dinara

VLASTIMIR \UZA STOJILJKOVI]Priredio Zoran T. Jovanovi}cena: 800 dinara

MIHAILO JANKETI]Priredio Veljko Radovi}cena: 800 dinara

BORA TODOROVI]Autor: Dragana Bo{kovi}

cena: 800 dinara

PREDRAG EJDUSPriredio Zoran T. Jovanovi}

cena: 800 dinara

STEVO @IGONPriredio Zoran T. Jovanovi}

cena: 800 dinara

PETAR BANI]EVI]Priredio Ra{ko V. Jovanovi}

cena: 800 dinara

KSENIJA JOVANOVI]Priredio Zoran T. Jovanovi}cena: 800 dinara

DIJALOZI O VOJI BRAJOVI]UAutor Dragan S. V. Babi} cena: 800 dinara

M O N O G R A F I J E

SVETLANA BOJKOVI]Autor: Ksenija [ukuljevi}Markovi}cena: 800 dinara

Edicija posve}ena dobitnicima Nagrade„Dobri~in prsten”

gr{ti neostvarenih potencijala ljudi kojitu `ive. Njeno razre{enje nije sre}no nitiromanti~no, iako se pre tragi~nog zavr -{etka postavlja mogu}nost preokreta ihepienda. Ipak, njeni likovi i radnja sesu{tinski mogu posmatrati kao ohrabru-ju}i, optimisti~ni, zbog `elje likova zapromenom i snage da se ona ostvari (dokpostoji svest o nephodnosti promene, nijesve tako beznade`no). Velika vrednostove drame jeste njena `ivotna uverljivost,puno}a koju likovi poseduju, opipljivostnjihovih ose}anja, nostalgije za izgub -ljenim `ivotima, patnje zbog neostva re -nih ljubavi i snova, iskrenost koja na~itaoca neposredno deluje.

Ana Tasi}

Page 24: INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka Glid-Stojanovi ... · POZORI[NE NOVINE BROJ 169–170 FEBRUAR 2011. GODINA XVIII CENA 100 DINARA INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka

Pored Biserke Raj~i} kao scenariste,Darka Tati}a reditelja, emisiju su realizo-vali i protagonisti – Predrag Ejdus uulozi Frederika [opena, Mira Peji}-Ar -menuli} u ulozi knji`evnice @or` Sand,Dejan ^avi} kao narator, i glumice ZorkaVukovi} i Elizabeta \orevska. Dizajnertona bio je Tomislav Peri}, a lektor NadaAndreji}.

Emisiju je kao knjigu, bogato ilustro-vanu fotosima i crte`ima, uz do~aravanjemiljea i duha epohe, izdala Matica srps-ka iz Novog Sada, uvrstiv{i uz knjigu idisk sa snimkomemisije.

24

Povodom dvesta godina ro|enja Frederika [opena

LUDUS 169–170Lu

„[OPEN, @OR@ SAND I NJENA DECA“

Milan Mi lov i¯

Radio-drama o velikom kompozitoru pobu -dila je veliku pa`nju

GA[ENJE REPREZENTACIJE U ga{enju gluma~ke reprezentacije nalazi-mo ~udno jedinstvo univerzalnog modela,realnog ’ja’ glumca (ali i poni{tenja voljeglumca) i jednog rizomati~nog niza

Uokviru ciklusa „Sezona muzike naVra~aru“, a povodom 200 godinaod ro|enja poljskog kompozitora

Frederika [opena – u kamernoj saliUdru`enja kompozitora Srbije, po~etkomnovembra, u Beogradu, prire|eno je ve~eposve}eno kompozitorovom `ivotu i stva-rala{tvu.

Bila je to prilika da brojna publika~uje emisiju, radio-igru, realizovanu uRadio Beogradu, pri~u dramskog progra-ma [open, @or` Sand i njena deca, kao ida se bli`e upozna sa istoimenom objav-ljenom knjigom tj. dramom knji`evniceBiserke Raj~i}.

Pre toga, pijanistkinja Marija \uri}je odr`ala mini-koncert posve}en dvesto-toj godi{njici od ro|enja najistaknutijegpredstavnika poljske muzi~ke kulture.Ona je odsvirala tri kratke [openovekompozicije, „briljantno je o`ivela notekoje je iza violinskog klju~a pore|aoFrederik [open“, odu{evila brojnu publi-ku i uvela prisutne u pri~u dramskogprograma Radio Beograda, pod naprednavedenim nazivom.

Tako|e, pre emitovanja, kratko isadr`ajno su se publici obratili stvaraociovog uspe{nog radijskog dela. RediteljDarko Tati}, uz svoje vrlo originalnorazmi{ljanje o fenomenu zvanom radio u

prostoru, istakao je i ovo: „Dozvolite mida prozborim koju i o tome kako do`ivlja-vam [openovo stvarala{tvo. Svako od nasu dodiru sa umetni~kim delom, ukolikomu se isto svidi, ima ose}anje kao da jetokom `ivota i sam, poput stvaraoca, ne -{to sli~no smislio, ali mu je ovaj ’uzeo re~iz usta’, ili ’ono {to mu je bilo na vrhujezika’. ^ovek tada odobrava umetniku,aplaudira mu, jer ga saslu{ano i vi|enokatkad dovodi do ushi}enja. I kada godbih prvi put ~uo po~etak ili prvi deo neke[openove kompozicije, ili ponovno nekuznanu mi, ali zaboravljenu svirku, nika-ko nisam mogao do~arati sebi, predvidetislede}e taktove, fraze, pasa`e! Ono {to biusledilo uvek bi me iznena|ivalo i ~udes-no ozarivalo! [openova invencija me,dakle, uvek zapahnjivala svojom neis -crpno{}u, i ta ga, ~ini mi se, odjava odmnogih drugih renomiranih kompozito-ra, jer posle slu{anja prvog dela njihovogiskaza, mo`ete sa velikom verovatno}ompredvideti dalju razradu teme i finalnido`ivljaj!

„Otuda mi je pristup re`iji dela [openi @or` Sand i njena deca ~inio zadovolj-stvo. @anrovski posmatrano, nazvao bihga radio-pove{}u, budu}i da, re~ju i mu -zikom, opisuje bizarnu vezu izme|u `enei ~oveka, umetnice i umetnika, odr ̀ a va -

nu uprkos preprekama koje genetskipoti~u iz ~esto manifestovanog ega, izra -`enog u neprijateljstvu dece prema ’novi-ma’, prema izabraniku i izabranici svo -jih roditelja, kao posledice njihovih raz -voda. Potom, tu je i pri~a o `alu zbognemogu}nosti premo{}ivanja razlike ugodinama, o poni{tavanju igre sudbine, o’pogre{nom datumu ro|enja – o kalen-darskoj gre{ci’, o prolazu kroz takozvano’negde zapisano’...“

Biserka Raj~i}, knji`evnica i autorkateksta radijske pri~e, objavljene u oblikuknjige, detaljno je podsetila na oboga -}enje te pri~e i novim, do sada nepozna-tim detaljima od zna~aja, do kojih je do -{la radom i istra`ivanjem i u inostran-stvu (do sada nepoznata pisma glavnihaktera) i iz drugih autenti~nih izvora,~ime se pri~a tj. knjiga ~ini jo{ zanimlji-vijim i dramati~nijim.

^ulo se i telegrafsko izlaganje JeliceNedi}, urednika izdava~ke delatnostiMatice srpske.

Neophodno je re}i ne{to vi{e o atmo -sferi koja je vladala u sali prilikom slu -

{anja ovog dramskog ostvarenja. Potvr-dilo se da ako pisac, reditelj i ostali stva-raoci radijske pri~e uspeju da postignuda slu{aoci dospeju u drugi svet, obi~aje,du{u – ~arolijom, i da ne `ele da se oda -tle vrate, da se de{ava pravo ~udo, {to jepostignuto ove ve~eri. Pri slu{anju ovdese upravo i dogodila ta lepa, va`na, bo -`anska, ~ove~anska stvar. Zra~ilo je to salica primalaca – slu{alaca – svi su bili u„transu“ do`ivljavanja, u`ivali sa zatvo-renim o~ima i plemenitim izrazem. Sveje potvr|ivalo da je radio kao medij neza-menljiv, naro~ito u popularizaciji zna ~aj -nih proznih dela i tema.

Pozori{te koje proizvodi i uobli~avanove odnose brzine, sporosti i in -tenziteta, kretanja i pauze, ponav -

ljanja i stati~kog elementa krize, postup-ka poni{tenja uloge i njene sinteze; po -stavlja druga~ije odnose izme|u ga{enjareprezentacije, prisustva, energije i apso-lutizacije tela glumca. Pojam dekom-ponovanja ~oveka mo`e se shvatiti samouz antimodel, ili kao ga{enje zakona re -prezentacije, simultanog ubrzavanjem(kod cikli~nog ponavljanja), ili usporenja(sukcesivnim smenjivanjem brzina isporosti (kao ’odvajanje od sebe’ i vra }a -nje na nivo fizi~ke reprezentacije. Odnossubjekta i objekta na sceni, i njihovo je -dinstvo tako|e po~inje da opisuje odnoseiskustvo kretanja glumca i procese de -komponovanja i sinteze uloge (i vra}anjana nivo fizi~ke rerezentacije glumca).

Odnos geometrije, poni{tenja akcizaspontane selekecije i monta`e (pozori{te~iste misli), iskustva kretanja, duboke,disperzivne koncentracije glumca (i dr.),

brzine i procesa fragmentacije tela, go -vore o prostoru koji podr`ava glumca, iodnosu njegovog tela u tom prostoru.Temporalna intervencija glumca, krozodnos ritma (brzina) i apsolutizacije tela,govore o odnosu dramaturgije i logikesenzacija, prostora liminaliteta i vreme-na ~iste kreacije.

Uticaji rubi~kog toka, skupa brzina isporosti i elemenata uloge, govori o odno-su unutra{njih i spolja{njih stimulusa,dinamizaciji pa`nje glumca i gledaoca, ikvalitetu pokreta (svesnom odabiru di -rekcija kretanja). Pokret glumca je po ve -zan sa temporalnom intervencijom i pro -storom (ga{enje reprezentacije, glumacse vra}a na nivo fizi~ke reprezentacije).Glumac se sjedinjuje sa svim onim {tonije, ili posti`e totalnu senzibilnost ili to -talnu provodljivost, pri ~emu dolazi dodruga~ijeg uvida i pro{irenja svesti.

Rubi~ka mre`a opisuje odnose i to -kove energije, intenziteta (ritma, kvalite-ta pokreta, elemenata uloge, svetla i dru -

gih scenskih elemenata). Glumac-autorkoristi akcize spontane selekcije i mon ta -`e, i svetlo na sceni posmatra kao formusvesti i reda; ali i nasumi~nog ukr{tanjau beskrajnom nizu transformacija. Eks -presija glumca odnosi se i na imaginarnei nesvesne impulse koji u rubi~kom tokuuti~u na proces fragmentacije tela, kaorezonatori brzina i intenziteta, sukce-sivnih linija kreacije i ve~nog, nepro -menljivog arhetipa glume.

Ga{enje reprezentacije odnosi se naga{enje predstavljanja i prikazanja glu -mca, i opisuje proces fragmentacije tela,kori{}enja razli~ite vrste i tipa koncen-tracije (duboka, emblemati~ka, disper -zivna, i dr.); tj. obja{njava odnos brzina isporosti (iskustva kretanja i igranja ulo -ge) i beskona~nog niza gluma~kih trans-formacija.

Prisustvo, energija i intenzitet (apso-lutizacija tela), govore o postupku uki da -nja uloge, odnosno o anihilaciji (poni{te -nje volje glumca-autora). Kvalitetomsvog pokreta, du`inom, trajanjem i inten-zitetom performativne sekvence poni{ta -vam tok i trajanje akciza spontane selek-cije i monta`e koje koristim (gasim svojelinije te`nje, svoju intervenciju u pro sto -ru i vremenu).

Linija te`nje glumca uti~e na pokret imirovanje, na svesno biranje direkcijakretanja na sceni, na procese glume i ne-glume. Postupak ne-glume tako|e doti~e

procese ga{enja reprezentacije, koje opi -suje i subjektivno i objektivno posma-tranje glumca.

Otvaranje prostora liminaliteta gasilinije te`nje, odnosno odri~e postupke de -komponovanja i sinteze uloge. Intenzitet ibrzina daleko su ve}i, istinitiji i sna`nijiod psiholo{kog motivisanja pisca.

Erozija smisla i interpretacije, i ispi-tivanje odnosa iskustva kretanja, postup-ka ne-glume i jednog rizomati~nog nizatransformacija, govori o ga{enju repre -zentacije (ru{enju hjerarhije, li~nost jeslobodna samo onda kada nije ’ja’). Ovajobrt je samo faza: metafizi~ki zavr{etakkoji se ne mo`e razumeti na ranijim os -novama (’Ja sam ro|en da ispunim svojuranu’).

Vra}anje na nivo fizi~ke reprezen -tacije i ritmi~ka osetljivost glumca odnosese na otvaranje prostora liminaliteta,odnosno na preplitanje univerzalnog mo -dela (nesvesnih pulsacija, brzina i ri zo -mati~nog niza transformacija), prisustvaglumca i dimenzije apsolutne slobode(surplus reality). Glumac ~inom kreacijeponi{tava svoju volju, kroz postupke glu -me i ne-glume (odnosno dekomponova -nja i sinteze uloge), u pozori{tu gde jeprovodnik brzina i intenziteta.

Ga{enje reprezentacije, kao ru{enjedistinkcije izme|u pojave i realnosti, fi -gurira kao simultanost procesa ga{enjalinija gluma~ke te`nje, dekomponovanja

i sinteze uloge i dramaturgije {oka, kojasledi logiku senzacija, i procesa kojiistra`uje totalnost reakcija na sceni (to -talna senzibilnost, ili totalna provod lji -vost glumca i gledaoca).

Senzacija nije ali mo`e biti atrakcija,ona je pre temporalna intervencija glum-ca i prisustvo, koja deluje na dinamizaci-ju pa`nje glumca (i gledaoca), i samod-ramatizaciju physisa. Odnosi se na ko ri{ -}enje akciza spontane selekcije i mon ta -`e, odnosno na ispitivanje odnosa kine -steti~kog ose}aja glumca, ritmi~ke oset -ljivosti (iskustva kretanja i igranja uloge)i dinamiku procesa u kome glumac igledalac sami postaju senzacija.

Kroz flux, fragmentarnost, skok, pre -kid, let, glumac posmatra sebe i dinami -~ki oblik drame (kao jedinstvenu mre`usenzacija), ’odvaja se od sebe’, i posmatrajedinstvo iskustva kretanja i igranja ulo -ge, sa svim scenskim elementima. Po -zori{te ~iste misli, ili svetla kao emisarareda i svesti druge vrste, govori o glumcukoji dolazi do nove izra`ajnosti koja gamenja (totalna senzibilnost).

Ljubav je milost svetlosti blage (Be -ket), ga{enja gluma~ke reprezentacije.Glumac kroz postupak ukidanja glume,tj. ga{enja reprezentacije ide dalje od pro -cesa dekomponovanja i sinteze uloge, od -nosno procesa fragmentacije tela (dezor-ganizacije organizma), on sampostaje senzacija. Milica \uki}

[open

Biserka Raj~i}

SKICE DU[ANA RISTI]A

Page 25: INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka Glid-Stojanovi ... · POZORI[NE NOVINE BROJ 169–170 FEBRUAR 2011. GODINA XVIII CENA 100 DINARA INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka

LUDUS 169–17025

IDEA Evrope – Evropska ideja za bolju budu}nost

MANIFEST O DRAMI U PROCESU OBRAZOVANJA

O „PROCESU K” – JEDNO INTIMNO PISMOProces K je istra`iva~ki projekat usmeren naanalizu kreativnog procesa i delovanjespoljne umetni~ke kontrole. Kraj procesa –„me~“ odr`an je u KC „Grad“ 19. januara

Krajem novembra protekle godine(25 – 29.11.2010) u Atini je odr ̀ angodi{nji sastanak mre`e IDEA

Evrope, evropskih organizacija okuplje-nih i aktivnih u me|unarodnoj organiza-ciji IDEA (International Drama-Theatrein Education Assotiation), asocijacijiorganizacija koje se bave dramom uobrazovanju i dramskim obrazovanjem.Me|unarodna IDEA osnovana je 1992.godine u Portugalu, dok je IDEA Evrope,kao neformalna mre`a, oformljena 2006.u Frankfurtu. Od svog osnivanja ~lanovimre`e su se svake godine okupljali udrugoj zemlji – 2007. u Viterbu, Italija,2008. u Silkeburgu, Danska, 2009. uBudimpe{ti, Ma|arska.

CEDEUM je i pri dru`eni partner projektaDICE (Drama Improves Lisbon KeyCompetences in Education-Drama una -pre|uje klju~ne kompetencije Lisabonskestrategije u obrazovanju) kao jedna odorganizacija iz 12 zemalja Evrope, uk -lju~ena u da sa da najobimnije istra ̀ i -vanje koje je nepobitno dokazalo zna~aj ipozitivan uticaj koji dramsko obrazova-nje ima na u~e nike. Na sastanku evrop-ske mre`e u Atini u~estvovao je do sadanajve}i broj predstavnika i dr`ava – 33iz ~ak 18 zemalja. Tokom ~etiri dana tra -janja sastanka po red uobi~ajenog upo -znavanja sa stanjem drame u obrazova-nju i aktivnostima organizacija u protek-

KC „Grad“ se nalazi u Ulici bra}eKrsmanovi} nadomak reke Save,a ispod Brankovog mosta. Geo -

grafska pozicija kulturnog centra va`naje za pri~u o prezentaciji Procesa K. Sjedne strane zgrade su mir i ti{ina rekeSave, a s druge tranzitna saobra}ajnicakroz koju neprekidno treskaju kamioni sprikolicama i autobusi. Bu~na, devasti-rana, siva ~etvrt krije `ivot koji se tihoodvija pokraj toplih kaljevih pe}i nato-pljen mirisom livenih bombona izbombond`inice i doma}ih kora za burek,pitu i gibanicu. Enterijer centra je u du -hu kom{iluka – sve je kao skrpljeno,skupljeno, nedovr{eno, nekomforno, aopet intimno, toplo, lepo, jedinstveno –jednom re~ju inspirativno.

Uz metalne basamke, na sprat, vodinas autorka Irena Risti}. U prostranojsali s pogledom na Savu stoje tri glumca:

Rade ]osi} na poziciji A, Jelena Ili} napoziciji B i \or|e Brankovi} na poziciji C.Ispod njih su tasteri, iznad reflektori, aispred njih su zid i publika. Publika pri -tiskom na taster bira izvo|a~a. Dizajnersvetla Svetislav Cali} osvetli glumca i onpo~ne da govori tekst. Tekst se istovre-meno emituje na zidu tako da mi tj. pu -blika mo`emo da ~itamo tekst i da slu -{amo glumca koji tekst interpretira. Pu -blika mo`e i treba da tokom procesa~itanja-govorenja bira tj. menja glumce.Svako iz publike mo`e li~no i neogra -ni~eno da uti~e na izbor. Mo`e da „kon -troli{e“ proces. Me|utim, koga god daizaberete vi ne mo`ete da birate tekst –naredni glumac nastavlja isti tekst tamogde su kolega ili koleginica stali. Tudolazimo do paradoksa – projekat istra -`uje uticaj kontrole, a mi koji bi trebaloda demonstriramo kontrolu u stvari jenemamo: ne mo`emo da promenimo

tekst, ne mo`emo da izmenimo tok teks-ta, ne mo`emo da kontroli{emo kada }etekst da po~ne a kada }e da se zavr{i,nemamo uvid u tekst van onog {to namse neposredno prezentuje. Jedina {to za -ista mo`emo je da se igramo tasterom. Toje mera konzumentskog dru{tva u komeljubitelji umetnosti biraju tj. „konzumi-raju“ sad ovog, sad onog umetnika, stil iliideologiju bez uvida u biografiju, processtvaranja i tehnike rada. Gustiramoumetnost kao livene bombone za svojepare i li~ni }ef poigravaju}i se biografija-ma, radom i `ivotima stvaralaca. Fasci-nantno je Irenino otkri}e da makoliko sestvaraoci razlikuju po sredstvima, na ~i -nu i shvatanju umetni~kog rada sve nji -hove misli o problemima kreativnosti seprirodno slivaju u jedan misaoni tok.Iako jednu re~enicu govori pisac, nared-nu slikar, a onu zatim glumac, sve one~ine jedinstveni tok misli. Dok reka Savamirno te~e u mraku hladne januarskeno}i, publika isprva stidljivo, a zatim svedrskije pritiska tastere, menja glumce,igra se kontrole. Proces se zbog brojapublike i ograni~enog prostora ponavljatri puta, a po zavr{etku svakog ciklusara~unar o~itava „najbiranijeg“ glumca.

Na kraju tre}eg ciklusa u prizemlju KC„Grad“ odr`an je razgovor sa IrenomRisti} u kome su u~estvovali neki odumetnika s kojima je autorka razgovar-ala: slikarka Biljana \ur|evi}, muzi -~arka Sonja Lon~ar, pisac Bojan Babi}.Moderator je bila dramaturg Vesna Peri}.Publici je podeljeno izdanje knjige Po -~etak i kraj kreativnog procesa IreneRisti} (izdanje Hop.La!) u kome autorkakroz nau~noistra`iva~ki rad govori otemi koju je preto~ila u Proces K.

Nisam mogla da ostanem do krajadiskusije. Napustila sam KC „Grad“ i po -

gled na reku Savu i iza{la na Ulicu bra}eKrsmanovi} gde su me „napala“ svetlafarova kamiona i autobusa. Polemiku saautorkom nastavila sam danima u svojojglavi. Mo`da nije sve re~eno, mo`da nijebilo dovoljno jasno, mo`da bih sve uradi-la druga~ije, ali ~injenica da se dijalognastavlja, a knjiga seli sa stola u torbu, iztorbe na stolicu, sa stolice na policu, paopet u torbu govori u prilog kreativnogprocesa Irene Risti}.Marina Milivojevi}-Ma|arev

loj godini, pre{lo sa na konkretne zada-tke i rad po grupama, koje su kasnijepredstavile svoje za klju~ke i predloge.Delegacija iz Francuske je tako|e prene-la dosada{nji rad i aktivnosti na organi-zovanju svetskog IDEA kongresa koji }ese odr`ati u Parizu 2013. godine.

Ali jedan od najva`nijih rezultatasastanka bio je sastavljanje Manifesta,na inicijativu doma}ina iz Gr~ke, koji jeobjedinio `elje, stremljenja i ciljeve svihorganizacija koje su se sastale u Atini.

Nada ovih organizacija je da }e uzpomo} Manifesta drama dobiti svoje za -slu`eno mesto u obrazovnim programi-ma svih evropskih zemalja, ne~emu ~e -mu te`e u svojim objavama zaklju~akasa svetskih konferencija organizacije kao{to su Unesko, i zbog ne~ega {to je doka-zano obimnim istra`ivanjima kao {to jeDICE. A to je da drama i pozori{te po ma -`u deci i mladima na razne na~ine.

Sanja Krsmanovi}-Tasi}

Predstavnici organizacije IDEA Evropa poslednjeg dana sastanka

Proces K

MANIFEST za Dramu/Pozo ri {te u obrazovanju

Deklaracija principa i namera sa stavljenih od strane IDEA EvropeNa me|unarodnoj Konferenciji u Li sabonu 2006, Unesko je predstavio dokument pod nazivom Putokaz za obrazovanje u

umetnosti, a 2010. na slede}oj me|unarodnoj Konferenciji u Seulu – dokument pod nazivom Seul Agenda. Obe Konferencije supotvrdile nezamenjivu ulogu umetnosti u obrazovanju, i za htev da se umetni~ko obrazovanje obezbedi u svim zemljama UN-a.

U periodu 25–28. novembra 2010, Evropske ~lanice Internacionalne asocijacije drame/pozori{ta u obrazovanju IDEA – sazvani~nim predstavnicima iz 18 zemalja, okupile su se u Atini na svom godi{njem sastanku. Zajedno smo sastavili ovaj Mani-fest jer smo iz li~nog iskustva mogli da vidimo ono {to je dokazano i mnogobrojnim istra`ivanjima u raznim evropskim projek-tima kao {to je na primer DICE, da drama/pozori{te mo gu da unaprede na{ kapacitet da sa ra |ujemo, brinemo i stvaramo. I poredto ga, mnogi politi~ari jo{ nisu uvereni da odre|ene inicijative treba da se preduzmu u svrhu obnove obrazovnog sistema zadobrobit na{e dece i budu}nost sveta.

Stoga smo do{li do slede}ih zaklju ~aka, ciljeva i smernica, uz nadu da }e one biti primenjene i podr`ane u svim zemljamaEvrope.

INTENCIJE-OSNOVNE STAVKE KOJE TREBA OSTVARITI: a) Drama/pozori{te treba da je oba vezni deo svih obrazovnih programa; b) Treba da je prisutno vi{e godina jer je dugotrajan proces; c) Sklonost ka drami/pozori{tu treba da je podr`ana kod svakog profesora i u~enika u svrhu postizanja obrazovanja visokog

kvaliteta;d) Svim nastavnicima treba omo gu}iti savladavanje ve{tina koje }e im pomo}i u saradnji s dramskim edukatorima i pozo-

ri{nim profesionalcima u obrazovnim okru`enjima;e) Potreban je dalji razvoj partnerstava izme|u obrazovanja, ustanova kulture i pozori{nih umetnika;f) Drama/pozori{te treba da je integrisano kao metodologija u u~enju dru gih predmeta;g) Ova integracija je mogu}a samo kroz specifi~no u~enje umetnosti na sva kom nivou; h) Programi za nastavnike, dramske pedagoge i pozori{ne umetnike treba da se prilagode potrebi da umetnici i na stav nici

dobiju znanje i iskustvo potrebno da zajedni~ki budu u stanju da preuzmu odgovornost za u~enje, i dobiju maksimum iz rezul-tata ove saradnje izme|u razli~itih oblasti i profesija;

i) Nastavnici i umetnici treba da se udube u oblasti onih drugih, uklju~uju}i i zajedni~ki interest za pedagogiju.OBRAZLO@ENJEU skladu sa ^lanom 27 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima: Svako ima prevo da slobodno u~estvuje u kul turnom

`ivotu zajednice, da u`iva u umetnosti i da u~estvuje u nau~nom na pretku i u dobrobiti koja otuda proisti~e. Tako|e, ^lan 31 Konvencije o pravima deteta navodi: Strane ugovornice }e po{tovati i podsticati pravo deteta na puno u~e{}e

u kulturnom i umetni~kom `ivotu i podr`a}e pru`anje odgova ra ju }ih i jednakih mogu}nosti za kulturne, umetni~ke, rekreativ-ne i slobodne aktivnosti.

Iako se prava deteta i deklaracija o ljudskim pravima svakodnevno kr{e na razne na~ine, drama/pozori{te u obrazovanjuzahteva u svim svojim manifestacijama prava sve dece i mladih na kreativno postojanje, pravo da sara|uju i da zajedni~kisanjaju o transformaciji sveta, kao i sebe samih.

Kultura, umetnost u obrazovanju, umetni~ko obrazovanje, igra, u`ivanje, kreativnost, timski rad i ma{ta ne nalaze uvekplodno tle, koje im je potrebno za razvoj u globalnoj realnosti finansijske krize koja umanjuje vrednost ljudskih bi}a, i mnogepogodnosti koje smo stekli zajedni~kim naporom tokom vekova za kreiranje slobodnog, pravednog i jo{ humanijeg sveta.

Mi, dramski stru~njaci, umetnici i pozori{ni radnici, koji radimo u obrazovanju, nastavlajmo da stvaramo neo ~ekivano u iizvan u~ionice, u i izvan {kola, na svakom mestu i prostoru gde radimo s decom i mladima. Proces u~enja nije limitiran samona {kole. Nove mogu}nosti za umetni~ku pedagogiju proizvod su partnerstva izme|u {kola i umetni~kih institucija i grupa.

U svakom od ovih prostora na{a lju bav i entuzijazam utiru nove puteve u~enja za sve nas, nove puteve spoznavanja `ivotai sveta oko nas. Treba da kro~imo tim putevima na osnovu na{ih misli i srca, na{eg celokupnog bi}a. Oso ba koja raste u celini,u telu, mislima i srcu, postaje neko ko mo`e da proceni re alnost, da se usprotivi kriticizmu i kr {e nju ljudskih prava i prava dete-ta. To je osoba koju drama/pozori{te u edukaciji poku{ava da stvori i odneguje, u nadi da }e time doprineti nadi za boljitak na{eg`ivog sveta. To je svet koji `elimo da predamo u nasle|e slede}im generacijama.

Ovaj Manifest je napisan s namerom da se predstavi politi~arima i zvani~nicima u svim zemljama Evrope. Ova zajedni~kadeklaracija je potpisana od strane udru`enja koja su aktivna u domenu pozori{ta i drame u evropskim zemljama. Smatramoovaj korak presudan za priznanje jednakih mogu}nosti za kulturne i umetni~ke aktivnosti u obrazovanju.

Na simboli~an na~in, izvori{te ovog dokumenta je u Atini, gde je uloga pozori{ta kao pedagogije za gra|ane ro|ena i prene-sena, kroz vekove, ljudima iz celog sveta.

Iz sve snage preporu~ujemo vladaju}im organima da prihvate ovaj Manifest kao sredstvo napretka.Atina, novembar 2010.

Na ovim veoma produktivnim sa -stancima u~esnici su razmenjivali isku-stva rada i promovisanja dramske umet-nosti u edukaciji, povezivali se u partner -ske projekta, vrlo korisne u sada{njimvremenima kada je partnerstvo uslov zadobijanje sredstava u mnogim evropskimfondacijama, i pravili strategije daljegrada i podr{ke. Nacionalni centar i ~lansvetske or ganizacije IDEA, a samim tim i~lan mre`e IDEA Evrope je beogradskiCE DEUM – Centar za dramu u edukacijii umetnosti, najeminentnija organizacijau na{oj zemlji na polju dramske edukaci-je, na ~elu sa gospo|om Ljubicom Beljan-ski-Risti}. Pored u~e{}a i pokretanjamnogih projekata iz domena drame uedukaciji, jedna od glavnih aktivnostiCEDEUM-a je vo|enje i organizacijaBitef polifonije, prate}eg programa Biteffestivala, koji se ostvaruje ve} vi{e oddecenije u kontinuitetu. Ve} dve godine

Page 26: INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka Glid-Stojanovi ... · POZORI[NE NOVINE BROJ 169–170 FEBRUAR 2011. GODINA XVIII CENA 100 DINARA INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka

Dragi ~itaoci, kada jednog dana bu -dem pisala autobiografiju, ona }epo~eti podatkom da je moje ro|enje

7. jula 1970. objavljeno u`ivo preko Dru -gog programa Radio Beograda, dok jemoj otac, glumac Dejan ^avi} sedeo ustudiju. Maja ^u~kovi}, njen tada{nji su -prug Muci Dra{ki} i moj otac, odmah suuhvatili taksi i doleteli u Zemunsku bol -nicu. Tako je po~ela moja neraskidiva ve -za sa Ateljeom 212. Moram da naglasimda je ve}ina ovog ~lanka nastala zahva -ljuju}i mojim razgovorima s MucijemDra{ki}em i Zoranom Ratkovi}em i nji -hovim zabavnim se}anjima. Hvala im nadragocenom vremenu koje mi posveti{e.

Jo{ kao malu, prepoznala me je Ra -hela Ferari, upitav{i me: „A, je l’ si ti De -janova?“ Isto pitanje uputila mi je i neko-liko dana pred smrt, kada sam je posled-nji put videla na gluma~kom ulazu Ate -

ljea – `ivahnu, pronicljivu, jo{ duhovitu ipunu `ivota.

Iako u bifeu stoji ~uvena tabla s psi -hijatrije – F odeljenje, tvrde da Atelje nijeluda ku}a, ve} ku}a u kojoj se ozbiljnoradi, ali i ozbiljno {ali. Zoran Ratkovi},reditelj, pri~ao mi je i se}ao se situacijekada je posle predstave selo dobro raspo-lo`eno dru{tvo, a sve vreme ih je iz pri -krajka posmatrao jedan ozbiljni gospo -din. Dru{tvo je predvodio Zoran Radmi -lo vi} koga su u vreme genijalnog, ~uve -nog Teatra La MaMa, zvali – la Tata.Posle sedenja u bifeu gospodin je hladnoustao i rekao: „Svi ste vi za ludnicu.“ Ni -je ni{ta shvatio. Ha, taj }utljivi gospo -din...

Maher za karte bila je `ena kom pju -ter, ~uvena Pavica Gartner koja je pomo -}u samo svog trika svima nalazila ulaz -nice. U rangu institucije bila je i Zora

Kolakovi}, de`urna na telefonu, bri`na ispretna. Na Bitefu u izvo|enju Boba Vil -sona na daskama svog pozorista zabli -stala je statiraju}i kao kraljica Viktorija.^uveni ljudi iza scene bili su veliki ton-majstor \ura Sanader, i {ef rasvete PeraStruja, neobi~ni rekviziter Vlada Picekkoji je toliko voleo pozori{te da je i narekvizitama {tedeo da se ku}a ne tro{i.Tu su bili Mile Pile, Ben Kvik, NikolaKrnjulac, Jordan, Dragan ]erti} i ostaladru`ina bez koje ~itave ~arolije ne bi nibilo. Jer, ~esto se zaboravlja da pozori{tene ~ine samo reditelji i glumci! PosleNele, naj~uveniji inspicijent je bila OlgicaTeodorovi}, supruga Bate Stojkovi}a. @e -na koja strogim, ali toplim glasom raz -rednog stare{ine upravlja razredom {tojoj `ivot zna~i. A ako Tanja Bo{kovi}tvrdi, a verovati joj treba – bez garde -roberke Goce nastao bi haos. Ona glumci-ma bez uvijanja otkriva koliko su se i gdeugojili, a njene ruke atleti~arskom brzi-nom u stanju su da i najotrcaniji kostimsrede u zadnji ~as!

Prvi bife, u staroj zgradi Ateljea, vo -dio je Milo Vukanovi}, prvo dekorater, paonda poslovo|a. Tu su se ~uvali tanjiri sapodacima o svakoj premijeri i novoj pred-stavi. Ali, ti tanjiri oti{li su u pa ram -par~ad, svojstveno ovom podneblju koje ubahatom dertu izjede samog sebe. I dokse barjak komunizma vijorio, Atelje izvo-di Kosu odmah posle Njujorka. Prikazujekomade mladih, avangardnih, buntovnihpisaca. Sr|an Mileti}, glumac, ka`e da~lanovi Ateljea nose „dres“ tog pozorista.U bifeu sedeli su politi~ari i disidenti kojisu krojili pa~vork ove zemlje – {eta~i,novinari, glumci, pozori{tanci, dou{nici,ljubavnici. Tu se {alilo, lumpovalo, raz -govaralo, a dono{ene su neke od odlukanajva`nijih po pozori{te. Sedeli su tu idirektori, sponzori, leta~i i preleta~i... Amnogi nisu izdr`ali tempo i humor ljudiiz Ateljea. Povukli bi se pod tim naletomneverovatnih pri~a u kome niko nikognije {tedeo, pa ni sebe!

MIRA TRAILOVI] JE LEGENDAKOJA I DALJE @IVI. Za 20 godina, kolikoje „vladala“ Ateljeom, na~inila je odnjega svetsko ~udo... pored {ljivovice,Dubrovnika i Tita – skoro jedinih pojmo-va koje je svet o nama imao. Njen auto -ritet bio je ogroman. Pri~a ka`e da je jed -nom jedva privolela Zorana Radmilovi}ada iza|e na scenu. On je pristao, ali nijeizdr`ao da joj ne odbrusi: „Idem,idem...al’ }uti. `eno. Re~ da vi{e nisam ~uo!“Legendarno je gostovanje Ateljea u Mek -siku kada je kroz Akapulko provela glu -ma~ki ansambl predstaviv{i ih kao balet-sku trupu, na ~elu sa primabalerinomTa{kom Na~i}em. Tada je nastalo ve ~er -nje kupanje u bazenu luksuznog hotela,s pogledom na Pacifik. Dru{tvo je ve} bilocvrcnuto, a gospo|a Trailovi} se na{alilada je sam Moris Be`ar!

U zlatno doba pozori{ta bile su popu-larne ^abrijade, {ahovska takmi~enjame|u ~lanovima teatra. Ta{ko Na~i} seljutio kad gubi, a pre nego {to dotaknefiguru, trljao je palac o srednji prst i tadasu kibiceri govorili: „Evo ga. Ta{ko opetsoli.“ Najbolje je {ah igrao Pera Kralj, asuparnici su retko imali priliku da mupojedu kralja!

Jedna od nadrealnih pri~a je s gosto-vanja u Sofiji, 60-ih godina. Tada je upozori{tu radio ~ika Pera Bo`i}, predrat-ni berberin, a zatim i garderober. Kad seansambl iskrcao na `elezni~koj stanici uSofiji, tamo{nji predstavnici pozori{nihvlasti odmah su pritr~ali ~ika Peri, mi -sle}i da je on upravnik, jer je delovaonajgospodstvenije. ^ika Pera se u po~et -ku, kao predratni |ak, skandalizovaopona{anjem „izvo|a~a gluma~kih rado-va“, ali se kasnije opustio.

A kada su Rusi avgusta 1968. okupi-rali ^e{ku, Atelje je tamo gostovao ve} u

septembru. ^uveni ~ika Milo, koji jedr`ao stari bife, pitao je: „A kakva je torevolucija!? Pa, u jednu bolju crno gor -sku svadbu ima mnogo vi{e mrtvih!“

Ljubomir – Muci Draki} bio je u Ate -ljeu od 1959. godine. U prilog tezi da jepozori{te sam `ivot govori njegovo se}a -nje na Nedu Spasojevi}. Bila je velikaglumica, plemenita osoba, ~vrst karakter,pri~ao mi je Muci. I jednog dana, na sce -ni, usred probe Babeljeve Marije, Neda jeustala i rekla da joj je ro|endan. Donetoje pi}e. Neda je zanosno i strasno pevalana sceni, a onda je sna`no lupila ne`nombelom {akom o sto i rekla: „Hajde da na -stavimo probu.“ Mnogi koji su gledaliprobu iz publike, pa ~ak i glumci, mislilisu da je „lumpovanje“ deo re`ije. A to seprepleo @IVOT i proba komada!

HIROVI KRALJA IBIJA – ZoranRadmilovi} je imao svoje velike kaprice ito su mu dopu{tali. Jer, bio je jedan i je -dinstven. Jedared nije nikako hteo daigra Radovana i {ta drugo da radi rediteljDra{ki}, ve} da iza|e pred publiku i ka -`e: „Izvinite, dragi gledaoci, ali ZoranRadmilovi} ve~eras ne mo`e da igrapredstavu jer je indisponiran.“ Publika jeto propratila grohotom i aplauzom jer je isam Zoran iza{ao na pjacetu ispredpozori{ta i obratio se publici objasniv{ida predstave biti ne}e. Ali, sam taj ~inve} je bio sam po sebi pozori{te. I eno gatamo, i dan danas – opominje nas, kaoOtac iliti Kralj Ibi na apsurdnost ovihna{ih `arijevskih `ivota. Jednom opet,Radmilovi}a ni od korova. Prona|o{e gapred predstavu u „Rabu“ u Vlajkovi}evojulici. Na pitanje {to ne}e na predstavuodgovrio je da ne mo`e zbog D`eme. „Akakve veze ti ima{ sa D`emom?“ A Zo -ran kao iz pu{ke: „Imam. I to mnogo. Po -ginuo je na{ predsednik vlade D`emalBijedi}i, ja ga oplakujem i pijem u D`e -mino ime!“

Bilo je problema i s drugim glumci-ma, pri~a{e mi Rale i Muci. Jedne ve~eri,kad je Muci bio de`uran, Slobodan Ali -grudi} nije se pojavio na predstavi. Tra -`ili su ga u „Srpskoj kafani“ i „Brioni-ma“, ali NI[TA! Vreme odmi~e, sala sepuni, a neko se seti da je Aligrudi}, kaostrastan partizanovac, mo`da na utak-mici. Muci pozove de`urnog na stadionu,zatra`i da ga hitno pove`u sa obez be -|enjem stadiona i policijom i objasni imda Aligrudi} mora sti}i na predstavu.Makar i priveden! Zbog toga je ZoraKolakovi} dobijala male nervne slomove.Znala je da brizne u pla~, a bila je „devo-jka za sve“ – i sekretarica, rekviziterka,kafe-kuvarica, znala je svaki kutakpozori{ta. Odlazila je ve} u {est po podnena de`urstvo i budila glumce iz popod-nevne dremke: „Ustaj... budi se... ve~erasima{ predstavu!“

^uveni rekviziter Vlada Picek jako jepatio {to rekvizite uop{te i postoje. Total-no ga je bacalo u o~aj pe~eno jagnje kojeje dono{eno iz „Srpske kafane“ za OjSrbijo, nigde ’lada nema. Glumci su slas-no grickali nevino srpsko jagnje i prepredstave, tako da je na scenu ~esto ume -sto celog pe~enja za dinastiju Obrenovi}aostajalo na~eto jagnje.

Branko Ple{a bio je pravi glumacstarog kova koji je dolazio na vreme da sena{minka, obu~e i skoncentri{e. Ali, ninjega jednom nije bilo na vreme. Igrao seTigar i daktilografi. Muci je opet biode`uran i, kako je dovitljiv bio, seti se datelefonom pozove Ple{inu majku. Ple{a jestanovao blizu JDP-a, tj. supermarketana Cvetnom trgu. A Ple{ina gospo|a ma -ma re~e da je Branko oti{ao u kupovinu.Muci pozove supermarket u kome su izfri`idera virili mufloni i ptice sa sve per -jem i na|e poslovo|u. Objasnio mu je damora da prona|e gospodina glumca Ple -{u jer isti kasni na predstavu. I to jeu~injeno. Ple{a je cegere prepustio `eni istu{tio se u Atelje i direktno uleteo nascenu s po~etnom re~enicom u komadu:„Izvinite, ja sam malo zakasnio!“ Dobioje veliki aplauz.

U Ateljeu je Olivera Katarina, velikadiva Jugoslavije, pesmom pratila GaguNikoli}a sve do scene.

U onim vremenima koja su bila...hm... mo`da prava, ali svakako dru ga -~ija, Atelje je probijao granice i barijere,na{eg i ostalih sistema. I kad bi do{li,politi~ari su tu delovali frustrirano, a bilisu i neduhoviti. Tamo ih, zaista, niko nijeposebno fermao.

Kroz Atelje su pro{li nadrealisti,hipici, rokeri, konceptualisti, tradicional-isti... i za svakog je bilo mesta. Na~in novi moderan, stil poseban – KAD SVI KO^EATELJE DODAJE GAS! I jo{ stoji fo -tografija Buleta, Taleta i Raleta u Nju jor -ku u ~uvenom gluma~kom baru „O’Nills“koji se nalazi izme|u Linkoln centra iMetropolitena. Taj bar otvorio je glumacO’Nils i samo je zapo{ljavao glumce bezanga`mana. ^etrdeset godina stara fo to -grafija koja u dalekom Njujorku svedo~io na{im velikim glumcima i jednom ne -ponovljivom vremenu u kome je Atelje212 bio centar Beograda.

Jo{ jednom, na kraju ovog ~lanka,hvala na dragocenom vremenu koje suza mene odvojili Muci Dra{ki} i ZoranRatkovi}, i ispri~ali mi ove divne dogo -dov{tine koje se prepri~avaju „s kolenana koleno“. I da na kraju ne zaboravimre~i koje je u predstavi Kore{podencijagovorio veli~anstveni i me|u velikimaBata Stojkovi}: „Ne verujte nikom, dosebi, sebi samima, pai sebi napola.“

26LUDUS 169–170Lu

KAD SVI KO^E, ATELJE 212 DODAJE GASDuška ¸av i¯ ¤oz i

Neda Spasojevi}

Slobodan Aligrudi}

Kralj Ibi

Muci Dra{ki} i Mira Trailovi}

Mira Trailovi} i Zoran Ratkovi}

Page 27: INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka Glid-Stojanovi ... · POZORI[NE NOVINE BROJ 169–170 FEBRUAR 2011. GODINA XVIII CENA 100 DINARA INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka

LUDUS 169–170

Elen Stjuart je preminula sredinomjanuara u Njujorku u 92. godini.Zvali su je mama modernog pozo -

ri{ta. Bila je zaslu`na za razvoj ~itaveinostrane scene, ali i za nas i na{e po zo -ri{te. Prvi put je sa svojom trupom go sto -vala ve} na Bitefu 1969, i od tada bila~est gost. Ovde je stekla mnoge prijatelje ipo{tovaoce.

Godine 1961. u Njujorku osniva tru -pu La MaMa iz koje su potekli mnogizna~ajni umetnici. Otkrivala je reditelje,glumce, pisce i pru`ala im {ansu da nanajbolji na~in predstave svoj scenskiizraz. U njenom teatru su prve gluma~kekorake napravili sada veliki umetniciRobert de Niro, Al Pa}ino, Nik Nolti,Deni de Vito, pisac Sem [epard, rediteljiBob Vilson i Piter [uman. Ona je prvaAmerici predstavila neka od najzna~aj -nijih imena evropskog teatra – Grotov -skog, Pitera Bruka, Harolda Pintera.Tokom bogate karijere re`irala je velikibroj predstava, komponovala, pisala li -breta, dr`ala predavanja {irom sveta. UBeograd je dolazila ~esto i s rado{}u. Predesetak godina smo na Kalemegdanu, uokviru Belefa gledali dve njene pred-

stave: Geranos, inspirisanu gr~kom mito -logijom i Sofoklovog Cara Edipa. Obja -{njavala mi je tada da li se i koliko njenopozori{te promenilo za toliko decenijatrajanja. Se}ala se, tako|e, svog prvogdolaska u Beograd.

Na pitanje koliko se i kako to pozo -ri{te razlikuje u odnosu na po~etke od pretri i po decenije odgovorila je: „Ne bihrekla da se iole promenilo. Imamo, do -du{e, vi{e muzi~kih instrumenata... Stre -mimo da unesemo {to vi{e muzike... Ali iplesa i govora. Svega onoga {to ceo svetmo`e da razume. I dalje se trudimo daostanemo univerzalni.

„Do{li smo ovde pre 30 godina... Ovoje moja trideseta godi{njica... U tada{njuJugoslaviju. Nastupala sam na prvomBitef festivalu koji je vodila Mira Trai -lovi}... A onda i pre nego {to je Mira pre -uzela Bitef teatar. Mira me je tada odvelado crkve i zajedno smo stajale ispred.Tada mi je rekla... ’Hajde da di{emoskupa. Pomolimo se... samo nas dve... dami dodele ovaj prostor...’.

Dodala je tada: ’Elen, meni ovo mno -go zna~i.’ Zapravo tada sam je poslednjiput videla...

„Znate... Moje je `ivotno opredeljenjeda iznalazim na~ine za komuniciranje spublikom. U tom traganju smo, kao {tosam rekla, nau~ili da koristimo sve ele -mente pozori{ne umetnosti... Kako bismotaj cilj i ostvarili.

„A sada je to, izgleda, postao trend{irom sveta. Pozori{te koje samo govori...takozvano tradicionalno pozori{te, danasvi{e nije tako jako u svetu teatra. Vi{enije. U tom novom trendu, veoma je pri -sutan azijski uticaj... koji je uo~ljiv u sve -mu {to mo`emo da vidimo. Svuda imauticaja Azije.

„U na{oj predstavi Car Edip vidljivisu elementi buto pozori{ta, prime}uje seuticaj no-teatra... Drugim re~ima, ele -menti azijskog pozori{ta. Mi te elementeprimenjujemo jo{ od 1970...“

A govore}i o svom odnosu premaBeo gradu, kazala je: „Draga moja... rat jeonemogu}io mnogo toga. U Beograd samod 1969. pa sve do pre oko pet godinadolazila svake godine. Nisam nu`no inastupala, ali sam dolazila jer sam u`i -vala, i zato {to volim sve one koje ovdepoznajem. Ivanu Vuji}, Cacu i Branka injihovo pozori{te Pu`... Oni kada sam uNjujorku `ive sa mnom. Oni su deo me -

ne. Verujte. Ne bih nikad propustila pri -liku da budem u ovom delu sveta a da nedo|em u Beograd.

„To je za mene ne{to vrlo posebno.Pre svega zato {to ose}am da smo i midoprineli tome da Mira stvori Bitef festi-val. Te davne 1969. godine bila je izu -zetno ponosna {to }e na svom me|unaro-dnom festivalu ugostiti i dve ameri~ketrupe. Ta~nije „Living Theatre“ i „LaMaMa“. Mi smo bili za~etnici svega toga.Zamislite kako se ose}am sada, tridesetgodina kasnije... Opet sam ovde. Madasam ja stalno bila ovde. Kada do|em, jaovde `ivim.

„Pitate me kako se ose}am... Znam jada ovde ima puno tuge. Ali, ja sam obi{laceo svet i svuda sam srela tugu.“

^injenicu da je zovu pozori{nommajkom prokomentarisala je: „Mnogika`u da je tako. Pa, verovatno i jesamba{ to.“

Bila je to Elen Stjuart u Beogradu2000. godine. Kraljica drame, mama po -zori{ne avangarde i kako su je jo{ zvalimama svih pozori{nih ljudi sveta. Osta}eu se}anjima kao velika umetnica i izu -zetna `ena.

Olivera Milo{evi}

27

Blago nama, te{ko namasve je to u novinama.Nema posla, nema rada,takva klima svetom vlada.Svet je velik, mi smo mali,mi smo mali, pa smo pali.Kad bi pali drugi sviba{ bi bilo }iju }i.Blago nama, te{ko namasve je to u novinama.

Vesti iz zemlje, vijesti iz svijeta.Ovde bomba, on|e raketa.Tamo se vojske srele u poljui mesecima stru~no se kolju.Zemljotres, oglas, ~itulja, hronika,kultura, sport, prva harmonika.Blago nama, te{ko namasve je to u novinama.

U novine zavijamo ~varkei pratimo dolare i marke.Al’ uglavnom predmet su ~itanjaza doma}a i svetska pitanja.Novinaru mesto za pisanje,nepismenom samo za brisanje.Blago nama, te{ko namasve je to u novinama.

Milan Mihailovi} Caci

Iz „Uspomenara 212“

BLAGO NAMA

MAMA MODERNOG POZORI[TAIn memoriam: Elen Stjuart (1919–2011)

Vest od koje se ~ovek ledi, vest ob -javljena u medijima 24. januraglasila je: „Pozori{ni reditelj David

Putnik preminuo je iznenada u Beograduproteklog vikenda, u no}i izme|u petka isubote, u 39. godini, javile su danas nje -gove kolege iz generacije sa Fakultetadramskih umetnosti (FDU)...“

Do{ao je na prijemni ispit tih, sasvetlo{}u koja je izbijala iz njega... svoj,

otmen, diskretan, druga~iji od svih. Za -ista, kao retko ko – svoj.

Pomislio sam, ovaj ose}a stvari nanjemu svojstven na~in. I zbilja, svakirazgovor s njim, svaki susret s njim ilinjegovom umetno{}u, bio je za mene su -sret s jednim autenti~nim svetom, ose -}ajno{}u, na~inom mi{ljenja, koji se nemo`e sresti nigde drugo.

Ve} od ve`be na prijemnom ispitu vi -delo se da je u pitanju velik, redak dar. Ta

ve`ba je bila nemu{ta i prava; krcata`ivotom, gustinom, ti{inama koje i danaspamtim. Njegov Pelikan A. Strindberga– izuzetna predstava najdubljeg bola irafinmana, retke lepote, najava jednogzna~ajnog rediteljskog rukopisa. Lite -ratura koju je voleo, re~enice koje je go -vorio, predstave koje je radio, plemenitostkoja je obasjavala njegov do`ivljaj sve -ta... bila je ~ast biti u njegovom dru {tvu.

@ivot nije dozvolio da se ta genijal-nost razvije na sceni u punom zamahu...

Hvala ti, Davide, na svemu!Jago{ Markovi}

BIO JE SVOJ KAO RETKO KOIn memoriam: David Putnik (1972–2011)

Tako je govorioMija Aleksi}O PRVIM SUSRETIMA S POZORI[TEMKad si video prvu pozori{nu predstavu?Pa, prvu pozori{nu predstavu video sam, valjda, negde uo~i rata. Bilo je to@ivoti}evo pozori{te, ne se}am se koja predstava, ali gledao sam @ivoti}a,@ivoti} je bio legenda u to vreme, jedan od najpopularnijih glumaca, bar {tose ti~e tog kraja [umadije pa i Srbije... Tako|e je u Kragujevcu gostovalo ipozori{te Spiridonovi}, to je otac Olge Spiridonovi}. Tada sam prvi put videoOlgicu. I ona je, mislim, u Kragujevcu po~ela karijeru, igraju}i pote u ZoniZamfirovoj. Bila je lepa, slatka, sa {i{kicama nekim, i svi smo se bili zaljubiliu nju kao klinci. To je, zna~i, bilo pozori{te njenog oca. Ali, najozbiljnije, ipravo profesionalno pozori{te, to je bilo Pozori{te Dunavske banovine izNovog Sada. Ono je gostovalo celu jednu sezonu u Kragujevcu. Prave pred-stave u njemu sam gledao. Jedna od prvih je bila Madam Sen @en, zatim jebila predstava koja je uzbudila ceo grad, Bela bolest, asocijacija malo napribli`avanje fa{izma Jugoslaviji, onda Voda sa planine Ra{e Plaovi}a iMilana \okovi}a... U nekim od tih predstava sam i statirao. Nas nekolikoklinaca smo dolazili u pozori{te da cepamo kartice, a zauzvrat smo imalipravo da gledamo besplatno predstave s balkona. Me|utim, jednom im jetrebalo neko crn~e, pa me namacka{e... ja sam tada prvi put stao na scenu,mal’ se nisam sru{io od straha.

O STIDUKa`u da se glumac nikad ne oslobodi stida.Pa i ne osloba|a se. Nisam siguran kako bih sada ponovo seo da radim,iako je tek ~etvrta godina kako sam oti{ao u penziju. [ta je to tri godine?Nije ni{ta. Ali, glumac ima strah i kad se vrati s godi{njeg odmora da nijezaboravio da glumi...

O LJUBAVI PREMA POZORI{TUTi, naravno, voli{ pozori{te.Ja volim pozori{te, kako da ga ne volim! Stvarno, to je profesija za koju se~ovek opredeli dobrovoljno. To nije ono kao kad sam upisivao pravo, samoda bi do{ao do par~eta hleba. Ovo se voli. Ali, ima tu dosta gorkog pirin~ada se pojede, u pozori{tu. Jer, nije stvar samo u pozori{tu, stvar je i okopozori{ta. Govori se ve} godinama o nekoj reorganizaciji pozori{nog `ivota,da se rad u pozori{tu unapredi, ali evo niko do danas nije uspeo ne{tozna~ajno da napravi. ^udo jedno!

O OPTIMIZMUJesi li po prirodi optimista?Jesam. Jesam. Kako kad, kako prema ~emu, ali uglavnom jesam. Tamanposla da nisam. U stvari, sigurno sam od onih ljudi koji umeju da sakupedovoljno snage da iz ne znam kakvih trauma i situacija ipak iza|u fino.Umem ja sebe da razuverim, i da stimuli{em za rad... Se}am se kad je uBeogradu gostovao veliki austrijski komi~ar Hans Mozer, pa ga je u Klubuknji`evnika jedan novinar pitao: „Kako vam je, kako se ose}ate?“ Ka`e: „Dami nije mene, bilo bi mi jako dosadno.“ Stvarno, alal mu vera! Pa jeste tako.I ja tako shvatam.

(Iz knjige Glumci govore Feliksa Pa{i}a, izdava~ „Prometej“ i „Sterijino pozorje“)

Ludus citat

Ovo je deo teksta o novinama i na{oj stvarnosti. Napisao mi gaje moj prijatelj Ljuba Moljac za nesu|eni Kabare koji sam plani-rao da uradim sa Milutinom Butkovi}em pre ~etvrt veka (1979).

Page 28: INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka Glid-Stojanovi ... · POZORI[NE NOVINE BROJ 169–170 FEBRUAR 2011. GODINA XVIII CENA 100 DINARA INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka

Jedan od trenutno najizvo|enijih ev -ropskih dramskih pisaca svakako jeRoland [imelpfenig. Najzna~ajnijih

predstavnik savremene nema~ke drama -turgije, autor je preko trideset komada, ikako sam ka`e, prestao je da ih broji.Njegova produktivnost le`i u dobroj ipreciznoj osmi{ljenosti onoga {to }e pi -sati: „Dramu, za razliku od romana, ne~ini milion re~i. Kada znate {ta `elite,pisanje ide vrlo brzo.“ Letos je nagra|ennajpresti`nijom nagradom „MülheimerDramatikerpreis“ koja se dodeljuje dra -mati~arima nema~kog govornog podru -~ja (me|u dobitnicima su i nobelovkaElfrida Jelinek i Hajner Miler). Njegovitekstovi postali su popularni i u Srbiji,kao i na podru~ju biv{e Jugoslavije. Poslesrpske praizvedbe Arapske no}i u re`ijiLjubi{e Mati}a u Jugoslovenskom dram-skom pozori{tu 2007, usledila je pro {lo -godi{nja premijera @ivotinjskog carstvau postavci Ksenije Krnajski na sceninacionalnog tetra. U Bosni i Makedonijisvoje vi|enje Arapske no}i prikazali suFilip Grinvald (BNP Zenica) i SlobodanUnkovski (Turski teatar, Skoplje). Nakraju pro{le godine sa samo danom raz -maka [imelpfenigov novi komad PegiPikit vidi lice boga (Peggy Pickit siehtdos Gesicht Gottes) imao je dve evropskepremijere – u hambur{kom Talija teatru(re`ija Vilfrid Minks) i berlinskom Doj~es

teatru (re`ija Martin Ku{ej), a sam pisacga je re`irao za be~ki Burgteatar (scenaAkademiteatra) u decembru 2010.

Pegi Piket se odvija u bezimenomzapadnja~kom gradu, gde se dva bra~napara nekada{njih prijatelja sa studijaposle {est godina okupljaju na ve~eri.Tokom tog vremena Kerol i Martin suradili kao lekari u Africi, dok su Liz iFrenk kupili ku}u, dobili dete i zaradilidosta novca. Svaki par na drugi gleda sazavi{}u, a oba braka su u krizi. Kerol iMartin su napustili Afriku zbog gra |an -skog rata i tamo ostavili siro~e koje suLiz i Frenk nov~ano pomagali. Sudbinabolesnog deteta je neizvesna. Za vremeve~ere razgovor je baziran na pitanjimamorala, odgovornosti, nemo}i, autor takoistra`uje {tetu/krivicu Zapada. Ve~e sepretvara u postkolonijalnu verziju Olbi-jevog komada Ko se boji Vird`inije Vulf.A Pegi Piket je ime male plasti~ne lutkenamenjene afri~kom detetu – detetu kojena sceni predstavlja drvena rezbarenafigura.

Pegi Pikit vidi lice boga je [imel -pfenigov doprinos Afri~koj trilogiji, pro -jektu (produkcija Volkano teatra iz To -ronta, premijera u junu 2010) koji su~inila tri komada (Pegi Piket, Shine YourEye, Glo) koja su preispitivala odnoseAfrike i Zapada. Trilogija je kolektivnirad afri~kih, kanadskih, engleskih i

nema~kih pisaca i reditelja. „Izgleda dane postoji prihvatljiv na~in prikazivanjaposledica epidemije side u Africi napozori{noj sceni. Ipak, verujem da imajedan na~in i da sam ga prona{ao...

Dramska umetnost je uvek fokusi -rana na ljudsko bi}e, teatar se bavi ljudi-ma. Pozori{te nije vi~no teoriji ili global-

nim ekonomskim strukturama. Onotakvim fenomenima daje ime i ljudskolice. Dok sam pisao imao sam dva lica naumu – lice devoj~ice koja `ivi u nekomafri~kom selu i ono devoj~ice koja `ivi uzapadnja~kom gradu. Mi ih ne vidimodirektno ve} kroz odrasle koji se bore snemogu}om odlukom i kroz dve figure

kojima se te devoj~ice igraju“, rekao jeRoland [imelpfenig.

Glavna karakteristika dela ovog ne -ma~kog dramskog pisca i reditelja je vrlospecifi~an na~in pisanja. U svojim dra -mama on prepli}e apstraktno i naturali -sti~ko („Jednostavnije je opisivati real-nost odre|uju}i granice stvarnog i izmi -{ljenog“, ka`e on), igra se re~ima, pona -vlja dijaloge, zaustavlja akciju ubacuju}ikomentare likova, koristi vremenskeskokove itd. Takva je i drama Pegi Pikit,s tim da i njen `anr nije mogu}e preciznoodrediti. Na tuma~ima je da se priklonegorkoj komediji ili tragediji. „Kada pi{emne razmi{ljam o `anru komada, drama}e ga ve} sama definisati“, izjavio je [i -melpfenig za „Vol strit d`ernel“. „Berlin-sku predstavu igraju kao tragediju, onali~i na mra~ne realisti~ne Fon Horvatovedrame koje direktno gledaju u ambiseusamljenosti. U Hamburgu su se pak od -lu~ili za br`i, komi~niji model. A u Be~uprikazujem vrlo depresivne ljude, ali seodmah vra}am lak{em stilu. Vozim sla -lom“, obja{njava pisac.

Matijas Hartman, umetni~ki direktorBurgteatra, svoj mandat 2009. godinepo~eo je [imelpfenigovom dramom Zlatnizmaj koju je pisac i re`irao. On isti~e pi{ -~evu sposobnost da se kre}e od snene at -mosfere Zmaja do gotovo konvencio nal -nog pristupa u Pegi Pikit. Svoje pozo ri -{te, ina~e najbolje finansiran teatar ne -ma~kog govornog podru~ja, vidi kao lo -gi~nu [imelpfenigovu bazu, a Be~ kaotrenutno najplodnije tle za pisce. „Ljudiovde vole pozori{te, vi{e nego u Berlinu,gde je atmosfera pomalo hladna. U Be~uje teatar deo svakodnevnog `ivota”, do -daje pisac. „Razmi{ljamo da ga zapo sli -mo kao stalnog reditelja. Burgteatar pre -ispituje zna~aj pozori{ta u budu}nosti aRoland je jedan od ljudi koji na to pitanjemo`e da odgovori“, zaklju~ujeHartman.

28

Teatarska de{avanja na inostranim scenama

LUDUS 169–170Lu

ROLAND [IMELPFENIG – JEDAN OD NAJIZVO\ENIJIH @IVIH PISACA

Aleksandra Jakš i¯

„Dramska umetnost je uvek fokusirana naljudsko bi}e, teatar se bavi ljudima. Po zo -ri{te nije vi~no teoriji ili globalnim ekonom-skim strukturama. Ono takvim fenomenimadaje ime i ljudsko lice“, napominje [i mel -pfenig

POZORI[NA SCENA LONDONA I DRUGE PRI^EMaja Mi la tov i¯

Be~ka Pegi Pikit (foto Reinhard Werner)

Roland [imelpfenig u be~kom Akademiteatru

Umesto karte na ruku nam je utis-nut pe~at. Obele`eni ulazimo uogromnu halu nekada{nje fabri ke

duvana. U }o{ku je improvizovani bar,nekoliko metalnih stolova i stolica. Nazidnom televizoru se bez tona diskretnovrte vesti, bolje pogledano vesti su ve} deopredstave. Naru~ujemo pi}e. @amor.Ispred nas u polutami stoji Ma{ina. Og -romna. Trospratna. Zvecka, tutnji, kr~i.Povremeno iz te ~eli~ne grdosije pokuljavoda ili se uz jako {i{tanje rasprostrepara. Pijem pi}e, oko mene ljudi }askajuo danu ili ~ekaju}i nekoga ~itaju novinesa ekrana svojih novih ajpedova. Povre-meno izme|u nas promi~u ljudi u unifor-mama specijalne policije, idu nekuda,dele balone, vra}aju se negde, bez re~i,bez lica. ^ekamo da po~ne predstava Mo -ney umetni~kog kolektiva [ant (Shunt).

Umetni~ki kolektiv [ant je deve de -setih godina osnovalo deset pozori{nihumetnika. Prostorije im se nalaze u pro -stranim arkadama Londonskog mosta.

Neke od osnovnih karakteristikanjihovog rada su:

- kolektivna realizacija predstava –u procesu rada na predstavi akcenat jena devisingu kao metodologiji rada kojise zasniva na grupnom stvaranju pred-stave. Iako u samom procesu proba po -stoje podeljene uloge, u programu se neizdvaja posebno ko je reditelj, dizajnersvetla, scenograf... ve} predstavu pot -pisuje [ant umetni~ki kolektiv;

- preispitivanje uloge publike usavremenom teatru – u svojim predstava[ant istra`uje na~ine kako da publikapostane aktivne u~esnik predstave, a dapri tom ne preuzima izmi{ljene karak-tere ve} da ima jednostavnu uloguosve{}ene pu blike;

- ansambl predstave koje se mogusvr stati u kategoriju sajt specifik prome-nada izra`ene kola`ne forme.

Money je inspirisan Zolinim istoi -menim romanom koji se bavi kolapsomUnion Generala 1882. godine i koji pri -kazuje u`asne efekte {pekulacija i pre -vare, nemarnost direktora kompanije iimpotenciju finansijskih zakona.

@ena sa lisi~jim krznom oko vratapromi~e stepenicama. [ikne voda iz cevi.Mu{karac u potko{ulji se umiva. Ljudiidu uz i niz stepenice, ne haju}i. Policijanas poziva da pristupimo ma{ini.

Penjemo se na prvi sprat, ulazimo uma{inu, svetla se gase, mrak, ti{ina, ce -dulje sa brojem 21 razbacane po podu.Najednom lagano po~inje huka koja sepretvara u zaglu{uju}u buku, ventilatori,vetar koji postaje sve ja~i i ja~i, platnakoja se pune vetrom, do pucanja, dodiru-ju nas po telu. Trajanje. Pole}emo li ilitonemo? Odjednom ti{ina. Pale se svetla,prostorija je transformisana u sobu nalikna parlament. Sedamo. Opozitno jednidrugima. Otvaraju se vrata. Promi~u li -kovi. Kvaka ispada. Prozivaju se brojevi.^ovek koji ima mo} nalazi se iza za -tvorenih vrata. ^ovek koji ima ideju bez -

uspe{no poku{ava da do|e do njega. Se -kretarica. Slu`benik. Ve}anje. Zakoni.Izglasavanje. Pod pred nama se razotkri-va, di`e se tepih i vidimo vodu, talasanje.Iz staklenog plafona se spu{ta na u`etuneko ko podse}a na palog an|ela. Po -zvani smo da se pridru`imo slavlju naslede}em spratu. Predstava ne prati ~vr -sto narativnu liniju romana, ve} je ro -man vi{e tematska, atmosferska i vizuel-na inspiracija. Scene se ni`u bez hrono-lo{kog ili uzro~no-posledi~nog reda, ali sene mo`e re}i da struktura ne postoji.

Penjemo se metalnim stepenicama.Ulazimo u prostoriju kojom dominira ve -lika scena. Poslu`eni smo {ampanjcem.Zasuti smo {arenim lopticama, dobacuje-mo se, ga|amo se, kotrljamo ih preko sce -ne, prebacujemo {arene lopte jedni drugi-ma. Detinja radost obuzima gledaoce. Nascenu izlazi `ena, poslovna `ena, dr`igovor o prosperitetu i uspehu, pridru`ujejoj se mu{karac u odelu, dva sprata podnama kroz stakleni krov vidimo saunu ine~iju sobu, neki ljudi komuniciraju, do -laze, odlaze, dogovaraju se, strahuju, pa -kuju se.

Prijem je zavr{en, vra}amo se u par -lament. Izglasavaju se zakoni, berzakrahira, panika, propast, be`anje. Svavrata su zatvorena, u vratima nema kva -ke, zarobljeni smo. Svetla se gase. Svetlase pale, na podu je ostavljena jedna kva -ka. Gledamo se, osmehujemo o~ekuju}i ii{~ekuju}i ko }e od nas prvi ustati i otvo -riti vrata. Mladi} iz prvog reda uzimakvaku, otvara vrata, izlazimo.

Nema aplauza, nema poklona, ustvari nema kraja predstavi. Izlazimo izsobe, slobodni smo da istra`ujemo ~udnuma{inu ili da sednemo i popijemo pi}e ili

da krenemo ku}i nose}i iskustvo sa so -bom, nema kraja kao {to nije bilo ni odse -~nog po~etka. Uplivavamo i isplivavamo.Izlazimo na ulice Londona, nose}i shva -}ene i naslu}ene metafore o novcu, siste-mu, kolapsu, dru{tvu... mo`da nismosaznali ni{ta krucijalno novo o sistemu ukome `ivimo, ali smo definitivno imalinovi do`ivljaj znanih stvari.

„Non Zero One“ trupu ~ini {estumetnika. Nastala je 2009. godine naUniverzitetu „Royal Holloway“ u Lon -donu. Kroz svoj rad istra`uju mogu}nostitrenutnog do`ivljavanja stvarnosti (vre -me, mesto, telesnost), razmenu iskustvaumetnika i publike i ideju o odgovoru iodgovornosti publike. Inspiraciju crpe izkonceptualne umetnosti i shvatanja „ak -cije“, „dijaloga“ i „instrukcije“ (Joko OnoInformation, Muzej moderne umetnosti,Njujork, 1970; D`ejms Li Bajerz, WorldQuestion Centar, „LA Country Museum“,1969).

Njihova nova predstava Would youlike to Meet je audio-vizuelno intimno„putovanje“ po Barbikan centru. Svakupredstavu gleda (ili do`ivljava) samo {est~lanova publike. Na po~etku biramo bo -ju, moja je zelena. Na osnovu boje dobi-

jam ajpod. Stavljam slu{alice. Glas mepozdravlja. Putovanje po~inje.

Glas mi pripoveda svoja se}anja ido`ivljaje vezane za prostor sada{nji ivreme pro{lo. Put postaje i moj li~an jer jeBarbikan prostor koji znam, u kome sambila mnogo puta, za koji me ve`u nekalepa se}anja. Njegove misli i moje mislise sre}u, hodamo zajedno, gledamo ljudekoji sede, ~ekaju, pri~aju, susre}u se, ra -staju... oni gledaju mene koja hodam savelikim slu{alicama, stajem, saginjem se,podi`em cedulju ostavljenu u }o{ku zamene. Glas me vodi ka laptopu ostav -ljenom na fotelji, dopisujem se s nekim.Na ekranu se ispisuje na{ susret. Glas mevodi dalje, ulazim u mali bar u kome suostaci `urke, scenografija, na ostavljenojkameri gledam snimak `urke od sino}.Hodam dalje, uz i niz stepenice. Nalazimporuku koju savijam u papirni avion ibacam je drugoj osobi sa slu{alicamakoja je ~eka pod balkonom. Osmehujemose. Posle sat vremena mom putovanju jekraj. Pozdravljam se s glasom, vra}amrazvodnici slu{alice i ajpod. Hodam kaizlazu dirnuta, u`ivaju}i u~udnom prisustvu odsutnosti.

Would Like to Meet

Page 29: INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka Glid-Stojanovi ... · POZORI[NE NOVINE BROJ 169–170 FEBRUAR 2011. GODINA XVIII CENA 100 DINARA INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka

LUDUS 169–170

Pre svega nije na odmet zabrljati jo{u avionu. Meni to naravno nepredstavlja nikakvu te{ko}u ni na

nebu ni na zemlji. U Frankfurtu je vla -dala me}ava, od zgrade aerodroma doaviona, razbacanih kojekude po spored-nim pistama, vozili su autobusi, {to me jepotsetilo na detinjstvo i prela`enje Kadi -nja~e, samo je falio miris klekova~e. I jo{tu sam primetio grupu veselih mladihljudi, sve sami Italijani i svi su i{li nado~ek Nove godine u Njujork, na Tajmsskver, neki zbog medenoga meseca, aneki zbog godi{njice. I ko je mene vukaoza jezik da im pre samog poletanjasaop{tim da ih ~eka vi{estruka proveraantiteroristi~kih agencija zemlje u kojuidu, dre`danje na minus desetak satima isatima jer ko u|e u prostor Tajms skverado negde tri po podne u{ao je, posle togase sve to ogradi i niko ne pu{ta unutra, anapolje vrlo te{ko. Naime, smatra se dabi takav spektakl propustio samo neko koje tamo postavio eksplozivnu napravu,koju je uneo uz pomo} magije valjda. Da -kle, mora se tamo provesti jako puno vre -mena {to rezultira konzumiranjem ve}egbroja vrlo skupih pi}a, jer svoje ne mo -`ete uneti pored onolikih provera, a ondadolazi do sve ~e{}ih poseta onim veceimaza masovne skupove, kojih uvek imamanje nego {to treba, pa krenu da seprelivaju...

Predo~im ja to na{im skoro pa suse -dima i onda su oni neraspolo`eno sedeliosam i po sati leta i mrko me gledali kaoda sam ja kriv za sve neda}e koje ih~ekaju. A nisam im ni spomenuo azijskestenice koje su prisutne ~ak i u najsku-pljim njujor{kim hotelima. Uostalom, ni -ko od njih nije pokazao ni trunku inte re -sovanja {ta se daje u teatrima grada ukome }e provesti po nedelju dana.

Ja sam, naravno, pokazao izuzetnointeresovanje za repertoar Brodveja i of-

-Brodveja i of-of-of Brodveja, {to ne zna~ida sam uspeo da ne{to od toga i vidim.Naime, pre nego {to sam se iz Pensil-vanije vratio do Njujorka, saznao sam dami je stan u Beogradu poplavljen zbogpucanja cevi kom{ije iznad mene, doti~ninije uop{te bio kod ku}e jer je za pra -znike negde otputovao, pa je voda takotekla i muljem od maltera plavila mojerukopise, fotografije, pisma, plakate iprograme predstava koje sam radio i no -vinske ise~ke o meni i predstavama kojesam radio i tako te stvari. Nisam hteo dami porvh svega toga raspolo`enje dodat-no pokvari i davanje para za predstavukoja mi se ne}e dopasti.

Ve} sam negde napisao kako me jeiznervirala biografija D`eroma Kerna ukojoj je autorka napisala doslovce: „MaliD`erom je `iveo u Bruklinu, ali je po ne -kad sa mamom odlazio na Menhetn. Ni -sam na{la nikakve dokaze da su ikadanjih dvoje oti{li u pozori{te, ali da jesuevo {ta su mogli da vide...“ I onda sledispisak jedno pedeset predstava koje su sedavale u Njujorku kad je mali D`eromimao sedam godina i i{ao sa mamom uNjujork.

E pa evo {ta sam ja mogao da vidimda sam hteo. Pre svega ne bih video vrloreklamirani mjuzikl D`erzi bojs, o ~e -tvorici momaka iz radni~ke klase koji supostigli najve}i uspeh u istoriji pop mu -zike. Ne verujem sloganu da }e se ovajmjuzikl „prikazivati stole}ima“, ali }e sesigurno davati dugo, verujem da su mu -zi~ke numere odli~ne, ali mi sve deluje isuvi{e sladunjavo i stereotipno. Ni „prviveliki mjuzikl 21. veka“, kako su re kla -mirali mjuzikl Ameri~ki idiot nije mi de -lovao primamljivo. Pri~a o tri momkakoji moraju da izaberu izme|u svog `i -votnog sna i sigurnosti predgra|a je, su -de}i po reklamnoj bro{uri, dobila na gra -de samo za svetlo i scenografiju, dakle

nisu dobili „Tonija“ ni za tekst, ni za mu -ziku, ni za re`iju, ni za glumu... An|eli uAmerici – neka hvala, ve} gledao i tamoi ovamo. Krv iz kamena je socijalnadrama o radni~koj klasi koja mi se nijegledala i pored poznatih glumaca ItanaHouka i Nata{e Lajon. Karlova sestra,drama Mari Brener o bratu i sestri koja„zagreva srce“ nije mi delovala pri vla -~no, ^ikago sam gledao kod nas, a valabio je i film. Eling ima holivudske glum-ce u podeli – Brendana Frej`era i DenisaOhera, ali to je „komedija o tri nekompat-ibilna cimera koji poku{avaju da prigrle`ivot, prijateljstvo, picu, poeziju i `ene“.Odmah je meni iskusnom jasno da sve tona papiru mnogo lep{e zvu~i nego kad~ovek sedne i zavesa se digne. To pogoto-vo va`i za dramu Frojdova poslednjaseansa, u kojoj „doktor Frojd i pisac Aliseu zemlji ~uda diskutuju o bogu, ljubavi,seksu i zna~enju `ivota“. Zver spada uistu kategoriju, tu igra Dejvid Hajd Pirsiz TV sitkoma Frej`er, a pri~a je o devoj-ci koja nagovori vo|u rojal pozori{negrupe da uposli vulgarnog uli~nog klov-na. Naravno da isto va`i i za Malogdoktora, „pri~u o ~etvorici prijatelja izdetinjstva koji se na|u u `ivotnoj opasno -sti, {to ih natera da preispitaju vrednostnjihove seks, droge i rokenrol filozofije“.Voz sa mlekom vi{e ne staje ovde ima upodeli Olimpiju Dukakis, izvanrednuglumicu, ali ni to me ne bi nateralo dagledam dramu o „bogatoj ameri~koj udo -vici koja se povla~i u planinsku ku}u uItaliji da pi{e memoare, sve dok se nepojavi misteriozni zgodni posetilac“. Mi -slim, koliko god da je cenim kao dram-sku umetnicu, Olimpija je pro{la svojenajbolje dane u vreme dok se Brodvej jo{osvetljavao plinskom svetlo{}u i {ta bisad ona radila s misterioznim posetio-cem, zgodnim ili nezgodnim, bilo mi jenekako nezgodno da gledam. Kreg Rajt jepoznat pisac ali drama Gre{ke su po ~i -njene, o politi~aru i producentu koji nijesvestan da se svet oko njega ru{i, vero -vatno bolje zvu~i nego {to jeste. Nisamproveravao.

Pisac Dejvid Ivs je po motivima Moli-jerovog Mizantropa napisao komediju u

stihu [kola za laganje. Odli~an je naslovkomedije Sporedna dejstva, o braku kojispolja izgleda savr{en a zapravo se ras -pada. Neka se raspada bez mene. Ni Pri -~e iz tunela nisam po~astvovao svojimprisustvom, o navodno istinitim pri~amaiz podzemne `eleznice.

E sad dolaze dve drame gde sam biou maloj dilemi i malom isku{enju, alisam se ipak snagom volje odupreo. Prvaje drama Ratni konj, o konju koji je re -kviriran za potrebe vojske u Prvom svet-skom ratu i mladome Albertu koji kreneda ga tra`i i vrati ku}i. Nisu me privuklini Albert, ni konj, nego volim period Pr -vog svetskog rata. Druga je drama Kadkrenem da umrem, o osu|eniku na po -gubljenje u Teksasu, kome se `ivot po {te -di u poslednjem momentu, pa sad morada razmi{lja {ta bi to trebalo da zna~i.Jednostavno, intuicija mi je govorila da jeovo jedna od onih drama koje su boljenego kad se ~ita opis radnje.

Da presko~im sada razne cirkuse,iluzionisti~ke programe, predstave saspecijalnim efektima i sli~no, a mnogo to -

ga bih radije gledao od lo{e drame, pa dastignem do predstava koje bih gledao dasam imao malo vi{e vremena i malo vi{epara. Taj spisak je vrlo kratak, na njemuje pet predstava. Prva je Mleta~ki trgovacu kome igra Al Pa}ino, druga je mjuziklSve je dozvoljeno, zbog muzike Kola Por -tera, tre}a je tako|e mjuzikl, PorodicaAdams, zbog glumaca Nejtana Lejna iBibi Nojvirt, ~etvrta Knjiga Mormona,predstava koju su osmislili tvorci crtanihfilmova Saut park, a peta i poslednja jeVa`no je zvati se Ernest, u pozori{tuRaundebaut, odmah pored Tajms skvera,bez glumaca za koje sam ~uo, ali ja valatu komediju Oskara Vajlda volim pa ma -kar igrali i totalni amateri.

Kad me|utim nije mi se i{lo u blizinuTajms skvera da se ne bih sreo s nekomod lep{ih polovina razo~aranih Italijana,jer neke su bogami izgledale kao da im jero|ak Al Pa}ino, ali ne iz Mleta~kogtrgovca, nego iz onog~uvenog filma.

29

USPE[NO IZBEGAVANJE BRODVEJA

Branko Dimi t r i jev i¯

Kako u Njujorku za dva i po dana ne videtinijednu predstavu

RE^I UVIJENE U SLIKEKonceptualni teatar

Sigurnost u pozori{tu, kao i u dru gimumetnostima, ne postoji. Jedino verau pozori{no delo ~ini da ono mo`e

da `ivi i traje. Ne mora to biti kulturna idru{tvena relevantnost, koliko predanostboginji Taliji koja bez stida i kompleksahodi ka sebi, ispred sebe, kroz sebe i kadrugima... Pozori{te ne ~ine kostimi,daske, kulise, pozori{na zgrada i redari,ve} ideje koje se kre}u, misao, igra uglavi... slike kojima autor ne mo`e da seodupre. Mojim glumcima obi~no ka`em:Ne morate da nau~ite tekst, ne morate nipokrete... ne morate ni da do |ete na pred-stavu, samo vas molim da budeteposve}eni. Donesite sa sobom li~ nost,iskustvo i odgovornost prema svetu.Posve}enost, u smislu Bele Hamva{a,zna~ilo bi traganje bez definicije. Natu-cavanje. Skok u provaliju. Ona je potpunipristanak na `ivot i smrt, podjednakoraspeto.

Mi i kad ne igramo, igramo!Te`e nego ikad, u mom pam}enju,

jeste dobiti malo par~e scene, repertoar ibud`et. Zbog toga Porodica bistrih potokaigra po stanovima, ve`ba po kro{njama

stabala i igra za nekoliko gledalaca. Sveje manje institucija i adekvatnih pozo -ri{ta gde bi se mogao ispoljiti kreativnirizik koji jedini nazna~uje avangardu(kretanje napred) i nove mogu}nosti. ^e -sto, dok gledam tu|e predstave, zatek-nem samog sebe u koincidenciji. Ili samja njih pokrao ili oni mene. No to nije niva`no, mo`da slu~ajnost? Mo`da nasta-vna asocijativnost, va`no je da deloumetnosti ne pripada nikom, nego da mislu`imo njemu. Nisam ni ta{t ni sujetan,`elim samo da svoje vizije i htenja obli-kujem i estetizujem sagledavaju}i svet ineguju}i divlja shvatanja o pozori{tu.

U eri nemogu}nosti, odlazim kodupravnika, dramaturga, reditelja i tra -gam. Kucam, ali vrata se te{ko otvaraju!Stavi{e tamo gde pronalazim sli~an sen -zibilitet, najodbijeniji sam. Kao da se i upozori{tu odra`ava dijalektika privla~e -nja suprotnosti. Svoje avangardne pred-stave naj~e{ce igram u pozori{tima sklasi~nim repertoarom. Tr~im od zgradedo zgrade i molim da nas puste barem napet minuta, samo da kriknemo!

Kokan Mladenovi} nas razume. Pu -{ta nas da pred premijere odigramo svojkoncept „pozori{te pre pozori{ta“. Igramou foajeu, dok publika ~eka da bude pu -{tena sa kartama u salu. Predstava sezove Sklapanje i rasklapanje Jugoslavije.Kucamo i raskucavamo daske po pirami-dalnoj konstrukciji od drveta. Pevamo.Guramo se sa prisutnima, a oni se smejuili za~u|eno gledaju.

Dok ne igramo, pi{em tekstove osvom shvatanju pozori{ta. „Ludus“ me,ipak, trpi! Odlazim u „Buhu“ gde meDonka [pi~ek pu{ta da sedim sam upraznoj sali i posmatram scenu. Sve jeprazno. Buda bi rekao – Dijamanstnameditacija je praznina. Tu se ra|aju mojeiskre, scenski sklopovi i re~i uvijene uslike.

Umetnost je u meni. Umetnost je po -red mene.

Slobode ima puno, ali ne mo`e{ ni{tada u~ini{. Zatvorena su vrata senzibilite-ta. Od nerazumevanja hrabrost se raz -mlitavila kao kukavi~luk. Igra se pre -poznatljivo. U stvaraoce se uvukao prag-matizam raznolikog opona{anja. Nau~iosam da je nenau~eno nemogu}e nau~iti.Rudiment (divljizam), ako i ne biva do -pu{ten `ivi u radostisopstvenih ideja.

Bo`idar Mandi}

Do~ek Nove godin na njujor{kom Tajms skveru

SKICA DU[ANA RISTI]A

Page 30: INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka Glid-Stojanovi ... · POZORI[NE NOVINE BROJ 169–170 FEBRUAR 2011. GODINA XVIII CENA 100 DINARA INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka

Nema~ka glumica i njena neobi~nai intrigantna sudbina postala jedeo me|unarodnog projekta koji je

koprodukcijski povezao Zagreba~kokazali{te lutaka, berlinsku Akademijudramskih umetnosti „Ernst Busch“ ijednu organizaciju iz Leverkuzena. Re~je o lutkarskoj predstavi Draga Tilla Du -rieux nastaloj po tekstu Slobodana [naj -dera u re`iji Krune Tarle. Tila Durije bilaje jedna od najslavnijih nema~kih glumi-ca s po~etka 20. veka, dolaskom Hitlerana vlast emigrirala je u [vajcarsku, po -tom stigla u Opatiju, a od 1938. do 1955.`ivela je i delovala u Zagrebu, u kom jesara|ivala s Dru`inom mladih i radilalutke za Zagreba~ko kazali{te lutaka.Pre zagreba~kog izvo|enja, predstava jeimala i nema~ku premijeru, na kojoj jerediteljka Tarle bila anga`ovana kaodramaturg. „U Nema~koj su obradili ar -hivsku gra|u, koje kod nas nema, {tonam je pomoglo, dok smo mi pridonelikontekstualizaciji `ivota Tile Durije.Tako|e, nema~ka predstava je ’mu{kija’,razumskija, ~injeni~nija – u duhu nji ho -vog mentaliteta i pozori{ne tradicije. Na -{e vi|enje je intuitivnije, vi{e je u na slu -}ivanjima – sam tekst je grub, opor i tra -`ila sam pore kroz koje `enski principmo`e pro}i u mu{ki”, rekla je rediteljka.

Na Sceni 55 u splitskom Hrvatskomnarodnom kazali{tu izvedena je prvadramska ovosezonska premijera, kome -dija Povi{ica francuskog dramati~ara,noveliste i filmskog glumca @or`a Pere-ka. Podnaslov komada koji je re`iraoGoran Golovko jeste „Kako, ma kakvi bilisanitarni, psiholo{ki, klimatski, gospo-darski ili drugi uslovi, dakako, uz mak -simalan trud, zatra`iti od {efa povi{icuplate?“ Re~ je o delu pomerenog teatra

apsurda u kom radnik firme iz dana udan namerava da lupi {akom o sto i za -tra`i povi{icu. No, radni i `ivotni vek mupro|u, a da povi{icu nikada ne tra`i.„Perek je jedan od velikih eksperimenta-tora tako da je njegova dela te{ko prevestina druge jezike. Bio je i sastavlja~ ukr -{tenica, arhivar u neuropsihijatrijskojbolnici, pa i sam psihi~ki bolesnik, kojije, na sre}u, svoju bolest uspeo preto~iti uumetni~ko delo. Zanimljivo je kako jetekst pisan pre 40 godina, ali sadr`i sveaktuelnosti o kojima i danas slu{amo i ~i -tamo u svim vestima i novinama, s jed -nakom frazeologijom“, isti~e Golovko.

U istom pozori{tu odr`ana je i premi-jera finskog teksta Konj u re`iji NeniDelmestre. Dramu o `ivotu finskog selja-ka koji se te{ko snalaze u zakonima EUnapisala je Sirku Peltole. Tekst je pra -izveden u Helsinkiju 2004, potom preve-den na engleski, estonski, francuski, ma -|arski i islandski, te se izvodio {iromsveta. Rediteljka je adaptirala pri~u, lo -kalizuju}i je u prostor Dalmatinske za -gore. Me|utim, iako je prikazana porodi-ca prili~no siroma{na i te{ko se bori sa`ivotnim problemima, a likovi nose tipi~ -nosti, adaptacija je po re~ima kritike ne -uspela. Potpuno je neuverljivo da u jed -nom patrijarhalnom svetu rastavljeni su -pru`nici 11 godina `ive zajedno i da mu -`evljeva ljubavnica dolazi u ku}u, na {tabiv{a `ena gleda blagonaklono ili baremmirno...

Drama Duh na scenu zagreba~keGavele donosi sudbinu `ene ~ija su speci-jalnost soneti metafizi~kog pesnika 17.veka D`ona Dona, koji tematizuju smrt i`ivot, i kojoj se sve promeni na dan kaddozna da umire od raka. U rediteljski

izuzetno realisti~nom ~itanju pratimosudbinu `ene koja zna sve o `ivotu ismrti, na sceni je prisutna borba duha itela, postavljaju se bitna `ivotna pitanja,a te{ka tema pripoveda se sa sme{komna usnama. Margaret Edson napisala jesamo ovaj komad i za njega odmah dobi-la Pulicerovu nagradu (1999), a premare~ima slovena~kog reditelja Samoa M.Streleca, Edsonova se nadahnula vlasti -tim `ivotnim iskustvom jer je neko vremeradila kao volonter u bolnici brinu}i zaumiru}e.

U Gaveli je 14. janura premijernoizvedena Krle`ina Leda, o kojoj je bilore~i u pro{lom broju „Ludusa“.

Nova premijera u ZKM-u nastala jepo radio-drami Antuna [oljana ^ovjekkoji je spasio Nizozemsku iz 1985, koja jeu re`iji Zvonimira Bajsi}a tada osvojilaEvropu i dodeljena joj je glavna nagradana festivalu „Prix Futura“ u Berlinu.„^ovek koji je spasio Evropu pripoveda ogastarbajteru Mateu koji je sticajemokolnosti prisko~io u pomo} ljudima i ze -mlji u kojoj privremeno boravi – prstomje zapu{io rupu u nasipu i, tako baremmisli, spre~io veliku katastrofu. Njegovspontani gest spasavanja nasipa u Ho -landiji upleo ga je u pri~u iz koje se vi{ene mo`e izvu}i. Njegovo me{anje u `ivotzemlje u kojoj privremeno `ivi u~inilo gaje njenim delom, no niti on, a ni tamo{njiljudi se u tom odnosu ba{ najbolje nesnalaze... Njegova pat pozicija otvaraaktuelna i nere{ena pitanja pripadnosti iidentiteta u velikoj evropskoj zajednici, akao primer dobre integracije, kao primerstranca koji je bezrezervno svoju novuevropsku domovinu prihvatio i spremanje da se za nju `rtvuje, on u stvari ote -lovljuje onu ideju evropatriota“, zaklju~ioje reditelj predstave Rene Medve{ek.

Evo i rezimea pro{logodi{nje pro -dukcije hrvatskih pozori{ta po oceni kri -tike zagreba~kog Vjesnika: „Hrvatskateatarska produkcija zabrazdila je u pro -

se~nost, {to se posebno odnosi na reper-toarski mejnstrim nacionalnih pozori -{nih ku}a, a istakao se ZKM s nizomnezaobilaznih projekata. ... Pet najboljihpredstava su: Gara`a u re`iji Ivice Bu -ljana, koprodukcija ZKM-a i kazali{taLa MaMa; Bu|enje prolje}a u re`iji Oliv-era Frlji}a, ZKM; Ovo bi mogla biti mojaulica u re`iji Anice Tomi}, ZKM; Kiklop u

re`iji Ivice Buljana, Scena Gorica; Omedvjedima i ljudima u re`iji Sa{e Ano -~i}a, Kerempuh.“ Gara`u, Bu|enje pro -le}a, kao i predstavu Generacija 91–95,sve u produkciji Zagreba~kog kazali{tamladih, beogradska publika je imala pri -like da pogleda na scenama Jugosloven-skog dramskog pozori{takrajem januara.

30

EX YU scena (28.11.2010 – 18.01.2011)

LUDUS 169–170Lu

Aleksandra Jakš i¯

Festival malih scena monodrameSrpske odr`an je od 7. do 11. de -cembra. Selektor festivala Ljubo

Bo`ovi} i direktor festivala NedeljkoZelenovi} rekli su da su i ove godine pri -kazane sjajne predstave u kojima glu mepoznata imena srpskog i bh. po zori{ta.Na festivalu su prikazane ~etiri mono -drame i pet predstava s vi{e lica. Otvorenje hit-predstavom Pevaj brate FaVi teatraiz Beograda, a zatvoren @enidbom iudadbom Narodnog pozori{ta RS. Pobed-nik festivala je novosadska predstavaGreta, stranica 89 u re`iji Borisa Lije{e -vi}a, a najbolja monodrama je Poslednja{ansa Mirjane Bobi}-Mojsilovi} u izvo |e -nju Suzane Petri~evi}.

Tokom decembra premijerno su izve-dene tri nove predstave Narodnog pozo -ri{ta RS. Zoolo{ka pri~a nastala po tek -stu Edvarda Olbija, diplomska je predsta-va studenata Akademije umetnosti ure`iji Filipa Grinvalda. Tekst Meri D`o -uns Kamenje u njegovim d`epovima re -`irao je Milo{ Paunovi}. Najbolji doma}idramski tekst s pro{logodi{njeg konkur-sa Sterijinog pozorija premijerno je izve-den na Velikoj sceni ovog teatar. Rad ni -~ku hroniku Petra Mihajlovi}a re`iralaje go{}a iz Srbije Ana \or|evi}. „To jepri~a o savremenoj dru{tvenoj situaciji okojoj ~esto izve{tavaju mediji. Autor jeodlu~io svima u lice re}i istinu i o namasamima. On se bavio problemima ljudi uSrbiji, ali to su socijalna pitanja bliskasvakoj sredini koja je u krizi“, izjavila jerediteljka.

Na Velikoj sceni istog pozori{tagostovala je kru{eva~ka Tvr|ava, ~iju jere`iju i dramatizaciju prema romanuMe{e Selimovi}a uradio Neboj{a Bradi}.„Veoma smo zadovoljni ovom na{om ma -lom turnejom. Igrali smo u Celju i Puli, aslede nam Tuzla i Bijeljina“, rekao jesrpski ministar kulture. A izvedena je imonodrama lingviste Milorada TelebakaKroz jezik sa smijehom, koja se na du ho -vit na~in bavi problemima svakodnevnogjezika i govora.

Ansambl Bosanskog narodnog pozo-ri{ta Zenica premijerno je izveo predsta-vu Zatvorenih o~iju prema knji`evnompredlo{ku Pozitivni sat Britanke Ejpril diEnd`elis. „Ovo je samo produkcijski malapredstava, iako se izvodi na Velikoj sceni,u kamernom okru`enju s publikom nabini. Pri~a je to o `enama, koje kroz tera-piju razgovorom spoznaju sopstvene itu|e strahove, zablude i predrasude, kaoi `elje i nadanja“, rekla je nakon premi-jere rediteljka Lajla Kaik~ija. „Dru{tvu jepotrebno podsticanje i ukazivanje naprobleme od kojih svi okre}u pogled. Ko}e to uraditi ako ne javne li~nosti, me|unjima i glumci. Svi ka`emo da se to do -ga|a nekom drugom, dok ne saznamo dase to doga|a u najbli`em okru`enju. Zato`elimo da predstavama poput Zatvoreniho~iju otvorimo o~i ljudima, koji nemajusnage, hrabrosti ili interesa da javnoprogovore. Ova predstava koliko god jebitna za `ene, bitna je i za mu{karce“,rekao je jedan od aktera Sa{a Hand`i}.

Sarajevski reditelj Dino Mustafi} po -stavio je predstavu Rock ‘n’ Roll po tek -stu Toma Stoparda u Narodnom pozori -{tu Kosova. Tema ovog Stopardovog ko -mada jesu razli~iti poku{aji otpora repre-sivnom re`imu, te zna~aju muzike u tomprotestu. „Rock ‘n’ Roll kao literarnipredlo`ak omogu}ava pozori{ni dijalog sovim prostorom i publikom ove predsta-ve. To nam je omogu}ilo da interpoliramodokumentarne delove, ispovesti glumacakao aktera predstave i Stopardovih ka -raktera s pitanjima, dilemama i emocija-ma spram vremena koje svojom brzinomukida ostatke na{ih utopija i bri{e pozna-te indentitete“, ka`e Mustafi}. „Nadamse da smo kroz sr` Stopardove drame iispovedne dramaturgije otkrili, demaski-rali i razobli~ili ishodi{te svakog repre-sivnog re`ima kao nasilja nad politi~komslobodom. Imao sam posve}en gluma~kiansambl koji mi je ukazao poverenje dapodelimo na{a iskustva, razmenimomi{ljenja i zajedni~kim sredstvima krozmuziku, ples i video poku{amo na teatar-ski zanimljiv na~in provesti rediteljskikoncept... Radnja drame obuhvata periodod 1968. do 1991. godine, odnosno do~uvenog koncerta Rolingstonsa u Pragu,kojim je na neki na~in ozna~en pad soci-jalizma i po~etak demokratske slobode u^e{koj“, dodao je Mustafi}.

Uprave Bosanskog narodnog pozo-ri{ta Zenica i ~etiri sarajevska teatra(Narodno pozori{te, Pozori{te mladih,SARTR i Kamerni teatar 55) postigle sudogovor o me|usobnim gostovanjima to -

kom prva ~etiri meseca 2011, ~ime }eotpo~eti kvalitetnija i trajna saradnja irazmena predstava tih ku}a.

Nova godina na sceni Narodnogpozori{ta Sarajevo po~ela je premijeromjedne od najzna~ajnijih istorijskih dra maVilijema [ekspira – Ri~arda III re`iraoje Gor~in Stojanovi}. „[ekspirova aktuel-nost je u tome {to je imao i psiholo{ki isociolo{ki i politi~ki uvid u ~ovekovu psi -hu. Ovo je jedna karakterna studija zla,antropolo{ko saznanje da se ~ovek uisti-nu nije promenio. Promenio se na~in ko -munikacije, ali ~ovekova priroda ostalaje ista. Na{a predstava bavi se kristaliza-cijom zla, tj. trenutkom kada se ~ovekodlu~i da bude zao. Re~ je o nekome ko jezapravo genije zla, a u isti mah fascinirai u`asava. Fascinira zato {to je su{tinskiduboko izvan srednje ljudske norme

`ivota i pona{anja, a u`asava ba{ zato{to je re~ o zlu. Ljudi moraju da se bak}usa zlom u samima sebi ili s drugima kojisu zli. To je ono {to je tematski okvir“,istakao je Stojanovi}.

Potresne scene iz ne tako daleke pro -{losti, protkane kroz malu neostvarenuljubavnu pri~u i srebreni~ku tragediju,na premijeri predstave Krokodil Lacoste,autora Zlatka Top~i}a i reditelja Sulejma-na Kupusovi}a u Kamernom teatru 55,nikoga nisu ostavile ravnodu{nim. „Ovoje jedna mala ljubavna pri~a koju samoistorijski kontekst ~ini u`asnom. Pred-stava postavlja nekoliko zna~ajnih pita-nja, ali ne daje odgovore na njih. Onaostaju otvorena za publiku da sama naosnovu vlastitih iskustava, ose}anja,znanja i odgovornosti zavr{iovu pri~u“, rekao je Top~i}.

[TA SE DOGA\A U POZORI[TIMA BIH

KAZALI[NI DOGA\AJI U HRVATSKOJ

Borba duha i tela: Duh u Gaveli

Izudin Bajrovi} kao Ri~ard III u Sarajevu

Page 31: INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka Glid-Stojanovi ... · POZORI[NE NOVINE BROJ 169–170 FEBRUAR 2011. GODINA XVIII CENA 100 DINARA INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka

kom se skrivaju likovi. A gotovo praznascena ostavlja prostora gledao~evoj ma -{ti. Prisutne su i aluzije na Sveto pismo.

Premijera komada jo{ jednog ’sev-ernja~kog’ pisca. U Novoj Gorici (SNG)Du{an Mlakar je postavio Ibzenovu dra -mu Sovra`nik ljudstva (Neprijatelj naro-da). Pisac je ovim komadom izrazio otporprema dru{tvenoj ograni~enosti i la`ima,koje je osetio i na sopstvenoj ko`i povo -dom drama Nora i Aveti. Aktuelnost tek -sta svakako se nalazi u temi gu{enjaistine koja smeta gra|anskomsloju.

LUDUS 169–170

Tokom decembra u Makedonskomnarodnom teatru odr`ane su ~ak tripremijere. Autorski projekat Sr|a -

na Jana}ijevi}a Nemoj ti mene Faustinspirisan je Geteovim Faustom, tj. mo -tivom prodaje du{e. Naslov na engle skom„Don’t you FAUST me!“ di rektno sepoigrava s kampanjom za o~uvanjeimena dr`ave „Don’t you FYROM me“, i,po re~ima autora, jedna od ideja je da segovori o tome koliko zapravo ko{ta pro -daja sopstvenog identiteta. „Faust se nepokazuje u predstavi, ali svi }e ga pre -poznati. Mislim da sam prvi put na pra -vio ne{to {to je teatar istine.

U Tempiranoj operi kriju se motiviBrehtove Opera za tri gro{a i romanaPaklena pomorand`a Entonija Bard`isa.Obojica autora preispituju trojni odnosdru{to–nasilje–pojedinac, Brad`is otvo -reno i surovo a Breht s distance i u vidukomentara. U ovom komadu, ne ba{ us -pe{no uklopljenom, kako ka`e kritika,

Aleks je devojka, vo|a `enske bande kojauspe{no parira rivalskoj mu{koj bandikoju vodi Maki No`. Izme|u ta dva anti-heroja ra|a se ljubav, koja potresanjihove `ivotne principe iz temelja.

I predstava koja je zatvorila 2010.godinu na sceni dr`avnog pozori{ta uSkoplju zove se Taka bilo pi{ano (Tako jepisano). Praizvedbu komada za maledu{e s velikim strahovima re`irao je Si -ni{a Evtimov, pisac je Sa{ko Nasev. Ra d -nja drame vrti se oko jedne `ene i ~etvo -rice mu{karaca ~ije su sudbine gustoisprepletane. „Tekst je triler a predstavaje urbana. Pet likova sme{teno je u jedanprostor – to je struktura koja se pokazalaizrazito funkcionalnom za teatar drugepolovine na 20. veka”, ka`e pisac. „Biosam dete kada je Nasev bio vrlo aktuelanu na{em pozori{tu, ali dobro sam upoz-nat s njegovim radom. U drami me jefasciniralo {to likovi mogu da funkcio -ni{u svuda, oni su arhetipski, primenljivi

su u svakom dru{tvu. I pored slobode dauradim s tekstom {ta god `elim, prvi putsam po`eleo da ne menjam ni{ta”, dodajeEvtimov.

Drame ’evropske zvezde’ Rolanda[imelpfeniga stigle su i do Makedonije.Arapsku no} re`irao je Slobodan Unkov -ski u skopskom Turskom teatru. „On jespecifi~an autor, druga~ijeg jezika i stru -kture, njega zanima usamljenost u mul -tikulturnom gradu. Tekst prikazuje na{usada{njost, oslikava duh savremenog `i -vota. Predstava je stati~na, ali ima mno -go emocija. Ona nije eksperiment, ve} jeneobi~na. Glumci su ulo`ili neverovatnuenergiju da savladaju moja re{enja i slo -bodno mogu da ka`em da je ovo auten-ti~an proizvod Turskog teatra“, ka`eUnkovski.

Predstava Opasni vrski (Opasne ve -ze) u re`iji Dejana Projkovskog premijer-no je izvedena u Bitoljskom teatru. Lak -loov istoimeni epistolarni roman bio jepolazi{te za ovu izvedbu, zapravo sce na -rio Kristofera Hemptona za istoimenifilm Stivena Frirsa. „Predstava govori o

ve~nom poku{aju da se mu{ki i `enskiprincip spoje, a tako|e govori i o dru -{tvenim i moralnim normama. Ljubav iljudski ideali stavljeni su pred ogledaloda bi se suo~ili s realno{}u“, rekao jeProjkovski. U svojoj postavci reditelj jeljubav ra{~lanio na sve njene mani-festacije: zaludnost, predanost, strast, si -gurnost, dosadu, bol. Njena ja~ina i ne -postojanost pretvorili su mu{ko-`enskeodnose u rat. On koristi krajnje teatralnuatmosferu da ilustruje efekte tog sukoba.

Zlostorstvo na ostrovot na kozite(Zlo~in na kozjem ostrvu) nova je premi-jera u Teatru „Jordan Had`i Konstanti-nov D`inot“ iz Velesa. Triler Uga Betijare`irao je Dejan Damjanovski. „Predsta-va se gradi iz misterije i neizvesnosti kojetekst donosi. Kako se radnja odvja, sve jejasnije da ni{ta od toga nije realno i dasvako ne{to krije. Nema samo jedneistine“, ka`e Damjanovski, komeje ovo ~etvrta re`ija u Velesu.

31

EX YU scena (28.11.2010 – 18.01.2011)

POZORI[NE NOVOSTI IZ CRNE GORE

Pink Panter opet napada Gradskogpozori{ta iz Podgorice, koju je potekstu Bojane Mijovi} re`irao Petar

Pejakovi}, premijerno je izveden na Ve -likoj sceni KIC-a „Budo Tomovi}“. U pita -nju je komedija namenjena tinejd`erima,u kojoj se ismevaju zlo~in i kriminal, kao

i nesposobnost policijskog sistema, opsed-nutost slavom i bogatstvom. „@ivimo upreterano materijalisti~kom vremenu,gde su mladi bombardovani sistemomvrednosti koji je dosta nakaradan. Na -mera nam je da kod mladih ljudi razvije-mo svest o {tetnosti nekih dru{tvenih po -java. Ujedno, to nam je bio pedago{ki iestetski izazov. S druge strane, PinkPan ter je lik koji je veoma zahvalan u`anrovskom smislu. On predstavlja prlja -vi sjaj novca, sjaj bogatstva, sjaj opsed-nutosti materijalnim vrednostima imaterijalnim svetom. Sjaj koji ljude pret-vara u grabljivice... Imamo elementeburleske, kriti~ke komedije, sa mnogojurnjave i igre“, rekao je Pejakovi}.

Predstava Gorski vijenac, koju jeprema motivima Njego{evog dela re`iraoslovena~ki reditelj Diego de Brea, premi-jerno je izvedena na sceni Crnogorskognarodnog pozori{ta. Ovaj teatar je u svo -joj istoriji ~etiri puta postavljao Vladikinspev, poslednji put 1997, na otvaranjuobnovljene zgrade nacionalnog teatra, ure`iji Branislava Mi}unovi}a; ovo je prviput da to delo re`ira stranac. RediteljDiego de Brea kazao je da Gorski vijenacotvara ontolo{ke probleme ~oveka. „U

njemu se prepli}u pitanja ljubavi, vere irata, tri teme koje imaju ogromnu {irinukroz koju se mo`e izgraditi dramski kon -flikt. @eleo sam upravo da istaknem tajdramski konflikt, kako bih prikazaoemocionalnu stranu ~oveka. Njego{, krozdva glavna lika (vladiku Danila i igu ma -na Stefana), otvara principe emocional-nosti i racionalnosti. Ta dva principapokre}u centralnu dilemu o tome {ta ura -diti u situacijama kada smo ugro`eni...Spev obuhvata ceo Njego{ev `ivot. Nijestrukturiran dramski, ve} je postavljen uvremensko razdoblje od pola godine i zato postoje jasni razlozi. Njego{ je po~etakteksta vezao za uskrsnu}e, za provi|enje.Vladiku, koji ima mogu}nost da dubljevidi stvari, ogrnuo je magi~nom dimenz-ijom. Tekst pripada romantizmu ali je, ustvari, magi~ni realizam. To se posebnouo~ava na po~etku, kada ose}amo do la -zak apokalipse, koja se mo`e razumeti iu lokalnim okvirima. Me|utim, mislimda je Njego{ bio {iri i razmi{ljao civi-lizacijski. Po~eo je tekst asocijacijoma nasmrt, a zavr{io ga `ivotom, na Badnjeve~e, kad se pokre}e nov `ivot. To je nje -gova klju~na struktura”, obja{njava DeBrea.

Ovaj period u crnogorskim pozori {ti -ma obele`ila su eks-ju gostovanja. Pred-stava Stolice Malog dramskog teatra izBitolja, koju je po tekstu E`ena Joneskogre`irao Ljup~o Georgievski, izvedena je uKraljevskom pozori{tu „Zetski dom“, kaoi u CNP-u u Podgorici. Na Cetinju jegostovala i predstava Ada|o zagreba~kogHNK-a. Po tekstu Lade Ka{telan, o dvemajke, dve k}erke i jednom mu{karcukoji u paralelnim `ivotima pro`ivljavajurastanke, begove, prestanke ljubavi i po -neko razo~aranje, komad je re`irala Ma -rina Petkovi}-Liker. U „Zetskom domu“igrala je i antiratna predstava autoraHakifa Mulikija iz pri{tinskog TeatraDodona Komemoracija u kafe-teatru. Toje drama o veteranima rata na Kosovu, udolini Pre{eva i Makedonije, koji su poslezavr{etka balkanskog rata razo~arani una~in na koji ih dru{tvo tretira. Predsta-va @aba Kamernog teatra 55 iz Sarajeva,koju je prema tekstu Dubravka Miha -novi}a re`irao Elmir Juhovi}, izvedena jeu Velikoj sali KIC-a „Budo Tomovi}“.

„@enska“ pri~a, izmaknuta iz reali -sti~kog prosedea, koja se de{ava u „tu -nelu“ izme|u `ivota i smrti nova je pred-stava Hercegnovskog pozori{ta. Re~ je oduodrami Stevana Koprivice No} ~etirimeseca, koju je re`irala Sta{a Koprivica.

„Komad sam pisao namenski za Herceg-novsko pozori{te, vrlo svesno se oprede -ljuju}i da pri~am o onome o ~emu se }uti.U najkra}em, ovo je fantazmogorijskamelodrama sa elementima gorke komedi-je, dramska etida za dva `enska gluma -~ka glasa. I mala posveta Novljankama,uz jo{ jedan poku{aj da Boka postane iostane literarni argument.“ O uzajamnojispovesti i sukobu naizgled prose~ne, alisasvim posebne `ene, rediteljka Koprivi-ca poja{njava: „One se trude, ne samo daoslobode du{e tereta koji ih je zarobio utom svojevrsnom limbu, ve} poku{avaju ida sa~uvaju ne{to {to je iznad svih pojed-ina~nih pri~a – prijateljstvo.“

Podgori~ko Gradsko pozori{te, koje jepremijerno izvelo preko 250 predstava,priprema dva nova projekta kojima }eobele`iti slavljeni~ku 2011. godinu – 60godina postojanja. Prva predstava u go -dini jubileja je Mogli, prema motivimaKnjige o d`ungli Radjarda Kiplinga ure`iji Bonja Lungova, ~ija premijera seo~ekuje u februaru, a u maju }e po~etirad na Ulcinjskim gusarima mlade spi -sateljice Danice Pajovi} u re`iji MilanaKarad`i}a. Teatar tokom {est decenijatrajanja funkcioni{e bez zgrade, a tako}e, izvesno je, bitii ove godine.

UMestnom gledali{~u Ptuj odr`an jeFestival monodrame koji jezavr{en 5. decembra i jedna pre -

mijera odmah nakon po~etka 2011. go -dine. Nagrada za najbolju festivalskuizvedbu pripala je komadu No~ ~isto narobu (No} ba{ ispred {uma) Bernara-Marije Koletsa u re`iji Ivice Buljana,izvo|enju Roberta Valtla i produkciji Mi -ni teatra iz Ljubljane. Nova predstavaovog teatra je komad D`efrija Ha~eraPikaso u re`iji Mihe Alujevi~a. Naslovnuulogu u toj duodrami tuma~i Radko Poli~.Ha~erova drama je igra ma~ke i mi{a,drama o umetnosti, politici, privla~nosti iistini sa o{trim zaklju~kom. Radnja seodvija u Parizu pred okupacijom, 1941.godine. Pabla Pikasa Gestapo na siluodvodi na saslu{anje. Frojlajn Fi{er, kul -turni ata{e Berlina, ispituje njegovu ma -lenkost, ne bi li otkrila koja je od tri za -plenjene Pikasove slike original. Po{tonema potpisa, sam umetnik mora da po -tvrdi autenti~nost svog dela, da bi slikapotom bila spaljena s ostalim Tre}em raj -hu ’nepodobnim’ delima. Susret hladnenema~ke lepotice i temperamentnog {pa -nskog umetnika prerasta u dvoboj raz li -~itih svetova. Kroz tri razli~ite slike pra -

timo Pikasov `ivot i rad od detinjstva imladosti do rata i njegovih grozota.

Poslednjeg novembarskog dana uMestnom gledali{~u ljubljanskom izvede-na je postavka drame Tenesija VilijamsaMa~ka na vro~i plo~evinasti strehi (Ma -~ka na usijanom limenom krovu) u vi -|enju Ivice Buljana. „Ovo nije pri~a odisfunkcionalnoj ju`nja~koj porodici, ve}kompleksna studija o usamljenosti, dru -{tvenim slojevima i polovima u kon teksturepresivnog patrijarhata pedese tih godi-na pro{log veka”, pi{e u programu pred-stave. Reditelj je izvedbu upotpuniostihovima Emili Dikenskon, Jejtsa, D. H.Lorensa, Silvije Plat i dr.

Prvenac mladog britanskog piscaToma Daltona Bidvela Dru`ba na poti(Company Along The Mile) u re`iji AlenaJelena postavljen je na scenu istogpozori{ta ali u korpodukciji s gledali{~em[KUC. „Po~eo sam da pi{em dramu stva-raju}i dva ineteresantna lika i stavljaju}iih u situaciju ekstremnog pritiska. Ondasam im dozvolio da razgovaraju me|u -sobno, komad po~inje od te interakcije.Zaplet je jednostavan. ^ovek i `ena uhotelskoj sobi. Neko im baca kamenje naprozor. Pojavljuje se tre}a osoba, potenci-

jalni osumnji~eni koji im menja `ivotezauvek...“, rekao je pisac posle praizved-be u Vest jork{ir plejhausu 2009. godine.

Oliver Tvist, nastao po motivima ro -mana ^arlsa Dikensa, u modernoj adap -taciji Bla`ke Miler-Pograjc i re`iji Mat ja -`a Pograjca, premijerno je izveden uSlovenskom mladinskom gledali{~u. Di -nami~na scenska igra prevazilazi lite -rarnost samog komada, a poseban kva -litet predstave, ka`e kritika, jeste uspe -{na kombinacija svetlosnog i kostimskogvizuelnog izraza.

U mariborskom nacionalnom teatru(SNG) na sceni Drame premijeru je imala[ekspirova komedija Kar ho~ete (Kakovam drago) u re`iji Janusza Kice. Re -ditelj je uz @upan~i~ev prevod konsulto-vao i poljski i nema~ki, te original, stva -raju}i suptilnu i osobenu predstavu.

U ljubljanskoj Drami SNG-a izvednesu dve premijere. Sliku Dorijana GrejaOskara Vajlda re`irala je Ajda Valcl.Kori{}ena je dramatizacija Nemca Jo ha -na fon Dufela. Ve~na mladost je itekakoaktuelna tema u sada{njem dobu indi-vidualizma. V Damask (Put u Damask)Augusta Strindberga re`irao je Aleksan-dar Popovski, a dramaturzi su Darja Do -

minku{ i Jelena Mijovi}. Ovu trilogijuStrindberg je napisao 1898, i u njoj se svidoga|aji i slike prelamaju kroz o~i Ne -znanca, kog predstavlja pi{~ev alter ego,i koji polazi na put spoznaje. Taj put gavodi kroz konkretne prostore i suo~avan-ja s drugim ljudima, dok se kroz predelesnova suo~ava sam sa sobom. Biblijskinaslov komada ukazuje na Saulovo puto-vanje u Damask gde }e primiti hri{}anst-vo. Kritika je ve} uobi~ajeno dobro prim-ila inovativnu re`iju Popovskog. Sceno -grafija koju ~ine geometrijski blokovidaje divan prizor fiktivnog prostora u

NOVITETI SLOVENA^KOG GLEDALI[^A

TEATARSKE VESTI IZ MAKE DONIJE

Branimir Popovi} kao Njego{u Gorskom vijencu

Triler predstava Tako je pisano u Skoplju

Moderno vi|enje Olivera Tvista u SMG-u (foto Primo` Luke`i~)

Page 32: INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka Glid-Stojanovi ... · POZORI[NE NOVINE BROJ 169–170 FEBRUAR 2011. GODINA XVIII CENA 100 DINARA INTERVJU - Jelisaveta Seka Sabli} - Du{anka

32

Dnevnik

LUDUS 169–170Lu

Putujem, mislim, ose}am

NISAM DOPAO HAGAPiše: Jovan ¬ i r i lov

Beograd–Amsterdam,2. decembar 2010. Znam da }u u Amsterdamu gledati

Decu sunca Maksima Gorkog i zato samsa sobom poneo petu knjigu njegovihizabanih dela u kojoj je drama {tampana.To su one braonkaste knjige sa medaljo-nom brkatog pisca nasred naslovne stra-ne. Kupio sam ih jo{ kao kikindski ma -turant te 1949. godine, kad su iza{le.Knjige su tada bile tako jeftine da ih jemogao sebi priu{titi 18-godi{nji momakod svog skromnog (o~evog) d`eparca.

Prevod dobrog, starog Milana \oko -vi}a, koji je i sam dramski pisac, ~itak je,pozori{no izgovorljiv, a leksi~ki bogat.Sve Gorkove drame iz gra|anskog `ivotane mogu, naravno sre}om, da mimoi|une{to od atmosfere i stila genijalnog ^e -hova, ali ni da ga su{tinski i do kraju do -segnu. Nemogu}no je, kao Anton Pavlo-vi~, biti li{en didaktike, a biti istovreme-no toliko dramati~an i istinit.

Nailazim u komadu na jednu misaosli~nu onoj previ{e ponavljanoj misli Do -stojevskog, koju danas ve} citira svaka {i -parica, „Lepota }e spasti svet“. Izgovaraje jedan od jalovih intelektualaca u Decisunca: „Lepotom }e se do}i do morala.“Ne verujem, ali dobro zvu~i.

Na amsterdamskom aerodromu me~eka moj stari poznanik teatrolog ArturSonen. On je bio prvi put na 10. Bitefu1976. godine, kad je bio i Teatar nacija.Ka`em mu da me to {to me je do~ekaopodse}a na obi~aj moje majke da me re -dovno do~ekuje na stanici kad sam sevra}ao s nekog puta. Idemo vozom: „Da

Kako to da je znao za ovo, pored slavnedrame Na dnu, skrajnuto dramsko deloGorkog. Re~e da zna za komad Decu sun -ca jo{ iz studentskih dana, kad ga je i~itao. A smatra ga danas veoma aktuel-nim. Napisan 1905. u januaru, godinekad }e se kasnije desiti prva gra|anskarevolucija u Rusiji, Gorki je u komaduostavio traga o `elji za promenom kojuslute li~nosti u drami. Ali niko, naravnoni oni, ne znaju {ta da u~ine da do te pro -mene do|e. Gorki, za razliku od ^ehova,veruje u promenu. Jer ^ehov s blagomironijom posmatra odozgo na svoje likovekoji pri~aju o promeni i `ele je, nadaju jojse, a u koju pisac ne veruje.

Koliko znam o predstavama Van Ho -vea, one su veoma razli~ite po formi. Re -cimo u istom periodu re`ira tri [ekspirovetragedije, u delu posve}enom Antoniju iKleopatri, publika je u gledali{tu s hiljadumesta, koje je delimi~no namerno prazno,i mo`e tokom vi{esatne predstave dadolazi da je gleda ili odlazi u foaje kad toza`eli.

Pitam ga, iz prakti~nih razloga se -lektora, da mi pomogne u izboru, da mika`e koju bi mi svoju predstavu prepo -ru~io. Odgovor je bio o~ekivan: „Ne umemda vam na to odgovorim. Meni su sve mo -je predstave drage, kao da su mi deca.“

Na kraju pitam Van Hovea da li zna{ta mu zna~i li~no ime Ivo. „Ne znam.“Ka`em da na hebrejskom zna~i isto {to imoje ime Jovan, kao i imena @an i D`on,„Bog je milostiv“.

Predstava Deca sunca je, kao {to sami o~ekivao, veoma impresivna. Na nefar-si~an na~in prikazuje kako su svi jedno u

Posle predstave sam zalutao. Usredme}ave nisam pun sat mogao da na|emsvoj hotel „Omega“.

Amsterdam, 3. decembar 2010.U popularnom boemskom restoranu

„Rembrant“, pod istim krovom gde je iovda{nje najve}e dr`avno pozori{te,~ekam Dragana Klai}a. Pitam za njegovusuprugu Juliku, kako je, {ta sada radi. Idalje se, kao psiholog, bavi izbeglicama.On predaje dramaturgiju na fakultetu.Apodikti~ki tvrdi da je Gorki slab dramskipisac. Ka`em da je predstava ipak od -li~na i da su Deca sunca odli~an povod zaaktuelnu predstavu. Vrti glavom. Nijepredstavu video, ali ka`e da u njoju~estvuju najbolji holandski glumci. Tose, bogami, i vidi i ose}a. Raspitujem seza njihove mame, i Julikinu i njegovu.Ba{ su sre}ni {to imaju `ive majke. I to

ceo ansambl igra frontalno prema nama.Takva je i ova.

Na fonu projekcija jedne li~nosti kojasve vreme kad se pojavi samo trep}e, aprikazuju se zdrade koje }e se ru{iti uRoterdamu. Petoro glumaca iz tog prista -ni{nog grada pri~a o njihovoj sudbini.Pristojno, a za njih jo{ i aktuelno. Meni jezanimljivo da i srednja klasa danas imatakve probleme, a ne kao do sada samoklasi~ni skvoteri sli~ni pariskimklo{arima.

Izvo|a~i nas obave{tavaju da je tajkvart, nekada u najmodernijem elitnombauhaus stilu, sada deo grada sa najvi{ekriminala. Zanimljiva mi je gestikulacijaovih mladih ljudi, karakteristi~na zasvaku naciju. Ovde je te{ko opisiva jer jetipi~na za holandsku mlade` i razli~itaod gestikulacije na{e omladine. To samzapazio jer ne mogu pomno da pratimtekst prete`no na holandskom.

Sve se zavr{ava ko{marom izazva -nim po`arom. Scenski dim, a mizanscenstilizovan. @rtve po`ara, bolni~ar, ~aki itravestit koji se tu na{ao, ali sa apsurd-nom bradom, do sada najmu`evniji glu -mac. Napu{tanje realizma i verbalnostiprvog dela.

Amsterdam, 4. decembar 2010.U knji`ari, specijalizovanoj za teatar

i film, koja se zove vrlo prikladno „Sta -nislavski“. Me|u knjigama koje bih ku -pio je i ona Ri~arda [eknera, starog pro -slavljenog poznanika Bitefa i njegove pu -blike. Pi{e kako je u pozori{tu primeniostrukturalizam i poststrukturalizam. Ni -sam se, na`alost, dr`ao svog principa da}u se vi{e kajati ako neku knjigu ne ku -pim, nego ako je kupim. Gde li }u je sadana}i?!

Idem na autobusku stanicu da odemu Hag gde treba da gledam narednu pred-stavu. Ispada da autobusi ne idu zbogvejavice. Ni vozovi tako|e. Preko mikro-fona obave{tavaju da ne o~ekujemo skoroinformaciju kada }e se saobra}aj norma-lizovati. Na{i u takvoj situaciji za}ute.Trebalo je da vidim neku predstavu poljs-kog reditelja Ja`ine, koga znamo sa Bite-fa. Dakle, ne iznena|uje sneg u decembrusamo Beogra|ane i njegove prevoznike,ve} i odgovorne u ure|enoj Holandiji. Sdruge stane, usred vejavice nesu|eni pe -{aci voze bicikl. ^ak i moji prijatelji Klajai Jova oti}i }e na koncert na biciklu. Koli-ko se se}am, ne znam da li to jo{ ovdepostoji – „gradski“ bicikl, koji uzme{ kadga vidi{ „parkiranog“ i ostavi{ ga tamogde ti vi{e nije potreban kad si stigao nasvoju odrednicu.

Dakle, nema ni{ta od predstave u Ha -gu.

Jova Ki{ Jovak, arhitekta ovda{nji,mislim amsterdamski, nekada Novosa -|anin i statista u ranoj mladosti u Ateljeu

Pozori{ne novine

YU ISSN 0354-3137COBISS.SR-ID 54398983Izlaze jednom mese~no(osim u julu i avgustu)Tira`: 1500 primeraka

IzdajeUdru`enje dramskih umetnika SrbijeBeograd, Studentski trg 13/VITelefoni: 011/2631-522,2631-592 i 2631-464; fax: 2629-873http://www.udus.org.rse-mail: [email protected] 100040788Teku}i ra~un: 255-0012640101000-92(Privredna banka a.d.)Devizni ra~un: 5401-VA-1111502(Privredna banka a.d.)

PredsednikLjiljana \uri}

Glavni i odgovorni urednikTatjana Nje`i}

Savet LudusaSvetlana Bojkovi}, Jovan ]irilov, GoranMarkovi}, Dejan Mija~, Gorica Mojovi},Ljubomir Simovi}

RedakcijaBranko Dimitrijevi}, Petar Gruji~i},@eljko Huba~, Aleksandra Jak{i},Aleksandar Milosavljevi}, OliveraMilo{evi}, Miroslav – Miki Radonji},Ana Tasi}

Lektura i korekturaAleksandra Jak{i}

Sekretar redakcijeRadmila Sandi}

Tekstove i fotografije slati na:[email protected]

Grafi~ki dizajn i priprema za {tampuTatjana Buhae-mail: [email protected]

Dizajn LUDUSA\or|e Risti}

Redizajn LUDUSAAXIS studio

[tampaPreduze}e za grafi~ko izdava~kudelatnost i usluge d.o.o. BRANMIL,Beograd, Borisa Kidri~a 24

212, ka`e da }e me ute{iti tako {to }emona}i u novinama neku drugu dobru pred-stavu koja se te ve~eri daje u Amsterda-mu. On }e biti doma}in. Ispada da teve~eri gostuje belgijska trupa „Les balletsC de la B“ s predstavom Out of Context –to Pina (Van konteksta – Pini, naravnoBau{). To je odli~na zamena. Tu predsta-vu u koreografiji Alena Platela (AlainPlatel) odavno sam `eleo da vidim.

Predstava je neobi~na. Izuzetno spo -sobni plesa~i, igra~i u najrazli~itijim sti -lovima, ~ak katkad hodaju kako niko nasvetu do sada nije hodao. Sve je paro -di~no, ironi~no, ~ak sarkasti~no. Tamogde o~ekuje{ muzike nema, a igra~i igra-ju te igraju, vrlo ritmi~no. Sve to namer-no, dobro prostudirano i krajnje original-no. Mnogo nagote, sa landaranjem mu{ -kog dela tela gore-dole, {to, naravno, iza -ziva smeh publike, ina~e vrlo davno na -vikle na nagotu u teatru.

Ova predstava bi bila dobro za otva-ranje Bitefa. Kako slu~ajnost da odigrabitnu ulogu.

Ve} od sutra po~injemo Aleksandra ija u Bitefu da se raspitujemo o mo gu} -nosti dolaska Platelana 45. Bitef 2011.

vidi{ kako to ide.“ Nemam ni{ta protiv.Tako idem i kad sam sâm.

Od ranije mi je zakazan susret s re -diteljem Ivom Van Hovenom. Vi{e volimkad se s rediteljem na|em posle predstaveda imam o ~emu da razgovaram. Pa ipak,dobro je sresti svakog reditelja od dela iimena, makar i pre predstave. Kome godsam rekao da s njim imam sastanak, svisu bili zadivljeni da je na{ao vremena, jerobi~no izbegava tu vrstu susreta.

Koliko god je bio }utljiv, bilo je za -nimljivo upoznati ga. Zabavljao sam gaanegdotama da bi olabavio atmosferu. Paipak, postavio sam mu i jedno ozbiljnije, aza mene mene najzanimljivije pitanje.

drugo zaljubljuju u svojoj `ivotnoj jalo vo -sti, u kojoj tavore bez cilja. Jedan bravarkoji tu ne{to radi s vremena na vremeupada razgoropa|en s metalnom {ipkomu ruci i preti da }e ih sve potamaniti. Aonda pri kraju on, i njemu sli~ni, raz -valjuju beli dekor, prave}i na njemuprete}e rupetine. Gromoglasna muzika iprojekcije diktatora XX veka. Mrak. Ti -{ina. Na proscenijum prilazi glavna glu -mica, sedne i tihim glasom ka`e nama,gledaocima, da nam se obra}a u svojeime: „Ovo {to sam igrala nije moj pukigluma~ki zadatak. Ve} ne{to za {ta samse i li~no anga`ovala celim svojim bi -}em.“ Freneti~an aplauz!

obe u 90-im godinama aktivne, svaka nasvoj na~in. Jedna je redovno za kom pju -terom.

U obli`njoj knji`ari na{ao sam Oks -fordovu antologiju viceva. Sve su duhovi-te, osim one suvi{e engleske, ili je ja nerazumem. Najbolja mi je o zatvorenikukoji ne ume, kao ni ja, da pri~a viceve.

Uve~e sam na predstavi Natives,valjda u prevodu Domoroci, zapravo onekoj vrsti skvotera, ali ne siroma{nihnego pripadnika srednje klase. Onapripada opsesivnoj formi predstava mn -ogih dana{njih reditelja. Stand-up kome -dije ne upra`njavaju se sada vi{e samokao one-man ili one-woman show, ve}i

Out of Context – to Pina, reditelja Alena Platela

Deca sunca, reditelja Van Hovena (Foto: Jan Wersweyveld)