irena benyovsky latin privatni prostor - bib.irb.hr · 634 u drugoj polovici 13. stoljeća više...

104 Irena Benyovsky Latin

PRIVATNI PROSTOR Privatni prostor prvenstveno se nalazio unutar gradske kuće, gdje su vaţili obiteljski

odnosi i njihovi zakoni. Jacques Le Goff smatra da su osjećaji privatnosti i

individualnosti, koji se javljaju od 13. stoljeća, kao i nov odnos prema izgledu grada,

bili jedni od uvjeta razvoja komune u kasnom srednjem vijeku.614 Ako je muškarac

dominirao u srednjovjekovnoj obitelji, ţena je ipak gospodarila kućanstvom

te je njezina uloga tek tamo dolazila do izraţaja. Kao što sam navela, plemkinje

su svjedoĉile u svojim kućama, a nikako na javnom prostoru. Puĉanke su mogle

svjedoĉiti u crkvi Sv. Marije, a ni u drugim sluĉajevima nisu bile zatvorene u kuću,

nego su radile u dućanima ili radionicama.615 Dakle, privatni prostor, osim što se

funkcionalno i arhitektonski potpuno razlikovao od javnog, bio je odreĊen zajednicom

koja je u njemu ţivjela i nepisanim zakonima koji nisu uvijek korespondirali

komunalnim odredbama. Uostalom, statutarne se regulacije u većini sluĉajeva odnose

na javne prostore, odnosno na ona pitanja koja se njih tiĉu.616

Ovdje se ipak bavimo rasporedom privatnog prostora u gradu i vrstama nekretnina,

a ne samim kućanstvom i funkcioniranjem obitelji unutar njega. Za Trogir,

nemamo saĉuvane inventare privatnih posjeda.617 Ipak, dokumenti privatnopravne

prirode pruţaju dragocjenu i dosad samo djelomiĉno iskorištenu graĊu. Baveći se

nekom graĊevinom ili ĉesticom unutar grada, sastavljaĉi dokumenta odreĊuju mu

poloţaj, cijenu, granice, a katkad opisuju veliĉinu i izgled. Tako se podaci o privat- 614 Jacques LE GOFF, Il Medioevo; Alle origini dell’identita europea, Roma-Bari, Economica Laterza,

1996., 51.

615 O poloţaju ţene u srednjovjekovnoj obitelji vidi više: Z. JANEKOVIĆ RÖMER, Rod, passim;

Marija MOGOROVIĆ CRLJENKO, Nepoznati svijet istarskih ţena. Poloţaj i uloga ţene u istarskim

komunalnim društvima: primjer Novigrada u 15. i 16. stoljeću, Zagreb, Srednja Europa, 2006., passim.

616 U klasiĉnom latinskom privatus je bio pojam vezan uz ĉin koji se nije provodio otvoreno na forumu

pred svima, nego unutar neĉije kuće, u „izolaciji”. Privatno je zatvoreno, individualno i rezervirano. U

srednjovjekovnom gradu ĉesto prodire javno u privatno, i privatno u javno, pa postoje i prostori njihova

preklapanja; Georges DUBY, „Private Power, Public Power”, A History of Private Life; Relevations of

the Medieval World, London, Harvard University Press, 1987.

617 F. Madirazza, istraţivaĉ trogirske heraldiĉke baštine, objavio je 1900. tri ĉlanka pod naslovom „Il

Re d’Armi di Traù”. U njoj se poziva na neke (za sada nepoznate) spise Buffalisa, koje je navodno našao

u kaptolskoj knjiţnici Trogira. U ovoj knjiţici Madirazza opisuje trogirske plemićke obitelji, njihovo

podrijetlo i sjedište u gradu; Francesco MADIRAZZA, „Il Re d’Armi di Traù”, Smotra Dalmatinska,

Zadar, 1900., br. 71.-74.

Srednjovjekovni Trogir 105

nim nekretninama i njihovim vlasnicima mogu donekle rekonstruirati na temelju

kupoprodajnih ugovora, parnica, nagodbi o diobi nekretnina, ugovora o najmu,

oporuka i sl.618

Uz bazu podataka i raĉunalni program mogu se odrediti lokacija, vlasnici i

susjedi neke nekretnine, te nekrentine u posjedu istoga vlasnika. U bazi podataka

rašĉlanjuju se ovi podaci: prvi posjednik nekretnine; vrsta transakcije (prodaja,

donacija, najam); posjednik nekretnine nakon transakcije; vrijednost nekretnine;

vrsta nekretnine (prazna ĉestica, kuća, dućan); smještaj na otoĉiću (civitas - burgus);

poloţaj u gradu odreĊen susjedima; veliĉina nekretnine.619 Objavljeni dokumenti

trogirske kancelarije iz 13. stoljeća stvaraju temelj za izradu relativno sigurne

baze podataka. GraĊa 14. stoljeća samo je djelomiĉno saĉuvana i kronološki

sporadiĉna pa se ne moţe pratiti dinamika posjedovnih odnosa.620 Zbog toga se ne

moţe se toĉnije locirati većina nekretnina koje se spominju u dokumentima 14.

stoljeća. GraĊa prve polovice 15. stoljeća bogatija je i omogućuje mikroanalize

nekih dijelova gradskoga prostora.

S obzirom na to da su pojedinci ĉesto kupovali, mijenjali ili davali nekretnine

u najam, opis poloţaja pojedinih posjednika u gradu ovisi o dostupnim podacima o

sliĉnim transakcijama vezanim uz nekretnine susjeda.621 Istraţivanje nam oteţava

i identifikacija pojedinih osoba, osobito onih bez formiranog prezimena, a to su

najĉešće puĉani. Precizniju rekonstrukciju gradskih nekretnina dodatno onemogućuje

nepostojanje imenovanih ulica i nedovoljan broj fiksnih orijentira, kao što

su crkve, trgovi, gradski bedemi ili poznate javne i privatne zgrade. Svakako nam

mogu pomoći i kasniji dokumenti, pa neke situacije moţemo pratiti retrospektivno,

na temelju kasnijih planova grada, kronika, dokumenata i sl.622 Naravno, najtoĉniji

podaci rezultat su i drugih istraţivanja (pravno-povijesnih, arheoloških, povijesnoumjetniĉkih,

genealoških). 618 Trogirski notarski spisi za drugu polovicu 13. i poĉetak 14. stoljeća objavljeni su kao Monumenta

Traguriensia, odnosno Trogirski spomenici (nešto manji broj dokumenata u Diplomatiĉkom zborniku).

Većina notarskih spisa za 14. i 15. stoljeće nije objavljena, a nalazi se uglavnom u fondu „Arhiv Trogira”

u Drţavnom arhivu u Zadru, nešto manje u drugim arhivima – Arhivu HAZU u Zagrebu, Drţavnom arhivu

u Splitu, Kaptolskom arhivu u Trogiru, Znanstvenoj knjiţnici u Zadru i dr.; Fani CEGA, „Istraţivanje

arhivske graĊe u muzejskim i privatnim zbirkama”, Informatica museologica, 29. (3.-4.), 1998., 43.-46.

619 Irena BENYOVSKY „Prilog metodologiji istraţivanja srednjovjekovnog urbanizma: Primjer trogirske

baze podataka”, Zbornik Istarskog povijesnog biennala, 2005., 241.-253. Istraţivanje koje pokazuje

rezultate ove metode objavljeno je za 13. i 14. stoljeće: M. ANDREIS - I. BENYOVSKY - A. PLOSNIĆ,

Socijalna topografija, passim; Mladen ANDREIS – Irena BENYOVSKY LATIN – Ana PLOSNIĆ ŠKARIĆ,

„Socijalna topografija Trogira u 14. stoljeću”, Povijesni prilozi, 33., 2007., 103.-195, passim.

620 M. KARBIĆ – Z. LADIĆ, Oporuke, 161.-254.

621 Dakle, rekonstrukcija gradskih ĉestica u širem prostornom i vremenskom kontekstu tek je djelomiĉno

moguća: fragmentarni i tipološki razliĉiti dokumenti omogućuju stvaranje slike prema „puzzle”

naĉinu, s time da mnogo dijelova nedostaje.

622 Vidi i: D. HERLIHY, Mapping, 54.-89.; R. HAMMEL-KIESOW, Property, passim; Vladimir BEDENKO,

Zagrebaĉki Gradec, Zagreb, 1989., 1.-8.


Vrste nekretnina Jezgra Kuća kasnoga srednjeg vijeka podreĊena je svojim funkcijama te je razvoj

arhitektonskih obiljeţja ovisio više o zahtjevima vlasnika i njegovu naĉinu ţivota,

nego o stilskim pravcima toga vremena. Najĉešća je zato polivalentna kuća u kojoj

se nalaze i stambeni i poslovni prostori.623 Prema T. Marasoviću, u romaniĉkoj

stambenoj arhitekturi Trogira izdvajaju se ĉetiri osnovna tipa kuća.624 Prvi je tip

jednoćelijska uska višekatnica, koja ĉesto u prizemlju ima dućan ili konobu, a na

gornjim katovima stambeni prostor. Taj tip kuća postojao je još u ranom srednjem

vijeku.625 Posebnu varijantu toga tipa ĉine kuće s vanjskim stubištem.626 Jednoćelijske

kuće mogle su biti samostojeće, ali uglavnom su bile u nizu. Drugi su tip

kuće-kule (turris et domus), takoĊer jednoćelijskoga tipa. One su uz stambenu,

imale prevenstveno obrambenu funkciju. Mogle su biti samostojeće, ali uglavnom

su oĉuvane one uz gradski bedem. Trećem tipu pripadaju reprezentativnije kuće višećelijske

strukture sa širokim proĉeljem. Prizemna površina sadrţi ulazni i druge

utilitarne prostore, što se na proĉelju odraţava s više vrata.627 Ĉetvrti tip ĉini palaĉa

s unutrašnjim dvorištem.628

Podaci o gradskim kućama i ostalim nekretninama mogu se u dokumentima

pratiti od druge polovice 13. stoljeća.629 U njima je zabiljeţeno 189 kuća u jezgri,

od ĉega najviše (125) kamenih kuća (domus).630 Uz prizemlje dostizale su jedan,

dva pa i više katova.631 Dokumenti biljeţe razliĉite tipove kuća i stambenih sklopova:

kuću s kulom (domus et turris); veća zdanja (casamentum videlicet ambas

domos); tri kuće-kuhinje (domus cochine, coquina seu domus)632; kuću s dvorištem

i kulom (domum cum curte et turre); dvije kuće s dvorištem (curia et domus). Dva

puta se spominje casannitum, a ĉetiri puta curtis tj. curia (što vjerojatno oznaĉava 623 Nada GRUJIĆ, „Kuća ‘savršenog trgovca’ po Benediktu Kotruljeviću”, Dubrovnik, 4., 1995., 198.-

212., 199.

624 T. MARASOVIĆ, Stambena, 197.

625 A. PLOSNIĆ ŠKARIĆ, Blok, 10.

626 I. FISKOVIĆ, Gotiĉka, 168.



629 Dokumentima uglavnom privatno-pravne prirode (kupoprodajni dokumenti, oporuke, parnice, ugovori);

M. ANDREIS - I. BENYOVSKY – A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija, passim.

630 Ukljuĉuje i jedan zapis u kojem je objekt definiran kao domus cum banca et pila; MT, I./2., 155.-

156.

631 T. MARASOVIĆ, Stambena, 195.-197.; Ivo PETRICIOLI, „Ostaci stambene arhitekture romaniĉkog

stila u Zadru”, Radovi instituta JAZU u Zadru, 9., 1962., 117.-161.; C. FISKOVIĆ, Romaniĉke,

1.-58.

632 U tri dokumenta.


privatno dvorište, zatvoreno okolnim kućama ili zidom).633 Takvo stanje pokazuje

dosta veliku izgraĊenost jezgre kamenim kućama u 13. stoljeću (ili kamenih kuća

s drvenim dijelovima).634 U drugoj polovici 13. stoljeća više nema puno novoizgraĊenih

kuća, ali dokumenti biljeţe nadogradnje i izgradnju dodatnih struktura

- stubišta, balkona i prozora.635

U dokumentima 13. stoljeća spominje se malo drvenih kuća - samo ĉetiri (camarda

domus, camarda). Zabiljeţeni su i pojedinaĉni katovi kuće (pauimentum,

pauimentum de domo).636 Osim stambene funkcije, kuće su imale i gospodarsku

funkciju. U dokumentima su zabiljeţeni i dućani (statio, stacio) i konobe, tj. skladišta

(canaua, caniua, canaua de domo, canipa) u prizemljima kuća.637 I statio i

canipa oznaĉavaju prostor u prizemlju, a funkcija im je ovisila o potrebama osobe

koja ih koristi; stoga i nalazimo zapis statio sive canipa.638 Smatra se da je u Trogiru

13. stoljeća bilo najmanje trideset razliĉitih dućana, konoba ili radionica, iako se

u navedenim dokumentima spominju samo 4 dućana i 11 konoba.639 Gospodarski

prostori postojali su sigurno i u većini kuća, koje se u izvorima navode kao domus

– u cjelini, a da se zasebno ne navode njihovi pojedini dijelovi.

Prazne ĉestice rjeĊe se spominju u dokumentima vezanim uz jezgru 13. stoljeća

(za razliku od PrigraĊa) – zabiljeţeno ih je 25 praznih i 5 s drvenom kućicom

(paratinea cum camarda).640 Vlasnici drvenih kućica nisu nuţno posjedovali i zemljište

na kojem je kućica izgraĊena. U trogirskom statutu nema podataka o tome

pa je to moţda bilo regulirano obiĉajnim pravom.641

633 Tako je primjerice zabiljeţen domus cum curte et turri u vlasništvu roda Lucić; in curia et domibus

(...) sitis prope ipsam turrim u vlasništvu roda Cega.

634 MT, I./1., 249., 278.; C. FISKOVIĆ, Romaniĉke, 1.-58. C. Fisković pretpostavlja da je u Trogiru 13.

stoljeća bilo oko šezdeset kamenih kuća, od sveukupno stotinjak.

635 Primjerice, majstor Raden, carpenterius, radi na kući Dese Petrovog iz roda Lucića. Za 28 libri dogovara

izgradnju kuće, stubišta s naslonom te izraĊuje vrata i prozore, balkone; MT, I./2., 201.-202.; Premda

izvori rijetko otkrivaju imena graditelja stambenih kuća, meĊu njima bi moţda mogli biti i kamenari domaćih

imena, koji se spominju u dokumentima 13. i 14. stoljeća stoljeća; MT, I./1., 13., 16., 19.-20., 21.,

74., 81.; N. BEZIĆ-BUŢANĈIĆ, Kulturno-povijesna, 271.-275.; C. FISKOVIĆ, Romaniĉke, 162.-163.

(zabiljeţeni su murarii); C. FISKOVIĆ, Zadarski, 11.

636 Spominje se u 10 dokumenata; M. ANDREIS - I. BENYOVSKY - A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija,

43.

637 MT, I./1., 6., 8., 19., 45., 55., 85., 142., 459., 461., 492., 495.; I./2., 327.

638 Trogirski spomenici, 284.-298.; Ipak, većinom se spominju kao mjesta sklapanja dokumenata (actum

prope stationem; in statione itd.).

639 Brojni okviri vrata, karakteristiĉni za romaniku - bilo srpastih lukova bilo „na koljeno”, saĉuvali su

se do naših dana u prizemnim zonama proĉelja trogirskih kuća; C. FISKOVIĆ, Romaniĉke, 154.

640 MT, I./1., 9. Paratinea je bio naziv za ĉesticu ograĊenu zidom, rijetko i za okućnicu ili prostor

izmeĊu kuća (intervallum inter aedificia). Naziv za gradsku ĉesticu s objektom ili bez njega, bio je i

locus (vacuum); MT, I./1., 9., 16., 74., 80., 87., 100., 117., 125., 127., 128., 320. Katkad se pojam locus

izjednaĉava s pojmom paratinea (locus sive paratinea); MT, I./1., 424.; Lexicon, 807.

641 O tome nešto kasnije. Usporedi: I. BENYOVSKY LATIN – D. ZELIĆ, Knjige nekretnina, 27.; DS,

L. V., c. 11.


Slika br. 24. Gradska kuća u Trogiru (autor fotografije: Joško Ćurković)


U 14. stoljeću, gotiĉki sloj u gradogradnji uglavnom se nadovezao na romaniĉku

bazu te se uglavnom radilo više o dekoraciji i preinakama nego o novogradnji.

642 Kuće se ĉešće dijele na više katova, koji se zasebno prodaju ili iznajmljuju,

što govori o povećanju broja stanovnika.643 Saĉuvane su i oporuke kojima se kuće

ostavljaju ne samo jednom nasljedniku. Ti ih potom posjeduju pro indiviso ili ih

dijele pripadnicima obitelji.644 U saĉuvanim dokumentima 14. stoljeća spominju se

nazivi za nekretnine: domus, pamentum, casamentum, palacium.645 Privatna dvorišta

kuća zatvorena su okolnim kućama ili su katkad unutar veće kuće sloţenijeg

tlocrta te ograĊena od ulice visokim zidom, a spominju se kao curtis ili curtile.646

U dokumentima 14. stoljeća spominju se curia domus rodova Lucić,647 Chiudi,648

Cega,649 Mazzarello,650 Ciprijan,651 Casotti652 i Kazarica.653 Zabiljeţeno je i nekoliko

kula (turris).654

Iako se tek oko trećina saĉuvanih dokumenata vezanih uz nekretnine u jezgri

veţe uz kamene kuće (za razliku od 13. stoljeća), to ne znaĉi da je u jezgri bilo tako

malo kuća u odnosu na drvene barake i vrtove, nego da su se Trogirani, vjerojatno

zbog nestabilnih politiĉkih i gospodarskih prilika prve polovice 14. stoljeća, teţe

odluĉivali za prodaju kuća, a i plateţna im je moć bila oslabljena. Saĉuvano je 80-

ak doumenata iz 14. stoljeća u kojima se spominje prodaja nekretnina u gradu, od

ĉega se trećina odnosi na PrigraĊe.655 Od 60-ak dokumenata u kojima se spominju

nekretnine u jezgri,656 trećina se odnosi na prodaju ili podjelu kuće,657 a trećina 642 Igor FISKOVIĆ, „Gotiĉka kultura Trogira”, Mogućnosti, 10.-11., 1980., 1036.-1066. Primjerice,

Vrtacin murarius spominje se da izraĊuje vnam fenestram in statione Stepi Duimy; Trogirski spomenici,

528.

643 Vidi primjerice: DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 14.-14.v, f. 33.v-34.; sv. 6., f. 36.; sv. 9., f. 2.v; sv. 11.,

f. 15.; sv. 12., f. 5.-5.v; f. 5.v-6., f. 12.v, f. 17.v, 18., 18.v; sv. 13., f. 5.v, f. 33.; sv. 15., f. 7.; Trogirski

spomenici, 200.-201., 284.-298.

644 DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 19., 30.v-31.; sv. 13., f. 5.v.

645 M. ANDREIS – I. BENYOVSKY LATIN – A. PLOSNIĆ ŠKARIĆ, Socijalna topografija, passim;

Trogirski spomenici, 284.-298.; DAZd, AT, 66., sv. 11., f. 2.

646 Igor FISKOVIĆ, Dalmatinski prostori i stari majstori, Split, 1990., 166.

647 DAZd, AT, k. 66., sv. 3., f. 14.

648 ... in curia domus Nicole Iohanis Staretii [Chiudi] ... (1335.); DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 4.

649 DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 14.v; sv. 12., f. 10.v, 15.

650 DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 21.v.

651 DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 33.


653 DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 34.

654 Vidi poglavlje o plemstvu.

655 M. ANDREIS – I. BENYOVSKY LATIN – A. PLOSNIĆ ŠKARIĆ, Socijalna topografija, passim;

sliĉnu situaciju nalazimo i u Zadru (za razliku od druge polovice 14. stoljeća); T. RAUKAR, Zadar, 79.

656 Mnogo se nekretnina spominje kao mjesto sklapanja ugovora, ali u takvim se dokumentima ne opisuju

granice nekretnina (takvih je saĉuvnao ĉak 240 za jezgru 10 za PrigraĊe).

657 Trogirski spomenici, 333.-346.; DAZd, AT, k. 1., sv. 7., f. 9.v; k. 66., sv. 2., f. 24.v, 30.v-31.; sv. 3.,

f. 23.v, 33.v-34.; sv. 9., f. 3.; sv. 11., f. 5.v, 9.; sv. 13., f. 6.v, 16., 18., 27.; sv. 14., f. 2.; sv. 15., f. 3.; sv.

21., f. 2.; CD, XV., 105.-107.; XVII., 316.-331.


na najam (ad affictum) kuće658 ili kata.659 Ostali dokumenti biljeţe darovanje,660

zamjenu,661 diobu nasljedstva,662 najam neizgraĊenoga zemljišta.663 U više su primjera

zabiljeţene konobe ili dućani (canipa, statio, camarda, capanota).664 U

jezgri je zabiljeţeno nekoliko ĉestica s drvenim kućama (camarda seu hedifitium

lignaminis).665

U ukrasima pojedinih arhitektonskih elemenata na stambenoj arhitekturi 15.

stoljeća vidljiv je utjecaj venecijanske gotike. Ĉini se da je jezgra bila vrlo gusto

naseljena, a praznih je ĉestica bilo malo. Na uzorku 70-ak kupoprodajnih dokumenata

koji se odnose na podruĉje jezgre u 15. stoljeću moţe se pratiti urbaniziranost

toga prostora.666 Oko 30 nekretnina bile su kamene kuće. Mnoge su opisane s

pripadajućom ĉesticom (domus et paratinea) ili dvorištem (domus cum medietate

cortini).667 Zabiljeţene su i pripadajuće strukture - primjerice kameno stubište s

balaturom (cum scallis et plancha).668 Tri kuće opisane su zajedno s konobom u

posjedu istoga vlasnika (domus cum canipa), ali ĉesto nije bilo tako jer su se gospodarski

prostori u prizemlju još u 13. stoljeću prodavali zasebno.669 TakoĊer, zabiljeţene

su kuće s kulom (domus cum turre et muralia, medietatem turris pavimentorum

cum suis scallis et anditus usque ad celum).670 Saĉuvani su i dokumenti koji

opisuju nadogradnje671 na kućama te popravke kuća.672 Spominju se samo dvije 658 DAZd, AT, k. 66., sv. 13., f. 2.v, 3.; sv. 15., f. 3.v, 4.; sv. 16., f. 14.

659 DAZd, AT, k. 2., f. 36.v-37.; k. 66., sv. 3., f. 16.v; sv. 6., f. 4., 26.v-27.; sv. 12., f. 1., 10.v, 12., 12.v,

14.; sv. 13., f. 5.v; 6., 6.v, 33.; sv. 15., f. 7.; sv. 24., f. 1.v.

660 DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 33.v-34.; sv. 6., f. 24.; sv. 12., f. 17.v.

661 CD, XV., 105.-107.; DAZd, AT, k. 66., sv. 16., f. 14.

662 DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 19., 21.v; sv. 3., f. 13.v-14.; sv. 6., f. 6.-6v.; sv. 8., f. 13.v; sv. 10., f. 9.v, 11.

663 DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 34.-34.v, 41.; sv. 6., f. 45.; sv. 13., f. 2., 11.v, 12., 17.v, 27., 33.

664 ... domus cum statione, cum scalis lapidibus, domus cum quovina (qoquina) ...; DAZd, AT, k. 66., sv.

2., f. 28., 30.v (dokumenti iz 1335.); Trogirski spomenici, 39.

665 DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 3., 19., 34.; sv. 3., f. 16.; sv. 6., f. 48.; sv. 14., f. 4.

666 U razdoblju od 1435. do 1449.; DAZd, AT, k. 67., sv. 1., f. 4., 8., 11.v, 30., 51.-51.v, 59.-59.v, 60.v,

74.v; sv. 2., f. 9.v, 18.v, 44., 46.v, 57.v, 81., 87., 127., 132.v, 142.v, 144., 147.v, 148.v, 150., 172.v, 175.,

191.v, 194., 199., 201.v, 204., 221.v, 231.; sv. 3., f. 13.v, 35., 36., 40.v, 41.v, 45., 45.v, 57.v, 59., 65.v, 68.,

73.v, 86.v, 88., 93.v, 98.v, 100., 109.-109.v, 130.v-131., 143.v-144., 176.v, 178.v, 209.v, 212., 218.v, 220.,

222., 231.; sv. 4., f. 60., 65.v, 69.; sv. 5., f. 2., 3., 4.v, 143.v-144., 146.

667 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 132.v, 150.

668 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., 46.v.

669 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., 214.v, 217.v.

670 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 132.

671 Primjerice, ugovor iz 1413. spominje dogradnju kuće u jezgri. Klesar Zoranović dogovorio je napraviti

dva luka i jedan stup u dvorištu kuće Nikole Ivanovog Domišića za 300 malih libri. Na fasadi kuće

Andrije Teodorovog isti je majstor obećao izraditi prozore. Jedan je naruĉen sa stupom u sredini (bifora)

duţine i širine 2 lakta za 32 libre, a drugi je trebao biti kao onaj na komunalnoj palaĉi (... aliam fenestram

saraziniscam talem et tantam qualis et quanta est una illarum sarasiniscarum in palatio comunis Tragurio

...); DAZd, AT, k. 67., sv. 1., f. 74.

672 Popravak kuće mogao se odrediti i oporuĉno. Tako Marica, udovica Petra Pavĉića, odreĊuje 1438. u

svojoj oporuci 100 libara za popravak svojih kuća; DAZd, AT, k. 2., sv. 2., f. 70.


drvene kuće na tuĊem zemljištu.673 U poţaru 1443., koji je buknuo u Novom gradu,

prema izvorima je bilo zahvaćeno i osamnaest kuća u jezgri.674 Poţar se lako proširio

na stari dio grada jer tada je već bio srušen zid koji ga je nekad razdvajao od

Novoga grada. U 15-ak sluĉajeva zabiljeţeni su katovi kuće kao zasebne stambene

jedinice.675 To opet upućuje na porast broja stanovnika.

U prizemljima kuća redovito su se, kao i u prijašnjem razdoblju, nalazile konobe,

skladišta ili dućani. Spominje se ĉetrnaest konoba u posjedu ili najmu osobe

koja nije bila vlasnik katova iznad.676 Većina ih se opisuje u prizemljima ispod

katova kuće ili kule (statione, canipa subtus domus, canipa subtus turris), rjeĊe

s pripadajućim strukturama, kao što su bile stube. Osim dućana, u tim su transakcijama

zabiljeţena i tri velika susjedna spremišta, jedno do drugoga, u vlasništvu

jednog vlasnika (tres magazenos contiguos).677

Samo nekoliko praznih zemljišta (locus paucus, locus vacuum) zabiljeţeno je

u saĉuvanim ispravama 15. stoljeća, a ona su bila smještena na krajnjem zapadu

staroga grada.678 Tamo su zabiljeţene i neke prazne okućnice.679 U više dokumenata

prve polovice 15. stoljeća pronalazimo i pojam curia,680 koji se odnosio na

privatno dvorište kuće (spominju se primjerice curia Andreis, curia de Rosano)

s unutrašnjim dvorištem.681 Osim toga spominje se i pet ruševnih kuća, takoĊer u

vlasništvu plemićkih obitelji.682

Prigrađe - Novi grad PrigraĊe se, za razliku od jezgre, oblikuje tek u 13. stoljeću.683 Razvoj zapadnoga

dijela otoĉića bio je odreĊen specifiĉnom situacijom terena - moĉvarnim

zemljištem koje je zapoĉinjalo blizu zapadnoga bedema jezgre.684 Zemljište Pri- 673 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 194.

674 Notae, 268.

675 DAZd, AT, k. 67., sv. 1., f. 8., 74.v; sv. 2., f. 18.v, 44.v, 172.v, 175., 192.v; sv. 3., f. 35., 41.v, 209.v,

212., 220.; sv. 4., f. 60.

676 DAZd, AT, k. 67., sv. 1., 15., 30., 59.-59.v, 74.v; sv. 2., f. 132.v, 142.v, 147.v, 150., 172.v, 175.; sv.

3., f. 45.v, 57.v, 130.-131.; sv. 4., f. 60.; sv. 5., f. 3., 158.

677 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 127.

678 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 194., 209.v.

679 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 9.v, 199.

680 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 18.v, 144., 172.v; sv. 3., f. 10.v, 45.

681 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 172.

682 ... muralia disoperta; muralea cum balatorij; muralea a celo usque in abissum; muralia cum duobus

suis voltis et cum scallis lapideis a fundo, cum anditus ...; DAZd, AT, k. 67., sv. 3., f. 86.v.

683 U dokumentima se zapadni dio otoka naziva burgus, oznaĉavajući novo izvangradsko naselje koje

se razvija zapadno od grada (PrigraĊe). Godine 1274. i 1275. dio PrigraĊa nazivao se „Pasike”; MT, I./1.,

435.; Ivo BABIĆ, „Poĉeci trogirskog predgraĊa u Pasikama”, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji,

39., 2001.-2002., 123.-148., 123.; C. FISKOVIĆ, Romaniĉke, 151.

684 Ima mišljenja da je zapadni dio otoĉića (muljevito tlo) tek u srednjem vijeku došao pod more zbog

podizanja razine vode; N. CAMBI, Trogir, 950.-963., 952.; N. CAMBI, Neki problemi, 12.-46.


graĊa širilo se isušivanjem.685 Budući da se kanal koji je dijelio Trogir od kopna

produbljivao svake godine, izvaĊeni materijal vjerojatno je sluţio za uĉvršćivanje

tla.686 Saĉuvani dokumenti opisuju kako se nasipavala zemlja i na njoj se gradile

drvene kućice.687 U već spomenutom dokumentu s poĉetka 14. opisuje se ribarnica

u PrigraĊu, izvan naseljenoga podruĉja na zapadu, smještena blizu isušenih i neisušenih

zemljišta, prema gradskim solanama.688 Oĉito je taj proces još trajao.

Od 66 nekretnina u PrigraĊu 13. stoljeća, 41 put spominje se (ograĊeno) zemljište

odnosno ĉestica (paratinea); ĉestice u PrigraĊu bile su malih dimenzija

- pravokutnih i kvadratiĉnih (primjerice 9 x 7, 12 x 6, 6 x 6). Dio ĉestica pribliţno

je jednake veliĉine, što moţe upućivati na neki prethodno postojeći format (moţda

nekadašnjih solnih bazena). U 15 sluĉajeva zabiljeţena je ĉestica s drvenom

kućicom (paratinea cum camarda), a jednom se spominje neobraĊeno zemljište

(asium).689 Od objekata se spominje 5 drvenih kućica (camarda) i 4 kuće (domus,

furnus = peć).690

U saĉuvanim dokumentima 14. stoljeća zabiljeţene su sljedeće vrste nekretnina

u PrigraĊu: palatium, domus, domus de lignamine, camarda, hedificium lignaminis,

paratinea, canipa, statio. Od toga je vrlo malo kamenih kuća (domus).691 U oporukama

se termin domus spominje znatno ĉešće, ali vjerojatno se rabi u znaĉenju

doma, kućanstva, a ne kamene kuće.692 Malobrojne kamene kuće u PrigraĊu nisu

bile obogaćene gotiĉkim stilskim obiljeţjima, kao u jezgri.693 Vrlo rijetko spominju

se i katovi kuća (pamentum, solarium),694 a samo jednom se u PrigraĊu spominje 685 U više se primjera spominje poĉetak isušivanja terena „nakon Tatara”, dakle nakon 1242.; MT, II.,

68., 69.; I. BABIĆ, Poĉeci, 126.-127.

686 CD, IV., 205.; Cvito FISKOVIĆ, „O trogirskim mlinicama u povodu njihove nove namjene”, Godišnjak

zaštite spomenika kulture Hrvatske, 6.-7., 1980.-1981., 65.-67.

687 Moguće je da su se za melioracije dijelova PrigraĊa dobivale koncesije. Lucić biljeţi da su svi graĊani

imali obvezu isušivati more kod PrigraĊa, nabacujući kamenje i šljunak, a da je isti postupak bio

primjenjivan u 17. stoljeću na otoku Ĉiovu nasuprot grada (u tzv. Novom prigraĊu zbog gradnje kuća ili

podizanja baraka za soljenje ribe); I. LUĈIĆ, Povijesna, 1044.

688 P. ANDREIS, Povijest, 336.; I. LUĈIĆ, Povijesna, 1043.; Stjepan KRASIĆ, „Crkva i samostan sv.

Dominika u Trogiru”, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 41., 2005.-2007., 67.-109.; D. FARLATI,

Illyricum, IV., 350.

689 … ad conturam asium in quo ... habet camardam …; MT, I./2., 104.-105.

690 M. ANDREIS – I. BENYOVSKY – A. PLOSNIĆ, Socijalna topogirafija, 50.

691 DAZd, AT, k. 66., sv. 9., f. 11.-11.v; sv. 16., f. 6.

692 M. ANDREIS – I. BENYOVSKY LATIN – A. PLOSNIĆ ŠKARIĆ, Socijalna topogirafija, 108.


694 Pavimentum ili solarium ima znaĉenje poda, tj. stropa odnosno kata kuće; M. ANDREIS - I.

BENYOVSKY - A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija, 49. Solarium je mogao imati i znaĉenje dijela

kuće istaknutog nad ulicom (balatura, balkon); MT, I./1., 96., 401.; I./2., 87.; C. FISKOVIĆ, Romaniĉke,

144.; Nada GRUJIĆ, „Balatorij u dubrovaĉkoj stambenoj arhitekturi XV. stoljeća”, Prilozi

povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 37., 1997.-1998., 146.-151., 138.


dućan.695 Spominje se i jedna palaĉa - domus sive palatium u vlasništvu roda Lucić

i u blizini dominikanskoga samostana.696 U dokumentima su zabiljeţeni i dijelovi

pojedinih kuća – primjerice scale.697

NeizgraĊene ĉestice nazivaju se paratinea, paratinea seu locus698 paratinea et

terra,699 supra teritorium700 ili locus.701 Ĉestice u PrigraĊu 14. stoljeća zadrţavaju

istu veliĉinu.702 Od pregledanih dokumenata, samo ih se 8 odnosi na prodaju neizgraĊenoga

zemljišta,703 a ĉak 17 dokumenata spominje prodaju ĉestica s drvenom

kućom.704 Ostali se dokumenti odnose na najam kuće705 ili neizgraĊenoga zemljišta

(paratinea, locus),706 ugovor o darivanju,707 zamjenu708 i diobu nasljedstva.709 U

PrigraĊu je u miraz dana jedna drvena kuća.710 Drvene kućice bile su jednokatnice,

a u dokumentima se rabe razni termini (camarda, hedificium lignaminis,711 domus

de lignamine,712 domus de lignamine cum camarda713 te domus lignea.)714 I P. Andreis

biljeţi da je u 14. stoljeću većina kuća u PrigraĊu bila drvena.715 U listopadu

1398. izbio je poţar koji je uništio velik dio PrigraĊa. Prema opisu tog poţara, on

se brzo proširio upravo zbog drvene izradnje.716

Za 15. stoljeće istraţen je uzorak od 50-ak isprava u kojima se spominju nekretnine

u PrigraĊu.717 Za razliku od staroga grada, u Novom je gradu i u prvoj polovici 695 DAZd, AT, k. 66., sv. 13., f. 9.

696 DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 27.; G. LUCIO, Memorie, 494.; I. LUĈIĆ, Povijesna, 1043.

697 DAZd, AT, k. 46., sv. 1., f. 7.

698 DAZd, AT, k. 66., sv. 10., f. 10.v.

699 DAZd, AT, k. 66., sv. 9., f. 4.v.

700 DAZd, AT, k. 1., sv. 6., f. 28.

701 DAZd, AT, k, 66., sv. 13., f. 1.v.

702 DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 12.v, 15.v; sv. 11., f. 8., 18.; k. 66., sv. 12., f. 4.v; sv. 27., f. 4.

703 DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 12.v, 15.v; sv. 9., f. 4.v; sv. 10., f. 10.v; sv. 11., f. 3.v, 17.v; sv. 13., f. 9.v;

CD, XIII., 366.-367.

704 DAZd, AT, k. 1., sv. 7., f. 15.; k. 66., sv. 3., f. 15.; sv. 5., f. 10.; sv. 11., f. 6., 9.v, 19.v; sv. 12., f. 4.v,

5., 18.v, 20.; sv. 10., f. 10.v; sv. 11., f. 8., 18.; sv. 12., f. 11.v ; sv. 13., f. 16.v.

705 DAZd, AT, k. 66., sv. 16., f. 6.

706 DAZd, AT, k. 66., sv. 10., f. 7.v; sv. 13., f. 1.v.

707 DAZd, AT, k. 1., sv. 6., f. 28.

708 DZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 27.

709 DAZd, AT, k. 66., sv. 9., f. 11.-11.v; sv. 12., f. 14.v; sv. 13., f. 15.v.

710 DAZd, AT, k. 1., sv. 7., f. 8.v.

711 DAZd, AT, k. 66., sv. 5., f. 10.; sv. 13., f. 30.v.

712 DAZd, AT, k. 1., sv. 6., f. 28.

713 DAZd, AT, k. 1., sv. 7., f. 8.v.

714 DAZd, AT, k. 66., sv. 1., f. 2.v-3.

715 P. ANDREIS, Povijest, 135.-136.

716 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 33.

717 God. 1435. – 1439.; DAZd, AT, k. 67., sv. 1., f. 40., 58., 59.v, 65.v; sv. 2., f. 33., 39.v, 45., 46.v, 52.v,

67., 82.v, 90., 90.v, 94., 94.v, 116., 130., 132., 141., 145., 169.v, 170.v, 186., 192.v, 199., 206.v, 209.v,

212.v, 214.v, 216.v, 217., 217.v; sv. 3., 10.v, 11.v, 48., 71., 93.v, 108.v, 101.v, 160.v, 186., 189.v, 197.,

201., 228., 229., 229.v. To je samo uzorak, a dokumenata je znatno više.


15. stoljeća zabiljeţeno dosta praznih zemljišta i ĉestica. MeĊu 51 nekretninom

zabiljeţene su 22 neizgraĊene ĉestice (locus vacuus, locus paucus, locus sive terrenus,

paratinea),718 od kojih je samo jedna imala graĊevinu (paratinea cum edificio

- 8 x 8 lakata).719 Moţda je dio kuća (drvenih) izgorio u poţaru iz 1398. godine.

Zabiljeţeno je dvadeset kuća, od kojih je šest imalo opisanu veliĉinu, a samo su

ĉetiri opisane kao drvene. Veliĉine kuća bile su vrlo male (tri su bile širine i duţine

6 x 6 trogirskih lakata, a ostale 8 x 7, 10 x 6, 10 x 9 lakata). Moţemo pretpostaviti

da su drvene trogirske kućice bile otprilike 7 odnosno 10 lakata visine, primjerice

kao i u Šibeniku u 15. stoljeću.720 U pregledanim dokumentima u samo se dva sluĉaja

spominju stanovi u kući koji su pripadali razliĉitim vlasnicima te samo jedan

dućan (kao i u 14. stoljeću).

Već smo spomenuli da je 22. svibnja 1443. ponovno je izbio poţar u kojemu je,

prema izvorima, izgorjelo pedeset kuća u Novom gradu.721 Luĉić donosi da je Novi

grad u razdoblju nakon dolaska Mleĉana, a prije poţara, bio vrlo gusto naseljen i

da je imao velik broj kuća „koje su zbijene jedna uz drugu”.722 Nakon poţara bilo je

posebno zabranjeno graditi drvene kuće od crkve Sv. Dominika do crkve Sv. Marije,

dakle na potezu prema starom gradu.723 Osim što je izgradnja kamenih objekata

bila potaknuta poţarom, sigurno su tom procesu pridonijeli i pretvaranje PrigraĊa

u Novi grad ozidavanjem te stabilizacija posjedovnih odnosa.724 Budući da se nisu

smjele više graditi drvene kuće, vlasnici terena, ako nisu bili spremni graditi kamenu

kuću, vjerojatno su prodali ĉesticu onome tko je planirao uĉiniti. Primjerice, u

Korĉuli, ako vlasnik nije htio obnoviti ruševnu kuću, onaj tko bi to napravio mogao

je postati njezinim vlasnikom.725

718 Primjerice: DAZd, AT, k. 67., sv. 3., 186.

719 Primjerice: DAZd, AT, k. 67., sv. 3., 160.v.

720 I. BABIĆ, Poĉetak, 136.

721 Notae, 268.

722 I. LUĈIĆ, Povijesna, 1000.

723 V. CELIO-CEGA, La chiesa, 59.

724 Vidi u Šibeniku: ŠS, R. 168.

725 V. FORETIĆ, Dva ugovora klesara, 165.–170.; V. FORETIĆ, Podrijetlo, 33.–35.


Slika br. 25. Veduta Angela degli Oddija iz 1584.726

726 M. MARKOVIĆ, Hrvatski, 533.


Kontrola promjene vlasništva nad nekretninama Kupoprodaja i najam Osim za posebne potrebe „javnog interesa”, komuna se nije previše miješala u

vlasniĉka prava, ali vodila je politiku kontrole nekretnina da bi zadrţala postojeće

posjedovne odnose, odnosno preokrenula ih u vlastitu korist.727 Komunalni zakoni

redovito uĉvršćuju pravo posjeda nad steĉenim gradskim nekretninama, ali to je

ovisilo i o statusu posjednika i nekretnine. Smještaj pojedinih društvenih ĉimbenika

u prostoru nije smio biti narušen nekontroliranim promjenama vlasništva nad

nekretninama, dogaĊale se one kupoprodajom, najmom ili oporuĉivanjem.

U kupoprodajnim ugovorima vezanim uz prostor PrigraĊa u 13. stoljeću odreĊuje

se veliĉina ĉestica.728 Prvo se biljeţi duţina (per longum) pa širina (per amplum),

a mjera je bila trogirski lakat (brachia ili blaccolaria). On nije nigdje toĉno

odreĊen, ali moţemo pretpostaviti da je bio oko 0,6 m, kao i u drugim dalmatinskim

gradovima (prije standardizacije mjera u 15. stoljeću).729 I u dokumentima

14. stoljeća takoĊer se opisuje duţina, pa širina ĉestica. Statut iz 1322. odredio je

da se ograĊeno zemljište u PrigraĊu moţe kupiti samo uz naznaku broja lakata,730

a da će se kupovina u protivnom smatrati nevaţećom.731 To se nije primjenjivalo

u jezgri, gdje su kamene kuće fiksirale veliĉinu ĉestice. Komunalni su mjernici

imali duţnost mjeriti nekretnine kod njihove prodaje ili otuĊivanja i oznaĉavati

granice u prisutnosti zainteresiranih, i to s pomoću odreĊenih mjera za duţinu.732

Bilo je iznimno dopušteno sklopiti ugovor ispred dva ili tri svjedoka, a u tom se

sluĉaju notarska isprava trebala naknadno sastaviti. U trogirskom statutu propisana

je obveza sastavljanja javne isprave o pokretninama i nekretninama koje su bile

vrijednije od 20 malih libara.733

U prvoj polovici 15. stoljeća, u Novom gradu većina ĉestica još ima oznaĉene

veliĉine (duţine i širine u laktima).734 U jezgri se tada spominju tek dvije drvene 727 Lujo MARGETIĆ, „Funkcija i porijeklo sluţbe egzaminatora u srednjovjekovnim komunama Hrvatskog

Primorja i Dalmacije”, Starine, 55., 1971., 191.-210.

728 Baveći se nekim graĊevnim objektom ili ĉesticom unutar grada, sastavljaĉi dokumenta odreĊuju

mu poloţaj, granice i izgled; Ivo PETRICIOLI, „O poloţaju kuće kralja Ludovika Anţuvinca i crkve sv.

Silvestra u Zadru”, Starohrvatska prosvjeta, 15., 1985., 119.-132., 119.; Ante STRGAĈIĆ, „’Quirina…

traversa pars’ zadarskih srednjovjekovnih isprava”, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 2. (1.), 1963.,

95.-131.

729 ST, R. I., c. 121., 126.

730 Za razliku od gradskog zemljišta, za izvangradska zemljišta, polja i vinograde statut odreĊuje da se

kupovina od tada mora obavljati uz navedeni broj vretena; ST, L. III., c. 53.

731 ST, L. III., c. 54.

732 ST, L. II., c. 25.

733 ST, L. I., c. 20., 47.

734 Veliĉine u laktima bile su: 12 x 8, 12 x 6, 5 x 4, 4 x 4, 7 x 6 vel circa, 8 x 7, 9, 5 x 6, 9 x 6, 9 x 9, 6 x

6, 10 x 5, 5, 11 x 10, 12 x 12; DAZd, AT, k. 67., f. 3., 186., 189.v, 228., 160.v.


kuće za koje je zabiljeţena veliĉina (za razliku od ostalih kamenih u gradu).735

Godine 1424. u Trogiru se, kao i u drugim dalmatinskim gradovima, uvode standardizirane

mletaĉke mjere u mjerenju ĉestica i objekata, a one su bile istaknute

u komunalnoj kancelariji. Pri dnu fasade trogirske krstionice, do danas je saĉuvan

uklesani istokraĉni trokut koji sadrţi i prikazuje standardne jedinice mjera u 15.

stoljeću (pedalj, stopa, lakat, korak).736

Dakle, pravna i fiziĉka nestabilnost drvene kuće iziskivala je mjerenje veliĉine

ĉestice na kojoj se nalazila. Naime, drvene gradnje nisu mogle odrţavati parcelizaciju,

koja je bila odreĊena već u doba nasipavanja PrigraĊa: stoga je svaki kupoprodajni

ugovor u PrigraĊu trebao imati zapisane mjere. Za drvene strukture, koje su

ĉesto podlijegale vatri, ipak se primjećuje zadrţavanje odreĊene veliĉine ĉestice,

koja kroz stoljeća ostaje više-manje jednaka. Prazne ĉestice mogle su se iznajmiti

s mogućnošću da netko izgradi drvenu kućicu i bude njezin vlasnik. Drvena kuća

bila je pravno pokretnina i, kako smo već rekli, moţe upućivati na to da vlasnik

kuće nije i vlasnik zemljišta.737 Saĉuvani su i ugovori o gradnji na takvim ĉesticama

u Trogiru.738 Vlasnici drvenih kuća na tuĊem zemljištu ipak su imali stvarnopravne

ovlasti:739 dokumenti pokazuju da su vlasnici kućica uz dozvolu vlasnika, drvena

zdanja prodavali,740 iznajmljivali741 i nasljeĊivali.742 Primjerice, Prvša Poĉanić prodaje

1319. drvenu kućicu u gradu, koja je bila izgraĊena na ĉestici Ciprijana i Slave

Ilijinog, s kojima sklapa ugovor.743 Izbijali su i sporovi oko takvih nekretnina.744

Ako je vlasnik ipak bio isti, te su se drvene kućice prodavale zajedno s zemljištem

na kojem su se nalazile. U tim se ugovorima uvijek navodi paratinea cum camarda.

Na prvom se mjestu, ipak, navodi zemljište.745 U dugoroĉni najam davane su 735 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 194.; sv. 3., f. 86.v.

736 Trokut s mjerama duljina uklesan je na zapadnom proĉelju trogirske krstionice, izgraĊene u 15.

stoljeću. Prema njemu lakat je bio duţine 51,62 centimetra; Radovan IVANĈEVIĆ, Rana renesansa u

Trogiru, Split, 1997., 83.-84., 86.-87.; Radovan IVANĈEVIĆ, „Mjerni trokut na trogirskoj krstionici”,

Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 34., 1994., 111.-120. Većina je dalmatinskih gradova imala na

javnom mjestu oznaĉene uzorke, tzv. etalone mjera za duljinu; Marija ZANINOVIĆ-RUMORA, „Zadarske

mjere za duţinu kroz stoljeća”, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU, 34., Zadar, 1992.,

109.-121.; Ţarko MULJAĈIĆ, „Mjere i mjerenja u Dubrovaĉkoj Republici”, Anali Zavoda za povijesne

znanosti HAZU u Dubrovniku, 29., 1991., 246.; SS, R. 33.; ZS, L. III., c. 144.

737 Usporedi u Dubrovniku: DS, L. V., c. 11.

738 Primjerice: DAZd, AT, k. 66., sv. 13., f. 16.v.

739 Takve stvarnopravne ovlasti nazivaju se podijeljenim vlasništvom (emfiteuza). Vidi i: I. BENYOVSKY

LATIN – D. ZELIĆ, Knjige nekretnina, 26.; Milan pl. ŠUFFLAY, Dalmatinsko-hrvatska srednjovjekovna

listina. Povijest hrvatskog notarijata od XI. do XV. stoljeća, Zagreb, 2000., 115.

740 Primjerice: DAZd, AT, k. 66., sv. 8, f. 1.v; k. 1., sv. 7., f. 8.v.

741 Primjerice: DAZd, AT, k. 66., sv. 10., f. 7.

742 Primjerice: CD, XIII., 366.-367.

743 DAZd, AT, k. 1., sv. 2., f. 34.

744 Trogirski spomenici, 351.-356.

745 DAZd, AT, k. 66., sv. 14., f. 4.; sv. 2., f. 3., 19.


ĉestice u vlasništvu privatnih osoba te komunalne ĉestice. Sliĉno je bilo i u drugim

dalmatinskim gradovima.746

U srednjem vijeku privatni posjed u smislu nekadašnjega rimskoga prava nije

bio dovoljno razvijen, pa pojmovi vlasništvo, najam i sl. nisu sukladni današnjim

pojmovima. Rimsko je pravo poštovalo naĉelo prema kojem je vlasništvo bilo apsolutno

– vlasništvo nad zemljištem podrazumijevalo je i vlasništvo nad objektima

na istom zemljištu. U kasnoj antici (za Justinijana) primjenjuje se praksa dugoroĉnog

iznajmljivanja nekretnina, pri ĉemu je najmoprimac (koncesionar) vlasniku

plaćao godišnju naknadu. Osim nekretnina s punim vlasništvom,747 zemljište je u

komunalnom razdoblju moglo biti na dugotrajnom korištenju onih koji nisu bili

stvarni vlasnici. Budući da se mogao naslijediti, dugotrajni najam zemljišta ĉesto

je u praksi imao trajna obiljeţja: naĉin i duljina korištenja nekretnine na tuĊem

zemljištu, ĉesto su rezultirali su odvajanjem vlasnika (dominusa) od njegova vlasništva

i stvaranja oblika posjedovanja - trajnog „vlasništva na korištenje” – (dominium

utile).748

Postojao je i „obiĉni” najam. Primjerice, ako bi netko unajmio kuću u gradu

bio je zaštićen od samovolje vlasnika: prema trogirskom statutu bilo je odreĊeno

da iznajmljenu kuću vlasnik prvih godinu dana nema pravo traţiti natrag, osim za

potrebe stanovanja svoje obitelji. U tom sluĉaju nije smio traţiti od najmoprimca

da mu plati prvotno ugovorenu svotu.749 U statutu se spominje i zastara. Prema

statutu, svaki graĊanin koji je posjedovao nekretninu više od trideset godina

„u dobroj vjeri”, postajao je njezinim vlasnikom (osim ako je to bila komunalna

nekretnina).750 Kao u svim srednjovjekovnim pravnim sustavima izgraĊenima na

antiĉkom naslijeĊu, postojalo je i pravo prvokupa, iako je ono sluţbeno u trogirski

statut ušlo tek 1425. kao sastavni dio mletaĉkoga prava.751 Tada je bilo odreĊeno

da se prodaja nekretnine prvo mora omogućiti izravnim i poboĉnim srodnicima i 746 Primjerice u Dubrovniku; Marija NAKIĆ, „Izgradnja Dubrovnika u drugoj polovini 13. st.”, Istorijski

glasnik, 3., 1954., 3.-38.; L. MARGETIĆ, Hrvatsko, 186.-187.

747 Sa zbirom ovlaštenja - koja se prepoznaje u formulama abusus, usus e fructus; Michela BARBOT,

„A ogni casa il suo prezzo: le stime degli immobili della Fabbrica del Duomo di Milano tra Cinque e

Settecento”, MEFRIM: Mélanges de l’École française de Rome: Italie et mediterranée, 119./2., 2007.,

249.-260.

748 Thomas KUEHN, Law, Family and Women, Toward a legal Anthropology of Renaissance Italy,

Chicago, The University of Chicago Press, 1991., 108. Uz ove tipove posjeda, postojali su i izvangradski

najmovi – za poljoprivredna zemljišta - libeli (livelli) i crkvene precariae.

749 Trogirski spomenici, 70., 133., 293.-298.; ST, L. III., c. 31.; L. MARGETIĆ, Hrvatsko, 249.-250.

Usporedi: SS, L. VI., c. 27., 28.; ZS, L. III., c. 63., 65., 66.; ŠS, L. IV., c. 41., 44., 68.

750 Brat bratu, stric ili ujak sinovcu ili nećaku, tj. sinovima sestre ili brata, bio je duţan odgovarati za

oĉinska i majĉinska dobra sve do 50 godina; ST, L. III., c. 35, 115. U dalmatinskim je statutima uglavnom

prihvaćen zastarni rok od 30 godina; DS, L. VIII., c. 90.; ZS, L. II., c. 109.; ŠS, L. III., c. 51.

751 ST, R. II., c. 6.a; A. CVITANIĆ, Uvod, 45.


susjedima.752 Prije oglašavanja kupoprodaje, nekretninu su trebali izmjeriti komunalni

mjeritelji (mensuratori). Ipak se nije uvijek poštivala ta odredba, „na veliku

štetu i gubitak srodnika i susjeda koji su traţili pravo”, pa se ona ponavlja 1496.753

Moguće je ipak, s obzirom na akumulaciju više susjednih nekretnina koje su pripadale

istoj obitelji, da su pojedinci prilikom prodaje nekretnina odreĊivali roĊacima

niţu cijenu.754

Osim veliĉinom i poloţajem u gradu, nekretnine se opisuju i susjednim granicama.

U trogirskim dokumentima 13. i poĉetka 14. stoljeća poloţaj nekretnine

koja se prodavala opisuje se s dvije, rjeĊe s više susjednih nekretnina (iura, res).

Tek 6. listopada 1396. vijeće je donijelo statutarnu odredbu prema kojoj se svaka

kupnja, prodaja, zamjena ili darovanje neke nekretnine morala oznaĉiti s ĉetiri

granice, prema ĉetiri strane vjetra.755 To se dosljedno provodilo u kupoprodajnim

dokumentima s kraja 14. stoljeća i iz 15. stoljeća. U 15. stoljeću granice nekretnina

oznaĉene su stranama svijeta, a kuće se pri prodaji u 15. stoljeću u jezgri opisuju

tipiĉnim pravnim formulama - od poda do krova sa svim prihodima i rashodima

(a celo usque in abissum cum introitus et exitus).756 U opisu nekretnine navode se i

ulice koje su vodile do nekretnine (cum viis vicinalibus).757 Konobe i dućani pravno

su takoĊer mogli biti odreĊeni kao posebna vlasništva s vlastitim prilazom (canipa

cum introibus et exitus, viis et anditiis usque in vias predictas).

Većina nekretnina opisana je u Novom gradu kao i u jezgri, s granicama na sve

ĉetiri strane svijeta. Orijentiri za lokaciju jesu ulice s kojima nekretnina graniĉi

(oznaĉene samo kao via publica, via comunis) ili vlasnici susjednih posjeda (iura).

U Novom su gradu i ĉestice vlasniĉki definirane i opisane a celo usque in abissum

cum anditus usque in vias. Mnogo je parnica u trogirskim dokumentima vezanih

uz nesuglasice oko vlasništva meĊu nasljednicima ili susjedima.758 Zato se svaka 752 Oni su se kuriji trebali prijaviti u roku od 30 dana kao roĊaci s pravom prvokupa. Ako u vrijeme

proklamacije roĊaci nisu bili prisutni u Trogiru, taj je rok bio produţen na tri mjeseca. TakoĊer, roĊaci

su od prodavaĉa nekretnine mogli traţiti da se zakune da je kupovna cijena nekretnine oznaĉavala pravu

vrijednost te da prenoseći tu nekretninu neće nikoga prevariti; ST, L. II., c. 6.

753 ST, R. II., c. 7.; L. MARGETIĆ, Hrvatsko, 228.

754 M. ANDREIS – I. BENYOVSKY – A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija, passim. Vidi i: Z. JANEKOVIĆ-

RÖMER, „Rodbinski odnosi u dalmatinskom društvu 13. i 14. stoljeća”, Historijski zbornik,

1992., 179.-194., 182. Ponekad se umjesto kupoprodaje vršila formalna zamjena nekretnina ili darovnica.

U Trogiru, kao i u Splitu postojao je i tip kupoprodaje u kojem prodavatelj „daruje” predmet ugovora,

a kupac uzvraća „darom”; CD, III., 24., 178., 269.; SS, L. III., c. 16.; L. MARGETIĆ, Hrvatsko, 186.-

187.

755 ST, R. I., c. 65.

756 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., 46.v, 57.v, 81., 132.v, 175., 204. Introitus: prihod, prihod od poreza ili daće,

porez ili daća, exitus – izdatak.

757 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 57.v, 81.

758 Primjerice: Trogirski spomenici, 284.-298.


kupoprodaja morala javno objaviti.759 Posebne regulacije o prodaji nekretnina donose

se 1435.760

Oporučivanje Zbog osiguravanja posjedovne ravnoteţe donose se i odredbe o oporuĉivanju.

U srednjovjekovnom razdoblju nasljedna su dobra predstavljala najvaţniji dio

imovine. Komunalne su vlasti podrţavale tu teţnju donoseći odredbe o raspolaganju

imovinom, nasljeĊivanju i vlasništvu. Takvi su zakoni osiguravali sigurnost

društvenoga poretka i gospodarskoga sustava.761 Posjed se zadrţavao u vlasništvu

obitelji nasljeĊivanjem. Ako je netko umro bez oporuke, nekretnina se vratila obitelji

odakle je potekla (paterna paternis, materna maternis).762 U 13. stoljeću još

vrijede jednaka prava za braću i sestre koji dijele bona mobilia et immobilia.763

I prema statutu bilo je dopušteno da i sestre ravnopravno sudjeluju u zajednici s

braćom.764 Naĉelo nasljeĊivanja u Trogiru tijekom istraţivanoga razdoblja doţivljavalo

je modifikacije koje su odraţavale slobodu raspolaganja imovinom. Sve

više miraz poĉinje zamjenjivati ţenski dio naslijeĊa imovine. U 14. stoljeću miraz

se davao zajedno s ispravom o odreknuću prava na nasljedstvo.765

Matiĉni patrimonij uglavnom se ostavljao prvoroĊenom sinu, ali to je ovisilo

o okolnostima: pripadnici nekih obitelji dogovaraju se meĊusobno da patrimonj

naslijedi drugoroĊeni sin (primjerice Valentin Petrov Lucić i njegov sin Petar, koji

kao drugoroĊeni sinovi nasljeĊuju patrimonij s kulom, moţda jer su jedini imali

muške potomke). Bilo je i sporova oko nasljedstva – primjerice Drţimir Vitturi

kulu ostavlja drugoroĊenom sinu Salingveri, a ne Totili, sinu iz prvoga braka, koji

je takoĊer imao muške potomke.766

Trogirski statut bogat je odredbama koje se tiĉu pisanja oporuka. Maloljetnici

nisu mogli pisati oporuke (djeĉaci prije 14, a djevojĉice prije 12 godine).767 Oporuka

je morala biti napisana u prisutnosti svjedoka,768 a pohranjivala se u sakristiji 759 Izvikivalo se tri puta nedjeljom poslije mise, kada se okupljalo najviše ljudi; ST, L. III., c. 35.; R. II.,

c. 6., 35., 78.

760 ST, R. II., c. 25., 78.

761 Z. JANEKOVIĆ RÖMER, Pristup, 177.; T. RAUKAR, Zadar, 99.-100.

762 L. MARGETIĆ, Hrvatsko, 212., 238.

763 MT, II. 178.

764 ST, L. III., c. 15., 17.; MT, I./1., 29., 58.-59., 111.-112., 334., 441.; I./2., 224., 325.; II., 40.-41.; CD,

IX., 305.; Zdenka JANEKOVIĆ RÖMER, Rod i grad. Dubrovaĉka obitelj od XII do XV stoljeća, Dubrovnik,

HAZU, 1994., 34.

765 Zrinka NIKOLIĆ JAKUS, „Obitelj dalmatinskog plemstva od 12. do 14. stoljeća”, Acta Histriae,

15., 2007., 59.-89., 68.

766 Vidi poglavlje o smještaju plemićkih rodova.

767 ST, L. III., c. 3.

768 ST, L. III., c. 7.


dominikanskog ili franjevaĉkog samostana (nakon smrti oporuĉitelja komunalni je

notar upisivao svoje bilješke, a sve je je morao prepisati u jednu knjigu).769 Onaj

pak koji nije imao zakonite djece, mogao je imovinu ostaviti kome je htio.770 U

statutu se zakonski regulira i ostavljanje dijela unuku,771 djeci iz prvoga braka772

udovcima,773 te skrbništvo.774 Zanimljiva je odredba kojom je trogirska kurija mogla

odrediti skrbnika onima koji bi loše (rasipno) upravljali svojom imovinom.775

Vlasti su se miješale i ako se nasljednici nisu mogli sloţiti oko podjele imovine.776

Prema statutu, pro anima se oporuĉno moglo ostaviti crkvama onoliko koliko

se ostavljalo jednom od nasljednika (ako je postojao jedan nasljednik mogao je

oporuĉitelj crkvi dati pola imovine, ako su postojala dva nasljednika, crkvi je mogao

ostaviti trećinu imovine).777 Ako su braća i sestre imali zajedniĉku imovinu,

a netko od njih bi umro bez nasljednika, pola imovine moglo je biti ostavljeno za

spas duše.778 Oni koji su stupali u crkveni red, nisu mogli naslijediti nikakva dobra,

što se ponavlja i u reformacijama.779

Polovicom 14. stoljeća odredbe vezane uz crkvenu imovinu postaju stroţe:

Veliko je vijeće zabranilo 1346. oporuĉno ostavljanje nekog posjeda na prostoru

grada (ukljuĉivši i iznajmljivanje), onome tko nije bio podvrgnut svjetovnoj vlasti.

Ta je reforma htjela izmeĊu ostaloga sprijeĉiti prodaju gradskih posjeda strancima,

ali prvenstveno se odnosila na crkvenu vlast i širenje njihovih posjeda, meĊu

koje pripadaju i zemlje i kuće u gradu koje su sluţile samostanima.780 Nekretnine

ostavljene Crkvi trebale su prvo biti prodane, a tek je novac mogao biti isplaćen

Crkvi. Tim odredbama komuna je ograniĉila gospodarsko jaĉanje Crkve i osigurala

plemstvu prednost u povećanju nekretnina.781 U odluci od 16. studenog 1355.

bilo je zabranjeno da crkvene osobe upravljaju tuĊim nekrentinama kao izvršioci

oporuka, nego je to trebao biti roĊak oporuĉitelja.782 Ta se odluka ponavlja u refor- 769 ST, L. III., c. 4., 9.

770 ST, L. III., c. 6.

771 ST, L. III., c. 8.

772 ST, L. III., c. 12.

773 ST, L. III., c. 13., 14., 16.

774 ST, L. III., c. 10., 11.

775 ST, L. III., c. 19.

776 ST, L. III., c. 25.

777 ST, L. III., c. 5.

778 ST, L. III., c. 17.

779 ST, L. III., c. 24.; R. I. c. 35.

780 ST, R. I., c. 17., 62.; L, II., c. 16., 59., 60.

781 Ove propise nalazimo i u ostalim dalmatinskim gradovima; usporedi: ZS, L. III., c. 14., 15.; ŠS, L.

IV., c. 45.; R. 162., 163., 178.; Z. JANEKOVIĆ RÖMER, Okvir, 213.

782 P. ANDREIS, Povijest, 178.


maciji statuta iz 1411. godine.783 Iste je godine vijeće odluĉilo da redovnik koji se

zavjetovao, a istupio bi iz svoga reda, moţe ponovno steći svoja baštinska dobra,

kojih se prilikom ulaska u red bio odrekao.784

Dolaskom Venecije 1425. godine statutom se naglašava sloboda oporuĉivanja,785

i nije bilo dopušteno utjecati na oporuĉitelja.786 Bilo je odreĊeno javno oglašavanje

oporuka radi veće kontrole (u loĊi, na mostu i u dominikanskoj crkvi tri tjedna za

redom).787 Godine 1428. prihvaća se novi mletaĉki zakon o bezoporuĉnom nasljeĊivanju

(prvo sinovima, pa kćerima).788 Godine 1430. odluĉeno je u Velikom vijeću

da samo komunalni kancelar smije zapisati oporuku,789 a skrbnici maloljetnih nasljednika

bili su duţni sastaviti popis imovine.790

Reguliranje međuvlasničkih odnosa U procesu intenzivne izgradnje grada i definiranja vlasništva nad gradskim prostorom,

bilo je vaţno regulirati meĊuvlasniĉke odnose. Ţivjeti u gradu znaĉilo je

istovremeno funkcionirati u tri paralelne zajednice – gradu, susjedstvu i vlastitom

kućanstvu. Iako je središte domaćinstva bilo u kući, privatni ţivot nije bio ograniĉen

zidovima kuća, nego se prvenstveno širio u susjedstvo (vicinatio) u kojem

je morala postojati odreĊena solidarnost. Budući da su povećanjem stanovništva u

jezgri razliĉiti vlasnici stanovali sasvim blizu jedni drugima, stvaraju se pravila o

granicama vlasništva i odnosima meĊu vlasnicima.791

Vlasnici su pri gradnji dodatnih struktura na svojim kućama morali poštovati

odredbe o dopuštenoj visini kuća u gradu. Trogirski statut nareĊuje da, ako bi „u

gradu ili PrigraĊu ili u vrtu ili na nekoj zemlji bio neki puteljak ili nešto u ĉemu

se susjed sa susjedom ne bi mogao sloţiti”, treba odrediti „tri dobra ĉovjeka” koji

će presuditi, vodeći raĉuna o okolnostima mjesta.792 Ta ad hoc ustanovljena sluţ- 783 Vijeće je odluĉilo da povjerenici za izvršenje oporuke moraju biti podvrgnuti svjetovnoj vlasti. Dakle,

crkvene osbe nisu smjele sudjelovati u pravljenju oporuke. Oporuka se otvarala 5 dana nakon smrti,

što je biljeţio notar; ST, R. I., c. 81.


785 ST, R. II., c. 7.

786 ST, R. II., c. 16.

787 Posljednja volja morala je biti izreĉena pred više svjedoka, i to iskljuĉivo graĊana Trogira; ST, R. II.,

c. 7.; L. MARGETIĆ, Hrvatsko, 176.

788 ST, R. I., c. 22.

789 ST, R. II., c. 32.

790 ST, R. II., c. 6.

791 ST, L. III., c. 26., 27.; usporedi: F. BOCCHI, Regulation, 71.; Jacques HEERS, „Les Villes d’Italie

Centrale et l’Urbanisme: Origines et Affirmation d’un Politique”, Mélanges de l’École Française de

Rome, Moyen Age - Temps Modernes, 101., 1989., 89.-100.; Tomas SZABO, „Comuni e politica stradale

in Toscana e in talia nel medioevo”, Biblioteca di storia urbana medievale, 6., 1992., 16.-30.

792 ST, L. III., c. 26.; Trogirski spomenici, 142.


Slika br. 26. Gradska kuća u Trogiru (autor fotografije: Joško Ćurković)


ba (tres boni homines) ureĊivala je privatne odnose meĊu susjedima.793 Jedna od

odredbi koje su utjecale na naĉin izgradnje u 13. stoljeću jest ona prema kojoj su

se nove kuće mogle graditi tako da se izmeĊu njih ostavi uzak meĊuprostor.794

Još je rimsko pravo sadrţavalo odredbu da izmeĊu kuće i granice zemljišta mora

postojati minimalni razmak.795 I u talijanskim srednjovjekovnim statutima odreĊen

je prolaz izmeĊu zida kuće i granice vlasništva (oko 1 stopa - 43,5 cm). Obiĉajno

je pravo u talijanskim gradovima odreĊivalo „pravo na svjetlo”, odnosno samo je

jedna kuća mogla imati boĉne prozore. Taj je prolaz sluţio i za slijevanje voda s

prozora i krova (bio je dovoljne širine da se ne dodiruju strehe susjednih krovova)

i da kanalom teku oborinske vode.796 Ipak, spomenuli smo da većina srednjovjekovnih

kuća u Trogiru dijeli svoje zidove sa susjednim kućama - svakom vlasniku

kuće pripadala je polovica zida.797

Ako je kuća bila podijeljena meĊu više vlasnika, svi su bili duţni sudjelovati

u popravcima (primjerice krova ili istrunulih greda).798 Ako su se gradile dodatne

strukture na kući (kao gradnja kanala ili dimnjaka), njih je trebalo izgraditi tako da

ne smetaju susjedima (da im voda ne oštećuje vlasništvo ili da im ne smeta dim iz

dimnjaka).799 U ugovorima 13. stoljeća dogovaraju se i obveze budućih vlasnika

vezane uz odrţavanje cijele kuće (stubišta i sl.). Takve su podjele vlasništva mogle

biti i rezultat i podjele unutar obitelji, kada se kuća dijelila na više sinova.800

Posljedica povećanja broja stanovnika unutar bedema bile su privatne nadogradnje

iznad javnih ulica koje su imale stambenu funkciju. „Mostovi” koji su

gradske ulice pretvarale u katkad jedva prolazne tunele bili su ĉesto i od drva, ali

saĉuvani su samo kameni.801 U ugovorima o gradnji i dogradnji privatnih objekata

nalazimo opise tih mostova. Primjerice, u trogirskom dokumentu iz 1266.

spominje se gradnja drvenih ili kamenih lukova (voltam seu pontem lapideum seu 793 I u drugim dalmatinskim statutima odreĊene su mjere koje su usklaĊivale zajedniĉke interese susjeda

i neka pravila stanovanja; SD, L. V., c. 13.; SS, L. V., c. 19.; DS, L. VI., c. 7., 55.; L. VIII., c. 89.; M.

PRELOG, Dubrovaĉki, 81.-94.; J. LUĈIĆ, Primjeri, 201.-206.; David FRIEDMAN, „Palaces and the

Street in Late-Medieval and Renaissance Italy”, Urban Landscapes: International Perspectives, London,

1992., 69.-113.; Vittorio FRANCHETTI PARDO, Città, architteture, maestranze tre tarda antichità ed età

moderna, Milano, 2001., 34.-56.; J. SCHULZ, The new Palaces, 18.

794 MT, I., 278., 389.; II., 78.; C. FISKOVIĆ, Romaniĉke, 153.; I. BENYOVSKY, Reguliranje, 47.

795 O tome vidi u poglavlju o reguliranju gradskih prostora.

796 F. BOCCHI, Regulation, 63.-78., 64.; Francesca BOCCHI, Attraverso le città Italiano nel medioevo,

Casalecchio di Reno, 1987., 24.-26.

797 M. ANDREIS - I. BENYOVSKY - A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija, 47.; MT, I./2., 72.-73., 77.

798 Trogirski spomenici, 225.; N. KLAIĆ, Povijest, 202.

799 MT, I./1., 436. ... per quem fumus exiretur foras domus ita, quod non offendat dictum Vitam et quod

alter alterum non offendat nec lesionem faciat ex suo palmento in palmento alterius ...; MT, I./1., 54.-

55.

800 MT, I./1., 318.

801 C. FISKOVIĆ, Romaniĉke, 152.


ligni).802 Strukture iznad ulica spajale su ĉesto dvije kuće istoga vlasnika. Iako su ti

prolazi mogli biti dobro iskorišteni za ruţnog vremena, kao zaštita od kiše i vjetra,

ipak su oduzimali prostornost ulica pa tako i grada.803 Osobito je nad glavnim ulicama

bilo strogo zabranjeno graditi strukture iznad ulica, jer su glavne arterije grada

morale biti dovoljno prostrane za protok ljudi i roba. U Trogiru su na kraju slijepih

ulica postojala dvorišta koja su koristili stanovnici okolnih kuća. Zbog iskljuĉivo

privatnog korištenja, neke se ulice nazivaju via privatorum ili via vicinale,804 što je

vjerojatno relikt još iz pretkomunalnoga razdoblja.

Mnoge srednjovjekovne kuće uspostavljaju vezivanje s gradskim ulicama

vanjskim stubištem koje je vodilo na prvi kat kuće.805 Njihova se izgradnja, kao

i „mostovi” iznad ulica, kontrolirala i ograniĉavala, katkad i zabranjivala, što je

karakteristiĉno i za druge gradove toga dijela Sredozemlja.806 Ako kuća nije imala

dva ulaza, na ovaj se naĉin mogao razdvojiti stambeni prostor od radnoga.807 Tako

se nije moralo prolaziti kroz dućan da bi se došlo do stambenih prostorija, osobito

ako je prostor dućana u prizemlju bio iznajmljen ili ĉak pripadao drugom vlasniku.

U Trogiru se prostor kuće mogao odvojiti i otvaranjem „gospodarskih vrata” na

proĉelju kuće, uz ulaz u stambeni prostor.808 U trogirskim notarskim spisima nailazimo

na više primjera izgradnje vanjskih stepenica (facere scalas super portam

canaue).809 Dokumenti pokazuju da su ih uvijek trebali odobriti komunalni sluţbenici.

810 U jednom se dokumentu dopušta izgradnja stubišta ispred kuće tako da

ulica ostane širine 3,5 lakata.811 Dakle, širina tih stubišta bila je strogo odreĊena,

što primjerice nije posebno odreĊeno trogirskim statutom. To se vjerojatno odnosi

na manje prometne ulice jer na glavnim ulicama uopće nije bila dopuštena takva

gradnja.812 Neka od stubišta kasnije su rušena zbog proširivanja prizemnih vrata, ti- 802 MT, I./2., 66.

803 Berislav KALOGJERA, Korĉula. Portret jednog grada na istoĉnom Jadranu, Korĉula, 1995., 70.

804 MT, I./2., 14.

805 T. MARASOVIĆ, Graditeljstvo, 247.

806 U Sieni su vanjske stepenice bile ne samo zabranjene, nego su se i one postojeće morale rušiti; F.

BOCCHI, Regulation, 69.-70.

807 C. Fisković smatra da su ta vanjska stubišta izmeĊu ostalog trebala odvojiti stambeni dio na prvom

katu od vlaţnog prizemlja, jer da je mnogo kuća bilo izgraĊeno na vlaţnom tlu; Cvito FISKOVIĆ,

„Kulturna sredina Trogira u doba pojave njegove ljekarne”, Radovi meĊunarodnog simpozija odrţanog

prigodom proslave 700-te obljetnice spomena ljekarne u Trogiru, Zagreb, 1973., 52.


809 MT, I./1., 8., 481.; Trogirski spomenici, 39., 48.

810 MT, I./1., 96., 481.; Trogirski spomenici, 142.

811 ... possit facere scalas ante suam domum, ita quod via remaneat et sit larga et ampla tribus brachiis

et medio ...; MT, I./2., 24. U talijanskim se statutima odreĊuje širina glavnih i sporednih ulica. Tako je u

Bologni glavna ulica morala biti minimalne širine 3,80 m; F. FINOTTO, La città, 102.; Vidi i: Charles

DYER, Standards of Living in the Late Middle Ages, Cambridge, 1993.

812 MT, I./1., 96.


piĉnih za gotiĉko razdoblje.813 Sliĉno je bilo i u drugim dalmatinskim gradovima.814

Uz stubište, gradila se i balatura (placa).815 Primjerice, Tole Juskov 1312. dobio je

dozvolu da izgradi stubište i verandu u širini vrata svoje kuće tako „da stepenice

poĉne podizati od ugla zgrade prema vratima, a da na toj strani najviša razina gradnje

bude do visine vrata kuće”.816

Društvene skupine u gradskom prostoru: socijalna topografija grada Na gradskom prostoru moţemo pratiti razne društvene skupine. Njihov je smještaj

ovisio o obiteljskim, staleškim, imovinskim i politiĉkim odnosima.817 Znanje o

socijalnim strukturama iznimno je vaţno za razumijevanje razvoja, pa i planiranja

grada.818

Pravo na vlasništvo U srednjovjekovnim gradovima postojala je ĉvrsta veza izmeĊu posjedovanja

nekretnina u gradu i graĊanskog prava. Stranci su mogli postati graĊanima ako su

zadovoljavali nekoliko kriterija: imali su obvezu stanovanja u gradu (habitatio in

civitate), najĉešće s obitelji, što ih je vezalo uz zajednicu i osiguravalo lojalnost.819

Vaţan uvjet civiteta bila je i kupovina nekretnine u gradu, a rok za kupnju bio je

razliĉit u pojedinim komunama.820 Dakle, afirmirala se ideja zajednice osoba koje 813 C. FISKOVIĆ, Romaniĉke, 153.

814 Vanjska stubišta u Dubrovniku mogla su se graditi u širini trećine ulice koja pripada kućama; DS, L.

V., c. 2.; L. BERITIĆ, Urbanistiĉki, 20.; M. PLANIĆ-LONĈARIĆ, Ceste, 157.-169. U Zadru se na prvi

kat redovito prilazilo vanjskim stubištem iz dvorišta, a prizemlje je sluţilo za skladišta, konobe i dućane.

Tu vanjske stepenice datiraju tek iz kasnogotiĉkog razdoblja te se moţe pretpostaviti da su romaniĉke

bile drvene; I. PETRICIOLI, Ostaci, 121. U Splitu se saĉuvalo jedno vanjsko stubište na romaniĉkoj

kući, s kamenim prstenovima za drvenu ogradu; C. FISKOVIĆ, Romaniĉke, 153.; G. NOVAK, Gradski,

103.-114.

815 MT, I./1., 96., 481.

816 MT, I./1., 481.

817 J. HEERS, Family, 136.; Rolf HAMMEL-KIESOW, „Property patterns, buildings and social

structure of urban society”, Power, Profit and Urban Land. Landownership in medieval and early

modern northern European towns, Suffolk, 1996., 39.-61.

818 Socijalna topografija izraĊena je na temelju baze podataka i raĉunalnog programa. O tome više vidi:

I. BENYOVSKY, Prilog, passim; Davis HERLIHY, „Mapping Households in Medieval Italy”, Cities

and Society in Medieval Italy, London, 1980., 54.-89.

819 Diego QUAGLIONI, „The Legal Definition of Citizenship in the Late Middle Ages”, City States in

Classical Antiquitiy and Medieval Italy Anthony Molho - Kurt Raaflaub - Julia Emlen (ur.), Stuttgart,

Franz Steiner Verlag, 1991., 155.-167., 161.

820 Tomislav RAUKAR, „Cives, habitatores, forenses u srednjovjekovnim dalmatinskim gradovima”,

Historijski Zbornik, 29.-30., 1977., 139.-149., 142.-143.; ZS, L. V., c. 35.; SS, L. VI., c. 1., 2., 6.; Jovanka

MIJUŠKOVIĆ, „Dodeljivanje dubrovaĉkog graĊanstva u srednjem veku”, Glas SANU, 246., 1961.,

89.-127., 120.-121.; Zrinka PEŠORDA VARDIĆ, Dubrovaĉki Antunini u kasnom srednjem vijeku, disertacija

(rukopis) Zagreb, Filozofski fakultet Sveuĉilišta u Zagrebu, 2006., 114.


su svoju slobodu i prava zasnivale na posjedovanju kuća u gradu.821 Gradska kuća

jedinstvena je nekrentina u gradu: moţe imati funkciju stanovanja i poslovnog prostora,

simboliĉno se nasljeĊuje kao patrimonij pa znaĉi i društveni prestiţ. Kriteriji

za dobivanje prava za izgradnju kuće bili su dobro imovinsko stanje, lojalnost komuni,

graĊanstvo itd.822

GraĊani su morali stanovati u gradu, i nisu ga smjeli napustiti, jer bi time gubili

graĊansko pravo a i imovinu koju su u njemu imali.823 Prislino napuštanje grada,

a potom i konfisciranje posjeda vezano je i uz politiĉke prilike, što smo pratili

tijekom 14. stoljeća kada su se sukobljavali suprotni klanovi.824 Iz godine 1388.

saĉuvao se vrlo vrijedan dokument „Domus illorum qui de Tragurio fugerunt”,

koji pruţa uvid u broj nekretnina koje su bile konfiscirane pojedinim obiteljima.825

Dakle, na posjed u gradu imali su pravo samo graĊani (cives) Trogira, a oni

su se dijelili na gradsko plemstvo i obiĉne graĊane.826 Već smo opisali da se u 13.

stoljeću izdvojio sloj gradske elite, a da je 1340. godine u Trogiru zatvoreno vijeće,

ĉime se uĉvrstila posjedovno-politiĉka ravnoteţa.827 Poslije konaĉnoga zatvaranja

vijeća puĉani nisu imali nikakav utjecaj na politiku komune.828 Osim graĊana,

na podruĉju komune ţivjeli su i „obiĉni stanovnici” – habitatores, koji su imali

mogućnost stjecanja prava civiteta. Dinamika primanja novih graĊana upućuje na

odreĊenu populacijsku politiku. Stanovnici su stanovali u gradu i imali obveze pre- 821 F. FINOTTO, La città, 71.-72. Temeljni kriterij civiteta bilo je posjedovanje nekretnina, ali bilo je i

graĊana bez posjeda, jer se civitet stjecao i roĊenjem.

822 Lujo MARGETIĆ, „Dioba općinskog zemljišta u našim srednjovjekovnim dalmatinskim komunama”,

Starine, 56., 1975., 23.-35.; Rosella RINALDI, „Forme di gestione immobiliare a Bologna”, Le

sol et l’immeuble, les formes dissociés de propriété immobilière dans les villes de France et Italie (XIIe-

XICe) siècle, Rome; Ècole française de Rome, 1995., 41.-69., 44.-45.; Étienne Hubert , „Gestion

immobilière, propriété dissociée et seigneuries foncières à Rome aux XIIIe et XIV siècles”, Le sol et

l’immeuble, les formes dissociés de propriété immobilière dans les villes de France et Italie (XIIe-XIVe

siècle), Rome; Ècole française de Rome, 1995., 185.-205., 185.

823 Usporedi u Splitu: Radoslav KATIĈIĆ, „Toma ArhiĊakon i njegovo djelo”, Toma ArhiĊakon. Povijest

salonitanskih i splitskih prvosvećenika, Split, Knjiţevni krug, 2003., 329.-432., 334.

824 I. LUĈIĆ, Povijesna, 781.-782.; G. LUCIO, Memorie, 162.

825 DAZd, AT, k. 66., sv. 17., f. 9.-10.

826 T. RAUKAR, Cives, 139.-149.

827 Osim Mate Tussaninija od 1339. do 1395. godine nije zabiljeţen ni jedan novi plemićki rod u vijeću.

Ĉlanovi Velikog vijeća mogli su od tada postati samo sinovi i unuci vijećnika, nakon navršene šesnaeste

godine ţivota (pravo glasa imali su od dvadesete godine). Time je prestalo primanje novih rodova u trogirsko

plemstvo te je upravljanje gradom bilo u rukama ograniĉenog broja ljudi (5 % stanovništva); M.

ANDREIS, Trogirsko, 41.

828 GraĊanske su se obitelji od 1340. do 1659. (ponovnog otvaranja vijeća zbog premalog broja vijećnika)

nekoliko puta obraćale mletaĉkoj vladi da ih imenuje plemićima; M. ANDREIS, Trogirsko, 49.; P.

ANDREIS, Povijest, 368. MeĊutim statut je odreĊivao da nakon zatvaranja nitko ne moţe biti agregiran

u vijeće te je jedna od rijetkih agregacija Ivana Casottija dukalom (uz Lovru Stipoševićevića i Marka

Bolliarinija); M. ANDREIS, Trogirsko, 57.


ma njemu, ali nisu imali nikakva politiĉka prava. U Trogiru se 1371. godine spominje

skupljanje priloga za kralja Ludovika a qualibet perona scripta civitatis et

burgi, što upućuje na mogućnost da su svi stanovnici bili komunalni obveznici.829

U 15. stoljeću, kada se odvijaju veće migracije, pojavljuju se imena osoba s

oznakom mjesta odakle dolaze (prim. habitator de villa Ostrog). To nuţno ne znaĉi

da su te osobe prva generacija koja je došla u grad. Sliĉno je i sa strancima, koji uz

ime imaju zabiljeţeno mjesto odakle dolaze.830 Stranci su bili osobe roĊene izvan

teritorija komune te podloţne jurisdikciji domicilnoga podruĉja, dok ne bi stekli

imovinu. Kao takvi bili su iskljuĉeni iz sudjelovanja u vlasti. Ipak, stranci su ĉesto

bili privremena kategorija do trenutka kada bi postali stanovnicima, naselili se u

gradu i stekli imovinu. Ako su htjeli postati punopravni graĊani, stranci su prvo

postajali habitatores. Na taj naĉin oni su pridonosili povećanju stanovništva i jaĉanju

gospodarske osnove grada. U Trogiru se spominju doseljenici iz Splita, Klisa,

Šibenika, Bribira, Zadra i Dubrovnika, s otoka Šolte, Braĉa, Hvara i Visa, iz mjesta

iz zaleĊa i Italije.

Prije poĉetka meĊusobnih sukoba Trogira sa susjednim komunama,831 Šibenĉani

i Splićani posjedovali su nekretnine na trogirskom podruĉju, a i Trogirani su

posjedovali nekretnine u Šibeniku ili Splitu. Lucić je smatrao da je takvo stanje

posljedica rušenja grada u 12. stoljeću, kada je velik broj Trogirana pobjegao u

Split.832 Dalmatinski su gradovi sklapali posebne ugovore, kojima su uzajamno

osiguravali odreĊena graĊanska prava. Ti su ugovori izmeĊu komuna ovisili o trenutnim

politiĉkim odnosima. Veliko je vijeće Trogira i 1271. zakljuĉilo da nekretnine

u rukama Splićana treba prodati Trogiranima ili zamijeniti za nekretnine koje

Trogirani posjeduju u Splitu. Mirovnim je ugovorom bilo dogovoreno da zateĉeni

odnosi Šibenĉana moraju ostati saĉuvani, bez obzira na granice komuna. S obzirom

na povoljne politiĉke odnose 1277., Trogiranima je ponovno bilo dopušteno posjedovati

nekretnine na splitskom teritoriju, a Splićanima na trogirskom, ali samo u

sluĉaju ako su i prije bili posjednici tih nekretnina. Trogirani su i 1286. dozvolili

Splićanima posjedovanje dobara na podruĉju trogirske komune „bez obzira na statut

u kojem je to zabranjeno strancima”.833 Zapravo se uvijek primjenjivalo naĉelo

829 T. RAUKAR, Studije, 124.; CD, XIV., 318.

830 Primjerice, spomenuti majstor Batrholomeus Gulielmi iz Ferma spominje se od 1270. do 1292. godine,

a uz denominaciju njegova sina Dominika još uvijek je zabiljeţena oĉeva provenijencija (Dominicus

magistri Bartholomei caligarii olim de Firmo); MT, I./1., 106.; I./2., 272.

831 IzmeĊu 1242. i 1244. ratovali su Trogir i Split zbog granica i nekih posjeda koje su ugarsko-hrvatski

vladari potvrĊivali jednoj pa drugoj komuni. Granica sa Splitom zaustavila se konaĉno kraj meĊaša

„Stupa kod Ostroga” te na polovici otoka Ĉiova.


833 Ovaj dokument još je jedan dokaz da je statut postojao i prije 1322.; CD, VI., 204.-211., 422.; I.

LUĈIĆ, Povijesna, 183.-185., 251.-252., 271.-278., 426.-432.; Listine, I., 142.-143.


reciprociteta. Spomenuli smo, kad su 1358. Trogirani morali iseliti sa splitskoga

teritorija, trogirske vlasti reagirale su istom mjerom prema Splićanima.834

Vrijednost nekrentina i socijalna podjela unutar grada Stanovanje u nekom dijelu grada ovisilo je i o imovinskim prilikama. Vrijednosti

nekretnina u jezgri ne mogu se usporeĊivati jer se nije oznaĉavala njihova

veliĉina (zbog kamene izgradnje). Bez obzira na nepotpune podatke, moţemo naslutiti

da je cijena kuća u gradu bila znatno veća nego u PrigraĊu – ona je ovisila o

materijalu u kojem je graĊena te o kvaliteti i lokaciji terena (moĉvarno tlo; civitas/

burgus/blizina bedema itd.).835 Kamene kuće u jezgri, a pogotovo bogato ukrašene

palaĉe, dostizale su visoke cijene.836 U PrigraĊu su se, zbog pravno-posjedovnih razloga,

ĉestice mjerile pa moţemo lakše odrediti vrijednost u odnosu na veliĉinu.837

Osobito su niske cijene postizale drvene kućice izgraĊene na tuĊem zemljištu.838

U drugoj polovici 14. stoljeća poĉinje se više graditi i u jezgri i u PrigraĊu, a cijene

nekretnina naglo rastu. Jedan od razloga vjerojatno je stabilno politiĉko stanje

i gospodarski razvoj grada pa je bilo više raspoloţivog kapitala i plateţne moći

kupaca i graditelja.839 Povećanje cijena tijekom istraţivanog razdoblja vezano je i

uz ĉinjenicu da su vremenom graĊene raskošnije kuće ali i da je dolazilo do inflacije. 840

Cijene nekretnina sigurno su utjecale na socijalnu podjelu unutar grada te na

stanovanje imućnijih unutar jezgre. Poslije 1420. ruši se zid izmeĊu starog i novog

dijela grada, ponajviše zbog strateških razloga. Ipak, u duţdevu pismu trogirskom

knezu iz 1421., obrazlaţe se da je zid izmeĊu Novoga grada i jezgre, tada već 834 N. KLAIĆ, Povijest, 189.

835 U Trogiru se upotrebljavao mletaĉki sustav s osnovom zlatnoga dukata (ducatus de auro) i groša

(grossis de argento). U dokumentima nalazimo raĉunski novac – libre, solide i denare (1:20:240).

836 Primjerice, arhiĊakon Gervazij prodaje Valentinu iz roda Lucić kuću u istoĉnom dijelu grada za 100

libri 1264. godine; MT, I./1., 19.-20. Za samo 40 libri Obrad filius Pourette prodaje bratu Dragomiru

kamenu kuću u PrigraĊu 1263. godine: ... domum suam cum sua terra et omni suo edificio et cum omnibus

suis pertinentiis et iuribus ...; MT, I./1., 13. I u Dubrovniku su kuće vlasteoskih obitelji takoĊer bile

smještene na povoljnim poloţajima, a isticale su se veliĉinom i bogatom dekoracijom; Z. JANEKOVIĆ

RÖMER, Okvir, 339.; Nada GRUJIĆ, „Reprezentativna stambena arhitektura”, Zlatno doba Dubrovnika,

Zagreb, 1988., 65.-75.

837 Primjerice, na temelju dokumenata iz 13. stoljeća cijena prosjeĉne ĉestice jest 24 libre, odnosno 1,2

m2 zemljišta u PrigraĊu imao je cijenu oko 1 libre. Za razliku od PrigraĊa, Mergen sin pok. Radomira

prodaje 1271. ĉesticu u gradu Agapi, udovici Miche Bacciane, za 40 libri; MT, I./1., 149. Vidi i: MT, I./1.,

154.

838 DAZd, AT, k. 1., sv. 2., f. 3.; k. 66., sv. 11., f. 8.; sv. 27., f. 4.

839 Usporedi u Zadru: T. RAUKAR, Zadar, 79.

840 Primjerice, kat jedne kuće, zajedno s konobom i vanjskim stubištem koje vodi do tog kata prodan je

1435. za 280 malih libara; DAZd, AT, k. 67, sv. 1, f. 8.


srušen, odvajao plemiće od puĉana.841 Taj je zid, prema rijeĉima duţda, ne samo

odvajao dva razliĉita urbana tkiva, nego i dvije socijalno i politiĉki razliĉite grupe.

Potpune urbane i socijalne integracije nije bilo, te su ta dva dijela grada i dalje ostala

zasebne cjeline, što se, osim u sastavu stanovništva, izgledu i funkciji prostora, oĉitovalo

i u njihovim zasebnim nazivima. U dokumentima 15. stoljeća pojam civitas

vetus rijetko se spominje, a prostor jezgre i dalje je bio izjednaĉen s pojmom civitas

odnosno Tragurio. Razlike su ostale i pri odreĊivanju stanovništva – oni iz Novoga

grada u cijelom se 15. stoljeću oznaĉavaju kao cives ili habitator de Civitate Nova,

bez obzira jesu li imali kuću u jezgri.

Dakle, zbog pravno-posjedovnih odnosa, ali i cijena nekretnina, provedena je

socijalna podjela unutar gradskoga prostora. Iako i u starom gradu ima i „neplemenitih”

stanovnika, ĉinjenica je da je većina plemićkih obitelji ţivjela u reprezentativnom

i dobro branjivom starom dijelu jezgre. Preliminarna istraţivanja Zadra

i Dubrovnika u 13. stoljeću pokazuju sliĉan proces.842 Ideja o potrebi socijalne

podjele u gradu naglašavana je u nekim kasnijim traktatima koji su opisivali idealni

grad.843 Planirane staleške podjele unutar gradskoga prostora u Trogiru ipak nije

bilo.

Plemstvo Plemićki rodovi su u sredozemnim gradovima 11. stoljeća teţili višestrukoj

obitelji, za razliku od karolinškoga razdoblja. Obitelji su se udruţivale u razdobljima

nesigurnosti i nedostatka uprave, a tako se pokušavalo sprijeĉiti rasipanje

obiteljskoga patrimonija. Teritorijalna jedinica u gradskom prostoru bila je središte

religiozne, društvene, pravne, politiĉke i ekonomske aktivnosti višestruke obitelji.

844 Osim toga, patrimonij je u gradu bio i statusni simbol - dugotrajni kontinuitet

naslijeĊene nekretnine jaĉao je ugled u društvu. 841 Venecija je svoju vlast u dalmatinskim gradovima djelomiĉno temeljila i na staleškom antagonizmu,

postupno proširujući prava puĉana. Na taj naĉin takoĊer je ograniĉila autonomiju komuna, u kojima je

dotadašnji nositelj vlasti bio upravo patricijat; ZKZ, Rukopisi, MS, 305., f. 2.-6.

842 Irena BENYOVSKY LATIN, „Smještaj gradskog plemstva u dalmatinskim gradovima srednjeg vijeka”,

Acta Histriae, 16., 2008., 37.-59.; Marija PLANIĆ-LONĈARIĆ, Planirana izgradnja na podruĉju

Dubrovaĉke Republike, Zagreb, Institut za povijest umjestnosti, 1980., 12.-13.; Vidi i: Irena BENYOVSKY

LATIN – Danko ZELIĆ, Knjige nekretnina, 24.; Nada GRUJIĆ – Ivan TENŠEK, „Domus illorum

de Caboga”, Radovi instituta za povijest umjetnosti, 25., 2001., 101.–118., 25.

843 Susan ZIMMERMAN – Ronald F. E WEISSMAN, „Social Stratification and Renaissance Urban Planning”,

Urban life in the Renaissance J. S. Ackerman – M. N. Rosenfeld (ur.)., Newark, 1989., 21.-50.

844 David HERLIHY, „Family Solidarity in Medieval Italian History”, Economy, Society, and Government:

Essays in Memory of Robert L. Reynolds, (ur.) David Herlihy, Robert S. Lopez and Vsevolod

Slessarev, Kent, Ohio, 1969., 73.-84.; Georges DUBY, „Lignage, noblesse et chevalerie au XIIe siecle

dans la region maconnaise”, Annales. E. S. C. XXVII., 1972., 803.-823.


U Trogiru su još u pretkomunalno doba postojali stambeni sklopovi u kojima

su bile smještene višestruke obitelji. I gradske su kule ĉesto dio tih rodovskih

sklopova i nisu bile nezavisne graĊevine. Vlasništvo nad gradskom kulom bilo je

vaţno jer su se tu u sluĉaju unutrašnje ili vanjske opasnosti mogli skloniti ĉlanovi

odreĊenog roda, pa i ljudi pod njihovom zaštitom i susjedi.845 Gradske kule bile su

odraz realne snage u društvu koje je svoju moć temeljilo na posjedovanju nekretnina.

846 U usporedbi s drugim sredozemnim gradovima, takvih je kula u Trogiru bilo

relativno malo.847 Lucić piše o bogatijim graĊanima koji su podigli privatne kule

prilikom obnove grada u 13. stoljeću. Doba prestanka izgradnje kula redovito se

poklapa s razvojem komunalnih institucija.848

Vremenom se rodovski stambeni sklopovi u Trogiru pretvaraju u manje jedinice

jer je raspolaganje imovinom bilo u rukama pojedine obitelji a ne roda.849 Rod

je imao samo neka prava na nasljeĊivanje imovine pojedinih obitelji.850 Ovisno o

sudbini obitelji, manje teritorijalne jedinice mogle su i mijenjati vlasnike. Ipak,

idealno se i dalje kuće pripadnika istog roda zadrţavaju u susjedstvu matiĉne kuće

(domus magna ili domus maior).851 Tako je i u razvijenom srednjem vijeku u Trogiru

bilo rodova ĉije su nekretnine kontinuirano bile na istoj lokaciji (primjerice

Andreisi).852 Grbovi u lunetama iznad vrata naglašavali su nasljeĊe, slavu i kontinuitet

odreĊenog roda. Katkad u blizini nalazimo i crkvu koja je bila pod patronatom

istog roda. 845 U Dubrovniku su u 14. stoljeću takoĊer neke kule pripadale privatnicima, koji su ih bili duţni popravljati

i organizirati straţu uz njih (osobito ako su bile uz gradska vata). Na prijelazu iz 14. u 15. stoljeće

većina privatnih kula u Dubrovniku nestaje; Z. JANEKOVIĆ-RÖMER, Okvir, 378.; L. BERITIĆ,

UtvrĊenja, 15., 21.-23. Usporedi i: Mladen ANĈIĆ, „Ser Ciprijan Zaninov. Rod i karijera jednog splitskog

patricija druge polovice 14. stoljeća”, Rad HAZU u Zadru, 39., 1997., 37.-80.; Neven BUDAK,

„Urban élites in Dalmatia 1350-1450”, Atti e memorie della società Dalmata di storia Patria, 26., 1997.,

Venezia, 181.-201.

846 T. MARASOVIĆ, Stambena, 193.-199.; Ivo PETRICIOLI, Srednjovjekovnim graditeljima u spomen,

Split, 1996.

847 T. MARASOVIĆ, Stambena, 197.; Paola GALETTI, Uomini e case nel Medioevo tra Occidente e

Oriente, Roma-Bari, Editori Laterza, 2008., 116.

848 M. ANĈIĆ, Ser Ciprijan, 37.-80.

849 Agnatski strukturirana obitelj u koju se ubrajaju samo muški potomci.

850 Postojala je zajednica upravljanja nad imovinom (koja nije pravna osoba). Struktura obitelji u srednjem

vijeku bila je promjenjiva, pa iako je nepodijeljena obiteljska zajednica bila ideal, prisutna je i

jednostavna obitelj; Z. JANEKOVIĆ RÖMER, Rod i grad, 25.; Z. JANEKOVIĆ RÖMER, Rodbinski,

179.-182.; Zdenka JANEKOVIĆ RÖMER, „Pristup problemu obitelji i roda u stranoj i domaćoj medijevistici”,

Historijski zbornik, 42., 1989., 171.-182., 173.

851 I u Italiji su se tako grupirale kuće istog roda, obiĉno ne na više od tri-ĉetiri lokacije unutar bedema

(primjerice u Lucci); Piero PIEROTTI, Lucca. Edilizia urbanistica medioevale, Milano, 1965., 108.-116.

U Genovi se prostori oblikovani prema takvu naĉelu nazivaju contrade ili alberghi; George GORSE,

„A Family enclave in medieval Genoa”, Journal of Architectural Education, 41./3., 1988., 20.-24. Vidi

poglavlje o crkvama pod privatnim patronatom.

852 Do 18. i 19. stoljeća; I. BENYOVSKY, Popravak, passim; I. BENYOVSKY, Trogir u katastru, passim.


MeĊutim, iako se teţilo udruţivanju obitelji i imovine u plemićkih obitelji, ĉesto

to nije bilo moguće pri roĊenju ţenske djece, u sluĉaju jednoga sina te u sluĉaju

visokog mortaliteta. Tako je i u plemićkih obitelji bilo jednostavnih, a ne višestrukih

obitelji, što se odraţava i u gradskom prostoru.853 Zbog manjih gospodarskih

mogućnosti u Trogiru nije bilo tako krute pravne vezanosti braće za zajedniĉko

poslovanje i stanovanje.854 Sinovi plemićkih obitelji ĉesto se odvajaju u prostoru

grada te se stvaraju nova središta roda.

Smještaj rodova u gradu U 12. i 13. stoljeću, u Trogir se nastanjuju i nove plemićke obitelji iz distrikta,855

a neke su kontinuirano zadrţavale svoj stari posjed, prava patronata i sl. Prema Luciću,

prigodom obnavljanja grada u 13. stoljeću, graĊanima je bilo dopušteno zauzeti

one poloţaje koji su im, prema mogućnostima, bili najprikladniji za stanovanje.

856 To bi znaĉilo da su najmoćnije trogirske obitelji zauzele njima odgovarajuće

reprezentativne i dobro branjive poloţaje. Na istoĉnom dijelu jezgre sa središtem

na glavnom trgu bila je koncentrirana većina crkvenih i komunalnih institucija. Tu

nalazimo i pripadnike gradske elite.

Jedna od takvih obitelji jest i obitelj Urso (Ursus).857 U 13. stoljeću spominju

se tri susjedne kuće u posjedu toga roda u blizini Sv. Ivana Krstitelja i kanoniĉkih

posjeda: jedna je kuća kraj Sv. Ivana pripadala Silvestru Urso, a druga do nje Slavi,

ţeni njegovog pokojnog brata Dujma Ursovog.858 Polovica treće kuće pripadala je

kćeri Dujma i Slave - Jakobini, a druga polovica iste Jurju Hvalimiru (muţu Agapis

Silvestra Urso), koju on daje na korištenje svojoj majci Miri.859 Pripadnici roda

zabiljeţeni su na istom mjestu i u 14. stoljeću: u jednoj parnici navedene su kuće u

kojima „obitelj Urso ţivi nesmetano više od ĉetrdeset godina”.860 Oĉito je grupiranje

te obitelji na odreĊenom prostoru grada, a prodaje nekretnina nastojale su se provesti

u krugu obitelji. Ipak, izbijale su i nesuglasice zbog naslijeĊa. U 14. stoljeću izbio je 853 Tako je to bilo i u polovici talijanskih patricijskih obitelji; Z. JANEKOVIĆ RÖMER, Rod i grad,

22., 24.

854 ST, L. III., c. 18.

855 A. CVITANIĆ, Uvod, 42.


857 Rodonaĉelnik Ursus imao je sinove Silvestra (+ 1271., oţenjen za Katenu) i Dujma (oţenjen za Slavu

+ 1271.). Silvestar je imao sina Bartolomeja i kćer Agapis (udana za Jurja „Hvalimira”). Samo se za Silvestra

i njegove potomke moţe tvrditi da su bili ĉlanovi Velikog vijeća; M. ANDREIS, Trogirsko, 271.

858 Listine, I., 341.; CD, II., 241. Taj je objekt lociran kraj gradskih bedema i kuće kanonika Drage, a

Slava ga 1272. prodaje da bi osigurala miraz za kćer Jakobinu; MT, I./1., 303.

859 MT, I./1., 477., 486.

860 Trogirski spomenici, 284. (blizu gradskog zida i samostana Sv. Ivana Krstitelja).


i spor861 izmeĊu Jurja Hvalimira862 i potomaka Urso.863 Iz tog dokumenta vidi se da

je obitelj Urso posjedovala i kulu u sklopu gradskih bedema, ali nije jasno koja je to

kula bila.864 Prema izvoru iz 1267. Silvestar Urso na popisu je onih kojima baliste

comunis in domus date sunt.865 Rod Urso izumire sredinom 14. stoljeća, a i rod Hvalimir866

pa se ne zna kome je kasnije pripala ta kula.867

Kraj juţnoga gradskoga zida, u blizini vrata prema luci, nalazio se posjed obitelji

Vodovara (u blizini Vitturija).868 Rod Vodovara izumire u muškoj lozi krajem

13. stoljeća.869 U blizini Vodovara i kule Drţimira Viturija spominju se i ĉestice

obitelji Strija.870 Osim na juţnom bedemu, pripadnici te obitelji imali su posjed i

iza katedrale (dvije kuće), kao i pripadnici obitelji Quarco, s kojima su bili u ţenidbenim

vezama.871 Zancij, posljednji muški pripadnik roda Strija, umro je prije god.

1282., prije saĉuvanog popisa Velikog vijeća 1284. godine.872 Rod Krnja takoĊer je

imao posjed na juţnom bedemu u 13. stoljeću.873 Nekretnine im se spominju i uz

biskupsku palaĉu, ali te su nekretnine prodali.874 Rod Krnja izumro je s Forminom

prije 1312. godine. 861 Trogirski spomenici, 284.-298.

862 Naime, Juraj Hvalimir bio je oţenjen za Agapis Urso, i imali su sina Martincija (umro prije 1329.

bez potomaka); M. ANDREIS, Trogirsko, 214.

863 Ĉini se da je to bila veća struktura, a spominje se njihov spor oko kule u gradu (turris posita Tragurii

iuxta murum ciuitatis, in qua ipsa cum suis heredibus habitat); Trogirski spomenici, 284.-298.

864 U spomenutom sporu Barta s Mirom Hvalimir kula je opisana s duos pamenta domus cum volta,

terracça, scalis lapidum et coperta posita Tragurii iuxta murum cimiterij seu domorum monasterij sancti

Johannis.

865 MT, II., 34. Sigurno je da je imao kuću koja i imala bitnu funkciju u obrani grada, iz ĉega moţemo

zakljuĉiti da je moţda rijeĉ o kuli.

866 Ĉinjenica je da se sin Barta Silvestrovog, Ciprijan, spominje još 1331., a nakon toga rod izumire. I

rod Hvalimir izumire s Martincijem prije 1329.

867 Lucić spominje dvije kule u jugoistoĉnim bedemima - Biskupsku i Sv. Ivana. Dokumenti pokazuju

da je istovremeno postojala još jedna kula.

868 Te kuće nalazile su se uz gradske zidine odnosno uz turris et domus Drţimira Vitturija; MT, I./1.,

192.-193.

869 Marija Vodovara bila je udana za Luku Petrovog iz roda Lucića (brata Valentina), ali nisu imali

nasljednike.

870 MT, I./1., 192.

871 Obitelj Strija kuću je imala i u blizini dvije kuće Jurja iz roda Cega. Drugu kuću su 1264. godine dali

u miraz svojoj kćeri Desaĉi, prilikom udaje za Matu Dobrinog Quarca. Obitelj Quarco takoĊer je imala

posjed iza katedrale, ali Desaĉa je umrla mlada; MT, I./1., 51., 85., 419.

872 Zancij Strija i njegova ţena Gruba imali su šestero djece, ali bez preţivjelih potomaka; M. ANDREIS,

Trogirsko, 268.-269.

873 U dokumentu od 23. oţujka 1271. piše da je Krnja prodao Margariti, udovici pok. Jakova Vodovare,

kuću i susjednu ĉesticu; MT, I./1., 192.

874 MT, I./1., 5., 54.-55. Dokumenti spominju i camardu u vlasništvu Vite Krnje (MT I./1.,174.-175.), te

kuću u vlasništvu njegovog sina Formina; MT, I./2., 202,


Slika br. 27. Lucićev plan grada iz 1673.875



Albertini je rod koji je posjede u 13. stoljeću imao blizu istoĉnih gradskih bedema

(i posjeda Valentina iz roda Lucića).876 Imali su ĉestice i u PrigraĊu, a i kapelu

koju su darovali novopridošlim dominikancima.877 Udovica posljednjeg muškog

potomka Nikole, Buna, 1271. prodaje udovici Jurja iz roda Cega casanitum

koji se nalazio kraj kuće samostana Sv. Nikole (i jedne od kuća Valentina iz roda

Lucića).878 Rod Albertini izumire smrću Nikole prije 1270. godine.879

Obitelj Buffalis880 zabiljeţena je na sceni grada od 12. stoljeća, ali nije bila

brojna - generacijama je obitelj ostavljala samo jednog muškog potomka. Njihove

nekretnine moţemo pratiti od praunuka rodonaĉelnika Bufala, Dujma „Morsike”,

odnosno od njegove udovice Katene: Katena je posjedovala kuću kraj vrta Sv.

Stjepana i kuće kneza Marina Andreisa – vjerojatno kraj crkve Sv. Petra.881 U

dokumentima su zabiljeţene nekretnine sina Dujma i Katene, Dese Dujmovog

Buffalisa („Morsike”, + prije 1272.). On je bio vlasnik više kuća u gradu, meĊu

kojima se jedna nalazila uz domum cum curte et turre Petra Valentinovog iz roda

Lucića, dakle blizu istoĉnoga dijela juţnih zidina.882 Zabiljeţene su i kuće Desinih

sestara.883 Nekretnine Desinog unuka Martina spominju se u 14. stoljeću i u gradu i

u PrigraĊu, ali teško ih je locirati.884 Nekretnine su pripadnici roda Buffalis imali u

sjeverozapadnom dijelu jezgre u 15. stoljeću (blizu posjeda mlinara Ratka i posjeda

stanovnika iz distrikta).885 Moţda su im nekretnine bile u tom dijelu grada i u 14.

stoljeću. Jakov Buffalis imao je u 15. stoljeću nekretninu u PrigraĊu.886

876 Nikola Albertini vlasnik je kuće pokraj one koju je 1264. kupio Valentin Petrov iz roda Lucića od

arhiĊakona Gervazija blizu istoĉnih gradskih bedema; MT, I./1., 20., 21.

877 Nikola je prepustio zemljište u PrigraĊu dominikancima koji tu grade crkvu. Nikola je prvo bio

zadrţao juspatronat kapele, ali kasnije je prepušta dominikancima; P. ANDREIS, Povijest, 336.-337.

Dominikanci su već prije pokušali dobiti pravo na kapelu Sv. Frane jer se već primicerij Gervazij (Nikolin

susjed!) ţalio na papin breve da se ona prepusti dominikancima. Prokuratori franjevaca u tom su

razdoblju bili pripadnici roda Lucić; CD, V., 251.

878 MT, I./1., 232.

879 M. ANDREIS, Trogirsko, 117.

880 Rodonaĉelnik Bufal 1189.; M. ANDREIS, Trogirsko, 138.

881 MT, I./1., 317.

882 MT, I./2., 207. Spominju se i druge nekretnine (velika kuća, ĉestice) Dese koje ne moţemo locirati;

MT, I./1., 85., 481.-482.; M. ANDREIS – I. BENYOVSKY – A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija, 56.-57.

Desa Buffalis je u „kompaniji” s Julom Ploĉom sklapao je brojne trgovaĉke poslove. Još se ranije, 1264.

spominje da je posjedovao dućan s Julom Ploĉom; MT, I./1., 85.; M. MIRKOVIĆ, O ekonomskim, 27.

883 Skimose i Stane; M. ANDREIS – I. BENYOVSKY – A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija, 57.; MT,

I./1., 412.-413., 490.-491.

884 Za 14. stoljeće zabiljeţena je 1371. kuća Dujma Martinovog (1348.-1339.) i Franke Ciprijanis (test.

1371.). Isti Dujam Martinov imao je posjed u PrigraĊu 1367.; DAZd, AT, k. 66., sv. 11., f. 18.

885 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 132.v.

886 DAZd, AT, k. 67., sv. 3., f. 70.-71. Buffalisi su, prema dokumentu o popravku ulica iz 1795./1796.

imali nekretnine u Varoši i u 18. stoljeću, u tzv. Comparto degli stabili sopra la strada detta di S. Michele

comprosavi una calle; I. BENYOVSKY, Popravak, passim.


I pripadnici obitelji Quarco generacijama su ostavljali samo jednog muškog

nasljednika. Spomenuli smo pripadnike tog roda na podruĉju iza katedrale, u susjedstvu

Strija u 13. stoljeću. S obitelji Strija imali su ţenidbene veze pa se jedna

od dviju susjednih kuća koju Quarco posjeduju iza katedrale u 13. stoljeću,887 vraća

obitelji iz koje je potekla (nakon smrti mlade Desaĉe Strija, koja je bila udana za

Matu Dobrinog Quarca). Druga je i dalje u posjedu roda Quarco 1273.888 U 14.

stoljeću zabiljeţen je posjed Mate Quarca (vjerojatno njegovih potomaka)889 kraj

juţnoga gradskoga bedema i kule Vitturi,890 a imali su posjed i u PrigraĊu.891 Uz

sjeverni gradski bedem imali su kuću 1420. godine.892 Obitelj je bila na kraljevoj

strani u 13. stoljeću - Ladislav je 1278. darovao komuni selo Bliznu, koju kasnije

rod Quarco nasljeĊuje (kao i selo Mitlo). Nakon 1420. zaplijenjeni su posjedi Nikole

Pavlovog Quarca, koji je suraĊivao s Mihaĉem Vitturijem.893 Dobra obitelji

Quarco bila su 1429. prodana za 1328 dukata.894

Za razliku od rodova koji su imali malo pripadnika ili onih koji su izumrli krajem

13. ili tijekom 14. stoljeća, neki su rodovi, vrlo vaţni u 13. stoljeću, brojĉano

oslabili u 14. i 15. stoljeću, što se jasno odrazilo u gradskom prostoru i smanjenju

posjeda. Takav je primjer rod koji će kasnije (prema Luciju) poprimiti prezime

Lucio/Lucić. To je jedan od najbogatijih rodova 13. stoljeća. Rodonaĉelnik Luka

moţda je sudjelovao u izgradnji grada oko 1200. godine. Sin rodonaĉelnika,895

Desa Lukin, spominje se u 13. stoljeću kao vlasnik više gradskih nekretnina i vaţan

politiĉki ĉimbenik u gradu.896 Ĉini se da je on, kao najstariji sin, naslijedio „matiĉnu

kuću” roda, koja se nalazila u blizini glavnoga trga, preko puta crkve Sv. Martina.897

887 Već smo spomenuli da je Mate Dobrin Quarco posjedovao 1264. dvije kuće u blizini Jurja Desinog

Cega; MT, I./1., 495.; II., 5.

888 ... paterna paternis, materna maternis ...; MT, I./1., 419. Sjeverno od katedrale stoji romaniĉka kuća

u kojoj je kamin iz 1606. godine s grbom roda Quarco; C. FISKOVIĆ, Romaniĉke, 173.; Cvito Fisko -

vić , „O starim dalmatinskim kaminima”, Bulletin JAZU, 51., 1981., 68.-70.

889 Mate (+poslije 1271.) imao je sina Marina (+izmeĊu 1356. i 1366.), unuka Pavla (+poslije 1404.) i

praunuka Nikolu (1424). Daljnjim potomcima nismo pratili nekretnine; M. ANDREIS, Trogirsko, 255.


891 DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 15.v.

892 I. BENYOVSKY, Popis, passim (Quartier per soldati).

893 I. Lucić tvrdi da se ne zna razlog zaplijene, ali da „jedan mletaĉki kroniĉar piše da je došao u Veneciju

(Quarco) i kada se otkrilo da je imao vezu s reĉenim Mihaĉem, da je pobjegao. Stoga mora da je bio

jedan od onih koji su se nalazili izvan grada kada je uslijedilo njegovo zauzeće, te je vjerojatno pošao u

Veneciju da traţi dozvolu za povratak u domovinu”; I. LUĈIĆ, Povijesna, 960.

894 Zapljena imanja obitelji Quarco 1428. godine: AHAZU, Ostavština, knj. 10., f. 37.-39. Prodaja istih

imanja 1429. godine: AHAZU, Ostavština, knj. 10., f. 42.-45.; I. LUĈIĆ, Povijesna, 960.

895 Rodonĉelnik roda Luka (+ prije 1234.) imao je tri sina Petra, Matu i Desu. Vidi sliku br. 28.

896 U vrijeme kada je 1221., zbog obrane od Domalda, sklopljen mir izmeĊu Trogira, Splita i Šibenika

s Klisom, Desa Lukin (još nema formirano prezime) pojavljuje se na javnoj sceni; CD, III., 265.-267.;

IV., 205.; Desa i njegova braća Mate i Petar sinovi su Luke; Josip Ante SOLDO, „Trogir od borbe za

opstanak do stvaranja slobodne komune”, Per Radouanum 1240-1990, Trogir, 1994., 251.-263., 254.

897 ... domus supra Plathea comunis cum omnibus suis pertinentiis, stationibus, domibus, et coquinis

sibi adiacentibus ...; MT, I./1., 71.; CD, V., 284., 344.; F. MADIRAZZA, Il re, 71.-74.


Desa Lukin nije imao potomaka pa je kuću oporuĉno ostavio sinovima svoga brata

Mate, Grguru i Luki (dio nekretnina Desa je ostavio i franjevcima).898 Ni Grgur nije

imao nasljednika, pa matiĉnu kuću konaĉno posjeduje samo Luka Matin „sa svim

pripadnostima, pomoćnim prostorijama i kuhinjama”.899 Isti Luka nastavlja lozu

kroz sljedeća stoljeća, što ćemo opširnije pratiti.

Prije ćemo spomenuti drugoga sina rodonaĉelnika, Petra, koji je sa ţenom Dobrom

imao ĉetiri sina, Luku, Cebru, Desu i Valentina, i kćer, Dobraĉu.900 U dokumentima

se spominju nekretnine Petra i Dobre (kuća), ali i Luke Petrovog (kupuje

cassamentum 1270.),901 Cebre Petrovog (kuća, dućan) i Dese Petrovog (kuća)902

ali ih ne moţemo sa sigurnošću locirati.903 Najviše je nekretnina (a koje moţemo i

locirati uz istoĉne i juţne gradske zidine)904 bilo u posjedu Petrovog drugoroĊenoga

sina Valentina i njegovih potomaka.905 Prema podacima s kojima raspolaţemo, Valentin

Petrov posjedovao je u tom dijelu grada šest kuća i još jednu polovicu - neke

od tih kuća sigurno je iznajmljivao.906 Dio se moţe locirati kraj Sv. Ivana Krstitelja

(gdje graniĉi s posjedom Urso), a drugi dio kraj samostana Sv. Nikole (gdje su mu

susjedi Albertini i Cege). Valentin je imao i kulu (domus cum curte et turre) kraj

kuće Dese Dujmovog Buffalisa i juţnih zidina (vjerojatno tzv. „kula Vitturi”).907

U drugoj polovici 13. stoljeća kula je pripala Valentinovim potomcima,908 a u njezinoj

su blizini bili posjedi Valentinova brata Luke (koji je kupio nekretnine od

Cega).909

898 DAZd, AT, k. 66., sv. 3., f. 14.

899 AHAZU, Ostavština, knj. 12., f. 164.

900 Pripadnici roda Lucić su ţenidbenim vezama povezani s plemićkim rodovima iz drugih gradova:

Nassi i Pappi iz Zadra, Alberti iz Splita, Volcio iz Dubrovnika. Petrova kći bila je udana za Stojšu Grubišinog

iz Splita, a unuka za krĉkog kneza Leonarda Frankapana; M. ANDREIS, Trogirsko, 225.

901 MT I./1., 109.-111.

902 MT I./2., 201.-202.

903 MT I./1., 6., 97.-98.

904 MT I./1., 171., 217., 219.

905 Valentin Petrov iz roda Lucić, nekada trogirski sudac, bio je 1270. izabran za šibenskog naĉelnika,

za što je dobio plaću od 200 malih libara (i druge povlastice); CD, V., 528.-529.

906 Godine 1263. arhiĊakon Gervazij za 100 libara mu je prodao kuću blizu istoĉnih gradskih bedema, pod

uvjetom da ostane u njoj još godinu dana. Ta se kuća nalazila blizu već postojeće kuće Valentina Petrovog

iz roda Lucića i kuće Nikole Albertinija; MT, I./1., 21. Godine 1264. Valentin kupuje još dvije kuće u susjedstvu.

Jednu lociranu u blizini kuće kanonika Drage i (već postojeće) svoje te drugu u njihovoj blizini,

lociranu blizu ĉestice (paratinea) Slave Dujma Urso; MT, I./1., 21. Godine 1271. kupuje još dvije cijele

kuće i jednu polovicu. U susjedstvu tih kuća spominju se kuća majstora Petra, kuća kanonika Drage, kuća

Prode, ţene Jurja iz roda Cega i kuća Sv. Nikole. U blizini tih objekata bila je i kuća koja se 1264. spominje

u posjedu Bune Albertini, ţene Nikole (nakon njezine smrti izumire ovaj rod); MT, I./1., 34., 114., 118.

907 … domo Desse Duymi ...; MT, I./2., 207.

908 MT, II., 207.; M. ANDREIS – I. BENYOVSKY – A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija, 182. Marin

Petrov Cega imao je kasnije kuću kraj nekretnine koja je pripadala ţeni pokojnog Valentina iz roda

Lucića; Trogirski spomenici, 164.

909 Valentin je imao i brata Luku koji je kupio totum casamentum od Mannusa Desinog iz roda Cega

(roĊak Stjepana i Jurja); Trogirski spomenici, 109.; MT, I./1., 109.-110.; M. ANDREIS, Trogirsko, 49.;

M. ANDREIS - I. BENYOVSKY - A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija, 55.


Slika br. 28. Genealogija roda Lucić910

910 Ucrtani su samo pripadnici roda kojima su u dokumentima spomenute nekretnine.


Valentin je imao šestero djece, a u dokumentima se spominje kuća Frane,911 te ugovor

iz 1279. prema kojem se Valentinova udovica Prvoslava i njezina djeca odriĉu

prava na kulu kraj Sv. Nikole (domus cum curte et turre),912 na raĉun drugoroĊenog

sina Petra. Moţda se odriĉu zato jer je on jedini imao nasljednika, sina Tomicu

(vjerojatno je zbog istog razloga i njegov otac Valentin kao drugoroĊeni sin dobio

u posjed istu kulu, jer je, za razliku od starijeg brata Luke imao muške potomke).913

MeĊutim, ni Tomica nije imao potomaka, pa se do polovice 14. stoljeća toj grani

Lucića gubi trag, kao i nekretninama u posjedu. Znamo da je splitski plemić Krste

Alberti 1279. nakon ţenidbe s kćeri Valentina Petrovog iz roda Lucića, posjedovao

kuću kraj samostana Sv. Nikole.914

Ali, vratimo se Luki Matinom, ĉija se grana nastavlja: pripadnici ove obitelji

nekretnine su imali u blizini matiĉne kuće preko puta crkve Sv. Martina a kasnije

i uz juţni bedem (ali njegov zapadni dio - kraj „kule Lucić”). Spomenuli smo da

se Lukina kuća (domus magna) nalazila ispred crkve Sv. Martina, nad kojom je

obitelj imala juspatronat, a i sama je kuća bila povezana portikom s crkvom.915 Godine

1264. Luka je kupio kuću od Marije, ţene Jakova Pecci (vjerojatno u blizini)

a u dokumentima se spominje i dućan Luke.916 Blizu kuće Luke nalazila se i kuća

kneza Domalda.917 Godine 1264. zabiljeţeno je da je kanonik Ivan Michenna kupio

kuću od Luke iz roda Lucić blizu crkve Sv. Martina (ovaj ju je prethodno kupio od

Marije, udovice Jakova Pecci).918 Luka je imao dosta djece: Mate, Desa, Grgur i

Frana spominju se u dokumentima uz posjed u PrigraĊu. Zabiljeţene su im nekretnine

i u gradu, uglavnom u blizini glavnog trga odnosno Sv. Marije de platea.919 Do 911 Trogirski spomenici, 196.-201., 284.-298.

912 MT, I./2., 207.; M. ANDREIS - I. BENYOVSKY - A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija, 54.

913 Luka iz roda Lucić bio oţenjen za Mariju Vodovara – imali su kćeri Dobru i Margaretu.

914 MT, I./2., 230.

915 Saĉuvan je dokument u kojem Luka Matin iz roda Lucić sklapa ugovor s arhiĊakonom Gervazijem

o izgradnji portika ispred Sv. Martina koji je bio spojen s ovom kućom (1267.) (... elevare altius domum

dicte ecclesie que est supra viam publicam versus domum suam et ante dictam ecclesiam ...); CD, V.,

451.-452.; D. FARLATI, Illyricum, IV., 308. U dokumentima se spominju dokumenti sastavljeni sub

porticum sancti Martini; MT, I./1., 322., 347., 359., 375.; II., 4.-5., 140.

916 MT, I./1., 34.; M. ANDREIS – I. BENYOVSKY – A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija, 82.

917 MT, II., 206.; N. KLAIĆ, Povijest, 185.-186. Dana 13. studenog 1243. sklopljen je ugovor izmeĊu

Trogira s jedne strane, te Domalda, njegova sina Slovinje i nećaka Rogerija, s druge strane, u kojem

komuna Domaldu priznaje vlasništvo kuće s kulom i svim pripadnostima u Trogiru. Domald je komuni

za 500 malih libara zbog toga ustupio svoj dio mlinova.

918 MT, I./1., 34., 118.

919 Zabiljeţene su nekretnine Matinog sina Grgura (koji je doduše umro već 1344. bez djece): spominje

se godine 1339. curia domorum Grigorii Lutii in pedem scalarum lapidum a u drugom dokumentu: ...

tres partes domus iuxta domum sancte Marie de platea ... ; DAZd, AT, k. 66., sv. 3., f. 14.; sv. 6., f. 7.v,

10.v. Zabiljeţene su i nekretnine u vlasništvu Matinih sinova Stjepana (+1344.) i Petra (+prije 1367.);

DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 41., sv. 11., f., 7. Lukin sin Ivan imao je sina Lukšu bez potomaka, ali zabiljeţene

su njegove nekretnine (te katovi kuće u kojoj je stanovao).


Slika br. 29. Tzv. „Mala palača Cippico” (autor fotografije: Joško Ćurković)


kraja 14. stoljeća većina potomaka Lukine grane izumire (moguće da neki umiru i

od kuge, a neki su bili crkvene osobe).920

U 15. stoljeću nalazimo samo pripadnike Lukinog sina Dmine,921 prema

kojem su njegovi sinovi i unuci ĉesto zabiljeţeni s nasljednim patronimom de

Dmine. Domus magna obitelji de Dmine bila je preko puta crkve Sv. Stjepana, u

ulici koja je vodila prema Sv. Petru.922 Do danas je saĉuvana gotiĉka kuća koja je

pripadala toj obitelji, a nalazila se toĉno nasuprot crkve Sv. Stjepana nad kojom

su imali patronat.923 Ne zna se kad su pripadnici roda Lucić izgubili nekadašnju

matiĉnu kuću roda preko puta Sv. Martina, koja se u literaturi ĉesto naziva „Mala

palaĉa Cippico”. Prema Madirazzi, pogrešno, kuća je došla u posjed Nikole Cippica,

preko braka s Pelegrinom (kćer Margarete iz roda Lucić - de Dmine i Ivana

Quarca).924 Zapravo je Pelegrina bila praunuka brata Ivana Quarca, Jakova, a

nemamo potvrdu o tome kad je kuća prešla u posjed obitelji Cippico.

U 15. stoljeću pripadnici roda Lucić dolaze na zapadni dio juţnoga bedema,925

blizu bratovštine Sv. Duha.926 Prema povjesniĉaru Luciću, kuću927 uz juţne gradske

zidine, posjedovao je Dmine Lucić. Dijelom ju je dobio u miraz preko ţene Jakovice

„Palmote”, a dijelom ju je zamijenio s Jurjem, sinom drvodjelca Boţana. Ta je

kuća 1402. bila preureĊena.928 Povjesniĉar Lucić smatra da je to jedna od kula koju

su krajem 12. i poĉetkom 13. stoljeća obnovile privatne osobe,929 a koja se nalazila

blizu druge kule.930 Zapadno su bili pripadnici roda Sobota, a istoĉno „dvorište 920 M. ANDREIS, Trogirsko, 225.

921 God. 1367.-1404.; M. ANDREIS, Trogirsko, 225.

922 F. MADIRAZZA, Il re, 72.


924 „Questa casa poi fu data in dote a Margherita Lucio, sorella del vescovo Lucio maritatasi in Zuanne

de Ciprianis-Quarco. La ereditò sua figlia Pellegrina che divenne sposa di Nicolò Cippico q.m.

Girolamo. La predetta Pelegrina non avendo figli maschi, fu divisa la sostanza fra le figlie Stefanella e

Caterina, la prima, moglie di Alberto Papali nobile di Spalato, e la seconda di Girolamo Celio-Cega. La

casa stessa, passi poi ai Jura”; F. MADIRAZZA, Il re, 72. Vidi sliku br. 29.

925 Dminin unuk Bive otac je Ivana i Jeronima, od kojih potjeĉu dvije nove grane roda; M. ANDREIS,

Trogirsko, 227.

926 DAZd, AT. k. 67., sv. 3, f. 45.; Cvito FISKOVIĆ, „Luĉićeva rodna kuća”, Zbornik historijskog instituta

JAZU, 6., 1969., 45.-60., 46., 55.

927 Ta kuća i zemljište na kojem se, prije gradnje zidina, nalazila kula, koju je Dmine iz roda Lucić

ponovno izgradio – o ĉemu svjedoĉe podaci iz spora, što ga je Dmine vodio sa susjedom, a koje podatke

donosi Lucić; I. LUĈIĆ, Povijesna, 987.

928 Dmine je vodio spor oko dvorišta koje se u ono vrijeme nazivalo Sabaćevim dvorom. MeĊutim toj se

gradnji suprostavio Ivan Dujmov, kanonik i vlasnik kuće (moţda je to Ivan Dujmov Cega, 1377.-1422.),

a koja je bila smještena izmeĊu spomenute kuće na sjeveru, gradskoga zida na jugu i dvorišta na zapadu

(kasnije kuća Livunić).

929 I. LUĈIĆ, Povijesna, 986.; C. FISKOVIĆ, Luĉićeva, 45.

930 Lucić prema prijašnjim zidovima zakljuĉuje da se ta kuća nekad nalazila izvan zidina, koji su prije

prolazile sjevernije, te da je sluţila kao kula, a da se na zapadu naslanjala na drugu kulu, koja je zadrţala

tu funkciju do 17. stoljeća; C. FISKOVIĆ, Luĉićeva, 45.-60. Ivan Lucić smatra da je Dmine izgradio tu

kuću nakon obnove bedema te tvrdi da se ta kuća naslanjala na gradske zidine i staru Lucićevu kuću, a na


Jure Boţanovog drvodjelca”.931 Kao što je već reĉeno, kula koja je 1417. pripadala

nasljednicima „Kome iz Splita”, došla je kasnije u posjed obitelji Lucić. Nije posve

jasno o kojoj se to kuli radi.932

Naveli smo da je „Lukina” grana roda imala dio ĉestica u PrigraĊu u 13. stoljeću.

Spominje se da je Luka Matin u 13. stoljeću s kanonikom Nocentom Martinovim

zajedniĉki nasipao zemljište, koje su onda razdijelili na pola. Taj je teren

zauzimao ĉitavu zapadnu obalu PrigraĊa, a njihovim su nasipavanjem vlasnici proširili

obalu, pretvorili je u „trg” te na njemu dali izgraditi drvene kućice.933 Dana 15.

kolovoza 1265. Luka i kanonik Nocent prodali su biskupu veći dio isušenih zemljišta

za 1000 libara.934 Jednu je ĉesticu Luka 1272. prodao jednom puĉaninu.935 Ipak,

zadrţao je veliku kuću u PrigraĊu i više ĉestica s drvenim kućicama (vjerojatno ih

daje u najam).936 Lukina djeca937 prodali su braći propovjednicima 1304. godine

totam paratineam eorum in qua sunt tres Kamarde.938 MeĊutim, popis Lucićevih

nekretnina iz 1305. pokazuje da su zadrţali dio nekretnina na prostoru PrigraĊa,939

koje se još nasipavalo.940 Konaĉno, djeca i unuk Luke - Frana, Grgur i njegov sin

Andrija - prodali su dominikancima u 14. stoljeću (1335.) palaĉu u PrigraĊu.941

Godine 1267. spominju se uz Luciće, kao baštinici Sv. Martina i rodovi Cega i

Pecci.942 Rodonaĉelnik roda, Pece, potjeĉe iz izumrlog roda Machinaturi.943 Njegov

potomak, Jakov Pecci i njegova ţena Marija Damjanova posjedovali su ĉesticu i

kuću u blizini kuće Lucić (i crkve Sv. Marije) krajem 13. stoljeća. Spomenuli smo

da je Marija, ostavši udovica i bez potomaka, prodala kuću 1264. Luki Matinom

iz roda Lucić.944 Jednu su kuću Pecci posjedovali i kraj (juţnoga) gradskoga zida, taj naĉin ponovno je izgraĊena i palaĉa Cega, naslonjena na nove zidine, saĉuvavši u neposrednoj blizini

kulu Sv. Nikole; I. LUĈIĆ, Povijesna, 987.

931 Godine 1402. izbio je spor izmeĊu Dmine i kanonika Ivana Dujmovog. Dmine je tvrdio da je prije

predgradnje gradskog bedema krajem 14. stoljeća tu postojala kuća koju je on htio ponovno izgraditi

– Lucić zakljuĉuje da je to zapravo bila kula koja se nalazila prvotno izvan gradskih zidina. I. LUĈIĆ,

Povijesna, 986.-987.

932 I. LUĈIĆ, Povijesna, 891.-894.


934 CD, V., 312.-315. Vidi poglavlje o Crkvi.

935 Devi, sinu Ţupanele za 30 libri; M, I./1., 315.

936 AHAZU, Ostavština, knj. 12., f. 12.-15.; I. LUĈIĆ, Povijesna, 1043.

937 Već spomenuti Mate, Grgur i Desa iz roda Lucić.

938 I. LUCIĆ, Povijesna, 1043.

939 G. LUCIO, Memorie, 49.; I. LUCIĆ, Povijesna, 1043.; O nekretninama koje su pripadnici tog roda

kupovali na istom mjestu u 13. stoljeću; Trogirski spomenici, 319.-320.; I. BABIĆ, Poĉeci, 128.-129.,

140.

940 I. LUCIO, Memorie, 494.; I. BABIĆ, Poĉeci, 130.

941 DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 27. Ugovor je bio sklopljen in domo domine Frane Lutii.

942 Parentella je kognatska obitelj – rodbina.


944 On ju je već 1270. prodao kanoniku Ivanu Michenni; MT, I./1., 34., 118.


blizu kuće pripadnika roda Cega.945 Drugi rodonaĉelnikov unuk Luka Pecci imao

je sina Bastijana, koji je posjedovao drvenu kućicu u PrigraĊu.946 Kraj Petra Dujmovog

iz roda Cega i Biskupije u 14. stoljeću spominje se nekretnina Nikole Çude

[Pecci].947 Ta obitelj nije se toliko razgranala, a poĉetkom 15. stoljeća je izumrla.

Rijetko se i spominju u izvorima, pa su moţda ĉesto izbivali iz grada.948

Rod Cega bio je jedan od najbrojnijih i najbogatijih rodova u Trogiru, o ĉemu

svjedoĉi velik broj dokumenata koji spominju njihov posjed u gradu. Rod je bio

razgranat, pa ćemo pratiti posjede nekoliko grana. Spomenut ćemo nekretnine Jurja

(Zore) Desinog iz roda Cega (+ prije 1293.),949 koji je bio otac kapetana Mate

Zorića iz roda Cega. Zatim ćemo pratiti posjed Jurjevog brata Dujma Desinog,

pretka svih Cega koji se spominju u dogaĊanjima 14. stoljeća. Juraj i Dujam imali

su brata i sestru, ĉije se nekretnine spominju kraj Sv. Nikole i posjeda Valentina

Petrovog iz roda Lucića.950 Njihov daljnji roĊak „Mannus” Desin prodao je 1270.

totum casamentum Luki Petrovom iz roda Lucić.

Mate Zorić iz roda Cega, „promletaĉki orijentirani” kapetan grada, umro je

bez potomaka, kao i njegov brat, pa se i Jurjeva grana gasi. Ipak spominju se nekretnine

Jurja i Mate iz roda Cega (i posjed Matine ţene Dobre) u 13. stoljeću i

prvoj polovici 14. stoljeća. Juraj je imao posjede iza katedrale,951 a njegova udovica

Proda (majka Mate Zorića) 1271. kupila je cassanitum od Bune, udovice Nikole

Albertinija. Taj je cassanitum bio u blizini samostana Sv. Nikole i kuće Valentina

Petrovog iz roda Lucić, gdje postoji veći posjed u vlasništvu roda.952 Posjed Mate

Zorića spominje se i nakon „pomirenja” 1322., kad je njegovo imanje bilo zaštićeno:

1339. godine zabiljeţena je kuća pokojnog Mate (ali ne moţe se locirati).953

945 MT, I./1., 114. „La loro casa dominicale fu tra la casa Celio e la casa Lucio, attacata alle mura della

città. La famiglia ereditò parte della facoltà Machinaturi, poi si estinse”; F. MADIRAZZA, Il re, 72.

946 MT, I./1., 90.-91.

947 M. KARBIĆ – Z. LADIĆ, Oporuke, 189., 194.–195.


949 M. ANDREIS, Trogirsko, 158. Vidi sliku br. 30.

950 Petroš je imao sina Formina, ali on je umro bez potomaka, a Stana je bila udana za Donata Vuĉinu,

ali nisu imali potomaka. Ipak su zabiljeţene njihove nekretnine u 13. stoljeću: nekretnine Stane kraj Sv.

Nikole i posjeda Valentina iz roda Lucić te kuća Petroša; MT, I./2., 251.-253., 285.

951 MT, I./1., 497. Godine 1272. godine Juraj je kupio kuću uz ovu, koju je već imao, a posjedovao je i

ĉesticu uz Stojšu Grupšinog, konobu u susjedstvu Chiudija te dućan; MT, I./1., 419.; I./2., 14.-15, 230.,

260.

952 Tamo imaju nekretnine i Stana iz roda Cega, Jurjeva sestra, a roĊak „Mannus” prodao je cassamentum;

MT, I./1., 232.-233.

953 DAZd, AT, k. 66., sv. 3., f. 27.


Slika br. 30. Genealogija roda Cega954



Saĉuvan je dokument u kojem se spominju nekretnine Dujma Desinog iz roda

Cega (brata Jurja) - njegove, ĉini se, ĉetiri kuće,955 od kojih se jedna naziva domus

de platea, a druga domus major (matiĉna kuća roda). Dujam je imao troje djece

(Stjepana, Petra i Desu). Desa se spominje samo kao vlasnik dućana u gradu.956

Petar (+ poslije 1308.) zabiljeţen je kako je od Barte Silvestrovog iz roda Urso

kupio unum casamentum (…) iuxta murum ciuitatis, koji je naslijedio Petrov sin

Ivan (1312.-1381.).957 Godine 1375. stanovao je Ivanov sin Ludovik u kući koja se

nalazila retro ecclesiam sancti Laurentii.958 Ludovikova kuća navodi se i u dokumentu

iz 1367. godine; on je umro bez nasljednika.959

Treći sin Dujma Desinog, Stjepan, otac je poznatom Josipu iz roda Cega, Mihovilu

(ĉiji je sin braĉki i hvarski biskup Stjepan), Petraki i Dujmu (dobra ĉijih se

potomaka spominju prilikom konfiskacije 1388.). Dokumenti biljeţe i kuću Stjepana

Dujmovog, ali je ne lociraju.960 MeĊutim, prema posjedima njegovih potomaka,

moguće je da je već i on imao posjed blizu kule Sv. Nikole (moţda i kulu), te

nekretnine na glavnom trgu.

Kuće Stjepanovog sina Josipa iz roda Cega (+ 1367.) spominju se u kontekstu

kad su rušene u stranaĉkim obraĉunima 1357. godine.961 Spominje se 14 objekata

u gradu, ali meĊu njima su i kuće Josipovih pristalica i ostalih pripadnika obitelji

Cega.962 Nakon dolaska kralja Ludovika, Josipu se vjerojatno vraća cijeli posjed.

Josipov sin Petar iz roda Cega imao je dvije kuće iza katedrale963 i posjed iuxta

rem ecclesie Sancti Stephani.964 Godine 1388. opet se konfisciraju nekretnine onih

koji su podrţavali kralja.965 Tada je zabiljeţeno 6 konfisciranih dućana koji su bili

u posjedu Petrovih potomaka.966 Ĉini se da su i ti posjedi nakon „pomirbe” vraćeni. 955 MT, I./2., 115.; M. ANDREIS - I. BENYOVSKY - A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija, 55. Jedna od

njegovih kuća nalazila se uz kuću kanonika Bodina; MT, I./1., 497. Nakon Dujmove smrti spominje se

kuća njegove udovice Restislave; MT, I./2., 204.

956 Primjerice: MT, I./1., 329. Nakon njegova sina Megnacija gasi se grana.


958 CD, XV., 105.-107.

959 DAZd, AT, k. 66., sv. 11., f. 14.v.

960 MT, I./2., 172.

961 Prema Luĉiću, Josip iz roda Cega non poteva senza l’utile di queste terre mantener il grado di Cittadino

principale della sua patria; G. LUCIO, Memorie, 257.; M. KURELAC, Puĉki, 242. Naime, Josip

je dobio u naslijeĊe od oca Stjepana selo Radošić, koje je ta grana obitelji drţala od strarine.

962 G. LUCIO, Memorie, 269.-270.; N. KLAIĆ, Povijest, 298.; AHAZU, Ostavština, knj. 8., f . 73.; N.

KLAIĆ, Povijest, 337.

963 CD, XV., 105.-107.

964 DAZd, AT, k. 66., sv. 16., f. 14.

965 Saĉuvani su zapisnici od 8. oţujka 1388. s popisom konfisciranih imanja, nakon protjerivanja Josipa

iz roda Cega i njegovih pristalica; G. LUCIO, Memorie, 335.

966 Godine 1362. spominje se i curia domus habitationis Petri Ioseph. Prilikom zapljene dobara zapisana

je i domus heredum Petri Iosip cum VI stationibus. Moguće da se jedan od tih dućana spominje i ranije

(DAZd, AT, k. 66., sv. 1., f. 10.). Item domus heredum Petri Josip cum VI stationibus quorum unam tenet


Naime, godine 1392. zabiljeţena je i kuća Mate,967 sina Petra Josipovog. Mate (+

1404.), posljednji je muški potomak te grane obitelji Cega, ali njegova kći, Pelegrina,

prema posebnoj Sigismundovoj povlastici, nasljeĊuje posjed Radošić.968

Pelegrina se drugi put udala za Petra Cippica, a imali su sina – poznatog Koriolana.

969 Pelegrina je osim Radošića naslijedila i kuću na trgu, koja udajom prelazi

u obitelj Cippico („velika palaĉa Cippico”). U blizini te kuće na trgu nalazio se

posjed druge grane obitelji Cega: poĉetkom 15. stoljeća (1407.) spominje se palaĉa

Andrije Ceginog iz roda Cega (+ 1438., bratić Mate iz roda Cega), koja se nalazila

sjeverno od palaĉe Cippico in plathea.970 Ta grana roda je i prije bila grupirana blizu

katedrale.971 Andrijinom ocu Cegi (Cigi) Josipovom972 bila su takoĊer konfiscirana

dobra 1388. (tri kuće s dućanima u prizemlju)973 i, po svemu sudeći, takoĊer vraćena.

Andrija Cegin je osim na trgu imao posjed i na juţnom bedemu, kraj kule

Cega. Njegovi nasljednici 1449. dijele veliku imovinu: Stjepan Andrijin dobiva

muraleam (...) cum suo curtino uz juţni bedem, još jednu ĉesticu s drvenom kućom

u blizini. U susjedstvu je bila kuća koja je pripala Jakovu, najstarijem Andrijinom

sinu.974

Nicola Litich unam Nicsa Marini tertiam Madalone Nicole quas Iohannes Dese et Stoyca Dosmanus

[Cega]; „Domus illorum qui de Tragurio fugerunt„ (1388.); DAZd, AT, k. 66., sv. 17., f. 9.-10.

967 ... Actum in domo Mathei Petri Joseph [Cega] ... (1392.); CD, XVII., 456.



970 U njezinu se sklopu 1497. spominje dućan Petra Andrijinog iz roda Cega (preko puta katedralnoga

groblja); ZKZ, Rukopisi, MS, 293., f. 40. (30. V. 1427.); I. BABIĆ, Oporuke, 29.–49.; Joško BELAMARIĆ,

„Duknovićev sv. Ivan EvanĊeslist u kapeli bl. Ivana Trogirskog”, Prilozi povijesti umjetnosti u

Dalmaciji, 37., 155.-181., 158.

971 Fani CELIO CEGA, „Manji graditeljski zahvati u Trogiru tijekom 18. st. posebno na kućama obitelji

Garagnin”, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 38., 1999., 344.

972 Saĉuvana je i oporuka Cegine kćeri Katarine, udovice Zancija Lukanovog iz roda Pecci (1371.); M.

KARBIĆ – Z. LADIĆ, Oporuke, 199.-200. Oporuku je dala sastaviti u kući pokojnog supruga, što je i

jedina nekretnina koja se poimenice spominje u oporuci.

973 „Domus illorum qui de Tragurio fugerunt”; DAZd, AT, k. 66., sv. 17., f. 9.-10.

974 DAZd, AT, k. 66., sv. 33., f. 22. – 23.v, 45.


Slika br. 31. Trogirski južni bedemi (na razglednici iz 19. stoljeća)975

975 Na razglednici zahvaljujem kolegi Mariju Jarebu.


Poznati Josip iz roda Cega imao je braću - Petraku, Dujma i Mihovila. Petraka

je 1335. dijelio kuću s bratom Josipom,976 godine 1340. se spominje i njegov

posjed,977 a 1348. navodi se njegova curia domus.978 Te se nekretnine ne mogu

locirati. U dokumentima se spominje kuća979 Dujma Stjepanovog (1335.) i dućan980

(1348.) koji je iznajmljivao.981 Petar iz roda Cega je kao pristaša Sigismunda

smaknut 1386.982 Nekretnine njegovih potomaka spominju se meĊu konfisciranim

dobrima 1388.983

Josipov brat Mihovil imao je sinove Stjepana (biskupa hvarskoga i braĉkog),

Petra i Dujma. Dujmove se nekrentine ne spominju, ali zabiljeţeno je da su 1388.

konfiscirane kuće njegovog sina Ivana (4 kuće i casamenta).984 Petar Mihovilov

i njegovi potomci imali su 1369. godine posjed kraj gradskoga bedema, ĉestice

samostana Sv. Ivana Krstitelja i posjeda Augustina Casottija (takoĊer smaknutog

1386.).985

Stjepan Mihovilov iz roda Cega, hvarski i braĉki biskup, posjedovao je sklop

kuća s dvorištem i kulom (to je danas saĉuvana romaniĉka kula zapadno od gradskih

vrata, poznata kao Kula Cega ili kula Sv. Nikole).986 I kula Cega stradala je

za vrijeme rušenja imovine Cega 1357. i bila je u ruševnom stanju.987 Komuna je

30. sijeĉnja 1378. sklopila ugovor sa Stjepanom iz roda Cega o ponovnoj izgradnji

te kule propter eminentem guerram.988 Sam biskup nije mogao popraviti kulu

„zbog neprilika i povećanja troškova, a koji su bili posljedica rata izmeĊu kralja i 976 DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 5.v.

977 DAZd, AT, k. 66., sv. 5., f. 13.v-14.

978 DAZd, AT, k. 66., sv. 12., f. 10.v.

979 DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 13.

980 DAZd, AT, k. 66., sv. 12., f. 19.

981 DAZd, AT, k. 66., sv. 13., f. 3.; sv. 15., f. 3. Njegovi sinovi imali su nekretnine u gradu: Petar je u

posjedu imao dvije kuće (jednu je davao u najam), koje se ne mogu locirati. Godine 1371. njegov se

posjed spominje kraj kuće Nikole Casottija i iuxta rem domini episcopi Traguriensis; M. KARBIĆ – Z.

LADIĆ, Oporuke, 19.-195., 204.-209.


983 DAZd, AT, k. 71., sv. 1., f. 9. Petrov brat Stjepan imao je 1320. dućan, a 1369. kupio je kuću koju je

iznajmljivao (ne zna im se lokacija).

984 DAZd, AT, k. 71., sv. 1., f. 9.-9v.

985 DAZd, AT, k. 66., sv. 13., f. 2.

986 I. LUĈIĆ, Povijesna, 983.-985.; CD, XVI., 83.-84.; AHAZU, Ostavština, knj. 5., 123.-125.; C. FISKOVIĆ,

Romaniĉke, 176.; T. MARASOVIĆ, Stambena, 196.-197.

987 G. LUCIO, Memorie, 269. Saĉuvane su odredbe vijeća iz 1381. (Provisiones consilij super guerram);

AHAZU, Ostavština, knj. 7., f. 10.-17. (Die 13. Julij 1381. Captum quod turris supra ripam

maris olim Stephani Pharensis episcopi nunc comunis destruatur usque ad fundamentum, et de novo

reedificetur in altum quantum expedit).

988 I. LUĈIĆ, Povijesna, 983.-985.; V. KOVAĈIĆ, Porta, 53.-54. Stjepan je u roku od dvije godine morao

srušiti staru kulu koja se tada nalazila izvan gradskog zida, a novi bedemi naslonili su se na njezine

boĉne strane, veliĉine kao što je kula uz biskupsku palaĉu; AHAZU, Ostavština, knj. 5., 123.–125., 232.;

DAZd, AT, k. 1., sv. 6., f. 41.v.


Mleĉana”.989 Konaĉno, kulu je popravila990 i otkupila komuna 19. travnja 1380.991

Ĉini se da je biskup i dalje koristio svoju kuću kraj kule.992 U odluci vijeća od 13.

srpnja 1381. bilo je pak odreĊeno da se komunalna kula „koja je nekad pripadala

hvarskom biskupu” poruši do temelja zbog izgradnje novoga gradskoga bedema.993

Nova se kula nije više nalazila izvan grada, već je ušla infra muros s 2/3 tlocrta.994

I Lucić opisuje da je izgraĊena veća nova kula Sv. Nikole i da se spojila s gradskim

bedemom.995 Kasnije kula, zajedno s velikim posjedom oko kule, ponovno dolazi

u posjed obitelji Cega. Nije posve jasno kad i kako jer nemamo saĉuvanih dokumenata,

ali moguće je da se 1395., nakon povrata posjeda (konfisicranog 1388.),996

Cegama vraćaju svi posjedi pa moţda i kula. I Lucić piše da je kula prije 1420. opet

došla u privatne ruke.997

Budući da Mihovilov sin, biskup Stjepan, nije imao potomaka, kulu je naslijedio

sin njegovog bratića, Andrija Cegin iz roda Cega. U susjedstvu je imao i

druge nekretnine. Andrija je zabiljeţen već u dokumentu iz 1418. kako daje kulu u

dugoroĉni najam svom roĊaku, Nikoli Stjepanovom iz roda Cega i njegovoj ţeni

Matici, koji su tamo imali i druge nekretnine (kuću i dućan).998 Oni pak kulu s

dvorištem daju u podnajam (za 50 libara godišnje) tinktoru Marku Sjepanovu iz

Zadra. Nakon mletaĉkih napada 1420. u kuli se nije moglo stanovati jer je bila

„raskrita, ruševna i u najgorem stanju”,999 pa se 1421. i Nikola Stjepanov iz roda 989 Trošak je bio 300 dukata, a skupljeno je 180; I. LUĈIĆ, Povijesna, 983.

990 Spominje se kupovina vapna, majstorski radovi itd.; I. LUĈIĆ, Povijesna, 983.; AHAZU, Ostavština,

knj. 11., f. 104.-116. (Die 30 Januarij 1378 Comunis Traguriensis cum Stephano Episcopo Farensi

conventio de redificanda turis prope Sanctum Nicolaum). Dana 4. oţujka 1378. ta je odluka potvrĊena;

Notae, 242.

991 Nikola Azzelini u ime je komune kupio kulu za potrebe obrane grada; CD, XVI., 83.; AHAZU,

Ostavština, knj. 11., f. 123.-125. (19. Aprilis 1380. Comunis Traguriensis ab episcopo Farensi Stephano

turris emptio).

992 DAZd, AT, k. 66., sv. 14., f. 4. Komuna se obvezala da neće otvarati prozor s unutrašnje strane kule

prema tom trgu, izuzevši male prozore i to samo za skelu. Ipak, u sluĉaju rata komunalnoj je straţi bilo

dopušteno boraviti u kući Stjepana; I. LUĈIĆ, Povijesna, 984.; D. FARLATI, Illyricum, IV., 253.

993 Saĉuvane su odredbe vijeća iz 1381. (Provisiones consilij super guerram); AHAZU, Ostavština, knj.

7., f. 10.-17. (Die 13. Julij 1381. Captum quod turris supra ripam maris olim Stephani Pharensis episcopi

nunc comunis destruatur usque ad fundamentum, et de novo reedificetur in altum quantum expedit).

Ĉini se da kula nije bila potpuno porušena.

994 Novi zid je izgraĊen tako da je kruništem dosezao visinu romaniĉkih kula te je bila uspostavljena

ophodna šetnica za straţe; P. ANDREIS, Povijest, 115.-116.; V. KOVAĈIĆ, Porta, 54.

995 I. LUĈIĆ, Povijesna, 605.-606., 692., 983.-985.; AHAZU, Ostavština, knj. 6., 104.-106.; DAZd, AT,

knj. 1, sv. 6., f. 41.v.

996 Sigismund je odredio pomirenje suprotstavljenih politiĉkih grupa te povratak oduzetih imanja; P.

ANDREIS, Povijest, 160.; AHAZU, Ostavština, knj. 8., f. 4., 24., 61.; M. ANDREIS, Trogirsko, 17.,

48.-49.; CD, VIII., 4.-5.

997 G. LUCIO, Memorie, 449.

998 Godine 1418. Andrija Cegin iz roda Cega dao je u najam Nikoli iz roda Cega „mirinu” u Trogiru „uz

dvorište Nikole s jugoistoĉne strane, uz mirinu reĉenog ser Andrije sa zapadne strane, i uz komunalni put

sa sjeveroistoĉne i istoĉne i strane”; I. LUĈIĆ, Povijesna, 996.; G. LUCIO, Memorie, 469.

999 G. LUCIO, Memorie, 449., 469.; I. LUĈIĆ, 995.


Cega i tinktor Marko ţale se komuni da je kula od bombardi potpuno uništena.1000

Kulu 1432. Nikola Cega i Matica iznajmljuju Antoniju baĉvaru.1001 Nikola 1435.

godine oporuĉno ostavlja ţeni i dvjema kćerima kulu, ali one nisu imale potomaka.

Matica se 1437. preudaje za Dragulina Nikolinog iz roda Domišić, koji nasljeĊuje

kulu, te je takoĊer iznajmljuje.1002 Već smo spomenuli daje Andrija Cegin iz roda

Cega i dalje je imao posjed kraj kule.1003

Dragulin Domišić, meĊutim, ubrzo rasprodaje cijeli sklop: Naime, godine

1449. Andrija Cega dijeli imovinu na pet svojih sinova: Stjepan je dobio muraleam

(...) cum suo curtino, uz koju stoji da je kupljena od Dragulina Domišića te da se

juţno od nje nalazi gradski bedem, a istoĉno kula i dvorište toga Dragulina.1004

Godine 1450. Dragulin prodaje turrim cum suis curia et coquina sive domo majstoru

Martinu pok. Florijana a Candellis. Ne znamo što se dalje dogaĊalo s kulom

- prema nekim dokumentima došla je u vlasništvo benediktinki, pa je kasnije prešla

u komunalno vlasništvo.1005 Ta je kula kasnije bila u posjedu grane Cega - Celio

Doroteo.1006 U PrigraĊu, Dragulin Nikolin Domišić imao je ĉesticu kraj Tome Gojslavića1007

te blizu nekretnina koje su pripadale Andriji Breĉeviću, Iliji Boţikoviću

i Ivanu Duknoviću.1008

Najveći protivnici Cega u 14. stoljeću bili su pripadnici roda Vitturi. U 13.

stoljeću spominje se turris et domus rodonaĉelnika Drţimira, rodonaĉelnika roda

Vitturi (+ poslije 1243.).1009 Prema I. Luciću, upravo je „prvotna kula Vitturi” (poznatija

kao „Kula Lucić„) bila jedna od onih koju su za obnove grada podigli privatnici.

1010 Lucić navodi i da su se zapadno nalazili posjedi roda Andreis.1011 Kula 1000 DAZd, AT, k. 66., sv. 33., f. 39.v. Za ovaj dokument zahvaljujem kolegici Ani Plosnić Škarić. Vidi i:

G. LUCIO, Memorie, 469.; I. LUĈIĆ, Povijesna, 150., 995.; Cvito FISKOVIĆ, „Radovi Nikole Firentinca

u Zadru”, Peristil, 4., 1961., 71.-75.

1001 Godine 1439. Antonije baĉvar oţenio se i u miraz dobio kuću, koja se nalazila juţno od dvorišta

crkve Sv. Stjepana; DAZd, AT, k. 66., sv. 33., f. 44., 88.

1002 Slijedeće godine Dragulin produljuje ugovor o najmu.

1003 DAZd, AT, k. 66., sv. 33., f. 22. - 23.v, 45.

1004 Dobio je i locum cum suo edificio lignaminis in quo ad presens sunt torcularia, sjeverno od spomenute

muralee, a prema istoku nalazio se posjed, koji je u meĊuvremenu kupio Marko tinktor. Zapadno od

Stjepanove muralee, nalazila se kuća, koju je dobio Jakov iz roda Cega.

1005 U Popisu javnih zgrada iz 18. stoljeća navedena je pod Quartier per la Guardia a Porta Marina te

je opisana kao Fabbrica di muro coperta di coppi, composta da un Torione ed altra piccola fabbrica ad

esso appogiata 1786. Vidi: I. Benyovsky, Popis, 199.-200. Prema dostupnim dokumentima kula je

bila u privatnom posjedu do 1450. godine.

1006 Sin Jakova Andrijinog iz roda Cega koji je takoĊer naslijedio posjed blizu kule, zaĉetnik je grane

Celio Doroteo pa Lucić vjerojatno kulu povezuje s njim.

1007 DAZd, AT, k. 67., sv. 5., f. 15., 19., 88.v.

1008 DAZd, AT, k. 67., sv. 5., f. 88.

1009 M. ANDREIS, Trogirsko, 275.; MT, I./1., 192.-193.; FISKOVIĆ, Romaniĉke, 155.


1011 I. LUĈIĆ, Povijesna, 356., 988., 1077.; godine 1279.: ... actum in turri Salinverre ...; MT, I./2.,

183.


se nalazila na zapadnom dijelu juţnoga bedema.1012 U 14. stoljeću ta je kula bila u

sklopu gradskih zidina.1013

Drţimir Vitturi (trogirski naĉelnik od 1185. do 1243.) iz prvog braka (sa Ceclijom

N.) imao je sina Totilu (+1244.). Ostavši udovac, ţeni se Stošijom, kćeri

trogirskog kneza Ilije Grubešinog, a iz tog braka imao je tri kćeri i sina Salingveru

(1270.-1289.).1014 U dokumentima se spominje turris Salingverra,1015 koju je Salingvera

Vitturi vjerojatno naslijedio od svog oca.1016 Tu kulu s kućom vjerojatno

nasljeĊuje Grgur, Salingverin sin.1017 I u statutu se spominje Salingverin sin Grgur,

u odredbi prema kojoj se uginule ţivotinje moraju prodavati s druge strane kule

Grgura Salingvere.1018 Saĉuvan je dokument o sporu koji je udovica Totile Drţimirovog

vodila s Grgurom, oko vlasništva nad tom kulom. Kula se u dokumentu

navodi kao una turris cum coquina et cum suis pertinentiis posita iuxta Portam

Ciuitatis et iuxta palatia Domaldi de Zadulinis.1019 Ovaj spor vjerojatno je povezan

s ĉinjenicom da je kulu od Drţimira naslijedio drugoroĊeni sin Salingvera, a ne

Totila (iz prvoga braka). Uostalom, vidjeli smo da je „Totlina” grana roda Vitturi,

u plemićkim sukobima bila na suprotnoj strani od „Salingverine” grane (Grgur Salingverin

podrţavao je Matu Zorića iz roda Cega, za razliku od potomaka Totile). 1012 I. LUĈIĆ, Povijesna, 1077.

1013 Danas je od nje ostao samo zaĉelni zid u visini prizemlja; C. FISKOVIĆ, Luĉićeva, 46., 50.-55.; V.

KOVAĈIĆ, Trogirske, 13.

1014 M. ANDREIS, Trogirsko, 274. Vidi sliku br. 32.

1015 MT, I./2., 183.

1016 Kuća istog Salingvere takoĊer se spominje kao mjesto sklapanja ugovora 1271. godine: in domo

ipsius Salinguerre; MT, I./1., 189.; Ivo BABIĆ, „Trogirski knez Ilija i njegova ţena Stana”, Zbornik

Tomislava Marasovića, Split, 2002., 383.-385. Dokumenti spominju i kuću Salingvere i Desaĉe, djevojaĉki

iz roda Hvalot (1303.); DAS, Arhiv Slade-Šilović, k. 113., copia. Drţimirov sin Salingvera ţivio je

kasnije s majkom Stošijom u palaĉi, negdje u jezgri; MT, I./2., 183.

1017 Spominje se njegova kuća: Actum iuxta scalas habitationis Gregorii Salinvere [Vitturi] (...). (1348.);

DAZd, AT, k. 66., sv. 12., f. 20.v.

1018 G. LUCIO, Memorie, 511. Grgur je bio i prvi operarij katedrale, a imao je podršku komune koja

je sve više kontrolirala fond Operarije (za razliku od svojih roĊaka). Komuna je pak bila u sukobu s

Crkvom, još od biskupa Liberija, a sukob se nastavlja i kasnije s Grgurovim roĊakom Lampredijem Vitturijem.

Sukob traje od 1305. do 1317., kad se i Grguru Salingveri prijeti izopćenjem (vidi u poglavlju

o Crkvi); CD, VIII., 94., 95., 169., 232.; SerĊo, DOKOZA, „Papinski legat Gentil i trogirske crkvene

prilike”, Vrtal, 1.-2., 1998., 67.-85.; Notae, 228.

1019 M. ANDREIS – I. BENYOVSKY LATIN – A. PLOSNIĆ ŠKARIĆ, Socijalna topografija, 125.; G.

LUCIO, Memorie, 144.


Slika br. 32. Genealogija roda Vitturi1020



Grgur Salingverin je imao sina Salingveru i kćer Desaĉu (1367.-1387.), ali oni

ne ostavljaju nasljednike. Saĉuvana je oporuka Desaĉe u kojoj odreĊuje da se pola

kule proda i da se od novca naĉini kriţ za katedralu.1021 Moţda je druga polovica

bila u posjedu njezina brata Salingvere. Prema Luciću, kula je kasnije došla u

posjed njegove obitelji.1022 Ipak, on spominje da je kula oko 1400. godine bila ponovno

u posjedu Vitturija, ali ovaj put Totiline grane (jer s Desaĉom i Salingverom

izumire grana Salingvere Drţimira).

Drţimirov sin Totila bio je oţenjen za Dijambru (koja je sporila s Grgurom oko

kule). Imali su sina Petra (bez potomaka) i Jakova (1244.-1275.).1023 Jakov je imao

ĉestice u blizini Sv. Nikole i pripadnika roda Vitko1024 (posjed pripadnika roda Vitturi

u tom se predjelu moţe ponovno locirati tek u 15. stoljeću). Jakov je, ĉini se, imao

posjed i blizu „prvotne kule Vitturi” (prema „kuli Andreis”). Tu je i dalje bio središnji

patrimonij roda: godine 1302., udovica Jakova, Dobra, posjedovala je tri ĉestice

koje su graniĉile s posjedom Gavţinje i Šimuna, sinova kneza Marina Andreisa.1025

Od Bunine i Jakovljeve djece, osvrnut ćemo se na Danijela, Lampredija (trogirskoga

biskupa) i Petra.1026 Saĉuvan je dokument prema kojem je 15. travnja

1318. Danijel Jakovljev Vitturi traţio od komune da mu se vrate oduzeta imanja te

da se na komunalni raĉun izgradi domibus siue casamento, koja je bila do temelja

porušena po naredbi Mate Zorića iz roda Cega.1027 Moţda je tom lošem odnosu s

Matom pridonijelo njegovo srodstvo s bratom Lampredijem (tada još primicerijem,

od 1320. biskupom), s kojim je komuna bila u sukobu.1028 Kuća mu je konaĉno

bila izgraĊena na trošak komune 1323., ali mu ni 1333. nije bila nadoknaĊena

sva šteta ni vraćen sav konfiscirani posjed.1029 Tek nakon tuţbe duţdu 1334. vraća

1021 Nije poznata godina oporuke. Spominje medietas unius sue turris posite in Tragurio iuxta Metheum

Querchi [Quarco] et murum communis et alia latera et vendatur per comissarie infrascriptos et de pecunia

habita de illa medietate dicti infrascripti comissarii faciant fieri unam crucem lineam in similitudine

crucis sancti Iohannis Baptiste et illa crus (!) ponatur in ecclesia sancti Laurencii; M. KARBIĆ – Z.

LADIĆ, Oporuke, 177.-178.


1023 Bio je oţenjen za Dobricu Desinu iz roda Cega; M. ANDREIS, Trogirsko, 274.-278.

1024 MT, I./2., 73.-74.

1025 G. LUCIO, Memorie, 143.; DAS, Arhiv Slade-Šilović, k. 113., copia.

1026 Imali su i brata Stjepana, koji se ne spominje kao vlasnik nekretnine i sestru Stanu. Godine 1311.

spominju se i nekrentine Stane Vitturi, negdje u gradu (redovnica Sv. Petra): ... quod si aliqua persona

habet aliquid dicere uel opponere venditioni facte per Deminciam matrem Perŭle Drusco pillipario et

postea per ipsum Druscum Laurentio Louace, de domo posit Tragurii iuxta sororem Danielis Jacobi (sc.

Stana) [Vitturi] et viam publicam (...); Trogirski spomenici, 388.

1027 Danijel je zahtijevao da se izgradi ista kuća kakva je bila prije rušenja; CD, VIII., 499.-500. Danijel

se ţalio da su mu Mate i komuna nanijeli štete; I. LUĈIĆ, Povijesna, 386.-387.

1028 Godine 1317. briga o bedemima bila je povjerena ĉetvorici Trogirana koji zapovijedaju da se u sluĉaju

štete koje bi gradu nanijeli Bribirci mogu konfiscirati posjedi Marina Blaţića, arhiĊakona Kazarice,

primicerija Lampredija, Ivana Kastrafocija i Marina Amblaţeva; Notae, 229. Vidi poglavlje o Crkvi.

1029 Nakon pomirenja 1322. (iako u popisu vijeća meĊu „nutarnjima”), Danijel Vitturi ima problema s

vraćanjem posjeda imanja; M. ANDREIS, Trogirsko, 13.


mu se posjed.1030 MeĊu njegovim nekretninama 1340. godine zabiljeţena je jedna

ĉestica iuxta paratineas Marini Andree,1031 pa je moguće da su mu nekretnine u susjedstvu

Andreisa bile vraćene. Jedan posjed spominje se kod gradskoga zida 1369.

godine.1032

Bez obzira na podjelu unutar roda, na prvi se pogled ĉini da Vitturiji ostaju

„vjerni” Veneciji: godine 1357., neposredno prije dolaska Ludovika na vlast, Lampredijev

nezakoniti sin Stjepan i bratić arhiĊakon Jakov Vitturi, napali su „prokraljevski

orijentiranoga” Josipa iz roda Cega.1033 U razdoblju mletaĉke uprave, rod

Vitturi postigao je materijalni i politiĉki uspon, a oni su i graĊani Venecije gdje

imaju i roĊake.1034 MeĊutim, napad i nema toliko veze s politiĉkom orijentacijom

koliko s trenutnim interesima i lošim odnosom prema Cegama.1035 Jer, primjerice,

Mihaĉ Vitturi izraziti je protivnik mletaĉke vlasti u 15. stoljeću.

Petar Jakovljev Vitturi (brat Danijela i Lampredija), osim arhiĊakona Jakova

imao je (uz ostale) i sina Mihaĉa,1036 ĉiji potomci nastavljaju lozu (sinovi Petar, kraljevski

vitez Lukša i Nikola). Lucić donosi podatke o diobi dobara Petra i Nikole

1400., sinova Zorinih, koji su u posjedu imali turrim cum paratinea siue muraglia

i kuću kraj kule.1037 Taj Lucićev podatak ĉini se netoĉnim, jer Petar i Nikola bili su

sinovi Mihaĉa, i imali brata Lukšu,1038 kraljevskog viteza i Lompru.1039 Nije jasno

kako je kula opet došla u posjed Vitturija ako ju je Desaĉa htjela prodati.1040

1030 Spor iz 1334. godine, u kojem Danijel Jakovljev Vitturi traţi od komune povrat konfisciranih dobara,

biljeţi domum lapideam iza katedrale. U ţalbi se traţi da mu se isplati 1670 libara, a duţd je odredio komuni

da u roku ĉetiri mjeseca isplati tu štetu. Danijel je 1334. uloţio ţalbu duţdu pa se konaĉno odreĊuje

odšteta; Listine, I., 426.-427.; AHAZU, Ostavština, knj. 4., f. 10.-19.

1031 Ĉestice blizu Andreisa imao je Danijel i 1302. (DAS, Arhiv Slade-Šilović, k. 113., copia), a 1311.

imao je i dućan i neke ĉestice. Godine 1316. prodaje jedan kat kuće; Trogirski spomenici, 55.-56.

1032 Ne mogu se locirati nekretnine Danijelovih sinova Jakova i Mihoja, Danijelove sestre Stane, te

unuka Danijelova brata Petra. Oni nisu imali nasljednike pa je imovina moţda prešla Danijelovom bratu

Petru i njegovim nasljednicima; DAZd, AT, k. 66., sv. 6., f. 50.v; M. ANDREIS – I. BENYOVSKY

LATIN – A. PLOSNIĆ ŠKARIĆ, Socijalna topografija, 126.; AHAZU, Ostavština, knj. 4., f. 10.-19.;

DAZd, AT, k. 66., sv. 13., f. 27.; sv. 5., f. 3. Godine 1417. spominje se nekretnina iza katedrale koja je

pripadala Nikoli Petrovom Mihaĉa Vitturija – moţda je naslijeĊena od Danijela; DAZd, AT, k. 66., f.

22.v–23.; sv. 13., f. 17.v.

1033 G. LUCIO, Memorie, 257.; M. KURELAC, Puĉki, 242.

1034 M. ANDREIS, Trogirsko, 277.-278.

1035 Dolaskom kralja Ludovika odreĊena je kazna za sudionike u sukobima, pa i za arhiĊakona Jakova

Vitturija; AHAZU, Ostavština, knj. 5., f. 62.-69.; knj. 6., f. 1.-3., 7.-8.

1036 Mihaĉ (+ prije 1358.) oţenjen je za Slavu Andreis 1332.

1037 I. LUCIĆ, Povijesna, 986., 989. U dokumentima se spominju i nekretnine Petra (dućan, DAZd, AT,

k. 66., sv. 13., f. 8.v) i Nikole (ĉestica, DAZd, AT, k. 66, sv. 13., f. 24.v) ali ih nije moguće locirati.

1038 Godine 1386. spominje se posjed Lukše (pamenta duo cum tecto existencia supra canipam), kraj

posjeda Mate Nikolinog. Dokument zabiljeţen apud portas monasteri sancti Iohanis Baptisti; DAZd,

AT, k. 66., sv. 15., f. 8.v.

1039 Lompre, koji je ubijen u sukobima, spominje se kao vlasnik nekretnina: konobe (DAZd, AT, k. 1.,

sv. 6., f. 34.v) i kuće (DAZd, AT, k. 66., sv. 16. f. 10.).

1040 U nedostatku dokumentata moţe se samo spekulirati jesu li to bile prodaje unutar obitelji ili je

politiĉka situacija – konfiskacije posjeda i kasnije raspodjele posjeda - utjecali na promjenu vlasništva.


Lucić objašnjava i kako je „prvotna kula Vitturi” došla u posjed pripadnika

njegove obitelji, koja je već u 15. stoljeću imala posjede u susjedstvu kule.1041 On

navodi da je kulu naslijedila Andrijola, kći Jakomela Vitturija, unuka Lukše, kraljevskog

viteza (a zapravo mu je unuka!), od koje je kulu kupio Lucićev pradjed

Jerolim 1489. godine.1042 Zapravo se ne zna zašto je kula došla u ruke Lukšinog sina

Jakomela, a ne potomaka Petra ili Nikole koji su kulu i mirinu navodno naslijedili.

Razlog moţe biti u tome što su moţda njihovi potomci bili protiv Mleĉana pa su izgubili

pravo da posjeduju kulu.1043 Moţda je i s tim u vezi oporuka (napisana 1341.!)

Desaĉinog brata Salingvere, na temelju koje 1438. izvršitelji oporuke prodaju kuću

i dvije ĉestice na javnoj draţbi ali excepto andito ad turrim et ipsam turrim.1044

Pripadnik roda Vitturi, koji je sigurno izgubio posjede dolaskom Venecije, jest

Mihaĉ, sin Nikole Mihaĉevog.1045 Mihaĉ je pobjegao iz grada, a posjed mu je zaplijenjen

(sva imanja, kuće i vrtovi). Prema popisu konfisciranih posjeda imao je

kuće juţno od Sv. Lovre i blizu crkve Sv. Stjepana. Jednu je davao u najam, a jedna

je, prema opisu imala dva kata i konobu. Blizu hospitala Sv. Duha, prema crkvi Sv.

Petra, Mihaĉ je posjedovao osam ĉestica s kućama. Prema drugim dokumentima

znamo da je imao posjed blizu Sv. Nikole (1432. spominje se kao posjed koji je

nekad pripadao Mihaĉu).1046

Mihaĉeva su dobra prvo bila dana u zakup prebjegu koji se vratio, Jakovu Testi.

Prema dokumentima, još je 1435. Mihaĉeva imovina bila komunalna.1047 Godine

1442. vraća se Mihaĉevoj ţeni Katarini, a 1449. spominje se kako neki Juraj Sclavo

kupuje nekadašnje Mihaĉeve posjede.1048

Prema opisu kule nije jasno koja je to toĉno kula bila, a moţda su na istom mjestu postojale dvije susjedne

kule; Vidi vedutu G. Justera; V. KOVAĈIĆ, Trogirske, 115. Slika br. 19.

1041 Već smo spomenuli da je u blizini kule na juţnom bedemu bilo je više nekrentina Dmine Lucića, koje

je u miraz dobio od ţene Jakovice (Palmota). Zapadno su bile Sobote, a istoĉno „dvorište Jure Boţanovog

drvodjelca”; I. LUCIĆ, Povijesna, 986.-987.

1042 I. LUCIĆ, Povijesna, 988. Jerolim je 1472. bio oţenjen Andrijolinom roĊakinjom, Jakovicom Vitturi,

praunukom Blaţa Lukšinog; M. ANDREIS, Trogirsko, 274.

1043 Listine, VI., 282., 303.; M. ŠUNJIĆ, Dalmacija, 64.-65.

1044 DAZd, AT, k. 67., sv. 3., f. 60.v-61. Ipak, za taj dokument koji izdaju izvršitelji oporuke, nemamo

pravo objašnjenje.

1045 Osim obiteljske kuće roda Vitturi (domus magna) Mihaĉ je u gradu posjedovao više kuća. TakoĊer,

u njegovu je posjedu bila canipa u kojoj je stanovao poznati trogirski notar Jakov de Viviano (knjiga

oporuka); AHAZU, Ostavština, knj. 10., f. 42.

1046 DAZd, AT, k. 66., sv. 33.-II., f. 4.v.

1047 U dokumentu iz 20. veljaĉe 1435. spominje se u gradu nekadašnji posjed udovice Mihaĉa, Katarine,

tada već komunalno vlasništvo; AHAZU, Ostavština, knj. 9., f. 102.-103. Godine 1435. zapisana je bivša

nekretnina Mihaĉa Vitturija u gradu, tada komunalna (iura communis, olim Michatii Vitturi), kraj apoteke

u kojoj su radili magister Michael Iohannis spetiarius i magister Andreas Cachouich; DAZd, AT, k.

67; sv. 1, f. 13.

1048 DAZd, AT, k. 67., sv. 6., f. 59.–59.v, 166.v–167.v. AHAZU, Ostavština, knj. 10., f. 42. (Domus et possessiones

Micacij vendite Gregorio Sclavo. Infrascripta sunt possessiones, domus et orti olim Michatij

Victuri vendite per nostram I. d.d); I. LUĈIĆ, Povijesna, 960.


U blizini samostana Sv. Nikole postojao je 1437. i posjed Jakomela Lukšinog

Vitturija, Mihaĉevog bratića.1049 U njegovu posjedu nalazila se i kula koja se

iznajmljuje 1435.1050 Teško je sa sigurnošću zakljuĉiti o kojoj se kuli ovdje govori.

Moguće je to bila tzv. „Kula Vitturi” istoĉno od benediktinskoga samostana. Ta je

kula, kao i „prvotna kula Vitturi”, vjerojatno graĊena krajem 12. stoljeća.1051 U 13.

stoljeću u posjedu su je imali pripadnici obitelji Lucić.1052 Ne zna se kad je i kako

došla u posjed Vitturija. Jakomel je imao sina Nikolu1053 - moţda je na proĉelju

samostana ime uklesano njegovo i godina 1474.1054 Ĉini se da je kula Vitturi konaĉno

završila u posjedu samostana Sv. Nikole, ali za to nemamo podatke.1055 Kula

Vitturi danas je zajedno s palaĉom i unutrašnjim dvorištem u vlasništvu samostana

Sv. Nikole.1056 U blizini samostana Sv. Nikole nalazio se posjed Blaţa Vitturija, a

u njegovom susjedstvu bila je i kuća trogirskoga kneza.1057 Blaţ je imao posjede

juţno od Sv. Marije de platea, a juţno od njega bio je posjed Jakomela Vitturija.1058

Kuća Blaţa Vitturija spominje se u dokumentu o zatvaranju ulice koja je s juga išla

prema trgu kraj crkve Sv. Marije de platea.1059

Rod Cippico zapoĉinje rodonaĉelnikom Teodorom „Ruţom” (umro 1263.).1060

Njegova udovica Skimosa prodaje 1264. kuću uz jugoistoĉni gradski bedem Va- 1049 Na ovom podatku zahvaljujem kolegici Ani Plosnić Škarić.

1050 DAZd, AT, k. 67., sv. 1., f. 4.

1051 I. LUĈIĆ, Povijesna, 987. Na jednom prozoru sjevernoga dijela samostanskoga sklopa uklesano je

ime Nikole Vitturija; Cvito FISKOVIĆ, „Samostan i crkva Benediktinki u Trogiru”, Ţivot s crkvom, V.,

1939., 204.-211.; C. FISKOVIĆ, Romaniĉke, 174.; V. KOVAĈIĆ, Porta, 34., 58., 67.; V. KOVAĈIĆ,

Trogirske, 37., 110.; I. BABIĆ, Kulturno, 118.

1052 MT, II., 207. Marin Petrov iz roda Cega imao je kasnije kuću (domus) blizu ţene pokojnoga Valentina

iz roda Lucića (vlasnika kule); Trogirski spomenici, 164.

1053 Osim njega u rodu Vitturi postojali su i Nikola Mikacijev (14. stoljeće), Nikola Mikacijev (15. stoljeće),

Nikola Petrov (15. stoljeće), Nikola Ivanov (15. stoljeće). Nikola je mogao biti i unuk Jakomelovog

brata Blaţa, koji je isto imao dosta posjeda u tom dijelu grada. Godine 1475. Nikola Vitturi dobiva

dozvolu plemićkoga vijeća da izgradi novi hospital u gradu. O gradnji novog hospitala: I. Pederin, Acta,

pod datumom 11. 1. 1475. i 12. 9. 1477.

1054 C. FISKOVIĆ, Samostan, 210.; I. DELALLE, Trogir, 73.; Ivo DELALLE, „Manastiri benediktinki

u Trogiru i sv. Mihovila ArhanĊela”, Ţivot s crkvom, 6., 1940.

1055 V. Kovaĉić pretpostavlja da je sklop palaĉe Vitturi došao u posjed samostana Sv. Nikole kao miraz

jedne od opatica ili pljenidbom Mleĉana, jer je Nikola Vitturi bio kraljevski namjesnik u Trogiru; V.

KOVAĈIĆ, Trogirske, 110. Prema Luciću, pripadala je kasnije komuni; I. LUĈIĆ, Povijesna, 987.

1056 V. KOVAĈIĆ, Porta, 110.

1057 DAZd, AT, k. 67., sv. 5., f. 2.

1058 Blaţev posjed u dokumentima se nalazi kraj tri dućana i ostalih nekretnina Andrije Stipoševića;

DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 127.–127.v, 271.v. Godine 1449. Andrija Stipošević i njegov sin prodali su

Blaţu Lukšinom Vitturiju za 300 libri dva dućana koji su se nalazili u prizemlju kuće, a uz već postojeći

posjed Blaţa; DAZd, AT, k. 67., sv. 5., f. 4.v.

1059 AHAZU, Ostavština, knj. 9., f. 70.-79.



Slika br. 33. „Kula Vitturi” (autor fotografije: Joško Ćurković)


lentinu Petrovom iz roda Lucić.1061 Od njihovih unuka, samo Brtanova djeca nastavljaju

lozu, ali u dokumentima se spominju nekretnine ostalih.1062 Brtanov brat,

Ciprijan, posjedovao je kuću uz kuću splitskog plemića Krste Albertija i samostan

Sv. Nikole. Drugi brat Stjepan, izmeĊu ostalog, imao je posjed od nekoliko ĉestica

u PrigraĊu.1063 Kuća se spominje i u posjedu Stjepanove udovice Marije1064 (domus

cum coquina et paratinea contigente ipsum), u susjedstvu Jurja iz roda Cega,1065

koju nasljeĊuje njihov sin Marin.

Brtan Marinov (1279.-1311.) takoĊer je imao posjed u PrigraĊu,1066 a kuća u

jezgri zabiljeţena mu je kraj kuće kanonika Nocenta blizu samostana Sv. Ivana

Krstitelja.1067 Brtan je imao sina Marina koji je oţenio Dobraĉu. Godine 1335. spominje

se kuća qua fuit Dobracçe Cippicchi.1068 Brtanov unuk Petar, koji nastavlja

lozu, prodao je 1367. ĉesticu u PrigraĊu.1069 Dvije kuće koje su bile u vlasništvu

njegovih nasljednika konfiscirane su 1388. godine.1070 U 14. stoljeću, zbog nedostajanja

dokumenata, ne mogu se locirati nekretnine roda Cippico.

Petar Marinov Cippico imao je unuka Petra Cippica (umro 1440.),1071 koji se

ţeni za Pelegrinu Matinu iz roda Cega,1072 koja u miraz Cippicovima donosi kuću

Cega na trgu („veliku palaĉu Cippico”). U oporuci Pelegrine1073 spominje se poloţaj 1061 MT, I./1., 36.; M. ANDREIS – I. BENYOVSKY – A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija, 59. (nalazila

se uz ĉesticu sina Zanike Casottija). Teodor i Skimosa imali su sina Marina ĉije se nekretnine ne spominju,

ali spominju se nekretnine njegove udovice Marije.

1062 Blizu kuće Jurja Desinog iz roda Cega iza katedrale, nalazile su se dvije kuće Marina, pokojnog

Stjepana Cippica; MT, I./1., 497. Desa Cippico, Marinova kći, prodala je 1272. godine kuću koja je bila

u njezinu vlasništvu, ali ne zna se gdje je bila; MT, I./1., 403.-404.

1063 MT, I./1., 401. TakoĊer je posjedovao i dućan, a 1271. prodao je kat kuće; MT, I./2., 83.-84. Marin

je imao sinove Stjepana, Ciprijana i Brtana, od kojih već u drugoj generaciji ostaju samo potomci Brtana

koji nastavljaju lozu. Ipak, spominju se u 13. stoljeću nekretnine Stjepana (oţenio Mariju Trenta) i njegova

sina Marina (bez potomaka, umro 1274.). Spominje se i dućan Stjepana, a svoju oporuku Stjepan je

napisao u kući koja se navodi kao kuća njegove majke; MT, I./1., 162.; M. ANDREIS – I. BENYOVSKY

– A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija, 60.

1064 Marija sa Stjepanovim bratom Ciprijanom dogovara zamjenu nekretnina; M. ANDREIS – I. BENYOVSKY

– A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija, 60.; MT I./2., 230.

1065 Ta kuća nalazila se uz kuću Stojše Grupšinog i ĉesticu Jurja iz roda Cega te su se dogovorili da nadalje

ta kuća bude iskljuĉivo u vlasništvu Marije.

1066 Godine 1270. posjeduje tri susjedne ĉestice; MT, I./1; II., 250.

1067 MT, I./1., 188.

1068 M. ANDREIS – I. BENYOVSKY LATIN – A. PLOSNIĆ ŠKARIĆ, Socijalna topografija, 147.;

DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 30.v-31. Marin i Dobraĉa imali su sina Brtana, koji je umro 1347. bez potomaka,

kćer Dominiciju koja nije ostavila potomke (udana za Jakova Vitturija), te Petra Marinovog koji

nastavlja lozu (umro 1387.); M. ANDREIS, Trogirsko, 179.

1069 DAZd, AT, k. 66., sv. 11., f. 17.v.

1070 Item domus heredum Petri Marini quam habitant Radislavus Piçollo Vuroni Vatinich; Item domus

ipsorum heredum quam habitant ipsi heredes [Cippico]; „Domus illorum qui de Tragurio fugerunt”;

DAZd, AT, k. 71., sv. 1., f. 9.- 9. v.

1071 Petar Cippico poznati je sabiraĉ spomenika i kodeksa; J. BELAMARIĆ, Duknovićev, 159.


1073 I. BABIĆ, Oporuke, 29.–49.


te kuće na trgu kraj kuće Andrije iz roda Cega.1074 Već smo spomenuli da je sin Petra

i Pelegrine bio poznati humanist Koriolan Cippico.1075 Koriolan sinu Petru ostavlja

kuću blizu Sv. Ivana,1076 koju je vjerojatno posjedovao njegov predak Brtan.

U 15. stoljeću, nakon dolaska Venecije, rod Cippico koji je dao istaknute soprakomite,

proširuje svoj posjed. Spomenuti Koriolan Cippico1077 uredio je i proširio

staru obiteljsku palaĉu. Tzv. „velika palaĉa Cippico” blok je srednjovjekovnih

kuća koji je pregraĊen tijekom 15. stoljeća spajanjem, rekonstrukcijom i dogradnjom

nekoliko odvojenih kuća.1078 Dotadašnji se vertikalni raspored prostorija u

palaĉi Cippico zamjenjuje horizontalnim. Palaĉa Cippico, kao i ostale njoj sliĉne,

nastajala je kroz nekoliko generacija1079 i postala je modelom za ureĊenje ostalih

gradskih palaĉa.1080

Rodonaĉelnik roda Casotti, Kaţot (1216.-1242.) imao je petero djece.1081 Spominju

se nekretnine Nikole, Petromile, Marije i Zanike. Zanika je imao kuću kraj

Stanike Bolliarinija u blizini Sv. Ivana Krstitelja,1082 a njegov sin Toma, prema

dokumentima, posjedovao je (vjerojatno naslijeĊenu) nekretninu u blizini kuće Valentina

Petrovog iz roda Lucića. Dokumenti biljeţe i Tominu ĉesticu u gradu1083 te

kuću njegove ţene Marije.1084 Brat Tome, primicerij Kaţot Zanikin imao je kuću u

gradu koju ne moţemo locirati.1085

Spominje se i kuća u gradu Zanikine sestre Marije.1086 Njezina sestra Petromila1087

stanovala je u kući u blizini katedrale i trga. Dvije sestre, Marija i Petromila 1074 J. BELAMARIĆ, Duknovićev, 158.

1075 Otac Petra, Marko, bio je oţenjen s Perucijom Chiudi (+1451.). Njihov sin Petar oţenio je Pelegrinu

Cega oko 1419.

1076 I. BABIĆ, Oporuke, 30.

1077 Koriolan je 1446. oţenio Jakovicu Cega Lodi (umrla prije 1455.), a 1455. druga ţena bila mu je

Nikolota Andreis. O Koriolanu vidi u: Vedran GLIGO (ur.), Koriolan Ćipiko: O Azijskom ratu, Split,

1977., 18.; Za radove na palaĉi Koriolan Cippico angaţirao je majstora Andriju Alešija; C. FISKOVIĆ,

Aleši, 20.-45.; Andrija Mutnjaković , Andrija Alessi, Zagreb, 1998., 69.

1078 S. PIPLOVIĆ, Graditeljstvo 123. Vidi sliku br. 10.

1079 ZKZ, Rukopisi, MS, 293., f. 49.

1080 Tako je na trećem katu palaĉe Lippeo ugraĊena trifora po kompoziciji jednaka trifori s palaĉe Cippico

(palaĉa Lippeo nalazila se sjeverno od palaĉe Cippico); Ivo BABIĆ, „Utjecaji Jurja Dalmatinca u

Trogiru”, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 3.-6., 1979.-1982., 198.-203. Juţni portal palaĉe vjerojatno

su izradili Nikola Firentinac i Andrija Aleši, a istoĉni Ivan Duknović; Cvito Fisković , „Aleši,

Firentinac i Duknović u Trogiru”, Bulletin Instituta za likovne umjetnosti JAZU, VII., 1959., 20.–43.

1081 Petromilu, Zaniku, Juriku, Mariju i Nikolu. Sin Zanika imao je ĉetvero djece, od kojih su dvoje bili

klerici (franjevac i kanonik), a sin i kćer nisu imali potomaka; M. ANDREIS, Trogirsko, 147.

1082 MT, I./1., 249.-250., 323.-324.

1083 MT, I./1., 36.

1084 M. ANDREIS – I. BENYOVSKY – A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija, 60.

1085 MT, I./1., 437.

1086 M, I./1., 205. Sestra Zanike, udovica je Formina Albertija iz Splita; M. ANDREIS, Trogirsko,

147.

1087 Petromila je bila udana za Ivana Trentu; M. ANDREIS - I. BENYOVSKY - A. PLOSNIĆ, Socijalna

topografija, 60.


Casotti, imale su susjedne ĉestice i u PrigraĊu.1088 Zabiljeţeno je da je njihov brat

Nikola Casotti 1264. godine kupio kuću uz kuću koju je već posjedovao te još jednu

polovicu u susjedstvu, i dućan.1089 Te nekretnine bile su u susjedstvu Cebre Petrovog.

1090 Zabiljeţene su nekrentine Nikoline djece Donata, Bitkule i Kaţota.1091

Na gradskom trgu Bitkula Casotti (1317.-1371.) imala je kuću, a u njezinu je

prizemlju bio dućan u posjedu Donatovog sina, biskupa Nikole Casottija.1092 To je,

ĉini se, bila domus magna roda, jer se kao takva spominje kasnije. U oporuci biskupa

Nikole Casottija spominje se palaĉa i nekoliko kuća koje su zatvarale privatno

dvorište.1093 Taj sklop moţe se locirati blizu nekih nekretnina Petra Dujmovog iz

roda Cega (blizu biskupske palaĉe).1094 Tu „novu palaĉu s loĊom” Nikola ostavlja

svom bratiću Augustinu Casottiju.1095 Svojoj nećakinji Beti ostavlja kuću s konobom1096

kraj spomenute palaĉe, a kuće ostavlja i drugoj nećakinji, Betinoj sestri,

udanoj za Nikolu Sobotu.

Imovina Augustina Casottija bila je konfiscirana 1388. (domus Casoti in platea

i dva dućana u prizemlju, koja su bila u posjedu drugoga vlasnika).1097 TakoĊer im

je bila oduzeta kuća koju je bio iznajmio Desa iz roda Lucić. Ĉini se da je bar dio

imovine bio vraćen Casottijima jer je saĉuvan dokument iz 1435. prema kojem se

imovina dijeli izmeĊu Donata Augustinovog (kasnije ga je naslijedio njegov sin

Luka Donatov) i Augustinove nećakinje Nikolote (udane za Jakova Sobotu).1098

Posjed u vlasništvu pripadnika roda Casotti spominje se i 1437. uz sjeverni gradski

zid kraj nekretnine u vlasništvu Sv. Ivana Krstitelja i posjeda Dese Domišića.1099

1088 MT, I./1., 127.

1089 MT, I./1., 81.; M. ANDREIS – I. BENYOVSKY – A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija, 60.

1090 Nikola je bio oţenjen za Radoslavu iz roda „Vuĉina”. Njezin otac, Donat Saladinov, posjedovao je

dvije kuće kraj Dese Amblaţevog i gradskoga zida. U njihovoj se blizini spominju i kuće Casottija (do

kuće Vuĉina vodila je poluprivatna uliĉica prolazeći kraj kuće Casotti); MT, I./1., 249., 323. Rod Vuĉina

izumire krajem 13. stoljeća; M ANDREIS, Trogirsko, 279.

1091 Nikola je imao djecu Vuĉinu (klerik), Augustina (blaţenik, biskup), Donata, Kaţota, N., Bunu, Bitkulu,

Altaziju i Tragurinu; M. ANDREIS, Trogirsko, 147.-153.

1092 DAZd, AT, k. 66., sv. 13., f. 17., 27.; sv. 24., f. 3.; M. KARBIĆ – Z. LADIĆ, Oporuke, 201.-203.,

204.-209., 210.


1094 DAZd, AT, k. 66., sv. 16., f. 14.v; sv. 17., f. 9.; u oporuci biskupa Casottija iz 1371. godine spominje

se nova palaĉa s loĊom i kaminom, te kuhinjom na drugom katu; M. KARBIĆ – Z. LADIĆ, Oporuke,

194.-195., 204-209.

1095 M. ANDREIS – I. BENYOVSKY – A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija, 116.-117.

1096 ... domum cum canipa inferius et camera magna cum coiquina supra cameram ...

1097 DAZd, AT, k. 71., sv. 1., f. 9.v. Jedan dućan je zakupio Andrija Teodorov, a drugi Mate Leonardov;

AHAZU, Ostavština, knj. 8., f. 73.

1098 Nikolota 1438. gradi kapelu Sv. Jeronima u katedrali; M. ANDREIS, Trogirsko, 154.

1099 DAZd, AT, k. 67., sv. 1., f. 45.v–47.v; sv. 2., f. 191.v; sv. 3., f. 143.v-144.; M. ANDREIS, Trogirsko,

147. F. Madirazza biljeţi o rodu Casotti: „La prima casa dominicale di questa famiglia trovarsi - narra il

Cronista (P. Andreis, op. a) - dove nel secolo decimosettimo ‘fu ridotto quartier de Soldati del Corpo di

Guardia della Porta di Terraferma, nel muro del quale vi è un capitello, con l’immagine di Sant’Agostino


Neki su rodovi imali posjed kontinuirano na istom mjestu stoljećima. Jedan od

takvih rodova jest rod Andreis koji potjeĉe od rodonaĉelnika Ĉrnote iz Raba (a koji

je prezime Andreis poprimio tek u 15. stoljeću).1100 Lozu je nastavio unuk Marin

Blaţev, a spominju se nekretnine potomaka Marinovog roĊaka Lukše, sina Ĉrnote.

Knez Marin iz roda Andreisa (+ oko 1278.) posjedovao je nekoliko nekretnina,

u blizini Sv. Stjepana i Sv. Petra.1101 Marinov brat Desa iz roda Andreisa, imao je

kuću kraj gradskoga bedema i kuće roda Vuĉina.1102 Od Marinovih sinova1103 kao

vlasnici nekrentnina spominju se Andrija,1104 Gavţinja, Šimun i Desa.1105 Posjedi

im se spominju kontinuirano uz jugozapadni bedem gdje je vjerojatno i Andrija

posjedovao kuću.1106 Godine 1302. zabiljeţen je posjed braće Gavţinje i Šimuna u

blizini nekretnina Drţimira Vitturija.1107 Dobra istih Šimuna i Gavţinje spominju

se prilikom konfiskacije imovine 1320. godine gdje se odreĊuje - da se nekretnine

(uključujući i kule) sinova Marina Amblaževa, predadu zauvijek općini.1108

Vjerojatno su nakon pomirenja 1326. godine nekretnine bile vraćene pripadnicima

roda Andreis jer se već 1336. spominje kula ad ripam maris prope turrim

heredum Simonis – vjerojatno nasljednika gore spomenutog Šimuna (tada je bio

ţiv još jedino Šimunov sin Nikola).1109 Naime, iako nije saĉuvana, ĉini se da je

postojala i kula Andreis na zapadnom gradskom bedemu. Kula nije bila nezavisna

graĊevina, nego dio stambenoga sklopa.1110 U zapadnom dijelu grada u ulici koja

od Sv. Petra ide prema jugu, saĉuvan je romaniĉki portal koji u luneti ima grb Andreisa.

1111 Kuća je bila izgraĊena u 13. stoljeću, a dograĊena poĉetkom 15. stoljeća

u gotiĉkom stilu (s renesansnim elementima). vescovo di Zagabria e poi di Nocera, di detta famiglia, e ciò per dinotare a memoria de’paesani essere

egli nato nella medesima’. La casa, coll’immagine, è ancora visibile a Traù di fronte al palazzo Fanfogna

....”; F. MADIRAZZA, Il Re, 71.

1100 Rodonaĉelnik Ĉrnota iz Raba imao je sina Blaţa, koji je imao djecu - Marina, Desu, Luku, N., Dobraĉu,

Ĉrnotu; M. ANDREIS, Trogirsko, 120.

1101 Actum jednog ugovora bio je in capite scalarum palacij domini comitis Marini; MT I./1., 402.-403.

Marin je posjedovao i kuću kraj vrta Sv. Stjepana i Katene ţene Dujma Morsike Buffalisa; MT, I./1., 317.

TakoĊer je imao kuću kraj Drage Kazarice, još jednu kuću i dućan; M. ANDREIS – I. BENYOVSKY –

A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija, 57.

1102 MT, I./2., 155.-156.

1103 Marin je imao sinove Andriju, Šimuna, Damjana, Gavţinju i Desu.

1104 Nastavlja jednu granu roda Andreis.

1105 Koji nastavlja drugu granu roda Andreis.

1106 MT, I./1., 472.

1107 G. LUCIO, Memorie, 143.; DAS, Arhiv Slade-Šilović, k. 113., copia.

1108 G. LUCIO, Memorie, 162.

1109 A. PLOSNIĆ ŠKARIĆ, Blok, 16.; DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 42.; I. LUĈIĆ, Povijesna, 116.


1111 Cvito FISKOVIĆ, „Kuća povijesnika Pavla Andreisa”, Historijski arhiv u Splitu, VII, Split, 1969.,

215.; C. FISKOVIĆ, Romaniĉke, 143. Vidi sliku br. 34.


Godine 1348. spominju se kuće Desinog praunuka Blaţa Lukšinog iz roda Andreis1112

i unuka Zore Amblaţeva.1113 Nakon što je Sigismundov utjecaj u Trogiru

ojaĉao (1392.), kuće su braće Blaţa i Nikole konfiscirane,1114 ali su vjerojatno bile

vraćene.1115 Palaĉa Andreis bila je oštećena nakon mletaĉkog napada 1420. Lucić

svjedoĉi da su se u njegovo vrijeme još mogle pronaći kamene kugle u zidovima

kuća, naroĉito u ulici koja vodi prema Novom gradu u zidovima kuće Andreis i

Rosani (zapadni dio jezgre).1116 Pripadnici roda Andreis su poĉetkom 15. stoljeća

imali su kuću i u središtu grada, kraj glavnoga trga.1117

U Zadarskom arhivu ĉuva se knjiga oporuka roda Andreis prema kojoj se dalje

moţe pratiti kontinuirani posjed roda Andreis na podruĉju blizu Sv. Petra.1118 U

oporuci iz 1467. domina Jakomela Vitturi ostavlja svojoj sestri Andrioli (ţeni Pavla

iz roda Andreis) pola kuće prema zapadu (medietas domus de muro et ligamine

coperte cuppis cum curte), koja se nalazila u ĉetvrti Sv. Petra.1119 Drugu polovicu

kuće već je posjedovala obitelj Andreis, a u opisu iz 1459. spominje se još jedna

kuća za stanovanje, s konobom i sobama na katu, koje su prozorima bile okrenute

prema unutrašnjem dvorištu.1120 Saĉuvane su oporuke nekoliko generacija, a u njima

u zabiljeţene i dogradnje na zgradi.1121

1112 DAZd, AT, k. 66., sv. 9., f. 3., 5.v. Sestra Blaţa, Slava, bila je udana za Mihaĉa Vitturija. Moţe se

primjetiti da je bilo dosta brakova Andreisa s Vitturijima (susjedsko–obiteljske veze).

1113 Kuća se navodi više puta kao mjesto sklapanja ugovora (primjerice: DAZd, AT, k. 66., sv. 3., f. 1.).

Godine 1348. spominje se kuća Zorine udovice Vlade: DAZd, AT, k. 66., sv. 12., f. 12. Vjerojatno su

sredinom 14. stoljeća od pripadnika roda Andreis kupili nekretnine pripadnici obitelji Sobota na juţnoj

strani „bloka Andreis”.

1114 I. LUĈIĆ, Povijesna, 781.-782.; M. ANDREIS – I. BENYOVSKY – A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija,

124.

1115 Posjed viteza Blaţa iz roda Andreis spominje se opet u 15. stoljeću.

1116 I. LUĈIĆ, Povijesna, 941., 990. Prilikom suvremenih arheoloških istraţivanja naĊene su u uglovima

nekih trogirskih kuća kamene kugle promjera oko 12 cm; V. KOVAĈIĆ, Trogirske, 116.

1117 ZKZ, Rukopisi, MS, 321., f. 9.

1118 Osim nekretnina u gradu rod Andreis imao je nekretnine i u trogirskom distriktu (horto posta sopra

le saline). U Znanstvenoj knjiţnici u Zadru ĉuvaju se oporuke, braĉni ugovori i posjedi obitelji Andreis u

kojima moţemo pratiti velik posjed u rukama te obitelji; ZKZ, Rukopisi, MS, 321. (1467. - Testamenti,

contratti matrimoniali e divizione di beni delli eredi Paolo Andreis de Traù, secolo 15. e 16.).

1119 ZKZ, Rukopisi, MS 321., f. 6.

1120 Kuća se nalazila juţno i istoĉno okrenuta prema ulici, zapadno prema kući Jakova Dujmovog i susjednoj

uliĉici. Uz tu kuću, Andreisi su imali i ĉesticu na kojoj je bila drvena kućica u kojoj je stanovala

Stana zvana Gubavizza (!), udovica Ilije kalafata; ZKZ, Rukopisi, MS, 321., f. 5v.

1121 Tako se već 1510. spominje oporuka Andriole udovice Pavla Andreisa koja je ostavila ovu kuću

svom sinu Frani, a Frane u svojoj oporuci iz 1519. ostavlja isti objekt svojim potomcima.; ZKZ, Rukopisi,

MS, 321., f. 9. Iz dokumenata 18. stoljeća moţemo pratiti lokaciju ove obitelji na istom mjestu,

što govori o višestoljetnom kontinuitetu i tradiciji stanovanja; DAS, Fond Fanfogna Garanin: Trogirska

općina, sv. I./II.a - Podaci o mjerenju i procjeni nekretnina pojedinih porodica u vezi poloţaja ulica, facs.

4./VII., f. 2.; I. BENYOVSKY, Popravak, passim.


Slika br. 34. „Kuća Andreis” u Trogiru (autor fotografije: Joško Ćurković)


Spomenuli smo da su Sobote kupili sredinom 14. stoljeća kuće u blizini pripadnika

roda Andreis, te su ih, prema I. Luciću, preuredili.1122 Nikoli Soboti se

1392. konfisciraju nekretnine,1123 ali one su mu vjerojatno uskoro i vraćene1124 jer

je jedna od kuća 1397. godine donirana bratovštini Sv. Duha, koja ju je preuredila

u crkvu.1125 Prema dokumentima 15. stoljeća moţemo i dalje pratiti posjede obitelji

Sobota u susjedstvu Andreisa. Godine 1437. spominje se nekretnina Šimuna

Sobote u susjedstvu kuće bratovštine Sv. Duha, kuće majstora tinkora Mihovila

Ivanovog te posjeda Petra Chiudija i don Blaţa Ercegovića.1126 U dokumentu od

27. listopada 1438. Petar Nikolin Andreis, prokurator Jakovljeve udovice Nikolote

Sobote, iznajmljuje kuću Lovri pok. Jakova Lanfranchisa.1127 Pripadnici obitelji

Sobota – spomenuta Nikolota udovica Jakova Sobote i Marin Sobota, imali su

1435. nekretnine i u Novom gradu: pokraj potomaka Nikole Ciprijanovog Gracije

i puĉanina Tome Kovaĉića.1128

Klaudij (Ĉude) Maurencijev, rodonaĉelnik roda Chiudi, kupio je 1264. dva kata

kuće od Prve, udovice zidara Krajka, u blizini već postojećih nekretnina u njegovu

vlasništvu, koje ne moţemo locirati.1129 Klaudijev brat Staroš imao je unuka Nikolu

Ivanovog koji se 1335. spominje kao vlasnik curiam domum.1130 Nije zabiljeţena

lokacija, ali je moguće da je to ista kuća koju je posjedovao njegov sin Vital Nikolin,

ĉija se kuća 1362. spominje uz domum monasterii sancti Iohannis Batiste

(grana Staroša izumire s Vitalom).1131 Klaudijev unuk Mihoj posjedovao je u 1377.

godine konobu u gradu.1132

U 15. stoljeću posjed Mihovila Chiudija (1386.-1450.) nalazio se i uz sjeverni

gradski zid starog grada.1133 U susjedstvu se spominju nekretnine1134 Petra Nikolinog

Andreisa, Nikolote udovice Jakova Nikolinog Sobote, i Luke Donatovog

Casottija.1135 Posjed Petra Chiudija (Mihovilovog brata) spominje se 1437. u bli- 1122 I. LUĈIĆ, Povijesna, 500.; I. BABIĆ, Kulturna, 119.

1123 I. LUĈIĆ, Povijesna, 781.-782.; P. ANDREIS, Povijest, 127.-128.

1124 Nikolinoj ţeni Margariti njezin je stric biskup Nikola Casotti oporuĉno ostavio nekoliko kuća; M.

KARBIĆ – Z. LADIĆ, Oporuke, 204.-209.

1125 Kuća se nalazila u jugozapadnom dijelu grada, priljubljena uz gradske zidine; ... concedatur fraternitati

sancti spiritus ut possit eleuare celiam s. spiritus de gratia speciali, Notae, 252.

1126 DAZD, AT, k. 67., sv. 2., f. 148.

1127 ZKZ, Rukopisi, MS, 321., f. 22.

1128 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 141.

1129 MT, I./1., 44.

1130 DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 4.

1131 M. ANDREIS – I. BENYOVSKY – A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija, 128.; DAZd, AT, k. 66., sv.

10., f. 9.v.

1132 DAZd, AT, k. 1., sv. 6., f. 34.

1133 DAZd, AT, k. 67., sv. 3., f. 212. Godine 1406. tu se nalazi i posjed udovice Ivana Matinog Chiudi;

SOP, 1406.-1407., f. 13.-13.v.

1134 DAZd, AT, k. 67., sv. 3., f. 143.v-144.

1135 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 142.v, 191.v.


zini kuće bratovštine Sv. Duha i posjeda Sobota.1136 Petar 1439. kupuje i konobu u

blizini.1137 Velikaši iz zaleĊa takoĊer su imali nekretnine u Trogiru, ĉesto i njihovi

potomci, a vlasništvo se vjerojatno temeljilo na mirazu.1138 Osim velikaša iz zaleĊa,

nekretnine su posjedovali i plemići iz drugih gradova.1139

Istoĉni dio jezgre i prostor oko trga tradicionalno su bili mjesta za smještaj

najvaţnijih crkvenih i svjetovnih institucija, ali i za kuće plemićkih rodova. Tu su

smještene matiĉne kuće rodova Urso, Lucić, Cega i Cassoti. Juţni gradski bedem,

osobito sklopovi blizu kula, takoĊer su bili reprezentativni i ţeljeni poloţaji za

plemstvo. U dokumentima od 13. st nalazimo podatke o kulama koje su drţale obitelji

Andreis, Vitturi, Lucio, Cega i Urso.1140 One su graĊene na pribliţno jednakim

udaljenostima, kvadratiĉnoga oblika, jednoćelijske, jednom stranom povezane s

gradskim bedemom.1141 Ipak, zbog sporadiĉnih podataka o kulama na juţnom bedemu,

ne moţe se toĉno pratiti promjena vlasništva nad njima (rodovi Vitturi, Cega

i Lucić; danas su ove tri kule djelomiĉno saĉuvane).

Jedan od razloga što se pripadnici plemstva ne spominju u sjeverozapadnom

dijelu jezgre, jest taj što za taj prostor nemamo dovoljno „fiksnih orijentira” prema

kojima bi mogli locirati plemićke kuće. Za neke rodove o kojima nemamo nikakvih

podataka gdje su stanovali (primjerice Kazarica, Ploĉa, Buffalisi u 14. stoljeću),1142

1136 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 147.v, 148.v.

1137 DAZd, AT, k. 67., sv. 3., f. 220.

1138 Knez Ivan Bribirski oţenio je zadarsku plemkinju Stanu Varikašu, kći gradskoga naĉelnika. Taj je

posjedovao kuću blizu crkve Sv. Marije de platea. Madije Varikaša imao je u zakupu pantanske mlinice;

MT, II., 206.

1139 Kuća Silvestra Mazzarella bila je prije u posjedu zadarske plemkinje Dobre, ţene Barta Grisogona;

MT, I./2., 264. U 15. stoljeću Jakomel Lukšin Vitturi milites de Tragurij, kupio je za 40 malih libri kuću

od splitskog plemića Dominika Papalića; DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 204.; sv. 3., f. 65.v. U gradu su

1436. ţivjeli Katarina udovica Ivana Medulića iz Šibenika i šibenski plemić Drago Draganić; DAZd,

AT, k. 67., sv. 2., f. 72.; k. 46., sv. 6., f. 195., 197.v. Rapski plemić i trogirski graĊanin, Kršul Kristoforov

Dominis imao je nekretninu u Novom gradu u susjedstvu ĉestice (locus) majstora kovaĉa Milgosta

Gojšića i nekretnine (iura) majstora Ratka mlinara. Ti su posjedi 1436. godine locirani kraj komunalnoga

bedema i vrata koja su spajala stari i novi dio grada (Porta per quam itur de Civitate Novae in

Civitatem Veterem); DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 45. Na glavnom trgu kuću i dućan imali su i Šimun i

Fantin Valle, a imali su i nekoliko kuća u gradu koje su iznajmljivali; „Domus illorum qui de Tragurio

fugierunt” (1388.); DAZd, AT, k. 71., sv. 1., f. 9.; M. ANDREIS - I. BENYOVSKY LATIN – A. PLOSNIĆ

ŠKARIĆ, Socijalna topografija, 177.; Taj rod ne pripada trogirskom patricijatu; M. ANDREIS,

Trogirski, 179.; I. LUĈIĆ, Povijesna, 1110.; DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 37.; sv. 3., f. 32.; sv. 9., f. 7.v.

Kuću te obitelji i grb na proĉelju spominje i Lucić. Potomak obitelji je klerik Fantin de Valle koji u 15.

stoljeću iz Rima donosi utjecaje humanizma i renesanse u Trogir; Stjepan KRASIĆ, „Trogiranin Fantin

de Valle i njegova knjiţnica”, Radovi instituta JAZU u Zadru, 20., 1973.

1140 Spomenuli smo i dokument iz 1267. kada se dijeli oruţje za obranu; MT, II., 190.; N. KLAIĆ, Povijest,

190.


1142 MeĊu saĉuvanim dokumentima 14. stoljeća ne spominju se ni nekretnine u vlasništvu pripadnika

rodova Cortesia, Domaĉa, Dugi, Krnja, Stipošević; M. ANDREIS – I. BENYOVSKY LATIN – A.

PLOSNIĆ ŠKARIĆ, Socijalna topografija, passim.


moţemo samo pretpostaviti da su nekrentine imali u tom dijelu grada. S druge strane,

ĉini se da je taj prostor imao više „puĉanska” obiljeţja, osobito prije širenja na

zapadno PrigraĊe. Uostalom, tu je (na sjeverozapadnom dijelu bedema) bio i poloţaj

vrata za bacanje smeća, što pokazuje da taj dio grada nije imao reprezentativno

obiljeţje. Treba istaknuti i da nisu sve kuće koje su locirane u posjedu plemstva bile

one u kojima su pripadnici rodova stanovali. Prema popisu konfisciranih nekretnina

iz 1388. godine,1143 moţemo vidjeti da su osim kuća u kojima su stanovali pripadnici

plemićkih obitelji, ostale kuće i ĉestice u njihovu vlasništvu iznajmljivali puĉani

(kao i dućane u prizemljima palaĉa).

Obiteljski odnosi utjeĉu na raspored plemićkih obitelji u prostoru grada. U 13.

stoljeću pratimo nekretnine pripadnika rodova Lucić, Cega i Pecci (nasljednici

parentellam illorum de Machenaturis), blizu crkve koju su imali pod patronatom

– Sv. Martina.1144 I pripadnici istoga roda ĉesto akumuliraju posjed blizu matiĉne

kuće ili kule. MeĊutim, nove se grane obitelji katkad i odvajaju, što se odraţava i

u prostoru grada. Plemićki su rodovi imali svoju hijerarhiju – obiĉno je u glavnoj

kući roda stanovao otac, a nasljeĊivao ju je najĉešće najstariji sin.1145 Ali vidjeli

smo da je bilo i sporova u obitelji.

Jasno je da su na poloţaje u gradu utjecale i politiĉke okolnosti.1146 Sukobi koji

su tijekom cijelog 14. stoljeća dovodili do konfiskacija nekretnina pojedinih plemićkih

obitelji, utjecali su na posjedovnu ravnoteţu grada, bez obzira na kasnije

stabilizacije. TakoĊer, nekoliko je rodova gotovo uvijek bilo na istoj strani (Vitturiji,

Andreisi i Sobote nasuprot Cega i Cippica), a njihove nekretnine grupirane su

u razliĉitim gradskim zonama (jedni na jugozapadnom, a drugi na istoĉnom dijelu

grada). Već 1279. izbijaju prve nesuglasice meĊu ĉlanovima tih plemićkih obitelji,

moţda zbog suparništva oko magistratskih ĉasti.1147 Treba reći da nisu uvijek ni

pripadnici roda bili na istoj strani. Primjerice, iako je Grgur Salingverin Vitturi bio

na strani Mate Zorića iz roda Cega, potomci Totiline grane roda Vitturi, protivnici

su Josipa iz roda Cega.1148

1143 Popis imovine potomaka Petra Dujmovog iz roda Cega, potomaka Petra Marinovog Cippica, Ivana

Dujmovog iz roda Cega, Stjepana Dujmovog iz roda Cega, Augustina Casottija, Cege Josipovog iz roda

Cega, potomaka Petra Josipovog iz roda Cega, Mire Magaxii, Blaţa Grubića i nekih puĉana; DAZd, AT,

k. 71., sv. 1., f. 9.-10. („Domus illorum qui de Tragurio fugierunt”, 1388.); Vidi poglavlje o puĉanima.

1144 O tome više u poglavlju o crkvama pod svjetovnim patronatom.

1145 Roberto LOPEZ, „Nota sulla composizione dei patrimoni privati nella prima meta del Duecento”,

Studi sull’economia genovese nel Medio Evo, Documenti e studi per la storia del commercio e del diritto

commerciale italiano, VII., I936., 21.-23.

1146 Vidi poglavlje o politiĉkim odnosima.

1147 G. LUCIO, Memorie, 204.; MT, II, 227.

1148 Unuci Danijel i biskup Lampredij te praunuci (biskupov nezakoniti sin Stjepan „Brašica” i arhiĊakon

Jakov Vitturi).


Već smo napomenuli da podrţavanje centralnog autoriteta nema toliko veze s

politiĉkom orijentacijom koliko s pragmatiĉnim interesima i osobnim odnosima

koje je teško pratiti u dokumentima.1149 Naglasili smo i da su se trogirski rodovi

priklanjali onim vanjskim autoritetima koji su im u odreĊenom trenutku garantirali

zaštitu posjeda (osobito izvan granica distrikta), ali da nije bilo nikakve dugoroĉne

politiĉke lojanosti niti Veneciji, niti kralju. Osim toga, priklanjanje odreĊenoj

grupi ovisilo je i o gospodarskim interesima, ţenidbenim vezama, o ţelji za proširenjem

posjeda u gradu (pozivanje na pljaĉku Ceginih dobara). Zanimljiv je sluĉaj

Augustina Casottija i njegova brata Donata koji su u sukobima 1357. bili protiv

Josipa iz roda Cega,1150 a 80-ih godina Casottiji su bili na strani Josipa i podrţavali

Sigismunda. Politiĉki sukobi tijekom 14. stoljeća pokazuju dosta zamršene odnose

meĊu trogirskim rodovima.

Politiĉka grupiranja u talijanskim gradovima, pa i u Dalmaciji (Dubrovnik)1151

mogla su utjecati na nupcijalitet plemićkog izolata, tj. sklapanje meĊusobnih brakova.

U Trogiru se to ne moţe utvrditi iako ima nekih obitelji koje se moţda ćešće

ţene, kao Andreis - Sobota ili Andreis - Vitturi.1152 M. Andreis analizirao je 46 trogirskih

brakova u 15. stoljeću i zakljuĉio da nekadašnji vanjski ili unutrašnji nisu

bili posebno povezani i da meĊustranaĉki sukobi nisu utjecali na meĊurodovske

odnose. Sigurno je da neke ţenidbene politike nije bilo ako su politiĉka grupiranja

bila privremena, a moţda se dolaskom Mleĉana prilike ipak mijenjaju (već nakon

pomirbe 1395. postignut je „mir” meĊu trogirskim rodovima, a nakon 1420. meĊusobni

sukobi prestaju, što je posljedica mletaĉke kontrole). Konaĉno, sin ubijenoga

Augustina Casottija nekoliko godina nakon smrti oca, ţeni se za kćer svojih bivših

protivnika - Slavu Vitturi (oko 1390.).1153

Na smještaj rodova u gradu bitan utjecaj imale su i demografske prilike. Neki

rodovi, ĉiji su pripadnici sudjelovali u obnovi grada krajem 12. i poĉetkom 13. stoljeća,

izumiru do polovice 14. stoljeća, što se odraţava i na prostoru grada: nestaju

rodovi Urso, Albertini, Krnja, Strija, Vodovara i jedna grana roda Lucić. S druge

strane, neki rodovi brojĉano i društveno jaĉaju te zauzimaju sve veći prostor u gradu.

Nije istraţeno koliko je kuga u 14. stoljeću imala utjecaj na smrtnost, ali ima

naznaka da su pripadnici nekih rodova umrli oko 1348./49. godine.1154 Sigurno je

na negativni demografski rast nekih obitelji imao utjecaja i obiĉaj da dosta pripadnika

postaju crkvene osobe. Neki rodovi, vaţni i razgranati u 13. i prvoj polovici 1149 M. ANDREIS, Trogirsko, 277.-278.; AHAZU, Ostavština, knj. 5., f. 62.-69.; knj. 6., f. 1.-3., 7.-8.

1150 I. LUCIĆ, Povijesna, 598.

1151 S. ĆOSIĆ – N. VEKARIĆ, Dubrovaĉka, passim.



1154 M. ANDREIS, Trogirsko, passim.


14. stoljeća kasnije postaju manje brojni, a njihov se patrimonij smanjuje, dok su

neki rodovi bili brojĉano slabiji, ali kasnije postaju brojniji i znaĉajniji. Neke se

obitelji prilagoĊuju mletaĉkoj upravi, što im omogućava da zadrţe nekretnine na

reprezentativnim poloţajima u 15. stoljeću.

Pučani Puĉane nije jednostavno identificirati u dokumentima kao pojedince jer se

uglavnom spominju osobnim imenom i eventualno zanimanjem (a katkad nadimkom

ili imenom oca). Tek se od 15. stoljeća formiraju prezimena. Smještaj puĉana

na prostoru grada stoga je znatno teţe odrediti nego smještaj plemića. Pod općim

pojmom „puĉani”, u ovom poglavlju podrazumijevamo sve neplemićko stanovništvo,

ali razlikovat ćemo obiĉan puk od bogatijeg graĊanstva. Imovinsko raslojavanje

puĉanstva osobito je vidljivo od druge polovice 14. stoljeća i u 15. stoljeću

- tada se stvara sloj bogatijega graĊanstva koji se uglavnom izdvaja pripadnošću

bratovštini Sv. Duha. Naime, nakon zatvaranja vijeća 1340. godine, graĊani koji

su ostali izvan vijeća, a postupno su imovinski ojaĉali, oblikuju sloj koji je u mnogoĉemu

oponašao ponašanje plemstva, a i prema kojem su komunalne vlasti imale

drukĉiji tretman. Do sredine 14. stoljeća obrtnici su se okupljali i u bratovštinama

(najbrojnijih) krznara i postolara. Bratovštine su u Trogiru imale prvenstveno religiozno-

karitativno obiljeţje, ali su, ĉini se bile i središta gospodarskoga i politiĉkog

okupljanja.

Tijekom 14. stoljeća „puĉani” su bili ukljuĉeni u sukobe izmeĊu suprotstavljenih

plemićkih klanova, ali su im zbog toga bile ukinute bratovštine. „Bogatiji

puĉani” bili su se priklonili grupi oko Mate Zorića iz roda Cega, na strani Venecije,

vjerojatno se nadajući boljim poloţajima u društvu i ulasku u vijeće. MeĊutim,

puĉani su uglavnom iskorišteni za ciljeve pojedinih plemića. Štoviše, dolaskom

Venecije, 1322. krznarima i postolarima se ograniĉila aktivnost: zabranilo im se

biranje ţupana, a gastalda su mogli imati samo za slavljenje svojih svetkovina.1155

Jedino se bratovštini Sv. Duha nije ograniĉila aktivnost. Za nju nemamo dovoljno

podataka iz 13. i 14. stoljeća, ali pretpostavljamo da je na poĉetku bila religioznokaritativnog

obiljeţja, a izvori govore da su se njezini ĉlanovi istaknuli brigom

za stradale od kuge tijekom 1348. godine. TakoĊer, moţemo pretpostaviti da je

bratovština Sv. Duha, kao i kasnije, okupljala pripadnike razliĉitih struka, a da se

zatvaranjem ostalih bratovština pretvara u elitnu udrugu, u kojoj se ĉlanstvo profilira

prema imovinskom kriteriju.

Postolari i krznari (kao i krojaĉi), najzastupljeniji su u dokumentima 13. i 14.

stoljeća te stoga ne ĉudi da su imali vlastitu bratovštinu - ĉesto se spominju u do- 1155 ST, L. III., c. 63.


kumentima s kraja 13. i poĉetka 14. stoljeća1156 (u raznim ugovorima o primanju

nauĉnika, kao vlasnici kuća i zemljišta te u oporukama).1157 U dokumentima se

spominje puno postolara,1158 ali tek su neki zabiljeţeni da imaju kuću ili dućan u

gradu. Primjerice 1299. postolar Berinja kupuje kuću,1159 a majstor Desa Glavatiĉin

kupuje 1271. sedam volovskih koţa koje sprema u svoj dućan.1160 U 14. stoljeću

postolari su znatno ĉešće zabiljeţeni: primjerice, spominje se šest dućana u gradu

koji su bili u vlasništvu ili najmu trogirskih postolara. Jedan smo locirali u blizini

samostana Sv. Ivana Krstitelja, a drugi kupljen za ĉak 100 libri, najvjerojatnije je

bio smješten na glavnom trgu.1161 I u 14. stoljeću neki postolari imaju kuće gradu:

1312. godine kuću kupuju postolar Pouerçene Ciçuan i Soriça.1162 Ĉini se da je postolar

Drešina, koji unajmljuje 1348. godine dućan, imao i kuću 1341. godine,1163 a

1347. unajmljuje kat kuće kraj potomaka Dese Paparoto i kraj Bretana Marinovog

Cippica.1164

Njegov sin Mate, 1348. godine prodaje za 20 dukata Marku Jurjevom Miškoviću

dva kata kuće u gradu kraj svoje kuće i kuće potomaka Sosii.1165 Neki se spominju

da posjeduju drvenu kućicu (canipa) u gradu: postolar Vidoš 1316. godine

(moţda u zapadnom dijelu jezgre).1166 Godine 1324. spominje se iuxta mete (!) 1156 U Dubrovniku u 13. stoljeću najbogatiji obrtnici bili su postolari, oruţari i zlatari; Z. JANEKOVIĆ

RÖMER, Rod, 22.

1157 N. BEZIĆ-BOŢANIĆ, Arhivske, 1027.

1158 N. BEZIĆ-BOŢANIĆ, Arhivske, 1029. Kao majstori postolari spominju se Petar, Stjepan, Padovanac,

Ivan, Dominik, Grubiša, Desa Glavatiĉin, Radoš, Petar MaĊar, a samo kao caligarii – Bartol

Vilimov, Obrad, Rubeus, Grubiša, Lovro Radovanov, Hrano, Radin Marinov, Paupergen, Ĉrnota, Berinja

i Cicivan; MT, I./1., 8., 20., 31., 33., 41., 68., 75., 106., 183., 239., 272., 290., 445.; II., 60., 196., 220.,

279., 328.

1159 MT, I./2., 279.-280.

1160 MT, I./1., 272.-273. Osim kao vlasnici kuća, postolari se u Trogiru spominju u raznim ugovorima

i parnicama; MT, I./1., 8., 17., 20., 21., 33., 41., 45., 68., 72.; I./2.; 6., 55., 60., 71., 82., 116., 117., 196.,

272., 278., 312., 328.

1161 Primjerice, Gripša posjeduje konobu 1311. godine (Trogirski spomenici, 47.-49.); dućan 1339. godine

imao je Radoš Veselić (DAZd, AT, k. 66., sv. 3., f. 28.); postolar Cranolla 1341. iznajmljuje konobu

s katom kraj kuće samostana Sv. Ivana Krstitelja (DAZd, AT, k. 66., sv. 6., f. 16.v.); postolar Drešina

iznajmljuje 1348. godine od Dujma Stjepanovog iz roda Cega dućan koji se nalazio kraj nekretnine don

Mate Cerlatija (za 4 libre i 10 solida godišnje; DAZd, AT, k. 66, sv. 12, f. 19.); Desa Lukarij prodaje

1367. godine postolaru Radimanu Jakova dućan u gradu ispod svoga kata pokraj posjeda Dujma (za ĉak

100 libri, DAZd, AT, k. 66., sv. 11., f. 15.). Vjerojatno se isti dućan u vlasništvu Radimana spominje i

1386. godine (DAZd, AT, k. 66., sv. 15., f. 2.); Te godine zabiljeţeno je i da postolar Dompranus Tucve

Sminge prodaje dućan (vjerojatno postolarsku radnju) postolaru Dujmu Vonkoĉniću, koji se nalazi ispod

stana (kata) Nikole Çude [Pecci], kraj posjeda Luke Camtarette, i posjeda Mire Volicis, udovice pok.

Dujma Damjanovog (DAZd, AT, k. 66., sv. 16., f. 3.v).


1163 DAZd, AT, k. 66., sv. 6., f. 20.v.

1164 DAZd, AT, k. 66., sv. 12., f. 1.

1165 Spomenuti katovi nalaze se iznad konobe Marka Miškovića; DAZd, AT, k. 66., sv. 12., f. 12.v.



Julle Crepissan caliga[arium].1167 U jezgri je stanovao i majstor postolar Russin.1168

Osim postolara, u dokumentima 13. i 14. stoljeća zabiljeţeni su mnogi obrtnici

tekstilne struke: primjerice, spominje se dosta krojaĉa,1169 a saĉuvani su podaci o

nekretninama majstora Obrada koji je kupio dućan 1271.,1170 te Grupše Damjanovog

koji je iste godine zabiljeţen kao vlasnik kuće.1171 Krojaĉ Draghina unajmio

je kuću u gradu 1264. godine,1172 a majstor krojaĉ Lovro Lonĉec iznajmio je 1294.

konobu.1173 Majka krznara Druška, Prvula, spominje se 1311. godine u kući u gradu

kraj sestre Danijela Jakovljevog Vitturija.1174 Iste godine zabiljeţena je u gradu

kuća Mire, ţene pokojnoga krznara Dominika.1175 U gradu se 1316. spominje dućan

klobuĉara (cappellarium) Stojana, u kojem se bavio svojim obrtom (arte cappellarie).

Zabiljeţeno je da kupuje lanam et portauit ad suam domum.1176 U gradu je

zabiljeţena i kuća krojaĉa Tomice (Thomixe) 1335. godine.1177 U dokumentima se

spominju i imena stranih obrtnika nastanjenih u Trogiru.1178 Primjerice, tu su ţivjeli

postolari Germanus i Bartolomeus Gulielmi iz Ferma,1179 Petar iz Ugarske i krojaĉ

Pelegrin iz Ferma.1180 Neki od njih trajno su doselili u Trogir te postali njegovim

stanovnicima ili graĊanima. Dapaĉe, Filip iz Ferma bio je krajem 13. stoljeća oţenjen

za kćer Zancija iz roda Strija, a njihov unuk Grubeša Krnjošev postaje 1339.

ĉlan vijeća (rod Grubić).1181

Puĉani još nekih zanimanja spominju se kao vlasnici kuća u gradu. Izgradnje u

Trogiru na kraju 13. stoljeća omogućile su materijalni uspon graditeljskih zanimanja.

1182 Zidar Teodor 1270. kupio je kuću od benediktinki Sv. Nikole (moţda negdje 1167 CD, IX., 183.-184.

1168 DAZd, AT, k. 46., sv. 1., f. 14.

1169 U 13. stoljeću spominju se majstori krojaĉi Grupša, Obrad, Miša, Grubiša Damjanov, Lovro Lonĉec

i Šimun te krojaĉi Peregrin, Desa, Petroško, Stjepan Ivana, Paško, Prvce, Marin Damjanov, Grgur, Stanen

i Lovro Jurjev; MT, I./1, 14., 34., 78., 109., 180., 263., 285., 327., 410.; I./2., 53., 161., 197., 267.,

312., 327.; II., 312.

1170 MT, I./1., 78., 84., 185.

1171 MT, I./1., 278.

1172 MT, I./1., 19.

1173 MT, I./1., 348.; I./2., 93.

1174 Trogirski spomenici, 388.

1175 Trogirski somenici, 8.-15.


1177 DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 15.

1178 M. MIRKOVIĆ, O ekonomskim, 21.-52.

1179 MT, II., 149.

1180 MT, I./1., 50., 365., 364.; I./2., 67., 77., 197., 296.


1182 Majstori (magistri murarios) Dominko Berišin, Andrija Vatacijev, Lovro Doto, Teodor, Martin,

Dragoj, Petar Zojin, Mate, Dragobrat, Moskardelo, Desa Klementov, Andrija, Obrad i Petar Zaninov te

muratorii Bertoš, Petar, Andrija Mataša i Dragovan; MT, I./1., 21., 44., 54., 75., 78., 205., 306., 339.,

343., 348., 403., 448., 503.; I./2., 113., 271.; II., 108., 229.


u blizini samostana).1183 Majstor Dragobrat (koji je zajedno s još nekoliko zidara

radio 1264. na izgradnji gradskoga bedema)1184 spominje se 1279. kao vlasnik kuća

u jezgri, jedne u blizini kuće (i vjerojatno samostana) Sv. Nikole, a druge u zapadnom

dijelu jezgre blizu samostana Sv. Petra.1185 Majstor Petar Zaninov spominje se

u Trogiru u razdoblju 1264.-1274. te je tri puta zabiljeţen kao vlasnik kuće u gradu.

Majstor Desa Klementov spominje se 1271. kao vlasnik ĉestice u PrigraĊu.1186 I

umjetniĉki zanati donosili su veću dobit: zlatara je bilo malo ali ih, ĉini se, većina

posjeduje kuće u gradu. Kao vlasnici kuća zabiljeţeni su zlatari Radovan 1264.,

Nikola 1272. i Radoslav 1292. godine.1187 Udovica zlatara Sabe 1274. godine posjedovala

je, nakon zamjene s komunom, kuću u blizini samostana Sv. Nikole (prije

je stanovala kod Sv. Ivana Krstitelja).1188 Godine 1339. spominje se i kuća Stane,

udovice zlatara AnĊela,1189 a zabiljeţena je i kuća zlatara Kršula.1190

U prvoj polovici 14. stoljeća zabiljeţene su i nekretnine nekoliko brijaĉa u

gradu: majstor Jakov iznamljivao je 1316. godine kuću koja se nalazila juxta Juuem

pelliçarium et viam Anne uxori Luce,1191 a 1319. godine se spominje da je taj

Jakov sa ţenom stanovao iuxta Micheom Radose.1192 U dokumentima 14. stoljeća

zabiljeţena je i kuća brijaĉa Pavla.1193 Brijaĉ Marko imao je 1369. dućan (canipam)

kraj kuće samostana Sv. Ivana Krstitelja i nasljednika Barona Silvestrovog Mazzarella.

1194 Trgovac Nikša zabiljeţen je kraj potomaka plemića Dese Palmote 1344.

godine.1195 Kuću u gradu imaju potomci Jurice kovaĉa 1339. godine (iako se većina

kovaĉa ipak spominje u PrigraĊu).1196

Krĉmari su uglavnom iznajmljivali komunalne konobe.1197 MeĊutim, Frane

Andrijin krĉmar prodavao je vino u konobi koja je pripadala Lamprediju Mihaĉevom

Vitturiju.1198 Ostale krĉme, koje se spominju u gradu, teško je locirati, a drţe 1183 MT, I./1., 483.

1184 Zidari Andrija „Vatacijev”, Lovro Doto, Dragoj, majstor Dragobrat i Dominko Berišin rade 1264.

na izgradnji gradskih bedema. Jedan protomajstor (nije zabiljeţeno ime) radio je za franjevce; MT, I./1.,

99.; N. BEZIĆ-BOŢANIĆ, Arhivske, 1034.

1185 MT, I./2., 45.

1186 MT, I./1., 40., 41,

1187 U dokumentima se spominju Radoš, Radovancij, Nikola, Karakon, Sabe i Radoslav; M. ANDREIS

- I. BENYOVSKY - A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija, 62.-64.

1188 MT, I./1., 14., 15., 21., 22., 371., 397.; I./2., 8., 10., 11., 44.

1189 DAZd, AT, k. 66., sv. 3., f. 28.v.

1190 DAZd, AT, k. 66., sv. 24., f. 2.v.




1194 DAZd, AT, k. 66., sv. 13., f. 5.v.

1195 DAZd, AT, k. 66., sv. 8., f. 13.v.

1196 DAZd, AT, k. 66., sv. 3., f. 31.

1197 Vidi poglavlje o gospodarskom reguliranju.

1198 DAZd, AT, k. 1., sv. 6., f. 34.v.


ih krĉmari Radovan,1199 Koradinij,1200 Stanoš, 1201 Radoj Borovina1202 i Mate Judicis

Çannis de Ortona.1203 I krznar Druško drţao je tavernu u gradu 1312. godine.1204

Krĉme se spominju i u citacijama uz odredbe quod omnes habentes pignora in

taberna,1205 ĉime svjedoĉe o svakodnevici grada. Za puĉane ostalih zanimanja, koji

se spominju u dokumentima nemamo podataka gdje su stanovali.1206 Za većinu se

ipak moţe pretpostaviti da su ţivjeli i radili u gradu.

Neki od puĉana sudjeluju i u nasljevanju PrigraĊa. Godine 1272. zabiljeţeno

je da je Draško Sirota zajedno s Obradom Droburĉićem isušio zemljište u PrigraĊu.

1207 Većinom su ipak iznajmljivali ĉestice ili drvene kuće u vlasništvu plemićkih

obitelji. Primjerice, blizu posjeda obitelji Cippico i Lucić, habitator Radosta iznajmljuje

nekoliko ĉestica u PrigraĊu.1208 U PrigraĊu je u 14. stoljeću većina puĉana

imala u posjedu drvene kućice na tuĊem zemljištu: Stanoj kovaĉ imao je 1337.

drvenu kućicu u trogirskom PrigraĊu, kao i kovaĉ Obrad 1370.,1209 a imovinu je

imao i ribar Disman.1210 U PrigraĊu je 1337. godine imao drvenu kuću kovaĉ Hranoj

Hranisalvić, na ĉestici koja je pripadala Tolši Stanislaviću.1211 Drvodjelac Sojko

ima dio kuće u PrigraĊu 1347. godine.1212 Osim navedenih puĉana s oznakom zani- 1199 Trogirski spomenici, 374.






1205 Primjerice; ... pignora in taberna Radouani ...; Trogirski spomenici, 374., 388., 394., 397., 463.-

464., 467. itd.

1206 Dosta se spominje krznara (pilipparii): Zane, Desa Kamara, Baste Stancin, Butko i Druško i majstori

krznari Dragonja, Toma, Marko i Dmince; MT, I./1., 19., 142., 279., 284., 377.; I./2., 217.; II., 182.,

245., 248. U dokumentima se spominju se i drvodjelci – Desa magister artis lingaminis 1292. godine i

1264. majstor Nikola, sin kovaĉa majstora Mate; MT, I./1., 80.; I./2., 270. Spominju se još i ovĉari (Saba

i Radoslav); MT, I./1., 41., 458.; brijaĉi (barberii) Obrad i Ciprijan (MT, I./1., 380.; I./2., 276.); kalafati

– radnici u brodogradilištu – majstori Draginja, Tolan i Lunard te Dragomir (MT, I./1., 140., 490.; I./2.,

166., 182.); te samo jedan kolar - carpenterius Raden (MT, II., 201.). Zabiljeţeni su majstori kovaĉi

Vukoj i Mate i kovaĉi Desa Furkin, Bjelislav, Zane i Odorik (MT, I./1., 70., 226., 466.; I./2., 175.; II., 71.,

157.); samo je ime jednog mesara saĉuvano - Chrocco beccario (MT, I./1., 104.); ĉetiri mlinara (molinarii)

– Desoj, Prvislav, Miloš i Jurina (MT, I./1., 353., 421., 494.; II., 322.); te magistro scriptore Jakov

Gualtrijev (MT, I./1., 106.); solar (salinarius) Ivan (MT, II., 231.). U 13. stoljeću spominje se i trgovac

(mercatore), Šimun de Ortona. U gradu su zabiljeţena i dva ljekarnika (specialis) – Mucij i Rolandin

(MT, I./1., 235.); te dva liijeĉnika (magister medicus) – Lambert i Robert (zabiljeţen kao komunalni

lijeĉnik; MT, I./1., 162., 190.). Ljekarna na trgu se spominju već 1271; MT, I./1., 44.; H. TARTALJA,

Naša, 11.-31.

1207 MT, II., 56.; I. BABIĆ, Poĉeci, 126.

1208 MT, I./1., 316.

1209 DAZd, AT, k. 1., sv. 3., f. 9.v.; k. 46., sv. 1., f. 3.v.

1210 DAZD, AT, k. 46., sv. 1., f. 8.v.

1211 DAZd, AT, k. 1., sv. 3., f. 9.v.

1212 DAZd, AT, k. 1., sv. 2., f. 34.; k. 66., sv. 9., f. 11.-11.v.


manja, većinom u PrigraĊu stanuju stanovnici koji se u dokumentima navode samo

imenom (de burgo Tragurii)1213 ili kao habitator.1214 Kao što smo već rekli, mnogi

od njih bili su su distriktualci kojima je prvenstvena djelatnost bila poljoprivreda.

Krajem 50-ih godina, puĉani se ponovno istiĉu u sukobima plemićkih klanova

- ponovno na strani Venecije, ovaj put protiv Josipa iz roda Cega a na strani Jakova

i Stjepana Vitturija, koji su ih potaknuli na pljaĉku.1215 Ima mišljenja da su puĉani

u srednjovjekovnim gradovima djelovali na uništavanju velikih plemićkih patrimonija,

ţeleći smanjiti njihovu prevlast u gradu.1216 Godine 1357. puĉani su prema

Luciću ĉak i „preuzeli vlast u gradu”,1217 ali isti se dolaskom Ludovika kaţnjavaju,

njih ĉak 76!

Lucić spominje njihova imena: glavni krivci su bili „Voleša Slovinje, Duje

Musanigra, Ţagica, Jadrije Stanošević, Stipoš Muţić, Rusko krojaĉ, Mate Luţinić,

Mate Slinik, Ivan Bakacecica, Rade gluhi, Ozre kopaĉ, Grubaĉ i Radeš braća,

Mileš Milatković”, i ostali.1218 Moţda sluĉajno, ali nijedno od imena ne spominje

se u transakcijama nekretnina ili kao vlasnici kuća – moţda su buntovnici bili najnezadovoljniji

sloj niţega puka. 1213 DAZD, AT, k. 66., sv. 7., f. 1., 2.v-3., 3.v, 4.v, 5., 5.v, 7.v, 8.v, 14.v; k. 66., sv. 5., f. 12.v; sv. 6., f. 1.;

sv. 8., f. 1.v, 6.v; sv. 9., f. 9.v; sv. 10., 7.v, 10.v; sv. 11., 3.v, 6., 8., 9.v, 12.v, 17.v, 18., 19.v; sv. 12., f. 4.v,

5., 11.v, 14.v, 18.v, 19., 20.; sv. 13., 9.v, 15.v, 16.v, 30.v, 31.v; CD, XIII., 572.-573.; XV., 233.-235.; M.

KARBIĆ – Z. LADIĆ, Oporuke, 178., 181.-182., 185.-186., 188., 211.-212., 213., 214., 215.-216., 217.,

218., 219.-220., 222. itd.

1214 Primjerice: Volchna uxor Ciuitani Dragouanich habitatrix burgi Tragurii; M. KARBIĆ – Z. LADIĆ,

Oporuke, 198.; Parfsia Petri Glusiach habitator burgi Tragurii; M. KARBIĆ – Z. LADIĆ, Oporuke,

213.; Vidi i: DAZd, AT, k. 66., sv. 1., f. 13.; sv. 16., f. 6.

1215 I. LUCIĆ, Povijesna, 599.-600. Augustin Nikolin Casotti optuţen je za pljaĉku dućana splitskoga

trgovca Stanoja. Augustinov brat Donat bio je oţenjen za puĉanku Katarinu, kćer Nikole Obradova; M.

ANDREIS, Trogirsko, 147.

1216 D. OWEN HUGHES, Urban, 4.

1217 G. LUCIO, Memorie, 257.; O tome više: Miroslav KURELAC, „Puĉki ustanci i pobune u djelima

Ivana Luciusa – Luĉića”, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest (Matij Ivanić i njegovo doba), 10., 1977.,

239.-247., 242.

1218 „Nikulica Pinculić, Stjepan vrtlar, Kresta Nesušta, Lovro rob, Ţuve šura Mate Luţinića, Gaste

Vladislavić, Boţo Kuţarinić, Martin sin arhiĊakona, Nikola Martina drvodjelca, Maroj Drekja, Vuĉina

krojaĉ, Miloslav Milotranić, Toma Šilavić, njegov brat, Juraj Radoslavov, brat Dragane, Mikša postolar,

Mate iz Hvara, Jakov Prvoslavov, Mate Radovanov, Dobraj mornar, Radulak mornar, Preša Gergović,

Stipan Martinić, Toma sin Marene, Ivan Karoanić, Tomad Jelša, Tomad iz Dubrovnika, Jakov Braniković,

Mate Ceruĉić, Vitko Stanašavić, Pribac sin Tole, Radoslav nekoć njegov sluga, Jakov Kogaci i njegov

sluga, Petar solar, Mikoje mlinar, Preša Dragulava, Nikola Damjanov, Radoš Stanoše, Benje Totile,

Stipan Damijanić, Rade krĉmar, Stipan Prvoslavov, Greĉica, Katarina (filia Medici), Andrija Paškulić,

Tomad Grstović, Dminak Kerpšov, Bile Paskulić, Dobroj Radogost, Andrija krojaĉ, Mate Radušev, Dminak

mornar, Gruba postolar, Marko Gvilosupice, Grgur Borković, Vladoje Jakutov, Mate Karvavica,

Rate Koprinić, dva sina Dosmaĉića, Stipan Maškolić, Pripko Blcha, Radoš i Lovrin braća, Mikoje Nijemi,

Stipan Verdelić, Jakov Balje, Bertan Petranov, Rusko Sle, Petre sin Perse, Radoj Tutastić, Perffa

Butina, Nikola Plavić, Vide, šura Biankov”; I. LUĈIĆ, Povijesna, 598.-599.


Godine 1365. sve se bratovštine stavljaju se pod potpunu kontrolu vijeća jer su

mogle postati „izvorom, uzrokom, poĉetkom i zaĉetkom zablude i smutnje protiv

spomenutog kraljevskog veliĉanstva i dobrog, mirnog te spokojnog stanja reĉenoga

grada Trogira i njegovih pojedinih osoba”.1219 Godinu dana kasnije, 1366.

donosi se zakon kojim se ukidaju trogirske bratovštine, „jer su bile sjedišta puĉana

nezadovoljnika”.1220 Puĉani su u reĉenim sukobima vjerojatno traţili mogućnost

da se izbore za bolje poloţaje u komuni, u kojoj, nakon zatvaranja vijeća 1340.

nisu imali nikakvih politiĉkih prava. U toj je odluci ponovno bila izostavljena bratovština

Sv. Duha, koja je nastavila raditi. Ĉini se da su se ĉlanovi te bratovštine

drţali rezervirano tijekom sukoba. Ipak, i ta je bratovština bila je pod kontrolom

vlasti.1221 Prema Matrikuli Sv. Duha iz 15. stoljeća moţemo pratiti tko su bili ĉlanovi

bratovštine i koliko su nekretnina u gradu imali. Iz toga je izvora jasno da

je ta bratovština okupljala bogatije puĉane. Tu nalazimo i nezakonite pripadnike

gradskoga plemstva (koji nisu mogli biti pripadnici gradskoga vijeća), a koji su

ipak svojim prezimenom pridonosili elitizmu bratovštine (osim krvne veze imali

su sigurno i osobne veze s plemstvom). Pretpostavljamo da je taj proces poĉeo već

u 14. stoljeću, ali nemamo dokumente prema kojima moţemo identificirati ĉlanstvo

u tom razdoblju. I u drugim dalmatinskim gradovima pojavljuju se bratovštine

koje su okupljale bogatije graĊanstvo.1222

Nedostatak dokumenata iz druge polovice 14. stoljeća općenito nam ne omogućava

da vidimo jasno posjedovno stanje puĉana. Ipak, u anţuvinskom razdoblju

u gradu stanuju krojaĉi, krznari, zlatari, kamenari i drvodjeljci. Primjerice, krojaĉ

Vuĉina zabiljeţen je 1390. pri prodaji kuće u gradu koja se nalazila kraj posjeda 1219 ST, R. I., c. 49.

1220 Naime, godine 1366. (20. svibnja) odluĉeno da se „sve i pojedine bratovštine, društva i druga udruţivanja

osoba kojim god se imenom nazivali i kojega društvenog poloţaja i staleţa bili, u prošlosti ili

netom osnovana, nastala i ureĊena, od sada pa unaprijed ukidaju, poništavaju, raspuštaju i dokonĉavaju

te da se nijedna osoba, bez obzira na svoj poloţaj i staleţ, ubuduće ne usudi i ne drzne zalagati se za to

ili prijaviti osnivanje bilo kakve bratovštine, društva ili nekog udruţenja osoba; i od sada pa unaprijed

graĊanin ili graĊani iz grada odnosno prigraĊa ili stanovnici distrikta trogirskog ne smiju osnovati u

gradu, prigraĊu ili distriktu neku bratovštinu, društvo ili udruţivanje. Onaj koji bude protivno postupio,

ako je plemić, neka plati kaznu od 200 libara malih u korist općine i neka bude zauvijek lišen (ĉlanstva) u

vijeću, (neke) sluţbe i povlastice trogirske komune; ako je puĉanin, neka plati kaznu od 100 libara malih

u korist navedene komune i mora ostati neprekidno dvije godine u komunalnom zatvoru; ostavljaju se

ipak netaknuta prava patrona i utemeljitelja crkava koja bi se mogla ili se mogu dokazati poveljama; i

ne dirajući i zadrţavajući prava bratovštine Sv. Duha, koja moţe i smije opstati u skladu s mjerama i

naredbama koje spomenuta gospoda knez, suci i mudri trebaju da donesu i odrede.”; ST, R. I., c. 50.;

Ivan STROHAL, „Bratstva (bratovštine) u starom Trogiru”, Rad JAZU, 201., 50. Vidi poglavlje o puĉanima.

1221 Bratovština Sv. Duha nije smjela imati više od 81 ĉlana, pravila je morala donositi uz privolu kneza.

Jedna od dvije biljeţnice morala je biti kod kneza u palaĉi, a nije se smio iskljuĉiti iz bratovštine nitko

bez dozvole vlasti; ST, R. I., c. 51.; I. BENYOVSKY LATIN, Uloga, 25.-63.

1222 Z. PEŠORDA VARDIĆ, Dubrovaĉki Antunini, 86.


Marci Fuçoieuich, iuxta rem Bochne mediante via vicinali et viam comunis.1223

Stan je u gradu imala i udovica krznara Druška i to iznad dućana koji je drţala Benka

udovica zlatara Hranka. Nalazili su se pokraj nekretnine Cvijete Radoša Gusse

i kraj konobe potomaka Marka Julinog iz roda Ploĉa.1224 Zabiljeţeni su i mesari

u posjedu kuća - Pridoj ima 1369. godine kuću u gradu, a 1371. godine spominje

se Desa ţena pok. Krste Lekovića koja kuću ostavlja mesaru Ivanu Bakotiću.1225

Drvodjeljac Boţan imao je 1370. godine nekretninu kraj Petra de Asaro.1226 Posjed

(vjerojatno istog) drvodjeljaca Boţana u gradu zabiljeţen je i 1381. godine kraj

posjeda Maura Mršića (a kasnije se spominje kraj „kule Lucić”).1227 Iste godine

spominje se Predraga, kćer pok. Mihaĉa iz Trogira, kako prodaje Dragi ţeni pok.

drvodjeljca Jurja ĉesticu s kućicom u gradu, koja se nalazila kraj njezina posjeda i

posjeda Mihovila Paladinića.1228

Krajem 14. stoljeća više je kamenara posjedovalo kuće u gradu, što opet upućuje

na ţivlju graditeljsku aktivnost. Kuću je posjedovao Ivan sin pok. kamenara

(lapicida) Draţoja.1229 Kuća kamenara Cvitana spominje se 1381. kraj Ruce pećara

(furnario).1230 Spominje se i kamenar Paskal Leonardov iz Bara kao nunc (1387.)

habitator Tragurii.1231 Dokumenti su zabiljeţili i nekretnine nekih drugih zanimanja.

Kuću u gradu imao je i kolar Sagoj (?) 1371. godine.1232 Nekoliko majstora

spominje se u gradu bez definicije zanimanja - majstor Bernard ima posjed kraj

Marina Bobotolića 1370. godine;1233 kuću ima i Ivan, sin majstora Nikole,1234 te

majstor Tomassi de Montefloris 1341. godine.1235

Nema dovoljno dokumenata prema kojima bi se moglo utvrditi jesu li se pojedine

profesije koncentrirale u nekom dijelu grada. Treba naglasiti da je velik dio

puĉana iznajmljivao kuće ili dućane u gradu, kojima su vlasnici bili pripadnici plemićkih

rodova. Primjerice, u popisu konfisciranih imanja 1388. godine navodi se

imovina pripadnika nekoliko plemićkih rodova. Mnogi od njih posjedovali su više 1223 CD, XVII., 316.-317. Godine 1392. spominje se skladište sukna u Trogiru; AHAZU, Ostavština,

knj. 8., f. 1.; M. MIRKOVIĆ, O ekonomskim, 21.-52.

1224 CD, XI., 76.

1225 Irena BENYOVSKY, „Gospodarska topografija Trogira u srednjem vijeku”, Povijesni prilozi, 28.,

2005., 23.-45.

1226 DAZd, AT, k. 66., sv. 1., f. 3.v-4.

1227 DAZd, AT, k. 66., sv. 14., f. 2.

1228 DAZd, AT, k. 66., sv. 14., f. 4.v.

1229 M. KARBIĆ – Z. LADIĆ, Oporuke, 176.

1230 DAZd, AT, k. 66., sv. 14., f. 3.

1231 DAZd, AT, k. 66., sv. 16., f. 10.v.


1233 DAZd, AT, k. 66., sv. 1., f. 7.


1235 DAZd, AT, k. 66., sv. 6., f. 22.


Slika br. 35. Trogir na staroj razglednici (kraj 19. stoljeća)


kuća, ali samo su u jednoj ili dvije stanovali, a ostale su (a osobito dućani) bili najmu

trogirskih puĉana. Tako se spominje kuća roda Casotti na trgu s dva dućana, od

kojih je jedan drţao Andreas Teodori a drugi Mateus Bernardi; drugu kuću istoga

roda drţali su Dessa Luchxe et Andreas Teodori (ali bez dućana), itd.1236 U popisu

imovine Augustina Casottija spominju se dva dućana koja su se nalazila ispod kuće

Stipošića, koje su u najmu drţali trogirski crevljari.1237 Na popisu imovine potomaka

Petra Dujmovog iz roda Cega bila je kuća koju je drţao koţar Radaç itd.1238

Nasipavanjem i naseljavanjem PrigraĊa, većina se ĉestica vremenom privatizira

pa neki puĉani tamo od komune ili plemstva kupuju nekrentine. U drugoj

polovici 14. stoljeća zabiljeţeni su i puĉani koji su bili vlasnici ĉestica u PrigraĊu:

primjerice, godine 1364. postolar Brtan Subine kupuje ĉesticu u PrigraĊu.1239 Solar

habitator Dragoge Misie oporuĉno ostavlja 1372. godine ĉestice u PrigraĊu.1240

Ipak, bilo je i onih koji su u posjedu imali samo drvene kuće. Primjerice, Matko

Vokac Galešić, habitator, 1379. ostavlja drvenu kuću u PrigraĊu.1241

Sva su razdoblja promjena vlasti tijekom 14. stoljeća obiljeţena i pokušajima

da se preraspodjeli moć u gradu: to je osobito vidljivo meĊu plemićkim klanovima,

ali i puĉani u tim vremenima vide svoju šansu za vlast ili naĉin da se domognu

nekoga posjeda u gradu. Dolaskom kralja Sigismunda na vlast u Trogiru 1392.

godine, u gradu je ubijen Lompre, sin Mihaĉa Vitturija (koji je navodno istjerao

Josipa iz roda Cega, kraljeva pristašu). P. Andreis optuţuje puĉane za te sukobe u

gradu. Vijeće 1394. i 1395. donosi novu odredbu o ukidanju bratovština, zbog nereda

nastalih u gradu i sukoba plemićkih klanova, a za što se okrivljuju puĉani.1242

Ponovno je izostavljena bratovština Sv. Duha.1243 Prema miru iz 1394. bilo je odluĉeno

da se ubijeni plemići više ne spominju, ali da se osude „krivi” puĉani. 1236 DAZd, AT, k. 71., sv. 1., f. 9.v.

1237 DAZd, AT, k. 71., sv. 1., f. 9.v.

1238 MeĊu kućama koje su posjedovali potomci Ivana Dujmovog iz roda Cega spominje se jedna u kojoj

je stanovao krznar Voraĉ, dvije kuće u kojima su stanovali Iurgus iz Krajine i Bratco Drasach, te dućani

koje su drţali Andreas Teodori i Ratmil. Spominju se i kuće koje su pripadale Cegi Josipovom (moţda

kod glavnoga trga); jedna u kojoj je stanovao crevljar s dva dućana koju drţi Nikola Jakovljev Sobota i

krojaĉ, te kuća s tri dućana koje drţe puĉani bez odreĊenog zanimanja: Nikola Damiani, Ivan sin Dese

Lucanija i Lovro Zussich; DAZd, AT, k. 71., sv. 1., f. 9.-9.v.

1239 CD, XIII., 366.-367.


1241 DAZd, AT, k. 1., sv. 7., f. 15.

1242 P. ANDREIS, Povijest, 129.; G. LUCIO, Memorie, 359.

1243 „I jer je izgledalo da su prošli neredi proisteklo iz pobuna puka, bilo je takoĊer utvrĊeno: da nijedan

puĉanin ne moţe uvrijediti nekog plemića i zalazeći s pravog puta u ovome moţe biti kaţnjen takoĊer protiv

oblika statuta, te da to mora trajati deset godina; da nijedna bratovština ne moţe biti u gradu Trogiru,

izuzevši onu Sv. Duha, niti da itko moţe odrţavati tajne sastanke na bilo kojem mjestu, a tko bi okupljao

svijet ili novaĉio vojsku, da mora biti kaţnjen gubitkom ţivota kao protuĉinitelj ovim dekretima, ĉiji su

prekršitelji bili proglašeni buntovnicima”; P. ANDREIS, Povijest, 129.; G. LUCIO, Memorie, 359.


Slika br. 36. Crkva Sv. Mihovila (autor fotografije: Joško Ćurković)


Oĉito je da su se nakon zabrane iz 1365., bratovštine opet bile aktivirale; primjerice,

godine 1386. spominje se bratovština Sv. Mihovila u PrigraĊu.1244 Problem

su oĉito predstavljali niţi slojevi puĉana, okupljeni u manjim bratovštinama,

a bratovština Sv. Duha, koja je okupljala imućnije graĊane i uzdrţavala hospital,

nastavljala je nesmetano raditi. U tom razdoblju moţemo pratiti sliĉne sukobe i u

Splitu (od 1398. do 1402., takoĊer vezano uz sukobe plemićkih klanova) te u Zadru

(1346., 1384. i 1401. godine). Sudeći prema reakcijama vlasti - središte trogirskih

puĉana nezadovoljnika bilo je u gradskim bratovštinama (a kasnije u puĉkim kongregama)

pa se one nakon smirivanja stanja obvezatno ukidaju.

Mletačko razdoblje U 15. stoljeću Venecija podupire bratovštine kao protuteţu plemstvu i zato da ne

bi pale u crkvene ruke i tako izbjegle svjetovnu jurisdikciju (to im je pak omogućilo

stjecanje nekretnina).1245 Zbog toga u 15. stoljeću dolazi do uzleta bratovština:1246

većina su bile poboţne udruge koje su okupljale puĉane razliĉitih zanimanja. Ipak,

svojom gospodarski i socijalno zaštitniĉkom ulogom donekle su zamjenjivale i

ulogu plemićkog roda.

I dalje je najvaţnija gradska bratovština bila bratovština Sv. Duha. Matiĉna

zgrada bratovštine nalazila se u jugozapadnom uglu jezgre, kraj gradskoga zida

(u blizini su bila vrata koja su vodila u Novi grad).1247 U zgradi se nalazila velika

dvorana za sastajanje bratima.1248 U popisu ĉlanova s kraja 15. stoljeća spominje se

da je bratovština platila 16 libri majstoru (ĉlanu bratovštine) Nikoli Livuniću, koji

je radio lavori de piera zoe balchonade in sala grande, a radio je i u ostalim prostorijama

bratovštine.1249 Uz bratovštinu se nalazila i crkva Sv. Duha, a nedaleko i 1244 DAZd, AT, k. 66., sv. 15., f. 2.

1245 Dokle god su bratovštine bile javne ustanove koje su sluţile i kao fondovi u kojima bi se skupljali

oporuĉni legati i koji su sluţili kao Monti di Pietà, drţava ih je podupirala. Primjerice, u Veneciji je od

14. i 15. stoljeća drţavna supervizija bratovština podrazumijevala da se njihova pravila standardiziraju i

da se djelomiĉno transformiraju u javne ustanove sa svojim ulogama javne dobrotvornosti, kako bi bile

protuteţa plemstvu i Crkvi; I. BENYOVSKY LATIN, Uloga bratovštine, passim; Brian PULLAN, Rich

and Poor in Renaissance Venice: the social institution of a Catholic state, Oxford, 1971., 61.

1246 M. ŠUNJIĆ, Dalmacija, 175.; Listine, VI., 73.; Ante BELAS, „Brašćina sv. Duha u Trogiru”, Jadranski

dnevnik, 183., 1938., 9.-10.; T. RAUKAR, Zadar, 58.

1247 Bratovština Sv. Duha ukinuta je 1806. godine za vrijeme francuske vladavine, a njezina je imovina

prenesena na crkvu Sv. Ivana. Kasnije je ponovno osnovana, ali pod imenom bratovštine Presvetog Sakramenta;

I. STROHAL, Bratstva, 62., 65.; A. BELAS, Brašćina, 9. Slika br. 39.

1248 Saĉuvan je opis izbora od 3. oţujka 1493., kada se in sala fraternitatis Sancti Spiritus, okupljaju

bratimi na zvuk zvona ubi est mores da bi izabrali novog ţupana. U sali se spominje i škrinja s tri kljuĉa u

kojoj su bili svi dokumenti vezani uz prošlogodišnju administraciju bratovštine. Glasalo se balotama - za

novog ţupana bilo je 33, a protiv 23 bratima; Matrikula, f. 5.

1249 Matrikula, f. 22. O Livuniću vidi: Cvito FISKOVIĆ, „Neobjavljeno djelo Blaţa Jurjeva u Stonu”,

Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 13., 1961., 124., 127.; I. FISKOVIĆ, Gotiĉka, 1048., 1052.


hospital - obje ustanove uzdrţavala je ta bratovština.1250 Kada su 1442. godine zemlje

bratovštine Sv. Duha u Trogiru bile izmjerene, omeĊene, popisane i unesene

u knjigu bratovštine (Matrikulu),1251 bratovština je imala 60 zemalja u trogirskom

polju i više kuća u gradu, a neke su davane u najam.1252

Bratovština je posjedovala više nekretnina u susjedstvu zgrade Sv. Duha: kuću

blizu posjeda obitelji Sobota i Chiudi (juţno od sklopa roda Andreis) i kuću istoĉno

od kuće Ivana Dujmovog (uz juţne zidine i sjeverno od kuće Andreis).1253 U susjedstvu

se spominju posjedi suknara Draţivoja1254 i krojaĉa Radivoja Raĉića koji

1449. godine ostavlja bratovštini pola kuće. Drugu polovicu kuće, koja je oporuĉno

ostala u vlasništvu udovice Raĉić, bratovština je kupila za 34 libre.1255 Veći broj

nekretnina bratovština je dobivala upravo putem legata. I Stojna, udovica Ivana

Obradovića iz Trogira ostavlja bratovštini 1450. godine kuću s balkonom u jezgri.

1256 Nadalje, oporukom iz 1450. hospital Sv. Duha dobiva kuću blizu Sv. Petra,

kraj posjeda Andrije Rosanija (ĉlana bratovštine)1257 i obitelji Andreis.1258 Ove su

se kuće nalazile u ulici koja vodi prema Novome gradu, pa tamo moţda treba

locirati i zgradu hospitala – uz same gradske zidine (što je i uobiĉajeni poloţaj za

hospitale).1259

1250 Vidi poglavlja o hospitalu i crkvama pod svjetovnim patronatom.

1251 U trogirskoj Matrikuli Sv. Duha postoje podaci od 1442. godine nadalje: popisi ĉlanova, bratovštinskih

sluţbi, nekretnina u gradu i distriktu itd. Za pristup Matrikuli Sv. Duha u Trogiru zahvaljujem

kolegici Fani Celio Cega.

1252 Matrikula ĉuva popis kuća i ĉestica koje je bratovština posjedovala u gradu. Ipak, neke nekretnine

koje se spominju u kupoprodajnim dokumentima nisu upisane u Matrikulu pa sigurno nemamo potpun

uvid u imetak Sv. Duha; Matrikula, f. 125.-126.

1253 Kuća bratovštine spominje se u dokumentima 15. stoljeća blizu posjeda Petra Chiudija (1437.) i

posjeda Sobota; DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 147.v, 148.v. Već smo spomenuli da se kuća kanonika Ivana

Dujmovog naslanjala na juţne gradske zidine, a dokument iz 1438. locira posjed Ivana Dujmovog kraj

bratovštine Sv. Duha, i kuće Andreis; I. LUĈIĆ, Povijesna, 987.; DAZd, AT, k. 67., sv. 3., f. 45.

1254 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 142.v.

1255 Drugu polovicu te kuće, koja je locirana u susjedstvu posjeda Ivana Leonisa na istoku, javne ulice

na jugu, posjeda Stanice Ţiljevića na zapadu i posjeda Ivana Salamonića na sjeveru, ţupan bratovštine

Juraj Ruziza kupio ju je od Radoslave, udovice Radivoja Raĉića za 34 libre (3. IV. 1449.); Matrikula, f.

125. Za jednu kuću u jezgri teško je odrediti lokaciju bez fiksnih orijentira. U gradu se spominju i kuća

blizu javne ulice na istoku, posjeda Jurja Kondidovića na jugu, posjeda Nikole Michaelisa na zapadu i

posjeda Draţimila Vukmanića na sjeveru; Matrikula, f. 125.

1256 DAZd, AT, k. 67., sv. 3., f. 128.v-129.

1257 Rosani su bili graĊanski rod nepoznata podrijetla, ali mnogi su njihovi pripadnici sklapali brakove

s trogirskim plemkinjama; M. Andreis, Trogirsko, 337.

1258 DAZd, AT, k. sv. 3., 92.-92.v.

1259 I. LUĈIĆ, Povijesna, 941., 990.


Slika br. 37. Južni bedem (na razglednici iz 19. stoljeća)1260

1260 Na razglednici zahvaljujem kolegi Mariju Jarebu.


Bratovština je imala prihod – intrade, nekretnine koje je dugoroĉno davala u

zakup. Tako je 6. lipnja 1429. prodala „intradu” bratovštine koja se nalazila fora

deli muri dela zita, Marku Andrijinom, za 200 libri.1261 Ţupan je svaku kupnju

knjiţio u svojoj biljeţnici, koja na ţalost nije saĉuvana.1262 Zbog naĉina stjecanja

nekretnina putem legata, nekretnine bratovštine bile su raspršene i u drugim

dijelovima grada i PridgraĊa, te u distriktu. Zbog istog razloga, vrste nekretnina

bile su razliĉite, od kuća (casa) do ĉestica u gradu (loco) ili zemljišta/vinograda u

distriktu (terren, vignea).1263 Prema dokumentima saĉuvanim u Matrikuli moţemo

pratiti dinamiku poslovanja, kupoprodaje, najam i pozajmice.1264 Ţupan i oficijali

trebali su napraviti inventar svih dobara bratovštine i izmjeriti i potvrditi sve nekretnine

i upisati ih kod notara i u knjigu Matrikule.1265 Znatna su se sredstva trošila

na odrţavanje crkve, bratovštine i hospitala, ali ipak je kontinuirani dotok novca i

nekretnina omogućavao neprekidni rast institucije. Velik posjed bratovštini je davao

gospodarsku i pravnu samostalnost.1266

U Matrikuli su zabiljeţene i nekretnine u gradu koje je bratovština je iznajmljivala

i tako dobivala dio potrebnih sredstava. Kovaĉ Milgost Gojšić (magister

Milgost), gastald Sv. Duha, iznajmio je 1437. na godinu dana Mihovilu Ivanovom

kuću, koja se nalazila u blizini bratovštine i posjeda Šimuna Sobote, posjeda Petra

Chiudija i don Blaţa Hercegovića u jugozapadnom dijelu staroga grada.1267 Taj je

Mihovil Ivanov bio istaknuti ĉlan bratovštine - zabiljeţeno je da je imao veliki broj

zemalja u distriktu.1268

1261 Za tu svotu kupljena je hrana i ulje koje je bratovština ĉuvala u sakristiji.

1262 Matrikula, f. 78.

1263 Osim zemljišta u gradu, bratovština je posjedovala brojne zemlje u distriktu. Godine 1442. zapisane

su zemlje u distriktu, odnosno redigiran je popis posjeda. Tada su ţupan ribar Gudiĉić i dva oficijala

(Mihoje Steginić i Radivoj Novaković, koţari), kraj sjevernog mosta sastavili inventar (possessiones

que non sunt scripte ordinate in aliquo Inventario vel libro dicte fratalee et de quibus non habent vera

et certa confirma). Bili su prisutni i rivarij komune Marin Bogdanić, kojemu je uloga bila da oznaĉi i

izmjeri zemlje, te komunalni mjernici Blaţ Andrijin i Ivan Leonis Nikolin. Slijedi dug popis zemalja u

distriktu: sve su oznaĉene lokacijom (primjerice in campo magno Tragurij ad Crisiç), prema stranama

svijeta i susjednim vlasnicima te veliĉinom u vretenima i stopama; Matrikula, f. 119. Spominje se oko 60

zemalja, s prosjeĉnom veliĉinom oko 6,5 vretena. Godine 1486. upisuje se još nekoliko novih zemalja,

doniranih ili kupljenih, što pokazuje kontinuirano povećanje posjeda bratovštine. Posjed je, zbog naĉina

stjecanja nekretnina, raštrkan na više od 40 razliĉitih lokacija i ĉestice razliĉitih veliĉina (od 1 vretena do

27 vretena); Matrikula, f. 119.-127.

1264 Blagajna bratovštine je stajala u sakristiji katedrale i jedan kljuĉ drţao je ţupan, a drugi knez; P.

ANDREIS, Povijest, 333.

1265 Matrikula, f. 3.-5.

1266 U Matrikuli su saĉuvani popisi prihoda i rashoda, posudbe bratimima i sl. – sva se financijska administracija

uredno vodila; Matrikula, f. 135.

1267 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 148.v. Nadalje, godine 1430. za iznajmljivanje drvene kućice bratovština

je pobirala 14 libara godišnje; Matrikula, f. 126.-127.

1268 U distriktu se, uz posjede bratovštine, spominje njegova susjedna nekretnina na lokacijama ad Mire

iuxta fovea comunis, ad Sagulie, ad Sanctum Georgium de Ostrog, ad Sadno, supra sanctam Catarinam

(Malo polje), ad Mule.


Slika br. 38. Naslovnica Matrikule Sv. Duha1269

Iako se odreĊeni broj ĉlanova bratovštine Sv. Duha (15 %) popisuje s titulom

ser (uglavnom ţupani, prokuratori i oficijali),1270 oni nisu bili pripadnici trogirskoga

plemstva,1271 nego imućniji puĉani - majstori ili protomajstori, pripadnici nekih 1269 Danas se Matrikula ĉuva u Ţupnom arhivu u Trogiru.

1270 Ĉesto su se pojavljivala ista imena, koja su samo cirkularno mijenjala poloţaje unutar bratovštine.

Jedan od razloga moguće je stvaranje svojevrsne oligarhije moćnijih obitelji u bratovštini.

1271 U 15. stoljeću plemići se u dokumentima redovito nazivaju nobilis vir, a titulacijom ser izdvaja se

sloj bogatijih i utjecajnijih puĉana.


profesija za koje je bio potreban veći kapital – tinktori, zlatari, slikari i sl. Iako

su zabiljeţena prezimena Chiudi, Buffalis, Domišić, Stipošević itd., bili su to iskljuĉivo

izvanbraĉni (neplemićki) pripadnici obitelji.1272 U popisu iz 1429. godine

navode se bratimi podrijetlom i iz drugih gradova te puĉani raznih zanimanja. Bratimi

su osim iz Trogira bili i iz Brescie, sa Sicilije, s Korĉule, s Hvara, iz Skadra,

iz Cremone, iz Zatona, iz Bologne, iz Kopra, iz Luce, s Braĉa i troje iz Šibenika.

TakoĊer se spominju razna zanimanja: drvodjeljci Pavao, Ratko i Mihovil, krojaĉi

Dominik i Paval, mlinar Jurko, crevljari Lovre i Filip, tinktor Marko Stjepanov (s

titulom ser), klesar Mate, ljekarnik Miha, kovaĉ Milgost, krznari Radoslav Novaković,

Draţivoj, Radivoj i Ratko Ostoje, tri zlatara Vladislav, (ser) Stjepan (i

jedan kojemu je ime neĉitko), prodavaĉ soli Ratko te mesar Radivoj. Spominje

se i sluga trogirskoga kneza te Pelegrin Germanus (koji je kasnije ostavio svoju

imovinu bratovštini). Zanimljivo je da su već 1429. vojnici iz Kamerlenga ĉlanovi

bratovštine.1273 Godine 1444. navodi se i 13 ţenskih ĉlanova (sestrime).1274 Jedna

od njih bila je i „gastalda” hospitala Sv. Duha.1275 One nisu upisane niti na jedan od

spomenutih popisa: moţda su se skrbile za štićenike hospitala.1276 Na popis ĉlanova

iz 1429. odmah se nadovezuje drugi popis (nedatiran, a vjerojatno iz pedesetih do

sedamdesetih godina 15. stoljeća).1277

Jedan od najpoznatijih ĉanova bratovštine Sv. Duha sigurno je Blaţ Jurjev Trogiranin

(Blasius pictor), slikar koji je oslikao i naslovnicu Matrikule, prikazujući

bratime u njihovim habitima odnosno tunikama.1278 Godine 1429. spominje se kao 1272 Iz tog razdoblja saĉuvani su nam i izbori ţupana (1432.-1453.). U tim izborima samo je dio ĉlanova

iz popisa 1429. godine. Moţda su to novi ĉlanovi, primljeni nakon kuge 1429. godine.

1273 Matrikula, f. 8.-14.

1274 Spominje se i tzv. surla (vrsta ţenske odjeće) di San Spirito, što moţe znaĉiti da su ţene imale neke

svoje posebne habite.


1276 Matrikula, f. 14.-19. Na drugi popis odmah se nastavlja treći, koji na svakoj stranici ima samo oko

5-6 imena, a ispod svakog je ostavljen prostor za datum uĉlanjenja, upis poslova za bratovštinu, kupovine,

dugova, plaćanja (ţupanima ili prokuratorima). Taj popis sadrţi najviše ĉlanova iz razdoblja izmeĊu

1484. i 1524. godine, a sastoji se od samo 42 bratima (nekoliko ih se ponavlja); Matrikula, f. 80.-98.

1277 U Matrikuli se nabraja 188 ĉlanova, a popis ima više formiranih prezimena nego prethodni, pa je

odliĉan izvor za genealogiju graĊanskih i puĉkih trogirskih obitelji. I tu se spominju ĉlanovi podrijetlom

iz drugih mjesta – Firence, Korĉule, Venecije, Skadra i s Braĉa. Od zanimanja spominju se krznari Dujam,

Dragiĉ i Radoslav, klesari Dominik, Jachomo i Radoslav, vijećnik Marko, baĉvar Marin, drvodjeljci

Martin, Marin i Mihovil Ivanov, zidar Marin, brijaĉ Martin, mlinar Petar, crevljari Šimun i Tomazo, kovaĉ

Vlatko, kipar Ivan (Zuane intaiador), i zlatar Juraj. Matrikula ne sadrţi nikakve strukovne odredbe,

a ĉlanovi su bili predstavnici razliĉitih struka. Pavao Andreis biljeţi da su se „u staro vrijeme” obiĉavali

uvrstiti u bratovštinu trogirski plemići, a da se u njegovo vrijeme (17. st.) naĊe tek poneki upisan. Naime,

on objašnjava da je kasnije ţupan bio i glavar kongregacije graĊana i puka, koja je pokušavala biti konkurencija

vijeću; P. ANDREIS, Povijest, 333.; MeĊutim, kao što je već reĉeno, u Matrikuli ne nalazimo

niti jednog pripadnika trogirskoga patricijata, samo nezakonite pripadnike; Matrikula, f. 3.-5.

1278 Vidi sliku br. 38. Trogirska minijatura na naslovnici Matrikule Sv. Duha prikazuje ĉlanove bratovštine

Sv. Duha, barjaktara s crvenom zastavom na kojoj je crnom bojom naslikan mletaĉki lav; Kruno

Prijatelj , „Umjetniĉki profil slikara Blaţa Jurjeva”, Blaţ Jurjev Trogiranin, Split, Muzej hrvatskih


ĉlan bratovštine, a 1436. izabran je i za ţupana te bratovštine.1279 U gradu je posjedovao

nekretnine: u jezgri, u blizini Sv. Marije de platea bila je jedna njegova

kuća,1280 a 1437. je kupio ĉesticu negdje u gradu.1281 Blaţ je oĉito pripadao gornjem

sloju trogirskih puĉana, bio je ugledan te je imao priliĉan imetak, što se vidi iz

njegove oporuke – dvije kuće u gradu (jednu blizu Sv. Petra) i više ĉestica. Imao

je i kućnu poslugu.1282 U dokumentu iz 1439. spominje se Katarina, punica Blaţa

Jurjevog, koja zajedno s kćerima iznajmljuje kuću sjeverno od posjeda Nikole

Vitturija, a pokraj njihova obiteljskog posjeda (juţno od Sv. Marije de platea).1283

Godine 1436. spominje se i Blaţev uĉenik Martin Petković, koji je stanovao u

Blaţevoj kući.1284

Vaţan je ĉlan bratovštine i protomajstor Marin Radojev, poznat po voĊenju

izgradnje gradskih fortifikacija 1420. godine.1285 On je, osim što je bio ĉlan bratovštine

Sv. Duha, 1432. i 1440. zabiljeţen i kao oficijal iste bratovštine.1286 Jedan od

imućnijih puĉana sigurno je bio majstor tinktor Marko Stjepanov, koji je 1428. i

1433. godine bio ţupan bratovštine, a prokurator 1452. i 1453. (vjerojatno je upravo

on naslikan na naslovnici Matrikule Sv. Duha).1287 On je od pripadnika obitelji arheoloških spomenika, 1986., 9.-18.; A. BELAS, Brašćina, 9.-10.; Cvito FISKOVIĆ, „Drvena gotiĉka

skulptura u Trogiru”, Rad JAZU, 275., 1941., 104.; B. PECARSKI, Jedna, 146.-154.; C. FISKOVIĆ,

Neobjavljeno, 122.-131.; K. PRIJATELJ, Slikar, 28., 45.; Igor FISKOVIĆ, Povijesno i umjetniĉko znaĉenje

Blaţa Jurjeva, Katalog izloţbe Blaţ Jurjev Trogiranin, Split-Zagreb, 1986.-1987., 20.-21.; Zoraida

DEMORI-STANĈIĆ, Katalog, Katalog izloţbe Blaţ Jurjev Trogiranin, Split - Zagreb, 1986.-1987., 88.

TakoĊer, Blaţ Jurjev Trogiru 1434. izraĊuje poznati poliptih za oltar Sv. Jerolima za crkvu Sv. Ivana

Krstitelja, a 1436. poliptih za crkvu Sv. Jakova na Ĉiovu; Cvito FISKOVIĆ, „Poliptih Blaţa Jurjeva u

trogirskoj katedrali”, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 14., Split, 1962., 116.-121., 132.; Cvito

FISKOVIĆ, „Dva pravilnika trogirskih bratovština na hrvatskom jeziku”, Ĉakavska riĉ, 1., 1971., 103.-

111.

1279 C. FISKOVIĆ, Poliptih, 133.

1280 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 9.

1281 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 9.v.

1282 C. FISKOVIĆ, Povijesno, 18.-28. Saĉuvan je i ugovor od 15. rujna 1437. izmeĊu bratovštine Sv.

Marije (na Ĉiovu), i Blaţa Jurjevog o izradi oltarne slike; DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 186.-186.v.; K.

PRIJATELJ, Slikar, 14.; C. FISKOVIĆ, Poliptih, 132.-133.

1283 DAZd, AT, k. 67., 3., f. 178.v. Blaţeva punica Katarina spominje se i u dokumentu iz 1421. kao

honesta domina i proĉelnica sestara oltara Sv. Uršule u trogirskoj katedrali; K. PRIJATELJ, Slikar, 12.

1284 U svojoj oporuci iz 1448. sastavljenoj u Zadru ostavio je kuću sa zemljištem blizu Sv. Petra bratimima

Sv. Duha, novac za hospital i hodoĉasnike, a i novac za izgradnju gradskih bedema; K. PRIJATELJ,

Slikar, 16.; I. FISKOVIĆ, Gotiĉka, 1059.

1285 Marin je 8. rujna 1420. potpisao ugovor s knezom Šimunom Detrikom; AHAZU, Ostavština, knj.

9., f. 113.-116. (Simonis Detrico comitis cum Prothomagistro de fabricando forticilio conventio. Die 8

septembris 1420.); I. LUĈIĆ, Povijesna, 923. Marin Radojev i još trojica kamenara trebali su pripremiti

kamen za konstrukciju temelja Kamerlenga; P. ANDREIS, Povijest, 160.

1286 Matrikula, f. 43., 52.

1287 Vidi sliku br. 38. Trogirsku je minijaturu Cvito Fisković datirao 1428. godinom jer je tada ţupan bio

tinktor Marko Stjepanov, a koji je i zapisan u najstarijem popisu bratima iz 1429. godine; C. FISKOVIĆ,

Neobjavljeno, 128.-129. Vidi poglavlje o puĉanima.


Cega iznajmio kulu 1418. godine za 50 libara godišnje.1288 Koristio ju je za stanovanje

i kao radni prostor (tinctoriam) i 1421. iako je, nakon mletaĉkih napada bila

ruševna.1289 Za bojenje tkanina bio je potreban dosta veliki kapital pa su ovakve

radionice posjedovali samo imućni graĊani i patricijat. Plemići su tinktorije davali

uglavnom u zakup, a nisu se sami bavili tom djelatnošću.1290 Bojenje tkanina kao

unosan posao bilo je ĉesto drţavni monopol.1291

Slika br. 39. Detalj iz Katastra (1830.) s crkvom i bratovštinom Sv. Duha (k.č. 523. i 759.)

TakoĊer uz juţni gradski bedem, blizu nekadašnjih posjeda Mihaĉa Vitturija,

nalazio se 1435. posjed bogatoga ĉlana bratovštine Sv. Duha, Dominika Gudiĉića1292

(1432. godine bio je ţupan, a navodi se u Matrikuli s titulom ser). Njegov

prvi susjed bio je Mihovil apotekar, takoĊer ĉlan bratovštine Sv. Duha, koji je 1436. 1288 G. LUCIO, Memorie, 449.; I. LUĈIĆ, Povijesna, 995.

1289 DAZd, AT, k. 66., sv. 33., f. 39.v; G. LUCIO, Memorie, 469.; I. LUCIĆ, Povijesna, 995.

1290 Sliĉnu situaciju nalazimo i u Zadru ; T. RAUKAR, Zadar, 233.

1291 Kao i mesarski i pekarski obrti; T. RAUKAR, Komunalna 15. st., 67.

1292 DAZd, AT, k. 67., sv. 1., f. 13.


iznajmljivao i ĉesticu u Novom gradu.1293 Već spomenuti ĉlan, baĉvar Mihovil Ivanov

Spinario (koji 1437. iznajmljuje kuću kraj bratovštine) kupio je 1435. za 280

libri malih kuću u gradu od Andrije Kakovića, postolara.1294 Prema dokumentu iz

1437. Pribil Bratojević kupio je od postolara Lovre Ĉubrišića konobu za ĉak 200

libara. Nalazila se u prizemlju kuće u kojoj je stanovala Margarita, udovica suknara

Draţivoja, u jezgri, ali sasvim blizu Novoga grada, blizu drugih posjeda Draţivoja,

bratovštine Sv. Duha i posjeda koji su pripadali samostanu Sv. Ivana Krstitelja.1295

Ipak, samo se ograniĉeni broj ĉlanova istiĉe većim brojem nekretnina u gradu, ali

i svojim aktivnostima, ĉestim izborom u sluţbu ţupana itd. Bratovština Sv. Duha

nije bila samo organizacija istih - ĉini se da je i u njoj postojala odreĊena hijerarhija,

koju je prepoznala i drţavna vlast.

U dokumentima nalazimo nekrentine i drugih bogatijih puĉana (za koje nemamo

potvrdu da su bili ĉlanovi bratovštine), i to na reprezentativnim poloţajima - kraj

bedema i glavnoga trga. Već smo spomenuli da su 1432. kulu Sv. Nikole pripadnici

obitelji Cega iznajmili baĉvaru Antoniju.1296 Trogirski plemić Dragulin Domišić

ţeni se s udovicom Nikole iz roda Cega, Maticom, te tako dolazi u posjed kule Sv.

Nikole. On, meĊutim, 1450. godine prodaje turrim cum suis curia et coquina sive

domo majstoru Martinu pok. Florijana a Candellis. Godinu dana prije, 1449., posjed

prognanoga trogirskoga plemića Mihaĉa Vitturija, knez prodaje nekom (kondotjeru)

Jurju Slavenu.1297

Kuću iza katedrale, kraj kuće pripadnika roda Cega, dijelio je 1436. kovaĉ

Vlatko Marković (izbjeglica iz Splita) s kanonikom Nikolom Pavlovim i Dobrom,

udovicom pokojnoga Zaninija iz Venecije. Kuću je trebalo obnoviti te svi vlasnici

dogovaraju popravke s majstorima.1298 Vlatko je kuću iznajmio, a posjedovao je

i konobu uz gradski bedem. Godine 1452. bila je otkupljena i kuća Jakova Teste

(povratnika) za izgradnju sakristije.1299

Ventura Ivana Venturinog iz Zadra, bio je komunalni ljekarnik od 1414. do

1432.1300 Njegov sin, takoĊer ljekarnik Ivan Ventura unajmio je kuću na trgu u kojoj

je stanovao nakon 1420.1301 Godine 1459. spominje se dućan Ivana na glavnom

trgu.1302 Njegov sin Nikola Ivanov Ventura, koji je vjerojatno takoĊer stanovao na 1293 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 45.

1294 DAZd, AT, k. 67., sv. 1., 6.

1295 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 142.v.

1296 DAZd, AT, k. 66., sv. 33., f. 44.

1297 I. LUĈIĆ, Povijesna, 960.; DAZd, AT, k. 67., sv. 6., f. 59.-59.v, 166.v-167.v.

1298 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 18.v.

1299 P. ANDREIS, Povijest, 311. Dalje o gradnji sakristije i isplati Andriji Alešiju vidi: C. FISKOVIĆ,

Opis, 45.

1300 DAZd, AT, k. 66., sv. 29., f. 9.

1301 Vidi poglavlje o glavnom trgu.

1302 ZKZ, Rukopisi, MS, 321., f. 2. Saĉuvani si neki ugovori o lijeĉenju u Trogiru; DAZd, AT, k. 67., sv.

4., f. 26.; k. 68., sv. 8., f. 171.


trgu, zabiljeţen je 1436. kao vlasnik kuće u Novom gradu koju je iznajmljivao,1303

a kasnije je Ivan preuzeo isti posao. Moţemo primijetiti da su bogati puĉani zauzimali

reprezentativne poloţaje, gdje je stanovalo trogirsko plemstvo.

Na zapadu jezgre, juţno od posjeda Jakova Buffalisa, bio je posjed mlinara Ratka,

trogirskoga graĊanina, kao i posjedi stanovnika iz distrikta.1304 Tu su postojale

rijetke drvene kućice, vjerojatno izgraĊene na tuĊem zemljištu. Godine 1437. Lovro

Beatić prodaje postolaru Radoju Brijakoviću locus cum edificio lignaminis veliĉine

7,5 x 6 lakata.1305 Sljedeće godine zabiljeţeno je da Vukoslava, udovica Brajana

Sputonića, prodaje Radoju Grubanoviću drvenu kuću veliĉine 7 x 7 lakata.1306

Novi je grad u 15. stoljeću bio nastanjen manje imućnim puĉkim stanovništvom

koje se bavilo raznim gospodarskim aktivnostima. U njemu ne nalazimo niti

jednu raskošniju svjetovnu graĊevinu. Sakralne graĊevine takoĊer upućuju na obiljeţja

toga prostora – bratovštinske crkve i prosjaĉki redovi okupljaju upravo niţe

slojeve gradskoga stanovništva. Primjerice, nekretnine su 1450. u Novome gradu

imali Marta udovica Pavla suknara, i majstor postolar Toma Pavlović.1307 Postolar

Stjepan Murojević kupio je 1437. pola kuće u Novom gradu, u blizini posjeda koţara

Ratka.1308 Iste godine majstor koţar Radivoj Novaković kupio je ĉesticu za 41

libru u Novom gradu.1309 Saĉuvan je ugovor iz 1436. izmeĊu Šimuna, prokuratora

samostana Sv. Andrije de Pelago, i koţara Cvitana Stipanovića u kojem Cvitan

iznajmljuje prazno zemljište koje je bilo beneficij toga samostana.1310

Kovaĉi su uglavnom stanovali na podruĉju Novoga grada,1311 a kovaĉnice su

bile premještene extra muros.1312 Blizu ĉestice bratovštine Sv. Mihovila 1437. nalazila

se kuća kovaĉa Vukca,1313 a u njezinoj blizini ĉestica kovaĉa Ostoje Tvrdislavića.

1314 Gastald Sv. Duha, Milgost Gojšić, kovaĉ iz Novoga grada, unajmio je

gradsko zemljište veliĉine 20 x 20 lakata za potrebe bratovštine.1315 To je zemljište

bilo smješteno blizu (tada već porušenog!) gradskoga zida i vrata iz kojih se išlo

iz jezgre u Novi grad - porta per quam itur de Civitate Nova in Civitatem Veterem. 1303 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 90. Prema M. Andreisu nije sigurno jesu li Ventura Ivana Ventura iz Zadra

i ser Ivan Venturi iz istoga roda; M. Andreis, Trogirsko, 341.

1304 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 132.v.

1305 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 194.

1306 DAZd, AT, k. 67., sv. 3., f. 86.v.

1307 DAZd, AT, k. 67., sv. 5., f. 2.

1308 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 170.v.

1309 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 132.

1310 Taj je posjed graniĉio s drugim posjedom istog samostana.

1311 DAZd, AT, k. 67., sv. 1., f. 2., 3.; sv. 67., f. 1.-15.

1312 Vidi poglavlje o gospodarskom reguliranju.

1313 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 199.

1314 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 192.v. Ivan Vladišić iz Novoga grada prodao je ĉesticu veliĉine 6 x 6

Andriji pok. Bogdana kovaĉa iz Novoga grada 1436.; DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 52.v.

1315 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 45. On se u Matrikuli bratovštine spominje 1437. kao gastald, a 1434.

kao oficijal.


Bratovština Sv. Duha je imala u posjedu više kuća i u Novom gradu, što se moţe

pratiti prema oporukama 15. stoljeća ali i prema popisu u Matrikuli.1316 Neke je

kuće dobila oporuĉno, a neke je kupila (primjerice, 1450. godine gastald bratovštine

kupio je konobu u Novom gradu).1317 Posjede u Novom gradu bratovština je i

prodavala prema potrebi.1318

Ĉini se da su u Novom gradu ipak postojale zone gdje su bili grupirani obrtnici

iste struke (što ne moţemo utvrditi za obrte unutar bedema). Pokraj vrata koja su

vodila prema gradu (blizu Sv. Marije de burgo) stanovali su trogirski mlinari.1319

Cressolus Kristofora Dominis imao je nekretninu u Novom gradu u susjedstvu ĉestice

(locus) majstora kovaĉa Milgosta Gojĉića i nekretnine (iura) majstora Ratka

mlinara.1320 U Novom gradu spominje se 1435. dućan u vlasništvu bratovštine Sv.

Katarine iz Novoga grada.1321 Bratovština Sv. Katarine posjeduje i kućicu u jezgri.1322

Kuću kraj crkve Sv. Mihovila kupio je Miloš Gojkov, komunalni glasnik (bucarius

de civitate nova) od Radoslave, udovice postolara Filipa.1323

U Novom gradu stanuje sve više stanovništva podrijetlom iz okolnih sela trogirskoga

distrikta te iz drugih podruĉja.1324 Naime, 15. stoljeće bilo je razdoblje

pojaĉane imigracije prema gradu. Primjerice, 1435. godine tu je ĉesticu kupio Pribislav

Dobrogostić iz sela Slatine.1325 Do njega je iste godine kuću (12 x 6 lakata)

za 40 libri kupio Radoslav Liĉić iz sela Baba.1326 Prostor oko Kamerlenga knez

otkupljuje zbog sigurnosti fortifikacija. Primjerice, došljaku iz distrikta Lucijanu

Dujmovom iz sela Suhi Dol, knez je („zbog izgradnje fortifikacija”) oduzeo ĉesticu 1316 Spominju se dvije kuće i ĉestica duga 6 a široka 4 lakta. U Novome gradu bratovština je imala kuću

u blizini posjeda Ivana Vuĉinića na istoku, posjeda potomaka Bogdana kamenara na zapadu, javne ulice

na sjeveru, a koju je dobila u oporuci Mihoja Stagnića (3. IV. 1444.). Prema Matrikuli u Novome gradu

bratovština posjeduje kamenu kuću koja graniĉi na istoku s posjedom Antuna Navijaĉića, juţno i sjeverno

s javnom ulicom, a zapadno s posjedom Radovana Claudija (Chiudija?); Matrikula, f. 126.

1317 Oporuĉno je bratovština dobila kuću pokojnog Ivana Poĉibabe iz Novoga grada, koju je zatim iznajmljivala;

Matrikula, 126. DAZd, AT, k. 67., sv. 3., f. 95.v-96., 104. Godine 1450. bratovština ponovno

oporuĉno dobiva pola kućice u Novome gradu; DAZd, AT, k. 67., sv. 3., f. 104.

1318 Godine 1413. gastald Sv. Duha prodao je kovaĉu Valcinu Boţiĉeviću drvenu kuću te bratovštine

dugu 13 lakata i široku isto toliko, koja se nalazila u trogirskom PrigraĊu; DAZd, AT, k. 66., sv. 27., f. 5.

O imovini u Novom gradu, Matrikula, f. 78.

1319 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 94.v; sv. 3., f. 160.

1320 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 45.

1321 DAZd, AT, k. 67., sv. 1., 59.-59.v. Ta je bratovština imala oltar u crkvi Sv. Dominika, a sredstva za

gradnju i razne ukrase ostavljaju joj ţene iz Novoga grada koje su bile njezini ĉlanovi.

1322 DAZd, Viviano, f. 117.-117.v. Primjerice, Marica, ţena Mihovila, ĉlana vojne posade iz trogirskoga

Kamerlenga, ostavila je sestrama bratovštine Sv. Katarine 5 libri i jedan novi rubac. Ruţa, ţena Antonija

Ĉulića iz sela Dubravice, ostavlja im 3 libre in aliquo ornatu dicti altaris; DAZd, Viviano, 110.-110.v;

113.-113.v; ZKZ, Rukopisi, MS, 299., sv. 1., f. 17.

1323 DAZd, AT, k. 67., sv. 3., f. 11.v.

1324 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 52.v, 94.; sv. 3., f. 108.v.

1325 DAZd, AT, k. 67., sv. 3., f. 93.v, 197.

1326 DAZd, AT, k. 67., sv. 1., f. 40.


Slika br. 40. Kula Sv. Marka u Novome gradu (autor fotografije: Joško Ćurković)


u Novom gradu.1327 Za zamjenu je dobio 50 libri te je ubrzo blizu posjeda drugih

stanovnika iz distrikta kupio kamenu kuću u Novome gradu za 200 libri.1328 Javne

ĉestice blizu Kamerlenga vremenom se iznajmljuju. Primjerice, godine 1436. knez

iznajmljuje jedno komunalno zemljište kraj Kamerlenga apotekaru Mihovilu Ivanovom

iz Trogira, u blizini dva posjeda potomaka Stjepana Plišića.1329

U Trogiru je 1420. godine u Kamerlengu bilo ĉak 350 najamnika, ali već je

iduće godine broj smanjen na 150. Godine 1434. odluĉeno je da se od 140 vojnika

zadrţi samo 100.1330 Vojnici su bili strani plaćenici (stipendiarii), uglavnom iz Italije.

1331 U odredbi od 20. studenog 1420. duţd je zabranio vojnicima koji su iznajmljivali

kuće u Novom gradu da ih prisvoje.1332 Mletaĉki su se vojnici vremenom

poĉeli baviti razliĉitim zanimanjima. Primjerice, vojnik (stipendiarius) Marcheto,

pokojnoga Giacoma iz Siene radio je kao krojaĉ 1468., a vojnik Marco iz Venecije

postao je stanovnikom (habitator) te uzeo neke zemlje u zakup i obraĊivao ih.1333

Dakle, vojnici su se postupno asimilirali u novoj sredini; neki od njih bili su i ĉlanovi

bratovštine Sv. Duha1334 i ţenili se domaćim djevojkama, iako im je to bilo

zabranjeno.1335

U Novome gradu još je bilo i drvene izgradnje, osobito prije poţara 1443. godine.

Damijan, kirurg iz Splita, imao je do 1437. locus cum edificio,1336 a Vidoš iz

Hvara kupio je 1438. ĉesticu blizu posjeda plemića Jakova Buffalisa.1337 Do posjeda

Vidoša, drvenu je kuću 1430. imao klesar Marko, pokojnog Mate iz Dubrovnika.

1338 Nakon 1420., tijekom velikih izgradnji, u gradu se povećava broj klesara,

zidara i ostalih pripadnika graĊevinske struke, od kojih neki dolaze i iz drugih

dalmatinskih gradova.1339 Osim spomenutog Marka Matinog u Novome gradu za- 1327 DAZd, AT, k. 67., sv. 1., f. 65.v.

1328 DAZd, AT, k. 67., sv. 3., 228. Vidi poglavlje o procesu izgradnje bedema.

1329 DAZd, AT, k. 67., f. 46.v.

1330 Listine, VIII., 107.

1331 Glavni vojni zapovjednik bio je knez, a Kamerlengom je upravljao kaštelan (comestabile), biran u

mletaĉkom vijeću na dvije, poslije na ĉetiri godine. Upravljao je jedinicama od 25 vojnika; Listine, IX.,

144.

1332 ZKZ, Rukopisi, MS, 305., f. 4., 6.v.

1333 Ivan PEDERIN, „Trogir u doba Ivana Duknovića”, Ivan Duknović i njegovo doba, Trogir, 1996.,

99.-107.

1334 Primjerice, kaštelan Blasius Laurencij, kapetani Guiglelmus i Petrus de Mediolano, te Toma, sin

nekog stipendiarija.

1335 M. ŠUNJIĆ, Dalmacija, 145.; DAZd, Viviano, 110.-110.v; 113.-113.v.

1336 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., 209.v.

1337 DAZd, AT, k. 67., sv. 3., f. 71.

1338 DAZd, AT, k. 67., sv. 3., f. 228.

1339 Tako je 1417. Dubrovĉanin Ratko Ivanov Miliĉević stupio je u nauk kod Petra Pozdanĉića, šibenskoga

klesara takoĊer nastanjenog u Trogiru. Godine 1444. Dubrovĉanin Rado Radmonić obvezao se

da će sa svojim pomoćnikom godinu dana zidati na novoj gotiĉkoj crkvi dominikanskog samostana,

kao i na ostalim zgradama u Trogiru i na Ĉiovu; Cvito FISKOVIĆ, Naši graditelji i kipari 15. i 16. st. u

Dubrovniku, Zagreb, 1947.


biljeţeni su posjedi kamenara Draţena, protomajstora Ratka,1340 kamenara Martina

iz Šibenika1341 te kamenara Marina Branimirovića.1342

U Trogiru nije bilo formalne socijalne podjele unutar grada, ali Novi je grad

ipak imao drukĉije socijalno obiljeţje nego jezgra.1343 Vjerojatno zato već spomenuto

duţdevo pismo naglašava da je zid izmeĊu novog i starog dijela grada odvajao

plemiće od puĉana.1344 Dva dijela grada ostala su razliĉita i nakon rušenja zida – u

izgledu i funkciji prostora, ali i prema strukturi stanovništva. Puĉani su ţivjeli i u

staroj jezgri. Ĉini se da je većina ţivjela na zapadu jezgre: tu nalazimo posjede koji

su pripadali bratovštini Sv. Duha i njezinim ĉlanovima, pripadnike ostalih puĉana,

prazne ĉestice s drvenom izgradnjom itd. Ipak, dućani koje su posjedovali ili drţali

u najmu, bili su smješteni i oko glavnoga trga, i glavnih gradskih komunikacija,

gdje se odvijala trgovina. Kuće imućnijih puĉana nalazimo kraj istoĉnog i juţnoga

gradskoga bedema. Ipak, za većinu ne moţemo odrediti toĉnu lokaciju.

Puĉani najĉešće nisu ĉuvali patrimonij kao plemići (osim bogato graĊanstvo).

Nova obitelj (braĉni par i djeca) kupuju ili iznajmljuju kuću samostalno ili ostaju

ţivjeti kod obudovljenog roditelja.1345 Upravo im naĉin stjecanja nekretnina (preko

obrta, manje nasljedstvom odnosno zemljišnim posjedom) omogućuje i samostalnost.

Umjesto roda okupljenog na patrimonijalnom zemljištu, sigurnost puĉanima

ĉesto daju susjedi sliĉnog imovinskoga stanja ili udruge puĉana - bratovštine.1346

Naravno, bilo je i sluĉajeva gdje su i puĉanske obitelji bile proširene, u obitelji meštra

katkad su ţivjeli i šegrti ili sluge (uglavnom kod bogatijega sloja - graĊanstva).

Bogatiji graĊani - ĉesto pripadnici bratovštine Sv. Duha, imali su kuće na reprezentativnim

poloţajima. Katkad su zaposjeli i nekadašnje kuće plemića, ĉime su još

više isticali svoj poloţaj u društvu. Prema Matrikuli Sv. Duha moţe se zakljuĉiti da

su oni bili vjerni i lojalni gradskoj vlasti.

Neplemićko stanovništvo Trogira u 15. stoljeću bilo je podvrgnuto jaĉem procesu

imovinske diferencijacije. Sitni obrtnici nisu mogli akumulirati znatniji kapital.

Kako je već reĉeno, iz obrtniĉkoga sloja izdvajaju se prvenstveno graditelji,

slikari, zlatari, brodograditelji, tinktori itd.1347 U 13. stoljeću svi su puĉani morali

sudjelovati u javnim radovima grada.1348 Već u 15. stoljeću (1442. godine) bogatiji

sloj puĉana šalje u Veneciju predstavnike trogirskih uglednih bratovština, koji su 1340 DAZd, AT, k. 67., sv. 3., f. 101.v. (Ratchus protomagister mensurator salis comunis spominje se

1440. kao oficijal bratovštine Sv. Duha).

1341 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 214.v.

1342 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 186.

1343 Vidi u poglavlju o fortifikacijama u mletaĉkom razdoblju.

1344 ZKZ, Rukopisi, MS, 305., f. 2.-6.

1345 MT, I./1., 318., 319.; II., 272.; Z. JANEKOVIĆ RÖMER, Rod, 23.

1346 Jean HILAIRE, „Vie en comun, famille et esprit communautaire”, Revue historique de droit français

et étranger, IV./ 51., 1973., 23.; M. NAKIĆ, Izgradnja, 3.-38.

1347 Sliĉno je bilo u Zadru i Splitu; T. RAUKAR, Komunalna 15. st., 80.-81.



traţili da ih se oslobodi od javnih radova, što im nije uspjelo.1349 Bez obzira na njihove

aktivnosti extra muros, trogirski su obrtnici u obvezama, ali i povlasticama,

sudjelovali kao i drugi graĊani.1350 Mleĉani su i u Splitu zahtijevali da puĉani sudjeluju

u javnim radovima i na gradnjama. Ipak, 1492. godine odreĊuje se da „grube

i poniţavajuće” poslove ne rade ugledni puĉani.1351 Dakle, vremenom i gradske

vlasti poĉinju razlikovati bogatije puĉane – graĊanstvo od ostaloga puka.

Hospital Sv. Duha Prvi spomen hospitala Sv. Duha, koji je osnovala istoimena bratovština, potjeĉe

iz 1357. godine. Hospital je sluţio kao utoĉište za nemoćne, siromašne i bolesne.1352

U doba Ivana Lucića (17. st.) hospital se nalazio zapadno od crkve Sv. Duha, a jugozapadno

od kuće koja je nekad pripadala plemićkom rodu Sobota, uz gradske zidine

i juţna vrata PrigraĊa.1353 Već smo spomenuli oporuku iz 1450. godine, prema kojoj

se neka kuća hospitala nalazila kraj posjeda Andrije Rosanija obitelji Andreis, u ulici

koja vodi prema Novom gradu.1354 Ne moţe se, meĊutim, ustanoviti je li se hospital

nalazio na tom mjestu. Nema ni podataka o njegovu izgledu. Ĉini se da je hospital

imao oltar, što je bilo uobiĉajeno,1355 a prema Matrikuli crkva Sv. Duha imala je

jednoga kapelana koji je svaki dan morao drţati misu osim za bratime, za umrle i za

siromahe hospitala Sv. Duha.1356 O štićenicima toga hospitala i njegovu radu gotovo

da i nema nikakvih podataka. Sigurno je da su primjenjivana naĉela Sedam djela

tjelesnog milosrđa (nahraniti gladne, napojiti ţedne, odjenuti siromašne, primiti putnike,

pohoditi bolesne i utamniĉene, otkupiti robove i ukopati umrle). Budući da su

srednjovjekovni hospitali izljeĉenje tijela nuţno vezali uz izljeĉenje duše, hospital

je pruţao i duhovnu utjehu.1357 Bratimi su morali davati milodare u kruhu, povrću,

mesu i svijećama siromašnoj braći i udovicama te siromasima hospitala.1358

1349 AHAZU, Ostavština, knj. 10., f. 25.-30.

1350 DAZd, AT, k. 71., sv. 3., f. 1.

1351 Zlatna, 331.

1352 P. ANDREIS, Povijest, 89. I prije spomena hospitala Sv. Duha, bratimi su se bavili karitativnim

djelatnostima. Humanitarno obiljeţje bratovštine Sv. Duha u vrijeme kuge dokazuje i već spomenuta

vijest o kugi koju donosi Pavao Andreis. Prema njemu, „meĊu poboţnim djelima što ih vrše oni bratimi

(Sv. Duha) jest sudjelovanje pri ukopu siromaha, vojnika i osuĊenih na smrt, odjeveni u bijele svite s

kukuljicama, te izdrţavanje jednog gostinjca, za ĉiju su gradnju graĊani i ljudi iz okruga duţni u svojim

posljednjim voljama odrediti deset solida”; P. ANDREIS, Povijest, 334.

1353 I. LUĈIĆ, Povijesna , 500., 781.-782., 992. Vidi sliku br. 39. K. ĉ . 759. (bratovština) i k. ĉ. 523.

(crkva).

1354 DAZd, AT, k. 67., sv. 3., 92.-92.v.

1355 Zapisano je i mjesto primanja novog ĉlana: ispred velikog oltara u hospitalu; Matrikula, f. 4.


1357 Za usporedbu, u splitskom hospitalu Sv. Duha primani su muškarci i ţene, slijepi, kljasti, siromašni

i bolesni, ĉak i stranci kojima je bila potrebna pomoć; I. BENYOVSKY – T. BUKLIJAŠ, Bratovština

i hospital, 640.; Carole RAWCLIFFE, „The Seventh Comfortable Work: Charity and Mortality in the

Medieval Hospital”, Medicina e storia, 6., 2004., 1.-37.

1358 Matrikula, f. 3.-5., 7.


Slika br. 41. Plan grada iz 1755.1359

1359 Originalno u boji. Danas se ĉuva u Muzeju grada Trogira.


Hospital je osnovala bratovština, ali komunalne su vlasti, jer je bio i jedini u

gradu, poticale njegovo pomaganje. Tako su u izgradnji hospitala, osim ĉlanova

bratovštine i gradskih vlasti, sudjelovali svi graĊani. U legatima druge polovice

14. stoljeća ostavljaju se predmeti (primjerice pokrivaĉi) za hospital, ili novac. Primjerice,

Stanislava ţena pokojnog Stjepana Kokota iz PrigraĊa, ostavila je 3 zlatna

dukata za ukrašavanje oltara u hospitalu.1360 GraĊani su od 1404. u svojim legatima

bili duţni ostaviti 10 solida za hospital.1361 Ta se odredba ponavlja i nakon dolaska

Mleĉana. Zakon iz 1420. godine odredio je, kako je spomenuto, da svatko treba u

svojoj oporuci ostaviti barem deset solida za popravak hospitala Svetoga Duha.

Prema reformaciji iz 1428. koja proglašava zakon iz 1420., duţnost komunalnih

upravitelja bila je „ne samo da se brinu o odrţavanju grada nego i o odrţavanju

crkava i uboţnica u koje se smještaju ljudi radi spasa (svojih) duša i radi odrţavanja

ţivota”.1362 Navodi se da je hospital Sv. Duha „u lošem stanju tako da joj prijeti

propast, a siromasi, koji su u njoj bili sklonjeni trpjeli su svakojake nedaće”.1363

U Matrikuli je saĉuvan popis primljenih sredstava iz oporuĉnih legata 1429.

i 1430. godine. Popis dokazuje da se statutarna reformacija iz 1428. godine dosljedno

provodila.1364 Velik broj legata iz tog razdoblja upućuje na veću smrtnost

(od 28. listopada 1429. do 8. oţujka 1430.) moţda uzrokovanu kugom koju

1429. godine spominje Pavao Andreis.1365 Prema njemu, grad je 1429., u razdoblju

velike izgradnje, pogodila kuga i navodno odnijela 2/5 stanovništva.1366 I u

kasnijem razdoblju nastavlja se ista tradicija: pregledamo li knjigu oporuka iz tog 1360 M. KARBIĆ – Z. LADIĆ, Oporuke, 172.-228.; P. ANDREIS, Povijest, 334.


1362 Knez i suci odluĉili su statutarno odrediti da svaki graĊanin i stanovnik trogirskoga distrikta, kada

pravi svoju oporuku, mora ostaviti u korist imovine uboţnice barem deset malih solida. Ako bi „uslijed

zaborava ili iz drugog razloga to izostavio i ne bi ostavio spomenutih deset solida, onda povjerenici (za

izvršenje oporuke) tog oporuĉitelja moraju dati iz imovine samog pokojnika spomenutih deset solida”;

ST, R. II., c. 18.

1363 Za odrţavanje uboţnice bilo je nareĊeno ţupanima bratovštine Sv. Duha da na kraju svoje sluţbe

pokaţu i poloţe raĉun o svome upravljanju u toj sluţbi. Novac koji bi skupili od prihoda morali su drţati

u škrinji sa dva kljuĉa, „od kojih jedan neka drţi gospodin knez, a drugi ţupan. I ta škrinja mora se ĉuvati

u sakristiji stolne crkve dok se ne odluĉi gdje je treba smjestiti.” Ţupanima se zabranjuje davanje u zakup

prihoda Sv. Duha, a nije im bilo dopušten nikakav izdatak veći od pet libara bez kneţeva znanja i dopuštenja.

Te su odredbe donesene „da bi se spomenuta uboţnica obnovila, uredila popravila i u dobrom

stanju odrţala”; ST, R. II., c. 19.

1364 U tom se popisu ne spominje izriĉito hospital, nego se ostavljaju sredstva za bratovštinu koja

njime upravlja (iako u oporukama piše da je za hospital). Legate su zaprimali ţupani odnosno gastaldi

bratovštine, a spominje se da se poslovanje vodilo u tzv. quaderno de amanistrario, a tek naknadno upisivano

u Matrikulu. Oporuĉitelji su plemići, puĉani pa i jedan hodoĉasnik, a samo djelomiĉno ĉlanovi

bratovštine.

1365 Matrikula, f. 136.-138.



razdoblja,1367 uoĉavamo da gotovo svaka oporuka sadrţi obvezatno dva legata: na

prvom mjestu svaki oporuĉitelj ostavlja in opere muri Civitatis Nove Tragurii 10

solida i isto toliko in opere hospitalis sancti Spiritus de Tragurio.1368 Osim što je

bilo odreĊeno da se hospitalu ostavljaju sredstva za izgradnju, mnogi su oporuĉitelji

svojevoljno ostavljali i više sredstava, ne samo za hospital nego i za izgradnju

crkve i bratovštine Sv. Duha.

Hospital se spominje u mnogim dokumentima druge polovice 15. stoljeća.1369 I

krajem stoljeća, spominje se da je u lošem stanju: godine 1493. spominje se organiziranje

„fabrike” za izgradnju ili popravak hospitala Sv. Duha.1370 Hospital je u

posjedu imao i nekoliko kuća u jezgri i PrigraĊu. Prokurator bratovštine Sv. Duha

kupio je 1407. godine jednu ĉesticu od nekog Šimuna širine 6 i duţine 9 lakata, u

PrigraĊu iuxta domum hospitalis na sjeveru, i kuće Gojana i Bogoslava na jugu (za

23 libre).1371

Moţe se pretpostaviti da je bratovština Sv. Duha u Trogiru osnovana pod utjecajem

prvoosnovane rimske hospitalske bratovštine Santo Spirito in Sassia i njezine

bolnice.1372 Bratovštine, a osobito hospitali Sv. Duha, ponovno su uznapredovali

u razdoblju koje je prethodilo Tridentskom koncilu, kad njihovo djelovanje

bulama potiĉu pape Julije II. godine 1506., Leon X. godine 1514. i Klement VII.

godine 1528. MeĊutim, nisu sve bratovštine Sv. Duha bile izravno institucionalno

osnivane iz matiĉne rimske bratovštine. Moţemo pretpostaviti da su mnoge osnivane

i „samoinicijativno”, pod utjecajem novog duhovnog vala te su, uz iznimku

osnutka hospitala, ĉesto bile vrlo sliĉne ostalim gradskim bratovštinama. U nedo- 1367 Notara Francesca de Viviano, 1448.-1452.

1368 DAZd, Viviano, f. 35.v, 36.-37., 37.v-38., 38.v-39., 41.v, 41.v-42., 42.-42.v, 42.v-43., 43.v, 45.-45.v,

46.-46.v, 48.-48.v, 50.v, 51.-52.

1369 Vedran Gligo, „Iz arhivskih dokumenata o Blaţu Jurjevu Trogiraninu”, Katalog povodom izloţbe

Blaţ Jurjev Trogiranin, Split - Zagreb, 1986.-1987., 68.-75.; DAZd, AT, k. 66., sv. 33., f. 22.-23.v, 31.-

31.v; k. 68., sv. 8., f. 238.v-239., f. 245.v.

1370 Matrikula, f. 7. U vizitaciji Agostina Valiera 1579. spominje se već poznata odredba da svaki oporuĉitelj

mora ostaviti 10 solida hospitalu Sv. Duha, ali izriĉe se i tvrdnja da se ona ne poštuje. Ĉini se da je

hospital i u 16. stoljeću bio u lošem stanju; Matrikula, f. 153. No, unatoĉ poteškoćama, hospital je uspio

preţivjeti i spominje se još u 18. stoljeću, kao Ospedal per poveri e casa ad uso degli stessi, a nalazio

se u ulici koja je išla prema trgu Obrov i Sv. Roku; DAS, Fond Fanfogna Garanin, Podaci o mjerenju,

facs. 4./VII. Kuća bratovštine Sv. Duha uništena je u poţaru 1898. godine, a zajedno s njom i sve isprave

bratimskih sjednica, te inventar kuće - namještaj, sat (klepsidra) te bratimska zastava; I. BENYOVSKY

LATIN, Uloga, 141.-169.; I. DELALLE, Trogir, 34. Vidi sliku br. 41.

1371 SOP, 1406.-1407., f. 34.v. Vidi sliku br. 38.

1372 I. BENYOVSKY LATIN, Uloga, 34. Ta najpoznatija srednjovjekovna bolnica nastala je pod direktnim

utjecajem reda Sv. Duha (Ordine di Santo Spirito), koji je osnovao Guy de Montpellier, vjerojatno

oko 1175. godine u Montpellieru u Francuskoj; Andreas REHBERG, „Nuntii, Questuarii, Falsarii;

L’ospedale di S. Spirito in Sassia e la raccolta delle elemosine nel periodo avignonese”, Mélanges de

l’École française de Rome; Moyen Âge, 115., 41.-132.; 41.


statku dokumenata o izravnoj vezi izmeĊu rimske i trogirske bratovštine, moţemo

pretpostaviti da je Santo Spirito in Sassia bio tek model institucije i središte širenja

novoga kulta.1373 Bratovština Sv. Duha vremenom je poprimila posve drukĉije obiljeţje

– okupljajući bogate puĉane, ali je karitativno je obiljeţje odrţano, osobito u

uzdrţavanju jedinoga gradskoga hospitala. 1373 Kao takav prihvaćen je i u našim obalnim gradovima, gdje se pod titularom Sv. Duha osnivaju institucije

sliĉnih aktivnosti, ali ponešto modificirane i prilagoĊene lokalnim okolnostima i potrebama društva.

Naime, treba naglasiti da niti jedna od poznatih matrikula Sv. Duha u Dalmaciji u svojim odredbama

uopće ne spominje vezu s Rimom i rimskom bolnicom; I. BENYOVSKY – T. BUKLIJAŠ, Bratovština

i hospital, 625.-626__

irena benyovsky latin privatni prostor - bib.irb.hr · 634 u drugoj polovici 13. stoljeća više...

Documents