Ispitna pitanja

I. EUROPSKO PRAVO KAO SUSTAV ISPREPLETENIH PRAVNIH POREDAKA

1. Objasnite što znači europsko pravo u užem smislu.(2)

Europsko pravo u užem smislu jest pravo triju europskih zajednica (Europska zajednica za ugljen i čelik, Europska ekonomska zajednica i Europska zajednica za atomsku energiju) te propisi o novim oblicima suradnje u okviru Europske unije.

2. Objasnite što su tri stupa europske unije. (2)

Tri stupa Europske unije predstavljaju Zajednice i nove oblike suradnje među njima.

Prvi stup, koji je i najvažniji, čine same tri zajednice,

Drugi stup čini zajednička vanjska i sigurnosna politika,

Treći stup čini policijska i pravosudna suradnja u kaznenim stvarima.

3. Koje su najvažnije razlike između prava Zajednice i prava Europske unije? (3)

Kad je u pitanju pravo Unije, suradnja među članicama odgovara uobičajenim oblicima međudržavne suradnje na ugovornoj osnovi. Radi se o pravu mjerodavnom za drugi i treći stup Unije. To pravo ne primjenjuje se neposredno na pojedince, već se učinci akata Unije crpu iz pravnih akata država članica. Pri donošenju odluka odlučujuću ulogu imaju vlade kao zastupnici država članica.

Nasuprot tome, pravo Zajednice čini samosvojni pravni poredak koji neposredno utvrđuje prava i obveze pojedinaca. Države članice triju zajednica prenijele su svoju suverenu vlast na tijela Zajednice i time im omogućile da umjesto njih provode regulatornu vlast nad pojedincima

4. Objasnite što čini europsko pravo u širem smislu (najvažniji oblici institucionalne suradnje i njihove najvažnije karakteristike). (5-10)

Europsko pravo u širem smislu čine oblici institucionalizirane suradnje koji postoje u Europi, a koji nisu obuhvaćeni europskim pravom u užem smislu. Ti oblici su slijedeći:

a) Vijeće Europe s Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda- utemeljeno 1949.- nastalo na zajedničkom duhovnopovijesnom nasljeđu "zapadno" orijentiranih europskih država- naknadnim primanjem većeg broja država "istočnog bloka" postalo je sveeuropski forum koji se temeljio

na načelima pravne države i demokracije- Konvencija predstavlja važan kamen temeljac europskim temeljnim pravnim standardima

b) Zapadnoeuropski savez (ZES)- nastao je kao obrambeni savez europskih zemalja- nakon prevladavanja sukoba Istoka i Zapada preuzeo je mirotvorno-sigurnosne

funkcije- igra ključnu ulogu kao europska "sestra" NATO-a u pribavljanju europskog "identiteta obrane"

c) Europska organizacija za sigurnost i suradnju – OESS- organizacija kojoj je povjerena izgradnja europske sigurnosne arhitekture

d) Europsko udruženje za slobodnu trgovinu – EFTA- osnovano je 1960. kao alternativa za države nečlanice Europske zajednice

e) Organizacija za europsku ekonomsku suradnju – OEES- utemeljena je 1948. kao reakcija na Maršalov plan SAD-a- 1961. postala je Organizacijom za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD)- OECD je prerasla europske okvire suradnje i postala forum gospodarske suradnje 29 najvažnijih

industrijskih zemalja zapadnog svijeta

5. Objasnite razliku između ciljeva pojedinih institucija koje su dio europskog prava u širem smislu i ciljeva Europskih zajednica. (11)

Institucije koje čine Europsko pravo u širem smislu, kao što je Vijeće Europe, ima za cilj jedinstvo europskih država na temelju nekih duhovnopovijesnih korijena, odnosno ono podržava "paneuropsku tradiciju" zbog koje su europske države upućene na međusobnu suradnju. Tu se ističe "ideja o zajednici vrijednosti" utemeljena na načelima pravne i socijalne države, a na taj način se može premostiti različitost u političkoj i gospodarskoj sferi.

Europske zajednice pak imaju bitno pretencioznije, više gospodarskopolitičke ciljeve, kao što je monetarna unija, zajedničko državljanstvo i sl., odnosno funkcionalnu integraciju.

Naime, u tom sustavu postoje supranacionalna tijela koja nezavisno oblikuju svoju volju i u pojedinim oblastima potiskuju suverene ovlasti država članica u odnosu na pojedince

6. Objasnite razliku između pojma Europske unije i Europskih zajednica. (13)

Europska unija čini krovni pojam za tri europske zajednice (koje čine prvi stup Europske unije), ali pored toga obuhvaća postojeće oblike zajedničke suradnje u političkim oblastima drugog i trećeg stupa.

Tri europske zajednice čine sržni dio Europske unije.

Može se reći da Zajednice predstavljaju podskup Unije. Unija, kao širi pojam, uz Zajednice obuhvaća i drugi i treći stup, koji predstavljaju nove oblike suradnje.

7. Razlikovanje između Vijeća europske zajednice i Europskog vijeća. (13)

Vijeće Europske zajednice je samo tijelo triju europskih zajednica.

Europsko vijeće je vrhovno tijelo za donošenje odluka u Europskoj uniji. Treba ga razlikovati od organizacije koja se naziva Vijeće Europe.

Razlikovanje Vijeća Europske Zajednice i Europskog vijeća treba promatrati sukladno sa razlikovanjem Europske Unije od Europskih Zajednica, jer Europska Unija je krovni pojam za tri europske zajednice, odnosno zajednice predstavljaju podskup Unije ili kako je uvriježeno reći njen prvi stup. Valja naglasiti i to da zajednice čine sržni dio Unije.

II. VIJEĆE EUROPE

8. Navedite najvažnije ciljeve i objasnite strukturu Vijeća Europe. (14-16)

Najvažniji ciljevi Vijeća su: ostvarivanje većeg jedinstva između svojih članica radi očuvanja i promicanja ideala i načela koji su njihova zajednička baština te poticanje njihovog ekonomskog i socijalnog napretka

· Veće jedinstvo

· Očuvanje i promicanje ideala i načela

· Ekonomski i socijalni napredak

Svoje ciljeve Vijeće ostvaruje raspravljanjem pitanja od zajedničkog interesa, sklapanjem sporazuma i zajedničkom akcijom na ekonomskom, socijalnom, kulturnom, pravnom, znanstvenom i administrativnom polju, kao i očuvanjem i razvojem ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Vijeće čine Odbor ministara, koji obavlja izvršne zadaće i Savjetodavna skupština, koja predstavlja parlamentarni element.

9. Koji su najvažniji ugovori Vijeća Europe?

Ugovori Vijeća Europe su (17):

NAJVAŽNIJA:1950. – Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih

slobodaOSTALE:1955. – Europska konvencija o nastanjivanju

1957. – Europska konvencija o mirnom rješavanju sporova

1961. – Europska socijalna povelja

1972. – Europska konvencija o državnom imunitetu

1977. – Europska konvencija o borbi protiv terorizma

1987. – Europska konvencija o sprečavanju mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja

1992. – Europska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima

1995. – Okvirna konvencija o zaštiti nacionalnih manjina

NOVIJE: 1997. – Konvencija o zaštiti ljudskih prava i ljudskog dostojanstva u biologiji i medicini

1997. – Dodatni protokol o zabrani kloniranja ljudskih bića

1997. – Europska konvencija o državljanstvu

III. EUROPSKA KONVENCIJA ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA KAO SVEEUROPSKI TEMELJNI PRAVNI STANDARD

10. Objasnite značenje Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.(18)

Ona ima posebno značenje za razvoj međunarodne zaštite ljudskih prava te predstavlja efikasan mehanizam provođenja zaštite ljudskih prava na međunarodnoj razini u okviru sudski uređenog postupka.

Konvencijom su oformljeni zajednički Europski standardi temeljnih prava pa samo pristupanje novih članica znači visoku razinu zaštite, a uz to države članice ujednačuju svoje pravne poretke prema konvencijskim standardima.

Osim toga, u državama gdje je ustavnopravna kontrola slabija ili nedostatna (npr. Francuska), pravna zaštita prema Konvenciji predstavlja neku vrstu zamjene ustavne sudbenosti.11. Koja tijela predviđa Konvencija? (20, 21)

Konvencija predviđa dva (kvazi) sudbena tijela: Europsku komisiju za ljudska prava i Europski sud za ljudska prava, sa sjedištem u Strasbourgu.

Jedanaesti protokol na Konvenciju predviđa spajanje ta dva tijela u jedno tijelo: novi stalni Europski sud za ljudska prava, koji je započeo s radom u studenom 1998. g.

Novi sustav poznaje tri vrste tijela: - Odbor od tri suca –

A provodi prethodni postupak po individualnim zahtjevima

- Vijeće od sedam sudaca –A odlučuje o dopuštenosti i osnovanosti individualnih zahtjeva

- Veliko vijeće sa sedamnaest sudaca –A odlučuje o bitnim pravnim pitanjima

Plenum svih sudaca odlučuje o organizacijskim pitanjima.

postoji još i- Odbor ministara Vijeća Europe –

A konvencijsko tijelo s "političkim utjecajem"

12. Koja su najvažnija prava koja jamči Konvencija?

a) temeljna ljudska prava –A pravo na život, zabrana mučenja i nečovječnog postupanja, zabrana ropstva

i prisilnog rada

b) zaštita osobnih sloboda

c) sudska postupovna prava –A jamstva postupka u pravnoj državi

d) posebna prava –A zaštita privatne sfere, sloboda savjesti i vjeroispovijesti, sloboda izražavanja

mišljenja, sloboda okupljanja i udruživanja

e) pravo na brak i obitelj

13. Pojasnite važnost jedanaestog protokola na Konvenciju.

Jedanaesti protokol na Konvenciju predviđa spajanje Europske komisije za ljudska prava i Europskog suda za ljudska prava u jedno tijelo: novi stalni Europski sud za ljudska prava, koji je započeo s radom u studenom 1998. g.

Novi sustav poznaje tri vrste tijela: - Odbor od tri suca –

A provodi prethodni postupak po individualnim zahtjevima

- Vijeće od sedam sudaca –A odlučuje o dopuštenosti i osnovanosti individualnih zahtjeva

- Veliko vijeće sa sedamnaest sudaca –A odlučuje o bitnim pravnim pitanjima

Plenum svih sudaca odlučuje o organizacijskim pitanjima.

Osim toga, nakon reformiranja sustava Konvencije jedanaestim protokolom nije više potrebna izjava o pristanku države ugovornice u pogledu pokretanja postupka pred Sudom temeljem pojedinačnog zahtjeva.

14. Tko može pokrenuti postupak pred Sudom? (22)

Svaka država ugovornica koja se poziva na kršenje Konvencije od strane druge države.

Pored toga, svaka fizička osoba, nevladina organizacija ili skupina pojedinaca, ali tek nakon što je iscrpljena državna pravna zaštita.

15. Objasnite postupak pri pojedinačnim zahtjevima sukladno čl. 34. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. (22)

Pojedinačnim se zahtjevom može Sudu obratiti svaka fizička osoba, nevladina organizacija ili skupina osoba, pozivajući se na kršenje odredbi Konvencije od strane države ugovornice.

Na taj se način pojedincu otvara mogućnost da na međunarodnoj razini, u okviru međunarodnog ugovora, zahtjeva zaštitu pred nezavisnim tijelom čak i protiv svoje domovine.

VIDI PITANJE-16. Objasnite postupak pri pojedinačnim zahtjevima. (22)

a) Odbor provjerava dopuštenost zahtjeva –A treba biti iscrpljena državna pravna zaštita i poštovan šestomjesečni rok

od donošenja konačne državne odlukeA zahtjev mora biti sukladan KonvencijiA zahtjev ne smije biti očito neutemeljen, a niti predstavljati zloupotrebu

prava

b) Vijeće odlučuje –A ali ono može ustupiti nadležnost Velikom vijeću ako se radi o važnijim

pitanjima tumačenja, pod uvjetom da se ni jedna stranka tome ne protivi.

c) Nakon donošenja odluke Vijeća, stranka može tražiti pravorijek Velikog vijeća

17. Da li Sud može dodijeliti naknadu za pretrpljenu štetu?(23)

Može, u slučaju kršenja Konvencije i to i materijalnu i nematerijalnu. U praksi Sud često koristi tu mogućnost. Konačne presude obvezuju države ugovornice da ih provode, međutim nisu predviđena prisilna sredstva za provođenje presuda.

18. Što znači samostalno tumačenje Konvencijskih prava (objasnite na primjeru)? (24)

To znači da Europski sud za ljudska prava tumači Konvenciju koja se osamostaljuje od nacionalnog poimanja. Drugim riječima, odredbe Konvencije nisu ovisne o rješenjima nacionalnih zakona. Samostalno tumačenje Konvencije prikazuje se pomoću slučaja o kojem je Sud odlučivao 1984. godine.

Protiv turskog državljanina je vođen prekršajni postupak u Njemačkoj i on je u tom postupku morao platiti troškove prevoditelja. Dotični je Europskoj komisiji za ljudska prava podnio zahtjev te dokazivao da je povrijeđeno njegovo pravo na besplatne usluge prevoditelja. Za osnovanost slučaja bilo je odlučujuće da li se radi o prekršajnom ili kaznenom djelu, budući da Konvencija to pravo jamči samo optuženome u kaznenom postupku. Ovo je upitno zbog toga što je njemački zakonodavac htio dekriminalizirati ta djela. Međutim, procjena nekog delikta kao kaznenog djela ne ovisi isključivo o etiketi koju mu daje nacionalno pravo i utoliko se Konvencija treba tumačiti neovisno od nacionalnog prava.

Prema nacionalnom pravu, njemačkom, radilo se o prekršaju, no prema Konvenciji se radilo o kaznenom djelu. Rješenje Konvencije je bilo relevantno, neovisno o suprotnom rješenju nacionalnog zakona iz čega proizlazi da se Konvencijska prava tumače samostalno.

Slijedi da je Njemačka bila dužna poštovati odluku Suda, a uz to, promjenom zakona prilagoditi svoje pravo Konvenciji prema tumačenju Suda.

19. Pojasnite važnost čl. 3 Konvencije (zabrana nečovječnog postupanja). Navedite primjer iz sudske prakse. (27)

Važnost čl. 3. Konvencije leži u tome što pruža zaštitu pojedincu od mučenja te nečovječnog ili ponižavajućeg postupka, odnosno kazne. Iz toga nastaju zapreke za izručenje zločinaca te izgon stranaca, ukoliko bi oni time bili izloženi postupku ili kazni kakvi su nespojivi s Konvencijom.

Europski sud za ljudska prava 1989. je odlučio da je izručenje jednog Nijemca preko Velike Britanije u SAD pri prijetećoj smrtnoj kazni nespojivo sa zabranom nečovječnog postupka. Nečovječnost postupka SAD-a očitovala se u dugom boravku osuđenika u tzv. ćelijama smrti koji je prethodio samom izvršenju kazne.

20. Pojasnite čl. 8. Konvencije (zaštita obitelji i privatne sfere). Navedite primjer iz sudske prakse. (28)

Taj članak navodi kako pojam "obitelji" obuhvaća također i vezu između izvanbračnog djeteta i oca. On je posebno došao do izražaja zbog mogućnosti, koja postoji prema Irskom pravu, davanja djeteta na usvojenje tajno, bez znanja ili pristanka oca. Stoga, takva mogućnost predstavlja povredu Konvencije, ukoliko ne postoje posebni razlozi dobrobiti djeteta koji takav postupak čine opravdanim.

Povreda obiteljskog i privatnog života može nastati i zbog težih zagađenja okoliša koji znatno opterećuju kućni život. Sud naglašava da u slučajevima kada se dopušta postojanje uređaja koji su štetni za okoliš treba voditi računa o zaštiti susjeda od uznemiravanja i narušavanja zdravlja barem razmjerno javnom interesu.

Naime, odredba nacionalnog zakonodavstva koja bi tolerirala veći stupanj zagađenja nego Konvencija, predstavljala bi povredu Konvencije.

21. Pojasnite čl. 10. Konvencije (sloboda mišljenja). Navedite primjer iz sudske prakse. (29)

Konvencija u ovom području polazi od nastojanja da se u širokom opsegu osigura pluralizam mišljenja.Europski sud za ljudska prava je zahvate u slobodu tiska u vidu zabrane objavljivanja informacija vezao za strogu

obvezu opravdanja.Takav primjer postoji kod slučaja objavljivanja porezne kartice generalnog direktora Peguota od strane jednog

tjednika.Također, sudska praksa je uvela slobodu radio programa privatnih radio-stanica, a sva državna ograničenja podvela pod stroge materijalne kriterije

22. Koja je važnost prvog dodanog Protokola na Konvenciju? (30)

Taj protokol jamči svakoj pravnoj ili fizičkoj osobi pravo na poštivanje vlasništva, a ograničenje vlasništva dopušta u nužnim okvirima samo kada je to u skladu s općim interesom ili za osiguranje plaćanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

23. Objasnite sudsku praksu zaštite vlasništva prema čl. 1. dodanog protokola. (31)

Načela međunarodnog prava ograničavaju izvlaštenje kada je riječ o strancima i osobito ga vezuju uz primjerenu naknadu.

Sudska praksa upućivanje na opća pravna načela međunarodnog prava tumači kao upućivanje na pravne razloge, koji vrijede samo za strance, međutim nalaže da bi kod ozbiljnih povreda korištenja vlasništva ili samog prava vlasništva vlastitog državljanina trebalo pravedno uravnotežiti opći interes i interes pojedinca. Dakle, smjera na izjednačavanje stranaca i domaćih državljana kada je njihovo pravo vlasništva ograničeno ili oduzeto izvlaštenjem.

Takvo izjednačavanje zahtjeva u pravilu vodi primjerenoj naknadi štete u svjetlu načela razmjernosti.

24. Pojasnite čl. 14. (zabrana diskriminacije). Navedite primjer iz sudske prakse. (33)

Zabrana diskriminacije ne predstavlja samostalno načelo jednakosti, već vrijedi samo u okviru područja zaštite nekog drugog prava iz Konvencije.

Prema odluci Europskog suda za ljudska prava povećanje vatrogasnih davanja u pokrajini Baden-Württemberg predstavlja povredu Konvencije zbog ograničenja primjene samo na muškarce.

25. Objasnite na koji način se Konvencija implementira u nacionalne poretke. (37)

Na način što ju je većina država članica transportirala u nacionalno pravo s ugovornim zakonom, a u pojedinim državama ona čak ima pravnu snagu u rangu Ustava.

26. Da li Europska konvencija predstavlja pravni izvor Europskog prava?

Da. To proizlazi iz okolnosti što se Europski sud, u razvoju općih pravnih načela prava Zajednice, uvijek poziva na Konvenciju, a osim toga na nju se poziva i Ugovor o Europskoj Uniji.

27. Objasnite odnos Konvencije i Europskih zajednica. (38, 39)

Ne postoji neposredna vezanost europskih zajednica za Konvenciju. Katkada pravno stajalište Suda za ljudska prava u Strasbourgu nadilazi standarde koje je razvio Europski sud (na osnovi Konvencije) u smislu daljnje zaštite temeljnih prava.

Prema sadašnjem pravnom položaju tijela Konvencije ne mogu vršiti zahvate u pravne akte Europske zajednice.Međutim, Europski sud pri prijenosu suverenih prava na Europsku zajednicu preispituje pridržavanje konvencijskih

standarda. Tim stajalištem Europski sud na izvjestan način preuzima ustavnopravne funkcije u pogledu strukturnih načela Europske zajednice i Europske unije

IV. RAZVOJ EUROPSKE ZAJEDNICE I EUROPSKE UNIJE

28. Osnivanje Europske zajednice za ugljen i čelik. (40)

Osnovana je nakon drugog svjetskog rata zaključivanjem ugovora 1951., a koji je stupio na snagu 1952. Odlučujući poticaj za osnivanje dali su francuski ministar Robert Schuman i njegov suradnik Jeanu Monett, koji su razvili plan kojim se proizvodnja ugljena i čelika Njemačke i Francuske objedinjuje i otvara pristup k ujedinjenju drugim europskim državama. Osnivanje te zajednice smatra se zametkom daljnje integracije europskih država.

Preambula ugovora o osnivanju naglašava odlučnost država članica da stoljetna rivalstva zamjene ujedinjenjem njihovih bitnih interesa osnutkom jedne gospodarske zajednice.

29. Koja je važnost Rimskih ugovora o osnivanju EEZ? (43)

Rimski ugovori o osnivanju EEZ i EUROATOM-a potpisani su 1957., a stupili na snagu 1958. čime je ostvaren plan stvaranja zajedničkog europskog tržišta. Njima su utvrđene četiri "slobode tržišta" koje smjeraju na ostvarenje zajedničkog tržišta sa slobodnim prometom roba, osoba, usluga i kapitala.

Važnost Rimskih ugovora leži u tome što su oni realizirali nastojanje za jednom sveobuhvatnijom integracijom i na političkom području.

30. Objasnite srž Rimskih ugovora. (44)

Rimski ugovori o osnivanju Europske ekonomske zajednice i Europske zajednice za atomsku energiju ostvarili su planove stvaranja zajedničkog europskog tržišta te sadrže četiri "slobode tržišta" koje smjeraju na ostvarenje zajedničkog tržišta sa slobodnim prometom roba, osoba, usluga i kapitala. Ti su ugovori realizirali nastojanje za jednom sveobuhvatnijom integracijom i na političkom području. Valja naglasiti i da Europsku zajednicu u srži čini carinska unija.

Težište političkog odlučivanja je, prema njima, u Vijeću putem kojeg pojedine države članice sudjeluju u stvaranju prava i drugim ovlastima, a Komisija je ovlaštena na donošenje provedbenih propisa te izvršenje ovlasti u pojedinim područjima. Ona ima ulogu "čuvarice poretka zajednice"

31. Koja je važnost Sporazuma o zajedničkim tijelima za Europske zajednice iz 1957. godine? (45)

Prema tom sporazumu postoje jedinstveni Europski parlament i jedinstveni Sud Europske zajednice. Važnost Sporazuma je u tome što je njime, stupnjevitim spajanjem tijela, stvoreno usko institucionalizirano povezivanje triju zajednica.

32. Ugovor o fuziji 1965. godine. (45)

Tim ugovorom, koji se nadovezuje na Sporazum o zajedničkim tijelima za Europske zajednice iz 1957. formiraju se zajedničko Vijeće i zajednička Komisija. Dakle, radi se o nastavku stupnjevitog spajanja tijela kojim je stvoreno usko institucionalizirano povezivanje triju zajednica.33. Faze proširenja Europskih zajednica. (46)

- 1973. proširuje se do tad šesteročlana Zajednica na devet članovaA Zajednici se priključuju Danska, Irska i Velika Britanija

- 1981. pristupa Grčka

- 1986. primljeni su Portugal i Španjolska

- 1990. integrirano je područje nekadašnje Demokratske Njemačke Republike

34. Jedinstveni europski akt iz 1986. (47)

Taj akt je donio dalekosežne promjene u europskoj političkoj suradnji, koja je tim aktom dobila vlastitu ugovornu osnovu.

Pored toga unio je nova pravila glede unutrašnjeg tržišta kao i osnivanja Prvostupanjskog suda, a unio je i značajne promjene u zakonodavnim postupcima.

Konačno, dodijelio je Europskoj zajednici značajno povećanje ovlasti.

35. Ugovor iz Maastrichta 1992. godine. (48)

Ovaj ugovor je potpisan 1992., a stupio je na snagu 1993. godine. Njime je stvorena Europska Unija kao proširena tvorevina.

Uveo je novu dimenziju integracijskog procesa. Shvaća se kao "novi stupanj u ostvarenju sve tješnje unije europskih naroda". Njime je povezan institucionalni sustav na dva kolosijeka, s jedne strane sustav Zajednice i s druge strane "međuvladina" suradnje u okviru Europske unije u novoosnovanim političkim područjima.

Djelovanje na dva kolosijeka očituje se i u činjenici da je Europski sud načelno nadležan za tumačenje UEZ, a ne za odredbe "međuvladine" suradnje.

Tim su ugovorom stvorena tri stupa koja čine Europsku Uniju. Osim toga, Ugovor iz Maastrichta sadrži i izmjenu ugovora Zajednice. Posebno su značajne odredbe o gospodarskoj i monetarnoj uniji koje su dovele do zajedničke vrhovne monetarne vlasti

Ugovor također sadrži i koncept "državljanstva" (građanstva) Unije.

36. Osnivanje Europske unije. (50)

Ugovorni režim Europske unije pokriva sistem Zajednica i novostvorene oblike suradnje kao zajednički krov. Temelji Europske unije su Europske zajednice dopunjene ugovorom o osnivanju Europske unije (UEU).

Odredbe glede Europske unije tvore institucionalizirani okvir za "međuvladinu suradnju" u drugom i trećem stupu Europske unije, dakle na područjima vanjske i sigurnosne politike te policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima.

UEU priznaje poštivanje identiteta država članica i njihovih sustava vlasti koji počivanju na demokratskim načelima.

37. Objasnite što znači pojam "zajednički krov". (50)

To znači da ugovorni režim Europske unije pokriva sistem Zajednica i novostvorene oblike suradnje. Drugim riječima, Europske zajednice, koje predstavljaju prvi stup Unije te novi oblici suradnje, koji predstavljaju drugi i treći stup, ustvari su dijelovi od kojih se sastoji Europska unija.

38. Što znači "posebno pravo Zajednice" ili Sporazum o socijalnoj politici? (52)

Sporazum o socijalnoj politici predstavlja jedan oblik partikularnog ili posebnog prava zajednice. Nastao je iz razloga što su države članice težile za produbljivanjem socijalne dimenzije Europske zajednice, kroz daljnje pozajedničenje socijalne politike, no tome se protivila Velika Britanija pa su se tada preostalih 11 država članica (bez Velike Britanije) sporazumjele o partikularnom, okvirnom prilagođavanju socijalnih standarda izvan UEZ, no ipak koristeći institucionalni sustav Europske zajednice.

U svezi s tim je donesen i protokol na ugovor o Europskoj Uniji.

Dakle, "posebno pravo Zajednice" jest partikularno, okvirno prilagođavanje socijalnih standarda izvan UEZ koje koristi institucionalni sustav Europske zajednice, a nastalo je Sporazumom o socijalnoj politici.

39. Pojasnite značaj Schengenskog sporazuma. (54)

Tim sporazumom pojednostavljen je prekogranični promet osoba ukidanjem kontrole osoba i uvođenjem novog mehanizma policijske suradnje.

Pri tom se ne radi o mjerama koje se temelje na UEZ, već o posebnom ugovornom putu pojedinih država članica

40. Koje promjene uvodi ugovor iz Amsterdama? (55 – 58)

Ugovorom iz Amsterdama, koji je potpisan 1997., a na snagu stupio 1999. godine, uvedene su promjene u maastrichtski UEU te u osnivačke ugovore triju zajednica, čime su njihove odredbe zadobile novu numeraciju i doživjele tehničke prilagodbe i pojednostavljenja.

1) Položaj Europskog parlamenta je ojačao u odnosu na Vijeće.

2) Shengensko stajalište je uvedeno u okvire Europske zajednice posebnim protokolom na ugovor iz Amsterdama.

3) Putem tog ugovora je u UEZ integriran sporazum o socijalnoj politici.

4) Uvedeno je novo poglavlje o zapošljavanju u Ugovor o Europskoj zajednici.

5) Njime su predviđene i reforme u području zajedničke vanjske i sigurnosne politike.

6) Politika viza, azila i useljavanja te druge slobode kretanja osoba, premještene su iz trećeg u drugi stup.

7) Uveden je koncept "pojačane suradnje". Time se htjelo olakšati pojedinim državama da u okviru Ugovora prednjače pojačanom suradnjom, ali uz ovlaštenje Vijeća. Tako je stvoren ugovorni temelj za stvaranje "posebnog prava zajednice", odnosno, "posebnog prava Unije".

8) Uveo je mogućnost da se pravo glasa i druga prava iz ugovora pojedinoj državi članici ograniče kada ta država teško i ustrajno krši određena temeljna načela.

9) Proširena je nadležnost Europskog suda na drugi i treći stup, te je uveden prvostupanjski sud.

41. Koja je važnost Ugovora iz Nice? (59)

2000. godine, na konferenciji u Nici je dogovorena institucionalna reforma koja bi trebala osigurati sposobnost za predstojeće proširenje Europske unije, a tekst Ugovora iz Nice predstavlja određeni minimum reforme.

Taj Ugovor ojačava položaj prema broju glasova malim državama te predviđa da se broj članova Europske komisije uskoro ograniči odustajanjem velikih država članica od drugog člana Komisije.

42. U kojim je organizacijama Europska unija članica? (60, 61)

a) Europskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA)

b) Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT)

c) Svjetske trgovinske organizacije (WTO)

V. STRUKTURA EUROPSKE UNIJE

43. Objasnite model "tri stupa". (64)

Model "tri stupa" predstavlja pokušaj da se slikovito prikaže novostvorena Europska unija i njena netransparentna struktura, a da se pritom preduhitreno ne veže za preciznu pravnu kvalifikaciju.

Prvi stup predstavljaju tri Europske zajednice (Europska zajednica za ugljen i čelik, Europska zajednica i Europska zajednica za atomsku energiju) i one su, kao međunarodne organizacije nositelji vlastitih prava i obveza prema svojim članicama i trećim državama.

Drugi stup jest zajednička vanjska i sigurnosna politika.Treći stup jest policijska i pravosudna suradnja u kaznenim stvarima.

U drugom i trećem stupu šefovi država samostalno djeluju u ime država članica.

44. Koje je najvažnije političko tijelo Europske unije? (66)

To je Europsko vijeće. Ono daje Uniji impulse potrebne za njen raznoj i određuje opće političke ciljeve potrebne za taj razvoj.

Sastavljeno je od šefova država i vlada država članica te predsjednika Komisije.

45. Da li tijela Zajednice sudjeluju u drugom i trećem stupu i ako da na koji način? (67,68)

Sudjeluju i to osobito Vijeće i Komisija. Oni su odgovorni za koherentnost svih vanjskopolitičkih mjera Unije i u okviru njene vanjske, sigurnosne, gospodarske i razvojne politike.

Vijeće je nadležno za usuglašavanje među državama članicama, zauzimanje zajedničkih stajališta i zajedničkih djelovanja. U trećem stupu ono predstavlja važan savjetodavni i odlučujući forum za donošenje odluka.

Europski parlament osigurava znatan utjecaj u drugom i trećem stupu putem financiranja svojim proračunskim ovlastima.

46. Da li Europske zajednice i Europska unija imaju pravnu osobnost i kako se ona očituje? (69)

Tri zajednice imaju svoju vlastitu pravnu osobnost, a ona se očituje u tome što one mogu zaključivati ugovore s trećim državama i međunarodnim organizacijama, a i same mogu postati članicama međunarodnih organizacijama.

Europska unija nema pravnu osobnost i ne može zaključivati ugovore niti postati članicom međunarodnih organizacija.

47. Pojasnite što znači koncept "osnažena zajednička suradnja"? (72a)

To je koncept koji dopušta državama članicama da međusobno, u cilju produbljene međunarodne suradnje ili posebno intenzivne integracije, koriste tijela, postupke i mehanizme u okviru ugovornih ciljeva, kada su na to ovlaštene od strane Vijeća.

Takva suradnja među državama članicama je jedan otvoren proces kojemu se kasnije mogu pridružiti i druge države članice.

Ugovor iz Nice vezuje "osnaženu zajedničku suradnju" uz najmanje 8 država članica.

VI. PRAVNA PRIRODA EUROPSKE ZAJEDNICE I EUROPSKE UNIJE

48. Objasnite pravnu osobnost Europskih zajednica u međunarodnom javnom pravu. (73)

Pravna osobnost Europskih zajednica je izrijekom priznata u tri osnivačka ugovora (UEZ, UEUROATOM, UEZUČ). One imaju svoja tijela koja formiraju volju nezavisnu od država članica i nositelji su vlastitih prava i obveza. Njihov međunarodnopravni subjektivitet izražava se pri zaključivanju međunarodnih ugovora. Njihova međunarodnopravna osobnost je u odnosu na treće države ovisna o tome da ih te države izrijekom i konkludentno priznaju.

49. Objasnite pravnu osobnost Europskih zajednica u nacionalnom pravnom prometu. (77)

Pravna osobnost Europskih zajednica u nacionalnom prometu osigurava pregovaračku sposobnost zajednica unutar državnog pravnog prometa.

Također, Europske zajednice su ovlaštene na niz povlastica i imuniteta u državama članicama, a imunitet imaju kao i druge međunarodne organizacije, na temelju međunarodnog običajnog prava.

50. Objasnite što znači pojam "supranacionalnost" i na koji način se očituje. (79)

"Supranacionalnost" Europskih zajednica znači da su države članice na njih prenijele suverena prava iz čega proizlazi i visoki stupanj samostalnosti u oblikovanju njihove volje. Elementi "supranacionalnosti" ostvareni su već u Montana uniji, čiji je najvažniji organ odlučivanja, "visoka vlast", označen kao "iznaddržavni".

"Supranacionalnost" pravnog poretka Zajednice se očituje u njegovoj prednosti pred pravom država članica i izravnom učinku velikog broja važećih odredbi za njihove državljane i njih same.

51. "Neposredan učinak" supranacoinalnih odredbi. (81)

Tijela Zajednice mogu donositi propise, koji bez posredovanja država članica mogu neposredno stvarati prava i obveze za pojedince.

Npr. to su uredbe i odluke koje neposredno obvezuju na određeno ponašanje pojedine građane ili poduzeća ili im pak daju određeno pravo.

52. Koje su poteškoće prilikom određivanja pravne prirode Europske unije? (82)

Budući da Unija nema vlastite nadležnosti ni prema unutra ni prema van, ona ne može samostalno zaključivati međunarodnopravne ugovore, međutim nove odredbe UEU predviđaju zaključenje ugovora u okviru drugog i trećeg stupa kroz Vijeće. Upravo te nove odredbe unose nejasnoću u određivanje pravne prirode Unije.

Radi se o tome da iz okolnosti da Unija ne može samostalno zaključivati međunarodnopravne ugovore proizlazi zaključak kako ona nema pravnu osobnost, dok prema novim odredbama ona može sklapati određene ugovore, a što upućuje na postojanje pravne osobnosti. Zbog toga i postoji poteškoća pri određivanju njene pravne prirode, drugim riječima pri određivanju ima li ona pravnu osobnost ili ne te može li sklapati ugovore ili ne.

53. Posebnost sustava Europske unije. (84, 85)

Posebnost sustava Europske Unije je u tome što ima određene značajke savezne države, ali ipak nije savezna država. Na taj se način razlikuje i od država i od drugih međunarodnih organizacija.

Naime, u sustavu Europske Unije prisutan je rast nadležnosti kroz pozajedničenje monetarne politike, a prijenos monetarne suverenosti uvijek se povezivao s osnivanjem (savezne) države. Međutim kod Unije bitno nedostaju značajke države.

Razlika u odnosu na državu očituje se i u tome što posebne ovlasti ne mogu biti proširene samostalno bez ugovorne osnove.

54. Pojasnite načelo pojedinačnih ograničenja ovlasti. (85)

To znači da europskim zajednicama stoje na raspolaganju samo nadležnosti koje su im konkretno prenesene ugovorima. Ovlasti prenesene na Uniju ne mogu biti proširene samostalno bez ugovorne osnove.

55. Objasnite koji se problemi javljaju prilikom priznavanja državne kvalitete Europske unije. Navedite primjer iz sudske prakse. (85 – 87)

Sustavu Unije bitno nedostaju značajke države. Nadalje, ne postoji Europski državni narod kao njen personalni supstrat. Osim toga, ovlasti prenesene na Uniju ne mogu biti proširene samostalno bez ugovorne osnove.

Savezni ustavni sud SRNJ je jasno porekao državnu kvalitetu Europske unije te je pritom ponajprije naglasio da joj nedostaje europski narod kao dostatno homogen savez građana. Savezni sud je u svojoj presudi opisao Uniju kao "savez država", no taj pojam nije htio spojiti ni s jednom priznatom tipologijom iz učenja o državi.

VII. ODNOS EUROPSKIH ZAJEDNICA I EUROPSKE UNIJE PREMA DRŽAVAMA ČLANICAMA

56. Koji je temelj Europske zajednice i saveza Unije? (89)

Temelji Europske zajednice i saveza Unije leže u ugovornoj suglasnosti volja država članica. Države članice ovlaštene su određivati sadržaj ugovora koji čine temelj sustava Unije te izmjenom ugovora mogu zadirati u nadležnost Europske zajednice i povratiti suverena prava koja su prenijele.

Međutim, postoji i protivno mišljenje prema kojem takav zahvat nije više moguć, jer države članice nisu samo obvezne poštovati novostvorene nadležnosti, nego su ove nadležnosti predane u korist zajednica.

57. Da li države članice imaju ovlasti za izmjenu ugovora? (89)

Većinsko je shvaćanje da imaju to pravo te one izmjenom ugovora mogu zadirati u nadležnost Europske zajednice i povratiti suverena prava koja su prenijele. Međutim, postoji i protivno mišljenje prema kojem takav zahvat nije više moguć, jer države članice nisu samo obvezne poštovati novostvorene nadležnosti, nego su ove nadležnosti predane u korist zajednica.

58. Da li države članice mogu raskinuti Europsku zajednicu? (91)

O tome ne postoji jedinstven stav. Prema prevladavajućem shvaćanju države članice mogu europske zajednice ponovo razriješiti ugovorom o ukidanju.

Po drugom stajalištu, europske zajednice mogu biti razriješene samo uz suglasnost tijela Zajednice ovlaštenih za zastupanje.

59. Da li države mogu istupiti iz Unije (Navesti primjer iz sudske prakse)? (92,93)

Ugovorima o osnivanju triju zajednica nije predviđena mogućnost jednostranog istupanja, a niti je uređeno isključenje pojedinih država članica. Međutim, može se zamisliti istupanje pod izvanrednim okolnostima.

Savezni ustavni sud je, u svojoj maastrichtskoj presudi, zauzeo stav kako se SR Njemačka može pri propasti monetarne unije povući iz ugovornog združivanja monetarne vlasti, budući je ona jedan od gospodara ugovora.

60. Koja su najvažnija načela u odnosima između zajednica i država članica? (94 – 103)

a) Obveza vjernosti ugovoru- pri tom se misli na pozitivu suradnju pri ispunjavanju ugovornih obveza i potporu

Zajednici, a istodobno zabranjuje sve mjere koje ugrožavaju ugovorne ciljeve- izvršenje ili implementacija pravnih propisa Zajednice kroz nacionalna tijela ne smiju

ugrožavati ili onemogućavati svrhu tih propisa- s druge strane Zajednice imaju obvezu obzirnosti prema državama

b) Koordinacija gospodarske politike- UEZ predviđa dogovaranje država članica o gospodarskoj i monetarnoj politici- koordinacija gospodarske politike izgrađuje se na jedinstvenom tržištu te određivanjem

zajedničkih ciljeva- radi ostvarenja monetarne unije države članice trebaju slijediti jedinstvenu novčanu i

tečajnu politiku čiji je glavni cilj održati stabilnost cijena i poduprijeti opću gospodarsku politiku Zajednice

c) Zabrana diskriminacije- zabrana diskriminacije spada u osnovne obveze država članica, no to nije neko

samostalno načelo jednakosti, već vrijedi samo u okviru primjene ugovora o EZ- posebno se ističe zabrana diskriminacije koja proizlazi iz pravila o slobodi kretanja

radnika- diskriminacija vlastitih državljana nije zabranjena pa njih vlastita država može staviti u

lošiji položaj od drugih građana Unije

d) Načelo supsidijarnosti- važnost načela supsidijarnosti leži u tome što ono treba spriječiti pretjerano korištenje

regulatornih ovlasti Zajednice- t o znači da Europskoj zajednici, u područjima u kojima nema samostalne

nadležnosti, treba posebno opravdanje za djelovanje

e) Zaštitna klauzula i klauzula kriznog stanja- ove klauzule služe prevladavanju gospodarskih ili političkih kriznih stanja te

očuvanju međunarodnih obveza Zajednice

- zaštitna klauzula se odnosi na gospodarske krizne situacije- klauzula kriznog stanja služi za prevladavanje političkih kriza vezanih uz očuvanje mira

i međunarodne sigurnosti

61. Objasnite na primjeru iz prakse koja je važnost načela supsidijarnosti. (101)

Važnost načela supsidijarnosti leži u tome što ono treba spriječiti pretjerano korištenje regulatornih ovlasti Zajednice. To znači da Europskoj zajednici, u područjima u kojima nema samostalne nadležnosti, treba posebno opravdanje za djelovanje.

Sudačkom preispitivanju Europskog suda podliježu evidentna kršenja načela supsidijarnosti, pri kojima tijela Zajednice ne daju uvjerljivo obrazloženje za aktivnost zajednice.

62. Koje su osnovne vrijednosti Europske unije? (103a)

Načelo slobode, demokracije, poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i pravne države, a pored toga se govori i o poštivanju nacionalnog identiteta država članica.

Ova su načela zajednička svim državama članicama.Ugovor čak predviđa i sankcije radi očuvanja tih pravila koje se sastoje u mogućnosti da se državi članici koja krši ta

načela obustave određena prava uključujući i pravo glasa u Vijeću Europske Unije.Ugovor iz Nice dopušta takve mjere već kod same prijetnje povrede tih načela.

VIII. INSTITUCIJE EUROPSKE ZAJEDNICE

63. Na koji način su tri zajednice povezane zajedničkim tijelima? (104)

Tri europske zajednice povezane su zajedničkim tijelima na način što su Sporazumom iz 1957. i Ugovorom iz 1965. postupno spojena glavna tijela u zajednička tijela svih triju zajednica. Ta tijela su Europski parlament, Vijeće, Komisija, Europski sud i Revizorski sud i predstavljaju jedinstvena tijela triju zajednica.

Ovlaštenje za djelovanje ta tijela crpe iz osnivačkih ugovora. Postojanje jedinstvenih tijela djelovalo je na tijesnu institucionalnu povezanost Zajednica.

64. Navedite glavna tijela europskih zajednica (105).

a) Europski parlamentb) Vijećec) Komisijad) Europski sud (uključujući i Prvostupanjski sud)e) Revizorski sud

65. Na koji način su raspoređene nadležnosti unutar pojedinih tijela Zajednice? (110)

Raspodjela nadležnosti unutar pojedinih tijela zajednice izvodi se iz pravno složenog sustava diobe vlasti i njezina ograničavanja.

Izvršnu vlast obnaša Komisija.

Zakonodavnu vlast obnašaju Vijeće i Europski parlament.

Pravosudnu vlast obnaša Europski sud s Prvostupanjskim sudom.

66. Vijeće Zajednice (nadležnost, organizacija i način donošenja odluka). (114)

Nadležnost, organizacija i način donošenja odluka Vijeća regulirani su trima ugovorima o osnivanju tri europske zajednice (UEZ, UEUROATOM, UEZUČ).

U oblasti donošenja propisa Vijeće ima još uvijek najznačajniju ulogu. Ono je tijelo Zajednice s najvećim spektrom nadležnosti.

U oblasti drugog i trećeg stupa pripada mu nadležnost donošenja odluka o zajedničkim mjerama.

67. Sastav Vijeća. (115)

Svaka država članica u Vijeće delegira jednog predstavnika na ministarskoj razini, koji je ovlašten preuzimati obveze u ime države članice. Ugovorom iz Maastrichta izmijenjena pravila o sastavu Vijeća trebala su omogućiti svakoj državi s federativnom strukturom delegiranje ministara iz federalnih jedinica.

Vijeće zasjeda s nadležnim ministrima pojedinih oblasti, tako da se i označava prema resorima.

68. Kako se mijenja predsjedanje Vijećem? (116)

Mijenja se svakih šest mjeseci. Pri tome dotični član predsjedništva ujedno obnaša dužnost predsjedavajućeg u Europskom vijeću.

67. Na koji način se donose odluke u Vijeću? (119, 120)

U načelu je dovoljna obična većina. Međutim, iako je to načelo proklamirano, donošenje odluka s običnom većinom prema ugovorima zapravo predstavlja izuzetak.

U većini slučajeva potrebna je kvalificirana većina.S tzv. "demografskom mrežom" Ugovor iz Nice uvodi novi strukturalni moment prema kojem pri odlučivanju na temelju

kvalificirane većine svaka država članica može zahtijevati da se iza te većine nalazi najmanje 62% ukupnog stanovništva Europske unije.

69. Koje izmjene uvodi Ugovor iz Nice u pogledu odlučivanja u Vijeću? (120)

Ugovor iz Nice načelno predviđa izmjene broja glasova u Vijeću na način da izlazi u susret mnogoljudnim državama članicama, jer se više uzima u obzir demografski faktor. Promjene su sadržane u Protokolu iz Nice o proširenju Europske unije i one će stupiti na snagu 1. siječnja 2005. godine. Prema Protokolu ukupan broj glasova u Vijeću biti će povećan s 87 na 237.

S tzv. "demografskom mrežom" Ugovor iz Nice uvodi novi strukturalni moment prema kojem pri odlučivanju na temelju kvalificirane većine svaka država članica može zahtijevati da se iza te većine nalazi najmanje 62% ukupnog stanovništva Europske unije.

70. Kada Vijeće donosi odluke jednoglasno? (121)

U određenim, posebno važnim slučajevima. Međutim, okolnost da su se neki predstavnici suzdržali od glasovanja ne sprečava da se odluka donese jednoglasno prema Rimskom ugovoru.

Posebno se naglašava nužnost jednoglasnog donošenja odluke u slučajevima u kojima Vijeće djeluje po prijedlogu Komisije, a odluka Vijeća rezultira izmjenom ili dopunom tog prijedloga.

71. Najvažnije nadležnosti Vijeća. (124)

a) donošenje propisab) proračunske ovlastic) oblikovanje vanjskih propisa

- usklađivanje međunarodnih ugovora

d) izvršne ovlastie) kreatorne ovlasti

- imenovanje članova Revizorskog suda- imenovanje članova Gospodarskog i socijalnog odbora- imenovanje članova u Odbor regija

72. Poseban status zastupnika pojedinih država članica u Vijeću (objasniti na temelju primjera. (126, 127)

Zastupnici pojedinih država članica u Vijeću ne sudjeluje samo u provođenju vlasti Zajednice, već također djeluju i kao tijela države članice. Po tome se razlikuju od poslanika u Europskom parlamentu. Zato se postavlja pitanje, koliko je član Vijeća vezan mandatom države članice. To naročito dolazi do izražaja kod davanja odobrenja onim pravnim aktima koji po svom sadržaju odstupaju od ustavnopravnih standarda u području temeljnih prava.

Jedan primjer je odobrenje koje je dao njemački zastupnik u Vijeću pri uspostavi tzv. kvota u oblasti televizije. U njemačkoj državnopravnoj doktrini je sporno u kojoj je mjeri njemački zastupnik trebao voditi računa o ustavnopravnim standardima.

Zbog ustavnog ovlaštenja prijenosa suverenih ovlasti radi ostvarenja europske integracije, njemački je zastupnik ovlašten da odstupi od ustavnopravne supstance na temelju primjerene ocjene.

Međutim, on se ni u kom slučaju ne smije suglasiti s aktima koji bi bili protivni temeljnim načelima ustavnog poretka te koji zbog toga ne bi mogli naići u unutardržavno priznanje.

73. Koja je važnost Komisije? (133)

Komisija predstavlja političko tijelo Zajednice u kojem su članovi i odlučivanje potpuno nezavisni od volje država članica. Ona predstavlja najčišći izražaj supranacionalnosti zajednice. Prije svega obnaša prerogative izvršne vlasti, ali njene funkcije idu i šire. Naglašena je njena oblikotvorna funkcija pri izradi propisa.

Često se naziva "čuvaricom" Ugovora i "motorom" procesa integracije.

74. Članstvo u Komisiji. (134)

Komisiju čini 20 članova. Svaka država članica postavlja najmanje jednog člana, a velike države imaju dva člana. Međutim, ugovor iz Nice usmjeren je na dugotrajno smanjenje članova Komisije, tako da bi se velike države članice trebale odreći imenovanja drugog komesara. Članovi svoje dužnosti obavljaju potpuno nezavisno, a obvezuje ih samo volja Zajednice.

Istaknuti položaj zauzima predsjednik Komisije, čiju ključnu vodeću političku ulogu je učvrstio Ugovor iz Amsterdama.Prema reformi iz Nice, ubuduće će predsjednik Komisije odlučivati o nadležnost pojedinih članova, a uz suglasnost

Komisije može zahtijevati ostavku pojedinog člana.

Predsjednik i ostali članovi imenuju se jednoglasnom odlukom zastupnika država članica u Vijeću na vrijeme od 5 godina. Za predložene članove Komisije zahtijeva se prethodna suglasnost Europskog parlamenta.

75. Način donošenja odluka. (135)

Usvojeno je kolegijalno načelo prema kojem se odluke Komisije donose većinom glasova članova. Osim donošenja odluka na zajedničkim sjednicama, Poslovnik predviđa i donošenje odluka pisanim putem, ali su od toga izuzete odluke od načelnog značenja.

76. Koje su najvažnije zadaće Komisije? (136)

1) Sudjelovanje pri donošenju propisa

2) Provedba vlastitih zakonodavnih ovlasti

3) Donošenje provedbenih propisa na temelju ovlaštenja Vijeća

4) Vanjsko zastupanje Zajednica

5) Izvršne odluke upravne naravi

6) Nadzorne ovlasti

77. Na koji je način Europska komisija organizirana? (140)

Središnju ulogu za pojedine oblasti imaju pojedine generalne direkcije. Osim generalnih direkcija postoji Generalno tajništvo i mnoštvo specijaliziranih službi. Posebnu važnost ima pravna službe.

Postoje još i tzv. "kabineti", koji pomažu komesarima, a na čijem čelu se nalaze šefovi kabineta.

78. Sastav i organizacija Europskog parlamenta s posebnim osvrtom na Ugovor iz Nice.(143)

Europski parlament je demokratsko zastupničko tijelo u kojem se nalaze predstavnici naroda država članica.Za sada broji 626 članova. Broj članova raspoređuje se prema čvrstim kvotama po pojedinoj državi članici.Ugovor iz Nice predviđa od 1. siječnja 2005. uvođenje razdiobe u Europskom parlamentu na temelju demografskog

ključa, a istodobno se broj zastupnika koji pripadaju pojedinoj države treba reducirati budući da dolazi do proširenja Europske unije.

79. Položaj zastupnika u Europskom parlamentu. (144)

Zastupnici nisu vezani mandatom niti uputama, a njihov izbor se obavlja svakih 5 godina. Oni ne raspolažu nikakvim nacionalnim suverenim ovlastima i slobodni su od svih državnopravnih veza.

Unutarnji rad Parlamenta reguliran je njegovim poslovnikom, a Parlamentom predsjeda predsjednik. Članovi Parlamenta mogu stvarati političke skupine, obzirom na njihovu političku pripadnost.

80. Navesti neke od najvažnijih političkih skupina u Europskom parlamentu. (145)

1) Skupina Europske narodne stranke

2) Skupina Socijaldemokratske stranke Europe

3) Skupina Liberala i Demokratske stranke Europe

4) Skupina Zelenih / Slobodna Europska alijansa

5) Konfederalna skupina ujedinjenih Europskih ljevica

6) Skupina Unije za Europu nacija

7) Tehnička skupina nezavisnih zastupnika – miješana skupina

8) Skupina za Europu demokracije i razlike

81. Koje su najvažnije ovlasti Europskog parlamenta.(146)

1) donošenje proračuna

2) sudjelovanje pri donošenju propisa

3) davanje suglasnosti pri sklapanju određenih međunarodnih sporazuma

4) davanje suglasnosti za prijem novih država članica

5) kreatorne ovlasti

6) nadzorne ovlasti

7) Sudjelovanje u drugom i trećem stupu EU

8)

82. Koje su najvažnije djelatnosti Europskog suda? (148)

a) tumačenje ugovora ili sličnih izvora prava Zajednice

b) razvoj prava Zajednice

c) nadzor nad pravnim aktima koje donose tijela Zajednice i njihova usklađenost s nadređenim pravom

d) nadzor nad ponašanjem država članica.

Ugovorom iz Amsterdama je proširena nadležnost Europskog suda i na područje međuvladine suradnje u okviru drugog i trećeg stupa EU.

1989. je sudu pridružen Prvostupanjski sud koji se smatra dijelom Europskog suda, a razlikuje u organizacijskom pogledu.

83. Organizacija Europskog suda. (150)

U sastavu Suda je 15 sudaca i 8 pravobranitelja.

Suce i pravobranitelje imenuju vlade država članica temeljem zajedničke suglasnosti na vrijeme od 6 godina.Svaka država članica postavlja jednog suca, a "velike" države članice imaju pravo na jednog pravobranitelja, dok

preostala pravobraniteljska mjesta ostaju za manje države, po načelu rotacije.

84. Na temelju kojih postupovnih pravila odlučuje Europski sud? (151)

Sud odlučuje na temelju postupovnih pravila koja se izvode iz 1Ugovora zajednica, 2Statuta Suda triju zajednica, 3Poslovnika i 4Dodanog poslovnika Europskog suda kao i 5Poslovnika Prvostupanjskog suda.

Sud načelno zasjeda na plenarnim sjednicama, iako se mogu formirati posebna vijeća koja preuzimaju pripremu odluka ili odlučivanje u pojedinim vrstama predmeta.

85. Koja je važnost prvostupanjskog suda? (152)

Njegovo osnivanje, odlukom Vijeća 1988., imalo je za cilj rasterećenje Europskog suda. On ima 15 sudaca, nema pravobranitelja, postoje vijeća s 3 i 5 sudaca, a neke manje složene predmete mogu rješavati i suci pojedinci.

Prvostupanjski sud nema stalnih pravobranitelja, a njegova nadležnost obuhvaća rješavanje sporova po tužbama fizičkih i pravnih osoba.

Pravni lijekovi koji se podnose Europskom sudu ograničeni su na pravna pitanja.

Ugovor iz Nice proširuje njegovu nadležnost na donošenje odluka o prethodnim pitanjima.

86. Važnost sudske prakse Europskog suda i Prvostupanjskog suda. (153)

Europski sud na određen način djeluje kao čimbenik integracije Zajednice. Svoj mandat usmjeren ka "očuvanju prava" Sud je uvijek razumijevao na posebno dinamičan način, a takvo dinamično sudjelovanje je problematično, jer se nalazi na granici sudačkog stvaranja prava koje je prihvaćeno u pojedinim državama članicama.

Sud uvijek ističe pravo Zajednice kao samostalan pravni poredak nadređen nacionalnom pravu. Sudska praksa je razvila "opća pravna načela" sustava Zajednice, uvela odgovornost država za neprimjenu smjernica, za povredu prava Zajednice itd.

Doduše, to već graniči sa sudačkim stvaranjem prava, što otvara druga sporna pitanja.

87. Revizorski sud. (154)

To je tijelo Zajednice kojem je povjeren računovodstveni nadzor. On ima 15 članova koje imenuje Vijeće na vrijeme od 6 godina, koji svoje dužnosti obnašaju potpuno nezavisno.

Zadatak Revizorskog suda je ispitati zakonitost i regularnost prihoda i rashoda Zajednice kao i ekonomičnost pri upravljanju sredstvima.

88. Navedite najvažnije pobočna tijela. (155, 156)

Gospodarski socijalni odbor (ima 222 člana koje imenuje Vijeće, a ima savjetodavnu ulogu; iznosi svoj stav o pitanjima koja su predmet zakonodavne inicijative i važni su utoliko što povezuju taj postupak na nivou Zajednica sa unutardržavnim internim grupacijama) i

Odbor regija (također ima 222 člana koje imenuje Vijeće, a on jača nacionalna i lokalna obilježja u Europskoj zajednici; njegova uloga se ne iscrpljuje pukom savjetodavnom funkcijom)

89. Objasnite načelo institucionalne ravnoteže na primjeru. (159)

To je načelo koje se suprotstavlja načelu diobe vlasti. Bitan element za postizanje institucionalne ravnoteže je pravo Europskog parlamenta da daje mišljenje prilikom donošenja propisa.

Tako je Europski sud proširio ovlaštenje podnositelja tužbe radi poništenja i na Europski parlament ako je povrijeđeno njegovo vlastito pravo.

Europski sud je u jednoj svojoj presudi naveo da "očuvanje institucionalne ravnoteže znači da svako tijelo izvršava svoje ovlasti s dužnim obzirom u odnosu na ovlasti drugih tijela."

IX. IZVORI PRAVA ZAJEDNICA

90. Objasnite hijerarhiju normi prava Zajednice. (160)

· Primarno pravo –- osnivački ugovori- protokoli na ugovore- opća pravna načela prava zajednica

· Međunarodni ugovori zajednica

· Pravila međunarodnog prava –- običajno pravo- opća načela međunarodnog prava

· Sekundarno pravo –- uredbe- "temeljne odredbe" (Vijeće)- provedbene odredbe (Komisija)- smjernice- odluke- preporuke i mišljenja

91. Što čini primarno pravo Zajednice. (161)

Primarno pravo Zajednice čine osnivački ugovori s njihovim protokolima i dodacima te opća pravna načela Zajednice.

92. Pojasnite što čini "Ustav pravne zajednice". (162)

"Ustav pravne zajednice" čini Ugovor o Europskoj zajednici.Naime, Europski sud je kao "Ustav pravne zajednice" opisao Ugovor o Europskoj zajednici. Radi se o tome da ugovori

Zajednica čine temeljni poredak Zajednice i zato se rado karakteriziraju kao vrsta "ustava" pravnog poretka zajednica.

93. Na koji način se mogu mijenjati ugovorne odredbe Ugovora o Europskoj uniji? (164)

Preduvjet za izmjene je ratifikacija svih država ugovornica. No, za "sitne" izmjene vrijede određene posebnosti. Naime, kod "sitnih" izmjena države članice, u suženim granicama, same mogu poduzeti izmjene ugovora, pod uvjetom da to ne utječe na određene opće odredbe ugovora kao i na "odnos među ovlastima danim Komisiji i drugim tijelima Zajednice".

Općenito, ugovorne odredbe mogu se izmijeniti samo izričitim izmjenama ugovora sukladno UEU.U usko ograničenim iznimnim slučajevima dolazi u obzir izmjena ugovornog prava kroz opće prihvaćenu odstupajuću

praksu tijela, koja su se vezala uz običajno pravo.

94. Objasnite što to znači neposredni učinak ugovornih odredbi. (167)

Neposredni učinak odredbi ugovora se odnosi na njihov pravni učinak u pravu država članica. Odredbe koje imaju neposredan učinak uzrokuju pravne posljedice za pojedince bez posebnog zakonskog čina preuzimanja.

Neposredno su primjenjive one ugovorne odredbe koje su bezuvjetne i koje zbog svoje sadržajne određenosti ne zahtijevaju preuzimanje.

95. Objasnite što su to opća načela prava Zajednice te potkrijepite primjerima iz sudske prakse Europskog suda. (169)

Opća pravna načela zajednica razvio je Europski sud za popunjavanje praznina koje postoje u pojedinim područjima Ugovora Zajednice.

Izvor za stvaranje tih općih načela su pravni poreci država članica iz kojih je proizašla osnova za općeprihvaćena načela.

Na nivou primarnog prava ona ispunjavaju praznine u ugovornim odredbama, a na nivou sekundarnog prava nailaze na primjenu u pitanjima prava službenika zajednica ili pitanjima upravnog postupka.

Primjer iz prakse Europskog suda je slučaj Hauer u kojem donesena presuda predstavlja temeljnu presudu u pitanju zaštite prava vlasništva.

96. Objasnite značenje slučaja Hauer. (170)

Presuda u tom slučaju predstavlja temeljnu presudu u pitanju zaštite prava vlasništva. U toj je presudi Europski sud naglasio valjanost temeljnih prava kao općenitih pravnih načela. Pravo vlasništva Sud štiti "prema zajamčenim ustavnim rješenjima" koja su zajednička državama članicama. Ujedno Sud naglašava i ograničenja vlasništva, kao i mogućnost zahvata u vlasnička prava.

Konkretno se radilo o općoj zabrani novih nasada vinove loze prema Uredbi Zajednice kojom je Vijeće htjelo suzbiti prekomjernu proizvodnju vina. Sud je tu zabranu ocijenio opravdanom radi njenog prolaznog karaktera i postojeće prekomjerne proizvodnje vina.

97. Objasnite važnost Povelje temeljnih ljudskih prava Europske unije. (174 a)

Povelja predstavlja katalog temeljnih prava po uzoru na Europsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, ali i pod utjecajem nacionalnih ustavnih tradicija. Ona vrijedi za tijela i uređuje Uniju kao i provedbu europskog prava putem država članica.

Povelja nije ugovor pa ne obvezuje neposredno, međutim značajno je doprinijela tome da se oblikuju konture dotad nepisanih standarda temeljnih prava. Takovo njeno djelovanje značajno je prije svega zbog razloga što je u Europskoj uniji do tada nedostajala potpuna dogmatika temeljnih prava.

98. Što obuhvaća sekundarno pravo Zajednice? (175)

Sekundarno pravo Zajednice obuhvaća pravne akte tijela Zajednice koje ona donose na temelju ugovora zajednica ili na temelju ovlaštenja koje im je dodijeljeno nekim drugim pravnim aktom.

U sekundarno pravo spadaju: uredbe, smjernice, odluke, preporuke i mišljenja.

99. Objasnite koja je važnost uredbi. (176)

Uredba je obilježena općom valjanošću i obveznošću svih svojih dijelova. Ona vrijedi neposredno u svim državama članicama i utoliko proizvodi za pojedince "izravan" učinak. Zbog toga se može usporediti sa zakonom u nacionalnom pravu.

Uredbe se moraju obrazložiti i objaviti u službenom listu zajednica. Komisija uglavnom donosi provedbene uredbe koje se izdaju na osnovi "temeljnih uredbi".

100. Važnost smjernica kao sekundarnih pravnih izvora. (177 – 179)

Smjernice su usmjerene prema državama članicama i obvezuju ih da sadržaj smjernice implementiraju u domaće pravo. Time postaju osnovom za temeljni koncept dvostupanjskog zakonodavnog postupka: najprije se donosi program uređenja koji je obvezan za države članice, a na slijedećoj razini države članice implementiraju sadržaj smjernice u domaće pravo putem državnih pravnih akata.

Smjernica je klasičan instrument za harmonizaciju domaćih propisa putem sadržajnog ujednačavanja.Imaju određeno preddjelovanje i prije isteka roka za implementiranje, a što se očituje u tome što država članica ne

smije tijekom roka za implementiranje donositi propise koji bi mogli ozbiljno dovesti u pitanje postignuće cilja predviđenog smjernicom.

Dakle, smjernica je klasičan instrument za harmonizaciju domaćih propisa putem sadržajnog ujednačavanja.U odnosu na uredbu, predstavlja manje strogu mjeru budući da državama ostavlja izbor oblika propisa prilikom

implementacije, no najčešće se one donose sa toliko pojedinosti da države nemaju puno izbora prilikom implementiranja. Ovdje je važno da tijela zajednice uvažavaju načelo supsidijarnosti.

101. Što znači učinkovito implementiranje smjernica u nacionalni pravni poredak? (180)

To znači da obveznost sadržaja smjernice mora, za pojedince i za nacionalna tijela, biti nedvojbeno osigurana domaćim pravom. Temeljno je stoga implementiranje smjernica u obliku obvezujućih pravnih izvora.

Važno je da, ukoliko smjernica propisuje neke povlastice, odnosno prava za pojedince, da je osigurana mogućnost ostvarivanja tih prava pred nacionalnim tijelima, odnosno sudovima.

102. Da li odredbe nacionalnog prava treba tumačiti u skladu sa smjernicama? Objasnite na primjeru. (182)

Pravo Zajednica zahtijeva da odredbe nacionalnog prava budu tumačene u skladu sa smjernicom . Primjer je stav suda SRNJ koji čak propisuje da Smjernice imaju određeno preddjelovanje još i prije isteka roka za implementiranje. Savezni vrhovni sud SRNJ je pri konkretizaciji zabrane konkurencije koja je protivna dobrim običajima uzeo u obzir sadržaj Smjernice Europske zajednice o usporedivim reklamama, čak i prije nego je protekao rok za njenu implementaciju.

103. Da li smjernica može biti neposredno primjenjiva? Objasnite na primjeru. (183)

Smjernice nemaju neposredan učinak u domaćem pravu i ne mogu biti temeljom neposrednih prava ili obveza pojedinaca. No, prema sudskoj praksi smjernica iznimno može biti neposredno primjenjiva u slučaju da:

- smjernica nije implementirana u domaće pravo usprkos proteku roka

- smjernica je prema svom sadržaju bezuvjetna i dovoljno određena da može biti primijenjena u pojedinom slučaju

Shvaćanje je Europskog suda, a što je vidljivo iz slučaja "Becker", da država članica zbog svojeg oklijevanja da implementira smjernicu ne smije za sebe izvući prednost.

104. Što znači pojam "effet utile"? (184)

Taj pojam označava težnju Europskog suda da normama prava Zajednice priskrbi optimalnu snagu neposrednog djelovanja. Takvo, "vertikalno" djelovanje u korist trećih osoba vrijedi također i protiv države kada se ona pojavljuje kao privatni poslodavac.

Snažno praktično djelovanje imao je neposredan učinak koji je Europski sud pripisao obvezi o priopćavanju, prema kojoj države članice imaju obvezu dostaviti Komisiji tehničke podatke o proizvodima koji bi mogli predstavljati prepreku u trgovini.

Novija sudska praksa ograničava neposredno djelovanje smjernice s obzirom na njenu svrhu, odnosno cilj. Tako se, npr. pojedinac u kaznenom postupku zbog pijanstva ne može pozivati na to da tehnički standardi za mjerne

instrumente na alkohol nisu dostavljeni Komisiji, u skladu sa smjernicom. Radi se o smjernici kojoj je svrha zaštita trgovine. Doktrina Effet utile ide ka mogućnosti sveobuhvatnijeg djelovanja prava Zajednice.

105. Važnost slučaja Faccini Dori. (185)

Važnost ovog slučaja vezana je uz pitanje tzv. "horizontalnog djelovanja prema trećima", tj. pitanje neposredne primjenjivosti smjernica u odnosima privatnih osoba međusobno, što bi značilo i stvaranje nekih obveza za nekog pojedinca nasuprot povlasticama drugog, a sve bez domaćeg akta kojim se smjernica implementira u pravni poredak države.

Europski sud odbio je takav učinak djelovanja prema trećima koje tereti privatne osobe, što znači da smjernice ne mogu biti osnova neposrednih obveza za pojedince, stoga to neposredno djelovanje smjernica postaje ograničeno na odnos građanin – država.

U tom slučaju se tužiteljica u blizini željezničkog kolodvora dala nagovoriti na sklapanje dopisnog tečaja engleskog jezika, a po povratku kući je izjavila da raskida ugovor.

Smjernica o zaštiti potrošača predviđa da kod ugovora zaključenih izvan poslovnih prostorija, potrošač ima pravo na raskid u roku od sedam dana. Pravobranitelj Lenz je držao da se neposredna primjenjivost te smjernice ima protezati i na pravne odnose privatnih osobe međusobno. Iz toga proizlazi da bi smjernice mogle za pojedince zasnivati ne samo prava nego i obveze.

Međutim, Europski sud je ustrajao na tome da smjernice mogu zasnivati prava samo prema državi, ali ne i prema privatnim osobama.

106. Važnost odluka kao sekundarnog pravnog izvora. (186)

Odluke se koriste za obvezujuće reguliranje u pojedinim slučajevima. U pravilu ih donosi Komisija, a adresati su države članice i pojedinci. Iznimno, mogu razviti i djelovanje "prema trećima" u pogledu povlastica, ako sadrže bezuvjetne i dovoljno određene obveze države u korist pojedinca.

107. Važnost preporuka i mišljenja kao sekundarnih pravnih izvora. (187)

Preporuke i mišljenja nisu pravno obvezujući, ali ipak, domaći ih sudovi moraju uzimati u obzir osobito pri tumačenju prava Zajednice i sadržaja propisa kojima je uređena Zajednica.

108. Objasnite načelo ograničenih pojedinačnih ovlasti na primjeru. (189, 190)

Zajednice raspolažu samo onim nadležnostima koje su im države članice prenijele osnivačkim ugovorima. Zajednice si ne mogu same dodijeliti nove nadležnosti bez ugovornih pristanka država članica.

Primjer bi bio protekcionizam u oblasti kulture, u pravu medija. Zastupnici država članica u Vijeću, u mnogim područjima sudjeluju u većoj mjeri u vršenju nadležnosti na razini Zajednice. Savezni sud je podsjetio na suodgovornost njemačkih zastupnika u Vijeću glede pridržavanja ograničenja nadležnosti Zajednice.

109. Učenje "implied powers". (191)

Razvilo se u američkom ustavnom pravu, a priznaje se i u europskom pravu. Prema tom učenju, Zajednica može, u usko određenim granicama, smatrati da ima nadležnosti koje joj nisu izričito dodijeljene kada potreba za njima logično proizlazi iz izričito prenijetih ovlasti.

Veoma je dvojbeno u kojoj se mjeri, na ovaj način, nadležnosti zajednice mogu zasnovati.Najvažniji slučaj tih tzv. "nepisanih nadležnosti" je priznanje vanjskih nadležnosti u područjima u kojima Zajednica ima

izričito prenijete nadležnosti prema unutra.

110. Objasnite četiri postupka u kojima Europski parlament sudjeluje prilikom donošenja propisa. (195-198)

a) postupak usuglašavanja –- uveden je na temelju zajedničkog izjašnjavanja Parlamenta, Vijeća i Komisije, za

pravne akte općeg karaktera i one sa znatnim financijskim učinkom

b) postupak suradnje –- u tom postupku odvijaju se dva čitanja (u Vijeću i u Parlamentu)

- Vijeće kvalificiranom većinom donosi, nakon prijedloga Komisije i nakon mišljenja Europskog parlamenta, "zajedničko stajalište" koje se daje na drugo čitanje Parlamentu

- ukoliko Parlament prihvati zajedničko stajalište Vijeća, ono ga može usvojiti kvalificiranom većinom

- ukoliko Parlament odbije zajedničko stajalište, Vijeće to stajalište može usvojiti jedino jednoglasnom odlukom

c) postupak suodlučivanja –- ovdje se radi o izrazito parlamentariziranom postupku sa sveobuhvatnim

zakonodavnim ovlastima Vijeća i Europskog parlamenta

- postupak je oslonjen na sporazum između Vijeća i Parlamenta u određenom sadržaju uređenja

- kod razilaženja tih dvaju tijela predviđen je postupak posredovanja

- uredbe i smjernice koje se u tom postupku donesu, djeluju kao pravni akti Europskog parlamenta i Vijeća

d) davanje suglasnosti –- predviđen je samo u pojedinim slučajevima-

111. Objasnite pojam "Comitology". (199)

To je sustav za donošenje provedbenih propisa. Pri donošenju provedbenih propisa putem Komisije potrebno je utvrditi postupak kojeg se treba pridržavati.

Vijeće je, pak, razvilo neke oblike kojima se donošenje odluka ponovo vezuje uz Vijeće. Značajnu ulogu pri donošenju provedbenih propisa imaju odbori u kojima su zastupljene pojedine države članice i kojima predsjedava jedan predstavnik Komisije.

Taj sustav obuhvaća različite oblike delegiranog donošenja odluka.Prvi "Comitology" zaključak je donesen 1987., a zamijenio ga je novi "Comitilogy" zaključak. Novi zaključak bi trebao

otkloniti dotadašnje mogućnosti blokade običnom većinom u Vijeću i ojačati položaj Europskog parlamenta u odnosu na ranije uređenje.

Postupak putem odbora ima tri oblika:1) savjetodavni postupak –

A Komisija samo uzima u obzir stajalište odbora, ali ju ono ne obvezuje

2) upravni postupak –A upravni odbor zauzima stajalište o nacrtu Komisije koji se odnosi na neku

mjeru i za to je potrebna kvalificirana većinaA Komisija u ovom postupku donosi neposredno važeće mjere; ako se te mjere

ne slažu sa stajalištem odbora, Komisija podnosi mjeru Vijeću

3) zakonodavni postupak –A Komisija zahtjeva zaključak zakonodavnog odbora koji glasa također

kvalificiranom većinom; u slučaju suglasnosti, Komisija može donijeti planirane mjere, a ako one nisu suglasne sa stajalištem zakonodavnog odbora ili on uopće ne zauzme stajalište, Komisija podnosi prijedlog Vijeću i obavještava o tome Europski parlament

A Vijeće odlučuje o tom prijedlogu kvalificiranom većinom, ali ako o njemu odluči, tj. ako ga ne odbije, Komisija donosi taj akt

A uglavnom, Vijeće više ne može odbijajućim zaključkom jednostavnom većinom blokirati odluku Komisije

112. Da li za pravne akte tijela Zajednice vrijedi pretpostavka valjanosti. (202)

Vrijedi pretpostavka valjanosti. Tako su nevaljani pravni akti valjani dok ih Europski sud ne proglasi ništavima ili na drugi način ne postanu ništavim.

Iznimka od ovog načela su pravni akti koji sadrže očiti težak nedostatak da ih poredak Zajednice ne može trpjeti. Takvi akti ne razvijaju nikakav, čak ni privremeni, pravni učinak. Ova iznimka služi uravnoteženju temeljnih zahtjeva kojima pravni poredak mora udovoljiti.

Ništavost pravnog akta može utvrditi samo Europski sud.

X. SUSTAV PRAVNE ZAŠTITE U ZAJEDNICI

113. Koji su postupci po tužbama zbog povrede Ugovora? (205 – 207)

a) Tužba komisije –- Komisija ju je ovlaštena podnijeti protiv države članice zbog povrede

ugovora- prije podnošenja tužbe provodi se prethodni postupak- ta tužba predstavlja važno sredstvo kojim se osigurava provedba prava

Zajednice u državama članicama- Europski sud, u tim slučajevima donosi konstitutivnu presudu- država članica protiv koje je donesena presuda ima obvezu donošenja

potrebnih mjera kako bi ispunila obvezu iz ugovora- ugovorom iz Maastrichta otvorena je i mogućnost da Europski sud, na prijedlog Komisije, osudi

državu na isplatu paušalnog novčanog iznosa u slučaju da ona ne donese potrebne mjere (to se prvi puta dogodilo protiv Grčke)

b) Tužba države članice – - to je tužba jedne države članice protiv druge države članice zbog povrede

ugovora- njeno praktično značenje je neznatno zbog uloge Komisije

c) Represalije prema općim načelima međunarodnog prava –- to su protumjere koje bi prema općim načelima međunarodnog prava mogle poduzeti

Zajednica ili neka država članica, zbog povrede ugovora, ali tek kao krajnju mjeru- dolaze u obzir samo onda ako država članica koja se ne ponaša u skladu s ugovorom ne poštuje

sankcije predviđene u UEZ

114. Pretpostavke pod kojima se može podnijeti tužba za utvrđenje ništavosti. (208)

Tužba se može podnijeti samo uz navođenje samo točno određenih razloga ništavosti: 1nenadležnost, 2povreda bitnih postupovnih propisa, 3povreda ugovora te 4zloupotreba ovlasti, a također i 5postojanje očitih propusta prilikom donošenja odluke.

115. Tko ima locus standi u postupku povodom tužbe za utvrđenje ništavosti? (210)

Svojstvo locus standi, odnosno svojstvo stranke u sporu imaju, prije svega države članice, pojedine (fizičke i pravne) osobe i tijela zajednice, a sporno je da li to svojstvo treba priznati i parlamentarnim tijelima i pojedinim zastupnicima.

Priznavanje svojstva stranke političkim skupinama može se temeljiti na potrebi zaštite manjine.Priznavanje svojstva stranke fizičkoj ili pravnoj osobi opravdano je jedino ako pojedini zastupnik ili drugi podnositelj

tužbe iz Parlamenta želi ostvariti neko subjektivno pravo, a ne pravo s položaja tijela.116. Vrste tužbi pojedinaca za utvrđenje ništavosti (primjer). (213 – 215)

a) Tužbe protiv odluka koje se odnose na treće osobe –- pojedinci tužbu mogu podnijeti protiv odluka koje se odnose na treće osobe ako se u njihova prava

"neposredno i pojedinačno" zadire

- neposredno je zahvaćen pojedinac, ako iz tog pravnog akta proizlazi neposredan, dovoljno određen zahvat u njegovu vlastitu pravnu sferu

- pojedinačno se zadire u prava pojedinca ako se odluka zbog posebnih okolnosti i zbog određenog osobnog svojstva na njih kvalificirano odnosi i individualizira ih kao adresate

b) Tužbe protiv normativnih pravnih akata –- uredbe mogu biti predmetom tužbe za utvrđenje ništavosti od strane pojedinca ako se

one neposredno i pojedinačno odnose na tužitelja

Europski sud je dopustio tužbu jednog poduzeća iz Velike Britanije protiv Uredbe o antidampingu, koju je donijelo Vijeće, a koja je imala za predmet utvrđivanje antidampinške carine pri uvozu iz trećih zemalja, a ista je stopa carine utvrđena isključivo uzevši u obzir gospodarski položaj tog poduzeća.

U tom predmetu radilo se o tužbi jednog proizvođača mehaničkih satova u Velikoj Britaniji, a protiv uredbe o antidampingu, s tvrdnjom da Uredba o antidampingu ne predviđa dostatnu carinsku zaštitu.

Europski sud je izveo zaključak da se osporena Uredba temelji na pojedinačnoj situaciji tužitelja. Ovom sudskom praksom otvorena je mogućnost tužbe konkurenata.

117. Važnost postupka za donošenje odluke o prethodnom pitanju. (219)

Postupci za donošenje odluke o prethodnom pitanju imaju središnje značenje za- jedinstveno tumačenje prava Zajednice i- nadzor nad sekundarnim pravom Zajednice

Ti postupci imaju značenje najvažnijih postupaka pred Europskim sudom i u isključivoj su nadležnosti Europskog suda.

Zahtjev upućen sudu može se odnositi na tumačenje i valjanost prava Zajednice, a ne može se odnositi na ispitivanje je li nacionalno pravo spojivo s pravom Zajednice.

118. Tko je ovlašten podnijeti zahtjev za donošenje odluke o prethodnom pitanju? (220)

Obvezu podnošenja zahtjeva imaju sudovi protiv čijih odluka se ne mogu izjavljivati pravni lijekovi, a zahtjev još mogu podnijeti i sudovi saveznih zemalja ako se protiv njihovih odluka ne mogu izjavljivati pravni lijekovi.

Kada su u pitanju propisi koji se odnose na vize, azil, imigracijske i druge politike koje utječu na slobodu kretanja osoba, zahtjev za donošenje odluke o prethodnom pitanju mogu podnijeti samo sudovi najviše instance, kao i sudovi protiv čijih se odluka više ne mogu ulagati pravni lijekovi.119. Koja je glavna svrha postupka o prethodnom pitanju? (221)

Glavna svrha je osigurati da se pravo Zajednice primjenjuje jedinstveno od strane nacionalnih sudova država članica.

To je naročito važno kada se postavi pitanje valjanosti radnji koje poduzima Zajednica. Razlike u shvaćanju koje postoje između nacionalnih sudova rastočile bi jedinstveni pravni sustav Zajednice i time dovele u pitanje pravnu sigurnost. Osim toga, zahtjevi za odlučivanje o prethodnom pitanju kao i tužbe za utvrđivanje ništavosti predstavljaju i instrumente kontrole zakonitosti akata tijela Zajednice (načelo koherentnosti sustava pravne zaštite).

120. Da li je nacionalni sud ovlašten donijeti privremenu mjeru? (222)

Činjenica da nacionalni sud podnosi zahtjev za donošenje odluke o prethodnom pitanju nije smetnja da isti sud na temelju vlastite interpretacije primjenjivog prava donese odluku o privremenoj mjeri: tada se s donošenjem odluke o glavnoj stvari može sačekati dok Europski sud ne donese odluku o prethodnom pitanju.

Dakle, nacionalni sud može pribjeći donošenju odluke o privremenoj mjeri, no samo ako se ispune za to određene pretpostavke. Naime, mora se raditi o postupku koji ne trpi odgodu, a podnositelju zahtjeva prijeti nastanak teške i nepopravljive štete. Uz to, mora biti ostvarena primjerena zaštita interesa Zajednice.

121. Kakav je učinak odluke donesene o prethodnom pitanju koju donese Europski sud? (223)

Takve odluke obvezuju, u pravilu, samo sud koji je podnio zahtjev i sve ostale sudove koji odlučuju o nastavku postupka. Od toga se izuzimaju presude u kojima se na općenit način utvrđuje nevaljanost sekundarnog prava Zajednice.

Faktično obvezujući učinak imaju i presude Europskog suda u kojima je bio postavljen zahtjev za tumačenje nekog propisa.

122. Objasnite tužbu za naknadu štete. (225)

Tužba za naknadu štete predstavlja samostalno pravno sredstvo. Kod pogrešnih zakonodavnih akata ona ima važnu funkciju ispravljača.

Da bi tužbeni zahtjev za naknadu štete bio osnovan za štete što su ih sudionici na tržištu pretrpjeli zbog neke uredbe koja ima gospodarsko-politički značaj, nije dovoljna puka nevaljanost odnosne uredbe, već treba doći do "očiglednog i bitnog" prekoračenja zakonodavnih ovlaštenja uslijed čega se neki pravom zaštićeni interes nedovoljno štiti u odnosu na točno određenu skupinu sudionika na tržištu.

XI. PRAVO ZAJEDNICE I NACIONALNO PRAVO

123. Navedite načela na kojima Europski sud temelji svoje shvaćanje o nadređenosti prava Zajednice (slučaj Costa / E.N.E.L., br. 6/64)! (228,)

a) načelo samostalnog pravnog poretka ustrojenog temeljem EZ Ugovora

b) načelo ograničavanja država članica putem prijenosa suverenih ovlasti na Zajednicu

c) načelo vjernosti ugovoru

d) načelo zabrane diskriminacije

e) načelo argumentum a contrario vezano za posebna ugovorna ovlaštenja za poduzimanje jednostranih mjera

f) načelo neposrednog učinka uredbe u svakoj od država članica.

g) Iz kuta gledanja Zajednice, pravo zajednice je neograničeno pretpostavljeno nacionalnom pravu, a to vrijedi i za ustavno pravo. Temelji ovog shvaćanja etablirani1 su u presudi Europskog suda u predmetu Costa.

1 Etablirani = utemeljeni

124. Objasnite stajalište Europskog suda o nadređenosti prava Zajednice iz presude Simmenthal II, br. 106/77! (229)

U tom slučaju, talijanski sud je pridržao sebi pravo da odlučuje o tome da li će se nacionalno pravo izuzeti od primjene zbog povrede prava Zajednice. Europski sud je zahtijevao neograničenu primjenu prava Zajednice od strane nacionalnog suca bez obzira na postojeće nacionalno pravo suprotnog sadržaja.

Proizlazi da svaki nacionalni sudac u okviru svoje nadležnosti mora primjenjivati pravo Zajednice u cijelosti te mora staviti izvan snage svaku odredbu nacionalnog prava koja je s pravom Zajednice u suprotnosti.

125. Objasnite stajalište Europskog suda o nadređenosti prava Zajednice na slučajevima nacionalnih upravnih akata! (230)

Kada je u pitanju koncept konačnosti upravnog akta protivnog pravu Zajednice, države članice imaju određen stupanj autonomije, Međutim, nadređenost prava Zajednice dolazi do izražaja ako je akt donesen prije nego što je odnosna država članica pristupila Europsko uniji.

U tom smislu, nakon što je država članica pristupila Europskoj uniji, ne smije se primijeniti neka zabrana protivna slobodi obavljanja usluga, koja je prije pristupanja te države članice bila uvedena nekom pojedinačnom upravnom odlukom.

126. Na koji način nacionalni sudovi moraju osigurati učinkovitu primjenu prava Zajednice? (231)

Nacionalni sudac treba omogućiti učinkovitu pravnu zaštitu u slučaju da je nacionalno pravo protivno pravu Zajednice. Djelotvorno sredstvo za to je osiguranje privremene pravne zaštite. To se izvodi iz načela lojalnog postupanja u provedbi prava Zajednice.

127. Objasnite u čemu je značaj presude Francovich, br. C-6/90 i C-9/90! (233)

To je temeljna presuda u kojoj je priznata odgovornost države članice za štetu zbog neimplementiranja smjernice.U tom predmetu Italija nije pravodobno implementirala Smjernicu o minimalnoj zaštiti radnika u slučaju nesposobnosti

poslodavca za plaćanje, koja je predviđala poseban mehanizam namirenja neispunjenih zahtjeva. Više radnika je podnijelo tužbu protiv Italije radi isplate zaostalih plaća, a podredno zahtjev za naknadu štete zbog neimplementiranja smjernice.

Utvrđena je odgovornost države zbog povrede obveze implementacije.

128. Koji uvjeti moraju biti ispunjeni da bi postojala odgovornost države članice za neimplementaciju smjernice? (234)

a) Da smjernica propisuje neka prava za pojedince

b) Da se sadržaj tog prava može jasno odrediti iz smjernice

c) Da postoji uzročna veza između povrede obveze implementacije od strane države članice i štete koja je nastala osobama na koje se smjernica primjenjuje

Oblik odgovornosti države Europski sud prepušta nacionalnom odštetnom pravu, no materijalnopravne i postupovne pretpostavke za naknadu štete ne smiju biti takve da praktično onemogućavaju ili znatno otežavaju ostvarenje odštetnog zahtjeva.

129. Navedite pretpostavke koje se moraju ostvariti radi ostvarenja zahtjeva za naknadu štete zbog povrede prava Zajednice! (235)

a) povreda pravnog propisa koji pojedincu treba pribaviti neko određeno pravo

b) u dovoljnoj mjeri ozbiljna povreda

c) uzročna veza između povrede propisa od strane države članice i tako nastale štete

130. Koji se kriterij ne treba ispuniti da bi postojala odgovornost za povredu prava Zajednice? (235)

Izričito se otklanja krivnja odgovornih tijela kao jedan od kriterija odgovornosti.131. Objasnite u čemu je značaj presude Basserie do Pecheur, br. 46/93! (236)

U tom predmetu Europski sud je razradio kriterije odgovornosti država članica pri povredi primarnog prava Zajednice.Jedna francuska pivovara morala je prilagoditi svoj proizvod za izvoz u Njemačku, jer njihovo pivo više nije odgovaralo

uvjetima "čistoće piva" prema njemačkom zakonu pa se nije moglo prodavati na njemačkom tržištu. Sud je već prije odlučio da je taj njemački propis o čistoći piva, odnosno o zabrani uvoza piva iz drugih država, u suprotnosti sa slobodom prometa robe.

Francuska pivovara je tada tužila Njemačku za naknadu štete zbog zakonodavne nepravde. Stoga je Vrhovni sud Njemačke podnio Europskom sudu zahtjev za donošenje odluke o prethodnom pitanju.

Europski sud je smatrao da je SR Njemačka svojim Zakonom o porezu na pivo povrijedila pravo Zajednice, a posebno teškom povredom je smatrao to što povreda i dalje egzistira usprkos tome što je presudom utvrđeno da je došlo do povrede.

Ako neka država članica donese propise kojima, prema shvaćanju Europskog suda, propise Zajednice tumači na nevaljani način, odlučujuće je da li je tumačenje u sebi sadržavalo određenu mjeru plauzibilnosti2 i da li se temeljilo na dobroj vjeri.

2 plauzibilnost = vjerodostojnost, uvjerljivost

Priznanje odgovornost države za zakonodavne akte koji su protivni pravu Zajednice izazvalo je revolucionarne promjene u njemačkom pravu o odštetnoj odgovornosti države.

132. Objasnite prijenos suverenosti na institucije Zajednice na primjeru SR Njemačke! (237)

Ako je ovlaštenje za vršenje suverene vlasti unutar neke oblasti preneseno na neku supranacionalnu organizaciju, onda međunarodne institucije, pa tako i EZ mogu, donošenjem propisa ili pojedinih odluka (presuda), neposredno djelovati na unutarnjem planu.

Tako stvorena vlast Zajednice vrijedi umjesto javne vlasti Njemačke. S ustavnopravnog stajališta, prijenos suverenih ovlasti može se priznati samo ako za to postoji ovlaštenje u samom Ustavu. Njemački Ustav dopušta da se Zakonom prenose suverene ovlasti na međudržavne institucije, a članstvo Njemačke u EU je regulirano i novim člankom Ustava.

Vrhovni sud SRNJ je sustav odgovornosti države prilagodio pravu Zajednice na način da je išao na neposredno preuzimanje činjeničnog sklopa u kojem postoji odgovornost države članice i koji je uvijek začinjen pravom Zajednice.

Čak i u slučajevima odgovornosti zbog izvlaštenja i kod sličnih zahvata u pravo vlasništva, Vrhovni sud SRNJ je procijenio da o tome može odlučivati samo zakonodavac.

133. Objasnite ograničenje mogućnosti prijenosa suverenosti na institucije Zajednice na primjeru SR Njemačke! (238)

Ustavni sud SR Njemačke ističe da nije dopušten prijenos suverene vlasti bez ograničenja – taj prijenos prestaje na onom mjestu gdje bi bio žrtvovan identitet njemačkog ustavnog poretka, tj. temeljna struktura načela Ustava SR Njemačke. Time je obuhvaćena minimalna zaštita temeljnih prava.

Tako novi članak tog Ustava predstavlja određene normativne standarde kojih se Njemačka treba pridržavati u svom sudjelovanju u razvoju EU, a to su:

očuvanje demokratskih, socijalnih i federativnih načela te

- načela pravne države i

- načela supsidijarnosti,

- kao i jamčenje ustavnom zaštićenih temeljnih prava.

Znači, daljnja integracija se smije kretati samo u tom smjeru. Uglavnom, nadležnost prava Zajednice se priznaje, ali uz pridržaj, tj. priznaje se samo u načelu.

Naprotiv, iz kuta gledanja Zajednice, pravo Zajednice je apsolutno nadređeno i u odnosu na kompletno ustavno pravo država članica.

134. U čemu je značaj tzv. Maastricht odluke Ustavnog suda SR Njemačke? (241)

U toj odluci Ustavni sud SRNJ je istaknuo da proces integracije iz ustavnopravne perspektive zahtijeva sudjelovanje nacionalnih parlamenata kao predstavnika naroda pojedine države.

Zahtijevani stupanj legitimacijske funkcije postoji ako narodu jedne države i njegovom parlamentarnom tijelu preostanu neke zadaće od bitne vrijednosti.

Ustavni sud SRNJ navodi kako je državama potrebno da imaju vlastito, u dovoljnoj mjeri značajno, djelatno polje, unutar kojeg će svaki narod države razvijati i izražavati svoju političku volju u postupku ustanovljenog političkog odlučivanja kojem je on dao legitimitet.

Proizlazi da njemačkom parlamentu trebaju preostati zadaće i ovlasti od suštinskog značaja

135. Na koji je način utjecala tzv. Maastricht odluka Ustavnog suda SRNJ na mogućnost priznanja pravnih akata Zajednice u unutarnjem pravnom poretku SRNJ? (241)

Nakon "Maastricht – presude" nije se moglo zahtijevati nikakvo priznanje pravnih akata tijela Zajednice, čak niti u unutarnjem pravu SR Njemačke, ako su njima prekoračene nadležnosti koje su prenesene na Zajednicu. Tako bi Ustavni sud mogao otkloniti primjenu sekundarnog prava Zajednice pozivajući se na Ustav. Čak neovisno i o odluci Europskog suda, Ustavni sud bi u takvom slučaju trebao uskratiti unutarnje priznaje takvom aktu.

Slično mišljenje iznio je i danski Vrhovni sud kad se radilo o prekoračenju nadležnosti tijela Zajednice.Naime, prema shvaćanju njemačkog ustavnog suda u "Maastricht – presudi", u ustavnoj žalbi se može

tvrditi da postoji povreda Ustava, uz obrazloženje da daljnji prijenos suverenih ovlasti na Zajednicu uzima od Njemačkog parlamenta tako važne ovlasti da se nanosi šteta tom nepovredivom području demokratskih načela.

Ustavni sud SRNJ navodi kako je državama potrebno da imaju vlastito, u dovoljnoj mjeri značajno, djelatno polje, unutar kojeg će svaki narod države razvijati i izražavati svoju političku volju u postupku ustanovljenog političkog odlučivanja kojem je on dao legitimitet.

Proizlazi da njemačkom parlamentu trebaju preostati zadaće i ovlasti od suštinskog značaja.

136. Objasnite garanciju neizmjenjivosti (vječnosti) iz Ustava SRNJ! (242)

Garancija neizmjenjivosti Ustava SRNJ učvršćuje krajnju odgovornost državnog tijela, a ta se odgovornost odnosi na načela ustavnopravnog poretka koja su u Ustavu navedena. To konkretno znači da zakonodavac koji pristupa izmjenama Ustava ne može disponirati određenim načelima njemačkog državnog poretka te ih ne smije dirati na način da Njemačka izgubi svoju državnost, a time i svoju ulogu jamca za ta načela.

Sveeuropski ustavni poredak osigurava standarde koji se mogu usporediti s garancijom neizmjenjivosti Ustava SRNJ te se na jednako kategoričan način ti standardi štite od kasnijih izmjena.

Pritom se javljaju ozbiljne poteškoće u pogledu garancija koje daje Savez u vezi s pravom sudjelovanja saveznih zemalja u zakonodavnoj oblasti.

137. Da li je moguće ispitivati ustavnost akata Zajednice pred nacionalnim sudovima? (243)

Pravni akti tijela Zajednice mogu se ispitivati pred ustavnim sudom u više različitih postupaka. Odluka o neustavnosti propisa koju donese ustavni sud znači da neki pravni akt Europske zajednice ne može na unutarnjem planu proizvoditi nikakav pravni učinak.

Iz kuta gledanja EZ, tu dolazi do povrede načela nadređenosti prava Zajednice te omalovažavanja pravosudnog monopola Europskog suda.

Bitno ograničenje pri ispitivanju ustavnosti prava Zajednice učinjeno je u pogledu kriterija temeljnih prava. Ustavni sud SRNJ se odrekao preispitivanja spojivosti sekundarnog prava Zajednice s temeljnim pravima u svojoj znamenitoj presudi Solange II.

138. U čemu je značaj presude Solange II Ustavnog suda SRNJ? (243,244)

U toj presudi se Ustavni sud SRNJ odrekao preispitivanja spojivosti sekundarnog prava Zajednice s temeljnim pravima. Time je učinjeno bitno ograničenje pri ispitivanju ustavnosti prava Zajednice.

Ustavni sud SRNJ ograničit će se samo na opću zaštitu nužnih i temeljnih pravnih standarda.No, time se Ustavni sud SRNJ nije odrekao svoje nadležnosti preispitivanja već je on ne vrši do daljnjeg pod uvjetom

da postoji primjerena pravna zaštita temeljnih prava u Zajednici.Prema ranijoj sudskoj praksi Saveznog ustavnog suda usvojena se žalba nije mogla neposredno podnijeti protiv akta

supranacionalne vlasti, jer se ne radi o aktu njemačke javne vlasti.Kada su u pitanju pravni akti tijela Zajednice koji imaju neposredan učinak, treba dopustiti analognu primjenu

apstraktne normativne kontrole propisane Ustavom SRNJ.

139. Kakvo je stajalište zauzeo Europski parlament u pogledu nacionalnih odluka koje se odnose na pravo Zajednice? (248)

Europski parlament je zahtijevao da Europski sud ima monopol pravnoobvezujućeg tumačenja prava Zajednice te se usprotivio preispitivanju sekundarnog prava Zajednice pred nacionalnim sudovima.

Time se Europski parlament distancirao od sudske prakse Ustavnog suda o mogućem preispitivanju akata tijela Zajednice.

140. Objasnite odnos između Ustavnog suda SRNJ i Europskog suda! (249, 250)

Ustavni sud SRNJ treba svoje pravosudne ovlasti izvršavati na kooperativan način u odnosu na Europski sud. Bitni izražaj tog odnosa je opoziv preispitivanja sekundarnog prava Zajednice po kriteriju temeljnih prava, s kojim je Ustavni sud SRNJ suspendirao svoja ispitna ovlaštenja.

Daljnji izražaj kooperativnog odnosa je priznanje Europskog suda kao zakonom nadležnog suda u situacijama kada se radi o obvezi podnošenja zahtijeva za odlučivanje o prethodnom pitanju.

Iz kuta gledanja Zajednice i Europskog suda nema mjesta "pridržaju" procjene prava Zajednice kojeg je razvio u praksi Ustavni sud SRNJ.

S ustavnopravnog stajališta, teza je Ustavnog suda SRNJ da Zajednice i Europski sud nisu u stanju zaključno odrediti granice svojih nadležnosti u odnosu na države članice.

141. Na koji se način provodi pravo Zajednice u državama članicama? (251)

Provodi se pred tijelima države članice. Pri tom dolazi do primjene nacionalnog postupovnog prava na određenu materiju prava Zajednice.

Prilikom provedbe prava Zajednice postoji obveza učinkovite primjene prava Zajednice te obveza lojalne suradnje s tijelima Zajednice.

Obveza lojalne suradnje s tijelima Zajednice znači da postupovni propisi upravnog prava ne smiju onemogućavati ostvarenje cilja propisa prava Zajednice. O tome trebaju voditi računa nacionalni sudovi i druga tijela, obzirom da prigovor protiv provedbenog akta ima odgodni učinak.

Lojalna provedba prava Zajednice također može dovesti i do obveze povrata isplate koja je nezakonito isplaćena na temelju prava Zajednice.

Nadalje, prilikom dodjele potpora od strane nacionalnih tijela treba poštovati odredbu UEZ-a kojom je Komisija ovlaštena nadzirati planove za davanje (ili izmjenu) potpore, odnosno Komisija najprije treba utvrditi da li je potpora države nekom poduzeću spojiva sa slobodnim natjecanjem na zajedničkom tržištu.

142. Na koji način utječe pravo Zajednice i presude Europskog suda na dogmatiku upravnog prava? (255, 256)

Donošenje propisa na nivou Zajednice i sudska praksa Europskog suda ne dopuštaju više da se dogmatika upravnog prava razvija odvojeno unutar svake države članice. Oni više potiču opreznu "europeizaciju" dogmatike upravnog prava u skladu s pravcima razvoja u pravu Zajednice.

Sudska praksa Europskog suda ne određuje točne granice upravnog djelovanja i razlikuje se od njemačkog upravnog prava po tome što se striktno odvaja "djelatno polje prosudbe" i "ovlaštenje"

Daljnji utjecaj na dogmatiku njemačkog upravnog prava ostvaruje sudska praksa Europskog suda koja se odnosi na implementaciju smjernica.

Daljnji masovni lom sustava nacionalnog upravnog prava unosi sudska praksa Europskog suda o odgovornosti država članica za povredu prava Zajednice.

143. Na koji se način ostvaruje pravna zaštita protiv upravnih akata s transnacionalnim učinkom? (257)

Učinci upravnih akata koje su donijela upravna tijela u pojedinoj državi članici mogu se proširiti na sve države članice.Pravna zaštita protiv takvih "transnacionalnih" upravnih akata procjenjuje se dosad isključivo prema postupovnom

pravu države članice čije je tijelo izdalo dozvolu.Taj problem inozemnih učinaka upravnih mjera se također pojavljuje u području bankarskog nadzora. Stoga je sve

jasnija potreba izgradnje sustava tradicionalne pravne zaštite na području europskog upravnog prava.

XII. FINANCIJSKI SUSTAV EUROPSKIH ZAJEDNICA

144. Ukratko objasnite osnove općeg proračuna triju zajednica! (258)

Tri zajednice izrađuju jedan opći proračun. U taj proračun se unose prihodi i rashodi zajednica, uključujući one koji se odnose na Europski socijalni fond.

U okviru Montana unije u opći proračun ide samo upravni proračun.Pored toga, iz općeg proračuna je izdvojen niz financijskih aktivnosti Europske zajednice za atomsku energiju.Time je jasno sužena djelotvornost proračuna.

145. Navedite proračunska načela Ugovora o Zajednici. (259)

a) načelo potpunog prikaza prihoda i rashoda

b) načelo ravnoteže prihoda i rashoda

c) načelo godišnje izrade

d) načelo specijalnosti

146. Ukratko objasnite postupak donošenja proračuna! (260)

U proračunskom postupku sudjeluju Komisija, Vijeće i Europski parlament.Komisija sastavlja prednacrt proračuna te ga podnosi Vijeću.Nacrt plana proračuna donosi Vijeće kvalificiranom većinom.Ukoliko Parlament odobri nacrt ili u roku od 45 dana ne donese odluku kojom ga odbacuje, onda je proračun konačno

usvojen. Ako Parlament izmijeni nacrt proračuna, dolazi do drugog čitanja. Pri tome odlučujuću važnost ima razlika između obveznih i neobveznih izdataka.

Za obvezne izdatke konačnu odluku donosi Vijeće.Za neobavezne izdatke konačnu odluku donosi Parlament.

Predsjednik Parlamenta formalnom objavom konačno usvaja proračun. Odluka o usvajanju proračuna je pravni akt posebne vrste, koga Vijeće, Komisija i države članice mogu pobijati tužbom za utvrđenje ništavosti usmjerenom prema Parlamentu.

Ako Parlament većinom glasova svojih članova i dvotrećinskom većinom svih glasova zbog važnih razloga odbije nacrt proračuna i zatraži novi nacrt, onda cijeli postupak počinje ispočetka.

147. Navedite najvažnije stavke proračunskih rashoda EU! (263)

a) agrarni sektorA poljoprivreda, razvoj seoskih prostora

b) mjere za poboljšanje gospodarskih strukturaA regionalna i socijalna politika

Osim toga, postoji još niz financijskih aktivnosti EZ koji ne ulaze u opći proračun, kao što su: - operativni proračun Montana unije, - financiranje Europskog fonda za razvoj,- uzimanje i davanje zajmova za unapređenje investiranja i za mjere potpore za Istočnu Europu, - djelatnost Europske investicijske banke.

XIII. DRŽAVLJANSTVO UNIJE

148. Kojom izmjenom primarnog prava Zajednice je uvedeno državljanstvo Unije? (265)

Državljanstvo Unije je u primarno pravo unio Ugovor o Uniji iz Maastrichta.

149. U čemu je značaj državljanstva Zajednice? (265)

Taj novi pravni institut iskazuje težnju da se pojedinom pripadniku EU-a u okviru europske integracije jamči pravni položaj koji se može odvojiti od sudjelovanja u gospodarskom životu.

Bitan dodatni dobitak prava za pojedinca jest u jamstvu opće slobode kretanja kao i u pristupu političkom oblikovanju volje na lokalnoj razini i prilikom izbora za Europski parlament.

Također, taj pravni pojam ima simboličan karakter u perspektivi sve bliskije Unije.

150. Da li državljanstvo Zajednice odgovara nacionalnom poimanju državljanstva? (266)

Državljanstvo Unije bitno se razlikuje od nacionalnog poimanja državljanstva. Ono ne sadrži niti usporedivo blizak odnos prava i obveza između pojedinca i njegove države, kao što je to značajka nacionalnog državljanstva.

Naime, ukupnost državljana Unije ne čini jedinicu političke volje. I kod samog zastupanja putem Europskog parlamenta, državljani Unije su podijeljeni pripadanjem jednoj državi članici po ključu podjele.

Državljanstvo Unije ostaje vezano za državljanstvo države članice. Pravo Zajednice nema nikakve standarde za stjecanje državljanstva. Tek uvođenjem standarda za stjecanje i gubitak tog državljanstva ono bi dobilo jači politički značaj i otvorilo pristup javnim službama koje su rezervirane za državljane.

151. Navedite osnovna prava koja proizlaze iz državljanstva Zajednice! (267-271)

a) Sloboda kretanja

b) Pravo političkog suodlučivanja

c) Diplomatska zaštita

152. Objasnite slobodu kretanja kao pravo državljanina EU! (267)

To je pravo državljanina Unije da se u suverenom području država članica može slobodno kretati i boraviti. Slobodna mobilnost državljana Unije se time odvaja od specifične gospodarske svrhovitosti.

Pravo slobode kretanja vrijedi neposredno. Međutim, garancija slobode kretanja vrijedi samo uz ograničenja i uvjete predviđene Ugovorom o Uniji i provedbenim propisima.

Tako postoje tri smjernice koje predviđaju opsežno pravo boravka:

a) opća smjernica o boravku

b) smjernica o pravu boravka nezaposlenih i umirovljenika i samostalnih privrednika

c) smjernica o pravu boravka studenata

153. Objasnite pravo političkog suodlučivanja državljanina EU! (268-270)

Pravo političkog suodlučivanja odnosi se na pravo sudjelovanja na lokalnim izborima i na izbore za Europski parlament.

Pravo sudjelovanja na lokalnim izborima odnosi se na državljane Unije. Donesena je i smjernica Vijeća o lokalnim izborima koja to pobliže utvrđuje.

Pojedine države članice moraju stranim pripadnicima EU-a u istom opsegu kao i vlastitim državljanima osigurati političko djelovanje korištenjem slobode mišljenja, okupljanja i udruživanja. Također im mora biti otvoren i pristup političkim strankama u pogledu lokalnih izbora.

Što se tiče izbora za Europski parlament, za pristup državljana Unije koji borave u drugoj državi članici izborima, u UEZ-u je predviđeno aktivno i pasivno pravo glasa po načelu prebivališta pod uvjetima koji vrijede za tuzemce.

154. Objasnite diplomatsku zaštitu državljana EU! (271)

Za građane Unije u suverenom području treće države u kojoj njihova domovina nije zastupljena, UEZ predviđa da oni uživaju diplomatsku i konzularnu zaštitu svake države članice pod istim uvjetima kao i njihovi vlastiti državljani. No, treća država ima slobodu izbora da li će takvu zaštitu priznati ili ne.

Budući da samo države mogu pružiti diplomatsku i konzularnu zaštitu, ne postoji vlastito jamstvo zaštite putem Europske zajednice ili Europske unije, što također ukazuje na kvalitativnu razliku između državljanstva Unije i državljanstva.

XIV. ZAJEDNIČKO TRŽIŠTE I USPOSTAVA UNUTARNJEG TRŽIŠTA

155. Što je zajedničko tržište u odnosu na UEZ i kako je ono definirano u presudi Gaston Schul, br. 15/81?

Prema Ugovoru o EZ-u, uspostava zajedničkog tržišta spada u ključne ciljeve Europske zajednice, a bit zajedničkog tržišta jest uklanjanje zapreka u trgovini između država članica kao temelja jednog jedinog tržišta.

Europski sud, u presudi Gaston Schul karakterizira pojam "zajedničko tržište" kao "uklanjanje svih zapreka u trgovini unutar Zajednice sa ciljam stapanja nacionalnih tržišta u jedinstveno tržište, čiji se uvjeti što je više moguće približavaju uvjetima stvarnog unutarnjeg tržišta".

156. Ukratko objasnite razliku između zajedničkog tržišta i drugih oblika gospodarskog integriranja država! (272)

Jedan od oblika gospodarskog integriranja država je carinska unija za koju je karakteristično postojanje zajedničke carinske tarife u razmjeni sa zemljama izvan Unije.

Koncept zajedničkog tržišta se izdiže iznad carinske unije i njegovo su obilježje tržišno-gospodarska načela, koja su pak u pojedinim područjima potisnuta intervencionističkim mehanizmima.

Konstitutivni elementi gospodarske zajednice su:- slobodni promet robe, osoba, usluga i kapitala

- sveobuhvatni poredak tržišnog natjecanja koji sprječava da događanje na tržištu ometa utjecaj javne vlasti i privatnih poduzeća

- pozajedničenje pojedinih političkih područja

Karakteristike zajedničkog tržišta su tržišno – gospodarska načela, koja se ipak u pojedinim područjima potisnuta intervencionističkim mehanizmima. Zajedničko tržište treba, osim sloboda kretanja, obuhvatiti i pozajedničenje sektorskih politika te time prikazati viši stupanj integracije.

157. Objasnite razliku u shvaćanjima između pojmova zajedničko tržište i unutarnje tržište! (273,274)

Unutarnje tržište obuhvaća područje bez unutarnjih granica u kome se, sukladno odredbama UEZ-a, osigurava slobodan promet roba, osoba, usluga i kapitala.

Zajedničko tržište jest uklanjanje zapreka trgovini između država članica.Po nekim mišljenjima zajedničko tržište se shvaća kao uvod u unutarnje tržište, a drugi obratno smatraju zajedničko

tržište sveobuhvatnijim pojmom. Po tome zajedničko tržište treba prihvatiti, osim sloboda kretanja, još i pozajedničenje sektorskih politika te s time prikazati viši stupanj integracije.

158. Na koji je način definirano unutarnje tržište u UEZ? (273)

UEZ definira unutarnje tržište kao područje bez unutarnjih granica u kome se, sukladno odredbama UEZ-a, osigurava slobodan promet roba, osoba, usluga i kapitala.

159. Koji su najznačajniji akti koji su utjecali na uspostavu unutarnjeg tržišta? (275)

Koncept unutarnjeg tržišta je 1985. godine razvila Komisija u svojoj "Bijeloj knjizi o dovršenju unutarnjeg tržišta" i to radi ukidanja postojećih ograničenja na zajedničkom tržištu.

Zatim je "Jedinstveni europski akt" iz 1986. godine, uspostavljanje unutarnjeg tržišta postavio na visoko mjesto među ciljevima ugovora te odredio rok do 31.12.1992. godine za njegovo uspostavljanje.

160. Koji su najvažniji instrumenti uspostava unutarnjeg tržišta? (275)

a) pravno ujednačavanje sa ciljem uklanjanja zapreka koje izrastaju iz različitosti nacionalnih pravnih uređenja

b) međusobno priznavanje nacionalnih standarda

c) djelomično pozajedničenje migracijske politike, predviđeno ugovorom iz Maastrichta

161. Objasnite pojam "Europa dviju brzina"! (277)

Unutar Zajednice trebaju ne samo nestati granice radi kontrole robe, nego treba ukinuti i kontrolu osoba. Upotreba instrumentarija prava Zajednice ipak zaostaje za ovim zahtjevom pa je više država pošlo putem sklapanja ugovora međunarodnog prava.

Taj put otklanja ograničenja na ugovornoj osnovi i on predstavlja obilježje "Europe dviju brzina". Jer ovdje se radi o ukidanju ograničenja prometa, koje obuhvaća samo dotične države ugovornice unutar članica Europske unije.

162. Ukratko objasnite značajke Schengenskog i Dublinskog sporazuma! (278,279)

Sustav schengenskog sporazuma, stvoren 1985. kada je sklopljen Sporazum o postupnom uklanjanju kontrola na zajedničkim granicama (Schengen I), stremi homogenizaciji mjera pri kontroli ulaska. Neposredno nakon njegova sklapanja, sklopljen je Sporazum o provedbi tog sporazuma, Schengen II, koji predviđa odricanje od kontrole osoba na unutarnjim granicama.

Po tom sporazumu unutarnje državne granice mogu se prelaziti na svakom mjestu bez kontroliranja osoba. No, pojedina država ipak može, zbog razloga javnog poretka ili nacionalne sigurnosti, odstupiti od toga za ograničeno vrijeme.

Uvedena je jedinstvena "schengenska viza" koja ovlašćuje na tromjesečni boravak u čitavom prostoru EU. Za dulji boravak mora se dobiti nacionalna viza za dotičnu državu.

Sporazum iz Dublina, koji je sklopljen 1990. godine, a stupio na snagu 1997. godine, u uskoj je vezi sa schengenskim sporazumom i on predstavlja sporazum o određivanju države nadležne za ispitivanje zahtjeva za azil postavljen u nekoj državi članici.

XV. TRŽIŠNE SLOBODE

163. Navedite četiri temeljne slobode! (281)

a) sloboda kretanja robe

b) sloboda kretanja osoba

c) sloboda kretanja usluga

d) sloboda kretanja kapitala

Postoji, također, i slobodni promet plaćanja, koji se nekad navodi kao peta temeljna sloboda.

164. Objasnite zajedničke, standarde koji vrijede za sve temeljne slobode! (282)

Sudska praksa Europskog suda strukturno je ujednačila tržišne slobode. Danas vrijedi za sve temeljne slobode UEZ-a četverostruki standard opravdanja u smislu da nacionalne mjere koje mogu spriječiti ostvarenje ugovorom zajamčenih temeljnih sloboda moraju ispuniti četiri pretpostavke:

- moraju se primjenjivati na nediskriminirajući način

- moraju biti opravdane nužnim općim interesom

- moraju biti prikladne za ostvarenje zacrtanog cilja

- ne smiju ići preko onoga što je potrebno za ostvarenje tog cilja

165. Objasnite smjer zaštite temeljnih sloboda! (284, 285)

One u prvom redu štite od državnih mjera, ali i od privatnih osoba kada se koriste svojom gospodarskom premoći. Tu se radi o "učinku prema trećima" i sudska praksa je takav "učinak prema trećima" razvila najprije u onim slučajevima u kojima se radi o zaštiti pojedinca od moći privatnih udruga. Ta ranija sudska praksa odnosi se na ugovorne odnose koji su zbog superiorne moći saveza asimetrično oblikovani.

Osim toga zadaća je pravila o konkurenciji štititi tržišno natjecanje od podizanja umjetnih ograničenja tržišne utakmice temeljem gospodarske nadmoći.

U svojoj novijoj praksi, Europski sud je proširio subjektivno područje zaštite tržišnih sloboda s ograničenjem privatne autonomije i poduzetničke slobode. U novijim odlukama ne radi se više od neposrednom učinku na treće, već više o provedbi slobodnog prometa roba nasuprot zakonodavstvu ili promjeni prava u državama članicama, ukoliko ona podupire tržišnu izolaciju.

XVI. SLOBODAN PROMET ROBA

166. Kojima se zabranama postiže sloboda kretanja robe? (286)

a) zabranom ubiranja uvoznih i izvoznih carina ili davanja s istim učinkom

b) tijekom prijelaznog razdoblja, zabranom povećanja postojećih carina i davanja s istim učinkom

c) posebna zabrana porezne diskriminacije

d) zabrana količinskih ograničenja i mjera s istim učinkom

167. Navedite karakteristike carinske unije između država EZ! (286)

Prema Ugovoru o EZ, carinska unija čini temelj Zajednice, a proteže se na cjelokupnu razmjenu roba.Njena osnovna karakteristika, vezana za roba unutar Zajednice, je zabrana ubiranja uvoznih i izvoznih carina ili

davanja s istim učinkom.Nadalje, njeno konstitutivno obilježje je uvođenje zajedničke carinske tarife prema trećim državama.

168. U čemu je značaj zabrane količinskih ograničenja i mjera s jednakim učinkom za unutarnje tržište? (287)

Ta zabrana onemogućuje države članice da količinskim ograničenjima i mjerama s istim učinkom sprječavaju uvoz robe kako bi zaštitile domaće tržište. Takav način zaštite domaćeg tržišta išao bi na štetu unutarnjeg tržišta pa zabrana količinskih ograničenja i mjera s istim učinkom štiti unutarnje tržište.

169. Objasnite značaj presude Dassonville, br. 8/74! (288)

U slučaju Dassonville radilo se o postupku pred belgijskim sudom protiv trgovaca koji su kupili škotski whisky u Francuskoj i uvezli ga u Belgiju. Njima je prigovoreno da nisu imali potvrdu o podrijetlu britanske carinske uprave. Europski sud je takve formalnosti kvalificirao kao mjere s istim učinkom kao i količinsko ograničenje koje su suprotne ugovoru.

U presudi je Europski sud definirao pojam "mjera s istim učinkom" koji imaju i količinska ograničenja: "Svaki trgovinski propis država članica, koji može, neposredno ili posredno, stvarno ili potencijalno spriječiti trgovinu unutar Zajednice, treba smatrati mjerom s istim učinkom kao i količinsko ograničenje".

Formula Dassonville najprije obuhvaća svaku diskriminaciju uvezenih roba u odnosu na domaće tržište.Njen osobit značaj se u tome što ona osim toga obuhvaća i nediskriminirajuća ograničenja trgovačkog prometa, koja

na jednak način pogađaju tuzemnu i inozemnu robu.

Dakle, osnovni značaj presude Dassonville je u tome što je njome Europski sud definirao pojam "mjera s istim učinkom" koji imaju i količinska ograničenja, iz čega proizlazi i formula Dassonville.

170. Navedite tumačenje pojma mjere s jednakim učinkom iz presude Dassonville, br. 8/74!

U toj presudi je Europski sud definirao pojam "mjera s istim učinkom" koji imaju i količinska ograničenja: "Svaki trgovinski propis država članica, koji može, neposredno ili posredno, stvarno ili potencijalno spriječiti trgovinu unutar Zajednice, treba smatrati mjerom s istim učinkom kao i količinsko ograničenje".

171. Koje su četiri ključne presude u tumačenju pojma mjere s jednakim učinkom? (287-289)

a) presuda Abfallimport –- koja se odnosi na prekogranični transport otpada, čak i ako se on ne može sigurno

ponovo iskoristiti

b) presuda Dassonville –- u kojoj je prigovaranje trgovcima koji su uvezli škotski whisky iz Francuske u Belgiju

bez da su imali potvrdu o podrijetlu britanske carinske uprave, Europski sud kvalificirao kao mjere s istim učinkom kao i količinsko ograničenje

c) presuda Buy Irish –- u kojoj je reklamna kampanja što ju potiče država da se kupuje domaća roba,

kvalificirana kao mjera s istim učinkom

d) presuda Kommission .-. Frankretich –- povodom koje je Komisija kaznila propuštanje francuskih tijela vlasti pri nasilnim

prosvjedima francuskih poljoprivrednika protiv uvoza voća i povrća iz Španjolske i drugih država članica

172. Tko sve može biti autorom zabranjenih količinskih ograničenja i mjera s jednakim učinkom? (287-289)

To, u prvom redu, može biti zakonodavac kada nacionalnim propisima želi zaštititi opći interes ili individualne interese, koji se, međutim, ispoljavaju kao ekstenzivni zahvat u promet roba.

To može biti sudska vlast, kada koči promet robe određenim formalnostima, poput belgijskog suda u slučaju Dassonville koji je prigovarao trgovcima koji su uvezli škotski whisky iz Francuske u Belgiju bez da su imali potvrdu o podrijetlu britanske carinske uprave.

Nadalje, to mogu biti mediji koji putem reklamne kampanje što je potiče država potiču da se kupuju domaći proizvodi.Također, to mogu biti izvršna tijela vlasti kada propuštanjem obavljanja svoje dužnosti ne sprječavaju nedopušteno

kočenje prometa robom, kao što je to bio slučaj kada francuska tijela vlasti nisu primjereno djelovala pri nasilnim prosvjedima francuskih poljoprivrednika koji su se bunili protiv uvoza voća i povrća iz Španjolske i drugih država članica.

Isto tako, to mogu biti i privatne osobe, kada npr. privatni poduzetnici nastoje putem ugovora o zabrani uvoza ili iskorištavanjem zaštite industrijskog vlasništva postići izolaciju nacionalnog tržišta. No, i u takvom slučaju će odgovarati država, jer je ona dužna spriječiti takvo ugrožavanje slobodnog prometa robe od strane privatnih osoba.

173. U čemu je značaj presude Keck, br. C-267/91 i C-268/91? (290)

U tom predmetu Europski sud je razvio opću iznimku radi ograničenja opsežne zabrane količinskih ograničenja i mjera sa istim učinkom po formuli Dassonville. Iznimka vrijedi za nediskriminirajuća ograničenja prodaje, koja nisu usmjerena na to da utječu na prekogranični promet roba.

Konkretno se u tom predmetu radilo francuskoj zabrani daljnjeg otuđivanja roba po cijeni nižoj od kupovne cijene.

174. Koje se nacionalne mjere prema presudi Keck, br. C-267/91 i C-268/91 nikada neće smatrati mjerama s jednakim učinkom? (290)

One odredbe koje se primjenjuju na sve sudionike koji trguju na tuzemnom tržištu i dokle god ti propisi utječu na isti način, pravno i faktički, na prodaju domaćih proizvoda i iz drugih država članica.

175. Na koji se način mogu opravdati količinska ograničenja i mjere s jednakim učinkom? (293, 295)

Takve mjere mogu se opravdati iznimkama predviđenim UEZ-om, a pored tog izričitog opravdanja, Europski sud je razvio unutarnje zapreke za zabranu, koje za određena ograničenja ne zahtijevaju izričito opravdanje.

Kod opravdanja takvih mjera vrijedi strogo ispitivanje razmjernosti, a osim toga ograničenja ne smiju biti sredstvom za ostvarivanje samovoljne diskriminacije ili se zloupotrebljavati radi prikrivenog ograničavanja trgovine.176. U kojoj je presudi Europski sud uveo nužne zahtjeve koji mogu opravdati postojanje zabranjenih mjera s jednakim

učinkom? (294)

To je učinio u odluci Cassis de Dijon. Radilo se o njemačkom propisu po kome su likeri mogli biti stavljeni u promet samo sa minimalnim vinskim sadržajem od 30% alkohola. To je za francuski liker Cassis de Dijon značilo zabranu plasiranja na tržište u Njemačkoj. Njemačka je vlada navela da se određivanjem minimalnog vinskog sadržaja treba suprotstaviti opasnosti od navikavanja, međutim ta argumentacija Europskom sudu nije bila uvjerljiva.

177. U čemu je značaj presude Cassis de Dijon, br. 120/78?

Njen značaj je u tome što je kroz tu presudu Europski sud stvorio formulu u koju je uveo nužne zahtjeve koji mogu opravdati postojanje zabranjenih mjera s jednakim učinkom. Ta ograničenja moraju biti nediskriminirajuća te moraju biti potrebne radi zaštite općeg interesa.

Konkretno, radilo se o njemačkom propisu po kome su likeri mogli biti stavljeni u promet samo sa minimalnim vinskim sadržajem od 30% alkohola. To je za francuski liker Cassis de Dijon značilo zabranu plasiranja na tržište u Njemačkoj. Njemačka je vlada navela da se određivanjem minimalnog vinskog sadržaja treba suprotstaviti opasnosti od navikavanja, međutim ta argumentacija Europskom sudu nije bila uvjerljiva.

178. Navedite opća načela koja se primjenjuju na opravdanja iz čl. 30. UEZ i objasnite! (295)

To su - načelo ispitivanja razmjernosti i

- načelo da ograničenja ne smiju biti sredstvom za ostvarivanje samovoljne diskriminacije ili se zloupotrebljavati radi prikrivenog ograničavanja trgovine

Ta načela je potrebno poštivati kako zaštita tradicionalnih marketinških praksi u unutarnjem tržištu stvorena najprije bez namjere diskriminiranja ne bi prerasla u privilegij pri tržišnom natjecanju.

179. Objasnite provjeru razmjernosti između nacionalne mjere i cilja koji se želi ostvariti čl. 30. UEZ ili nužnim zahtjevom. (296)

Provjera razmjernosti nacionalnih mjera usmjerena je na utvrđivanje da li su te mjere primjerene za ostvarivanje tog cilja, odnosno da li se taj isti cilj mogao ostvariti blažim sredstvima.

180. Objasnite zaštitu intelektualnog, industrijskog i trgovačkog vlasništva iz čl. 30. UEZ! (300, 301)

Tu osobito ulaze patentno pravo, pravo žiga i autorsko pravo. Vezivanje tih prava na nematerijalnim dobrima s područjem određene države može voditi znatnim ograničenjima slobodnog prometa roba. Tu postoji opasnost da se zaštita industrijskog vlasništva ili drugih prava intelektualnog vlasništva uporabe na način koji vodi izolaciji tržišta.

Zato, ukoliko imatelj patenta stavi zaštićeni proizvod u promet u jednoj državi članici, u kojoj za to ne postoji zakonska zaštita patenta, on ne smije zabraniti reimport pozivom na svoje patentno pravo.

Ako neki proizvod koji je u nekoj državi članici predmet autorskog prava, u drugoj državi članici stavi u promet vlasnik autorskog prava, ili to bude uz njegovo odobrenje, onda vlasnik autorskog prava više ne može spriječiti uvoz proizvoda.

Ako je neko glazbeno djelo autorski zaštićeno, onda licenca za tržišno plasiranje u zemlji porijekla istovremeno pokriva daljnje tržišno plasiranje unutar Zajednice.

XVII. SLOBODA KRETANJA OSOBA

181. Što uključuje sloboda kretanja osoba? (305)

U slobode kretanja osoba ulazi sloboda kretanja za radnike i sloboda poslovnog nastana za poduzetnike. Pored toga postoji opća sloboda kretanja građana Unije, koja je neovisna od gospodarske djelatnosti.

182. Što je predmet slobode kretanja radnika? Objasnite! (306-310)

Predmet slobode kretanja radnika je mobilnost radnika, koja se treba odvijati uz zabranu diskriminacije te pravo boravka radnika, koje proizlazi iz samog prava Zajednice i nije ovisno o dozvoli boravka pojedine države članice.

Sudska praksa pod pojmom radnika obuhvaća sve osobe koje obavljaju nesamostalnu djelatnost te za svoj rad primaju plaću. Također su tu obuhvaćeni i studenti ako između ranijeg zaposlenja i studija postoji stvarna veza.

Sva ograničenja slobode kretanja Europski sud opravdava samo onda ako bi ona slijedila ugovoru sukladan opravdani cilj te ako bi bila opravdana nužnim razlozima općeg interesa.

183. Objasnite neposredan učinak slobode kretanja radnika! (311)

Neposredan učinak slobode kretanja radnika očituje se u tome što jamstvo slobode kretanja ima učinak prema trećima. Novija sudska praksa je taj neposredni učinak radikalno proširila, tj. protegnula i na pretpostavke za zapošljavanje koje postavljaju privatni poslodavci.

Osim toga, određena ograničenja slobodnog kretanja koja propisuju privatne osobe podliježu strogom opravdanju pred Europskim sudom.184. Koja su ograničenja i iznimke predviđene slobodom kretanja radnika? (312, 313)

Ograničenja slobode kretanja dopuštena su samo ako to traži javni poredak te potrebe sigurnosti i zdravlja. Mjere zabrane ulaska ili protjerivanja mogu se izreći samo zbog teških razloga, koji se nalaze u osobnom ponašanju pojedinca.

Iznimka od slobode kretanja vrijedi za zaposlenje u javnoj upravi i ona treba osigurati poseban odnos lojalnosti koji se nalazi u državljanstvu kao pretpostavci za ostvarenje zaštite određenih državnih funkcija. Međutim, ne može se opravdati izuzimanje pripadnika drugih država članica iz službi poput radnika u željeznici ili medicinskih sestara, a ni pripravničku službu gimnazijskog nastavnika.

185. Objasnite ulogu sekundarnog prava za slobodu kretanja radnika! (314, 315)

Postoji čitav niz propisa sekundarnog prava o pravnom položaju radnika migranata i članova njihove obitelji. Središnju važnost zauzima Uredba o slobodi kretanja koja polazi od načela jednakog postupanja pri pristupu na tržište rada i obavljanju zanimanja. Ona pobliže konkretizira zabranu diskriminacije, zabranom primjene kvota na teret radnika migranata.

Radnik ne smije biti diskriminiran u svom pravu na pripadnost sindikatima.Najbliži članovi obitelji smiju stanovati kod radnika, a bračni drug i djeca imaju pravo obavljanja samostalne ili

nesamostalne djelatnosti.Djeca radnika imaju pravo na opće obrazovanje kao i na obrazovanje za naučnike te stručno obrazovanje, a imaju i

pravo na državne poticanje.Pitanje slobode kretanja radnika, u okviru sekundarnog prava, također obrađuju i ovi akti:- Smjernica EEZ-a o pravu kretanja i boravku radnika migranata i

članova njihove obitelji

- Uredba EEZ-a o pravu ostanka radnika migranata i članova njihovih obitelji nakon prestanka zaposlenja

- Uredba EEZ-a o primjeni sustava o socijalnoj sigurnosti radnika i njihovih obitelji koji se useljavaju i iseljavaju unutar Zajednice

186. Što je sadržaj slobode na poslovni nastan? (317)

Sadržaj slobode na poslovni nastan je sloboda obavljanja poduzetničke djelatnosti i sloboda izbora sjedišta poduzetnika. U tom smislu, zaštićeni su započinjanje i obavljanje samostalnih djelatnosti kao i osnivanje i upravljanje poduzećima prema odredbama koje vrijede za državljane zemlje u kojoj se osniva.

Sloboda poslovnog nastana pokriva i strategiju poduzeća prema kojoj se crpe koristi iz različitih standarda koji postoje pri osnivanju društava unutar Zajednice. To vrijedi kada se u nekoj državi osniva društvo kapitala i tamo ima svoje sjedište, ali svoje čitavo poslovanje razvija preko podružnice u nekoj drugoj državi članici.

Garancija slobode poslovnog nastana se ne iscrpljuje u načelu jednakog postupanja. Ona zabranjuje i formalno nediskriminirajuće standarde koji u srži ugrožavaju ostvarenje slobode poslovnog nastana.

187. U čemu je značaj presude Daily Mail? (318)

Značaj te presude je u tome što je njome Europski sud ustanovio sudsku praksu prema kojoj sloboda poslovnog nastana ne sadrži opće pravo nekog društva koje je osnovano u jednoj državi članici da premjesti sjedište svoje uprave bez prestanka dosadašnjeg statusa društva i bez da ispuni druga ograničenja koja proizlaze prema pravu države osnivanja.

Konkretno se radilo od jednom britanskom društvu sa sjedištem u Londonu koje je htjelo bez prethodne legitimacije svoje sjedište premjestiti u Nizozemsku, da bi izbjeglo oporezivanje porasta vrijednosti imovine društva u Velikoj Britaniji. Ministarstvo financija Velike Britanije je uskratilo takvu dozvolu, a Europski sud je odlučio da sloboda poslovnog nastana ne jamči zaštitu od obveza koje proizlaze iz prava društva.

No, dopuštena je strategija poduzeća da u nekoj državi s povoljnijim pretpostavkama za osnivanje, tamo osnuje društvo kapitala i ima sjedište, ali svoje čitavo poslovanje razvija preko podružnice u nekoj drugoj državi.

188. Koje su zapreke i iznimke predviđene slobodom na poslovni nastan? (321)

Izuzetak od slobode osnivanja poslovnog nastana predstavljaju djelatnosti u vršenju suverenih ovlasti. Europski sud ograničava ovu iznimku na neposredno i specifično sudjelovanje u vršenju javne vlasti.

Slično kao i kod slobode kretanja radnika, vrijedi pridržaj u korist javnog poretka, sigurnosti i zdravlja189. Objasnite ulogu sekundarnog prava za slobodu na poslovni nastan! (322)

Sekundarnim pravom predviđeno je obilje mjera za ujednačavanje pravnih propisa država članica. U tom smislu donose se smjernice o međusobnom priznavanju dokaza o osposobljenosti, donošenje harmonizacijskih smjernica za zapošljavanje i obavljanje samostalnih djelatnosti. Utemeljena je i osporavana smjernica o Sustavu osiguranja investicija.

190. Objasnite pojam obrnute diskriminacije! (323)

Obrnuta diskriminacija znači diskriminiranje vlastitih državljana. Propisi prava Zajednice o slobodi kretanja takvu diskriminaciju ne zabranjuju. Štoviše, postojeće zabrane diskriminacije u okviru tržišnih sloboda pretpostavljaju prekogranični element.

Kod prekograničnog korištenja tržišnih sloboda, odredbe o slobodi kretanja štite i tuzemce. Naprotiv, odredbe o slobodi poslovnog nastana nisu protivne obrnutoj diskriminaciji onda kada nema prekograničnog

elementa.

XVIII. SLOBODA PRUŽANJA USLUGA

191. Što je predmet slobode pružanja usluga? (324)

Predmet slobode pružanja usluga odnosi se na promet usluga s elementom prekograničnosti, a koje imaju obilježje naplativosti. Uz slobodu kretanja osoba, sloboda pružanja usluga ima više funkciju popunjavanja praznina. Za razgraničenje od poslovnog nastana odlučujući je prolazni karakter usluga.

Sloboda pružanja usluga primjenjuje se u tri varijante:

- kao aktivna sloboda pružanja usluga u nekoj drugoj državi

- kao pasivna sloboda primanja usluga putem primatelja u nekoj drugoj državi (turisti)

- situacija kad granicu prelazi samo usluga (TV i radio emisije)

Ova sloboda također ne znači samo zabranu diskriminacije, već i sveobuhvatnu zabranu ograničenja. Ograničenja se mogu opravdati samo iz nužnih razloga od općeg interesa te ukoliko su prikladna i neophodna za ostvarivanje cilja.

192. Koja su dopuštena ograničenja slobode pružanja usluga? (325)

Na slobodu pružanja usluga odgovarajuće se primjenjuju ograničenja slobode poslovnog nastana. Dakle, od slobode pružanja usluga izuzete su djelatnosti u vršenju suverenih ovlasti te vrijedi pridržaj u korist javnog poretka, sigurnosti i zdravlja.

Ograničenja su dopuštena ako služe općem interesu sukladnom Zajednici, ako se poduzimaju na nediskriminirajući način te ako su razmjerna.

Novija sudska praksa Europskog suda vrlo širokogrudno ostavlja državama članicama prostor djelovanja pri ograničenjima u pogledu određenih javnopravnih interesa.

U moguće razloge za opravdanje ograničenja slobode pružanja usluga ulazi i socijalna zaštita radnika. Tu Europski sud vrši strogu kontrolu razmjernosti.

193. Objasnite ulogu sekundarnog prava za slobodu pružanja usluga! (327, 328)

Radi liberalizacije prometa usluga donesen je čitav niz smjernica za međusobno priznavanje stručnih diploma i dokaza o osposobljenosti kao i radi koordinacije obavljanja profesije.

Od posebnog je značaja smjernica EZ-a o televiziji, čija osnova je sloboda prijema i daljnjeg prenošenja televizijskih emisija iz drugih država. Prema toj smjernici, daljnje prenošenje televizijskih emisija, nakon napajanja kabela, neka druga država članica može ograničiti samo uz postojanje tijesno određenih pretpostavki. Nadzor jedinstvenih standarda na tom području pripada državi porijekla – to je princip države emitiranja.

No, u novije vrijeme se učvrstio princip države sjedišta, a to je država u kojoj TV – prikazivač ima svoju glavnu upravu i gdje donosi odluke o ponudi programa.

XIX. SLOBODA KRETANJA KAPITALA I PLAĆANJA

194. U čemu se sastoji sloboda kretanja kapitala? (330)

Ona se sastoji u slobodnom prekograničnom kretanju kapitala u novcu i stvarima, i to u prvom redu u svrhu ulaganja i investiranja.

Odlučujući korak do potpunog ostvarenja slobodnog kretanja kapitala učinjen je Smjernicom za provedbu, koja obvezuje države članice na uklanjanje ograničenja kretanja kapitala između stanovnika država članica.

Ograničenja su dopuštena da bi se spriječili prekršaji protiv pravnih propisa država članica. Ta smjernica ima neposredan učinak.

195. U čemu se sastoji sloboda kretanja plaćanja? (331)

Ova sloboda služi prije svega očuvanju slobodnog unutarnjeg tržišta kod pružanja protučinidbi u vezi s prometom roba i prometom usluga. Naziva se još i "peta tržišna sloboda" te je, također, zajamčena Ugovorom o EZ-u.

XX. PRAVNO UJEDNAČAVANJE

196. Objasnite ujednačavanja propisa kao cilj UEZ! (332)

Radi se o ujednačavanju unutardržavnih pravnih propisa u mjeri koja je potrebna za funkcioniranje zajedničkog tržišta. Pri tome se radi o uklanjanju indirektnog narušavanja tržišnog natjecanja, koja se ogledaju u postavljanju različitih okvirnih uvjeta za gospodarsku djelatnost.

Pravno ujednačavanje, tj. harmonizacija ili koordinacija zakonskih i upravnih propisa može ići do potpune prilagodbe, tj. potpunog ujednačenja nekog pravnog područja, ili samo do određivanja nekih minimalnih standarda.

197. U čemu je razlika između horizontalne i vertikalne harmonizacije? (332)

Kod horizontalne harmonizacije određuju se opći standardi, a kod vertikalne se donose detaljni propisi.Generalno govoreći, vertikalna je harmonizacija vezana uz određeni proizvod ili grupu proizvoda. Za razliku od toga,

kod horizontalne u pitanju je reguliranje proizvoda jedne vrste ili grupe proizvoda ili usluga ili pak jednog aspekta koji se odnosi na njih (npr. sigurnost igračaka).

Vertikalni pristup nazvan je i klasični pristup i prakticiran je u cilju eliminacija prepreka slobodnom prometu roba i usluga te širenjem prostora djelovanja gospodarskih subjekata na području EZ.

198. Na koji način UEZ omogućuje ostvarenje harmonizacije propisa? (333 i 336)

To čini kroz sekundarno pravo ovlaštenjem za donošenje smjernica za ujednačavanje onih zakonskih i upravnih propisa država članica koji izravno utječu na uspostavu ili funkcioniranje zajedničkog tržišta. No, postoji mogućnost da neka država radi zaštite važnih interesa odstupi od mjere harmonizacije, a moguće je i zadržavanje strožih nacionalnih propisa i sl., ali takvo pojedinačno odstupanje uvijek podliježe provjeri Komisije.

Osim toga predviđa za određena područja međunarodne sporazume, koji mogu ići paralelno sa ujednačavanjem putem sekundarnog prava.

Harmonizacija može biti:

1) horizontalna i vertikalna2) potpuna i djelomična3) maksimalna i minimalna4) opcijska, reprencijalna i odložna5) pozitivna i negativna

Osim toga postoji i metoda uzajamnog priznanja, kod koje se priznaju propisi druge države jednako vrijednim u odnosu na odgovarajuće domaće propise, pri čemu ne mora postojati identičnost rješenja.

XXI. POLJOPRIVREDA

199. Što je cilj zajedničke agrarne politike? (337)

Cilj zajedničke agrarne politike je prema UEZ-u:

· povećati produktivnost u poljoprivredi

· osigurati poljoprivrednoj zajednici pristojan životni standard

· stabilizirati tržišta

· osigurati opskrbu

· osigurati primjerene cijene za potrošače

200. Objasnite značajke zajedničke agrarne politike? (338-341)

Na poljoprivredne proizvode se načelno primjenjuju propisi o uspostavi Zajedničkog tržišta. Sredstva za ostvarivanje Zajedničke agrarne politike su jako obilježena intervencionističkim mjerama. Te mjere

obuhvaćaju spektar od jednostavnih standarda kvalitete preko subvencija do potpunog sustava cijena.Od osobite je važnosti tzv. "tržišni poredak". Sustavi cijena za tržišne poretke ciljaju na ujednačavanje razine cijena

unutar Zajednice i na sigurnost prihoda za poljoprivrednike.Već više desetljeća se Zajednička agrarna politika temelji na sustavu garantiranih najmanjih cijena za žitarice i druge

proizvode.

Općenito je agrarna politika opterećena velikim problemima, naročito zbog visokog opterećenja proračuna, prekomjernog poticanja proizvodnje te zbog mogućih trgovinsko političkih konflikata s trećim državama unutar nove Svjetske trgovinske organizacije (WTO).

1999. godine je Vijeće (ministara poljoprivrede) donijelo mjere za temeljitu poljoprivrednu reformu. Tu spada i postupno smanjenje interventnih cijena.

Osnovni problem su proizvodni viškovi, pa bi trebalo smanjiti proizvodne kapacitete – napuštanje obradivih površina i reduciranje stočnog fonda.

XXII. SUSTAV TRŽIŠNOG NATJECANJA

201. Objasnite značajke čl. 81. UEZ – zabrana kartela! (344-347)

Generalna klauzula čl. 81. UEZ-a zabranjuje sve sporazume između poduzeća, odluke udruga poduzeća i usklađene načine djelovanja koji bi mogli utjecati na trgovinu između država članica i koji imaju za cilj ili posljedicu sprečavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja unutar zajedničkog tržišta.

Za usklađena djelovanja tipično je da ona počivaju na svjesnoj suglasnosti volja te se prema van predstavljaju kao jedinstveno djelovanje.

Generalna klauzula ne zabranjuje samo kartele, već obuhvaća i vertikalna ograničenja u okviru ugovornih odnosa između partnera. Tu ulaze dogovori koji ograničavaju tržišno natjecanje između proizvođača i posrednika u prodaji, kao ugovori o isključivoj distribuciji ili ugovori o dugoročnoj isporuci.

Propis iz čl. 81. UEZ-a vrijedi neposredno samo za djelovanja poduzeća, ali ne za zakone i druge suverene mjere država članica, međutim može djelovati i prema državama članicama ako one poduzećima nalože sklapanje kartelskih sporazuma, odnosno da takve sporazume podstiču.

Sporazumi koji sprečavaju tržišno natjecanje i koji potpadaju pod zabranu iz čl. 81. UEZ-a automatski su ništavi te za nastupanje ništavosti nije potrebna posebna upravna odluka.

202. Koje su sve iznimke moguće u odnosu na načelnu zabranu kartela? (348)

Mjere koje su obuhvaćene zabranom kartela se mogu opravdati, ako daju svoj doprinos poboljšanju proizvodnje ili distribucije roba ili pak promicanju tehničkog ili gospodarskog napretka. Naime, UEZ-om je predviđeno da određene mjere Komisija može izuzeti od zabrane kartela.

Pojedinačne iznimke za konkretne sporazume su rijetke, no od velikog praktičnog značenja su grupne iznimke, koje se donose kao uredbe Komisije na temelju ovlaštenja Vijeća. Time su obuhvaćeni ugovori o isključivoj distribuciji, ugovori o trgovinskim zastupnicima i ugovori o isključivoj nabavi.

Od aktualnog interesa je izuzimanje određenih grupa sporazuma o tehnološkom transferu. Ova uredba i iznimkama treba promicati tehnološki transfer putem ugovora o licencama i know-how ugovora.

203. Objasnite značajke čl. 82. UEZ – zabrana zloupotrebe! (349-352)

Propis čl. 82. UEZ-a zabranjuje zlouporabu vladajućeg položaja jednog ili više poduzeća na zajedničkom tržištu ili u njegovom značajnom dijelu, ukoliko bi mogla utjecati na trgovinu između država članica.

Prema shvaćanju Europskog suda, vladajući položaj predstavlja gospodarsku tržišnu snagu poduzeća, koja tom poduzeću omogućava da spriječi ili ograniči održavanje djelotvornog tržišnog natjecanja. Za postojanje takvog položaja odlučujući kriteriji su struktura poduzeća, sustav dobavljača, udjeli na tržištu i uvjeti za pristup tržištu.

Čak i nacionalno pravo može sankcionirati zlouporabu vladajućeg položaja na tržištu sankcijom ništavosti, zahtjevom za propuštanje i pravom na naknadu štete.

Tu je znatno utjecala doktrina američkog prava "essential facilites", koja zagovara da se otvore određeni uređaji ako su konkurenti o tome ovisni. Međutim, takva prisilna ponuda za sunatjecatelje znači i zahvat u poduzetničku slobodu, stoga je novija sudska praksa istakla da se takav zahtjev takmaca od vladajućih poduzeća može kretati u vrlo uskim granicama, osim ako se ne radi o prirodnom monopolu ili o mrežama vezanim na vodove (struja i plin).

204. Objasnite nadležnost i upravni postupak u pogledu zaštite tržišnog natjecanja! (353-355)

Reguliranje upravnog postupka na razini Zajednice radi provedbe prava EZ-a o kartelima regulirano je u tzv. "Uredbi o kartelima". Upravna provedba je u nadležnosti Komisije.

Za povrede odredaba koje se odnose na zabranu kartela i zabranu zlouporabe vladajućeg položaja na tržištu postoji supsidijarna nadležnost nacionalnih tijela vlasti. Nadležnost država članica postoji sve dok Komisija ne pokrene upravni postupak. Jedino za pitanja iznimki od ovih zabrana isključivo je nadležna Komisija.

Prijavom sporazuma od strane sudionika u postupku prestaje supsidijarna nadležnost nacionalnih tijela za tržišno natjecanje za provedbu zabrane kartela.

Komisija može, ukoliko utvrdi povredu odredbi o zabrani kartela, naložiti obustavu takvog postupanja i može kao sankciju odrediti novčane kazne, čime se može iznuditi određeno ponašanje za u buduće.

U okviru upravnog postupka Komisija ima znatne istražne ovlasti. U odnosu na poduzeća i udruge poduzeća Komisija raspolaže opsežnim nadležnostima preispitivanja. Kod vršenja ovih ovlaštenja vrijedi načelo razmjernosti.

Radi reguliranja kontrole spajanja poduzeća, Vijeće je donijelo Uredbu o kontroli koncentracija. Ta uredba se primjenjuje na spajanja koja imaju "europsko značenje".

Uredba onemogućava primjenu nacionalnog prava, tako da prava države članice ne primjenjuju svoje nacionalno pravo tržišnog natjecanja u odnosu na spajanja koja imaju europski element.

Međutim, pod određenim pretpostavkama (postojanje posebnog prostorno omeđenog tržišta) Komisija može uputiti predmet nadležnom tijelu za tržišno natjecanje dotične države članice, koja onda postupa s predmetom po nacionalnom pravu tržišnog natjecanja.

205. Da li se pravo tržišnog natjecanja primjenjuje ekstrateritorijalno? Objasnite! (358)

Primjenjuje se ekstrateritorijalno, što proizlazi iz navoda Europskog suda u tzv. Zellstoff predmetu, da se ne radi samo o tome gdje kartel nastaje, nego više o tome gdje se kartel provodi.

Generalne klauzule iz ugovora o EZ obuhvaćaju sve radnje koje ograničavaju tržišno natjecanje i koje proizvode učinak na zajedničkom tržištu ili su usmjerene na takav učinak.

Primjer je spor između Europske Zajednice i američkog proizvođača aviona Boeing, kada je Komisija odbila spajanje zbog učinka na europski sustav tržišnog natjecanja. Vlada SAD-a je tada gotovo prijetila trgovinskim ratom, pa je na kraju uspio sporazum između Boeing-a i Europske Zajednice, te je Komisija odobrila spajanje, ali uz neke važne uvijete.

Naime, europska Komisija i američko tijelo nadležno za kartele sklopili su sporazum o kooperaciji – vezano uz pravo kartela.

206. Objasnite značajke čl. 86. UEZ-a – javna poduzeća! (359-364)

I za javna poduzeća načelno vrijede pravila o tržišnom natjecanju. U smislu tih odredbi to su poduzeća na koje javna vlast ima vladajući utjecaj.

Načelo podvrgavanja državnih poduzeća odredbama o tržišnom natjecanju otvara pitanje koje državne institucije s gospodarskim poslovanjem uopće valja shvatiti kao "poduzeće" u smislu odredbi o tržišnom natjecanju. U novijoj sudskoj praksi Europskog suda prepoznaje se težnja za proširenjem područja primjene propisa o tržišnom natjecanju i na obavljanje klasičnih državnih funkcija.

Po UEZ-u, poduzeća kojima je povjereno obavljanje službi od općeg gospodarskog interesa ili službi koje su po svojoj prirodi monopoli koji stvaraju prihod, podliježu pravilima o tržišnom natjecanju, u mjeri u kojoj primjena tih odredbi ne sprečava obavljanje njihovih zadaća. Posebna prava javnih poduzeća osobito su potisnuta onda kada poduzeće ne pruža usluge učinkovito, tj. ne ispunjava potrebe modernog tržišta. Tako je Europski Sud ocijenio monopol u posredovanju pri zapošljavanju kao privilegij javnog poduzeća vezan uz stroge pretpostavke. No, Europski Sud je u jednom slučaju istaknuo dopuštenost monopola poštanskih službi, ističući opći interes te službe.

Također, Europski Sud smatra nedopuštenim da država poduzeća koje istovremeno imaju ovlaštenje za određivanje proizvodnih standarda, proizvode te iste aparate u području telekomunikacija, jer se takvo ograničenje tržišnog natjecanja ne može opravdati javnom zadaćom. Nedopuštene su i diskriminacije državnih radio i TV ustanova na temelju vladajućeg položaja s monopolom emitiranja.

Za opravdanje ograničavanja tržišnog natjecanja u korist javnih poduzeća Europski sud je pri donošenju odluka vodio brigu o tome, je li ono razmjerno obavljanju javnih zadaća.

207. Objasnite odnos prava tržišnog natjecanja Zajednice i nacionalnog prava! (365)

Taj odnos je samo pojedinačno izričito reguliran. Može se zamisliti da pravo neke države članice na neko stvarno stanje vezuje drukčije pravne posljedice nego pravo Zajednice.

Problemi nastaju kada nacionalno pravo zabranjuje neko djelovanje koje je po pravu Zajednice dopušteno. Nacionalno pravo tada mora uzeti u obzir vrednovanje prema pravu Zajednice.

Kada su isti činjenični sklopovi zabranjeni po pravu Zajednice i po nacionalnom pravu moguće su dvostruke sankcije. Razlozi razmjernosti i pravednosti nalažu i uzimanje u obzir ranije odluke o sankciji kod opetovanog kažnjavanja.

208. Objasnite reguliranje problematike državnih potpora u UEZ! (366, 367)

Postoji načelna zabrana potpora koje narušavaju tržišno natjecanje. Time su obuhvaćene sve dobrovoljno dodijeljene činidbe države koje povlašćuju neko poduzeće bez adekvatne protučinidbe te time narušavaju tržišno natjecanje na zajedničkom tržištu.

Kada su u pitanju javna poduzeća, ograničavanje tržišnog natjecanja jamčenjem državnih potpora, može se opravdati zbog općeg interesa, ali javne povlastice moraju se striktno držati okvira potreba.

Za nadzor nad državnim potporama UEZ sadrži važne propise, a od velikog je praktičnog značenja postupak prijave, koji obvezuje nacionalna tijela da provode postupke prethodnog ispitivanja prije same Komisije. Povreda ove obveze vodi k "nevaženju" nacionalnih pravnih akata za provedbu mjera potpore.

Poduzeće se, s dužnom pozornošću mora brinuti o tome da li se nacionalna tijela pri davanju potpora pridržavaju prava Zajednice.

XXIII. TRGOVINSKA POLITIKA

209. Objasnite karakteristike trgovinske politike UEZ!

Zajednička trgovinska politika regulirana je UEZ-om. Radi se u biti o vanjsko trgovinskoj politici. Tu je vrlo značajna Uredba EEZ-a o definiranju zajedničkih izvoznih pravila, koja navodi načelo slobode izvoza. Posebne odredbe vrijede za mjere koje se mogu poduzeti protiv nedostatka životno važnih dobara.

Osim toga, države članice mogu uvesti količinska ograničenja koja su opravdana zbog razloga javnog morala, poretka i sigurnosti za zaštitu života i zdravlja ljudi, životinja i biljaka, nacionalnog kulturnog dobra od umjetničke, povijesne ili arheološke vrijednosti te intelektualnog, industrijskog i trgovačkog prava vlasništva.

Od velike važnosti za trgovinsku politiku UEZ je načelo slobode izvoza u treće zemlje, što znači da takav izvoz ne podliježe količinskim ograničenjima.

Trgovinskopolitička nadležnost Zajednice ima isključiv karakter. Iz toga proizlazi da trgovinskopolitičke mjere neke države članice kao ograničavanja trgovinskog prometa s trećim državama načelno ne smiju biti donesene u nacionalnom pojedinačnom djelovanju.

Dopušteno je korištenje trgovinskopolitičkih nadležnosti radi provedbe odluka o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici, donesenih u okviru Europske Unije.

U području zajedničke trgovinske politike države članice ne mogu promet dobara s trećim državama podvrgavati ograničenjima propisanim pravom Zajednice.

Prisutno je i ograničenje za vanjsko političko djelovanje država članica putem gospodarskih sredstava prisila (embargo), no kao ravnoteža u praksi Europski Sud je sklon široko tumačiti pridržaje uredbe u korist država u interesu javne sigurnosti, znači u interesu suzbijanja smetnji vanjskih odnosa ili miroljubivog načina života. Ipak, upravo ta ograničenja pri uporabi trgovinsko političkih sredstava prisila pojačavaju nužnost međuvladine suradnje u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike.

Važna karakteristika trgovinske politike UEZ je i zajednička carinska tarifa. Uvođenjem zajedničke carinske tarife prema trećim državama predstavlja konstitutivni element za ostvarenje carinske unije.

Ustanovljenje uvoznih davanja i njihove visine predmet je suvereniteta nad carinskom tarifom isključivo Europske zajednice. U pogledu svjetskog gospodarstva UEZ prihvaća ukidanje carinskih zapreka u internacionalnom trgovinskom prometu.

Carinske stope proizlaze iz ugovornih odredbi, a privilegiranim trgovinskim partnerima Europska zajednica omogućava posebno snižavanje carina.

Opće carinsko pravo sažeto je u "Carinskom kodeksu" i time je kodificirano važno područje upravnog postupovnog prava Europske zajednice.

xxiii. GOSPODARSKA I MONETARNA POLITIKA: GOSPODARSKA I MONETARNA UNIJA

xii. Kojom su izmjenom primarnog prava Zajednice uvedene gospodarska i monetarna politika u UEZ? (377)

Ugovorom iz Maastrichta. On, je naime, u UEZ unio usku koordinaciju gospodarskih politika država članica u pogledu proračunske discipline te program usklađivanja monetarne politike, s ciljem gospodarske i monetarne politike.

xiii. Na čemu se temelji gospodarska i monetarna unija? Objasnite! (377)

Temelji se na dva stupa: s jedne strane na usklađivanju gospodarske politike te s druge strane kroz vršenje monetarnih ovlaštenja od strane Europske središnje banke u sprezi s nacionalnim središnjim bankama.

xiv. Nabrojite temeljne ciljeve gospodarske i monetarne unije prema UEZ! (377)

Osnovni cilj je stvaranje stabilne valute uz zdravo financijsko stanje država članica. Ugovorni koncept ukazuje na pet temeljnih točaka:

a. stvaranje potpuno nezavisne Europske središnje banke

b. osiguranje stabilnosti cijena

c. stanje konvergentnosti kao uvjet pristupanja monetarnoj uniji

d. trajno pridržavanje proračunske discipline

e. isključiva odgovornost države članice za svoje obveze

xv. Ukratko objasnite ugovorne osnove gospodarske politike! (378, 379)

Države članice dužne su svoju usklađenu gospodarsku politiku usmjeriti k ostvarivanju ciljeva Zajednice. Orijentacijska točka gospodarske politike država članica je "načelo otvorenog tržišnog gospodarstva sa slobodnim tržišnim natjecanjem", koje treba promicati "učinkovitu raspodjelu sredstava"

Koordinacijsko tijelo je Vijeće.Države članice samostalno odgovaraju za vlastite obveze.

Od središnjeg je značaja dužnost izbjegavanja prekomjernog državnog deficita i pridržavanja određenih standarda proračunske discipline. U slučaju prekomjernog deficita predviđen je niz mjera koje Vijeće može poduzeti, a koje mogu sezati i do osjetljivih sankcija.

Puno sankcioniranje ponašanja protivnih proračunskoj disciplini zahvaća samo one države članice koje sudjeluju u zajedničkoj valuti.

xvi. Što je to pakt o rastu i stabilnosti? (380, 381)

To je sporazum o proračunskoj stabilnosti i uravnoteženom ekonomskom rastu koji je Europsko vijeće zaključilo u lipnju 1997. u Amsterdamu. Taj pakt služi trajnom osiguranju proračunske discipline, a time i monetarnoj stabilnosti.

On sadrži tri komponente:

a) Rezoluciju Europskog vijeća o Paktu rasta i stabilnosti

b) Uredbu Zajednice o izgradnji proračunske kontrole i koordinaciji gospodarskih politika

c) Uredbu Zajednice o ubrzanju i pojašnjenju postupka u slučaju prekomjernog deficita –A tom uredbom uvode se sankcije protiv države koja sudjeluje u zajedničkoj

valuti, a opetovano krši proračunsku disciplinu

- kao sankcija se u pravilu određuje beskamatni polog

Učinkovitost Pakta o stabilnosti je izrazito sporna, jer koji je smisao sankcija protiv gospodarstva države, ako je ono i onako pred propašću?! Te sankcije, ustvari, imaju veći učinak samo kao prijetnja, nego što bi imala učinak njihova primjena.

xvii. Ukratko objasnite ugovorne osnove monetarne unije! (383, 384)

Ugovor iz Maastrichta uveo je u UEZ program za postupni prelazak monetarne politike u nadležnost Zajednice, koji je doveo do stvaranja monetarne unije s jedinstvenom europskom valutom i Europskom središnjom bankom, koja ima najviše monetarne ovlasti u Zajednici.

Taj ugovor pogađa u jezgru nacionalnih suverenih prava te na taj način pravo Zajednice duboko zadire u oblikovanje tržišta rada i politiku rasta kao i u različite oblasti socijalne politike.

UEZ definira monetarnu uniju kao stabilizacijski orijentiranu zajednicu sa prvenstvenim ciljem održavanja stabilnosti cijena.

Europska središnja banka (ESB) definira stabilnost cijena kao uspon usklađenja indeksa potrošačkih cijena za monetarno područje eura za 2% u odnosu na prethodnu godinu.

Obveza osiguranja stabilnosti cijena može se u neku ruku smatrati temeljnom normom ukupnog poretka Zajednice.

xviii. Ukratko objasnite institucionalni sustav monetarne unije! (386)

Institucionalni sustav monetarne unije čine Europski sustav središnjih banaka (ESSB) i Europska središnja banka (ESB).

ESSB se sastoji od Europske središnje banke, koja ima status pravne osobe i nacionalnih središnjih banaka, koje posluju u skladu sa smjernicama i naputcima ESB-a

Izvršni odbor ESSB-a sastoji se od predsjednika, potpredsjednika i još četiri člana, koji se imenuju na vrijeme od 8 godina uz suglasnost vlada država članica na razini poglavara države ili predsjednika vlade.

Izvršni odbor ESB-a vodi monetarnu politiku prema naputcima i odlukama Vijeća ESB-a.

Guverneri nacionalnih središnjih banaka ostaju podčinjeni ustavno-pravnim vezama svoje domovine. Njihova brojčana dominantnost daje sustavu ESB-a decentralizirajući karakter. Pri donošenju odluka iz područja monetarne politike glasovi guvernera nacionalnih središnjih banaka neće imati težinu kao pri odlučivanju o pitanjima koji se tiču unutarnjih pitanja ESB-a. Tu vrijedi načelo formalne jednakosti.

xix. Kako funkcionira ESSB? (387, 388)

ESSB se sastoji od Europske središnje banke, koja ima status pravne osobe i nacionalnih središnjih banaka, koje posluju u skladu sa smjernicama i naputcima ESB-a

Izvršni odbor ESSB-a sastoji se od predsjednika, potpredsjednika i još četiri člana, koji se imenuju na vrijeme od 8 godina uz suglasnost vlada država članica na razini poglavara države ili predsjednika vlade. Izvršni odbor ESSB-a i guverneri nacionalnih središnjih banaka čine Vijeće ESSB-a.

Guverneri nacionalnih središnjih banaka ostaju podčinjeni ustavno-pravnim vezama svoje domovine. Njihova brojčana dominantnost daje sustavu ESB-a decentralizirajući karakter.

xx. Što je Europski monetarni sustav? (390, 391)

Taj sustav je osnovan 1979. godine, a predstavlja prethodnu etapu zajedničke valute. Jezgru EMS-a čini jedinstvena europska valuta (ECU), kao košara valuta država članica, koja predstavlja referentnu veličinu za mehanizam valutnih tečajeva EMS-a.

Valutni sustav košare ECU-a ostao je nepromijenjen, a valute država članica koje su kasnije pristupile ne ulaze u valutnu košaru ECU-a.

Za valutni tečaj države članice koja sudjeluje u Europskom monetarnom sustavu postoji srednji tečaj prema ECU, koji se može mijenjati samo uz uzajamnu suglasnost svih država članica i Komisije.

Početkom treće, posljednje etape monetarne unije, Vijeće je usvojilo tečajeve koji su neopozivo utvrđeni za pojedine valute, a po kojima će ECU zamijeniti te valute.

1985. godine je Vijeće za tu valutu utvrdilo novi naziv – "Euro". Tako, umjesto EMS-a nastaje novi mehanizam valutnih tečajeva koji treba upravljati odnosom valuta koje su ostale izvan euro-zone.

xxi. Ukratko objasnite etape realizacije gospodarske i monetarne unije! (393, 394)

Postoje tri etape realizacije gospodarske i monetarne unije.

Prva etapa je započela 1. srpnja 1990. godine i bila je povezana s potpunom liberalizacijom kretanja kapitala.

Druga etapa je započela 1. siječnja 1994. godine i na njenom početku je osnovan Europski monetarni institut (EMI) kao preteča ESB-a. EMI je imao svojstvo pravne osobe i sjedište u Frankfurtu na Maini. Trebao je pojačati suradnju nacionalnih središnjih banaka te koordinaciju monetarnih politika država članica kako bi se osigurala stabilnost cijena, nadzirati funkcioniranje EMS-a te olakšati korištenje ECU-a.

Za ulazak u treću etapu preciziran je vremenski plan, koji je povezan s određenim materijalnim kriterijima kao što su kriteriji konvergencije, pitanje rokova i postupka te pitanje različitog položaja određenih država članica u ostvarenju gospodarske i monetarne politike.

xxii. Što su to kriteriji konvergencije? (396-400)

To su kriteriji koji predstavljaju preduvjet za ostvarenje monetarne unije, a ima ih četiri. Moguće je da su ti kriteriji s ekonomskog stajališta nepotpuni. Međutim, ipak propisuju bitne parametre za čvrstu prognozu stabilnosti. Kriteriji konvergencije svjesno otvaraju manevarski prostor za ocjene i prognoze te ostavljaju prostor za političko vrednovanje

a. postizanje visokog stupnja stabilnosti cijena –A očituje se u tome da prosječna stopa inflacije ne smije prelaziti više od 1,5% stope inflacije u trima

zemljama s najstabilnijim cijenama

b. održivost financijskog položaja države –

A s jedne strane obuhvaća odnos proračunskog deficita i bruto društvenog proizvodaA s druge strane odnos javnog duga i bruto društvenog proizvoda

c. stabilnost deviznog tečaja –A pod tim se misli da država članica mora poštovati "normalnu fluktuaciju" predviđenu u okviru EMS-a

tijekom barem dvije godine prije ulaska u monetarnu uniju, te zemlja ne smije devalvirati svoju valutu u odnosu na valute država članica

d. visina dugoročnih kamatnih stopa kao izraz konvergentne sposobnosti –A proizlazi od prosječne dugoročne minimalne kamate koja ne smije prelaziti za više od 2% kamatne stope

triju zemalja s najstabilnijim cijenama

Ti su kriteriji razrađeni u Protokolu o kriterijima konvergencije u prilogu Ugovora o EU i predstavljaju bitne parametre za prognozu stabilnosti.

Vijeće je ovlašteno u posebnom postupku jednoglasno donijeti preciznije kriterije koji bi onda zamijenili ove iz Protokola.

No, postoji mogućnost pristupanja Uniji i za one države čiji dugovi premašuju i 100% bruto društvenog proizvoda (BDP), ali je za to potreban konsenzus svih država članica, prema međunarodnom pravu. Primjer za ti su Italija i Belgija.

xxiii. Objasnite rokove i postupak realizacije treće etape gospodarske i monetarne unije! (402, 403)

Temeljem izviješća Komisije i EMI-a3 kao i na preporuku Komisije, Vijeće (ministara financija i gospodarstva) može kvalificiranom većinom prosuditi u kojoj mjeri država članica, s obzirom na kriterije konvergencije, ispunjava nužne pretpostavke za uvođenje jedinstvene valute.

Na osnovi te prosudbe donesena preporuka Vijeća dostavlja se, uz mišljenje Europskog parlamenta, Vijeću koje zasjeda u sastavu poglavara država ili predsjednika vlada.

Preporuka Vijeća (ministara) predstavlja "osnovu" za donošenje konačne odluke.

Budući da nije bio utvrđen raniji rok za početak treće etape, ona je počela 1. siječnja 1999. godine. Taj rok iz UEZ nije samo politički cilj, nego i obvezujuće određenje.

Na dan početka treće etape neopozivo su utvrđeni tečajevi za valute država članica koje sudjeluju u trećoj etapi. Ujedno nastaje jedinstvena valuta koja je na konferenciji u Madridu nazvana euro.

xxiv. Objasnite različite položaje država članica u ostvarenju gospodarske i monetarne unije! (404, 405)

Države koje imaju poseban položaj su Danska, Grčka, Velika Britanija i Švedska.

Velika Britanija je posebnim protokolom u prilogu Ugovora iz Maastrichta pridržala pravo slobodne odluke o tome da li će pristupiti trećoj etapi gospodarske i monetarne unije. Ostala je izvan euro-zone i čeka njen razvitak.

Danska je iskoristila mogućnost nepristupanja trećoj etapi do podnošenja zahtjeva za pokretanje postupka. Do daljnjeg će imati status države članice s odstupanjem.

Švedska želi i ostat će izvan treće etape.

Grčka nije ispunila uvijete konvergencije da bi bila primljena u euro-zonu. Međutim, u međuvremenu je znatno popravila konvergenciju pa je 2001. donesena odluka o ukidanju njenog posebnog statusa.

Italija i Belgija nemaju poseban status, međutim to im se umalo dogodilo zbog visokog iznosa duga, što predstavlja tešku hipoteku za euro-zonu.

O kasnijem primitku države članice u monetarnu uniju odlučuje Vijeće (u sastavu poglavara država ili predsjednika vlada) na prijedlog Komisije, kvalificiranom većinom, a temeljem kriterija konvergencije. Taj postupak je privi put primijenjen prilikom primanja Grčke u euro-zonu.

xxv. Objasnite položaj SR Njemačke u ostvarenju gospodarske i monetarne politike! (406-408)

SR Njemačka je vezana vlastitim državnim pravom. U Mastriškoj presudi Savezni ustavni sud je svojim tumačenjem stupnjevanog sudjelovanja Savezne vlade i Bundestaga (donji dom parlamenta) izrazio svojevrstan "parlamentarni pridržaj" prema kojem se SR Njemačka ratifikacijom UEU ne podvrgava nekom nesagledivom "automatizmu" monetarne unije.

Ustavnopravni temelj takvog parlamentarnog pridržaja ostaje nejasan.

Bundestag se Rezolucijom o gospodarskoj i monetarnoj uniji proglašava čuvarem kriterija stabilnosti iz Mastriškog ugovora.

Slijedeću rezoluciju istog sadržaja je kasnije prihvatio Bundesrat (gornji dom parlamenta).

Valja naglasiti da Savezna vlada mora uzeti u obzir stajalište Bundestaga samo pri donošenju odluka koje obvezuju prema van u okviru monetarne unije, dakle nije uvijek na to obvezna.

xxvi. Objasnite mogućnost istupanja država članica iz gospodarske i monetarne unije! (409)

Scenarij kasnijeg istupanja država članica nije predviđen u UEZ-u i općenito nije vrlo vjerojatan.No, Savezni ustavni sud je u svojoj Mastriškoj presudi odvažno naglasio i opciju istupanja SR Njemačke u slučaju

propasti stabilizacijskog cilja.

3 Europskog monetarnog instituta

U bankarskim krugovima se raspravlja o mogućnosti kasnijeg istupanja pojedinih država članica iz proračunske discipline koja postaje nadmoćna.

Proizlazi da postoje dva scenarija za istupanje država članica i to "scenarij izjalovljenja i " scenarij pretjeranih zahtjeva", međutim UEZ ne predviđa takve scenarije. Ali ipak će morati dopustiti izlazak države članice ukoliko je o tome postignut konsenzus, a bez formalne izmjene Ugovora.

Jednostrano napuštanje neke države članice došlo bi u obzir u slučaju osnovane i nepredviđene promjene omjera, ukoliko bi daljnji ostanak u monetarnoj zajednici za tu državu članicu postao neprihvatljiv. U tom slučaju, novonastala valuta države članice bi ovisila o priznanju Europske zajednice, drugih članica Europske unije i trećih zemalja.

xxvii. Objasnite postupak promjene valuta! (410, 411)

Proces monetarnih promjena događa se u tri faze.Faza A –

Pokrenuta je donošenjem odluke Vijeća (u sastavu poglavara država i predsjednika vlada) na Briselskoj konferenciji 1998.

Faza B –Počinje 1999. s utvrđenjem tečajeva valuta koje ulaze u monetarnu uniju kao i preuzimanje monetarno političkih

ovlasti Europske središnje banke i ESSB-a.Ta faza predstavlja stvarni početak monetarne unije. Umjesto valute košare ECU-a, stupio je na snagu euro kao

samostalna valuta Unije. Još uvijek postojeće nacionalne valute su samo različite tiskovine jedinstvene valute.

Faza C –Posvećena je konačnom prelasku na jedinstvenu valutu. U toj fazi se papirnate novčanice i kovanice nacionalne

valute fizički zamjenjuju sredstvom plaćanja jedinstvene valute, koja na taj način postaje jedino zakonito sredstvo plaćanja.Konačno utvrđenje tečajeva usvojilo je Vijeće 31. prosinca 1998. godine.

XXIV. POLITIKA OKOLIŠA

xxviii. Kojom je izmjenom primarnog prava uvedena politika zaštite okoliša u UEZ? (413)

To je učinjeno Jedinstvenim europskim aktom, a još prije toga je EZ donijela veliki broj propisa u oblasti zaštite okoliša.

xxix. Što je ugovorni cilj zaštite okoliša? (414)

Očuvanje okoliša, kao i poboljšanje njegove kvalitete, zaštita ljudskog zdravlja, razumno korištenje prirodnih resursa i promicanje mjera na međunarodnoj razini za rješavanje regionalnih ili globalnih problema okoliša.

xxx. Na kojim načelima počiva politika zaštite okoliša? (414)

Ta politika počiva na tri temeljna načela:

a. načelo predostrožnosti i prevencijeA smanjivanje rizika uništenja okoliša

b. načelo izvoraA suzbijanje štete na samom izvoru

c. načelo odgovornosti osobe koja je prouzrokovala štetuA pozivanje osobe da ukloni ili ublaži štetu, kao i odgovornost za naknadu štete

xxxi. Što je to "poprečna klauzula"? Objasnite! (414 i 417)

To je klauzula, sadržana u UEZ-u, iz koje proizlazi da načela prava okoliša utječu na politiku Zajednice i u drugim oblastima.

Shodno tome, praksa Europskog suda već duže vrijeme uzima zaštitu okoliša kao bitan opći interes koji može opravdati međudržavne trgovinske zapreke.

Zaštita okoliša također može biti predmetom pravnih akata koji se donose u okviru provedbe politike Zajednice i u drugim oblastima.

XXV. SOCIJALNA POLITIKA

330. Koje je područje djelovanja Zajednice u socijalnoj politici? (421)

Područje djelovanja Zajednice u socijalnim pitanjima prostire se na:

a) poboljšanje, osobito radne zaštite, radi zdravlja i sigurnosti radnika

b) radne uvijete

c) informiranje i konzultiranje radnika

d) integriranje osoba isključenih s tržišta rada

e) jednake mogućnosti žena i muškarce na tržištu rada i jednako postupanje prema njima na radnom mjestu

331. Što je to sporazum o socijalnom politici? (422)

To je sporazum između država članica Europske zajednice s izuzetkom Velike Britanije i Sjeverne Irske koji nastoji još više proširiti socijalnu dimenziju poretka Zajednice. Taj sporazum u UEZ uvodi ugovor iz Amsterdama. (vidi pitanje 38.)

332. Objasnite mehanizam donošenja propisa o socijalnoj politici? (423)

Na ovom području ostvaren je jedan bitan korak u procesu donošenja propisa. Naime, sindikatima i udrugama poslodavaca kao socijalnim partnerima priznat je jedan oblik ovlaštenja u okviru "socijalnog dijaloga" na razini Zajednice.

Socijalni partneri mogu na razini Zajednice zaključivati sporazume, a za provedbu tih sporazuma predviđene su dvije alternative: s jedne strane provedba "uobičajenih postupaka i prakse socijalnih partnera i država članica" i s druge provedba putem odluka Vijeća na zajednički zahtjev potpisnica i na prijedlog Komisije.

Socijalnim partnerima pri tom prirastaju ovlasti za zakonodavno sudjelovanje koji nisu u potpunosti u skladu s demokratskim načelom.

Vijeću ne ostaju gotovo nikakve bitne mogućnosti oblikovanja sadržaja sporazuma. Funkcije Vijeća ovdje se na neki način svode na stroj za ratifikaciju.

Dvojbeno je i isključenje Europskog parlamenta pri ovom obliku donošenja propisa.333. Koje je temeljno načelo postupanja prema muškarcima i ženama u radnim odnosima? (424)

Načelo o jednakim plaćama muškaraca i žena za isti rad. Europski sud je ustanovio neposredni učinak načela jednakosti plaća te istovremeno proširio ovaj pravni učinak na poslove u javnoj službi i na sve kolektivno ili individualno ugovorene radne odnose.

334. U čemu je značaj presuda Defrenne II i Defrenne III? (424)

U presudi Defrenne II donijeta je načelna odluka o neposrednom učinku načela jednakosti plaća muškaraca i žena za isti rad.

U presudi Defrenne III Sud je obrazložio da utvrđenje posebne dobne granice nije u području primjene jednakosti plaća.

Konkretno, u tom predmetu se radilo o jednoj klauzuli ugovora o radu za osoblje koje leti za jednu belgijsku zrakoplovnu tvrtku, prema kojoj stjuardesama radni odnos prestaje s navršenih 40 godina života. Sud je tu naglasio da zabrana diskriminacije vrijedi neposredno za nejednako postupanje bez obzira da li ono proizlazi iz zakona ili ugovora (Defrenne II)

U presudi Defrenne III Sud je obrazložio da takvo utvrđivanje posebne dobne granice, bez obzira na financijske učinke nije u području primjene jednakosti plaća (prema Ugovoru EZ).

335. Što znate o Smjernici jednakom postupanju, br. 76/507/EEZ? (425)

Ta smjernica je od velikog značaja za uklanjane spolne diskriminacije na području rada. Njome se ostvaruju temeljna načela jednakog tretiranja muškaraca i žena s obzirom na zapošljavanje, izobrazbu i napredovanje u struci. Prema toj Smjernici ne smije postojati ni neposredna ni posredna diskriminacija temeljem spola.

Neravnopravno postupanje se pod pretpostavkama navedenima u Smjernici može opravdati načelom jednakih mogućnosti. Ta klauzula u prvome redu smjera na faktično izjednačavanje žena na radu, uz uklanjanje postojećih neravnopravnosti na štetu žena.

Dakle, moguće je poduzeti otklanjanje nekih stvarno postojećih nejednakosti na štetu žena i druge mjere za poticanje jednakih mogućnosti i to se neće smatrati diskriminacijom.

Europski sud je iz toga izveo i zahtjev za djelotvornim sankcijama nepovoljnijeg položaja na temelju spola pri zapošljavanju.

336. U čemu je značaj presude Kalanke, br. C-450/93? (426)

U tom je slučaju Sud razjasnio da nejednako postupanje temeljem spola vrlo lako dolazi u konflikt sa zabranom diskriminacije iz Smjernice o jednakom postupanju. Konkretno se radilo o tome da je kod natječaja za unapređenje na poslu žena imala prednost jer je bremenski Zemaljski zakon o izjednačavanju propisivao prednost zapošljavanja ženskih kandidata.

Proizlazi da su nedopustiva pravila o kvotama ili slične odredbe ukoliko se njima automatski daje prednost ženama.337. U čemu je značaj presude Marshall, br. C-409/95? (427)

U tom slučaju Sud je precizirao prostor koji državama članicama ostaje pri reguliranju favoriziranja žena prilikom zapošljavanja i napredovanja u javnoj službi do postignuća određene "kvote".

Načelno davanje prednosti ženama ne smatra se diskriminacijom ako u pojedinačnom slučaju napredovanja postoje posebne okolnosti koje su otvorene i muškom kandidatu, koje na taj način ostavljaju mogućnost isključenja odredbe o favoriziranju žena.

Konkretno se radilo o propisu Zakona o državnim službenicima koji propisuje prednost primitka žena pri jednakim kvalifikacijama ukoliko ne priloži temelj prema kojem preteže neki drugi kandidat. Sud takve mjere prihvaća kao dopušteni izuzetak od zabrane diskriminacije, pod pretpostavkom da ta odredba jamči muškom kandidatu koji ima jednake kvalifikacije da u svakom pojedinačnom slučaju okolnosti natječaja budu objektivno prosuđene.

338. U čemu je značaj presude Kreil, br. C-285/98? (429)

U tom slučaju Sud je morao suditi o isključenju žena iz borbenih postrojbi savezne obrane. Radilo se o tome da je odbijena prijava za natječaj elektroničarke za dobrovoljnu službu u saveznoj obrani, s obrazloženjem da po njemačkom pravu žene u saveznoj obrani mogu raditi samo u sanitetu i vojnoj glazbi.

Europski sud vidi u takvom kategoričnom isključenju zapostavljanje žena, kao i povredu načela razmjernosti, obzirom da ne postoje funkcionalni razlozi za takvo kategorično odbijanje.

XXVI. OSTALE OBLASTI POLITIKE

339. Politika zapošljavanja (430)

Glava UEZ-a koja se odnosi na zapošljavanje, u njega je unesena na inicijativu Francuske. Sukladno tome, države članice i Zajednica rade na razvitku koordinirane strategije zapošljavanja.

Ono što posebno valja naglasiti je da pri tom ne dolazi do bitnog prijenosa nadležnosti iz oblasti politike zapošljavanja na Zajednicu, već osiguranje visokog stupnja zaposlenosti ostaje u nadležnosti država članica, a Zajednica samo potiče suradnju između država članica i podupire njihove mjere politike zapošljavanja.

4. lipnja 1999. godine, u Kölnu, Europsko vijeće je donijelo odluku o "Europskom paktu za zapošljavanje".

Temelji ovog Pakta su:1) koordinirana strategija zapošljavanja2) gospodarske reforme3) makroekonomski dijalog

340. Što znate o prometnoj politici? (431)

Prometna politika Europske unije teži ka izjednačavanju domaćih prijevoznika i konkurenata iz drugih država članica. Tako, odredba o mirovanju iz UEZ-a, prema praksi Europskog suda, priječi državama članicama promjenu uvjeta

konkurencije između domaćih prijevoznika i konkurenata iz druge države članice na teret državljana EU-a.Isto tako je za izgradnju i unapređenje transeuropske mreže u područjima prometne infrastrukture utemeljena nova

nadležnost Europske zajednice.

Vijeće je dugo vremena sporo provodilo liberalizaciju prijevoza osoba i roba, no u sektoru cestovnog prometa vrijedi čitav niz pravnih akata.

U najvećem dijelu je liberaliziran zračni promet i postupno otvoren za konkurenciju.

341. Što znate o politici obrazovanja i kulture? (432)

UEZ regulira nadležnost Zajednice u obrazovnoj politici, a za stručno obrazovanje, Zajednica je razvila više programa u tim oblastima.

U domeni kulture, nadležnost Zajednice je ograničena pa na tom području Zajednica ima samo podupiruću i dopunjujuću ulogu.

Osnovna razlika od politike obrazovanja je u tome što Zajednica ne smije razvijati ili provoditi vlastitu kulturnu politiku. Ipak, postoje tri programa za poticanje kulture (ARIANA, KALEIDOSKOP i RAPHAEL) koji bi uskoro trebali biti povezani u okvirni kulturni program.

342. Što znate o politici zaštite potrošača? (434)

Nadležnost Zajednice u oblasti zaštite potrošača izričito je uspostavljena Mastriškim ugovorom. UEZ eksplicitno upućuje na usklađivanje propisa putem donošenja smjernica.

U međuvremenu je niz smjernica zaštitu potrošača učinio predmetom zajedničke politike. No, kad su u pitanju odnosi između privatnih osoba, te smjernice nemaju neposredan učinak.

343. Što znate o energetskoj politici? (435)

Osim temeljnih ciljeva, u UEZ-u se ne nalaze posebna ovlaštenja za reguliranje pitanja energetske politike.Ipak, te nadležnosti ima Monetarna unija kad je riječ o ugljenu te Europska zajednica za atomsku energiju kad je riječ

o istraživanju, opskrbi i kontroli nuklearnih goriva.

Mastriškim ugovorom je uvedena posebna nadležnost Europske zajednice za transeuropske mreže i u oblasti energetske infrastrukture.

344. Što znate o industrijskoj politici? (436)

Industrijska politika, prema UEZ-u predstavlja obvezu Zajednice i država članica da se pobrinu "da se osiguraju uvjeti potrebni za konkurentnost industrije Zajednice".

Sukladno tome, njihovo djelovanje mora se orijentirati na "sustavu otvorenih i konkurentnih tržišta".

345. Što znate o regionalnoj politici? (437)

UEZ regulira ujednačavanje regionalnih razlika kao predmet gospodarskih mjera.Regionalna politika smjera na smanjivanje razlika između stupnja razvijenosti različitih regija i zaostalosti

najzapostavljenijih regija. U ostvarivanju tog cilja ključnu ulogu ima Europski fond za regionalni razvoj.Osim toga postoje još i Strukturni fondovi i Kohezijski fond.Prvenstveni ciljevi Strukturnog fonda ograničeni su od dosadašnjih šest na sada tri zadaće:1) Unapređenje regija u kojima je prosječni bruto društveni proizvod po glavi stanovnika manji od 75%

ukupnog prosjeka EU

2) Unapređenje regija sa strukturalnim problemima

3) Potpora i prilagodba sustava obrazovanja, usavršavanja i politike zapošljavanja

XXVII. VANJSKI ODNOSI

346. Objasnite nadležnost u vanjskim odnosima! (439-441)

Nadležnosti u vanjskim odnosima su značajne pri zaključenju međunarodnih ugovora. One se odvijaju paralelno s unutarnjim nadležnostima, no mogu se upotrijebiti i bez prethodnog korištenja tih ovlasti prema unutra.

U slučaju ugovora koji se tiču nadležnosti i EZ i država članica, zaključuju se tzv. "mješoviti ugovori".Ovlaštenje za sklapanje ugovora u okviru EZ u načelu ima Vijeće, a u posebnim slučajevima potrebna je suglasnost

Europskog parlamenta. Samo u strogo ograničenim slučajevima Komisija ima ovlaštenje samostalno sklopiti ugovor.

347. Objasnite učinak međunarodnih ugovora u pravu Zajednice! (442)

Prema praksi Europskog suda međunarodni ugovori zauzimaju u hijerarhiji mjesto, nakon primarnog, ali prije sekundarnog prava.

Ima li neki međunarodni sporazum Zajednice neposredni učinak, ovisi o njegovom tumačenju. Odlučujuće je da li takav sporazum zasniva jasnu i bezuvjetnu obvezu čije djelovanje ne ovisi o daljnjim aktima.

348. Objasnite međunarodnu vezanost EZ prema pravilima WTO-a! (443, 444)

Pravila WTO-a poklapaju se sa režimom GATT-a, a koji je nadopunjen nizom multilateralnih sporazuma. EZ najprije nije formalno pristupila GATT-u, ali je putem svojih carinskih i trgovinsko-političkih nadležnosti "urasla" u prava svojih država članica i time faktički stekla položaj ugovornog partnera.

1994. EZ je formalno pristupila Sporazumu o novoj trgovinskoj organizaciji (WTO)

349. Objasnite mogućnost primjene propisa WTO-a u Zajednici!

Europski sud u svojoj praksi ne prihvaća neposrednu primjenu propisa GATT-a u pravu Zajednice, no ipak navodi da se pojedinci mogu pozivati na odredbe GATT-a ako to proizlazi iz sekundarnog prava Zajednice.

Prema odluci Vijeća o ratifikaciji novih Svjetskih trgovinskih ugovora, sporazum o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije nije tako sačinjen da ga mogu neposredno primjenjivati pravosudna tijela Zajednice i država članica.

Međutim, iz ovog obrazloženja ne proizlazi da Europski sud nije u mogućnosti preispitati sekundarno pravo Zajednice u pogledu njegove spojivosti sa GATT-om i drugim ugovorima svjetskog trgovinskog poretka.

Kako je EZ formalno pristupila WTO-u i multilateralnim trgovinski sporazumima, ti sporazumi su obvezni za institucije Zajednice i države članice. Proizlazi da Europski sud akte tijela Zajednice prosuđuje po mjerilima tih sporazuma.

Novija praksa Europskog suda oprezno relativizira otklanjanje neposredne primjenjivosti propisa WTO-a, što osobito vrijedi za jasno određene postupovne propise.

350. Što su to sporazumi o povezivanju? (452, 455)

Cilj povezivanja je stvaranje bliskih veza između određenih država, područja ili međunarodnih organizacija koje se u različitim oblicima povezuju u zajednički sustav.

Povezivanje može biti konstitutivno i ugovorno.

Konstitutivno povezivanje se temelji na povezivanju nesamostalnih ostalih prekomorskih zemalja i teritorija koji imaju posebne odnose s državama članicama.

Ugovorno povezivanje obuhvaća razvojne asocijacije, asocijacije slobodne trgovine i pridruživanje radi pristupanja.

Kroz sporazume o povezivanju ostvaruje se suradnja Europske zajednice sa zemljama u razvoju, a to pridonosi općem cilju razvijanja i učvršćivanja demokracije i vladavine prava, kao i poštivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Neki od primjera sporazuma o povezivanju su:

Partnerski sporazum između AKP- država (države afričkog, karipskog i pacifičkog područja) i Europske zajednice i njenih država članica.

A taj sporazum povezuje oblasti politike, trgovine i razvojne politike, a posebno značenje je intenziviranje političkog dijaloga između ugovornih strana s posebnim naglaskom na ljudskim pravima kao i temeljnim demokratskim načelima

Europski sporazumi s državama srednje i istočne EuropeA cilj tih sporazuma je privesti države ugovornice u njihovoj sadašnjoj fazi političke i gospodarske tranzicije

važnim strukturnim načelima poretka ZajedniceA pored liberalizacije trgovine, ovi sporazumi imaju za cilj da ugovorni partneri Zajednice svoj pravni poredak

prilagode pravnom poretku Zajednice

Neposredna mogućnost primjene odredbi sporazuma o pridruživanju ovisi o tumačenju sporazuma. Neposredna primjena pojedinačnih pravila ili njihovo šire tumačenje više dolazi u obzir kod pridruživanja koja su

usmjerena na buduće pristupanje.Od velike važnosti za Hrvatsku je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, potpisan 29.10.2001. godine u

Luxemburgu, kao ključni instrument kojim započinju pripreme RH za članstvo u EU. Ima sve elemente koje su imali i tzv. "europski sporazumi", a to su: opća načela, politički dijalog, slobodni promet

roba, usluga, osoba i kapitala, pravo poslovnog nastana, usklađivanje zakonodavstva, policijska i pravosudna suradnja u kaznenim stvarima, financijska suradnja itd.

Posebno se ističe njegov politički, tj. stabilizacijski aspekt u smislu ugovorne suradnje. Sporazum je sklopljen između RH i EZ i država članica. RH je time postala pridružna članica EU, tj. ima status potencijalnog kandidata za punopravno članstvo u EU.

Primjenu i provedbu sporazuma nadzire Vijeće za stabilizaciju i pridruživanje, zajedničko tijelo sastavljeno od članova Vijeća, Komisije i Vlade RH.

Inače, ti sporazumi predstavljaju novu generaciju "europskih sporazuma" za zemlje jugoistočne Europe (RH, BiH, YU, Makedonija, Albanija)

351. Što je to Europski gospodarski prostor? (457)

To je prostor koji je nastao Sporazumom o europskom gospodarskom prostoru koji su sklopile Europska zajednica i Monetarna unija, kao i države članice zajednica. Švicarska je ostala izvan tog sporazuma zbog negativnog ishoda referenduma.

Za taj prostor najvećim dijelom vrijede temeljna načela UEZ-a o tržišnim slobodama i pravima tržišnog natjecanja. No, nema zajedničkih vanjskih carina niti zajedničke trgovinske, pravne ni poljoprivredne politike.

352. Što znate o transatlantskim odnosima EZ? (458, 459)

U prosincu 1995. godine, u Madridu, predsjednik Vijeća te predsjednik Europske komisije s jedne strane i predsjednik SAD-a s druge strane potpisali su "Novi transatlantski program" o stvaranju novog transatlantskog tržišta.

Pri tom je pažnja posvećena slijedećim glavnim ciljevima:

1) unapređenje mira i stabilnosti, demokracije i razvoja u svijetu

2) reakcija na globalne izazove

3) proširenje svjetske trgovine

4) stvaranje jačih gospodarskih veza i jačanje multilateralnog trgovinskog sustava

5) prekoatlantsko povezivanje produbljivanjem trgovačkih, kulturnih, znanstvenih i obrazovnih veza

Razvija se diskusija o stvaranju transatlantske zone slobodne trgovine. Pri tom je sporno da li je stvaranje takve zone diskriminirajuće za treće države ili bi ga trebalo tumačiti više kao važan korak prema globalnoj liberalizaciji.

U pojedinim područjima uzajamno priznavanje proizvodnih standarda na ugovornim osnovama čini bitan sastojak ugovora. Osim priznavanja proizvodnih standarda značajno je i približavanje propisa o tržišnom natjecanju i otvaranje financijskih tržišta.

XXVIII. ZAJEDNIČKA VANJSKA I SIGURNOSNA POLITIKA

353. Objasnite položaj ZVSP u EU! (460,462)

ZVSP predstavlja drugi stup sustava Unije. Pri tom se ne radi o prenošenju suverenih ovlasti nego o obliku djelovanja u zajedničkom interesu država članica i u službi jedinstvenog nastupanja prema van.

Ciljevi ZVSP-a su široko postavljeni te sežu od zaštite zajedničkih vrednota i temeljnih interesa, uključujući vojnu sigurnost, do provedbe interesa međunarodne zajednice.

Osim toga ZVSP se obvezuje na misiju ostvarenja demokracije, pravne sigurnosti i ljudskih prava.

Pri ZVSP-u radi se o koordiniranju djelovanja država članica sa ciljem ostvarivanja jedinstvenih pozicija. EU se ovdje pokazuje kao forum suradnje država članica, pri čemu njegovo Vijeće (ministara) uvijek odlučuje jednoglasno.

UEU ne predviđa vlastiti instrumentarij za djelovanje, već akteri ostaju države članice okupljene u Uniju, čime je snaga djelovanja ZVSP-a od početka osjetno ograničena.

Kao mjere zajedničke vanjske i sigurnosne politike UEU predviđa zajednička stajališta i zajedničke akcije. Države članice dužne su se pobrinuti da njihova državna politika bude u skladu sa zajedničkim stajalištima.

354. Objasnite razvoj ZVSP kroz izmjene primarnog prava! (460 i 463,464)

Osnovne izmjene uveo je Ugovor iz Amsterdama. Vijeće je uvijek odlučuje jednoglasno pa je tako svaka država članica mogla sabotirati odluku o zajedničkom postupanju. Ugovor iz Amsterdama je olakšao donošenje odluka i odredio da suzdržani glasovi ne sprečavaju usvajanje jednoglasne odluke.

Nadalje, Ugovor iz Amsterdama obogatio je instrumentarij djelovanja ZVSP-a "zajedničkim strategijama", u kojima se moraju navesti ciljevi, trajanje i sredstva koja Unija i države članice osiguravaju.

Istim ugovorom je, pored toga, sposobnost djelovanja Unije u oblasti zajedničke vanjske i sigurnosne politike podignuta na viši nivo uvođenjem "visokog predstavnika za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku", čije zadaće izvršava glavni tajnik Vijeća.

Također je dugoročno predviđen razvoj zajedničke obrambene politike s perspektivom "zajedničke obrane", čime zajednička vanjska i sigurnosna politika dodiruje političko područje koje predstavlja klasičnu jezgru suvereniteta.

Na sastanku na vrhu u Nici 2000. godine, stvoreni su temelji jedne djelotvornije europske sigurnosne i obrambene politike u EU, čiji je cilj sposobnost poduzimanja koordiniranih mjera civilne i vojne naravi radi sprečavanja konflikata i savladavanja kriznih stanja. Radi toga bi trebalo iz postojećih nacionalnih vojnih snaga osnovati snage za brze intervencije od 60000 vojnika, a stalna vojna infrastruktura sastojala bi se od političkog i sigurnosno-političkog komiteta, vojnog odbora EU te vojnog stožera EU.

Bio bi to jedan europski sustav u okviru NATO-a.

XXIX. POLICIJSKA I PRAVOSUDNA SURADNJA U KAZNENIM STVARIMA

355. Objasnite položaj policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima u EU! (467)

Policijska i pravosudna suradnja u pravosudnim stvarima predstavlja treći stup Europske unije. Izgradnja trećeg stupa služi savladavanju niza pojava vezanih za konzekventno ostvarenje unutarnjeg tržišta, s obzirom na slobodu kretanja.

Pri utvrđivanju zajedničkih stajališta ili zajedničkih mjera u Vijeću vrijedi načelo jednoglasnosti.

356. Što su to "passarelle"? (468)

"Passarelle", odnosno most između trećeg stupa i UEZ-a predstavlja odredba UEU-a koja predviđa da se određena materija pravosudne i policijske suradnje u kaznenim stvarima može jednoglasnom odlukom Vijeća staviti u nadležnost Zajednice, što moraju prihvatiti države članice u skladu s njihovim ustavnim propisima.

357. Objasnite razvoj policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima kroz izmjene primarnog prava! (469-472)

Ugovor iz Amsterdama predviđa nove oblike pravosudne i policijske suradnje. Konkretno, radi se o tzv. okvirnoj odluci za ujednačavanje zakonskih i upravnih propisa država članica. Okvirne odluke obvezuju države članice u pogledu cilja koji treba postići, ali prepuštaju državama članicama odabir oblika i sredstava.

Nadalje, Ugovor u Amsterdamu je uveo mogućnost da Europski sud donosi prethodne odluke o valjanosti i tumačenju okvirnih i drugih odluka, kao i o valjanosti i tumačenju mjera pomoću kojih se one provode.

Zatim je, na sastanku u vrhu u Tampereu, 1999. godine, u Europskom vijeću postignut sporazum o stvaranju "europskog pravnog prostora". Tim prostorom bi bili obuhvaćeni minimalni standardi dostupnosti sudske zaštite, poboljšalo bi se međusobno priznavanje sudskih odluka i nastavilo daljnju harmonizaciju u oblasti građanskog prava. Pored toga bi trebalo poboljšati borbu protiv kriminala na razini Unije.

Također, Europsko vijeće teži zajedničkom europskom sustavu azila.

Na temelju prijedloga Vijeća Europske unije, za države članice osnovan je Europski policijski ured (Europol) sa sjedištem u Den Haagu. Njegova prvenstvena zadaća je poboljšanje protoka informacija između država članica i prikupljanje saznanja o počinjenim kaznenim djelima te dostavljanje podataka nadležnim nacionalnim uredima.

Prema Ugovoru iz Amsterdama, područje djelovanja Europola proširuje se na mogućnost provedbe operativnih akcija, zajedno s nadležnim uredima država članica.

Direktor i službenici Europola uživaju potpunu slobodu od naputaka, pa i u odnosu na politička tijela Zajednice, a takvu neovisnost teško je uskladiti s demokratskim načelima.

Prema odluci Europskog vijeća iz Tamperea, osniva se dokumentacijski i klirinški centar "EUROJUST", koji bi trebao potpomagati koordinaciju nacionalnih državnih odvjetništava, prije svega pri progonu organiziranog teškog kriminala i podupirati kazneni progon u suradnji s Europolom.

XXX. RAZVOJNE PERSPEKTIVE EUROPSKE UNIJE

358. Objasnite razvojne perspektive EU! (471, 472)

Velik broj susjeda Unije s područja srednje i istočne Europe i Sredozemlja legitimno očekuje primanje pod njezin krov. Shodno tome, Europska komisija je u Amsterdamu, svojim programom "Agenda 2000" dala znak zemljama koje su voljne ući u Uniju.

U svrhu pristupanja kandidata iz srednje i istočne Europe, Europska je komisija razvila koncept "partnerstva za pristupanje", što podrazumijeva preuzimanje određenih obveza kandidata s jedne strane i davanje strukturalne pomoći Europske unije s druge strane.

Proširenje Europske unije zahtjeva hitnu reformu institucionalnog sustava Europske unije, a ta je zadaća prihvaćena ugovorom iz Nice. Ta zadaća obuhvaća davanje većeg demografskog čimbenika pri vrednovanju glasova u Vijeću i raspodjeli zastupničkih mjesta u Europskom parlamentu, kao i ograničavanje broja članova Komisije.

Daljnja važna tema diskusije o sustavu Europske unije je višestruko dijagnosticirani "deficit demokracije". Naime, kroz sudjelovanje zastupnika vlada transportiraju se i državnopravne veze putem kojih se osigurava uzimanje u obzir sadržaja nacionalnih ustava i mogućnost utjecaja nacionalnih parlamenata.

Dosadašnji zahtjev za jednoglasnošću država pri primanju novog člana ne bi smio izrasti u prepreku za pristup kandidata pa se postavlja pitanje da li svaka buduća izmjena europskih ugovora treba ovisiti o jednoglasnosti država članica.

Veliko zanimanje u Njemačkoj pobuđuje diskusija o "europskom ustavu". U širem smislu UEU i ugovori Zajednica mogu se razumjeti kao neka vrsta "ustavnog sustava". Poticaj da se sastavi poseban ustavni dokument hrane različite čežnje: težnja za snažnijim sudjelovanjem "građana" Unije, pojačanje zaštite temeljnih prava, osiguranje određenih strukturnih načela.

Da bi se osigurao regulatorni prostor za nacionalne zakonodavce razmatra se izrada kataloga nadležnosti koji bi trebao spriječiti prekomjerno korištenje regulatornih nadležnosti europskih zajednica. Takav katalog sa njemačkog stajališta bi pomogao očuvanju ravnoteže između Europske unije i država članica te bi jamčio njemačkim zemljama vlastiti državnopravni život.

Neki kritičari smatraju da bi takav katalog nadležnosti uništio integracijsku dinamiku Europske unije, no taj njihov argument je neuvjerljiv.

Ipak bi nabrajanje nadležnosti Zajednice prema oblastima predstavljalo potpuni upad u postojeću raspodjelu nadležnosti. U prvom planu nadležnosti Europskih zajednica nalaze se ciljne nadležnosti usmjerene prije svega na ostvarenje unutarnjeg tržišta. Upravo takve ciljne nadležnosti povećavaju strah od daljnje erozije nacionalnog prostora za djelovanje.

Za pretpostaviti je da u dogledno vrijeme neće postojati niti jedna europska zemlja koja se odvaja od država članica kao samostalnog izvora legitimiteta. Umjesto toga će se razvoj temeljnog pravnog poretka Europske unije odvojiti kroz izmjene ugovora.

Ugovor iz Nice ostavio je otvorenim bitna pitanja budućeg oblika Europske unije i Zajednica. Stoga se konferencija u Nici obvezala 2004. godine sazvati novu reformsku konferenciju. Proces reforme bi se prije svega trebao odnositi na:

- preciznu podjelu nadležnosti u odnosima Europske unije i država članica

- pravni status Povelje o temeljnim pravima Europske unije

- tehničko pojednostavljivanje ugovora u interesu bolje razumljivosti

- ulogu nacionalnih parlamenata u "europskoj arhitekturi"

XXXI. ZAPADNOEUROPSKA UNIJA (ZEU)

359. Što je to ZEU?(473 – 476)

Zapadnoeuropska unija (ZEU) čini sustav kolektivne samoobrane (obrambeni savez). Njen je izvor u alijansi zapadnoeuropskih zemalja za zaštitu od političke ugroženosti od SSSR-a i Njemačke.

Sadašnji oblik ZEU ima osnove u Ugovoru iz Brisela iz 1954. godine, koji novim ciljevima u službi napredujućih integracija Europe vode računa o pristupanju Njemačke i Italije. Bitni cilj ugovora je uzajamna potpora za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti te pružanja otpora svakoj napadačkoj politici.

Tijela ZEU jesu Skupština i Vijeće.ZEU je doživjela bitne funkcionalne promjene postupnim približavanjem Europskoj uniji i proširenjem svojih ciljeva na savladavanje vojnih konflikata u službi osiguranja međunarodnog mira.

Tzv. "Deklaracija iz Petersberga" iz 1992. godine predviđa spremnost vojnih jedinica pod zapovjednom vlašću ZEU-a.

U tzv. "Deklaraciji iz Kirchberga" iz 1994. Vijeće ZEU-a naglašava spremnost na suradnju sa NATO-om za sprečavanje i poboljšanje usklađenosti struktura obiju organizacija

360. Objasnite prelazak zadaća ZEU-a na EU! (477)

Tzv. "Zadaće iz Petersberga" (humanitarne zadaće i poduzimanje akcija spašavanja, zadaće održavanja mira kao i borbene zadaće pri savladavanju kriza, uključivši i mjere za stvaranje mira), Ugovor iz Amsterdama je uključio u ZVSP, dakle u dugi stup Europske unije.

Europska unija je tako prisvojila "Zadaće iz Petersberga" te je u tu svrhu razvila operativne sposobnosti. Vijeće ZEU-a je na zasjedanju u Marseillesu 2000. godine, odlučilo raditi na prenošenju obveza na Europsku uniju putem dalekosežnog funkcionalnog i strukturalnog nazadovanja ZEU-a.

Ipak, ZEU i nadalje provodi određene zadatke pri suradnji u naoružavanju između članica ZEU-a i pridružnih članica.

Ugovor iz Nice upućuje na isprepletenost Zajedničke obrambene politike Europske unije i ZEU-a.

XXXII. ORGANIZACIJA ZA EUROPSKU SIGURNOST I SURADNJU (OESS)

361. Kakav je bio razvojni put OESS-a? (478-485)

Prvobitni naziv OESS-a je KESS (Konferencija za europsku sigurnost i suradnju), a on potječe od načina rada koji se odvijao putem konferencija vlada.

Prvi putokaz na razvojnom putu bio je Završni akt Konferencije iz Helsinkija, iz 1975. godine, čiji središnji dio predstavlja tumačenje 10 temeljnih načela

koje zemlje sudionice primjenjuju u svojim međusobnim odnosima.Završnim aktom se izričito ne zasnivaju međunarodne obveze te on, kao i drugi završni akti KESS-a, imaju značaj

dokumenata kojima se izražavaju političke namjere.

Slijedeći dokument važan za razvoj OESS-a je "Pariška povelja za novu Europu" iz 1990. godine, kojom se ljudska prava, demokracija i pravna država priznaju

kao međusobno isprepletena temeljna načela.Pri tom se jamči pravo vlasništva, zaštita manjina i učinkovita pravna zaštita prilikom povrede subjektivnih prava.Dodatak Povelji iz Pariza, iz 1991. godine, posvećen je institucionalnoj izgradnji sustava KESS-a.Izdvaja se obveza demokratskog strukturiranja iz unutarnjih nacionalnih okvira država sudionica.

Dokument moskovske konferencije iz 1991. utvrđuje zajedničku odgovornost za demokratska načela u pojedinim državama sudionicama KESS-a, a u slučaju pokušaja prevrata zahtjeva se pružanje potpore demokratski izabranim tijelima.

Dokument Helsinške konferencije iz 1992. godine stavlja na prvo mjesto političko rješavanje kriza kao novu zadaću KESS-a i razvoj za to potrebnih struktura. Posebno su istaknuti mehanizmi i odredbe za mirno rješavanje sporova.

1992. godine su se države članice KESS-a suglasile oko Konvencije o mirenju i arbitraži u okviru KESS-a. Temeljem te konvencije osnovan je Sud za mirenje i arbitražu

koji treba rješavati sporove između zemalja ugovornica

Dokumentom iz Budimpeštanske konferencije od 1994. KESS je preimenovana u OESS (Organizacija za europsku sigurnost i suradnju), no za preimenovanje nisu vezane nikakve pravne posljedice.

Time je jasno stavljeno do znanja da OESS u svakom slučaju nije organizacija s vlastitim pravima i obvezama. Prema vani uvijek djeluju pojedine države članice povezane institucijama OESS-a.

Ipak, može se očekivati da će se OESS u dogledno vrijeme razviti u tvorevinu s međunarodnom osobnošću i vlastitom poslovnom sposobnošću.

Koraci u tom pravcu su Sporazum između OESS-a i SR Jugoslavije o nadgledavanju mjera za uspostavu mira na Kosovu iz 1998. godine i Daytonski sporazum iz 1995. godine, koji ovlašćuje OESS za provedbu važnih civilnih aspekata mira u BiH.

Na istanbulskoj konferenciji 1999. godine, OESS je prihvatio Europsku povelju o sigurnosti u kojoj se utvrđuju mehanizmi pripreme obrane u slučaju sukoba i sprečavanje kriza koje bi ugrožavale stabilnost.

362. Koje su institucije OESS-a i koje su njihove funkcije? (486,487)

Najvažniji forumi OESS-a su sastanci na vrhu šefova država ili vlada.

1) Vijeće ministara –- središnje upravno tijelo i tijelo koje donosi odluke

2) Visoko vijeće –- razmatra odluke općih i proračunskih smjernica- sastaje se najmanje dva puta godišnje u Pragu

1) Stalno vijeće –- regularno tijelo nadležno za konzultacije i donošenje odluka- sastoji se od stalnih predstavnika država sudionica i zasjeda u Beču

4) Trojka –- sastoji se od predsjedavajućeg, na kojem je cjelokupna odgovornost za tekuće zadaće

i koordinaciju aktivnosti OESS-a, zajedno s prethodnim i narednim predsjedavajućim

5) Parlamentarna skupština –- sastoji se od parlamentarnih delegacija država članica

6) Predsjednik vijeća –- izvještava Skupštinu o radu OESS-a

7) Glavni tajnik –- djeluje kao zastupnik Vijeća i provodi nadzor nad Tajništvom OESS-a, Tajništvom za

sprečavanje sukoba i Uredom za demokraciju i ljudska prava

8) Ured visokog predstavnika za nacionalne manjine –- osnovan je za rano prevladavanje problema manjina

9) Centar za sprečavanje sukoba –- podupire Vijeće prilikom povećanja napetosti

10) Ured za demokratske institucije i ljudska prava –- bavi se potporom izbora i drugim pitanjima demokracije kao i ostvarenjem ljudskih

prava i načelima pravne države

11) Ured mandatora za ljudska prava –

12) Forum za sigurnosnu suradnju –- bavi se pitanjima kontrole naoružanja te mjera sigurnosti i povjerenja

Tijela OESS-a djeluju na načelu konsenzusa. To znači da je za sprečavanje sukoba potrebna suglasnost svih stranaka. Međutim, pri krupnim povredama ljudskih prava ili demokracije kao i načela pravne države mjere mogu biti primijenjene i bez suglasnosti dotične države.