issn 1334-7179 ave maria - dominikankedominikanke.org/wp-content/uploads/2020/02/ave-maria...papa...

ISSN 1334-7179

GLASILO SESTARA DOMINIKANKI KONGREGACIJE SVETIH ANĐELA ČUVARA

GOD. XXXVI., br. 1 (102) 2017.

ave maria

ave maria Broj 1/20172

GLASILO SESTARA DOMINIKANKIKONGREGACIJE SVETIH ANĐELA ČUVARAUređuje: s. Slavka Sente, Zagreb, Kruge 44/a

Tel. (01) 6129-210; e-mail: [email protected] ili [email protected]

SADRŽAJ

Riječ č. majke (s. K. Maglica) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3Iz Uredništva AM (s. S. Sente) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5Glas Crkve: Četiri godine pontifikata pape Franje (s. S. Sente) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6Gospa Fatimska (sabrala s. S. Sente) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9Anđeli – sedam stvari koje moraš znati (B. Roach) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13Ozanina stranica: Bl. Ozana (I. Janjić, Frama). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15Iz Tajništva Kongregacije (s. B. Rudić). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16IDI – Završetak jubileja Reda u Rimu i u Hrvatskoj (s. S. Sente). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19

Božić u Ciboni u znaku OP jubileja (s. S. Sente). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22Koncert zahvale sestara dominikanki (s. I.P. Novina). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24Otvorena izložba u Splitu i Zagrebu (www.OP). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28Zbor sa Škrapa pjevao na otvorenju izložbe (P. Mrđen) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28Duhovne vježbe u Korčuli (s. I.P. Novina) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30Sestre dominikanke u župi Reka (s. I. P. Novina) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33Duhovna obnova za mlade u Pregradi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35Duhovna obnova za djelatnike DV u Šibeniku (J. Radnić) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36Pobjednici natjecanja iz vjeronauka u Dubrovniku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37Susret s kard. Bozanićem (s. A. Matić) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38Susret starješica u Zagrebu (s. B. Rudić) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40Dan posvećenog života u Dubrovniku (J. Dražić i A. Tadić) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41Ostale vijesti iz OP obitelji (sabrala s. S. Sente) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42

Velikani OP reda: Bl. Cecilija iz Rima (I. Armanda). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50Da se bolje upoznamo: s. Tješimira Bešlić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55Što ima nova u kat. knjižarama: (sabrala s. Slavka S.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68Što kažu naše najmlađe: Iz novicijatske škole (s. E. Rašić) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70Stranice povijesti: zabilješke o sestrama u Lanterni sv. Marka (N. Fazinić) . . . . . . . . . . . . . . . . . 71Naši pokojnici: p. Nikola Dugandžić (s. S. Sente) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84

Jela Goreta (M. Bačić). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87Jelica Jandrek (s. S. Sente). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88Pava Vušković (s. R. Vučić) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91Ilija Ajdučić (s. E. Ajdučić, S. Marinić, M. Pralija) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92Mate Đuderija (s. J. Đuderija) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93Natali Bubalo (s. S. Lasić). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95Kata Ivanković (P. Ivanković, B. Stantić, i dr.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97

Meditativni trenutak: Poticajne misli T. Ivančića. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101Zeleni agronomov kutić: špinat (s. Maja Karmela S.). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102Razbibriga – Korisni savjeti i šale. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104

ave mariaBroj 1/2017 3

RIJEČ ČASNE MAJKE

Drage moje sestre,

Učili su nas da je Korizma vrijeme posta, molitve i do-brih djela, da je to vrijeme koje nas približava tajni muke i smrti Gospodina Isusa. Uvijek iznova, nekoliko tjedana u godini, spre-mnije pokušavamo roniti u tajnu patnje i tajnu ljubavi koja je Krista dovela do križa. Jasno nam je da prava ljubav nije lišena muke i napora niti je križ prihvatljiv kad izosta-ne ljubav.

Dok pratimo Isusa na njegovom križ-nom putu, i svoj vlastiti dublje proživlja-vamo. Što se više susrećemo sa samima sobom, to smo svjesniji svoje slabosti, svoje uloge u Isusovoj patnji i svoje uloge u križnom putu svake osobe koja svojim životom dodiruje naš život.

Tu su osude i prosudbe, ogovaranja i klevete, pljuvanje i “bičevanje”. U tome je najmoćniji naš britki jezik i naša ne-promišljenost. Kako često oholo prolazi-mo, poput Farizeja ili Velikog Svećenika pored subrata / susestre koji uzdišu, ili već nemoćno leže pod svojim križem, dok smo mi uvjereni da su sami krivi za

svoje padove. Naša samodo-statnost i oholost stavljaju zastor preko naših očiju da ne vidimo siromaštvo, da ne dotaknemo bol, da ne za-pazimo suze koje klize niz obraze naših suputnika. Ne pada nam na pamet preuzeti

ulogu Šimuna ni Veronike, niti se usu-đujemo suprotstaviti kolektivnom stavu i psihologiji mase.

Molitva, pokora i dobra djela su uspješna pomagala sve dok ne zažive odvojeno od života i životne stvarno-sti. Uzalud su nametnuta odricanja ako nikome ne koriste, bezvrijedna je moli-tva ako nas ne mijenja na bolje, ništavna su dobra djela ako njihove blagodati ne osjete i oni oko nas. Cilj nam je proživje-ti Korizmu na Isusov način, iako nam se zna dogoditi da iz svake nove Korizme izlazimo samozadovoljni jer smo uspjeli održati svoje odluke i obećanja, a nerijet-ko samo na tome ostane.

Kad bi iz svakog korizmenog vre-mena izranjali za nijansu svetiji, s od-lučnošću da više ljubimo dokazujući to


praštanjem i milosrđem, blizinom i topli-nom, svijet bi brzo postao bolje mjesto za život. Dobro je uvijek iznova u sebi čuti Isusovo pitanje: Koga tražite? Tražimo li sebe ili Isusa, Isusa s uplakanim licem, s popljuvanim čelom, s ispruženom ru-kom koja kuca na naša vrata, Isusa pro-gnanog sa svog ognjišta? Ili, možda, tra-žimo potvrdu vlastite vrijednosti i nar-cisoidnosti dok druge pored puta kojim prolazimo niti ne zapažamo. Uzimamo li križ svoga brata i sestre na svoja ramena ili i svoj vješamo na njihovo rame? Kome smo u posljednje vrijeme pružili rubac svoje topline i brižnosti, svog milosrđa i praštanja?

Korizma je vrijeme promjene ljud-skog srca i čovječnosti, vrijeme rasta u ljubavi i dobroti, vrijeme rasta u svetosti. To je ono što Isus od nas očekuje: njemu se približiti, suobličiti mu se, dopustiti mu da u nama živi i kroz nas djeluje.

Ideal nije imati idealnu zajednicu i okruženje, idealne uvjete po našoj mje-ri, već je ideal izrastanje u osobu koja je sposobna sučeliti sa stvarnošću, sa izazo-vima i sa vlastitim sapetostima i nedosta-cima. Dok u svemu budemo tražili Boga, njegovu volju i njegove planove, naše ko-rizme će donositi obilat plod i velik urod od čega ćemo sami živjeti i obilato dijeliti onima koji pod svojim životnim križem posustaju.

Uskrsa nema bez križa, bez žrtve i ljubavi. Svakodnevno nam je umirati svemu što u nama nije savršeno, što izo-bličuje našu narav, što nas od Boga uda-ljava i što nagrđuje Kristov lik u nama. Cijeli život, posebno u Korizmi protiv toga nam se boriti, jer upravo nas te de-formacije ljudskosti udaljavaju od Boga i od ljudi. Uskrs je vrhunac života is-punjenog žrtvom i ljubavlju, dobrotom i ljepotom.

U želji da već danas u sebi osjećate plodove Kristove muke i ljubavi, vama drage moje sestre i braćo, prijatelji i do-bročinitelji, želim blagoslovljen blagdan Kristova uskrsnuća !

s. Katarina Maglica, OPvrhovna glavarica

U Korčuli, Uskrs 2017.


IZ UREDNIŠTVA AVE MARIA

Strah i tjeskoba, bol i patnja, neizvjesnost i nemoć stalne su pratilje našega zemnoga ži-vota. Jednako tako izmjenjuju se radosti, olak-šanja, ponovni susreti, zadovoljavajuća rješenja.

Koliko puta čekamo da svane dan, da nesta-ne bar nakratko bol i tjeskoba duše! Primjećuje-mo li da zora sviće baš svakoga jutra, nakon što je dopustila da noćni san ublaži našu bol. Svaki rastanak s dragim osobama mami suze na oči, a nakon njihova povratka srce ponovno zaigra od sreće. Bojimo se, ali i nadamo, čeznemo, ali se i radujemo postignutome. Važno je prepoznati da sve to služi našem duhovnom ili tjelesnom iscjeljenju. Tada to postaje izazov da i sami radi-je oblažujemo nego ranjavamo, spremnije nudi-mo, nego zahtijevamo, i da je konačno korisnije smiješiti se nego jadikovati. Na sve nas to potiče i ovo uskrsno vrijeme, koje dolazi nakon isku-stva pregorke muke i smrti našega Otkupitelja. Liturgijska nam čitanja otkrivaju bol i tjeskobu ženâ koje su krenule rano ujutro na grob, želj-ne vidjeti i pomazati Učitelja, ali kako to učiniti kad je grobni kamen, ispod kojega On počiva, pretežak. Ipak, sve je te zapreke nadjačala nji-hova ljubav prema Učitelju, zato su jednostavno hitile prema grobu, nadajući se nekom rješenju. A onda, novi šok! Kamen je odvaljen, a grob prazan! Gdje li si, Učitelju dobri? Tko li te oteo? – sigurno su se pitale. Zar nije tvoja okrutna smrt bila zadnja riječ zlobe? Čuđenje, shrvanost i bespomoćnost posve su ih slomile.

Međutim, upravo tu ih je čekao On, Spa-sitelj, Uskrsli, koji iscjeljuje srca ranjena. Do-pustio je njihovu prazninu, nemoć i klonulost. Dopustio je da im klonu koljena, da ih izbezu-mljenost posve ‘ogoli’. Takav stav ljudske nemo-ći i neznatnosti Uskrsli ispunjava svojom na-zočnošću, s Onim koji Jest, i povjerava poslanje: Idite, javite mojoj braći ….

Osjećamo li se izazvanima i ‘ispražnjenima’ da bismo bili dostojni toga poslanja?

Ovaj broj Ave Marije nudi upravo takve iza-zove i pitanja. Na to nas potiče i Papa Franjo

povodom četvrte obljetnice pontifkata. Potiče nas Gospa Fatimska čiju 100. obljetnicu uka-zanja slavimo. Izazvane smo i nakon završetka svečane proslave 800. obljetnice Reda. Mnoge stranice ovoga Glasila ispunjene su sjećanjima na drage pokojnike. U rubrici Da se bolje upo-znamo s. Tješimira nam otkriva čudesne Božje zahvate u njezinu životu i djelovanju. A Strani-ce povijesti je učinio zanimljivim Neven Fazi-nić, donoseći povijesne zabilješke o sestrama iz Lanterne sv. Marka.

Tko sve ovo pročita sigurno će se, poput žena, osjetiti pozvan i izazvan: Idi, javi mojoj braći da je Uskrsli živ, među nama, s nama, i u najtežim trenucima osobnog i zajedničkog ži-vota. Radujmo se zato i pjevajmo: Aleluja!

Sretan Uskrs svima

Urednica


GLAS CRKVE

PAPA FRANJO – NEUMORNI TRAŽITELJ OBNOVE CRKVE~ ČETIRI GODINE PONTIFKATA PAPE FRANJE ~

Prije četiri godine, 13. ožujka 2013., bijeli dim iz Sikstinske kapele i zvonjava bazilike sv. Pe-tra u Vatikanu obznanila je gradu i svijetu da je izabran novi rimski biskup, sluga slugu Božjih, papa Jose Maria Bergoglio, kardinal iz Argentine, koji je uzeo papinsko ime Franjo.

Oni koji su ga poznavali ističu da je on izra-zito skromna osoba. Kao kardinal nije živio u raskošnoj rezidenciji, nego u malenom stanu u Buenos Airesu, a umjesto službenog koristio je javni prijevoz. Po dolasku na papinsko mjesto nije prihvatio uobičajeni zlatni križ, nego je za-držao svoj, željezni koji je imao kao kardinal. Takvu skromnost i jednostavnost prakticira i sada kao Papa.

Ove protekle četiri godine njegova pontifika-ta bile su bogate raznim apostolskim pothvatima. Od 2013. do 2017., imao je 16 apostolskih puto-vanja u inozemstvo. Sazvao je izvanrednu (2014.) i redovitu (2015.) sjednicu Biskupske sinode o obitelji, napisao je dvije enciklike (Lumen fidei, 2013. i Laudato si’, 2015.), objavio je dvije apo-stolske pobudnice i 12 dokumenata motupropri-ja. Tu je i posinodska pobudnica ‘Amoris Laetitia’, povijesni susret s patrijarhom Kirilom na Kubi, Svjetski dana mladih u Krakovu, u Poljskoj, i po-sjet Auschwitzu, te kanonizacija Majke Terezije i ekumenski pohod Lundu, prigodom 500. obljet-nice Luterove reforme. Poveznica svih tih zbivanja je milosrđe – nadvratnik pontifikata – koje je u Izvanrednom jubileju dosegnulo vrhunac.

U međunarodnoj diplomaciji, pomogao je obnoviti pune diplomatske odnose između SAD-a i Kube.

Osvrnuvši se na protekle četiri godine pon-tifikata pape Franje, kardinal Pietro Parolin, Pa-pin državni tajnik, u razgovoru se za vatikansku radiopostaju prisjetio se nekih detalja iz Papina djelovanja. Njegov stil postao je prepoznatljiv: decentralizirao je papinsku ulogu, obraća se lju-dima kao braći i sestrama govoreći izravno, jed-nostavno i srdačno. Potiče sve da mole za njega, i povjerava se Božjem milosrđu.

Papa shvaća da se Crkva u svom pristupu ne smije okameniti u nekoj zamišljenoj proš-losti. Ona mora biti živa zajednica motivirana Kristovom ljubavlju koja obuhvaća i carinike i bludnice, a ne samo savršene i podobne. Zato se pontifikat pape Franje pokazuje kao svoje-vrsna provokacija jer je on, jednostavno reče-no, čovjek koji shvaća stvari i stavlja ih na svoje


mjesto. Hod Crkve je dug, postupan; mogli bi-smo reći da je započeo s Drugim vatikanskim saborom, a Papa pak želi da se Sabor primjeni u životu Crkve. Zajednički hod mi se čini vrlo važnim, to je dakle zbornost, sinodalnost. Pod vodstvom Duha Svetoga, Crkva treba zajedno hoditi – istaknuo je kardinal Parolin.

Na svečanoj akademiji koju je Križarska or-ganizacije priredila 13. ožujka 2017. prigodom proslave Papina dana u dvorani Nadbiskupij-skog pastoralnog instituta u Zagrebu, preda-vanje pod naslovom „Papa Franjo – Neumorni tražitelj obnove Crkve“ održao je prof. dr. sc. Stjepan Baloban. On se osvrnuo na sam poče-tak izbora pape Bergoglio, te je s tim u svezi re-kao: „Papa Franjo je u 77. godini započeo svoj put rimskoga biskupa, premda, kako je kasni-je u svojim Intervjuima naglašavao, nije s tim računao: „Došao sam s malim kovčegom i pla-nirao se odmah vratiti u Buenos Aires“. (Ber-goglio 2016, 175) Prije konklava 2013. godine spremao se za mirovinu, kako će reći u jednom intervjuu: „Dogovorio sam se s nuncijem da ću, kad se vratim u Buenos Aires, predložiti ter-nu (popis trojice kandidata za biskupa) kako bi, krajem 2013., na moje mjesto došao novi nadbiskup. Sav sam bio usredotočen na ispo-vjedaonice crkava gdje sam išao ispovijedati… Došavši ovdje morao sam se svega toga odreći. Jedno sam si govorio od prvog trenutka: ‘Jorge, nemoj se mijenjati, budi i dalje to što jesi, jer smiješno je mijenjati se u tvojoj dobi’. Zbog toga sam zadržao sve ono što sam činio u Buenos Airesu. S pogreškama, koje to, naravno, može

uključivati“. (Bergoglio 2016, 239) Možda ova misao može pomoći u traženju odgovora na pitanje o stilu pontifikata pape Franje? Nije se vratio u Buenos Aires nego je ostao je u Vatika-nu i, kako je rekao u pozdravu s balkona bazili-ke sv. Petra, „započinjemo put: biskup i narod. Taj put rimske Crkve koja predsjeda u ljubavi svim Crkvama. Put je to bratstva, ljubavi i po-vjerenja među nama“. (Papa Franjo 2013, 9-10)

Nakon četiri godine papinske službe mo-žemo se pitati: Kakav je to bio put? Što se na njemu događalo? Koje su glavne oznake pon-tifikata pape Franje? Ovih dana, oko ‘Papinog dana’ i kod nas u Hrvatskoj, ali i u svijetu, mogu se čuti različita mišljenja o pontifikatu pape Franje.“ – rekao je prof. Baloban. On smatra da je temeljna oznaka pontifikata pape Franje te-meljita obnova Crkve. „Što vrijeme više odmiče – nastavio je prof. Baloban - to je vidljivije da papa Bergoglio na različite načine pokušava potaknuti Crkvu na promjene. Istina, on to čini na svoj specifičan način, svojim stilom, svojim rječnikom i svojom osobnošću. U samo četi-ri godine mnogo je toga pokrenuo, napisao u dokumentima, izrekao u dojmljivim jutarnjim propovijedima u kapelici sv. Marte u Vatikanu, izgovorio u intervjuima i konferencijama za ti-sak na povratku s pastirskih putovanja.

Na samim počecima, mediji su se uglav-nom zaustavljali na onom vanjskom, na zna-kovima i pojedinim izričajima koje su često izvlačili iz konteksta tako da se mogao dobiti potpuno krivi dojam o tome što papa Franjo misli o toj i toj stvari. To je potrajalo do danas. I danas se, posebno u civilnim medijima, nastoji izvući za medije ono što je za medije zanimljivo – jedna rečenica ili misao. To ljudi, pa i vjer-nici, pročitaju i uglavnom se „dadu zavesti“. I na temelju takvih napisa razviju se priče i ko-mentari koji stvaraju potpuno krivu sliku o papi Franji, odnosno o njegovoj viziji obnove Crkve. Tko je u ovom slučaju oštećen? Svakako Papa koji je krivo protumačen ali i primatelji poru-ke – čitatelji i slušatelji – koji su manipulirani. Držim da je Papa svjestan takvih manipulacija, uostalom to je i više puta spočitnuo novinari-


ma, ali je svjestan i druge važ-ne činjenice da su danas mediji iznimno važni za prenošenje poruke evanđelja. On vjeruje da će ljudi dobre volje, a prije svega vjernici, shvatiti tko je govorio istinu, a tko je mani-pulirao. (…)

U protekle tri akademske godine – nastavio je prof. Ba-loban - vodio sam tri seminara na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s različitim temama o pontifi-katu pape Franje. Studentice i studenti, mladi ljudi, kršćani, oduševljeni su papom Franjom i njegovom vi-zijom Crkve. Osobno sam ugodno iznenađen reakcijom tih mladih ljudi koji s istinskim za-nimanjem ne samo čitaju knjige o papi Franji ili njegove spise već ih s oduševljenjem prepričava-ju, tumače i predlažu drugima na čitanje. Već iz toga se može zaključiti da papa Franjo ‘pogađa’ ono bitno važno za vjeru u današnjem vremenu.

Različite su teme koje je papa Franjo pota-knuo, a vode obnovi Crkve u današnjem vre-menu. Većina tih tema je već naznačena u nje-govom prvom i programatskom dokumentu u prvoj godini pontifikata: „Evangelii gaudium – Radost evanđelja“ (24. studenog 2013.). Drugi važni dokumenti – enciklika „Laudato si – O brizi za zajednički dom“ (24. svibnja 2015.), kao i do sada najviše eksponirani pa i osporavani dokument postsinodalna pobudnica „Amoris laetitita – Radost ljubavi“ (19. ožujka 2016.) – mogu se razumjeti samo na temelju prvog

programatskog dokumenta Evangelii gaudium.

Papa Franjo je više puta naglasio da se sve nalazi u nje-govom prvom dokumentu. Osobno držim da je to tako, i stoga bi bilo iznimno važno iznova čitati i proučavati taj dokument.

Iz cjelokupnog nauka i stila života pape Franje od početka pontifikata proizlazi da je on kao Papa „istinski tražitelj ob-nove Crkve“. Crkvu je potrebno trajno obnavljati, stoga on kao rimski biskup češće upotreblja-

va poznati izraz „semper reformanda“. To je po-dručje unutarnje reforme ili bolje rečeno trajne obnove Crkve! Kao istinski pastir papa Franjo u svemu što čini kreće od sebe, tako i u obnovi Crkve. On u svojoj sredini, u Rimskoj kuriji traži obnovu kako bi se to moglo prenijeti na druge dijelove Crkve: na krajevne Crkve, na biskupije, na župe, u redovničke zajednice….“ Istaknuo je prof. Baloban i zaključio: „Hoće li papa Franjo ostati samo tražitelj obnove Crkve ili će se Cr-kva u ovo naše vrijeme stvarno obnoviti, ovisi o puno čimbenika. Proces je započeo i u ovom procesu obnove Crkve, kao i u procesu obnove Crkve na Drugom vatikanskom koncilu, povrat-ka na staro nema. Mogu postojati osporavanja i prijepori koji unose nemir i podjele. Papa Fra-njo poziva na istinsko traženje zajedničkog puta prema onom uvijek aktualnom i inspirirajućem, a to je Isusovska i evanđeoska Crkva, odnosno život kršćanina prema modelu Nazarećanina.“

Citati iz pojedinih propovijedi pape Franje

„Zvanje je dar koji smo primili od Gospodina, koji je svrnuo svoj pogled na nas i zavolio nas (usp. Mk 20,21), pozivajući nas da ga slijedimo u posvećenom životu, te da istodobno budemo odgovorni za primljeni dar.“

„Koliko ljudi poznajemo koji izgledaju kao dobra osoba. Taština je upravo to, izgledaš

kao sveta sličica, no tvoja istina je nešto sa-svim drugo. Taština je poput osteoporoze duše: kosti izvana izgledaju dobro, no iznutra su uništene. Neka nas Gospodin oslobodi od triju korijena svakog zla: od pohlepe, taštine i oholosti. No ponajviše od taštine, koja nam čini toliko zla!“


„Vjerovati znači nadići samoga sebe, izaći iz samoga sebe, napustiti udobnost i ukočenost vla-stitoga »ja« i staviti u središte svoga života Isusa Krista. To znači ostaviti, poput Abrahama, svoju rodnu zemlju i ići naprijed s povjerenjem, znajući da će nam Bog pokazati put prema novoj zemlji.“

„Gdje nema poštivanja prema starijima, nema ni budućnosti za mlade! A stariji ljudi su bogatstvo, ne smije ih se ignorirati. Moramo probuditi kolektivni osjećaj zahvalnosti, pošti-vanja, prihvaćanja, koji će pomoći starijima da se osjećaju živim dijelom svoje zajednice.“

„Bog Josipovu srcu povjerava „slabe stva-ri“: obećanjâ. Osim toga i rođenje djeteta, bijeg u Egipat, nesigurna su stanja. Josip sve prima u svoje srce i nosi naprijed „sve te slabosti“, upra-vo kako se slabosti i nose naprijed: „s velikom

nježnošću“, s kakvom se u naručje uzima neko dijete.“

„S velikodušnom hrabrošću vjere, Marija je od radosti pjevala jer je povjerila Bogu planove koje je imala za život. Njoj se obratimo da bi-smo bili potpuno otvoreni za ono što Bog pla-nira sa svakim od nas.“

GOSPA FATIMSKA100. obljetnica Gospina ukazanja

Ove se godine (2017.) obilježava stota obljetni-ca ukazanja Blažene Djevice Mariji pastirima Luciji, Franji i Jacinti u Fatimi, u Portugalu. Pri-sjetimo se tih događaja koji uvijek iznova bude osjećaje radosti, čuđenja, ali i pomalo straha. Gospa je, naime, vidiocima pokazala u jednom trenutku strahote koje očekuju čovječanstvo ako se ne obrati, pokazala im je užas pakla. Je li svijet poslušao Gospinu poruku? Nažalost, ne! Jesu li se obistinila njezina upozorenja? Naža-lost, da! No, dobro je pitati se tko je to svijet? Kome su bila upućena Gospina upozorenja? Svakako onodobnom žiteljima, ali je to aktual-no i danas, nama.

No, krenimo redom, prema izvješću wiki-pedije i nekih drugih autora.

Ukazanja Anđela PortugalaPrije Marijinih ukazanja, troje malih pastira: Lucija (Lucia de Jesus dos Santos), bl. Franjo (Francisco Marto) i bl. Jacinta (Jacinta Mar-to), stanovnici sela Aljustres u blizini Fátime,

doživjeli su tri ukazanja Anđela Portugala ili Anđela Mira.

Prvo Anđelovo ukazanje: Dogodilo se u proljeće ili ljeto 1916. godine. Izgledao je kao lijepi mladić od 14 do 15 godina. Rekao im je da mole: “Moj Bože, vjerujem u Te, klanjam Ti se, uzdam se u Te i ljubim Te. Molim Te da oprostiš onima koji ne vjeruju u Tebe, koji Ti se ne kla-njaju, koji se ne uzdaju u Tebe i koji Te ne ljube. Tako molite! Srce Isusovo i Marijino pozorno slušaju vaše molitve.”

Drugo Anđelovo ukazanje: Dogodilo se u ljeto 1916. godine. Anđeo je poručio: “Što radite? Molite, mnogo molite! Presveta Srca Isusa i Marije imaju s vama milosrdne nakane. Neprestano prikazujte Svevišnjem molitve i žr-tve! Što god možete, prinesite Bogu za žrtvu kao zadovoljštinu za grijehe kojima Ga ljudi vrije-đaju i molitvu za obraćenje grešnika. Tako ćete osigurati mir svojoj domovini.”

Treće Anđelovo ukazanje: Dogodilo se krajem ljeta ili početkom jeseni 1916. godine.


Anđeo je kleknuo pored njih i rekao: “Presve-to Trojstvo, Oče, Sine i Duše Sveti, klanjam Vam se i prikazujem Vam predragocjeno Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo Isusa Krista, prisutna u svim svetohraništima svijeta, kao naknadu za uvre-de, svetogrđa i ravnodušnosti, kojima je On sam uvrijeđen. U ime neizmjernih zasluga Njegova Presvetoga Srca i Prečistog Srca Marijina, molim Vas za obraćenje jadnih grešnika.” Zatim je An-đeo uzeo hostiju i dao je Luciji, a kalež Jacinti i Franji. Božja prisutnost bila je toliko snažna, da ih je gotovo potpuno obuzela. Mir i sreća koju su osjećali bili su veliki, jer im je duša iznutra i u potpunosti bila usredotočena na Boga.

Gospina ukazanjaGospa se ukazivala iznad hrasta crnike, viso-kog oko jedan metar. Mali je Franjo samo vidio Gospu, ali je nije čuo. Jacinta je vidjela i čula Gospu, a Lucija je pored toga i razgovarala s Gospom. Ukazanja su se zbivala oko podneva.

Prvo Gospino ukazanje (13. svibnja 1917.) Najprije su opazili dva svjetla, poput bljeska, a zatim Gospu. Lucija je ovako opisa-la: “Bila je to jedna Gospođa potpuno odjeve-na u bijelo, sjajnija od sunca, oko koje se širilo svjetlo sjajnije i blistavije od onog koje isijava kristalna posuda puna čiste vode, obasjana zlat-nim zrakama sunca. Njeno lice, neopisivo li-jepo, nije bilo ni tužno ni veselo, već ozbiljno. Ruke skupljene kao na molitvu, bile su nagnute i okrenute prema gore. Na desnoj ruci visjela joj je krunica.”

Gospa je razgovarala s Lucijom. Na početku je poručila, da se ne boje i da im ništa neće napraviti. Zamolila ih je da dolaze na isto mjesto svakog trinaestog dana u mjesecu, u isto to vrijeme, šest mjeseci zaredom. Gospa: “Ho-ćete li prikazati Bogu sva trpljenja koja vam želi poslati kao zadovoljštinu za grijehe kojima je uvrijeđen i kao molitvu za obraćenje grešnika?” Lucija: “Da, hoćemo.” Gospa je tada pomacima ruku rasula prema njima jako svjetlo, koje im je prodrlo do najskrovitijih dijelova duša, pa su vidjeli sebe u Bogu, jasnije nego da su se proma-trali u najboljem ogledalu. Nakon par trenutaka

Gospa je nadodala: “Molite krunicu svaki dan kako biste izmolili mir svijetu i svršetak rata.”

Drugo Gospino ukazanje (13. lipnja 1917.) Gospa je poručila, da Isus želi da se usta-novi pobožnost Njenom Prečistom Srcu. Onom tko to prihvati, obećala je spasenje, a te će duše Bog voljeti poput cvijeća kojim je Ona okitila Njegovo prijestolje.

Na dlanu desne Gospine ruke nalazilo se Srce obavijeno trnjem, koje je u njega bilo za-bodeno. Prečisto Srce Marijino je izranjavano grijesima čovječanstva koji traže zadovoljštinu.

Treće Gospino ukazanje - fatimske tajne (13. srpnja 1917.) Gospa je preporuči-la svakodnevnu molitvu krunice. Nastavila je: “Žrtvujte se za grešnike i recite mnogo puta kad prinosite neku žrtvu: “O moj Isuse, to je za tvo-ju ljubav, za obraćenje grešnika i kao naknada za grijehe počinjene protiv Prečistog Srca Marijina.”

Prvi dio fatimske tajne: ukazanje paklaVidjeli su ognjeno more, a u taj oganj bili su uronjeni vragovi i duše. Izgledali su kao prozir-na crna ili smeđa žeravica, ugljen u ljudskom obliku. Plivali su u žeravici, a uvis su ih podizali plamenovi. Padali su na sve strane, dok su se čuli strašni krikovi i bolni uzdasi puni očaja što su tjerali strah u kosti. Vragovi su izgledali kao stravične, jezive nepoznate životinje.

Drugi dio fatimske tajne: objavljivanje kazne i načina na koje se može izbjećiGospa: “Vidjeli ste pakao kamo odlaze duše jad-nih grešnika. Kako bi ih spasio, Bog želi ustano-viti pobožnost mome Prečistom Srcu.”

Gospa je navijestila II. svjetski rat, širenje komunizma, glad, progonstvo Crkve i Pape, ako se ne ispune Njene molbe da se Rusija posveti Njenom Prečistom Srcu, te kao zadovoljštinu - svetu Pričest u prvih pet subota u mjesecu. Ako se ispune te molbe, Rusija će se obratiti i mir će zavladati. Nažalost ljudi nisu poslušali, makar je Lucija to obznanila svima.

Gospa: “Kada molite krunicu, nakon svakog otajstva (desetice) recite: “O Moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenog ognja


i dovedi u raj sve duše, osobito one kojima je najpotrebnije Tvoje Milosrđe!”

Treći dio fatimske tajne:Prva scena: Anđeo s ognjenim mačem, koji izgleda kao da će spaliti svijet. Snažnim glasom je kliktao: “Pokora, pokora, pokora!” Plameno-vi su se gasili u dodiru sa svjetlošću iz Marijine ruke. Svijetu prijeti kazna ako ne čini pokoru i ne časti Isusa i Mariju.

Druga scena: Progon Crkve, pape, bi-skupa, redovnika, redovnica, muškaraca i žena - ubijeni su od skupine vojnika koji su koristili vatreno oružje.

Treća scena: Veliki povratak ljudi Bogu. Dva anđela imaju posude u kojima sabiru krv mučenika te njome škrope duše koje se pribli-žavaju Bogu. - Proslava i trijumf Marijinog Pre-čistog Srca.

Četvrto Gospino ukazanje (19. kolo-voza 1917.) Gospa je došla 13. kolovoza, ali dje-ce nije bilo jer ih je pritvorio načelnik. Ponovno se Gospa ukazala 19. kolovoza. Gospa: “Molite, mnogo molite i žrtvujte se za grešnike. Znajte, mnoge duše odlaze u pakao, jer se za njih nitko ne žrtvuje i ne moli.”

Peto Gospino ukazanje (13. rujna 1917.) Gospa djeci: “Nastavite moliti krunicu. U listopadu će doći i naš Gospodin, sa mnom i svetim Josipom kako bi blagoslovili svijet. Bog je zadovoljan vašim žrtvama.”

Šesto Gospino ukazanje (13. listopada 1917.) Gospa je zamolila da se na mjestu ukaza-nja podigne kapelica. Izjavila je da je ona - Gos-pa od svete Krunice.

Lucija je vidjela tri otajstva krunice na nebu kraj sunca, a Franjo i Jacinta samo prvo. U prvom otajstvu pojavio se sveti Josip s Djete-tom Isusom i Gospom od krunice. Sveti Josip i Isus su blagoslivljali mnoštvo ljudi. U drugom otajstvu je viđenje Žalosne Gospe i Isusa kako trpi na putu za Kalvariju. U trećem otajstvu je Gospa od Karmela, okrunjena Kraljica neba i zemlje s Djetetom Isusom na rukama.

Dogodilo se i Čudo Sunca koje je vidjelo

preko 70.000 ljudi. Poput velike vatrene kugle Sunce se kretalo strelovitom brzinom i okretalo oko svoje osi. Prelijevali su se svjetlucavi tonovi i mnogo raznih boja. Trajalo je oko 10 minuta, a vidjelo se i s udaljenosti od 40 km. Sunce se nakon toga vratilo na isto mjesto i normalno sijalo.

ŠtovanjeGodine 1919. gradi se kapela ukazanja, a bazi-lika se počinje graditi 1928. godine. Ukazanja u Fatimi autentičnim je 1930. godine priznao mjesni portugalski biskup. Godine 1931. por-tugalski biskupi posvećuju Portugal Bezgreš-nom Srcu Marijinu. Godine 1942. papa Pio XII. posvetio je Bezgrešnom Srcu cijeli svijet. Papa Pavao VI. hodočasti u Fatimu na 50. obljetnicu ukazanja, 13. svibnja 1967., a papa Ivan Pavao II. je 1991. godine došao zahvaliti Fatimskoj Gospi za preživjeli atentat izvršen na njega 13. svibnja 1982. godine.

Godišnje se u fatimskom svetištu okupi oko četiri milijuna hodočasnika.

„Studirajući bogati sadržaj fatimske poru-ke, veliki španjolski mislilac i teolog, domini-kanac o. M. Llamera u knjizi „Fatima, krunica


i Srce Marijino“, piše: „Djevica izvrsno pozna-je teologiju krunice i svetoga Srca!“ Jedan od vodećih marijologa, o. Gabrijel M. Roschini, dodaje: “Nadasve je potrebno da tu teologiju Nebeske Majke poznaju i njezina djeca, jer se samo u svjetlu teologije može upoznati bogat-stvo velike fatimske poruke …“ Pobožnost pre-ma Prečistom Srcu Marijinu izražava se pomo-ću tri čina: Štovanjem, pružanjem zadovoljštine za uvrede i posvetom njezinu Prečistom Srcu. Marija je majka Stvoritelja i stvorenja! Kao maj-ka zainteresirana je i za svoga Sina i za svoju duhovnu djecu, koju ona u Fatimi naziva „jad-nim grešnicima“. Boli je dvoje: prezir njezina Sina koji je Bog i vječna propast djece koja svr-šavaju u paklu! Sržni poziv univerzalne Majke u Fatimi glasi: „Neka više ne vrijeđaju našega

Gospodina, koji je već toliko izvrijeđan!“ I ovaj: „Molite i žrtvujte se za grešnike… Mnoge duše propadaju, jer nema nikoga tko bi se za njih molio i žrtvovao …“ To je suština poruke, dvo-struko usmjerene prema Bogu i ljudima, auten-tičan krik dvostruko ranjene Majke.

Što je Marija poduzela u Fatimi? Ponudila je sebe, vlastito srce, svoj upliv kod Boga, a ne zaboravimo da je to biće stupilo u obitelj Pre-svetog Trojstva, ponudila, u simbolu srca, svo-ju dobrotu i milosrđe, svoje posredovanje da bi izmirila uvreditelje i uvrijeđenoga, krivce i Kaznitelja. Sama se ponudila, kao što je neza-moljena posredovala u Kani. U tome je ljupkost fatimskog čuda, kojim čudesno dokazuje ulogu svoga univerzalnog majčinstva.“ (Fatima da li ne?, Yves Ivonides, str. 265-267)

Papa Franjo odobrio je kanonizaciju dvoje pastirića iz Fatime, Franje i Jacinte Marto, koji su svjedočili ukazanju Gospe 1917.

Papa Franjo primio je 23. ožujka 2017. kardi-nala Angela Amata, prefekta Kongregacije za kauze svetih. Tom prigodom Sveti Otac je, uz odobrenje kanonizacije za 30 brazilskih i trojice meksičkih mučenika te objavu drugih dekreta, službeno priznao čudo koje se pripisuje zagovo-ru dvoje djece-blaženika iz Fatime: bl. Franje i bl. Jacinte Marto, kojima se Gospa ukazala, pre-nosi Radio Vatikan.

Papa će posjetiti Fatimu o 100. obljetnici Gospina ukazanja 12. i 13. svibnja. Bl. Franjo Marto rođen je 11. lipnja 1908., a preminuo 4. travnja 1919. godine, dok je bl. Jacinta Marto rođena 11. ožujka 1910., a preminula je 20. ve-ljače 1920. godine. (IKA | Bitno.net)

(sabrala s. Slavka S.)


ANĐELI- izbjegnimo o njima kriva vjerovanja -

SEDAM STVARI KOJE MORAŠ ZNATI O ANĐELIMA ČUVARIMA

Anđeli nisu neki debe-ljuškasti kerubini koji na oblacima sviraju harfu, nego moćna duhovna bića koja se bore za tvo-ju dušu. Evo kako izbjeći pogrešna vjerovanja o an-đelima čuvarima.

Koliko često razmi-šljamo o tome kako smo blagoslovljeni jer smo dobili na dar jednog anđela čuvara koji nas čuva i bdije nad nama? Mnogi od nas su kao djeca izricali molitvu “Anđele, čuvaru mili”, ali kao odrasli malo-pomalo zaboravljamo na važnost i moć koju anđeli mogu imati u našim životima.

Duhovnost New agea izazvala je mnoge pomutnje o tome tko su zapravo anđeli, kako s njima možemo komunicirati te koju moć oni imaju u našim životima. Bitno je stoga znati što predaja Katoličke Crkve govori o anđelima ču-varima.

Evo jednog popisa o onome što trebamo znati o anđelima čuvarima kako bismo izbjegli pogrešna vjerovanja:

1. Anđeli čuvari su stvarniKatolička Crkva nije izmislila anđele čuvare kako bismo s njima mogli uspavati djecu. An-đeli čuvari zaista postoje. „Postojanje duhov-nih, netjelesnih bića koje Sveto pismo obično naziva anđelima, vjerska je istina. Svjedočan-stvo Pisma o tome je jasno kao što je i Preda-ja jednodušna.“ (Katekizam Katoličke Crkve, 328.) Brojna su mjesta na kojima se u Svetom pismu spominju anđeli. Oni su služili svima, od pastira do samog Isusa.

„Kad ste u kušnji, zazovite svojeg anđela. On vam želi pomoći više nego li vi sami želite da vam se pomogne! Ignorirajte đavla i nemajte

straha od njega; on se boji i bježi čim vidi vašeg anđela čuvara.“ (sv. Ivan Bosco)

2. Svi imamo jednog an-đela čuvara„Svaki vjernik pored sebe ima jednog anđela kao zaštitnika i pastira koji ga vodi u život.“ (sv. Bazili-

je Veliki). Ne moramo dijeliti s drugima anđele čuvare. Oni su tako važni za naše duhovno sta-nje da je Bog svakog od nas blagoslovio osob-nim anđelom čuvarom. „Dostojanstvo je čo-vječje duše veliko, jer svaki čovjek od početka svojeg života ima anđela koji je zadužen da ga štiti.“ (sv. Jeronim)

3. Oni nas vode u Nebo (ako im to dopustimo)„Nisu li oni svi poslužnički duhovi poslani za službu radi onih koji imaju baštiniti spasenje?“ (Heb 1,14) Naši anđeli čuvari nas štite od zla, pomažu nam u molitvi, usmjeravaju nas prema mudrim odlukama, predstavljaju nas kod Boga. Mogu djelovati nad našim osjetima i mislima, ali ne i nad našom voljom. Ne mogu birati umjesto nas, ali nas potiču na svaki mogući na-čin izabrati istinu, dobrotu i ljepotu.

4. Nikad nas ne napuštaju„Dragi prijatelji, Gospodin je uvijek blizu i dje-luje u ljudskoj povijesti i prati nas također s po-jedinačnom prisutnošću svojih anđela koje da-nas Crkva časti kao ‘čuvare’, tj. službenike božan-ske brige za svakog čovjeka. Od početka pa sve do smrti, čovjekova je duša okružena njihovom neprestanom brigom.“ (papa Benedikt XVI).

Nema razloga osjećati se beznadnima i sa-mima, jer su anđeli čuvari uvijek uz nas kako bi


se neprestano zauzimali za naše duše. Ni smrt nas ne razdvaja od našeg anđela. Oni su nepre-stano uz nas na zemlji i zasigurno ostaju s nama i u nebu.

5. Tvoj anđeo čuvar nije tvoj pradjedZa razliku od onoga što se često vjeruje i kaže kako bi se utješilo osobe u žalosti, anđeli nisu mrtve osobe. Oni su duhovna bića s razumom i voljom koji su stvoreni od Boga da bi ga slavili i vječno mu služili.

6. Daj ime svojim mačićima, ne svojem anđelu čuvaru„Pučka pobožnost prema svetim anđelima, le-gitimna i ispravna, može ipak izroditi nekim devijacijama … Ne smije se davati anđelima posebna imena, osim Mihaelu, Gabrielu i Rafa-elu koja se nalaze u Svetom pismu.“ (Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji, 217.)

7. Anđeli nisu nježni kerubini koji sviraju harfu na jednom oblaku – oni su duhovna bića koja se bore za tvoju dušu„Krist je središte anđeoskog svijeta. Anđeli su njegovi: „Kad Sin čovječji dođe u slavi, i svi an-đeli njegovi s njime…“ (KKC 331). Anđeli su iznad ljudi jer, iako su poslani da nam služe, oni su neprestano u Božjoj prisutnosti. Imaju mno-ge duhovne moći i sposobnosti koje ljudi nema-ju. Ne zamišljaj svojeg anđela čuvara kao osobu iz crtanog filma. Oni su uz tebe da bi te zaštitili, obranili i bdjeli nad tobom.

„Oduševljen si činjenicom da ti je tvoj an-đeo čuvar puno puta pomagao? Naš ga je Gos-podin baš zbog toga stavio uza te.“ (sv. Josema-ria Escriva).

Možeš zamoliti svojeg anđela čuvara da te čuva i trebao bi to činiti. Mnogi nisu svjesni po-moći koje dobiju preko ovih duhovnih stvore-nja. Zapamtite, naš nebeski Otac želi učiniti sve kako bi nam pomogao da provedemo vječnost u njegovu kraljevstvu. Stoga trebamo koristiti sve ono što nam daruje kako bismo zadobili sve milosti potrebne za ulazak u Nebo. Neka vas vaš anđeo čuvar sve dublje vodi u dubinu Božjeg milosrđa, ljubavi i dobrote.

(Becky Roach | Aleteia.org Bitno.net 2016.)


Blažena Ozana KotorskaBl. Ozana Kotorska rođena je 25. studenoga 1493. na području današnje Crne Gore. Na kr-štenju je dobila ime Katarina.

Sveci (dakako i blaženici) su nam najbolji primjeri življenja evanđelja, oni su čvrsto i vjer-no svojim životima bili predani Kristu, Njego-voj volji, međutim, ponekad je potrebna točka prijeloma, nekakav događaj, nego osobno isku-stvo, nešto što će zapaliti fitilj. Kod svetoga Fra-nje su to bila snoviđenja, Gospodinove poruke, dok je kod blažene Ozane utjecajan bio Veliki petak godine 1513-te. Tada je ona u katedrali sv. Tripuna (u Kotoru) sudjelovala na obredima i slušala propovijed, baš kao i većina okupljenih, ali, slušamo li žarko, predamo li se u potpuno-sti, otvorimo li srce Gospodinu – on dolazi i ša-lje poruku. Upravo je propovijed koja je govo-rila o Isusovoj muci, patnji i smrti na križu bilo ono što je Katarinu dirnulo u prostranstva duše, nakon čega je odlučila Njemu za ljubav posveti-ti ostatak života kao tzv. „zazidana djevica“ po-svetivši se promatranju Njegove muke, molitvi, pokori i dobrim djelima.

Kako je velik i čudesan Gospodin, kako li-jepe primjere imamo u životima svetaca i bla-ženika, no ovo je tek početak avanture. Ali već i na početku zavirimo u svoja srca i razmotrimo – koliko žarko osluškujemo Gospodina? Kad nam progovori, uzdamo li se u Njega? Jesmo li odlučni kao što je to bila blažena Ozana? Na-kon zapaljenog fitilja potrebno je i odazvati se, ne povući u stranu i ostati mlak, nego naprotiv, odlučno slijediti Krista!

Vraćamo se blaženoj Ozani. Zasigurno se pitate kakav su način života imale „zazida-ne djevice“. Živjele su u sobicama tri sa tri, te dva metra visine… Dakako, Katarina je najprije 1514. dobila dopuštenje od biskupa Tripuna Bi-zantija da smije živjeti kao „zazidana djevica“, te je tako živjela više od pedeset godina. Najpri-je u sobici crkve sv. Bartolomeja, a nakon što je potres srušio prebivalište, kasnije u sobici crkve

sv. Pavla gdje počinje vrlo strogi pokornički na-čin života.

25. siječnja 1515. Katarina je postala do-minikanka trećoredica, položila redovničke za-vjete, obukla habit, te uzela ime po kojoj je da-nas pamtimo – Ozana, u čast blažene Ozane iz Mantove koja je 1505. umrla na glasu svetosti. Najprije ćemo završiti sa životopisom; blaženi-ca je umrla u 72. godini života, 27. travnja 1565. godine u Kotoru. Tijekom veličanstvenog spro-voda tijelo je bilo nošeno svim glavnim grad-skim ulicama, i na koncu položeno u crkvu sv. Pavla. Odmah je štovana kao svetica.

Njezino neraspadnuto tijelo je 1807. godine premješteno u crvku sv. Marije u Kotoru gdje se i dan danas nalazi. Papa Pio XI. odobrio je njezino štovanje 21. prosinca 1927. kada ju je proglasio blaženom, posebno moleći njezin za-govor za jedinstvo kršćana.

Prilikom proslave 400. obljetnice od smrti blažene Ozane Kotorske (1965.), papa Pavao VI. je rekao: “Blažena Ozana, koja se odlikovala u re-dovničkoj savršenosti, i ljudima našega vremena može pružiti primjere solidne kreposti, a osobito u molitvi i promicanju jedinstva istočnih kršćana s Katoličkom crkvom, oko kojega je i ona marno na-stojala pokazujući tako put koji vodi k jedinstvu.”

OZANINA STRANICA


Zanimljivosti:– osim katolika, štuju je i pravoslavci– bila je vrlo dobra vezilja; danas se u Kotorskoj

katedrali čuva korporal koji je izvezla– sve što je dobivala za svoj rad dijelila je siro-

masima– posebno je štovala Kristovu muku, te nepresta-

no molila i činila žrtve za duše u čistilištu– posebno se zalagala za mir u gradu– nazivali su je još “djevicom miriteljicom” i “an-

đelom mira”– molitvom i pokorom je spašavala grad Kotor za

vrijeme potresa, kuge i drugih nepogoda– kada je 9. kolovoza 1539. turski admiral Hajru-

din Barbarosa osvojio Herceg Novi i sa svojom mornaricom napao Kotor, hrabrila je građane

da se junački bore i da grad neće pasti u nepri-jateljeve ruke; nakon višednevne opsade tursko brodovlje se moralo povući neobavljenog posla; o dotičnoj pobjedi danas svjedoči latinski nat-pis nad gradskim vratima

– bila je ponizna; rodila se u siromašnoj kući– neprestano je molila, život provela zatvorena u

sobici, živeći samo za Boga– ispunila je tri ekumenska uvjeta; poniznost,

istinoljubivost i molitvu

*****Upravo zbog toga jer je u više navrata spaša-

vala svoj grad, blažena Ozana Kotorska je zaštit-nica grada Kotora i Kotorske biskupije, a tako-đer se smatra i zaštitnicom ekumenizma. Dra-gi čitatelji, neka vas sve prati zagovor ove vrlo moćne i ponizne blaženice koja je toliko puno molila, koja poziva i sve nas na molitvu, žrtvu i pokoru. Neka nam ona bude primjer u boljem življenju evanđelja i nasljedovanju Krista.

Usp. Ivica Janjić, Frama Bošnjaci (Izvor: www.frama-portal.com/2012/04/27/blazena-ozana-kotorska)

KRONOLOŠKE ZABILJEŠKE IZ TAJNIŠTVA KONGREGACIJE

Drage sestre, u rukama vam je novi, prvi broj AM u ovoj godini. Svjedoci smo mnogih događanja svuda oko nas. Neki su tjeskobni, neki radosni. Sve je to dio nas. Vrijedno je zabilježiti barem neke da bismo lakše pratile i proživljavale ono što se izravno nas, odnosno naše Kongregacije tiče.

25. listopada 2016. - S. Ana Begić imenovana je članicom etičkog povjerenstva u Klinici za psi-hijatrijske bolesti u Vrapču na mandat od 4 go-dine. Etičko povjerenstvo prati primjenu etič-kih i deontoloških načela zdravstvene struke u obavljanju djelatnosti Bolnice, odobrava znan-stvena istraživanja u Bolnici, nadzire uzima-nje dijelova ljudskoga tijela nakon provedene

obdukcije u medicinske i znanstveno-nastavne svrhe te rješava i druga etička pitanja u obavlja-nju djelatnosti Bolnice.

26. prosinca 2016. – Održan je božićni koncert u Ciboni koji je bio u znaku obilježavanja 800. obljetnice Reda propovjednika. Na koncertu su, uz braću dominikance, nastupile i sestre. S. Josipa


Otahal pjevala je božićni pjesmu Djetešce nam se rodilo u duetu sa fr. Antom Kazotijem, a stihove fr. Kuparea čitala je s. Ivana Pavla Novina.

3. – 9. siječnja 2017. – U Korčuli su održane du-hovne vježbe. Voditelj je bio isusovac p. Nikola Stanković, a duhovne vježbe obavile su 32 sestre.

5. siječnja – Zbor sestara dominikanki oku-pljen iz cijele Kongregacije održao je koncert u katedrali sv. Marka u Korčuli povodom završet-ka 800. obljetnice Reda. Zbor je pratio don Ivan Urlić koji je izveo i nekoliko točaka na orgulja-ma, a dirigirala je s. Pavla Negovec.

21. siječnja – Na završetak jubilejske godine u Rimu išle su: s. Slavka, s. Trpimira, s. Aurelija, s. Marinela i s. Ljubica. Završno euharistijsko slavlje koje je predvodio papa Franjo bilo je u bazilici sv. Ivana Lateranskog.

28. siječnja – U Dubrovniku je proslavljen Dan posvećenog života u Dubrovniku. Dan je zapo-čeo molitvom Trećeg časa i uvodnim riječima bi-skupa Mate Uzinića. Nakon toga predstavljena je knjiga s. Blaženke Rudić Povratak iskonu. Knji-gu su predstavile prof. Mirjana Žeravica i časna majka s. Katarina. Nakon toga uslijedilo je euha-ristijsko slavlje i druženje za zajedničkim stolom.

5. veljače – Sestre dominikanke imale su jed-nodnevnu misiju u župi Presvetog Trojstva u Reki kod Koprivnice. Iz Zagreba su išle s. Slavka, s. Suzana, s. Ivana Pavla i s. Manes, a pridružila se i s. Cecilija iz Virja. Sestre su sudjelovale na misi u 11 sati i animirale Službu riječi, a nakon mise s. Slavka je ukratko predstavila naš Red, a s. Suzana je svjedočila o svom pozivu. Popodne su sestre nastavile druženje sa župljanima pred-stavljajući našu Kongregaciju, apostolat, duhov-nost, formaciju, bl. Ozanu i potaknule vjernike na molitvu krunice.

12. – 16. veljače – S. Ana Begić imala je preda-vanje našim novakinjama iz područja moralne teologije.

18. veljače – Vijeće je održalo svoju redovitu sjednicu u samostanu bl. Hozane u Zagrebu.

2. ožujka – U Dubrovniku je održano županij-sko natjecanje iz vjeronauka. S. Anita Sučić je sa ekipom OŠ Petra Kanavelića iz Korčule osvojila prvo mjesto, što im je omogućilo da idu i na dr-žavno natjecanje. Čestitamo!

4. ožujka – U župi Uznesenja BDM u Pregradi održana je duhovna obnova za krizmanike koju su vodile s. Sara, s. Josipa i s. Manes. Kroz pre-zentaciju, razgovor, rad u skupinama i euhari-stijsko klanjanje mladi su imali prilike posvije-stiti važnost korizmenog vremena, kao vreme-na promišljanja, molitve i hoda prema Uskrsu i sakramentu krizme.

7. ožujka – Naša Kongregacija bogatija je za jednog člana. Došla nam je kandidatica Ana Boras iz župe Lanište, Zagreb. Ona je nastavila započeti studij religijske kulture na Jordanovcu, te boravi u našoj zajednici u Zagrebu.

10. i 11. ožujka – U samostanu bl. Hozane u Zagrebu održan je redoviti godišnji susret pri-ora i starješica naših zajednica. Na početku je priora s. Marina svima izrazila srdačnu dobro-došlicu. Zatim je časna majka uputila svoju riječ u uvodnom razmišljanju o službi priora i star-ješica. Nakon toga slijedilo je predavanje prof. Vesne Gračner o komunikaciji, na kojem su su-djelovale i sestre iz zajednice. Susret je nastav-ljen u subotu iznošenjem disciplinskih i eko-nomskih izvješća iz naših zajednica, te završio u subotu popodne. Srdačna zahvala s. Marini i zagrebačkoj zajednici što već četvrti put toplo prima sestre za ovaj godišnji susret.

17. – 19 . ožujka – U našem samostanu u Šibe-niku održana je duhovna obnova za odgojiteljice laikinje koje rade u našim vrtićima u Zagrebu, Korčuli i Šibeniku. Duhovnu obnovu vodili su don Marinko Mlakić, vikar šibenske biskupije i naša časna majka s. Katarina Maglica. Sudio-nice duhovne obnove imale su prilike poslušati


predavanja, moliti, sudjelovati na euharistijskom slavlju, razgledati Šibenik i družiti se.

27. ožujka – S. Barbara Bagudić izvela je mo-nodramu o bl. Ozani u kripti nove župne crkve Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije u Posušju, a u sklopu Festivala religiozne drame. Festival religiozne drame održava se po deveti put, u organizaciji franjevačkog župnog ureda u Posušju. Festival je osmišljen kao doprinos no-voj evangelizaciji, a ujedno je i jedan kulturni doprinos gradu. Monodrama o blaženoj Ozani oduševila je prepunu kriptu posjetitelja, poseb-no mladih, koji su se oduševili prikazom života naše blaženice.

Naši pokojnici:

o. Nikola Dugandžić OP – 19. 01.Jela Goreta – sestra s. Hijacnte: 31. 01.Jelica Jandrek – s. s. Smiljane: 31. 01.Pava Vušković – sestra s. Regine: 2. 02.Ilija Ajdučić – brat s. Emilije: 10. 02.Mate Đuderija – brat s. Jordane: 11. 02.Natali Bubalo – nećakinja s. Suzane: 8. 03.Kata Ivanković – mama s. Nade: 12. 03.

Sretan Uskrs svima želis. Blaženka Rudić

DUhOVNE VJEŽBE

ZAGREBOd 25. lipnja do 1. srpnja 2017.

Voditelj p. Nikola Stanković, isusovac

KORČULA Od 27. kolovoza do 2. rujna 2017.

Voditelj o. Antonio Ćirko, karmelićanin


IDI – MEĐUNARODNE I DOMAćE VIJESTI O ŽIVOTU I RADU DOMINIKANSKE OBITELJI

Sabrala, prevela i priredila s. Slavka Sente

ZAVRŠETAK 800. JUBILEJA DOMINIKANSKOGA REDA

U RIMUTijekom protekle godine dominikanska je obi-telj diljem svijeta obilježavala svoju 800. obljet-nicu, svatko na svom mjestu, u svojoj župi, u svojoj zemlji.

Završetak jubileja za cijeli Red obilježen je zajedničkim euharistijskim slavljem koje je predvodio papa Franjo, u rimskoj bazilici sv. Ivana Lateranskog, 21. siječnja 2017. Na tom su se slavlju okupili predstavnici dominikanske obitelji iz cijeloga svijeta. Oni koji su bili prvi put u Rimu, nisu trebali puno tražiti baziliku. Dovoljno je bilo pitati prolaznike, koji su spre-mno odgovarali: „Idite samo ravno, vidjet ćete gdje su svi obučeni kao vi, u crno-bijelu odoru“.

Tako je i bilo. Golema povorka ‘pingvina’ slije-vala se u baziliku s transparentima koji su oda-vali iz koje zemlje dolaze: Čile, Kina, Argenti-na, Engleska, Poljska, Irska, Češka, Slovačka, … tko bi sve nabrojio. Svi su bili jedno srce i jedna duša, prava obitelj.

Ovom rimskom susretu prethodio je sim-pozij, koji je održan u Rimu, na Angelicumu, a na kojem se razmatralo prošlost, sadašnjost i budućnost Reda.

Svaka je kongregacija ili provincija dala svoj obol živosti Reda u njezinoj neprekinutoj osam stoljetnoj povijesti. Red, je, iznjedrio mislioce, poput sv. Tome Akvinskoga, reformatore, poput


sv. Katarine Sijenske, Savonarole, Lacordairea, bl. Innocenta V., Ivesa Congara, zatim umjetni-ke i pisce poput fr. Angelica, fr. Bartolommea, Mattea Bandella, čije je novele koristio Shakes-peare u svojim djelima, Nobelovac Sigriad Un-dset, potom humanisti i socijalni reformatori poput Bartolomea de las Casasa, prvog manil-skog biskupa Dominga Salazara, Sveučilište sv. Tome utemeljio je dominikanac Miguel de Bena-videz, pa Dominique Pire – dobitnik Nobelove

nagrade za mir; Gustavo Gutierrez, začetnik teologije oslobođenja; Tu je i mistik Meister Eckhart; učenjaci: Marie-Joseph Lagrange, koji je utemeljio biblijsku i arheološku školu u Jeru-zalemu, i znanstvenici i inženjeri poput Alberta Velikog, Jordana Bruna – koji je bio spaljen kao heretik, Ignacije Dante, Josip Galien i mnogi drugi. Zahvaljujući revnim čuvarima domini-kanske baštine, objavljene su mnoge knjige, mo-nografije, životopisi, nekrolozi i slično.

Papa Franjo slavio misu povodom svršetka dominikanskog jubileja u Rimu

Misa koju je papa Franjo slavio 21. siječnja 2017. u bazilici Svetoga Ivana Lateranskoga, bila je završni obred jubileja posvećenoga 800. obljetnici dominikanskoga reda.

Bila je to i posebna „prigoda za zahvalu

Ocu“, kako je Papa rekao u propovijedi, „za djelo koje je pomoglo muškarcima i ženama da ne krivudaju u svjetovnoj površnosti, nego da osjete okus Evanđelja, postajući stvaratelji do-brih djela.“


Bilo je to povijesno slavlje puno emocija, koje je na neki način podsjetilo na 21. siječnja 1217. godine, kada je papa Honorije III., papin-skom bulom, upravo iz Laterana gdje je boravio, definitivno potvrdio, u krilu Katoličke Crkve, rađanje Reda propovjednika, što ga je osnovao Španjolac sv. Dominik de Guzmán.

„U svakomu dobu, kako danas, tako i u vri-jeme svetoga Dominika, kao i prije dvije tisu-će godina kada je apostol Pavao pisao učeniku Timoteju, život se kreće između dva ljudska suprotstavljena scenarija: ‘karnevala svjetovne znatiželje’ i ‘veličanja Oca kroz dobra djela’“ – primijetio je Papa, te naveo upozorenje svetog Pavla Timoteju koje govori da će doći vrijeme u kojim će ljudi tražiti uvijek nove učitelje, bajke, različite nauke i ideologije.

„To je ‘karneval’ svjetovne znatiželje, zavo-đenja. Zbog toga apostol poučava svojega uče-nika, rabeći i snažne riječi: insistiraj, upozora-vaj, opominji, potiči, bdij, podnosi trpljenje.“ Prema riječima pape Franje danas se scenarij ‘svjetovne znatiželje’ razvio i globalizirao zbog zavođenja subjektivističkoga relativizma. Sce-narij koji je suprotan ‘svjetovnom karnevalu’, o kojemu je Sveti Otac govorio, je veličanje Oca koji je na nebesima.

„Od patvoreno slavljeničke površnosti prelazi se na veličanje koje je pravo slavlje i to zahvaljujući dobrim djelima onih koji su, po-stajući Isusovi učenici, postali ‘sol’ i ‘svjetlo’. To je Isusov odgovor, i odgovor Crkve; to je čvr-sti oslonac u ‘tekućoj’ sredini: dobra djela koja možemo ostvariti zahvaljujući Kristu i njegovu Svetom Duhu.“ Papa je nadalje upozorio na opasnost koja prijeti Crkvi i posvećenim oso-bama.

„Jao Crkvi ili nekoj posvećenoj osobi ili kongregaciji koja izgubi okus; ne bi više ničemu služila. Sveti Dominik je pun Kristove svjetlosti i soli, služio Evanđelju riječju i životom. Veli-čajmo Oca zbog njegova djela, koje je, milošću Duha Svetoga, učinilo da se brojni muškarci i žene ne rasprše u ‘karnevalu’ svjetovne zna-tiželje, nego su osjetili okus zdravoga nauka, okus Evanđelja, te su i oni postali svjetlost i sol,

stvaratelji dobrih djela.“ – rekao je na kraju Sve-ti Otac.

(Radio Vatikan | Bitno.net)

Iz YouTubea – izravni prijenos iz bazilike sv. Ivana Lateranskog – komentator podđakon kri-ževačko-čakovačke eparhije grkokatolički:

Papa Honorije I. je taj red službeno potvr-dio 1216. to je jedan od prosjačkih redova kao što su i franjevci koji su po prilici u isto vrije-me nastali, redovi koji su nastali kao reakcija na cjelokupno stanje u crkvi i u društvu toga vre-mena, posebno na raskošan život tadašnjeg kle-ra i djelovanja raznih krivovjernih sekti koje su se proširile. Za razliku od onih starijih monaš-kih redova, kao što su benediktinci, franjevci i dominikanci nisu bili vezani za određeni samo-stan već su bili putujući propovjednici koji su hodali ondašnjom Europom, gradovima i seli-ma i propovijedali evanđelje. Živjeli su od svoga rada. Ako ne bi imali dovoljno za život, onda su prosili od vrata do vrata, zato se i zovu prosjač-ki redovi. Najvažnija zadaća ovoga reda, sadrži njihovo ime Ordo praedicatorum – Red propo-vjednika, dakle, bilo je propovijedanje i borba protiv hereza, protiv krivovjerja. Ta se potreba nametnula, a također se nametnula i potreba obrazovanja i studija, pa su tako članovi ovoga Reda otvarali škole i sveučilišta, otvarali knjiž-nice koje su im bile neophodne za studij.


U hRVATSKOJO završetku jubilejskog slavlja u Hrvatskoj do-minikanskoj provinciji pisali smo u prošlom broju AM (3 2016). Misno je slavlje, tim povo-dom, na treću nedjelju Došašća, 11. prosinca 2016., u crkvi bl. Augustina Kažotića, na zagre-bačkoj Pešćenici, predvodio zagrebački nadbi-skup kardinal Josip Bozanić.

Ovaj je događaj izravno prenosila Hrvat-ska televizija. Uvodeći u euharistijsko slav-lje, urednik Neno Kužina je u nekoliko crtica prikazao dominikanski red i njegovo poslanje. „Dominikanci su u osamstotoj nazočnosti, i u Hrvatskoj ostavili neizbrisiv trag. Pridonijeli su duhovnoj, kulturnoj i moralnoj izgradnji. Gdje god su djelovali susretali su maloga čovjeka u njegovim problemima i dali neizmjeran do-prinos rastu Katoličke crkve u svijetu. U dugoj povijesti dominikanci su Crkvi dali četiri pape, osamdesetak kardinala, tristotinjak svetaca i blaženika, poput sv. Tome Akvinskoga, sv. Al-berta Velikoga, sv. Katarine Sijenske, bl. Augu-stina Kažotića i bl. Ozane Kotorske. U Hrvat-skoj su dali i mučenika komunizma, fr. Domi-nika Barača, koji je strijeljan u Trogiru prije 71 godinu. Subraća pripremaju kauzu za njegovo proglašenje blaženim. Dominikanci u Hrvat-skoj djeluju u Dubrovniku, Korčuli, Bolu, Sta-rom gradu na Hvaru, Splitu, Rijeci i Zagrebu. Djeluju i u Bosni i Hercegovini, te u Sloveniji u

sklopu slovenskog vikarijata, u ukupno trinaest samostana.“

Po završetku ovog misnog slavlja komen-tator, N. Kužina je dodao: „Zahvaljujući domi-nikanskome redu za značajan doprinos Crkvi i na suradnji koja u duhu vjernoga služenja traje od svojih početaka sve do danas s apostolskom stolicom, Papa Franjo je 4. kolovoza istaknuo kako njegovo osmo stoljeće doziva u sjećanje brojne muškarce i žene i učene kontemplativce i misionare, mučenike i apostole ljubavi koji su donosili Božju blagost i nježnost ljudima diljem svijeta, obogaćujući crkvu i pokazujući nove mogućnosti utjelovljena Evanđelja putem pro-povijedanja, svjedočenja i ljubavi, tri stupa koja jamče budućnost Reda, održavajući svježinu temeljne karizme. Bog je potaknuo sv. Domini-ka na osnivanje Reda propovjednika, a propo-vijedanje je poslanje koje Isus povjerio svojim apostolima. Učinkovito prenošenje Božje riječi traži svjedočanstvo, vjerne učitelje istine i hra-bre svjedoke Evanđelja, riječi su poglavara Ka-toličke Crkve.

Zahvaljujući Bogu za dar bijelih fratara, pozvani na molitvu za nova duhovna zvanja i uvijek nove duhovne plodove, završavamo pri-jenos misnog slavlja povodom završetka jubile-ja osamstote obljetnice Reda propovjednika, na razini Hrvatske dominikanske provincije.“

BOŽIć U CIBONI U ZNAKU DOMINIKANSKOG JUBILEJA

Tradicionalni, 28. „Božić u Ciboni” održan je u ponedjeljak 26. prosinca u dvorani KC Dražen Petrović u Zagrebu. Ovogodišnji koncert bio je u znaku 800. obljetnice Reda propovjednika - dominikanaca. Stoga se tijekom koncerta čitala prigodna, božićna poezija poznatog hrvatskog pjesnika i dominikanca, Rajmunda Kuparea, a jednu nizozemsku božićnu pjesmu u vlastitom prijevodu na hrvatski pročitao je i njemački do-minikanac, veliki prijatelj hrvatskoga naroda fr. Diethard Zils. Fr. Anto Gavrić i dr. Tanja Baran publici su predstavili niz zanimljivosti iz bogate

povijesti Reda, a predstavljena je i „Božićna pri-ča” u kojoj su među glavnim likovima Dominik i Ozana u izvođenju Dramske družine OZANA KUD-a Braća Radić iz Visokog u Varaždinskoj biskupiji.

Na koncertu su izvođene tradicionalne božićne pjesme, od kojih poneke u modernoj obradi, a predstavljene su i četiri praizvedbe. U programu su sudjelovali Josipa Lončar, Petra Pia Kartelo, Zoran Tomaić, s. Josipa Otahal, fr. Ante Kazoti, Đani Maršan, Lela Kaplowitz, Ma-teo Pilat, Danijela Pintarić, Boris Ćiro Gašparac,


Antonela Doko, Damir Kedžo, Dino i Karla Mi-klaužić, Lidija Horvat i Antonia Dunjko, Renata Sabljak, Ervin Baučić, Jana Pogrmilović i Filip Filipović, potom Klapa Ošjak, Vela Luka, Gazde, Zvjezdice, Dominikanski bogoslovi, Cantus ante omnia. Izvođenje pjesama pratili su i Mješoviti zbor Panis angelicus, Akademski zbor Concordia discors, Zbor mladih Zagrebačke nadbiskupije, Pjevački zbor Gimnazije Sesvete, Mješoviti zbor Nadbiskupske klasične gimnazije, Djevojački zbor Ženske opće gimnazije, Zbor sestara milo-srdnica te dječji zborovi Kažotići, Zagrebački an-đeli, Dječji operni zbor i Kikići. Pjesme su izvede-ne uz pratnju Orkestra kazališta Komedija i Jazz orkestra HRT-a pod ravnanjem Zdravka Šljivca, a program je vodila Lejdi Oreb.

U publici su bili zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, generalni tajnik HBK mons. Enco Rodinis, predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i po-glavarica fra Jure Šarčević, OFMCap., kao i pro-vincijal Hrvatske dominikanske provincije dr. fr. Slavko Slišković, te zagrebački gradonačelnik Milan Bandić.

U svom obraćanju nazočnima kardinal Bo-zanić je zahvalio organizatorima i izvođačima za ovaj događaj koji postaje i nacionalni, zahva-ljujući izravnom prijenosu. „Ovih smo se dana, a i još ćemo se okupljati oko jaslica. Dolazimo rado k jaslicama, i tu stanemo, jer On je onaj koji je u središtu jaslica, koji nas i okuplja. Isus novorođeno dijete šuti, ali nas okuplja. I večeras je i on ovdje među nama. On se rodio i došao na zemlju za svakoga od nas, i niti jedan čovjek se ne isključuje iz njegove ljubavi, jer on je za sve.

Negdje u dubini svoga srca svatko ga nalazi, jer on sve nas čeka, nikoga ne isključuje. Zato svi-ma sretan Božić i Božićem blagoslovljena 2017. godina!“ poručio je kardinal Bozanić.

Gradonačelnik Milan Bandić je istaknuo, kako bi Zagrebački Božić bio siromašniji bez „Božića u Ciboni”. „To je zrcalo našeg identiteta, tradicije, pobožnosti i ljubavi. Zato čuvajmo naše običaje u vremenu globalizacije i komercijaliza-cije kako bismo ih s ponosom mogli prenijeti i na pokoljenja koja dolaze iza nas. Čuvajmo naše obitelji koje su temelj zdravoga hrvatskoga druš-tva, omogućimo roditeljima poticajnim mjera-ma da što duže ostanu uz svoju djecu, skrbeći i odgajajući ih u svome domu. Pokažimo da nam je uistinu stalo do onih bez kojih naša Hrvatska nema smisla ni budućnost.“ rekao je gradonačel-nik Bandić i podsjetio kako smo u ovom .

Gradonačelnik je podsjetio kako su u ovom blagdanskom vremenu svi pozvani na zajedniš-tvo, otvorenost, radost i pomaganje kako „nit-ko među nama ne bi ostao sam i usamljen.” … Na tom putu neka nam uzor i oslonac bude bl. kardinal Alojzije Stepinac, koji već desetljećima osvjetljava hrvatski puk.” zaključio je Bandić.


Koncert je održan pod pokroviteljstvom Grada Zagreba, u suradnji sa Zagrebačkom nadbiskupijom, Košarkaškim klubom Cibona, Ustanovom za upravljanje sportskim objektima,

Centrom za kulturu i informacije Maksimir te Hrvatskom radiotelevizijom.

(s. Slavka S.)

KORČULA: Vrši Oče što si rek’o, molitvom pomozi nas!Koncert zahvale sestara dominikanki

o zatvaranju Jubileja 800. godina postojanja dominikanskoga Reda

U predvečerje Bogojavljenja, 05. siječnja 2017., u katedrali Svetoga Marka na otoku Korčuli održan je koncert zahvale sestara dominikanki povodom zatvaranja Jubileja 800. godina posto-janja dominikanskoga Reda.

Predvečernji program u korčulanskoj Ka-tedrali započet je izvedbom gregorijanskog na-pjeva, odnosno molitvenog vapaja, Divne’l nade što ga od smrti sv. Dominika do danas svakod-nevno ponavljaju braća i sestre dominikansko-ga Reda. Nakon pjesme prisutnima se prigod-no obratila časna majka, sestara dominikanki Kongregacije svetih Anđela Čuvara, s. Katarina Maglica*, OP slijedećim riječima:

“Vrši Oče što si rekao, molitvom pomozi nas!” Već se 800 godina ovaj molitveni vapaj diže pre-ma Nebu, ispunjava nadom srca tolikih genera-cija braće i sestara dominikanskog Reda, uvijek nanovo budi zanos i vraća sigurnost koraku koji svladava udaljenosti između Boga i ljudi, između čovjeka i njegova brata. U duši čovjeka

imenom Dominika de Guzman, po-rijeklom Španjolca iz plemenitaške obitelji, rodila se ideja o bratstvu čiji bi članovi išli ususret ljudima noseći im Božju Riječ koja budi nadu i oslo-bađa od teškog bremena kojeg su im razni heretici i krivovjerci vješali na ramena. Crkva je njegov Red prizna-la i prihvatila dana 21. prosinca 1216. godine, bulom pape Honorija III.

Poslanje Reda je propovijedanje Riječi Božje u svrhu spašavanja duša, vraćanja Bogu onih koji od njega od-lutaše. Da bi u tome uspijevali , tre-balo je znanje i umijeće. Dominik je

braću slao na najprestižnija sveučilišta onog vremena: Salamanka, Pariz, Bolonja... Domi-nikanci su bili novost u Crkvi. Ne navezani na bogatstvo, ni na određeno mjesto boravka, lako su putovali i selili, osnivali bazične zajednice po cijeloj Evropi, a po otkriću Novog Svijeta, prešli su i na američko tlo, pa afričko i azijsko, pa australijsko. Kod nas je bilo dominikanskih samostana razasutih uz obalu i po sjevernoj Hr-vatskoj još za života svetog Dominika.

Tri su potpornja održala dominikanski red, mušku i žensku granu, laike i redovnike, na okupu kroz cijelu našu osam stoljetnu povijest: molitva i meditacija, studij i propovijedanje te zajednica i zajedništvo.

Ono što se studira i proučava, podrža-va molitva i meditacija, a riječi i djela svakoga pojedinca provjeravaju se živeći zajedništvo u manjim ili većim samostanskim zajednicama. Pojedinci ništa ne rade u svoje ime. Šalje ih, podržava i ohrabruje zajednica. Upravo zato je zajednički apostolat raznovrstan, jer zajednica


djeluje po svojim članovima. Isprepletenost zajedništva i propovijedanja; pojedinaca i za-jednice; molitve i studija, iznjedrila je brojne velike ljude koji su ostavili duboke tragove u povijesti Crkve i njenoj svetosti ; na području znanosti i kulture.

Djelovali su na kraljevskim dvorovima i na smetlištima dijeleći život sa odbačenima, susre-tali se s ljudima po zatvorima i bolnicama, po-učavali po školama i fakultetima. Propovijedali su Riječ Božju i u djelo je provodili uz bolesni-ke, zatvorenike, one izbačene iz društva kao i kod onih koji su usmjeravali tokove povijesti.

Sestre Reda Propovjednika niti dominikan-ski laici ne propovijedaju sa crkvenih propovje-daonica, jer je to još uvijek zadržano za sveće-nike. Mi ne propovijedamo u klasičnom smislu, ali se propovijedanja ne odričemo. Sestre nago-milavaju molitveni polog na kojem počiva pro-povijedanje braće. Preostaje nam zadaća sluša-nja Riječi, čuvanja u srcu, razmišljanja o njoj i djelovanja u skladu s njom. Najglasnija propo-vijed je primjer življenja, življenja onako kako je i Krist živio šireći ljubav i milosrđe. Ljubav se ne da skriti, ona teče i oplemenjuje sve čega se dotakne. Nije važna metoda propovijedanja, već cilj koji se postiže otkrivanjem istine o Bož-joj dobroti, milosrđu i ljepoti življenja s njime. Dominik nam je dao primjer: Ljudima govoriti o Bogu a Bogu o ljudima , njihovim potrebama i nevoljama. Sestre propovijedaju kroz pouča-vanje i katehiziranje, kroz predavanje i vođenje duhovnih obnova, uz bolničke krevete i odgoj najmanjih po vrtićima.

Danas smo raspršeni po svim kontinentima. Bilo je padova i uspona, zastranjivanja i vraćanja, ali Dominikova karizma je preživjela sve povije-sne prilike i neprilike. Zaista je snažna i uvijek nova. Jedino joj je Duh Sveti mogao biti roditelj. Na nama je da joj pomognemo nadživjeti naše vrijeme i osnažena nastavi u budućnost.

Rođendan i godišnjica je vrijeme radosti i zahvaljivanja za sve darovano po životima po-jedinaca i zajednica, ali i trenutak ozbiljnog susreta i vrednovanja prošlosti; preispitivanja sadašnjosti i stvaranja planova za budućnost.

Ova godina nam je bila put povratka na izvore, u želji da dotaknemo pokretačku sna-gu koja je napajala stotine tisuća braće i sesta-ra punih 800 godina; koja je oblikovala svece i znanstvenike; nadahnjivala umjetnike i propo-vjednike; stvarala buntovnike koji su znali po-stavljati pitanja i na njih nalaziti odgovore; koja je okupljala i zbijala redove braće i sestara, re-dovnika i laika, bila oslonac poslanju i sigurnost koraku.

Božja Riječ je uvijek živa i djelotvorna, pro-dire do srca i bubrega, govori - ne šuti ; poučava i traži od pojedinaca i zajednica da je slušaju i čuju, da po njoj žive i da je drugima prenose riječju i djelima.

Ovaj večerašnji koncert je jedan od mno-gobrojnih darova, dar zahvalnosti Bogu i svima onima koji su čuvali i sačuvali bitnost domini-kanskog reda, za sve ono dobro i lijepo što je po članovima Reda ušlo u svijet!

Hvala svima prisutnima koji ste tu kako bi nam pokazali blizinu i uzajamnost, kako bi nas podržali na putu kojim idemo. Samo zajedniš-tvo i povezanost, dobrota i ljubav mogu spasiti ovaj naš svijet, mogu mu dati dušu i snagu za putovanje. Mi trebamo jedni druge, Bog treba nas, mi trebamo Boga. Zajedno možemo činiti čuda kao što ih je činio Isus i sveti Dominik”. – istaknula je i zaključila s. Katarina.

Nakon pozdravnih riječi s. Katarine uslije-dio je koncertni program kroz koji nas je krat-kim osvrtima na skladbe i orguljski repertoar vodila s. Dolores Matić OP. Koncert je bio podi-jeljen u tri dijela. U prvom dijelu koncerta zbor sestara dominikanki, kojim je već tradicionalno ravnala s. Pavla Negovec OP, izveo je pet skladbi.

Prvom pjesmom želimo izreći molitvu na-šem utemeljitelju, sv. Ocu Dominiku. Veliki oče, sveti Dominiče, ovdje nas na zemlji brižno čuvaj, a u čas smrti primi nas k sebi. Riječi su to koje rado i često izgovaraju sestre dominikanke, bra-ća dominikanci, kao i svi članovi dominikanske obitelji, naglasila je s. Dolores, nakon čega je uslijedila pjesma Veliki Oče u dvoglasnoj izved-bi sestara.


Drugu pjesmu, Majko ljubežljiva, s. Dolores je najavila slijedećim riječima: uvjerena sam da svi mi osjećamo ljubav Nebeske Majke, ali sestre dominikanke, odnosno cijeli dominikanski Red smatra se posebno privilegiranim jer je sama Gospa obećala Dominiku kao promicatelju po-božnosti svetog Ružarija da će njegov Red uzeti pod svoju posebnu zaštitu. Divan je osjećaj: biti pod Majčinim plaštem! Nekoć je sv. Dominik u jednom viđenju ugledao Mariju okruženu svim vrstama redovnika i redovnica, a nije vidio svo-ju braću i sestre Reda. Tužan je zapitao majku Mariju: ‘’gdje su?’’, a Ona raširi svoj plašt i on vidje braću i sestre Reda. Tko to ne bi poželio! Zato joj radosno kličemo, i to ne same, nego uz pjev anđeoski. Poslušajmo taj klicaj u a capella dvoglasnoj izvedbi pjesme Majko ljubežljiva.

Kada su sestre dominikanke, 2005. godine slavile stotu obljetnicu svoje Kongregacije svetih Anđela čuvara, mnoge su sestre osjetile poticaj biranim stihovima izraziti svoju čestitku i ljubav prema Kongregaciji koja ih je prigrlila a koja je tijekom stotinu godina polako ali sigurno išla naprijed, korak po korak, i stasala u zrelu čuvari-cu hrvatske baštine u ovom podneblju. Stihove, treće pjesme, pod naslovom Kolijevci, napisala je s. Kristina Maleš, a uglazbio je mo. Šime Maro-vić. Pjesmu su uz zbor izvele solistice: sopran: s. Antonija Matić OP, s. Blaženka Rudić OP; alt: s. Rahela Rukavina OP i s. Jaka Vuco OP;

Četvrtu skladbu, istaknula je s. Dolores, na-pisao je poznati talijanski skladatelj, svećenik, kardinal, Domenico Bartolucci, na tekst psalma 47. Opus Bartolucijevih skladbi je uistinu velik, a sve one imaju jedan jedini cilj: kroz ljepotu glazbe svima omogućiti susret s Gospodinom. Takva je i njegova skladba Psallite, Deo nostro, u prijevodu: pjevajte Bogu našemu, pjevajte. Uz troglasnu verziju otpjeva solo dionicu izvela je s. Josipa Otahal, OP.

Posljednja, peta, skladba prvoga dijela kon-certa bila je a capella troglasna izvedba pjesme Albe Vidakovića Zdravo, o moj Anđele. Naime, Kongregacija sestara dominikanki posvećena je Anđelima Čuvarima, zato ih sestre pjesmom za-zivaju, razgovaraju s njima i mole im se. Poznati

hrvatski skladatelj, Albe Vidaković, osim mno-gih drugih skladbi, zaplovio je u svom glazbe-nom zanosu prema anđelu, pozdravivši ga pje-smom: Zdravo, o moj Anđele, duše lijepog raja. Albe je utemeljitelj Instituta za crkvenu glazbu pri Katoličkom-bogoslovnom fakultetu u Za-grebu. Na tom su Institutu diplomirale mnoge naše sestre glazbenice, koje večeras nastupaju u zboru, kao i sama voditeljica, s. Pavla Negovec. Bilo bi zanimljivo znati kako će maestro Vida-ković s neba reagirati kad sestre Kongregacije svetih Anđela čuvara zapjevaju njegovu sklad-bu, istaknula je s. Dolores.

Drugi dio ovog koncerta je ispisao i obojao zvuk orgulja korčulanske Katedrale na kojima je svirao vješti mladi orguljaš mo. don. Ivan Urlić, koji je ujedno sviranjem pratio cjeloku-pni koncert sestara. Don Ivan Urlić svećenik je Splitsko-makarske nadbiskupije. Sa zborom župe Gospe Fatimske iz Splita, pri kojoj djeluju naše sestre odnosno s. Pavla Negovec, snimio je nosač zvuka Idi, javi mojoj braći. Godine 2014. diplomirao je na Institutu za crkvenu glazbu »Albe Vidaković« Katoličkog bogoslovnog fa-kulteta Sveučilišta u Zagrebu. Potom usavrša-va orgulje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi profesora Maria Penzara. U lipnju 2015. diplomskim koncertom stekao je naslov magi-star muzike. Upisao je postdiplomski specijali-stički studij iz orgulja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Ovaj mladi orguljaš već je sada stekao brojna priznanja, a s tim još brojnije pozive sa svih strana, bilo za korepeticiju ili samostalne koncerte. Stoga je njegova nazočnost i nastup na ovom koncertu zaista bio veliki privilegij koji je zavrijedio svu pažnju. Katedralu su tako ispunili zvuci poznate Bajamontijeve Sonate za orgulje. Zatim izvedba zbora i orguljskih dioni-ca skladbe Zdravo djevo čista (Anđelko Klobu-čar) te Cannonade, francuskog skladatelja Cla-udea Balbastrea.

U trećem dijelu koncerta zbor sestara je izveo još četiri pjesme. Prvo, je a capella izvedena skladba Blagoslivljaj dušo moja Gospoda (fr. Ko-enen) polifonog stila napisanu za tri jednaka gla-sa. Vrlo efektna skladba izražava ushit duše koja


je spoznala dubinu i širinu Božje ljubavi, a takva duša ne može drugo nego blagoslivljati Gospodi-na i sjećati se vazda svih dobročinstava njegovih.

Uslijedila je a capella izvedba dvoglasne skladbe Kraljice krunice koju je skladao fr Jor-dan Viculin OP koji je pripadao Hrvatskoj do-minikanskoj provinciji. Posebno se istaknuo kao revni širitelj pobožnosti svete krunice i je-dan je od utemeljitelja pokreta kruničara, na-glasila je s. Dolores Matić.

Tri dana uoči koncerta, točnije 3. siječnja, slavio se spomendan Imena Isusova. S najiskre-nijim osjećajima izgovaramo i blagoslivljamo to Ime koje smiruje oluju, stišava valove, udalju-je sve nedaće. Presveto Ime Isusovo je istinska utjeha svima koji ga ljube. To Ime zazivamo, tom se Imenu klanjamo, tom Imenu radosno pjevamo: Kako je divno Ime tvoje. Skladbu za tri glasa, istoga naslova, napisala je s. Lujza Ko-zinović, milosrdnica, na koncertu su je ovoga puta izvele sestre dominikanke.

Posljednja, četvrta, skladba trećega dijela kon-certa bila je zapravo najpoznatiji himan svetom

Dominiku, utemeljitelju Reda propovjednika: troglasna a capella izvedba himna Divne l’ nade. Naime, kada je sv. Dominik umirao vidio je kako se braća zbog toga žaloste te ih je tješio kako će im biti korisniji kad dođe u nebo nego što im je bio za boravka s njima. Sjećajući se tog njegovog obe-ćanja braća i sestre tijekom 800 godišnje povijesti Reda mole i podsjećaju svoga svetog Utemeljitelja: vrši Oče, što si rek’o, molitvom pomozi nas. Ovaj je himan bio inspiracija mnogim skladateljima, a među njima i o. Rajmundu Kupareu, dominikan-cu, koji se, osim pjesničkog, odlikovao i izuzetnim glazbenim talentom.

U duhu dominikanskoga poslanja, da i druge učinimo dionicima Radosne vijesti, pri-godni koncert sestara dominikanki završen je skladbom Narodi nam se u izvedbi zbora i svih prisutnih.

s. Ivana Pavla Novina, OP

* Zahvaljujem s. Katarini, i s. Dolores, na ustuplje-nim tekstovima, bez njih ovaj izvještaj ne bi bio toli-ko detaljan, zanimljiv ni cjelovit.

AUGURI

hrvatski dominikanci i dominikanke na jubilejskoj izložbi Reda

Prije nekoliko dana svečano je otvorena izlož-ba povodom svečanosti 800. obljetnice domi-nikanskog Reda. Izložba nosi naslov AUGURI, te između ostalog predstavlja istaknute članove Reda propovjednika, kako u povijesnom tako i u geografskom kontekstu aktualne dominikan-ske prisutnosti.

Ovaj raznoliki zbir suvremenog umjetnič-kog izričaja ne uzima u obzir samo stupove povijesti Reda (sv. Dominik ili sv. Toma Akvin-ski), nego predstavlja i one članove Reda koji su jedva poznati široj javnosti – pa čak i u među samim članovima dominikanske obitelji (kao što su npr. Teresa Chikaba, Georges Anawati ili Sigrid Undset).

Autori izložbe (dominikanci iz Belgije, Ko-lumbije i Njemačke – Alain Arnould, Fanklin

Buitrago i Ulrich Engel) uspjeli su okupiti neko-liko članova Reda kao autore pojedinih radova: svećenike, sestare, laike članova dominikanske obitelji. Kao što sam naslov poručuje ova izlož-ba je nadasve uspjela „čestitka“ Redu. Među autorima – umjetnicima je i naš o. Marko Bo-baš OP, koji je predstavljen reljefom u drvu, s prikazom sv. Dominika. A našu prvu hrvatsku blaženicu nacrtao je poljski dominikanac Zbi-gniew Krysiewicz, dok tekst o bl. Ozani Kotor-skoj potpisuje Frano Prcela OP.

Izložba je održana u samostanu Santa Sa-bina u Rimu do 24. siječnja 2017. Objavljen je i prigodni katalog sa svim radovima, a može se naručiti i elektronskom poštom u Kuriji, a cije-na je 15,- Eura.

(Frano Prcela)


SPLIT: U dominikanskom samostanu u Splitu otvorena izložba “Križni put” U galeriji “Vinko Draganja OP”, dominikan-skog samostana u Splitu, 15. ožujka otvorena je izložba “Križni put”, umjetnički plod splitskih autora.

Izložbu je otvorio p. Ivan Iko Mateljan, a likovno-duhovni osvrt dao je akademski slikar Hrvoje Marko Peruzović. Pozdravljajući nazoč-ne pater Iko je rekao kako je umjetnost u po-vijesti dominikanskog Reda i naše Provincije imala važno mjesto u propovijedanju Radosne vijesti od Beata Angelica do Vinka Draganje. Umjetnička djela koja su sabrana po našim sa-mostanima i danas propovijedaju, i danas govo-re - lijepo je izričaj istinitog.

Križni put je tema koja je svima jako dobro poznata i na osobit način izrazito bliska, rekao je slikar Peruzović istaknuvši kako ona osim te-ološkog i dokumentarističkog u sebi sadržava i snažnu metaforu svakodnevne i osobne patnje. Zanimljivo je vidjeti kako se jedan određen li-kovni ali isto tako i duhovni zadatak, s jasnim i strogo propisanim ikonografskim zakonitosti-ma može riješiti na mnoštvo različitih načina. Autorima je bila ostavljena potpuna sloboda interpretacije kao i odabir materijala, rekao je Peruzović.

Radove je izložilo petnaest splitskih umjet-nica i umjetnika: Ivana Bilić Antičević, Ana Marija Botteri Peruzović, Josip Botteri Dini, Luka Duplančić, Karin Grenc, Stipe Ivanišević, Robert Jozić, Ivan Listeš, s. Zdravka Spomenka Milić, Tea Morić Šitum, Hrvoje Marko Peruzo-vić, Nina Petrović, Boris Šitum, Frane Šitum i Vice Tomasović. Radovi su izvedeni različitim tehnikama, tako da ima nekoliko gipsanih relje-fa, skulptura od drva, slika rađenih akrilikom ili uljem na platnu i jedan crtež olovkom.

Na kraju, akademski slikar Hrvoje Peru-zović je istaknuo kako je očito da su umjetni-ci ovoj temi pristupili vrlo savjesno, angažira-no i krajnje ozbiljno i da vjeruje kako će snaga njihovog raznolikog, duhovnog i stvaralačkog iskustva, isto tako djelovati i na sve one koji će promatrati ova djela.

U glazbenom dijelu otvorenja izložbe su-djelovao je VIS Darovi Duha, nastupivši s neko-liko korizmenih pjesama. Izložba ostaje otvore-na za posjetitelje do 25. travnja. (www.domini-kanci.hr)

SPLIT: Zbor sa Škrapa pjevao na otvaranju izložbeKao i proteklih godina, likovna udruga “Ema-nuel Vidović” iz Splita, na svečano otvorenje božićne izložbe radova svojih članova, pozvala je i mješoviti zbor župe Prečistog srca Mariji-nog Gospe Fatimske sa voditeljicom domini-kankom sestrom Pavlom Negovec.

Likovna izložba otvorena je u srijedu 14. prosinca 2016. godine u 19.00 sati u domu umi-rovljenika Zenta u Splitu. Osim članova udruge na prigodnom programu je prisustvovao i ve-liki broj štićenika doma. Slikarice i pjesnikinje Neda Palošek i Melanija Bulat su pročitale po dvije svoje pjesme. Zbor potpomognut štićeni-cima doma je izveo osam božićnih pjesama.

Predsjednica likovne udruge gospođa Ze-mira Štajner se zahvalila štićenicima i upravi doma na izraženoj spremnosti da ugoste izlož-bu te mješovitom zboru i s. Fidelis i voditeljici s. Pavli na dolasku i glazbenom doprinosu.


Gospodin Nedjeljko Tandara inače član mje-šovitog zbora i član likovne udruge “Emanuel Vi-dović” sa par prigodnih riječi upoznao je štićeni-ke sa sestrama dominikankama i dominikanskim Redom. Napomenuo je da će se za točno 7 dana tj. 21.12. 2016 navršiti 800 godina od kad je papa Honorije III priznao Red Propovjednika. Zbog tog jubileja, a i kao znak zahvalnosti u ime likov-ne udruge “Emanuel Vidović” sestrama domini-kankama poklonio je svoj rad - sliku sv. Domini-ka. Pojedini štićenici doma su bili itekako upo-znati sa dominikanskim Redom s kojim imaju i neke obiteljske poveznice. Naime, brat najstarijeg hrvatskog dominikanca o. Drage Kolimbatovića je štićenik doma na Zenti, i prema vlastitom ka-zivanju već je ranim jutrom obavijestio fr. Dragu da će u dom doći zbor njegovih dominikanki. Na samom kraju voditeljica programa je čestitala Bo-žić svim prisutnima riječima:

„Vama, koji još uvijek sanjate kao djeca...Vama, koji samo srcem dobro vidite, koji vje-rujete u dobre ljude i ljubavi koje mijenjaju svi-jet u neko bolje mjesto...Vama koji imate dušu lijepu i čistu kao dječji osmijeh, želim sretan i blagoslovljen Božić.“

Petarm

ZAGREB: Otvorena izložba „hrvatski sveci i blaženici u našem narodu“Izložba „Hrvatski sveci i blaženici u našem na-rodu“ akademskog slikara Ante Mamuše sveča-no je otvorena u velikoj dvorani samostana bl. Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici u petak 17. veljače 2017., uoči blagdana zaštitnika umjetnika dominikanca Beata Angelica.

O izložbi su uz autora govorili pri-or dominikanskoga samostana dr. Zvonko

Džankić, vlasnica galerije „Laudato“ Ksenija Abramović, likovni kritičar Stanko Špoljarić, a izložbu je otvorio provincijal Hrvatske domini-kanske provincije prof. dr. Slavko Slišković. Pri-or Džankić izrazio je zadovoljstvo što se izložba posvećena najvećim hrvatskim duhovnim veli-kanima već nekoliko godina, od blagdana Beata Angelica do Uskrsa, postavlja u samostanu na Peščenici.

Ksenija Abramović je, uz čestitku domini-kancima na 800 godina postojanja, govorila o poticajima za intenzivnije štovanje hrvatskih svetaca i blaženika koje godinama kroz izložbu daju Laudato likovne galerije, Laudato portal i Laudato televizija, dok je prof. Stanko Špoljarić dao stručnu analizu izloženih radova. Provinci-jal Slišković, otvarajući je izložbu, progovorio o doprinosima dominikanaca likovnoj umjetnosti.

U glazbenom je dijelu otvorenja nastupio župni zbor mladih „Osvit“, a kroz program je vodila i nekoliko pjesama posvećenih domi-nikanskim blaženicima Augustinu Kažotiću i Ozani Kotorskoj pročitala predsjednica Udruge za promicanje znamenitih Križevčana „Dr. Stje-pan Kranjčić“ dr. Tanja Baran. Pripovijedala je o osam dosadašnjih godina manifestacije Dani hrvatskih svetaca i blaženika u Križevcima te o izložbi koja se već nekoliko godina nakon Kri-ževaca seli u više hrvatskih sredina, ponajviše u dominikanske samostane.

Izložbu, koju prati sadržajan katalog s po-pisom svih hrvatskih svetaca i blaženika te slu-gu i službenica Božjih, u zajedništvu s domini-kanskim samostanom organizirala je Galerija


hrvatske sakralne umjetnosti „Laudato“. Prikaz lika pojedinoga sveca uz izraze njegove duhov-nosti i svetosti umjetnik Anto Mamuša izveo je u različitim dimenzijama u tehnici akrilika na platnu.

Izložba „Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu“ poznatoga hrvatskog slikara ponajprije je bila oblikovana za 8. Dane hrvatskih svetaca i blaženika što su održani u Križevcima kra-jem mjeseca svibnja 2016. Zatim je izložba bila

postavljena u rodnom gradu bl. Augustina Ka-žotića Trogiru, pa kod dominikanaca u Splitu, a na blagdan će sv. Leopolda Bogdana Mandića 11. svibnja 2017. biti otvorena u sv. Mandiću posvećenom samostanu i crkvi u zagrebačkoj Dubravi.

Kod dominikanaca na Peščenici izložba će se moći pogledati do Uskrsnog ponedjeljka 17. travnja 2017. (www.dominikanci.hr, T.B.)

S Bogom i neprilika postaje prilikaDuhovne vježbe na Korčuli

Novu, 2017. godinu sestre dominikanke su i ove godine započele duhovnim vježbama. Duhovne vježbe je od 03. do 09. siječnja 2017., u samo-stanu Sv. Anđela Čuvara, kući matici na otoku Korčuli, predvodio p. Nikola Stanković, isuso-vac, profesor na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu.

Poput bure što je tih dana neumorno pu-hala, p. Stanković je odabirom teološki i redov-nički značajnih tema, te nadasve filozofijskom pronicljivošću i usmjerenošću na ono sržno svojim promišljanjima donio svježinu i ukazao

na svu snagu, ljepotu i značaj nasljedovanja Kri-sta. Redovničko i životno iskustvo, ignacijanska duhovnost preciznog razlučivanja te zanimljiv stil p. Stankovića tvorile su bogat mozaik ovih duhovnih vježbi kojima smo pozvani spustiti se u dubinu: osloboditi se štetnih navika, ne-potrebnih zadaća i potreba te suvišnih tereta, jednostavno vježbati se u istini kako bi zasjali kao slika na koju smo stvoreni. Na nama, stvo-renim ali slobodnim bićima, stalnim dionicima dvostruka naviještenja, vel

issn 1334-7179 ave maria - dominikankedominikanke.org/wp-content/uploads/2020/02/ave-maria...papa...

Documents