LO

VR

AN

SK

I L

IST

Gla

silo

Op

ćin

e Lo

vran

Iz

dav

ač: O

pći

na

Lovr

an

Ul.

m. T

ita

41, 5

1415

Lo

vran

G

od

ina:

IX

ko

lovo

z 20

14.

IZ SADRŽAJA:

Roland Vlahović: Zlatne medalje za zlatne ruke ...................... str. 1-3

Uspomena iz Budimpešte ..................................................................... str. 6-7

Stanko Fatur: Gospodin od kanta ...................................................str. 16-17

Jelena Tihomirović: Lovran je postao moje doma .............str. 22-23

Trideset časnih godina NK Lovran.............................................str. 24-25

27

BR

OJ 3

5

ISSN 1845 - 9609

Foto

nas

lovn

ica: F

oto

Luig

i

2 LOVRANSKI LIST • kolovoz 2014. 3kolovoz 2014. • LOVRANSKI LIST

Brodogradnja je u našim krajevima

oduvijek bila djelatnost generacije

naših starih. Ali kroz gradnju malih

maketa nekadašnjih drvenih bro-

dova taj se dio povijesne baštine nastoji trajno

sačuvati. Rad je to koji traži veliku ustrajnost,

strpljivost, preciznost i smirenu ruku. Upravo

takav je Roland Vlahović, jedan od najuspješ-

nijih hrvatskih brodomaketara, odnedavno i

evropski prvak. Ma, što evropski? Polučio je i

najnoviji uspjeh i uspio se okititi i prestižnim

svjetskim zlatom, te dva srebra za svoje maj-

storski izrađene makete!

Brodomaketar Vlahović natjecao se sa

tri makete na Svjetskom natjecanju brodo-

maketara, koje se održalo od 28. lipnja do 6.

srpnja u Staroj Zagori u Bugarskoj. Osvojio

je zlatnu i dvije srebrne medalje. Zlato je

osvojio za maketu broda HMS Alert u kategoriji

Makete postrojenja/instalacija (C3 A) sa 97,67

bodova. Srebro je osvojio za još dvije makete –

Školski brod Jadran u kategoriji Makete na vesla

i na jedra (C1) sa 93,33 bodova i U Boot 552 u

kategoriji Makete postrojenja/instalacija (C3 D)

sa osvojenih 91,67 bodova.

- Rođeni sam Opatijac, živim u Lovranu, a

radim u svojoj tvrtki “Roly color” u Matuljima.

U osnovnoj školi bio sam uključen u make-

tarsku sekciju, koju je vodio učitelj Tomislav

Tomac. On je više volio avio-modele, dok

sam ja više želio raditi makete brodova, ali

kroz rad te sekcije stekao sam početna zna-

nja. Slučajno sam upoznao svog susjeda koji

se pohvalio kako i on radi makete brodova.

Kad sam to vidio, naprosto sam “poludio”. I

pridružio mu se. A imao sam samo 14 godi-

na. Tada sam se bavio i jedriličarstvom pa mi

se to dvoje nekako spojilo. Poslije završetka

Brodograđevne srednje škole u Rijeci zapo-

slio sam se kao modelar u drvu u riječkom

ROĐENI OPATIJAC KOJI ŽIVI U LOVRANU A RADI U MATULJIMA ČLAN JE DRŽAVNE REPREZENTACIJE BRODOMAKETARA I EUROPSKI I SVJETSKI PRVAK

::::: Piše: Radovan Trinajstić :::::

brodogradilištu 3.maj gdje sam radio tri godi-

ne. Krajem 1985. počinje kriza u brodograd-

nji, a 1986. slučajno sam saznao da u brodo-

gradilištu postoji i odjel u kojem se izrađuju

makete brodova. U vrijeme godišnjeg odmo-

ra posjetio sam taj odjel. Mene je zanimao

njihov rad, a njih je iznenadilo moje umijeće

pa su pristali da se kod njih zaposlim. Tu sam

ostao pet godina. Radili smo i do 10 istovjetnih

maketa broda koji se gradio na našem navozu.

Zašto toliko? Makete su se darovale naručiocu

broda, kumi broda, brodovlasniku, našem bro-

dogradilištu itd. Često su u naš odjel dolazili

inženjeri brodogradnje da na našim maketama

sagledaju eventualne preinake, greške ili napro-

sto utvrde neki novi detalj za stvarni brod. 1991.

odlazim na ratište pa maketarstvo staje. Nakon

povratka s ratišta otvaram svoju tvrtku, koja se

bavi izradom raznih natpisa, reklama ili ctreža

na raznim materijalima, različitih oblika, dizajna i

namjene. U početku je obim posla bio vrlo velik

pa vremena za maketarstvo nisam imao, ali kad

je 2012. recesija zahvatila svih, pa i moj posao,

vratio sam se svojoj prvoj ljubavi - brodomake-

tarstvu.

ORIGINALNI NACRTI SKUPI

* Radite li po originalnim nacrtima?

- Da, uglavnom po originalnim nacrtima.

U trgovinama su oni dosta skupi. Vani po-

stoje specijalizirane trgovine ove namjene, a

zahvaljujući internetu do njih se lakše dođe.

Mnogi maketari imaju svoje nacrte, ljubo-

morno ih čuvaju i nerado daju. To je šteta

zbog mladih koji tek kreću u maketarstvo. Mi

stariji vični smo da i sami izradimo nacrte pa

tako dodajemo poneki detalj kojeg nema u

originalu. Sve više brodomaketara izradom

maketa usavršava se i izučava povijest nastan-

ka brodova koji su plovili pred puno godina.

Maketari često “surfaju” po računalima kako bi

dobili odgovor na neku nepoznanicu ili de-

talj koji je bitan da maketa što vjernije izgleda

kao stvarni brod tog vremena. Suradnja i po-

moć među nama isto je tako značajna, iako

svaki maketar ima poneku malu tajnu.

* Materijal mora biti prilagođen određe-

noj maketi. Kako rješavate taj problem?

- To me pitaju svi. Maketa mora biti vje-

ran odraz originala, ali se po pitanju drva ne

može uvijek udovoljiti. Uglavnom prevladava

drvo kruške, trešnje, oraha, mahagonij ili ce-

dar. Tekstura drva je problem, godovi moraju

biti takvi da omogućuju savijanje i izradu ra-

znih oblika. Inače drvo nalazim sam. U svojoj

radionici najprije grupo pilim, ostavljam da

se suši, a zatim po potrebi na fino pilim već

kako zahtijeva maketa. Na ovaj način uštedim

sredstva iako bi se takve letvice mogle kupiti

u specijaliziranim trgovinama susjednih dr-

žava. Mislim da je bolje ta sredstva utrošiti za

kupnju nužno potrebnog alata i pribora za

rad. Ovako nabavljen materijal čini mi poseb-

nu draž u izradi makete.

MAKETARSTVO ME OPUŠTA

* Rekli ste poseban alat i pribor?

- Da, baviti se maketarstvom nezamislivo je

bez posebnog alata i pribora. Dio alata sam sa-

mostalno preinačio i prilagodio za rad. Dosta

se koristi zubarski alat koji je vrlo čvrst i

malih dimenzija. Trgovina kod nas

takve vrste nema pa za sve treba

poći do raznih gradova u Evropi.

Jest da su skupi, ali se svaka

takva investicija isplati. Ne

prođe ni jedan mjesec, a da ja svoju kolekciju

ne popunim s nekim novim alatom. Koristi se i

klasičan stolarski alat manjih dimenzija. Pri izradi

makete postoji redoslijed radnji: crtanje, pilje-

nje, savijanje, bušenje, brušenje, sastavljanje,

bojanje, lakiranje... Pri tome se ne koristi samo

drvo nego i metal, plastika, konop, tkanina... To

znači da maketar mora poznavati razne radnje

pa tako mora imati i različit alat. Dosta je to slo-

ženo i zahtjevno, ali kroz rad čovjek uči.

* Maketarstvo traži strpljenje, upornost,

preciznost...

- Ovaj rad me opušta i smiruje bez obzira

koliko je dan bio naporan i zahtjevan. U večer-

njim satima uzimam svoju maketu i radim do

kasno u noć. Početne grube radove napravim

u Matuljima, a one koji traže preciznost kod ku-

će u Lovranu. Tako je maketa stalno na relaciji

Lovran - Matulji i obrnuto. Moram iskoristiti sva-

ki slobodni trenutak. Za sada nemam problema

s vidom iako koristim naočale i povećalo kada

radim vrlo sitne detalje koje je ponekad teško

držati u ruci pa korstim i pincete za držanje.

Ukoliko utvrdim da poneki detalj nije po mom

guštu, odmah prelazim na izradu novog dijela.

Želim da sve bude što je moguće vjernije origi-

nalnom brodu. Prosječnost izrade me ne zado-

voljava, a rezultati izložbi to i potvrđuju.

* Koliko vremena utrošite u izradi jedne

makete broda?

- To ovisi o vrsti makete, veličini broda i mojoj

vještini. Priprema i analiza nacrta zahtijeva dosta

vremena. Prenošenje na materijal kao i priprema

odgovarajućeg drva također. Izrada detalja koji

čine maketu jako vjernom uz dosta strpljivosti

i minijaturne preciznosti troši sate i sate. Tu ne

smije biti žurbe i pogledavanja na sat. Najveće

Zlatne medalje za zlatne ruke Rolanda VlahoVića

5kolovoz 2014. • LOVRANSKI LIST4 LOVRANSKI LIST • kolovoz 2014.

zadovoljstvo je kada sam zadovoljan učinjenim.

Iako se mnogi od tih detalja mogu kupiti gotovi,

ja volim da to izradi moja ruka. Tada maketa ima

pravu vrijednost i više se cijeni na natjecanjima.

Maketu barke “lovranski guc” izradio sam s do-

datnom opremom kao što su ribarske osti, feral

za noćni ribolov, plastične kašete, plinska boca,

pogonski motor i još dosta toga. Sve to izradio

sam umanjeno poštujući materijal od kojih su ti

predmeti izrađeni u stvarnosti. Mnogi se čude

kada to vide, ali to je ta draž po čemu sam pre-

poznatljiv. Za svoju maketu drvenog broda HMS

Alert 1777 engleske mornarice, s kojom sam

bio na dosta izložbi i ostvario odlične rezulta-

te, utrošio sam oko 1.500 sati.

SAMOZATAJNI HRVATI

* Cijeni li se dovoljno u Hrvatskoj maketarstvo?

- Uspoređujući to s nekim drugim ak-

tivnostima, mislim da ne. U svijetu je ma-

ketarstvo vrlo popularno i veoma cijenje-

no, a uspjesi maketara se medijski dobro

prezentiraju. Izložbe i rezultati maketara se

objavljuju u svim medijima, o njima se piše

i govori. Posjeta organiziranim izložbama

je daleko veća nego kod nas. Hrvatska ima

kvalitetne maketare, ali njihov je rad samo-

zatajan, a rezultati se skromno objavljuju. U

Češkoj, Mađarskoj, Poljskoj, Rusiji, Njemačkoj

to je jako duga tradicija koja se cijeni i po-

štuje. Maketarstvom se rade avioni, brodovi,

tenkovi, vlakovi, automobili i ostala tehnička

dostignuća podijeljena na razne podskupine.

Takve su izložbe jako velike. Maketarstvo tre-

ba čim više približiti mladima jer ovako nije

dobro. Mladi se ne uključuju u ovaj rad, a to

je slaba perspektiva za budućnost. Vrhunski

rezultati maketara trebaju se više prezentirati

da maketari dobiju svoje mjesto u društvu.

Ovako su njihovi vrhunski rezultati poznati

samo uskom krugu ljudi.

* Osim gradnje drvenih maketa brodova,

Vi izrađujete i makete od plastike?

- U svijetu maketarstva danas se sve više

pojavljuju makete od plastike koje se kupuju

u kutijama. Mnogi misle da su ti kompleti lak

i jednostavan način izrade maketa, što nije

točno. Takve makete su vrlo zahtjevne i traže

puno strpljenja. Mnogi maketari takve make-

te obogaćuju s puno sitnih, malih i vrlo bitnih

detalja koji maketu čine vjernom kopijom bro-

da. To zahtijeva studiozni i stručni istraživački

pristup modelu, za što maketari proučavaju

stručnu literaturu ili odlaze u muzeje svijeta.

Zbog toga su stalne dvojbe i rasprave koji je

rad i model vredniji. Ja to rješavam na način da

sam izrađujem i makete od plastike i odlazim s

njima na izložbe. Kolege maketari ne mogu se

načuditi kada im pokažem drvenu i plastičnu

maketu. Želim ukazati da i plastične makete

imaju svoju vrijednost i osebujnost zbog čega

ih treba cijeniti i vrednovati.

EUROPSKI, PA SVJETSKI PRVAK

* Zato i bilježite vrhunske rezultate?

- Kao potpuno anoniman maketar pojavio

sam se krajem 2012. na 17. državnom prven-

stvu brodomaketara u Rijeci i osvojio dvije sre-

brne medalje za makete barki “lovranski guc”

i “krčka pasara”. To me posebno razveselilo jer

su to barke našeg kraja, a naročita ova lovran-

ska, koja je vezana uz poznatog brodogradite-

lja Nina Gasparinića. On je idejni konstruktor

modela te barke koja je i danas cijenjena.

* Prošla godina donijela Vam je i titulu

evropskog prvaka, a sada i svjetskog?

- Početni uspjesi bili su mi dodatni motiv

pa sam prošle godine nastupio na mnogim

natjecanjima sa svojim maketama. Na 8. za-

grebačkom kupu osvojio sam zlatnu, srebrnu

i brončanu medalju. Na Evropskom prvenstvu

u rumunjskom gradu Temišvaru s maketom

drvenog broda engleske mornarice HMS Alter

1777 osvojio sam prvenstvo. Maketa s jedne

strane ima vanjski izgled broda, a s druge je

“otvorena” i prikazuje unutrašnjost broda. To

je posebno zahtjevan rad i iziskuje poseban

napor u izradi. Stručna komisija je vrednovala

ovaj model s 98 bodova od mogućih 100, što

do tada nije nikad bilo zabilježeno. Zlatna me-

dalja i titula evropskog prvaka je - na iznena-

đenje svih na ovom prvenstvu - došla u moje

ruke. Na to sam vrlo ponosan. To mi je bila vo-

dilja da nastupim i na drugim izložbama. Lani

u listopadu na otvorenom prvenstvu Slovenije

u Celju osvojio sam zlatnu medalju, na držav-

nom prvenstvu Slovenije u Ljubljani drugo

mjesto, na državnom prvenstvu Hrvatske u

Rijeci dvije srebrne medalje i posebno prizna-

nje za najbolju maketu po glasovima publike.

U prosincu u Varaždinu osvojio sam dva prva

i tri druga mjesta te titulu “best of show” što

znači da je moja maketa bila najbolja od svih.

Prošle, dakle 2013. godine, ukupno sam na

izložbama osvojio 8 zlatnih medalja, 9 srebrnih

i 3 brončane te 3 puta “best of show”, a 2 puta

moja maketa je bila proglašena najboljom po

izboru posjetitelja.

UZ PoVolJan naJaM do KoRiŠTEnJa oPćinSKoG ZEMlJiŠTa

PAKETOM ODLUKA OPćINA LOVRAN REGULIRALA NIZ KLJUČNIH ASPEKATA SVOJE GOSPODARSKE I SOCIJALNE POLITIKE

::::: Piše: Davor Žic :::::

Pred početak školske godine, rodite-

ljima će biti važno znati da je novom

odlukom o socijalnoj skrbi usvojen i

program nabavke udžbenika, kojim je

omogućeno općinskom načelniku odobravanje

pomoći – sukladno raspoloživim sredstvima u

proračunu – pri nabavci školskih knjiga za uče-

nike s prebivalištem na području Općine Lovran.

Ove godine tako će ta pomoć iznositi 200 kuna

za niže razrede, odnosno 300 kuna za više razre-

de lovranske Osnovne škole „Viktor Car Emin“.

Istom odlukom podignut je i cenzus kojim se

definiraju primatelji pomoći, pa će tako pravo na

socijalnu pomoć ostvarivati samci s prihodima

do 1.400 kuna mjesečno, dvočlane obitelji s pri-

hodima do 2.200 kuna, tročlane do 2.900 kuna,

odnosno četveročlane do 3.500 kuna mjesečnih

prihoda. Tri točke ove odluke mogu se svrstati i u

pronatalitetnu politiku – nakon što je jednokrat-

na pomoć za novorođenčad povećana s 1.000

na 1.800 kuna, sada će ona za svako sljedeće di-

jete biti još po 299 kuna veća, a utvrđeno je i kako

će osim obitelji koje ispunjavaju „socijalni kriterij“,

odnosno imaju adekvatno rješenje Centra za so-

cijalnu skrb, pravo na besplatan smještaj u vrtiću

ostvarivati i djeca čija su oba roditelja zaposlena ili

čiji je samohrani roditelj zaposlen, ako ispunjava

imovinski uvjet u visini od 1.500 kuna po zaposle-

nom roditelju. Također, definirano je kako pravo

na besplatnu prehranu dojenčadi može ostvariti

dijete do šest mjeseci, ili iznimno do 12 mjeseci

starosti uz preporuku liječnika, i to ako ispunjava

socijalni, medicinski ili prihodovni uvjet, a slična

pravila vrijede i pri financiranju marende djece u

osnovnoj školi.

TEŠKO BOLESNOJ DJECI I DO 7.000 KUNA

Među novosti koje donosi odluka

o socijalnoj skrbi valja uvrstiti i

promjene u dodjeli jed-

nokratne novčane

pomoći koja može biti dodijeljena dvaput

godišnje u iznosu od 700 kuna, jer je uvedena

iznimka po kojoj se u situaciji djece s teškim

zdravstvenim oboljenjima koja zahtijevaju

dugotrajnu i skupu medicinsku skrb ili iziskuju

visoke jednokratne troškove liječenja, taj iznos

može popesti najviše do 7.000 kuna. Također,

kako se navodi u odluci, u slučajevima kad

tražitelj financijske pomoći zatraži pomoć za

podmirenje troškova električne energije ili vo-

de iz razloga što je došlo do isključenja, iznos

jednokratne pomoći može biti i veći.

Socijalnim kriterijem, barem u jednom

svom dijelu, „inspirirana“ je i izmjena odluke i

raspolaganju imovinom Općine Lovran. Naime,

njome je sada omogućeno da vlasnici kuća i

stanova čije su okućnice ostale „javno vlasniš-

tvo“ mogu svoj okoliš „unajmiti“ od Općine i

to za cijenu od 1 kune po „kvadratu“ godišnje

za okućnice do 600 kvadratnih metara, 80 lipa

za okućnice do 1.000 kvadratnih metara, te 60

lipa za sve veće površine, ali te okućnice moraju

i održavati i koristiti na adekvatan način. Kako je

objasnio načelnik Alan Sanković, ova odluka je

donešena prvenstveno iz razloga što ne mogu

svi otkupiti zemljišta u svojim okućnicama ko-

ja su u vlasništvu Općine Lovran, ali ih mogu

iznajmiti za simboličnu godišnju cijenu, pošto

se uglavnom radi o višestambenim cjelinama s

više vlasnika stanova. No, u najam će se davati i

ostala općinska zemljišta, i to za poljoprivrednu

obradu, odnosno vrtlarenje i sadnju povrća, vo-

ća i cvijeća, i to po godišnjoj cijeni od 2 kune po

„kvadratu“ za površine do 200 kvadratnih meta-

ra, odnosno 1,5 kuna za veće površine. Socijalni

kriterij prisutan je utoliko što građani s

rješenjima Centra za socijalnu skrb zemljišta

mogu dobiti bez naknade, a zanimljivo je da

naknadu neće morati platiti niti oni građani koji

se odluče za ekološku obradu zemljišta i eko

uzgoj mediteranskih i autohtonih kultura (bez

trajnih nasada) za vlastite potrebe.

POGODNOSTI ZA PODUZETNIKE

U najam se općinsko zemljište „po no-

vome“ može uzeti i kako bi se na njemu ure-

dio parkirališni ili otvoreni skladišni prostor,

pri čemu su izrađeni mjesečni cjenici ovisni

o veličini prostora i zoni u kojoj se nalaze.

Naravno, najskuplja je zona Lovran I., a najjef-

tinija Lovranska Draga, a „ugrubo“ se mjesečne

cijene najma takvog prostora mogu kretati od

nekoliko desetaka do nekoliko stotina kuna.

Osim socijalnih kategorija, na općinsku će

pomoć u sljedećem razdoblju moći računati

i lokalni gospodarstvenici. Nakon donošenja

programa poticanja zapošljavanja za 2014.

godinu, Odlukom o porezima predviđene su i

dodatne pogodnosti za male i srednje podu-

zetnike te obrtnike koji prvi puta počinju obav-

ljati poslovnu djelatnost na području Lovrana.

Oni će porez na potrošnju umjesto 3 posto, u

svojoj prvoj godini plaćati 1 posto, a u drugoj

dva posto. Također, za svoju prvu godinu neće

morati plaćati porez na tvrtku, u drugoj godini

poslovanja plaćat će samo 25 posto propisane

cijene, a u trećoj svega 50 posto. Uvjeti za ove

povlastice su pravodobno upućivanje zahtjeva

lokalnoj upravi, što znači u 30 dana od pokreta-

nja obrta ili tvrtke, odnosno preseljenja poslo-

vanja u Lovran.

7kolovoz 2014. • LOVRANSKI LIST6 LOVRANSKI LIST • kolovoz 2014.

Tijekom ovog proljeća „međunarodne

aktivnosti“ Općine Lovran protekle

su u znaku obilježavanja destogo-

dišnjeg jubileja bratimljenja sa XVII.

Okrugom Budimpešte. Unazad 10 godina

partnerstvo i suradnja između Općine Lovran i

XVII. Okruga Budimpešte dva se je puta potpi-

sivala i „povrđivala“. Ponajprije u prosincu 2004.

u Mađarskoj, u XVII. Okrugu Budimpešte, a

potom za Dan Općine, u travnju 2005. svečano

potpisivanje povelje o bratimljenju održano je i

u Lovranu. Nakon 10 godina, trebalo je dostoj-

no i svečano obilježiti jubilej te izraziti uzajamnu

zahvalnost za sve što se je u međuvremenu

događalo i zajedničkim entuzijazmom i voljom

odradilo kroz suradnju na kulturno-umjetnič-

kom i sportskom planu kao i slijedom ostalih

ostvarenih kontakta tijekom desetogodišnjeg

razdoblja. Početna formula morala se ponoviti,

tradicija je nalagala da se svečanosti održe i tu

i tamo, u Lovranu i u Budimpešti. Delegacija

iz XVII. Okruga Budimpešte, koju je predvodio

Tivadar Fohsz, zamjenik gradonačelnika zadužen

za odnose s javnošću i međunarodnu suradnju,

boravila je povodom Dana Općine Lovran na

svečanoj sjednici Općinskog vijeća te na u tu

čast priređenom druženju. Kao najljepši poklon

jubileju prijatelji iz Mađarske uputili su Lovranu

i Lovrancima dva poziva. Prvi Općini Lovran

da s delegacijom dođe u trodnevni posjet

Budimpešti, koji je uz svečano obilježavanje jubi-

leja, uključivao i sudjelovanje na njihovom „kvar-

tovskom“ sajmu „Majális“, koji se tradicionalno

održava za prvi maj. Drugi poziv bio je upućen

lovranskome zboru KUD-a „Lovor“ koji je imao

nadasve ugodnu zadaću. Pripala im je čast da

sudjelovanjem na susretu zborova za blagdan

Duhova upute glazbenu čestitku publici XVII.

Okruga Budimpešte zvanog Rákosmente.

SRDAČNA DOBRODOŠLICA

Slijedom ljubaznog poziva iz Samouprave

Rákosmente oformljena je delegacija za od-

lazak u Budimpeštu, a činili su ju predsjednica

Općinskog vijeća Nataša Miljak, zamjenik načel-

nika Branislav Petković, Silvana Stiglić kao člani-

ca Odbora za međunarodnu suradnju te prevo-

ditelj gospodin Ágoston Gergely. Odlasku na

put prethodilo je nekoliko sastanaka Odbora

za međunarodnu suradnju kao i pripreme za

sajamski nastup. Dodatno se je još posvetila pa-

žnja i odabiru poklona i suvenira za domaćine.

Stigavši u Budimpeštu u dogovoreno poslije-

podnevno vrijeme uslijedio je susret s predstav-

nicima Samouprave XVII. Okruga. Dočekali su

nas nezamjenljivi, iznimno susretljivi zamjenik

gradonačelnika gospodin Tivadar Fohsz kao

i „spiritus movens“ svih projekata među po-

bratimljenim gradovima - gospodin Kelemen

Sándor sa suradnicima. Osim nas Lovranaca,

poziv za dolazak na sajam „Majális“ imao je i po-

bratmiljeni poljski grad Krosno tako da je i nji-

hova delegacija nazočila prvom zajedničkom

susretu. U ugodnoj atmosferi predstavili smo

naša mjesta te razmijenjivali iskustva koja smo

dosada stekli kroz međunarodno partnerstvo i

bratimljenja. Dakako, Lovran se pritom poseb-

no isticao brojnim interesantnim informacijama

iz desetogodišnjeg plodnog razdoblja suradnje

sa XVII. Okrugom Budimpešte kao i s našim

ostalim pobratimljenim gradovima - Bleiburga

i Castel San Pietra. Domaćin nam je osigurao

smještaj u vrlo lijepom wellness-hotelu Vis

Vitalis, na nekih 10-tak kilometara udaljenosti.

PROMOCIJA LOVRANA NA SAJMU

Prema planu boravka prvi svibanjski dan

bio je rezerviran za sajamski nastup. Na sajmište

smo stigli u ranim jutarnjim satima kako bismo

pripremili štand koji nam je ustupio domaćin za

promociju Lovrana. Na raspolaganju smo imali

šator veličine 4 x 4 m te ga zgodno uredili uz

pomoć 3 roll-upa s motivima Općine Lovran,

Turističke zajednice Lovrana te Parka prirode

Učka. Na TV-u se vrtio promo-film Lovrana

snimljen od strane njihove lokalne televizije

2013. godine. Štand je bio odlično opskrbljen

propagandnim materijalom Lovrana, lovran-

skih hotela i ugostiteljskih objekata te općim

materijalima TZ Kvarnera. Uz prospekt Lovrana

posjetitelji su rado posezali i za novim prospek-

tom Opatijske rivijere. Budući je prvenstveni cilj

ovog sajma privući što više obitelji s djecom,

sajam je obilovao štandovima koji su nudili

upravo aktivnosti za djecu, a miris šećerne vu-

ne i ostalih „dječjih radosti“ bio je sveprisutan.

Dječicu počastiti nismo ni mi propustili, bila im

je namijenjena košarica Kiki bombona. Sajam

„Majális“ živopisna je cjelodnevna prodajno-

zabavna manifestacija s iznimnom raznoli-

košću ponude – od lokalnih gastronomskih

specijaliteta, preko vrtuljaka do humanitarnih

štandova raznih udruga. Sajam podsjeća na ču-

veni „Wiesenmarkt“ u Bleiburgu, koji je po broju

izlagača i po samoj površini ipak barem 10 puta

veći. Obilazeći štandove stekli smo dojam da

ljudi vole upravo takve manifestacije koje ne

opterećuju i na kojima se dobro osjećaju. Dan

provedu na zraku, mogu se aktivno uključiti u

brojne aktivnosti i radionice, a i ne manje važno,

dom im je blizu i nema stresa gdje parkirati...

Posjetiteljima našega štanda ime Lovran nije

bilo nepoznato, dapače, puno njih je imalo pri-

liku čuti za to lijepo mjesto na moru pa su rado

uzimali materijale. Na štandu su nam se „legitimi-

rali“ i oni posjetitelji koji su već boravili u Lovranu.

Svi bi se voljeli vratiti na plavi Jadran budući znaju

za povezanost njihovog „kvarta“ s Lovranom.

Posebno nas je dojmilo što većina tih posjeti-

telja vezuje Lovran uz „Marunadu“, čiji je dobar

glas očito dospio i do mnogih domova u XVII.

Okrugu Budimpešte. Lovranska je delegacija, za-

jedno s delegacijom iz Poljske, dio dana iskoristila

i za „brzinski“ turistički razgled Budimpešte, koja

je tog prazničnog dana vrvjela od brojnih izlet-

nika koji su pohitali u prirodu, u parkove u centru

grada, kako bi na najbolji način proslavili praznik

rada i iskoristili prekrasan sunčan dan za relaksa-

ciju i užitak. Brojnu publiku na ulice Budimpešte

toga je dana privukao i atraktivni event Red Bull

Air Race. Da je u Budimpešti bilo i „more“ turista iz

svih krajeva svijeta, ne treba ni spominjati.

SVEČANA VEČERA PUNA EMOCIJA

Istoga dana u večernjim satima uslijedio je

u jednom finom restoranu u „ kvartu“ centralni,

svečani, događaj koji je bio ne manje važan po-

vod našeg dolaska u Budimpeštu. Program sve-

čane večere, kojoj je nazočio i gospodin Molnár

Lajos, mađarski veleposlanik u Hrvatskoj u doba

nastanka bratimljenja, započeo je oficijelnim

dijelom predstavljanja nazočnih i iskazivanjem

zahvalnosti svih nazočnih sudionika. XVII. Okrug

Budimpešte i ovaj su puta predstavljali zamje-

nik gradonačelnika Fohsz Tivadar i Kelemen

Sándor te gospođa Dunai Monika, savjetnica

gradonačelnika za kulturu, a od jeseni i članica

budimpeštanskog Parlamenta. U ime Općine

Lovran predsjednica vijeća Nataša Miljak uručila

je domaćinima jubilarni poklon – „specijalnu“

kolaž sliku Federica Sterlea s motivima lovran-

skoga mula i ribarskih mreža. Motivi podjsećaju

na Mediteran kakav je nekad bio, na Lovran kao

malo mjesto za veliki odmor, i još k tome tako

blizu. Gospodinu Kelemen Sándoru uručeno

je specijalno priznanje za zasluge i za sva do-

bročinstva kroz zajedničke projekte. Naravno,

ni predstavnici Općine Lovran se nisu vratili

praznih ruku. Zidove Općine Lovran krasi još

jedno priznanje ispisano krasopisom, izrađeno

na posebnoj vrsti papirusa, a kolekciji suvenira

u „općinskoj“ vitrini pridodana je drvena plaketa

sa „srebrnim“ medaljonima na kojima su utisnu-

ti grbovi Lovrana i XVII. Okruga Budimpešte.

KUD LOVOR NA SUSRETU ZBOROVA

Dojmovi našeg prvomajskog boravka u

Budimpešti nisu se ni pravo slegli, kad se po

Lovranu već širila vijest o skorom odlasku lovran-

skoga zbora KUD-a „Lovor“ na put u Budimpeštu,

gdje će na trodnevnom boravku od 06. - 08. lipnja

„odraditi“ čak dva nastupa. Uz nastup na susretu

zborova u organizaciji zbora „Rotunda“ odnosno

vrijedne organizatorice i voditeljice zbora Mozer

Toth Annamarie, lovranski je zbor imao zakazan

na povratku i kraći nastup u Balatonfüredu. Sve je

teklo regularno, reklo bi se po špagi. Zbor je tjed-

nima marljivo uvježbavao program, u kojemu su

uz solistu zbora Maxija Pavića sudjelovale i solistica

Vanja Valentin, a glasovirska pratnja bila je kao i

obično povjerena prof. Ane Dražul. Bili su spremni

za put, veselju nije bilo kraja, u domovima pjevača

pakirali su se već koferi, svatko je spremao dodat-

no još i ono za što je zadužen, ništa nije smjelo

ostati „van kontrole“. I onda se je „pet minuta prije

dvanaest“ brzinom munje proširila vijest da ma-

estro Sironić iz zdravstvenih razloga ne može na

put. Šok i nevjerica, ali srećom samo za kratko.

Uslijedili su brojni pozivi ohrabrenja i dobre želje

za brzim oporavkom maestru Sironiću. Srećom,

u zboru ima uvijek netko tko može spasiti si-

tuaciju. I ovoga puta je to bio Maxi Pavić, koji

je preuzeo na sebe ne malu dodatnu zadaću

ravnanja zborom. Uz minimalni „reprogram“ re-

pertoara postignut je dogovor između „novog“

dirigenta i maestra Sironića.

PUBLIKA NA NOGAMA

Napokon je osvanulo i to dugoočekivano

jutro kad je s lovranskog mula krenuo prema

Budimpešti pun autobus razdraganih lovran-

skih pjevača. I naravno, s maestrom Sironićem

u mislima. Iz pjevača je, upravo zbog maestra,

progovarao „dišpet“ – moramo se dokazati, mo-

ramo pokazati da smo izbrušeni kao dijamant,

da možemo. Bit će mu drago kad mu javimo da

je sve dobro pasalo! I nego ča, nego da je dobro

pasalo. A kako i nebi kad su od strane domaćina

imali gotovo VIP tretman, odličan smještaj, do-

bru prehranu, dobro društvo i animaciju. Istina,

vjerni pratitelj gospodin Ágoston Gergely imao

je puno posla oko prevođenja, no kod ugodnih

tema među prijateljima i dragim ljudima taj se

„teret“ ne osjeća toliko. U programu boravka

zbor je imao i druženje s pjevačima sudionicima

manifestacije kao i svečanu večeru s domaćini-

ma - predstavnicima XVII. Okruga Budimpešte.

Sva su druženja protekla u iznimno dobrom

raspoloženju, u pjesmi i zabavi. No, ono što po-

sebno ostaje u sjećanju i lovranskim pjevačima

i publici, na koju je lovranski zbor prenio emoci-

ju, je upravo dvadesetminutni repertoar s kojim

su nastupili u crkvi Szent Erzsébet Templom.

Oduševljenju publike nije bilo kraja. Kaže se da

je koncert uspio, ako publika ode kući s melodi-

jom. Ovdje je to bio sigurno slučaj, jer talijanska

skladba Funiculì, Funiculà, u kojoj je Maxi Pavić

i dirgirao i solirao, mađarsku je publiku digla na

noge!

ALBUM SA STO FOTOGRAFIJA

Prigodni poklon u znak zahvalnosti za poziv

i pruženo gostoprimstvo sasvim sigurno pri-

pada domaćinu koji da sve od sebe da bi gosti

bili zadovoljni i da bi se osjećali dobrodošlima.

Lovranski je zbor i u tom segmentu ostavio naše

prijatelje Mađare bez daha. Uručen im je album

s gotovo sto fotografija koje kronološki prikazuju

sve zajedničke projekte, aktivnosti i trenutke ti-

jekom desetogodišnjeg partnerstva s Općinom

Lovran. Bio je to idealan poklon koji, kao traj-

ni slikovni zapis, ostaje u arhivi Samouprave

Rákosmente. K tome još, svaki dogođaj s foto-

grafije opisan je na mađarskom jeziku!

A da je fotografija, posebno ona umjetnič-

ka, odigrala veliku i važnu ulogu u suradnji sa

XVII. Okrugom Budimpešte trajno će svjedoči-

ti i gostovanje Federica Sterlea 2007. godine s

izložbom fotografija u njihovom etnografskom

muzeju „Erdös Renee Ház“. Federico Sterle bio

je ovaj puta u Budimpešti zajedno s lovranskim

zborom u svojstvu predstavnika Općine Lovran.

Naravno, svojim objektivom, i nadasve dobrim

okom, zabilježio je mnoge trenutke koji će sli-

kovno početi ispisivati nastavak suradnje s po-

bratimljenim XVII. Okrugom Budimpešte.

LICITARSKA SRCA ZA GOSTOPRIMSTVO

Da uzbuđenja na ovom putu lovranskoga

zbora ne bi manjkalo, pobrinuo se na povrat-

nom dijelu puta naš dragi Ágoston Gergely,

bez kojega ni ovo putovanje ne bi bilo tako

uspješno ni tako sadržajno raznoliko. Iako se

profesijom turističkog vodiča počeo baviti

ne tako davno, njegovo djelovanje, njegova

energija, želja, volja i htijenje prepoznati su od

strane čelnika Balatonfüreda pobratimljenoga

grada Opatije, za što mu je na posebnoj sve-

čanosti 8. lipnja gradonačelnik Balatonfüreda

dr. Bóka István uručio priznanje za višegodišnji

uspješan rad na razvijanju kulturnih i turističkih

veza između Mađarske i Hrvatske. Glazbenu

čestitku uputio mu je lovranski zbor kraćim

nastupom pred tamošnjom publikom, a po-

tom je uslijedilo i druženje s njihovim zborom

Kek Balaton, čije su članice pripremile bogatu

zakusku. U znak zahvalnosti lovranski zbor po-

klonio im je svima licitarsko srce. Od sveg srca

čestitke gospodinu Ágostonu!

Srce ostaje trajni simbol i lovranskoga

zbora „Lovor“, jer su se, zahvaljujući iznimnom

gostoprimstvu kako u Budimpešti tako i u

Balatonfüredu, vratili doma s Mađarskom u srcu!

::::: Piše: Silvana Stiglić :::::OBILJEŽAVANJE DESETOGODIŠNJEG JUBILEJA BRATIMLJENJA U XVII. OKRUGU BUDIMPEŠTE

Bogatstvo programa i lijepih USPoMEna iZ BUdiMPEŠTE

8 LOVRANSKI LIST • kolovoz 2014. 9kolovoz 2014. • LOVRANSKI LIST

U jednom svom eseju o vodi po-

znata likovna kritičarka Marina

Baričević napisala je da je voda

– materia prima - najnesputani-

ja sudionica života; naprosto zadanost svih

postanaka i opstanaka.

Voda je izvor života, mitova i legendi, a

svoju trajnu i najljepšu posvetu dobila je u

slikarstvu, u nizu antologijskih slika s moti-

vima morskog i riječnog krajolika. Ilustracije

radi, dovoljno je spomenuti remek-djelo

Vlahe Bukovca “Gundulićev san” koji prika-

zuje baroknoga Gundulića na morskoj obali,

pogleda usmjerena nepreglednoj pučini...

Što je, međutim, bio san znanstvenice

iz Dobreća dr. sc. Suzane Ilić, sveučilišne

nastavnice s University of Lancaster na ko-

jemu studentima i magistrantima predaje

kolegije Obalni procesi, Upravljanje vodama

te Održiva energija i utjecaj na okoliš. U sre-

dištu interesa naše Suzi, kako ju zovemo svi

mi s kojima je odrasla i pohađala školu, odu-

vijek je također bila voda i način upravljanja

njenim resursima. Daleko od svoje domovi-

ne u mislima su joj uvijek bile šterne i sva

ona domaćinstva, koja su se još do nedavno,

na gotovo cijelom području Lovranšćine, na

taj način snabdijevala vodom. Dok su se

Gunduliću s Bukovčeve slike pred očima po-

javljivale nimfe koje izlaze iz mora i dočara-

vaju mu radost, živost i uživanje, pred očima

naše Suzi oduvijek su se kao na filmskom

platnu izmjenjivali slikoviti krajolici našeg

plavo-zelenog Kvarnera te Istre sa svojim

poljima, vodospremama, rijekama i presu-

šenim rječnim koritima, pozivajući ju da te

prelijepe slike pokaže još nekome na način

kako to samo ona zna – stručno i znanstve-

no. Srećom, tadašnji je predstojnik zavoda s

oduševljenjem prihvatio ideju te je uskoro

od sveučilišnih tijela dobiveno zeleno svje-

tlo za realizaciju ideje “specijalne” terenske

nastave u Hrvatskoj, koja bi bila namijenjena

studentima treće i četvrte godine koji sluša-

ju kolegije dr. Ilić. Kako bi osmislila što kva-

litetniju i što raznolikiju nastavu, Suzana je

iskoristila sva svoja hrvatska radna iskustva i

poznanstva s kolegama iz struke te kontak-

te s resornim institucijama. Uz nastavni dio,

jednotjedni boravak predviđao je, dakako, i

turistički dio programa kao i razonodu koja

mladim ljudima jednostavno pripada. I kad

je napokon sve bilo isplanirano do u detalj,

2003. godine prva je grupa engleskih stude-

nata krenula put Hrvatske, u Lovran na te-

rensku nastavu, iz koje će isto tako polagati

i ispit. Iz godine u godinu grupe engleskih

studenata su postajale brojnije pa tako od

početnih 20-tak studenata grupe zadnjih

godina broje više od 35 studenata. Domaćin

svim dosadašnjim grupama bio je pansion

“Stanger”, a njihova “linijska korijera” koja ih

prevozi u i do svih predviđenih destinacija je

prijevoznik “Javorika” iz Dobreća.

ENGLESKI STUDENTI

– VJESNICI KUPALIŠNE SEZONE

Jedna od grupa Suzaninih studenata

boravila je u Lovranu i ove godine u prvom

tjednu travnja mjeseca i time otvorila ne

samo turističku već i kupališnu sezonu “pod

Stangerom”. Radni dio njihovog boravka

realiziran je kao i ranijih godina u suradnji

s Riječkim sveučilištem gdje su, zajedno s

“domaćim” studentima, slušali predavanja,

a diljem Kvarnera i na području Istre prou-

čavali su zajedno sa svojim profesorima ka-

ko socijalni, politički i geografski čimbenici

utječu na odlučivanje o provedbi projekata

vezanima uz upravljanje vodenih resursa.

S ciljem razumijevanja prirodnih i geograf-

skih obilježja naših krajeva, odnosno kako

oni utječu na količinu i kvalitetu vode u

izvorima, posjetili su akumulaciju Botoniga

kraj Buzeta, okolicu Momjana na granici sa

Slovenijom te Piranski zaljev, koji su poslužili

kao intresantan primjer kod pitanja vodenih

površina rijeka i zaljeva koji su ujedno i dr-

žavne granice.

Dan, koji engleskim studentima ostane u

naboljem sjećanju, je upravo dan proveden

na Lovranšćini. Tu uz “prevodilačku” pomoć

studenata s riječkog građevinskog fakulte-

ta razgovaraju s lokalnim stanovništvom o

potrebama i problemima vezanim uz vodo-

opskrbu. Kao i ranijih godina i ova je grupa

studenata bila posebno fascinirana tradicio-

nalnim načinima skladištenja vode u šterna-

ma, koje su za njih, gradsku djecu, potpuna

nepoznanica. Tijekom studija kroz stručne

kolegije uče o novim trendovima čuvanja

i korištenja vode, kao primjerice skupljanje

kišnice za zalijevanje vrtova, pranja javnih

površina i sl... Boravak na Lovranšćini pruža

im upravo priliku vidjeti kako to funkcionira

na djelu. Njihovi rezultati kazuju da šterne,

iako na prvi pogled zastarjele, imaju do dana

današnjega mnoge prednosti i zbog toga su

još uvijek u uporabi, jasno, paralelno s jav-

nim vodoopskrbnim sustavom. Oduševljeni

takvom “filozofijom” upravljanja i korištenja

vode, u svojim radovima zaključuju i pred-

lažu da bi se taj održivi način vodoopskrbe

trebao sačuvati te da bi održavanje i gradnja

novih šterni trebali biti subvencionirani. Bez

obzira na moguću malu jezičnu barijeru, vri-

jedni domaćini u Dobreću, Lignju, Tuliševici

i Lovranskoj Dragi spremno prime engleske

studente u svoja dvorišta i u svoje domove

te s njima “lepo poćakulaju”. Domaći kolači,

friško kuhana kavica ili čaša domaćeg soka

– mirisi su i okusi koje studenti ponesu sa

sobom u Englesku kao trajnu uspomenu na

srdačan prijem.

Neopterećen, razigran i nadasve iskren

pogled na korištenje vode u Lovranu engle-

skim su studentima pružili učenici ekološke

grupe 7. i 8. razreda Osnovne škole Viktora

Cara Emina. Srdačno ih ugostivši, lovranski

učenici prezentirali su im svoje aktivnosti za

zaštitu prirode i očuvanje vodenih resursa.

Svojom komunikativnošću te natprosječ-

nim vladanjem engleskim jezikom lovran-

ski su učenici svoje goste ostavili bez daha.

Izrečen je veliki “bravo” za učenike i njihove

profesore i mentore, koji se od 2008. godine,

od kada je uspostavljena ova suradnja, uvi-

jek ističu izvrsnošću!

LOVRAN, CROATIA

Dugi je niz „turističkih“ pohvala od stra-

ne engleskih studenata, od kojih većina

nije nikad prije bila u Hrvatskoj. Ugodno ih

je iznenadila činjenica da Hrvatska ne nudi

masovni turizam, već da je sačuvala šarm

mediteranskoga kraja te da svoju ponudu

bazira na ograničenim količinama visoko-

kvalitenih proizvoda. Posebno im se svidjela

hrana, odnosno kako se to kod „Stangera“

fino i slasno, „po domaći“, spravljaju juha od

šparuga i razne morske delicije koje su imali

priliku kušati.

Engleski su studenti pohvalili i hrvatske

djevojke, posebno dvadesettrogodišnju

Lanu Šercar iz Zagreba, sveučilišnu prvostu-

pnicu ekoinženjerstva, koja je kao stručni

pratitelj engleskim studentima došla „preko

veze“ autorice ovog teksta, ni manje ni više

nego s Aljaske, gdje je bila na razmjeni me-

đunarodnih stručnih praksi. Lovranska „epi-

zoda“ dragocjeno joj je iskustvo za nastavak

studija Upravljanje okolišem i prirodnim re-

sursima na Sveučilištu južne Danske.

Po isteku sedmodnevnog boravka, svi

su se sudionici projekta zadovoljni vratili

svojim kućama uz zahvalu voditeljici dr. sc.

Suzani Ilić na još jednoj uspješno prove-

denoj terenskoj nastavi kao i na istinskom

užitku u ljepotama Kvarnera. I kad je dr.

sc. Suzana Ilić mislila da je time zaokružen

projekt te da se okreće novim aktivnosti-

ma, sustigla ju je nadasve vesela vijest -

dobitnica je prestižne državne sveučilišne

nagrade Pilkington Teaching Award koja

se dodjeljuje za izvrsnost i inovativnost u

nastavi. Suzanina stručnost uz bezgranič-

nu ljubav prema svom zavičaju okrunjena

je na najbolji mogući način, a University

of Lancaster dobio je “specijalnu” terensku

nastavu s dušom. Ponosni da je upravo naš

Lovran “kumovao” takvom visokom prizna-

nju koje dodjeljuje struka, od srca čestita-

mo našoj Suzi i želimo joj još puno, puno

uspješnih projekata, jer... voda je kap, slap,

rijeka, suza, radost, tuga, piće, fontana, mit,

legenda, lijek, postanak, opstanak, civiliza-

cija, kultura, slika, akvarel, vjerovanje, bo-

gatstvo čovječanstva, temelj svega živoga

– materia prima, kako u svom eseju kaže

Marina Baričević.

JUBILEJ ENGLESKIH STUDENATA DR. SC. SUZANE ILIć - 10. PUT U LOVRANU

loVRanKa doBiTniCa prestižne sveučilišne nagrade

::::: Piše: Silvana Stiglić :::::

10 LOVRANSKI LIST • kolovoz 2014. 11kolovoz 2014. • LOVRANSKI LIST

Sam spomen na Centar za socijalnu

skrb često je negativno stigmatizi-

ran. Razlog vjerojatno leži u činjeni-

ci da u javnost putem medija uvijek

stignu ne baš tako lijepi primjeri iz prakse,

međutim, Centar je ovdje da pomogne bilo

savjetom bilo konkretnim djelovanjem oni-

ma kojima je to najpotrebnije.

Centar za socijalnu skrb javna je ustano-

va koja odlučuje o pravima iz socijalne skrbi

i pruža socijalne usluge posebno osjetljivim

skupinama građana kao što su: maloljetna dje-

ca bez roditelja, maloljetna djeca bez odgova-

rajuće roditeljske skrbi, djeca s teškoćama u

razvoju, djeca i mladi s problemima u ponaša-

nju, invalidne osobe, starije i nemoćne osobe,

osobe lišene poslovne sposobnosti, žrtve obi-

teljskog nasilja, obitelji pod rizikom, siromašne

i druge osobe koje zbog nepovoljnih osobnih

ili obiteljskih poteškoća nisu u mogućnosti za-

dovoljiti svoje osnovne životne potrebe.

Za čitavo liburnijsko područje nadležan

je Centar za socijalnu skrb Opatija na adresi

Stubište Baredine 10/I, gdje sam se i sama za-

putila kako bih saznala nešto više o njihovom

radu, nadležnostima, dužnostima i sve vam to

prenijela. Dočekale su me ravnateljica Centra

Sanja Mišović Kalanj i psihologinja Blaženka

Kovčin. U našem razgovoru koji je trajao nešto

više od dva sata razgovarali smo o različitim

temama i problemima za koje je Centar nadle-

žan, a djelatnici imaju ukupno 184 ovlasti.

Moje sugovornice najprije su me upo-

znale s novčanim pravima i socijalnim uslu-

gama Centra.

NOVČANA PRAVA:

• Zajamčena minimalna naknada

(tzv. socijalna pomoć)

• Doplatak za pomoć i njegu Osobna invalidnina

• Naknada do zaposlenja

• Jednokratna naknada (2300 do 2500 kn

– može biti isplaćena odjednom ili do pet

osnovica)

• Status roditelja njegovatelja i status

njegovatelja (netko od članova obitelji)

SOCIJALNE USLUGE:

• Informiranje

• Savjetovanje i pomaganje

• Pravo na pomoć u kući

• Psihosocijalna podrška

(u djece s razvojnim poremećajima)

• Rana intervencija

(u djece s psiho-fizičkim poteškoćama)

• Integracija (uključivanje djece s

poteškoćama u odgojno-obrazovne programe)

• Boravak

• Smještaj

• Organizirano stanovanje (za posebno

osjetljive skupine, samostalan život uz

pomoć odgovarajuće stručne osobe)

GODIŠNJE 2400 KORISNIKA

Iz spomenutih novčanih prava i socijal-

nih usluga dalje se razvijao naš vrlo zanimljiv

Izložba Deset godina LC Lovran postavljena

je u prostorima Lovranske Kule koja svaki

puta iznova impresionira posjetitelje svojim

ambijentom i posebnim ugođajem.

Posvećena je članovima koji su se odlučili

da svojim volonterskim radom budu od po-

moći kako pojedincima tako i zajednici u kojoj

žive ili rade. Lions Club Lovran osnovan je kao

udruga 15. travnja 2003. Godinu dana kasnije,

14.travnja 2004. priznat je od strane Lions

Clubs International čime je zvanično započeo

sa svojim djelovanjem. Na osnivanju kluba i

međunarodnoj prijavi radilo je 15-tak članova

uz pomoć mentorskog kluba LC Opatija, te

mentora gospodina Boruta Borje Kopanija u

to vrijeme Distriknog Guvernera. Prvotno, sje-

dište Kluba bilo je u Hotelu Excelsior, Lovran,

a potom se zahvaljujući razumijevanju gospo-

dina Vjeke Martinka preselilo u prostore Ville

Astre u kojoj se i danas nalazi.

U duhu pravila Lions Clubs International, a

sa svrhom što transparentnijeg rada, predsjed-

nici su se mijenjali u jednogodišnjem, maksi-

malno dvogodišnjem mandatu: Srećko Šobot,

dr Ratko Salamon, Žarko Korenjak, Milorad

Stanić, Blanka Čelhar, Klaudio Brnečić, Milan

Ilić, Dr.sc. Leo Jonjić. U proteklih 10 godina LC

Lovran odradio je više od 30 samostalnih akci-

ja, a indirektno sudjelovao u još dvadesetak re-

gionalnih, distriknih i međunarodnih projeka-

ta. Ne računajući materijalnu stranu donacija,

članovi LC Lovrana ukupno su odradili više od

3.500 radnih sati. LC Lovran radio je na promo-

ciji svoga kraja u svim mogućim segmentima

svoga djelovanja. Bio je organizator 11. distrik-

tne konvencije, na kojoj je ugostio i internacio-

nalnog direktora za zapadnu i istočnu Evropu

gospodina Howarda Lee-a sa suprugom. LC

Lovran ugostio je i sve distrikne guvernere od

2007. godine do danas. LC Lovran po odabiru

aktualnih guvernera zadnjih 5

godina služben je promotor Distrikta

Republike Hrvatske prema susjednim dis-

triktima Slovenije i Italije. Na Distriktnoj razini

dao je čak 4 didistriktna dužnosnika:2 pred-

razgovor potkrijepljen mnogim primjerima iz

prakse. Mnogi misle kako se njihovi problemi

prebacuju kao loptica iz ruke u ruke, iz ureda

u ured, međutim, zaposlenicima Centra ruke

su često vezane. Oni su zaposlenici Države,

nadležno im je Ministarstvo socijalne politike

i mladih i moraju se strogo držati propisanih

zakona i normi. Kažu, upravo zbog zakona koji

reguliraju određene procedure, mnogi pred-

meti sporo se rješavaju i sami korisnici često su

dojma da se malo ili uopće ne radi. Nakon na-

šeg razgovora, nametnulo mi se mišljenje da

je premalo Centara i djelatnika u njima s obzi-

rom na broj korisnika. Obje moje sugovornice

složile su se sa mnom. Samo na liburnijskom

području godišnje je otprilike 2400 korisnika,

a stručnih djelatnika 12, što znači da je u pro-

sjeku svaki od njih godišnje zadužen za 200

korisnika/obitelji.

Kako se naš razgovor približavao svome

kraju, rodila se ideja da u idućim brojevima na-

šega Lista pišemo o konkretnim područjima iz

domene Centra za socijalnu skrb te pozivamo

i vas da nam šaljete svoja pitanja i prijedloge

na kristina.lovanskilist@gmail.com Centrom za

socijalnu skrb Opatija upravlja Upravno vijeće

u sastavu 5 članova. Centar ima i Stručno vije-

će koje raspravlja i ravnateljici daje prijedloge

i mišljanja o stručim pitanjima koja se odnose

na djelatnost Centra, a čine ga stručn radnici

Centra. Unutranje ustrojstvo Centra čine : 1.

Stručna cjelina za odrasle osobe, 2. Stručna

cjelina za djecu, mlade i obitelj; 3. Stručna cjeli-

na za novčana davanja.

NOVČANE NAKNADE ZA 138 LOVRANACA

U Lovranu je trenutačno 138 korisnika

novčanih naknada. U 2012. godini najviše

su koristili doplatke za pomoć i njegu, zatim

osobne invalidnine, a na trećem mjestu je

pomoć za uzdržavanje (zajamčena minimal-

na naknada).

Centar za socijalnu skrb Opatija surađuje,

između ostalih i sa Socijalnim vijećem Općine

Lovran čiji je zadatak predlaganje Općinskom

vijeću poduzimanje svih potrebnih mjera iz

područja socijalne skrbi, zalaganje za dosljed-

nu primjenu Zakona o socijalnoj skrbi i drugih

propisa s područja socijalne skrbi, poticanje

primjene mjera za zaštitu životnog standarda

i zbrinjavanja socijalno ugroženih kategorija

stanovnika Općine. Socijalno vijeće procje-

njuje potrebu i predlaže Općinskom vijeću

konkretne mjere temeljem kojih se zbrinjava

socijalno najugroženije stanovništvo na po-

dručju Općine, te utvrđuje stvarne materijalne

i socijalne prilike pojedinih obitelji/kućanstava

i na temelju toga predlaže oblike pomoći u

ostvarivanju prava iz socijalne skrbi.

Centru se možete obratiti zbog problema

unutar vaša četiri zida, ali svatko od nas ima gra-

đansku dužnost i obvezu prijaviti i eventualno

nasilje ili neki drugi socijalni problem koji nam

je poznat iz naše sredine. Neki od njih su nasilje

u nečijoj obitelji, zlostavljanje djeteta, skitnica u

lokalnoj zajednici. Prijava može biti anonimna,

upućena telefonski, mailom, pismom ili osob-

nim dolaskom u Centar.

sjednika zone, 1 predsjednika regije Zapad,1

člana kabineta a u novom mandatu jos dva

dužnosnika. Članovi Kluba su zbog svoga dje-

lovanja nagrađivani ordenima Distrikta dva

puta, priznanjima za zapaženi rad od strane

Internacionalnih predsjenika 3 puta. Posebno

smo ponosni na izložbene eksponate pod na-

zivom »Qvarneroli« koji su zahvaljujući profe-

soru Janu Urbanu u vlasništvu LC Lovran i stal-

ni je postav u ovim prostorima lovranske kule.

Na rodnoj kući Vicka Palmića, jednog od triju

moreplovaca sudionika povjesne ekspedicije

otkrivanja Arktika LC Lovran je postavio spo-

men ploču. Izložba »Deset godina LC Lovran«

postavljena je zahvaljujući trudu mr.sc. Vesne

Babić, Nataše Miljak, Milorada Stanića, te

Milana Ilića koji su prikupili i sačuvali predme-

te i slike u proteklih 10 godina. Na lokalnoj ra-

zini LC Lovran bio je od pomoći pojedincima,

školi, Dječjem domu ''Ivana Brlić Mažuranić''....

Na kulturološkom planu, izložbeni eksponati

na izložbi ''Kvarneroli'', koja je dokument jed-

nog značajnog vremena u povijesti Lovrana

su turistički potencijal posebno austrijskih i

njemačkih turista. Zahvaljujemo se i lokalnoj

upravi, a posebno načelniku Općine Lovran

Alanu Sankoviću, jer su prepoznali rad Kluba

te mogućnosti za širu suradnju.

Deset godina je relativno dug period. No

za LC Lovran ovo predstavlja početak – kaže

u svom presjeku dosadašnjeg rada, aktualni

predsjednik LC Lovran, dr.sc. Leo Jonjić.

Uspješno desetljeće Lions cluba Lovran

DR.SC. LEO JONJIć O PRVIH DESET GODINA LOVRANSKIH LIONSA

Centar za socijalnu skrb opatija na usluzi građanima lovrana

::::: Piše: Kristina Staničić :::::

13kolovoz 2014. • LOVRANSKI LIST12 LOVRANSKI LIST • kolovoz 2014.

Grupa od 45 članova Zajednice

Talijana Lovran u lipnju je organi-

zirala dvodnevni posjet Zajednici

Talijana u Lipiku. Gostovanje je

počelo razgledavanjem poznate ergele konja

lipicanera, koja je tijekom Domovinskog rata

doživjela teška razaranja jer je dio ergele bio

raseljen ili otuđen, ali se ergela danas postepe-

no obnavlja.

Lipik je slikoviti gradić u zapadnoj Slavoniji.

Dosta je bio razoren za vrijeme rata, posebno

u području oko Specijalne bolnice za medi-

cinsku rehabilitaciju, ali se i on danas uspješno

oporavlja i veći je dio već stavljen u funkci-

ju. Bila je ovo posebna prilika da se Lovranci

osobno upoznaju sa stoljetnom tradicijom ko-

rištenja termomineralne vode koja pod tem-

peraturom od 64 stupnja C izvire na površinu

i tu se koristi u liječenju bolesnika, ali je mnogi

mještani koriste i za piće. U gradskom parku

za to postoji lijepo uređeno izvorište gdje se

takva voda može koristiti tijekom cijelog dana.

Na kraju prvog dana naši su izletnici razgledali

središte grada, njegove parkove i gradske ulice

u kojima dominiraju drevne zgrade još iz doba

Austrougarske monarhije. U večernjim satima

domaćini su priredili zajedničko druženje. Tom

prilikom su predsjednik Zajednice Talijana

Lipika Albert Menegoni, njegova zamjenica

Lionella Brisinello i predsjednik Gradskog vi-

jeća Lipik Ivan Molnar upoznali svoje goste s

povijesnim razvitkom mjesta, njegovim kul-

turnim znamenitostima i privrednim moguć-

nostima. Druženje je završeno razmjenom pri-

godnih poklona i domjenkom. Tom prigodom

Fausto Abram, predsjenik Zajednice Talijana

Lovran, pozvao je domaćine u posjet Lovranu.

Drugi dan boravka počeo je boćarskim

susretom u Lipiku, zatim posjetom i razgle-

davanjem obližnjeg Pakraca, koji je također

pretrpio ozbiljna ratna razaranja, a u po-

vratku nakratko su se zaustavili i u mjestu

Ploštine, u kojem danas živi oko

četiristotine Talijana. Oni su do-

seljeni u ovaj kraj prije 135 go-

dina iz Belluna, provincije Vento,

a razlog tadašnjeg doseljavanja

u Slavoniju bio je ekonomske

naravi. Tako do danas sve se

generacije uspješno bave poljo-

privredom, ali i drugim djelatno-

stima. Postali su dio zemlje koju

vole i poštuju, ali i ne zaboravlja-

ju svoje korijene. Sličan razlog

posjete bio je i gradu Kutini gdje

danas živi stotinjak Talijana, o če-

mu su goste iz Lovrana upoznali

predsjednik Antonio Di Gallo i

tajnica Justina Mraković De Villa iz Zajednice

Talijana Kutine. Istaknuta je i želja da se sa-

čuva jezik i identitet pa ova zajednica orga-

nizira naizmjeničke posjete Kutina-Bellun.

Ovom posjetom uspostavljeni su novi kon-

takti i s Lovranom što otvara i mogućnost

daljnje uspješne suradnje.

U ostvarenju ovog izleta pomogli su Unija

Talijana i Narodno sveučilište iz Trsta uz finan-

cijski doprinos Ministarstva vanjskih poslova

Republike Italije primjenom konvencije sklo-

pljene između Ministarstva vanjskih poslova

Italije i Talijanske unije iz Rijeke.

::::: Piše: Radovan Trinajstić :::::

Zajednica Talijana Lovran posjetila prijatelje u lipiku

LIJEPO IME TREŠNJA Cvjetna i vocna ženska imena

Osvrćući se na krug poznanika, pri-

jatelja ili na samu obitelji zasigur-

no ste se nekad zapitali slijedom

koga ili čega je netko dobio ime.

Stara latinska poslovica “Nomen est omen”

kaže da je ime znak, da naše ime određuje i

kakvi smo. Imena ima raznih – tradicionalnih,

kršćanskih, obiteljskih, povijesnih, modernih,

popularnih, neobičnih... Ima ih pak i “mirisnih”,

gdje spadaju sva ona prelijepa cvjetna i “voć-

na” imena. Ništa neobično kad kažemo Cvita,

Flora, Ruža, Ružica, Roza, Ljiljana... Svatko od

Vas zasigurno pozna i pokoju Dunju, Jagodu

ili Višnju... No, znate li možda koju Trešnju?

Velika je vjerojatnost da će Vaš odgovor biti

negativan, jer žensko ime Trešnja u Hrvatskoj

je doista vrlo, vrlo rijetko. No, ono ipak postoji.

Statistika kaže da danas u Hrvatskoj živi manje

od dvadeset osoba imena Trešnja, a one žive

u Splitu, Zagrebu i Puli. Intresantan podatak

je da je, s obzirom na broj stanovnika, Trešnja

najčešće ime među stanovnicima Draganića u

Karlovačkoj županiji, gdje se svaki dvijetisući-

ti stanovnik tako zove. Iako toliko rijetko ime,

pojavljuje se i u obliku nadimaka koji glase

Trešnjica i Treša.

Situacija s imenom Trešnja u stranim je-

zicima bitno je drugačija. Engleska inačica

Cherry vrlo je učestalo i popularno ime kako

kod starijih tako i kod mlađih osoba na en-

gleskim jezičnim prostorima. Ime Trešnja na-

lazimo često i u francuskom jeziku i ono glasi

također Cherry. Vrlo slično ovom imenu je i

žensko ime Cherie, ali to nije više naša Trešnja,

već je to onda Dragana (francuski chérie znači

draga). Varijacije imena Cherry u engleskom i

francuskom jeziku su mnoge, pa smo tako če-

sto imali priliku nešto pročitati ili se čak i upo-

znati sa Cher, Chere, Cheree, Cherida, Cherise...

LOVRANSKA ČREŠNJA MEđU 76 SORTI

Nazvali mi jedan od najslasnijih voćnih

plodova trešnja, ciliegia, Kirsche, cherry ili

cerise dolazimo do gotovo nevjerojatnog

podatka da postoji 76 sorti trešanja. Iz popi-

sa izdvajam neke: Adriana, Aranka, Canada

giant, Durone nero, Early star, Gomilička,

Kutjevačka crna, Lovranska, Majska rana,

Margit, Napoleonova, Ohridska crna, Okička,

Samba, Stella, Stonska, Sweet early, Tugarska,

Volovsko srce ... Domovina trešnje nalazi se u

pontskoj flori Turske, a donesene su u Rim oko

74. godine prije Krista. Grci su zaslužni za uz-

goj trešnje, a Rimljani svojim legijama za njezi-

no rasprostiranje po Starom Kontinentu.

Vidjeti “lovransku” trešnju u podugačkom

popisu sorti naš je ponos i dokaz važnosti uz-

goja trešanja kojeg Lovran i Lovranšćina nje-

guju od davnina. Lovranska črešnja imala je

nekad odgovornu ulogu hraniteljice . Uz ma-

run odgojila je i odškolovala mnoge generaci-

je djece sa šireg područja Lovrana. Lovranskoj

trešnji dugujemo zahvalnost za svi oni koši

i kofe črešanj ke su se prodavale na place v

Reke, kao i za sve kile ovog ploda koje Lovranci

oduvijek s nestrpljenjem i radošću degustira-

ju u “svježem stanju” direktno sa stabla. I takva

trešnja, sjajna, puna, sa žarko zelenom petelj-

kom je najbolja, najslasnija. Ona može biti bilo

koje “domaće” sorte, a ako je pak još i “brtošin-

ka” onda je to “the best of the best” među “hru-

stavkama”, trešnjama s čvrstim mesom ploda.

Iako se od trešanja mogu dobiti prerađevine

vrhunske kvalitete, nekako tome nismo skloni

pa su kompoti, džemovi ili marmelade od tre-

šanja na našem području češće rijetkost nego

uobičajeni ritual pripreme zimnice. Tu i tamo

u konobe nam “zalutaju” kakav liker ili rakija iz

“limited edition” serije.

FEŠTE I SLASTICE

“NJENOM VISOČANSTVU” U ČAST

Uzgoj trešanja nije nimalo jednostavan. Za

dobivanje ploda potrebno je čak 6 do 8 godi-

na, ali zato stablo može doživjeti 50-ak i više

godina. Put kojim prođe uzgajivač trešnje je

poprilično mukotrpan, puno je agroekoloških

uvjeta koje treba zadovoljiti i o kojima treba

voditi brigu, a to su između ostaloga: tlo, voda,

temperatura, pozicija, pravilna rasprostranje-

nost nasada s potrebnim razmacima od 6,3 m

x 5 m, rezidba, hranjivost.... Nije ni čudo da je

onda i užitak u njihovoj berbi tim veći. Već pri

cvjetanju trešnjinih stabala u svibnju mjesecu

obuzmu nas posebni osjećaji kad vidimo da

su mnogim “dolčićima i lešicama” zavladale

bijele krošnje koje su, poput neke mlade, odje-

vene u najlješoj haljini od bijele čipke. Ljepota

koja nadahnjuje cijeli dan, a pomisao da će se

taj čudesni crveni plod uskoro naći u nekoj od

kulinarskih varijacija poziva nas na slavljenje

lovranske trešnje. Zamišljamo si kako će činiti

dio osvježavajuće voćne salate, biskvitnih ko-

lača, crostata, torti. Pred očima nam se samo

od jedanput protegne i “metarski” štrudel od

lovranskeh črešanj. Tada znamo da nam se

bliži jedna od gastronomskih manifestacija

lovranskoga trisa - “Dani črešanj va Lovrane”.

Lovransku črešnju Lovranci su poštimali i ovo

leto, storili su feštu „njenom visočanstvu“ u

čast. Vraćajući se na početak priče, nikad se ne

zna, možda će neki od roditelja, koji su u išče-

kivanju prinove, lovranskoj trešnji u čast, svojoj

djevojčici nadjeti lijepo ime Trešnja. Osobno

poznam jednu, mama joj je Višnja, žive u Splitu.

::::: Piše: Silvana Stiglić :::::

15kolovoz 2014. • LOVRANSKI LIST14 LOVRANSKI LIST • kolovoz 2014.

Saki dan kada gren va butegu ale

z vnukun prošećat po Lovrane, tu

negde va zelenoj lepote našega

grada - vidin kako bi danas rekli - eki-

pu za uređivanje okoliša s poduzeća “Parkovi”

Opatija. Čuda puti njin onako pasevajuć re-

čen: “Imate najlepše delo na svete!” a tako

zaspravje i mislin. Ča je lepše od urejavanja i

davanja jubavi onemu ča ti je duplo vrne. Oni

se nasmeju i nikada ne bi rekli da ni tako.

Ovi dani su delali puli Betini. Ja san prišla

jušto kada su va hlade spod cedrun skriveni

od pogjedi judi ručili. Va rukah rušnja, a pul

nog boci z vodun za ugasit žeju. Povražju je

steplilo i to jako naglo.

Baš san se razveselila ča j’ vreme od rušnji i

ča počivaju. Poćakulat ću š njimi, aš zlata vredi

vesela konpanija ka ne joče da j’ slabo nego se

za preživet kopori najboje ča more. “Ma van

je lepo, sedite i marendate va parke, ne rečen

ja za niš da imate nalepše delo na svete,” rekla

san pasevajuć.

“Sedite i vi s nami pa neka i van bude le-

po,” rekla mi je Rada. Nisan sela ma san se rada

fermala. Njih je va konpanije šest, tri ženske i tri

muški. Pitala san ako njin je jako teplo, rekli su

da ni, da će bit i tepleje. Onda san pitala kako

se rasporede ča će ki delat? “Lahko, delamo

onako kako Bog zapoveda. Mi muški kosimo,

kopamo, pilimo drva i krcamo na kamijon…

Ženske sade i plevu rožice, grabe travu i veje

po kamečićeh va parkeh… Ako ni automat-

sko zalevanje, zalevamo na ruki, a ki će kade

ča delat lahko se dogovorimo. Delo treba sto-

rit i tu ni straha. Lepo se slažemo,” rekal mi je

Jadran.

“Vidin da sadite begonije, će to zdurat

ove teplini ke prihajaju?” pitan.

“će, će, vavek sadimo rožice kontra šta-

jonu. Za leto su begonije, tagetes (tratuli),

salvije…”

“Reču judi da rožice neće rast ako ne oću-

te jubav, ča mislite je to istina?”

“Je. Rožice se z jubavju posadi, zaleva i saki

dan pogjeda, još ako njoj rečete ku besedu

ona će procvast kako mladić za vreme svet-

skega prvenstva va nogomete,” rekla je Lori i

nasmela se. Povedela je i Mare svoje: “Znate,

rožice su me čuda guštale! Kako mićoj otro-

čice jako su mi se piježale, a vrag mi ni dal

mira pa kada san z materun prišla va Lovran

gjedala san na brzinu otkinut ku rožicu. I va

Lignje san susede saki dan ča opravila pa je i

šiba rabila.”

“Na, tr se niš ni čuda promenilo. I današnji

dan neki kida z zemji posajene rožice, samo

mi se pra da to ni otročje delo,” dodal je Boro.

Zdenko se j’ stal i si za njin. Vidin ja da njin

je poć delat.

“Čekajte, samo ću vas još neč pitat. Va sa-

kin dele je neč ča se čoveku ne piježa, sigurno

je i va vašin, povedite mi ča je to da buden

malo manje đeloza na vaše delo.”

Pogjeduju se, vidin neč je … misle te

reć ale ne, z očami se dogovaraju, a ja čekan.

“Znate, najhuje je to ča nan judi pušćaju “mini”

va trave, ke pripadaju njin aš ih je njihov bre-

čić, kućni jubimac tu pustil. Kako je čuda breki,

čuda je i “mini”. Pa se mi nadamo da će se judi

navadit i počet rabit oni najlonići ki su za to

stavni po grade,” rekal mi je Zdenko ki je kako

bi rekli danas, šef i glasnogovornik ove sinpa-

tične grupi judi zaslužneh za dobar del lepoti

Lovrana. Vidin, ja iman lazno, ma oni moraju

delat, pa san ih pozdravila po pravi našu sta-

rinsku: “Pomalo judi, tr delo neće pobeć!”

Još van moran neč povedet. Prišla mi je

kujina z Maribora, spašižala san š njun i poka-

zala njoj Lovran i na kraje mi je rekla: “Sem ju-

busumna v katerjem mestu živiš!” To znači da

je đeloza kako nan je ovde lepo. Najlepše je to

ča ni samo ona, đelozo je čuda od njih, aš ova-

kovu lepotu kakovu imamo mi va Lovrane ni

lahko nać.

JUDI KI GREDU S VESELJEN NA DELO

::::: Piše: Silvana Milotić ::::: Lepota ku je teško nac

Edo Žigulić rojen je 1956. leta. Veći del

svojga živjenja bival je va kuće na

lovransken mule. I školu je hodil va

Lovrane, a pokle je finil kurs za kino-

operatera na Institute za film va Beograde.

Odvavek je volel film, motal se okol lovran-

skega kina. Pokojni Rudi Gašparinić ga j' pital da

ako bi šal delat va kino.

– Pokle 4-5 dan već san sam delal. Bil san

pedantan, brz, rolu san mogal namontirat, i sta-

viti film na projektor za 35 sekundi. Si su se čudili

– ističe Žigulić.

Judi od filmske struki i filmska poduzeća su

zapazili mladega lovranskega kino-operatera

pak su ga pošijali na sajmi filma da gre zibirat

filmi ki će se gledat va lovransken kine.

– Kad san prišal na sajam, onde su bili

distributeri, pak san va kataloge pisal ča treba

nabavit. Ma, ni mi rabel katalog, se san imel

va glave. Šal san od stola do stola pul sake dis-

tribucije i san zel kvalitetni filmi. Mej dobremi

filmi, moral san zet i nekoliko manje kvalitet-

nih aš su tako regulali.

Poveda nan Edo kako je lovransko kino, kot

zgrada bila storena 1911. leta a izgradil ju je tali-

janski Židov Mongolo. To j' bilo kazalište- dvora-

na, a zvalo se je Teatro Puccini.

DELO VA KINE

– Va mojo vreme imeli smo va lovransken

kine i posebe filmske projekcije za decu z vrti-

ća i mlaji školani. Stareji su najviše voleli gledat

hit-filmi, najveć akcioni, trileri i SF. Stavil san na

projektor po tri roli (saka ima po 20 minuti) da

se smiron ne prehićuje i ne osjete prelazi.

Judi su onputa više hodili va kino, aš ni još

bilo videa ni DVD-a. Trefili bi me i pitali: Edo, ka-

da će novi film? Pul mane su samo dobri i kva-

litetni filmi igrali.

Ča mi je užalo bit smešno? Kada su ženske

prišle va kino, samo su horori gledale- filmi stra-

ve. Va ono vreme se je jako gledalo „Petak 13“,

„Noć vještica“… pak bi Lovranke pitale kada će

prit takovi filmi. Spametin se da je najveći inte-

res bil za film „Policijska akademija“, pred jedno

trejsetak let. Kapacitet lovranskega kina z bal-

konun je 332, a parter ima 214 katridi. Na četire

predstavi koliko ih je bilo va dva dana, tisti film je

pogledalo 2.000 judi. Tako 500 po predstave. To

nikad nisan zabil. Pokle par meseci prvi “Jurassic

Park“ gledalo je 1.800 judi. Kada gledate ovo

našo danaska i ča j' bilo čera, nikada tega već

neće bit.

Va Lovran su va ono vreme prihajali i veli

režiseri i glumci. Naš poznati režiser Stipe Delić

vavek je prišal pul mane va kino, pak smo se po-

govorili o filmu. Povedal mi je kako su snimali

„Winnetou“, „Sutjesku“.

Edi se dobro spameti da je va Lovran pri-

šal i glumac Tom Selleck. Ovde je snimal film

„Najkraći put za Kinu“. Snimali su pul lovranske

crekvi, i va Staren grade. Iznajmili su lovransko

kino, i dobro su pasali. Onde njin je bila baza aš

su po noće snimali. Va kino su užali prit i Pučki

teatar s Kastva, i to je bilo jako gledano i čuda

judi je prihajalo.

FILM VA KUćNEN KINE

Va kino se judi gredu zabavit i opustit, po-

veda Edo, i mane je film doživljaj i ja to volin.

- Ma, kada gledan film, gledan ga najviše

tehnički. Vidin glumci, glumu, kako je sniman,

fotografiju, montažu, zvuk. Naši domaći filmi

nisu još dotaknuli onu kvalitetu straneh, ame-

ričkeh, nisu to visokobudžetni filmi ma ima do-

breh. 1990. san zel va privatni najam lovransko

kino. Onda j' počel rat i ni se moglo delat. Imel

san voju, ma san to moral pustit.

Danaska, va novoj kuće, zgora lovranskega

Jira, ima svojo kućno kino, moderno, digitalno.

DVD pomalo izumire, a filmi prihajaju na BLU

RAY ki ima visoku rezoluciju sliki i zvuka i onda

je to strava, poveda živo Edo.

Bil je i va rečken Cinestaru i oduševljen je.

Neki govore da je prebučno, ma, veselo govori

Edo, mora se čut, si ti zvučni efekti. Užan i doma

navit pak mi reču: ča si to navil? Surround je i

storen za ti zvučni efekti. Najboji je za zvuk DTS

(Digital Theater Systems), pak je to fantazija, to

lomi znate kako.

Poveda kako mu je najboji režiser i glu-

mac Clint Eastwood. Još su tu i George Lucas, i

Steven Spielberg. Iman njihe kompletne kolek-

cije i više puti ih pogledan.

- Volin vesterni, iman ih va svojoj kolekcije

više od 200. Muziku va špageti vesterneh ja-

ko volin. Recimo, „Dobar, loš, zao“, al' „Za dolar

više“. Povijesni filmi isto me pijažaju. Iman spe-

cijalna izdanja veleh povijesneh spektakli: „Ben

Hur“, „Deset zapovijedi“. Od novejeh najboji su

mi „Kraljevstvo nebesko“, „Gladijator“. Volin i do-

kumentarci, o životinjah, o moru.

DELO VA KOMUNALCE

Pokle dela va lovransken kine, našal je delo

va Komunalce kot pometač. Onde dela već 7

let. A za to je zahvalan Verneru Šoriću ki mu je

ponutil tisto delo. Na tri ure, još je noć, prej jutra,

Edo Žigulić već je na svoje dele . Hodeć gre od

Jira v Iku i čisti i pometa od Iki do Ičić. Na pol-

ne je doma, obedva, počine, a onda va svojen

kućnen kine, zapolne uživa. Rano gre spat, okol

devete, a onda se je stat već prej tri ure jutro pak

zet svoju metlu, ku je sam storil, i va svojo car-

stvo poć. Si su zadovojni š njin, hvale ga, za njin

je vavek čisto i kako rabi storeno delo. Pak su i va

nekeh foji pisali o temu, i na televizije je bil.

2014. dobil je priznanje od Primorsko-

goranske županije kot najboji djelatnik godine, i

to kot pometač. Jako je ponosan na to.

- Va svojen živjenju delal san i va poduzeće

Parkovi i plaže i to deset let. Va semu ča san

delal, judi si me hvalili. Nikad nisan čul neku be-

sedu da san ja ča loše storil.

Edo, poveda kako vavek hodi, ne z autun

kega ne vozi, a rada pobira šparogi. Gre hodeć

od svoje kući, preko Lignja, doleka do Brendića,

pak do Medveji. Ne boji se kački, dobro se obu-

če, i doma se z punen košićon vrne hodeć.

Iman kondiciju, dobro se ćutin, veselo i kot

mladić govori Edo.

Živeje kako na filme. Sam je svoj režiser, i

merital je si svoji Oskari.

oskar za pometačaEDO ŽIGULIć, LOVRANSKI KINO-OPERATER S METLOM U RUCI

::::: Piše: Vjekoslava Jurdana :::::

17LOVRANSKI LIST • kolovoz 2014.16

Sedimo na tarace spred vrati. Besedi zviraju, štorija se otpira.

Okol nas se rožice su va cvate. Dihi se šire, a z brajdi

vise veli grozdići još nezrelega grozja.

Va vrte se jena ulika na bavice zibje i lepo nan maše.

Gospa Lori zna da se od peri ulikoveh more skuhat čaj, ma ona

više kuha onaj od ružmarina. Za zdravje da je boji, govori i na stol

pred nas stavja sok i jenu finu lovransku kocku, ku j’ spekla vrsna

majstorica od slastic, njija hćer.

A mi smo se, zapravo, prišli pogovorit s njijen mužon, gospo-

dinon od kanta, ki najveć na svete voli tri stvari: veselu kunpaniju,

smeh i kanat. Tako je bilo baren va oveh njigoveh prveh osan-

deset let, al rečimo va skoro šezdeset, koliko živeje va Lovrane. I

kurijoži smo doznat ča ga j’ to tako otajstveno zavavek vezalo za

ov grad? Je to bila jubav?

“Je, je, prava jubav, boje reć više praveh jubavi,” rekal nan je.

Gospodin Stanko Fatur je po rojenjen Slovenac, po živjenjen

Lovranac, po jubave lovranski zet, kantur i boćar. Kad se se to stavi

na kup, onda je to zaspraven vela i lepa bogatija od jubavi. I kade

je toj štorije početak?

PREM, PULA, PA LOVRAN

Rodil se j’ va Preme, ne velen ale lepen meste blizu Ilirske

Bistrice, ko ima i kaštel i muzej i čuva njigovu rojenu starinu, ku

ni zapustil. Tamo j’ finil osnovnu i srednju školu, postal trgovački

poslovođa i na služenje vojnega roka prišal prvo va Pulu, a 1955.

leta va Lovran. Kako mu je i tu pomogla struka, va oficirsken je

dome bil nabavljač i knjigovođa. Vesel i otprt mladićac vaje j’

našal dobru kunpaniju i su silu prijateli. On je poznal seh, si su

poznali njega pa kad je odslužil vojni rok ponujeno mu je delo

va ondašnjen Gradsken opskrbnen poduzećen Lovran. Oni su

ponudili, on je ostal. Još su mu dali i da zbere kade oteje delat.

On je zibral market va Ike i va njin ostal kot poslovođa celeh 26

let. Bilo mu je lepo. Si judi je poznal. Čuda njih još i od prvo kad

je z ocon trgovcen, ki je imel voz i konji, prihajal trgovat va ovi

kraji. Potle Iki delal je kot poslovođa va centre Lovrana, va onen

staren markete kade j’ danaska banka, a onputa do penzije va

noven Prodajnen centre. I slučajno se potrefilo da j’ ondašnji

Prodajni centar, današnji Konzum, storen vizavi njigove kuće,

tako da j’ va hip mogal s posteji skočit na delo.

Leta su pasevala. Morda i malo prebrzo.

Ale vrednemu čoveku leta nikad ne pasaju zaman. Stanko je

imel velu sreću da j’ celo živjenje delal delo ko je volel. A volel je

i tanci. Ne samo oni na terasah po lovranskeh hoteleh, posebe

Jadrana, nego se j’ hodilo i vaje va Kastav, h Matujan, pul Guća i na

Forticu h Pobron... Na tanceh je bilo i lepeh divojak i dobreh kan-

turi. A njemu se zapijažala jena Lovranka. Lori Mišćenić je domaća

divojka, po oce Mandičićeva, po none ćukova, a bila je i dobra

delavica i vrsna šilica va opatijsken “Procvate”.

I ča j’ storila jubav? Stanko je već prvo kupil teren i kuća je već

bila parićana za živjenje, pa j’ do ženidbi i malo trebalo. Dogovorili

su se i da te se bavit s turizmon i z decun pa j’ Lori prestala delat.

A kako je bilo škoda zapustit i starinu na Preme, va nedejni dan i

blagdan, namesto na kupanje, šlo se je sadit konpir i fažol, pobrat

jabuki i čišpi, otočit vino, skuhat rakiju... Tako je to poduralo do sada.

HITIŠ BOćU, VJEŽBAŠ RUKI

Mej ten su i deca odrasla. Tri hćeri i četrti sin. Prva je bi-

la Marta, danas je laborantica. Za njun je prišla Cvetka, danas

ekonomistica, ka njin je podarila i tri vnuki: Klaru, Lauru i Paulu.

Po tretoj hćere Marinke imaju vnuka Benjamina, a sin Stanko,

politolog, ki je redital ćaćino ime, živeje i dela va Ljubljane. Si

su srećni i sen je dobro pa su i nono i nona kuntenti ča su od-

bavili dobro delo. Magar puno puti i ni bilo lahko.

Od mladeh dan Stanko je volel boćat. Pa je i danaska član

Boćarskega kluba Ika. To je dobro za zdravje. Hitiš boću, vježbaš

ruki. Tečeš za boćun, vježbaš nogi... A kad partida fini, žmuj vina

i kanat va kunpanije, pak je i duša puna. Baren za tu šetemanu.

Ako se vrnemo jeno pedesetak let ponazad, prihajamo va

leto 1964. Tega je leta Stanko postal član KUD-a i Mješovitega pje-

vačkega zbora “Lovor” Lovran. Danaska je jedini s tega vremena ki

još vavek kanta, a to je više od pedeset let.

Se je počelo kako škerac. Nekoliko mladeh, ki su voleli pje-

smu, prišlo je va zbor tobože pomoć starejen. Neki su ostali va

zbore kantat ko leto, neki desetak, dvajset i trejset let, a Stanko je

ostal više od pet decenij. Prva leta je bil dobar tenor, a danaska je

dobar bariton, ma za potrebu more kantat i jeno i drugo. Menjali

su se dirigenti, od Janka Peterosa, Mire Rogić, Ramira Palmića,

Franje Bravdice, Maksa Pavića do Metoda Sironića. Saki je prnesal

neš novega, neš friškega i lepega pa j’ zbor obastal i se je boji, ma-

gar bi se i njin otelo par mlajeh glasi.

ČUDA KONCERTI VA PEDESET LET

Va pedeset let naredalo se i čuda koncerti. Ni mesta va

Liburnije kade nisu bili. A za njimi su ostali i Naš kanat je lip va

Poreče, i Susreti va Ronjgeh, koncerti pul Matuj, va Kastve, Petrinje,

Baškoj, va Varaždine, Padove, po celoj Slovenije, va Njemačkoj i

Mađarskoj... Teško je nabrojit sa mesta kade su kantali. Na, zadnji je

bil pred dve šetemani Susret zbori va Leprince... Za sa leta otkantalo

se i veli kup pjesam, od oneh domaćeh i narodneh do duhovneh i

ozbiljne muziki, a kako je Lovran poznat i po turizme za Lovransko

kulturno leto vavek imaju parićano nekoliko pjesam keh kantaju na

talijansken, slovensken, njemačken i englesken zajike.

Puno je kilometri puta ostalo zad zbora. A Stanko je bil skoro

na seh puteh. Kako je se to otrpela Lori? “Lepo, treba puno puti

imet puna usta vodi,” nasmela se je.

I - na hvalu toj vode v usteh - Stanko danaska ima tri zlatne

plaketi, ke je zasluženo dobil od svojega zbora. Prvu za 50. letnicu

zbora, drugu za 60. letnicu zbora, a tretu za 50 let svojega kanta

va ten zbore. Nikad ni šal ća i nikad ni požalel napustit kunpaniju

od kanta.

Kot i kad je bil mlad još se veseli i kantu i koncerton keh pari-

ćuju, posebe prijatelon keh ima va zbore, a najveć onoj pozitivnoj

energije i lepemi spomeni s kemi se saki put potle provi vrnja svo-

jemu domu. Zato ne čudi ni njigov dugi kanturski staž, ni njigov

odgovor na pitanje dokle će još tako: “Dokle buden zdrav i dokle

buden mogal!”

Za ov odgovor bome je zaslužil još jenu zlatnu plaketu!

::::: Piše: Cvjetana Miletić :::::

kolovoz 2014. • LOVRANSKI LIST

STANKO FATUR, DOBITNIK ZLATNE PLAKETI KUD-A »LOVOR«

Gospodin od kanta

ŽIVOTINJSKI I BILJNI SVIJET UČKE I ćIćARIJE

Sredozemni konjic – kukac kanibal s liburnije

::::: Piše: dr.sc. Marin Grgurev :::::

LJeto nam je stiglo. Hodajući Učkarskim travnjaci-

ma teško je ne primijetiti iznimno velik broj ra-

znovrsnih kukaca koji su u ovom dijelu godine

najbrojniji. Razne vrste skakavaca uživaju na svo-

jim teritorijima i hrane se velikim količinama lišća … osim jedne.

Kamuflirana u lišću i skrivena u gustoj travi nalazi se jedna životinja,

ali za pripadnike svoje vrste mnogo, mnogo opasnija: sredozemni

zeleni konjic ili kako ga još zovu - divovski mađioničar. Naoružana

jakim čeljustima i šiljastim zubima na nogama, ona nepomično če-

ka i predstavlja opasnost za svakog drugog skakavca koji se nađe

u blizini.

Sredozemni konjic (lat. Saga pedo (Pallas, 1771)) vrsta je skakav-

ca koji spada u porodicu konjica u redu ravnokrilaca. Raširen je duž

čitavog evropskog dijela Mediterana pa preko Azije sve do daleke

Kine. U Hrvatskoj ga nalazimo u primorskom području, a u našem

kraju čest je stanovnik južnog dijela, dio Učke. Najveći je evropski

kukac čija dužina može doseći i do 17 cm. Tijelo sjajno zelene boje

pokriveno je nizom zubaca koji su najizraženiji na dugačkim noga-

ma. Na izduženoj glavi nalaze se narančaste antene koje mu kao i

drugim beskralješnjacima služe kao osjetilni organi. Odrasle jedinke

mogu se raspoznati od juvenilnih po dobro razvijenom organu za

polaganje jaja.

BIOLOGIJA VRSTE

Sredozemni konjic vrlo je interesantna životinja iz više razloga.

Najčešća činjenica koja zbunjuje je ta da populacije ove vrste čine

isključivo ženke. One se naime razmnožavaju partenogenezom. To

je način razmnožavanja u kojem embrionalni razvoj jajne stanice i

njeno brazdanje započinje, a da nije oplođena spermatozoidima.

Ovaj način razmnožavanja normalan je dio životnog ciklusa mno-

gih organizama, pogotovo nižih biljaka i beskralješnjaka, a postoje

čak i kod kralješnjaka (neke vrste guštera). Tako nastale jedinke na-

zivamo klonovima i potpuno su genetički indentične svojoj majci.

Jaja koje majka polaže u zemlju uz pomoć dugačkog organa za po-

laganje jaja (lat. ovopositor) jedna su od najvećih u svijetu kukaca i

mogu biti zakopana pod zemljom i do 4-5 godina čekajući povolj-

ne uvjete, kao što je npr. najezda skakavaca.

Druga či-

njenica koja

najviše plaši

druge skakavce

je ta da je sredo-

zemni konjic za

razliku od drugih

vrsta skakavaca

koji jedu lišće, pre-

dator i mesojed te

se najviše hrani

upravo drugim

skakavcima ili dru-

gim manjim kukci-

ma. Upravo iz tog

razloga ima snažne

noge koje su ujedno

i nazubljene i služe za zadržavanja plijena kojeg mogu iznenada

zaskočiti. Međutim, sam napad odigrava se tako da se nakon što

primijete plijen podignu na stražnje noge i započnu mahati pred-

njim nogama pokušavajući hipnotizirati žrtvu, baš kao što to radi

mađioničar prilikom izvođenja trikova s ciljem odvlačenja pažnje

publici. Nakon što se plijenu dovoljno približe prednjim ga nogama

brzo hvataju i ubijaju svojim snažnim čeljustima. Ovakvi se napadi

najčešće dešavaju u sumrak i tijekom večeri, a kako sezona odmiče

sve su aktivniji i danju. Odraslim jedinkama sredozemnog zelenog

konjica hrane se ptice, glodavci, gušteri dok se njihovim ličinkama

hrane pauci, škorpioni i drugi predatorski kukci.

STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST

Sredozemni konjici u Hrvatskoj uglavnom nastanjuju raznovr-

sna staništa uključujući suhe i vlažne pašnjake i livade, poljoprivred-

na područja, suhe primorske kamenjare te ih nalazimo sve do 1500

m nadmorske visine. U Europi ga nalazimo sjeverno sve do Češke, a

njihovo najjužnije poznato nalazište je na otoku Siciliji. Zapadno je

rasprostranjen sve do Portugala, a istočno čak do Kazahstana.

UGROŽENOST I ZAŠTITA

Iako mogu nastanjivati relativno velika područja njihove su

populacije trenutačno prorijeđene s obzirom da ih jako ugro-

žava sve brži gubitak i rascjepkavanje povoljnih staništa kao i

pretjerano korištenje insekticida. Sve lošiji status populacija

ove vrste neposredni je rezultat ljudskih aktivnosti pa se iz tog

razloga smatra globalno ugroženom vrstom. Međunarodna

unija za zaštitu prirode (IUCN) dodijelila mu je status osjetljive

vrste (VU - vulnerable) još davne 1986. godine. Naveden je

i kao ugrožena vrsta u Dodatku 2. Bernske konvencije te u

Dodatku 4. Direktive o staništima EU koja predstavlja temelj

europske ekološke mreže Natura 2000. Povratak tradicional-

ne ispaše ovaca i koza kao i kontinuirano uklanjanje drve-

naste vegetacije preporučuju se kao zaštitne mjere s obzi-

rom da se tako održavaju povoljna staništa za ovu vrstu.

19kolovoz 2014. • LOVRANSKI LISTLOVRANSKI LIST • kolovoz 2014.18

Korištena LiteraturaBlondel, J., aronson, J., Bodiou, J-Y. and Boeuf, G. (2010) the Mediterranean region. Biological Diversity in Space and time. third edition. oxford university Press, oxford.Green terror. the predatory bush cricket (Saga pedo) (2014) - http://www.herpfolio.net/saga-pedo/ iuCn red List (May, 2010) - http://www.iucnredlist.orgKristen, a. and Kanuch, P. (2007) Population, ecology and morphology of Saga pedo at the northern limit of its distribution. european Journal of entomology, 104: 73-79.Predatory bush cricket (Saga pedo) - http://www.arkive.org/predatory-bush-cricket/saga-pedo/image-G61835.html

Korištene FotoGraFiJehttp://commons.wikimedia.org/wiki/File:Saga_2004_7_CB.jpg (autor: Christophe Bernier)http://commons.wikimedia.org/wiki/File:SagaPedo3.jpg (autor: Mojcaj)http://commons.wikimedia.org/wiki/File:neusiedler_see_04_08_28_hundsheimer-berg_austria_09.jpg (autor: andré Schütte)http://commons.wikimedia.org/wiki/File:SagaPedo-face.jpg (autor: Sgamel)

21kolovoz 2014. • LOVRANSKI LIST20 LOVRANSKI LIST • kolovoz 2014.

Šećući Lovranom naišla sam na jednu špinu, a od-

mah kraj nje ploču s pričom o dvoje ljudi koji su

godinama, u doba kada je Lovran bio bez vode

u kućanstvima, živjeli noseći i prodajući vodu.

Zgodna priča pa zaslužuje biti ovdje. Uglavnom, staru jezgru grada op-

skrbljivali su vodom dvoje vodonoša, Andre Lazarić Bak (bak je nadimak

za nekog jakog kao bik) i Tonka Martinčić Lulu. Dogovorno su podijelili „teritorij“. Tonka je

živjela u samoj staroj jezgri i na svojim leđima, u brenti, nosila vodu u određene ulice. Andre

Bak živio je u Tuliševici i od tamo nosio vodu put Lovrana, pa i do deset puta na dan.

Prve priključke na vodu Lovran je dobio 1896. No u prvim desetljećima nakon toga

voda je bila dostupna samo u rijetkim kućama… Ovako je jedna blogerica podijelila lo-

vransku povijesnu priču sa svijetom.

Zanimljive su ovakve crtice iz života pojedinih gradića, ali isto tako znamo da vizualni

doživljaj pojačava pisanu riječ.

Predlažem da se ova priča pretoči u brončanu skulpturu koja utjelovljuje vodonošu

Andre Baka.

U prilogu dostavljam skice kao prijedlog za buduću skulpturu koja bi bila trajno postavila

u Lovranu kao dokument o specifičnom i nadasve teškom životu u ovom kraju.

Skulptura Andreta Baka bila bi u bronci, visine do 160 cm, patinirana smeđe zlatno. Ova skul-

ptura ne bi imala spomeničku težinu, već bi bila zanimljiva, neuobičajena, interaktivna i edukativna.

Iz nje bi zračila toplina prema ljudima koji su svojom mukom obilježili jedno značajno razdoblje u povi-

jesti Lovrana i na taj su način postali legende grada i vremena. Ovakvi projekti imaju za cilj očuvanje naše

prirodne i kulturne baštine, a naša je nacionalna baština ono što trajno ostavljamo mladim naraštajima na

čuvanje i obogaćivanje.

Gledano iz kuta turističke ponude, sigurno je da će posjetitelje tako nešto zaintrigirati da i sami otkriju

nešto više o povijesti ovog kraja. Kao uspomenu iz Lovrana ponijeti će fotografije i prepričavati priču … Ovo su

riječi naše poznate akademske kiparice Tatjane Kostanjević koja je svoju ideju nedavno prezentirala lovranskom

načelniku Alanu Sankoviću i ukoliko se pronađu sponzori spremni uložiti novac u realizaciju projekta, može se

očekivati i njegova realizacija.

– U svom se kiparskom radu bavim upravo projektima vezanim za turizam, a moje do sada postavljene

skulpture su urbane, ineraktivne i vrlo lijepo prihvaćene od strane javnosti i od strane struke. Nake od po-

stavljenih radova kao i reference vezane za postavljene skulpture možete vidjeti na stranici: www.tatjanako-

stanjevic.com – rekla je za Lovranski list Tatjana Kostanjević,

umjetnica koja živi i radi u Opatiji i Požegi i

mnogi njezini radovi krase interijere, vrtove,

parkove i javne površine diljem Hrvatske.

Među brojnim skulpturama, na lovran-

skom je području 2005. godine postavljena

Tatjanina skulptura Sv. Jeronim – spomenik

braniteljima Domovinskog rata od bronce i

granita, a koja se nalazi u parku na Trgu slobode.

Stanisław Witkiewicz poljski slikar i ilustrator, arhitekt, publicist, likovni kritičar i pisac, lije-

čio se i živio u Lovranu, koji ga je, zauzvrat, nagradio svojim šarmom i ljepotom te bio

glavnom inspiracijom njegovih slika i pisama sinu. U Lovranu je Witkiewicz boravio u

dva navrata. Prvi puta od listopada 1904. do svibnja 1905. dok drugi puta dolazi u stu-

denom 1908. i ostaje punih sedam godina pokušavajući prevladati bolest od koje nažalost pod-

liježe ujesen 1915. godine. Još potkraj 1870-ih je obolio od upale pluća, odnosno tuberkuloze.

Njegova likovna djela i pisana opažanja prožeta su bremenom teškog života, u mladosti

čestom neimaštinom te kasnijim teretom iscrpljujuće bolesti. Izražena socijalna osviještenost

i solidarnost u siromaštvu, posljedice su društveno-političkih prilika u kojima je odrastao i

života u Sibiru u koji je, kao dječak zajedno s roditeljima, protjeran 1864. godine. Jak patriotski

duh i združenost etike i estetike kao temeljne osobine umjetnosti, provlačile su se kroz nje-

govo cjelokupno stvaralaštvo.

Bez obzira što je 1868. godine upisao Carsku akademiju likovnih umjetnosti u Sankt

Peterburgu (te se nakon tri godine prebacio na Akademiju u Münchenu), uvijek je naglaša-

vao autodidaktiku kao bitan dio razvoja umjetničke osobnosti. Nedostaci i mane formalnog

obrazovanja bit će česta tema rasprave u korespondenciji sa sinom, imenjakom, avangardnim

slikarom, dramatičarom, piscem, filozofom i fotografom znanim pod pseudonimom Witkacy.

Ta zbirka pisama iz Lovrana izdana pod naslovom Listy do syna, temelj su za proučavanje

povijesti poljskog modernizma i sukoba njegovih dviju generacija.

U Poljsku, u Varšavu, Witkiewicz se iz Münchena vratio 1873. godine te pokrenuo kul-

turni preobražaj iz svog ateljea u hotelu ‘’Europejski’’. Nakon što se zapošljava u tjedniku

‘’Wedrowiec’’ počinje se, uz slikarstvo, baviti i pisanjem. Pisao je rasprave o ključnim proble-

mima u umjetnosti te izdao mnogobrojne monografije suvremenih poljskih autora. Svojim

kritikama, recenzijama, promišljanjima i raspravama, te pogotovo tezama o umjetnosti revo-

lucionarno se suprotstavljao ukorijenjenim tradicionalnim mjerilima vrijednosti.

U Zkopane, selo u Tatrama, seli 1890. godine. Tamo odlazi zbog liječenja no ubrzo to

mjesto postaje njegovim istinskim domom. Dojmove je zabilježio u knjizi Na prijevoju i Iz

Tatra. Povijest, tradicija i bogata kulturna baština te priroda i stanovnici postaju njegovim glav-

nim motivom stvaralaštva. Fasciniran lokalnim folklorom otkriva temelje oblikovanja narodne

umjetnosti, ‘’prapoljskog’’, nacionalnog stila u pučkoj izradi svakodnevnih predmeta. I sam za-

počinje graditi u narodnoj maniri te uskoro postaje tvorcem ‘’zakopanskog’’ stila u arhitekturi.

Doba njegovog prvog boravka u Lovranu, u vili ‘’Atlanta’’ 1904/05, doba je velikih promje-

na lokalnog područja. U kratkom vremenu se iz malog ribarskog mjesta Lovran pretvorio u

lječilište i novo turističko odredište, mondeno središte u kojem boravi politička, umjetnička i

aristokratska elita iz čitave Europe. U korespondenciji, Witkiewicz bilježi dojmove i događaje

iz života grada. Piše o klimi, pejzažu, stanovnicima te o životu u pomodnom gradu i siromaš-

nijem pobrđu. Čitavo vrijeme je u prisnom kontaktu sa seljacima i ribarima ali i sa turistima, s

mondenim svijetom stranaca različitih profila i profesija. Bilježi promjene u prirodi te promišlja

o njenom prožimanju s umjetnošću, pogotovo slikarstvom.

Stanisław Witkiewicz, intelektualac europskog značaja, prijatelj mnogobrojnih likovnjaka

i pisaca (među ostalima i nobelovca Henryka Sienkiewicza), svojim pisanim promišljanjima

dokumentirao je razvoj Lovrana početkom 20. stoljeća, a likovnim stvaralaštvom oplemenio

njegovo kulturno-umjetničko nasljeđe.

IZVORI:

Urszula Dzierzawska-Bukowska [predgovor]: Stanislaw Witkiewicz u Lovranu,

Veleposlanstvo Republike Poljske, 1998, Zagreb : Durieux http://www.enciklopedija.hr

AKADEMSKA KIPARICA TATJANA KOSTANJEVIć IMA ZANIMLJIV PRIJEDLOG

::::: Piše: Aleksandra Kućel - Ilić :::::

Vodonoša andre Bak - uspomena u bronci

::::: Piše: Maja Karić :::::

Stanisław Witkiewicz sedam godina živio u lovranu

POZNATI U LOVRANU

23kolovoz 2014. • LOVRANSKI LIST22 LOVRANSKI LIST • kolovoz 2014.

Lovran je mjesto bogate glazbene

tradicije. I danas ovdje žive i djeluju

mnogi glazbeni umjetnici. Osobito

nas raduje što se Lovran može po-

hvaliti nizom mlađih, akademski obrazova-

nih glazbenika.

Profesorica Jelena Tihomirović naša je

sugrađanka. U Lovranu živi petnaest godina.

Rođena je u Splitu, a potječe iz ugledne obite-

lji (majka joj je poznata sveučilišna profesorica

i znanstvenica Dunja Jutronić, a otac Ranko

Tihomirović dramski umjetnik) koja joj je omo-

gućila odrastanje uz razvijanje ljubavi prema

književnosti, glazbi, znanosti i sportu. Nakon za-

vršene osnovne glazbene škole u Splitu i sred-

nje u Zadru, Jelena Tihomirović je upisala studij

glasovira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu gdje

je i diplomirala u klasi doc. Marije Gvozdić-

Horvat. Te 1999. godine upisuje u Lovranu po-

slijediplomski umjetnički studij na Visokoj školi

za glazbenu umjetnost „Ino Mirković“ u klasi

prof.dr. Evgenija Zarafiantsa, gdje je 2002. stekla

akademski naziv magistar muzike.

Lovran je tako postao životno mjesto

mlade umjetnice. Najprije stanuje kao stu-

dentica u lovranskome Đačkom domu, a za-

tim kupuje na Rezinama svoj stan. Kako sa-

ma kaže: – Željela sam živjeti baš u Lovranu.

Niti Ika, Ičići, Rijeka ili neko drugo mjesto…

Lovran jer je mali, sat vremena je udaljen

od većih gradova, blizu je državnih granica.

Lovran je lijepo mjesto, mirno, a opet otvo-

reno. Na moru je, a meni kao Splićanki more

je važno, najvažnije. Sjećam se kako sam kao

studentica u Zagrebu čeznula za morem.

Na svome životnome putu, u svojem

višegodišnjem školovanju i usavršavanju

Jelena Tihomirović promijenila je mnoga

mjesta boravka: rodni Split, Ithaca (SAD),

Zadar, Zagreb, no kako sama kaže, najdulje,

već 15 godina, živi upravo u Lovranu.

RAD U DELNICAMA

U Lovranu, sve je došlo na svoje. Ovdje

sam našla okrilje za intelektualno i duhovno

ostvarenje. Lovran je postao moje doma.

No, profesorica Tihomirović radi u

Delnicama. Ondje je 2002. godine dobi-

la stalan posao kao učiteljica glasovira u

Osnovnoj glazbenoj školi Ive Tijardovića.

To je podrazumijevalo svakodnevno puto-

vanje iz Lovrana u Delnice i natrag. No, to

hrabru i vrijednu mladu ženu nije obeshra-

brilo. Dapače, 2009. postaje i ravnateljica

delničke glazbene škole gdje je u prvom

petogodišnjem mandatu ostvarila mnoge

značajne umjetničke, pedagoške i organi-

zacijske projekte.

Stalno sam u autu, na putu, u žurbi. Kad

se vratim u Lovran, imam osjećaj ozračja mi-

ra, u kući na Rezinama osjećam olakšanje i

smirenje. Ne, ne mogu reći da sam „doma-

ća“, ali osjećam pripadnost nakon toliko vre-

mena. U svakodnevnoj interakciji s mješta-

nima Lovrana nisam nikada osjetila nikakve

prepreke, u ovome načinu života stvarno se

dobro osjećam, jako dobro.

Upravo ovih dana, Jeleni Tihomirović,

jednoglasno je potvrđen i drugi mandat

kao ravnateljici delničke glazbene škole.

To joj je jasna potvrda i priznanje za njezin

dosadašnji rad.

S oduševljenjem priča o svojim učeni-

cima, njihovim uspjesima, o tome kako su

mnogi nastavili s akademskim glazbenim

školovanjem. Nadalje, kao ravnateljica po-

nosi se svojim nastavničkim kadrom - sve su

to uglavnom, kaže ravnateljica Tihomirović,

mladi, izvrsno školovani ljudi koji se posve-

ćuju radu s djecom.

No, njezin poziv akademske glazbenice

uključuje i reproduktivnu umjetnost, a to

znači nastupe, koncerte, priredbe. Kao pija-

nistica prof. Jelena Tihomirović nastupa sa-

mostalno, ali često i s drugima. Tako je ovo-

ga proljeća imala niz od tri koncerta u okviru

manifestacije Dani frankofonije. Za tu izni-

mnu prigodu, oformljen je trio, ansambl od

tri vrsna umjetnika: uz prof. Tihomirović na

glasoviru, nastupali su i Sylvie Špehar-Vučić,

sopranistica iz Francuske te naš Lovranac

prof. Metod Sironić na flauti.

TRI MAJSTORA

Taj je trio održao tri iznimna koncerta u

tri grada: Osijeku, Zagrebu i Rijeci o čemu

su mediji zabilježili niz zapaženih tekstova i

pohvala.

Štoviše, otkriva prof. Tihomirović, u na-

rednim mjesecima planiram nastup kao

klavirski duo u suradnji s jednim kolegom,

i to u Lovranu. Također, s prof. Metodom

Sironićem, u želji da doprinesemo glazbe-

nom životu Lovrana, planiramo jedan kon-

cert Lovranu na dar.

Valja također, prisjetiti se, kako je Lovran

imao čast uživati u glazbenoj invenciji

Jelene Tihomirović u zajedničkom muzicira-

nju s njezinim kolegama. Pa je tako lanjskog

proljeća održan veoma zapažen koncert u

lovranskoj galeriji Laurus, a u organizaciji

Zajednice Talijana u Lovranu. Tada su, s prof.

Tihomirović zajedno nastupili i Lovranci:

prof. Tonči Trinajstić i prof. Metod Sironić.

Organizatori, su, prisjeća se prof.

Tihomirović, koncert inventivno i domišlja-

to nazvali, koncert tre magistri-tri majstora.

Taj je naziv lijepo iskazao dio suvremenog

lovranskog glazbenog života.

U svom glazbenom radu, Jelena

Tihomirović dugo se bavila i klapskim pjeva-

njem. Bila je članicom ženske klape „Volosko“

i „Luka“. A pomagala je i u radu lovranske kla-

pe „Lovor“.

Uz glazbu kao profesiju i umjetnič-

ki poziv, prof. Jelena Tihomirović ima i niz

drugih aktivnosti i afiniteta. Osobito voli

književnost, prati razvoj te umjetnosti, in-

tenzivno čita, i na stranim jezicima. No, ono

što je, možda onaj drugi važni dio njezine

svestrane osobnosti jest – sport. Od malih

nogu, još u obiteljskom ozračju, pod bud-

nim okom roditelja, Jelena se počela baviti

atletikom, posebice trčanjem. Započela je

kod istog trenera kao i njezina majka, a da-

nas trči maraton. Sudjeluje na poznatim ma-

ratonskim utrkama u zemlji i inozemstvu, a

članica je AK Maraton-Kastav. Kao poseban

doživljaj izdvaja trčanje na brdskoj utrci iz

Lovrana na Učku.

Cilj je bio na visini od 1.401 metara.

Na startu, u Lovranu bilo je toplo, a onda,

kako smo se trčeći sve više penjali, bilo je

sve hladnije. I sve veći i veći uspon, a time

i napor.

Na vrhu Učke, a trebalo se popeti i na

kulu, štoperica je stala. I u svom naporu i is-

crpljenosti- tada, nakon 2, 5 sata agonije, tek

tada vidite kamo ste stigli.

UMJETNOST JE DISCIPLINA

Pitamo kako se to može izdržati. Jelena

odgovara: Disciplina, velika disciplina. I

umjetnost je disciplina, svakodnevni rad. Ne

možete stati. Meni je trčanje i ljubav i vrsta

discipline i meditacija. Dok trčim, često se

riješe i neki problemi i neke situacije. To je i

najbolji lijek za stres.

A kako se priprema za tako teške utrke?

Trčim uz Lungomare, od Lovrana do

Ičića, Opatije, Voloskoga. Tako od Lovrana

do Voloskog i natrag, trčim 20 km, odnosno

2 sata, srednjim tempom. Nakon toga se

osjećam odlično. Jasno, fizički umor je

prisutan, ali to prođe, a osjećaj je pre-

divan.

Uz maraton, prof. Tihomirović

članica je i Udruge Capoeira Rijeka-

Beira do Rio. Ondje trenira brazilsku

borilačku vještinu - capoeiru.

Ta vještina povezuje glazbu i

sport. Stoga valja naučiti pjevati na

brazilskom - portugalskom, i svirati

posebne instrumente. Dosta je zahtjevno,

ali djeluje i na tijelo i na duh. Tu vještinu tre-

niram tri puta tjedno, često idem ravno iz

škole u Delnicama u Rijeku na Pećine gdje

su treninzi.

Štoviše, petkom prof. Tihomirović nalazi

vremena i za ples. Naime, pohađa individu-

alne treninge salse, plesa koji također spaja

na poseban način pokret i glazbu.

– Sve te aktivnosti me ne iscrpljuju, što-

više, osjećam se ispunjeno – priznaje.

U živahnome duhu, ispunjenom glaz-

bom i pokretom, prof. Jelena Tihomirović

završava ovaj razgovor, vraćajući se svome

Lovranu:

U Lovranu živi, s obzirom na broj sta-

novnika, veliki broj akademski obrazovanih

glazbenika. Stoga u kulturnome, posebice

glazbenom životu Lovrana ima još velikog

prostora za još bogatiji umjetnički život.

Osobito ljeti, primjerice akustičan Trg Sv.

Ivana pruža mogućnosti za priredbe, kon-

certe. Kao ravnateljica bavim se i organiza-

cijom većih događaja, imam razvijene kon-

takte s umjetnicima. Znam da su financije

presudne, no umjetnici, jer nisu sami bogati

i nisu u bezuvjetnoj potrazi za novcem, ako

im se nešto svidi, ako im je lijepo nekamo

doći, nisu zahtjevni. Za umjetnike je i mala

kompenzacija, kao što je atmosfera mjesta,

ljudi, da im je tu lijepo, gdje vide da je to što

rade cijenjeno - neki način plaća, u jednom

dijelu i isto tako bitna kao i novac.

Lovran bi to mogao pružiti. Atmosfera

Lovrana i način kao što to Lovran priziva,

kao što sam i ja ovdje ostala… ukazuje na

niz mogućnosti. Mislim da mogu svojim

znanjem i iskustvom pomoći u izgradnji lo-

vranskog kulturnog života.

Glazba, obrazovanje, stručnost, marlji-

vost... utjelovljeno u liku mlade i sposobne

žene. Sve to u našem Lovranu. Sve to daro-

vano. Na nama je da prihvatimo, priznamo,

vrednujemo, uzvratimo.

RAZGOVOR S PROF. JELENOM TIHOMIROVIć

je postao moje domaLovran

::::: Piše: Vjekoslava Jurdana :::::

25kolovoz 2014. • LOVRANSKI LIST24 LOVRANSKI LIST • kolovoz 2014.

::::: Piše: Radovan Trinajstić :::::

Trideset časnih godina

nK “loVRan”

U rijetko viđeno dobrom navijač-

kom okruženju s puno pozitiv-

nog ozračja - što danas nije uo-

bičajeno na sportskim tereni-

ma - na lovranskom igralištu Lokva 20. lipnja

2014. održana je nogometna utakmica za

pamćenje, a u čast 30. obljetnice postojanja

HNK “Lovran”.

Ovaj je hvale vrijedan jubilej za naš

“gradić mali” bio tema dana, a gostovanje

nogometaša HNK “Rijeka” na našem terenu

predstavljalo je izuzetnu čast. Sam ambijent

i atmosfera na igralištu mnoge je, a poseb-

no one starije navijače, podsjetila na dane

Jadranskih susreta koji su se sedamdesetih

godina prošlog stoljeća održavali u Lovranu.

Dolazak nogometaša “Rijeke” na svečanost u

Lovran privuklo je i “staro i mlado”. Više od

osam stotina gledalaca prisustvovalo je ovoj

svečanosti te ispunilo i najmanji djelić slo-

bodnog prostora oko lovranskog travnjaka.

Bila je to milina za oči. Ali bila je to i prilika da

se okupe brojni bivši igrači “Lovrana” mnogi i

žaleći što nisu koju godinu mlađi da zaigraju

u žuto-plavom dresu protiv sadašnjeg sasta-

va “Rijeke”.

Popularnost riječkog prvoligaša u ovom

je kraju dobro znana. “Rijeka” ima velik broj

lovranskih navijača, a predvodi ih Puhački

orkestar Lovran. Zahvaljujući našim glaz-

benicima mnoge su utakmice na Kantridi

bile praznik od nogometa. I ovog su puta

uljepšali nogometno druženje. Volonteri i

prijatelji lovranskog kluba u pripremi za ovu

utakmicu uložili su velik trud i izdvojili dosta

sati svog slobodnog vremena da bi doveli

travnjak u stanje kakvo se samo poželjeti

može, a svima koji su tog poslijepodneva

prisustvovali ovoj utakmici pružili događaj

za pamćenje.

POČASNI PETKOVIćEV UDARAC

Svečanost su otvorili članovi lovran-

skog puhačkog orkestra, koji su svirajući

“Toronjeru”, po uzoru na svoje dugogodiš-

nje mimohode na stadionu Kantrida, otvori-

li ovu manifestaciju i pridonijeli svečarskom

ugođaju. Nastavak je uveličan početnim

udarcem lopte sa sredine igrališta kojeg je,

uz pljesak prisutne publike, učinio jedan

od osnivača i prvi predsjednik lovranskih

nogometaša Miroslav Petković. Pravu buru

oduševljenja i razdraganosti među navija-

čima i domaćim igračima izazvao je izlazak

na teren slavljenika “Lovrana” i dragih im

gostiju “Rijeke”. U znak sjećanja na ovaj do-

gađaj predstavnici obiju klubova razmijenili

su spomen poklone, koji će ubuduće krasi-

ti vitrine u klubu. Tu će se naći i zajednička

fotografija igrača obiju klubova, koja će lo-

vranskim amaterima biti na ponos i trajnu

uspomenu.

Trener riječkog sastava, Matjaž Kek, za

ovu je prigodu na lovranski travnjak doveo

cjelokupni igrački kadar koji mu trenutno

stoji na raspolaganju, a koji su tijekom ove

utakmice pokazali zavidno igračko umije-

će. U igri, koju je na zadovoljstvo uspješno

odradila sudačka trojka na čelu s riječkim

sucem Vladimirom Merle, krajnji rezultat nije

bio važan. Lovranski nogometaši dali su svoj

maksimum, iako su razlike na igračko-taktič-

kom i fizičkom planu bile unaprijed poznate.

Svaki od osam pogodaka u lovranskoj mreži

nagrađeni su spontanim pljeskom brojne

publike. Svečarski trenuci na utakmici upot-

punila je najvatrenija skupina lovranskih na-

vijača, koja je u 30-toj minuti iza gola upalila

30 svjetlećih baklji kao 30 svjećica na rođen-

danskoj torti svog omiljenog kluba.

BEZ OSJEćAJA PORAZA

Veličinu i značaj svog gostovanja u

Lovranu, riječki klub je iskazao ne samo kroz

igru i pristup utakmici, nego i kompletnim

dolaskom stručnog stožera kluba i Uprave

kluba na čelu s predsjednikom Damirom

Miškovićem, koji ni jednog trenutka nije

krio zadovoljetvo i oduševljenje i prijemom i

ambijentom. Svoju priliku dobili su i oni naj-

mlađi. Oni su zaokupili svoje igračke uzore

tražeći autogram ili zajedničku fotografiju za

uspomenu.

Kraj utakmice dočekan je s radošću. Nije

bilo osjećaja poraženosti kod domaćina.

Lovranski su sportaši dali sve od sebe da

ova svečanost protekne u obostranom sve-

čarskom druženju uz prigodan domjenak i

pjesmu. Ovom prilikom treba odati i dužno

poštovanje gostima ali i veliku zahvalu svi-

ma u HNK “Rijeka” - od Uprave do igrača - što

su na tako lijep i dostojanstven, nadasve

profesionalan način, gostovali u Lovranu.

Time su domaćinu iskazali veliku počast, a

svojim navijačima izuzetno poštovanje. Bila

je to i utakmica i proslava za pamćenje na

prvih trideset časnih godina HNK “Lovrana”!

27kolovoz 2014. • LOVRANSKI LIST26 LOVRANSKI LIST • kolovoz 2014.

::::: Piše: Sonja Španjol :::::

RAZGOVOR: DAMJANA DARIŠIć, NAJBOLJA FRIZERKA MEĐU RIBOLOVKAMA I NAJBOLJA RIBOLOVKA MEĐU FRIZERKAMA

damjani frizerki - sretno, a damjani ribolovki - rogi

Lipanj je, godina 2014., dan sun-

čan, ljetni. More namreškano, a

moja sugovornica Damjana i ja

na živopisnoj lovranskoj šetnici.

Razgovaramo spontano i otkrivamo priču za

Lovranski list..

* Što bi Damjana rekla o sebi?

- Zovem se Damjana Darišić. Rođena

sam u Rijeci 18.listopada 1985.i otkad znam

za sebe živim u Lovranu. Poslije osnovne

škole upisala sam srednju frizersku u Opatiji,

koju sam i uspješno završila, a praksu odra-

dila u hotelu Kristal. Potom, kao što to često

biva, nisam mogla naći zaposlenje u struci

pa sam privremeno radila u jednoj maloj

trgovini oko godinu dana. Napokon sam

2008.godine dobila posao iz snova u Ičićima

u Hair studiu “Tip-top”. I sada polako ispunja-

vam svoj san. Ovdje sam već sedmu godi-

nu i lijepo mi je. Hvala mojoj šefici Ani koja

me prihvatila takvom kakva jesam i dala mi

šansu da se dokažem u ovom zanimljivom i

zahtjevnom poslu!

* Dakle, prva ljubav - frizerstvo? Kako

ste se odlučili za poziv frizerke?

- Moja sestrična je odlična frizerka i ja

sam još kao malena, gledajući je kako spret-

no i okretno oblikuje maštovite frizure, pože-

ljela biti kao ona. Tada sam još frizirala moju

Barbiku, ali već onda počinjem maštati o

pozivu frizerke.

* Jeste li zadovoljni sadašnjim zaposlenjem?

- Izuzetno. Moja šefica Ana puna je razu-

mijevanja i daje mi potpunu slobodu u radu

kako bih mogla izraziti svoju mladalačku kre-

ativnost i maštovitost.

* To je vrlo lijepo zanimanje, a gdje na-

lazite inspiraciju? Imate li neki uzor?

- Odlazim na stručne seminare, gledam

poznate frizere, pratim frizerske časopise, ali

najviše se služim vlastitim idejama i zamislima.

* Što Vas u poslu najviše veseli?

- Kada dođe neka nova mušterija i za-

želi nešto potpuno novo, sasvim drugačiji

izgled i formu. Tada mogu dati svojoj mašti

na volju. Veselim se kada na kraju svog posla

na licu klijentice vidim zadovoljan osmijeh

i kada se ona ponovo vrati u salon. Ja san

komunikativna osoba i lako uspostavljam

kontakt i nastojim udovoljiti svim željama,

ali i promijeniti nešto ako mislim da to bo-

lje odgovara određenom licu. Naravno da

sve mora biti u dogovoru s mušterijom. Do

sada nisam imala neugodna iskustva pa to

povećava moju sigurnost i zadovoljstvo po-

slom iz snova. Najsretnija sam kada frizura iz

mašte polako oživljava i postaje stvarnost na

zadovoljstvo moje mušterije...

MOJA LUDO ROZA BOJA

* Frizerski posao zahtijeva rad u smjena-

ma. Je li to naporno ili ima i prednosti?

- Ponekad je uistinu naporno, ali ponekad

je i ugodno ujutro malo duže odspavati kada

radim poslijepodne. Smjene su nužne jer u sa-

lonu radimo samo moja šefica i ja, a kvaliteta

usluge podrazumijeva i cjelodnevni rad.

* Svojim šarenim pramenovima i stilom

odijevanja ističete svoju posebnost.

Ima li to pozitivan utjecaj na odnos sa

mušterijama?

- Svakako, jer mnoge ljude zanima ka-

ko danas izgledam, imam li novu boju pra-

menova ili oblik frizure, a to dokazuje moju

stručnost i inventivnost. Mnogi slučajni pro-

laznici kraj salona zaviruju unutra i promatra-

jući moj rad zadovoljavaju svoju znatiželju i

odlučuju se hoće li doći u naš salon na fri-

zuru. I onog dana kada sam došla kod šefice

Ane na razgovor za posao imala sam neuo-

bičajenu boju kose (ludo roza), no to je nije

nimalo smetalo tako da i dan danas imam

njezinu potporu u tome što radim.

* Vaša druga velika ljubav je ribolov.

Tko Vas je na to potaknuo?

- Još kao mala djevojčica išla sam s ta-

tom i bratom na barku i lovila ribe cijelu

noć. Nije mi bilo dosadno i uopće mi se nije

spavalo. Tata i brat bili su moji uzori. Obojica

su bili vrhunski ribolovci i reprezentativci

Hrvatske u ribolovu iz barke i s obale. Divila

sam im se i željela sam kad odrastem biti

poput njih. Sada sam odrasla i uspješna sam

ribolovka već dvadesetak godina, iako sam

zbog posla imala nekoliko godina pauze s

ribolovnih natjecanja.

* S koliko ste godina postala članica

ŠRD-a Zubatac?

- S nepunih 9 godina. Ali nikad neću za-

boraviti svoje prvo natjecanje 1995. godine

kada sam osvojila pokal za najveću ulovlje-

nu ribu. Nitko nije bio uzbuđeniji i sretniji

od mene. Od tog dana pa sve do danas su-

djelujem na bezbrojnim službenim i nesluž-

benim natjecanjima i na svim nivoima od

klupskog do državnog. Moje police i zidove

krase osvojeni pokali i medalje i osvježavaju

sjećanja na ribolovne zgode i nezgode.

DVADESET GODINA RIBOLOVA

* Vaši najveći i najdraži uspjesi ?

- Bilo je mnogo uspješnih nastupa, po-

kala i medalja u tih dvadesetak godina. Uz

njih me vežu drage uspomene i mnoga

nezaboravna prijateljstva i teško je izdvojiti

najdraži trofej. Ali ako već moram izabra-

ti neki, onda je to prošlogodišnje zlato na

Županijskom prvenstu i ovogodišnje srebro

na istom natjecanju.

* Tko Vam u ribolovu daje najveću potporu?

- Tata. On je “stari morski vuk” i dugogo-

dišnji vrhunski ribolovac iz barke i s obale.

On mi pomaže u pripremi pribora za na-

tjecanje, potiče me savjetima i nazočnošću

kod natjecanja i ne dozvoljava mi da klonem

ili popustim. Tako je oduvijek, od dana kada

sam ulovila prvu ribu.

* Koji Vam je ribolov draži, iz barke ili

s obale?

- Draža mi je obala, jer imaš stabilno i

ograničeno mjesto, mogu doći i navijači ko-

ji me dodatno potiču, a na barci si samo ti,

more sa svojim nepredvidivim ćudima i ribe.

* Vaš najtrofejniji ulov?

- Najveću ribu ulovila sam iz barke kada

sam s tatom lovila u blizini Cresa. To je bio

zubatac od 2,70 kg. Borba s njim bila je na-

porna i duga, ali sam ga nakon pola sata uz

pomoć tatinih savjeta sama ubacila u barku.

Nije bilo lako, ali sreća i zadovoljstvo tim ulo-

vom traju još i danas.

* Kako se osjećate dok lovite ribu?

- To me smiruje. Koncentrirana sam

samo na vrh štapa i trzaj ribe i o ničem dru-

gom ne razmišljam. Uživam u zvukovima

mora i ljepoti prirode i najsretnija

sam kada uspijem uloviti neku veću

ribu. Ribolov mi omogućava razna

natjecanja, upoznavanje novih gra-

dova i otoka, druženje i sklapanje

novih prijateljstava...

* Natjecanja zahtijevaju i pu-

tovanja duž Jadranske obale.

Kako usklađujete radne ob-

veze i obveze prema klubu? I

kakva Vam je oprema?

- Ma imam vam ja jako

dobru poslodavku, koja ima

razumijevanje za moju drugu

veliku ljubav. Uvijek mi odobri

slobodne dane kako bih mogla

sudjelovati na službenim na-

tjecanjima, koja ponekad traju

i 2-3 dana. Moje sudjelovanje

na natjecanjima pomno prate

i moje mušterije raspitujući se

kako je bilo, koje sam mjesto

osvojila i što sam ulovila.

ŽELI U

REPREZENTACIJU

HRVATSKE

A oprema mi je vr-

hunska iako već ima koju

godinu pa bi je trebalo

obnoviti. Ali to zahtijeva

veći financijski iznos. Od

kluba dobivam, kao i svi

natjecatelji, izdašnu pot-

poru u nabavci udica, najlona, olova i ostalog

potrošnog materijala.

* Osim za frizure i ribolov, imate li još ne-

ki hobi? Planovi?

- Za još neki hobi nemam vremena. Ono

malo slobodnog vremena provodim s prija-

teljima u šetnji, na putovanjima ili u druženju.

Osobito volim ići na koncerte i glazbene festivale.

A planovi? Voljela bih u neko dogledno

vrijeme imati svoj vlastiti salon, u ribolovu

postati član reprezentacije Hrvatske i otići na

svjetsko prvenstvo i pokazati kvalitetu i struč-

nost naših ribolovki. To mi je velika i do sada

još neostvarena želja!

I dok se sunce polako penje nebeskim

svodom, a plaže pune kupačima, zahvalju-

jem Damjani na ugodnom razgovoru. Ona

žuri da na vrijeme stigne u svoju poslijepod-

nevnu smjenu. Damjani frizerki - sretno, a

Damjani ribolovki - rogi.

kolovoz 2014. • LOVRANSKI LISTLOVRANSKI LIST • kolovoz 2014. 2928

Savez za športski ribolov na moru

Primorsko-goranske županije po-

novo je ukazao povjerenje već isku-

šano dobrom organizatoru ŠRD-u

Zubatac Lovran i dodijelio mu domaćinstvo

ovogodišnjeg Županijskog prvenstva, koje se

održalo 31. svibnja i 1. lipnja.

Ugostili smo 187 natjecatelja iz 16 klu-

bova naše prelijepe županije, s obale i otoka.

Impozantan broj, zar ne? Natjecanja su bila

u 4 kategorije: U-16, U-21, seniorke i seniori.

U-16 i seniorke lovili su s obale, dok su seniori

i U-21 lovili i s obale i iz brodice. ŠRD Zubatac

imao je čak 17 natjecatelja u svim kategorijama.

Područje ribolova bila je Kostabela za lov s oba-

le, a Lovranski akvatorij za ribolov iz brodice.

Sve je počelo 29. svibnja verifikacijom u re-

staurantu «Kvarner» na lovranskom mulu kada

su natjecatelji potvrdili svoje sudjelovanje i kada

su izvučeni sektori i barke. No pravo uzbuđenje

i nezvjesnost nastaje 31. svibnja kada su se na-

tjecale seniorke, U-21 s obale i seniori iz brodice.

Nakon petosatnog ribolova po lijepom, iako

malo vjetrovitom vremenu, održalo se broje-

nje, razvrstavanje, mjerenje i vaganje ulovljene

ribe u lovranskoj lučici što je privuklo pozornost

Lovranaca, ali i mnogobrojnih turista.

REZULTATI

Evo laureata pojedinačno i ekipno: senior-

ke pojedinačno: 1. Tea Radil «Arbun» Crikvenica;

2. Damjana Darišić «Zubatac» Lovran; 3. Đurđica

Jendrašić «Lovrata» Dramalj, ekipno: 1. Julijana

Rumora i Nada Đorđević «Jadran» Opatija;

2. Marina Mavrinac Matulja i Sonja Španjol

«Zubatac» Lovran; 3. Stella Elkasović i Željana

Gojčeta «Kostrena» Kostrena. U-21 s obale po-

jedinačno: 1. Luka Pejaković «Arbun» Punat; 2.

Igor Sušanj «Jadran» Opatija; 3. Ivan Borovac

«3.maj» Rijeka.

Ekipno: 1. Kristijan Selak i Mauro Lukšić

«Arbun» Crikvenica; 2. Adam Penavin i Karlo

Nadarević «Kantrida» Rijeka; 3. Franko Matulja

i Darijan Dišković «Volosko» Volosko. Seniori

iz brodice pojedinačno: 1. Igor Plahuta

«Volosko» Volosko; 2. Siniša Budisavljević

«Tunera» Jadranovo; 3. Milivoj Jurić «Lovrata»

Krk. Ekipno: 1. Arsen Radinović i Marko Pribanić

«Kantrida» Rijeka; 2. Damir Dika i Tonči Babić

«Lovra ta 1» Krk; 3. Marko Pavičić i Zdravko

Prebeg «Lovrata 2» Krk.

Drugi dan ponovilo se isto samo u drugim

kategorijama. Nastupila je i najbrojnija skupina

natjecatelja njih 40, naravno pogađate, to su

naše mlade uzdanice, ribolovci do 16 godina.

Evo kako su se plasirali pojedinačno: zlato:

Drago Karabaić «Arbun» Punat; srebro Marin

Petrović «Čikavica» Šilo; bronca Andrej Peloza

«Preluk» Matulji. Evo i ekipno: zlato: Tonko

Pavičević i Alan Gojanović «Zubatac» Lovran;

srebro Dino Janeš i Frane Tomljenović «Lovrata»

Krk; bronca Drago Karabaić i Robert Lesjak

«Arbun» Punat

U-21 iz brodice pojedinačno: zlato:

Luka Pejaković «Arbun» Punat; srebro Ivan

Borovac «3.maj» Rijeka; bronca Adam Penavin

«Kantrida» Rijeka. Ekipno: zlato: Kristian Selak

i Mario Lukšić «Arbun» Crikvenica; srebro

Adam Penavin i Karlo Nadarević «Kantrida»

Rijeka; bronca Darian Dišković i Franko Matulja

«Volosko» Volosko Seniori s obale: zlato: Tonči

Babić «Lovrata» Krk; srebro Siniša Budisavljević

«Tunera» Jadranovo i bronca Marko Pribanić

«Kantrida» Rijeka.

RIBOLOVNE ZGODE I NEZGODE

Nakon vaganja i sređivanja obimne statisti-

ke, za koju su najzaslužniji bili Gordana Bertok

i Ivica Škec, a sve pod budnim okom delegata

HSSRM-a Dušana Rebernika, dodijeljena su pri-

znanja u restoranu «Kvarner» koji je dva dana bio

ugodan domaćin mnogobrojnim natjeciteljima,

glavnim i pomoćnim sucima, pratiocima i narav-

no samozatajnim članovima ŠRD-a Zubatac.

Sve pohvale vlasnicima i osoblju restauran-

ta «Kvarner» koji su nas iznenadili vrhunskim iz-

borom jelovnika, primjerenog i djeci i odraslima

te brzom i ljubaznom uslugom.

Tako je i ovo županijsko natjecanje proteklo

u ugodnom druženju svih sudionika, prepriča-

vanju ribolovnih zgoda i nezgoda, stjecanju ri-

bolovnog znanja i iskustva te očekivanju novih

zanimljivih susreta na sljedećim natjecanjima.

I na kraju da rezimiramo uspjeh ŠRD-a

Zubatac Lovran na ovom prvenstvu! Za organiza-

ciju i domaćinstvo ocjena izvrstan, a od 17 natje-

catelja za daljnje natjecanje izborilo se čak njih 8:

Tonko Pavičević, Alan Gojanović, Edi Bertok, Jakov

Šumberac, Vlado Naglić, Damjana Darišić, Marina

Mavrinac Matulja i Sonja Španjol. Bravo, Lovranci!

Na međužupanijskom prvenstvu svima -

Rogi ribaru!

lovran ugostio ŽUPaniJSKo PRVEnSTVo

u udičarenju::::: Piše: Sonja Španjol :::::

31kolovoz 2014. • LOVRANSKI LISTLOVRANSKI LIST • kolovoz 2014.30

Petu godinu za redom u Lovranu je održana regata tradicij-

skih barki na jedra pod nazivom "Nino Gasparinić" u spo-

men na nekadašnjeg lovranskog brodograditelja, koji je

sredinom prošlog stoljeća osmislio i izradio prepoznatljiv

tip barke - lovranskog guca.

Organizator regate je sekcija "Lovranska lantina" koja pripada Udruzi

"Naš Lovran", a odazvalo se 17 vlasnika tradicijskih barki iz Lovrana,

Mošćeničke Drage, Ičića, Ike, Rovinja i Fažane. Po lijepom vremenu, uz ide-

alne uvjete na moru i maestral od 12 čvorova, natjecanje je održano na

regatnom polju ispred Lovrana. Brojni gledatelji na obali uživali su u ljepoti

prizora. Barke u moru i jedra punih vjetra bile su krasan dekor na pučini.

Jedrilo se u trokut po idealnom vremenu i vjetru pa su uživali i jedriličari

i organizatori.

U kategoriji lovranski guc najuspješniji su bili članovi "Lovranske lan-

tine" te je prvo mjesto osvojio Ivica Grbac, drugo Dorijan Kinkela, a tre-

će Joninas Ignac. U natjecanju barki kategorije kvarnerski guc prvi je bio

Robert Mohović iz Mošćeničke Drage, drugi Feručo Brubnjak iz Ičića, a

treći Marčelo Hubička iz Mošćeničke Drage. Najuspješniji u gajeti bio je

Igor Felker iz Ičića, a u batani Renato Bogišić iz Rovinja. Van konkurencije u

kategoriji lovranski guc - staro jedro, najbolji je bio Gianfranco Sirotnjak iz

Lovrana te u pasari od staklo-plastike Edi Dešković iz Mošćeničke Drage.

Za svoju izvornost plovila posebnu nagradu je osvojila i "Lovranska lantina".

Na kraju natjecanja, uz nazočnost Alana Sankovića, načelnika Općine

Lovran, svi sudionici nagrađeni su vrijednim priznanjima, a najbolji u ka-

tegorijama i plaketama za ostvareni plasman. Uz veliki trud organizatora,

uspješnosti regate pripomogla je kao suorganizator Turistička zajednica

Općine Lovran kao i brojni ugostitelji i obrtnici koji su prigodnim domjen-

kom počastili sve natjecatelje.

Regata tradicijskih barki

»Nino Gasparinic«::::: Piše Radovan Trinajstić :::::

Četrnaestu godinu za redom uče-

nici Osnovne škole Viktora Cara

Emina sakupljaju stari papir.

Tijekom školske godine organi-

zirane su tri akcije a rezultat je 23.590 kg

sakupljenog starog papira. Najbolji su bili

učenici 5.b razreda sa 2.905 kg, drugi su

učenici 3.b razreda sa 2.253 kg, a treći sa

1.504 kg učenici 3.a razreda.

Svih ovih godina do sada su lo-

vranski osnovci sakupili 828 tona

starog papira.

Kolika je to vrijednost neka

posluži podatak da se svakom

tonom starog papira spasi od sje-

če 2 stabla prosječne starosti od 80 do 100 godina.

To znači da je spašeno od sječe 1.656 stabala što je u stvarnosti vrlo

velika šuma.

Svijest o potrebi sakupljanja sekundarnih sirovina i njihovo kvalitetno

zbrinjavanje, osnovci su proširili i na sakupljanje plastičnih čepova od boca.

Njih je sakupljeno ukupno 510 kg, a u tome su se najviše iskazali učenici 4.b

razreda sa sakupljenih 74 kg, drugi su bili učenici 2.b razreda sa 35 kg, a treći

5.b razred sa 21 kg.

Sve ove sekundarne sirovine, uz još prikupljene istrošene baterije,

odvezene su na daljnju preradu uz pomoć riječkog poduzeća Metis. U

svim aktivnostima treba pohvaliti sudjelovanje velikog broja učenika koji

su redovito sakupljali sekundarne sirovine te ih uz pomoć roditelja dono-

sili u školu. Ovime je ekološka svijest i potreba za kvalitetno zbrinjavanje

ove vrste otpada bitno unaprijeđena kod naših osnovaca, a financijska

sredstva bit će korisno upotrebljena za nabavku novih školskih sredstava i

pomagala, ali i za nagrade najuspješnijima u ovim aktivnostima.

Dosadašnje vrlo uspješno sudje-

lovanje učenika mlađih razreda

lovranske Osnovne škole Viktora

Cara Emina na raznim likovnim i

literarnim državnim natječajima nastavljeno

je i u ovoj školskoj godini. Na natječaj More

je živo pristiglo je 620 likovnih radova osno-

vaca iz cijele Hrvatske, a prvo mjesto osvojio

je Lovro Ružičić, učenik 2.a razreda.

Na završnoj svečanosti u Prirodoslovno-

matematičkom fakultetu u Zagrebu učenik

je nagrađen trodnevnim boravkom u Puli i

pohađanjem radionice pod nazivom “Plava

škola” u aquariumu.

Vrijednu nagradu na državnom natje-

čaju pod nazivom Moja prva knjiga osvo-

jila je Gina Uhač, učenica 3.a razreda. Njena

slikovnica pod nazivom “Poslušna ili nepo-

slušna, odlučite sami” osvojila je prvo mje-

sto između 870 pristiglih slikovnica iz cijele

Hrvatske. Slikovnica je u pripremi za tisak te

će uskoro obogatiti školsku knjižnicu.

Zasluga za uspjeh ovih učenika pripada

i njihovoj mentorici Snježani Kovačević, koja

je pridonijela zapaženom uspjehu u likov-

nom izričaju svog 2.a razreda.

Učenici ovog razreda prijavili su se i na

natječaj pod nazivom Najmlađi za vode

Hrvatske te svojim svestranim cjelogodiš-

njim radom izradili vrlo zanimljiv edukativni

materijal na temu Da nema vode. Ovaj pro-

jekt je nagrađen prvom nagradom kao naj-

bolji promidžbeni materijal na temu zaštite

voda kao važnog prirodnog resursa.

Prigodna priznanja dobili su učenici

i njihova mentorica na tradicionalnom

prijemu za najuspješnije učenike osnov-

nih i srednjih škola naše županije koje je

u Rijeci upriličio Zlatko Komadina, župan

Primorsko-goranske županije.

Uspjeh na državnim natječajima

::::: Piše Radovan Trinajstić :::::

::::: Piše Radovan Trinajstić :::::Ekologija na djelu...

32 LOVRANSKI LIST • kolovoz 2014. 33kolovoz 2014. • LOVRANSKI LIST

Ča j’ matMat je lepo, prelepo ime, ma teško breme.

Ča j’ sve jena mat vredna storit za svojga otroka

nemerljivo je.

Da ne bi nego devet meseci ga pod srcen no-

sit, onda rodit, dojit, na nogi postavit i zgojit.

Školovat ga i kruh mu v ruki dat.

Jedna mat je vredna deset dece zgojit, a seh

deset kad ona ostareje bi ju najraje poslali v rit.

Nisu baš si takovi, ma ih je, je.

Ako brižna va kantune mrmje i čubri, vaje ču-

je: “Ala, mat, ako ča imaš brzo zapiši, na decu

prepiši!”

Onda ju va stari dom konšenjaju da se za sen

sega nje liberaju.

I još neš treba reć. Najlagje je mater zakjet aš

ona je vredna i to potrpet.

Blažena naša mat!

PerićŠal je Pere malo po svete. Ma j’ trebe negdere

i prenoćit.

Tako j’ va jenen grade šal va hotel. Na recepcije

je prvo pital koliko kamara gušta.

“Prvi kat van je 200 euri, drugi 150, treći 50, a

četrti 20,” su mu povedeli.

“Jako van je lep ta hotel! Samo j’ škoda da ni još

malo višji!” rekal je Perić.

Na deleNa dele jutro rano muški se na vas glas hvale

kako j’ kemu noć pasala.

Prvi će: “Aj, ja san noćas dva puta!”

Drugi će: “Ča se hvališ? Tr san ja tri puti!”

A treći će: “Ma vi ste baš neki slabići. Ja san četiri

puti, pak ča?!”

Nasliša to Tone i namisli poć malo do duhtora

svetovat se š njin.

Kad je duhtoru povedel kako se njigovi prijateli

hvale, ki j’ koliko puti tu noć, duhtor odmahne z

rukun i mu reče: “Tone, Tone, baš si tovarina! Pa

hvali se i ti, ki ti brani?!”

Zanat ima, dela niZučil je Jure zanat, a dela puli nas ni. Pak je

odlučil da gre va svet. Kako bi lagje prišal do

solda, ma da ne gre i jako dugo od domi, mu

se j’ potrefilo da najde neko delo va Švicarskoj.

Tamo se spoznal z ministron od pomorstva. Bilo

mu j’ malo čudno ča tu dela takov ministar kad

Švicarska nima mora pak ga je jušto to i pital.

Na to mu j’ ministar odgovoril:

“Ča se čudiš? Tr ni vi doma nimate puno soldi

pak ste sejeno imeli Linića!”

::::: Piše: Milica Tuševljak :::::

Vijest da je učenica generacije lo-

vranske Osnovne škole Viktora

Cara Emina, Matea Kršanac iz 8.a

razreda primila je tiho i skromno,

samo joj blagi smješak na trenutak razvedrio

lice. Bio je to znak njene sreće i zadovoljstva,

razumljiv u trenutku saznanja da je baš ona

nagrađena ovim

priznanjem.

Na upit če-

ga će se najviše

sjećati iz dosa-

dašnjeg školova-

nja, samozatajna

Matea je odgo-

vorila: “Najviše

će mi ostati u

sjećanju moji pri-

jatelji iz razreda

i trenuci našeg

zajedničkog ško-

lovanja. Sa zadovoljstvom ću se sjećati

svih naših radosti i gluposti, naših izleta,

naročito ovog zadnjeg. Nadam se da će-

mo i dalje ostati u kontaktu bez obzira što

ćemo krenuti u različite škole.”

S ponosom Matea naglašava dobru su-

radnju i pomoć učitelja koji su joj predavali.

“Bili su mi od velike pomoći u svladavanju

gradiva kad sam izostala iz škole zbog sport-

skih natjecanja, bili su uvijek strpljivi i dragi,

posebno profesori iz matematike, fizike i hr-

vatskog jezika, koji mi je na kraju - zahvalju-

jući prof. Sanji Kapović - postao najomiljeniji

predmet. To mi je posebno bilo važno i zbog

uspjeha i zbog streljaštva u kojem postižem

sve bolje rezultate što mi pričinjava poseb-

no zadovoljstvo. Za svoje opuštanje koristim

kreativnost koju posjedujem. Najčešće izra-

đujem male figurice ili nakit od polimernih

masa. Tako nastaju prigodne ogrlice ili pri-

vjesci koje onda darujem svojim prijateljima.”

Matea će svoje školovanje nastaviti u

riječkoj gimnaziji dr.Andrija Mohorovičića

i to matematički smjer. Svjesna je za-

htjevnosti škole i težine programa, ali

ona je uvijek bila redovita i uporna u uče-

nju što se pokazalo kao izvrstan recept za

uspjeh. Njen cilj je fakultet i smjer grafički

ili WEB dizajn.

“Sretna sam i ponosna što san postala

učenica generacije. Hvala svima koji su gla-

sali za mene. Hvala učiteljima i mojim vrš-

njacima. Nadan se da ću dostojno opravdati

ovo priznanje kroz daljnje školovanje,” rekla

nam je na kraju.

I doista za sam kraj, njezina poruka oni-

ma koji ostaju u lovranskoj školi: “Samo se

veliki trud i redovitost u radu isplate. Jedino

tako mogu se ostvariti svi planovi i postići

željeni cilj! Preporučam i bavljenje nekim

sportom u slobodno vrijeme jer se kroz

sport razvija naša osobnost.”

Školske klupe lovranske Osnovne škole Viktora Cara Emina

nakon osam godina školovanja napustila je još jedna ge-

neracija. S puno različitih želja i planova krenut će nekom

novom životnom stazom, na kojoj će ih čekati mnogo ne-

poznanica i izazova, ali i ljepote druženja do konačnog cilja.

Na prigodnoj svečanosti u školi završnu svjedodžbu iz ruku svog

razrednika Igora Šijaneca primili su učenici 8.a razreda: Hana Babajić,

Emanuel Bastaja, Marko Blažić, Matija Budić, Patricija Gržin, Lucija

Koprivnjak, Matea Kršanac, Karin Martinčić, Mario Sebastijan Miklošević,

Karlo Milolaža, Mara Mrak, Antonella Negrić, Fran Orešković, Lorena

Pekić, Filip Rubil, Marko Škarica, Martina Turković i Patrik Viskić.

Svjedodžbe 8.b razreda svojim je učenicima uručila razrednica Ivana

Peršić, a primili su ih: Alen Beganović, Mia Borojević, Dominik Božičić, Karlo

Brnečić, Marko Cunjak, Ivona Đolonga, Leo Garvanović, Borna Jurković,

Ella Kaltak, Julija Krnetić, Viktor Krnetić, Adrian Kryeziu, Katia Maravić, Sarah

Maravić, Karlo Markanović, Alen Mataić, Ana Marija Rubeša, Toni Srok, Karlo

Škorić, Laura Smogor, Luka Trdić, Leon Tuna i Sarah Švorc.

Posebna priznanja i nagrade za odličan uspjeh i uzorno vlada-

nje svih osam godina školovanja dobili su učenici 8.a razreda: Matea

Kršanac, Patricija Gržin, Marko Blažić, Lorena Pekić i Karlo Milolaža, te

iz 8.b razreda: Mia Borojević, Ivona Đolonga, Alen Mataić, Toni Srok i

Karlo Škorić. Učenica generacije je Matea Kršanac.

::::: Piše Radovan Trinajstić :::::

::::: Piše Radovan Trinajstić :::::

::::: Piše Radovan Trinajstić :::::

8. a 8. b

Samozatajna Matea nastavlja školovanje u Rijeci

MATEA KRŠANAC, LOVRANSKA UČENICA GENERACIJE

Najbolje učenike lovranske Osnovne škole Viktora Cara Emina, koji su svih osam

godina svog školovanja završili s odličnim uspjehom, primio je Alan Sanković,

načelnik Općine Lovran. Svečanosti su nazočili i zamjenik načelnika Branislav

Petković, predsjednica Općinskog vijeća Nataša Miljak i predsjednica općin-

skog Odbora za društvene djelatnosti Sanja Škorić.

Najbolji učenici 8.a razreda bili su: Matea Kršanac, Lorena Pekić, Patricija Gržin, Karlo

Milolaža i Marko Blažić. Iz 8.b razreda: Mia Borojević, Alen Mataić, Ivona Đolonga, Toni Srok

i Karlo Škorić. Svi su nagrađeni s poklon bonom od 300 kuna kojeg će učenici iskoristiti

pri nabavci školskog pribora za novu školsku godinu. Njihovi razrednici Igor Šijanec i Ivana

Peršić nagrađeni su prigodnim nagradama, a učenica generacije Matea Kršanac poklon bo-

nom od 500 kuna.

Na ovoj svečanosti bili su i učenici koji su tijekom protekle školske godine ostvarili vrlo

zapažene rezultate na raznim državnim i međunarodnim natjecanjima i smotrama. Poklon

bon od 300 kuna dobili su: Nina Simić, 6.b, za ostvareni rezultat na državnom natjecanju

"Sigurno u prometu", Mate Kršanac, 8.a, za državno natjecanje iz fizike, Đina Uhač, 3.a, za

državno natjecanje "Moja prva knjiga", Lovro Ružičić, 2.a, za zapaženi rezultat na državnom

likovnom natjecanju "More je živo" te Ana Kinkela, 2.a, za uspjeh na međunarodnom likov-

nom natjecanju u Sloveniji s radom "Šetnja pod morem".

Nagradnim bonom od 500 kuna nagrađen je cijeli 2.a razred za izradu najboljeg promo-

tivnpog materijala na natječaju kojeg su organizirale Hrvatske vode. Mentori ovih učenika:

Radovan Trinajstić, Želimir Cvitanić i Snježana Kovačević primili su vrijedne prigodne nagra-

de, a uime nagrađenih zahvalila se ravnateljica škole prof. Iva Erceg.

Na nedavno održanom pojedinačnom kadetskom prvenstvu

Primorsko-goranske županije, koje je održano na boćalištima u

Lovranu, Jadranovu i Rijeci, najviše uspjeha ostvario je mladi lovran-

ski boćar, član BK "Lovran", Alen Dretvić. Osvojio je tri naslova žu-

panijskog prvaka i to u brzinskom izbijanju, preciznom izbijanju te

valjanju i izbijanju. Osvojio je i četvrto mjesto u klasičnom boćanju.

Osim ovih kadetskih naslova Alen Dretvić je, natječući se u paru sa svojim klupskim kole-

gom Alenom Beganovićem, na ovom natjecanju osvojio i drugo mjesto u klasičnom boćanju

i treće mjesto u štafetnom izbijanju. Uspjeh mladog Alena Dretvića je vrlo značajan za lovran-

ski boćarski klub i lijepa perspektiva za ovog darovitog boćara. A ovi izvrsni rezultati županij-

skog natjecanja omogućili su Alenu Dretviću da kao jedini mladi boćar nastupi i na državnom

natjecanju u Rijeci i to u svih šest disciplina.

nove lovranske paćuharije

odlikaši kod načelnika

Tri naslova prvaka za alEna dRETVića::::: Piše Radovan Trinajstić :::::

34 LOVRANSKI LIST • kolovoz 2014. 35kolovoz 2014. • LOVRANSKI LIST

OPćINA LOVRANCentrala tel. 291-045Načelnik: Alan Sanković tel. 292-747nacelnik@opcinalovran.hr

Predsjednica Općinskog vijeća Općine Lovran Nataša MiljakPitanja i prijedlozi mogu se postaviti i na e-mail: opcina.lovran@ri.t-com.hr

Pročelnica: Jelena Markić tel. 291-045 ODjel Za fiNaNcijeVoditeljica Odsjeka:Jadranka Ognjenović tel. 292-880

Računovodstveni referent: Dolores Stanger tel. 291-045

Računovodstveni referent:Jasna Konić tel. 291-045

KOMUNalNi SUSTaVVoditeljica: Tamara Mittel tel. 291-045Samostalni referent: Hermes Negrić tel. 291-045Komunalni referent: Branka Radić tel. 291-045Komunalni redar: Milan Škorić tel. 291-045

DRUŠTVeNe DjelaTNOSTiVoditeljica: Velinka Sušanj tel. 291-045Tajnica: Azela Mandžo tel. 291-045E-mail: opcina.lovran@ri.htnet.hrRadno vrijemeponedjeljak, srijeda, četvrtak 08,00 - 16,00utorak 08,00 - 17,00petak 08,00 - 15,00dnevni odmor 11,30 - 12,00Prijem stranaka svaki radni dan 08,30 - 12,30utorak 13,00 - 17,00

MaTiČNi UReD lOVRaNMatičarka: Zdenka Zorica tel. 291-101Primanje stranaka:ponedjeljak– petak 08,30 - 11,00 11,30 - 14,00dnevni odmor 11,00 -11,30

Mjesni odbor Lovran - Bahovapredsjednik Robert Popeskić tel. 291 - 682

Mjesni odbor Lovran - Rezinepredsjednik Miroslav Petković tel. 291 - 623

Mjesni odbor Lovranšćinapredsjednik Arsen Brumnjak tel. 292 - 512

Mjesni odbor Medvejapredsjednica Tatjana Pančelat tel. 292 - 385

STUBica d.o.o. lOVRaN tel. 291 - 475

Za komunalnu djelatnost, pružanje usluga i razvoj

e-mail: stubica@ri.t-com.hr radno vrijeme uprave: od ponedjeljka do petka 7,00 - 15,00

DOM ZDRAVLJA OPATIJA AMBULANTA LOVRAN

dr. med. Ivone Obradović, dr. opće medicine tel. 291 - 208radno vrijeme: ponedjeljak - srijeda - popodneutorak - četvrtak - petak - ujutro

dr. med. Vasjan Valenčić, dr. opće medicine tel. 292 - 080radno vrijeme: ponedjeljak - srijeda - petak - ujutro; utorak - četvrtak - popodne

dr. med. Dragana Marković, dr. opće medicine tel. 294 - 027radno vrijeme: ponedjeljak - srijeda - petak - ujutro; utorak - četvrtak - popodne

dr. Suzana Surijan, spec. pedijatar tel. 291 - 042radno vrijeme: ponedjeljak - srijeda - popodneutorak - četvrtak - petak - ujutro

STOMATOLOŠKE ORDINACIJE

dr. stom. Jasna Potočki - Vidaković tel. 293 - 770rad s pacijentima: ponedjeljak - srijeda - petak 7,30 - 12,30utorak 14,00 - 19,00četvrtak 14,00 - 19,30svaka druga subota u mjesecu radna

dr. dent. Dimitrije Ilijević tel. 293 - 770rad s pacijentima: ponedjeljak - srijeda - petak 14,00 - 19,00 utorak - četvrtak 7,00 - 12,30 VETERINARSKA SLUŽBA

Veterinarska ambulanta Opatija (Volosko) tel. 701 - 280radno vrijeme svaki dan od 0 - 24,00

Veterinarska ambulanta “RiVet” Rijeka (Kantrida) ex “Vau-Vau” tel. 561 - 451 i 561 - 452radno vrijeme: od ponedjeljka do petka 8,30 - 12,00 i 17,00 - 20,00subota 8,00 - 13,00

Komunalno društvo “Komunalac” d.o.o. Jušići tel. 505 -201

Uprava groblja Opatija tel. 505 - 100od ponedjeljka do petka 7,00 - 15,00subotom dežurstvo 7.00 - 15,00preuzimanje pokojnika poslije 15,00 sati na tel. 505 - 100 Turistička zajednica Općine Lovran turistički ured tel. 291 - 740radno vrijeme: od ponedjeljka do petka 8,00 - 14,30subota 9,00 - 13,00

Liburnijsko društvo za dobrobit životinja “Lunjo i Maza” Lovran mob. 091 / 763 - 8892radno vrijeme: od ponedjeljka do petka 9,00 - 14,00 i 18,00 - 21,00subota 9,00 - 14,00

Dimnjačar “Sorers” d.o.o. mob. 099 / 212 - 6980

Policijska postaja Opatija tel. 710 - 111

Dobrovoljno vatrogasno društvo Lovran tel. 291 - 048zapovjednik Nenad Gašparinić mob. 091 / 545 - 8219Javna vatrogasna postrojba Opatija tel. 271 - 800

Hrvatska elektroprivreda Rijeka - Pogon Opatijaobračun računa tel. 204 - 692tehničar za priključak tel. 204 - 669radno vrijeme: ponedjeljak - srijeda - petak 7,30 - 11,30utorak - četvrtak 11,30 - 14,30

Pošta Lovran tel. 525 - 883radno vrijeme: od ponedjeljka do petka 7,00 - 20,00subota 7,00 - 14,00

Tržnica Lovran tel. 293 - 769radno vrijeme: od ponedjeljka do petka 6,00 - 13,00subota i nedjelja 6,00 - 11,00

Ljekarna Lovran tel. 291 - 051radno vrijeme: od ponedjeljka do petka 7,00 - 20,00subota 7,30 - 15,00

Noćna dežurna ljekarna “Centar” Rijeka, Riva 18 tel. 213 - 101

Mjenjačnica “Lagos” Lovran tel. 293 - 144 i 293 - 530radno vrijeme: od ponedjeljka do petka 8,00 - 15,00subota 8,00 - 13,00

Croatia osiguranje d.d. Lovran na tržnici tel. 212 - 015radno vrijeme: od ponedjeljka do petka 8,00 - 16,00subota 8,00 - 12,00

Osiguravajuće društvo “Alianz” Lovran tel. 293 - 281radno vrijeme: od ponedjeljka do petka 8,00 - 16,00

Matični ured Lovran tel. 291 - 101radno vrijeme: od ponedjeljka do petka za stranke 8,30 - 11,00 i 11,30 - 14,00

Župni ured Lovran tel. 291 - 611 velečasni Matija Rašpica

Javni bilježnik Lovran Radmila Mandić tel. 293 - 426radno vrijeme: ponedjeljak - srijeda - četvrtak - petak od 8,00 - 16,00utorak 12,00 - 19,00

Benzinska postaja Lovran mob. 091 / 4971 - 155radno vrijeme: od ponedjeljka do subote od 6,00 - 20,00nedjeljom i blagdanom od 6,00 - 13,00

Javna ustanova Park prirode “Učka” Liganj tel. 293 - 751

Osnovna škola Viktora Cara Emina tel. 291 - 133

Dječji vrtić Lovran tel. 291 - 134

Gradski Crveni križ Opatija tel. 712 - 577

iZBor KoriSniH aDreSa i teLeFonSKiH BroJeVa

LOVRANSKI LIST

izdavač: Općina LovranUlica M. Tita 41, 51415 LOVRAN

Za izdavača: Alan Sanković

naklada: 2000 primjeraka, ISSN 1845-9609

Glavna urednica: Aleksandra Kućel – Ilić

uređivački savjet: Cvjetana Miletić (predsjednica), Marija Janjetić – Aničić, Ranka Janjetić, Edvard Primožić,

Kristina Staničić, Silvana Stiglić, Radovan Trinajstić

Fotografije: David Kurti

Grafička priprema: Saša Jeletić

Design i tisak: Buldog d.o.o.

43. istarske divizije 1/8, LOVRANTel: 051/292-266, www.buldog.hr

Glasilo Općine Lovran Godina IX – izlazi povremeno

Ovogodišnji 22. tradicionalni

međunarodni festival Naš

svijet je glazba uspješno je

održan početkom svibnja u

Lovranu i Opatiji. Trodnevno druženje počelo

je večernjim koncertom na lovranskom trgu

Sv. Jurja i pozdravnom riječju Vojka Brubnjaka,

direktora Turističke zajednice općine Lovran.

Pred brojnom publikom naizmjeničnim

sviranjem predstavili su se glazbenici tali-

janskog orkestra Corpo Bandistico "Giulio

Savoi" iz Palazzuola sul Senio te glazbe-

nici Gemeindekapelle Plüderhausen iz

Njemačke. Šteta što je ovo lijepo glazbeno

veče prekinula neplanirana kiša. Slijedećeg

dana festival se preselio u Opatiju gdje su se

glazbenicima iz Italije i Njemačke pridružili i

glazbenici Pihalnog orkestra iz Izole i doma-

ćini iz Lovrana. U opatijskom parku ispred

Ville Angioline publici su priredili nezabo-

ravan koncert unatoč prijetećim oblacima.

Ipak se kiša osula u večernjim satima pa

koncert u Lovranu nije održan. Ali se zato u

Auto-kampu Medveja, gdje su svi glazbenici

bili smješteni, sviranje za dušu čulo do jutra.

Nedjeljno jutro je po tradiciji počelo

okupljanjem u Opatiji gdje je oko 200 glaz-

benika priredio lijep glazbeni program, a

potom su svi krenuli svirajući do kupališta

na Slatini. I tu je dugim spontanim pljeskom

popraćeno zajedničko muziciranje svih or-

kestara. Manifestacija je završila u Lovranu.

Združeni kao jedan veliki zajednički orkestar

glazbenici su prošli središnjom lovranskom

ulicom od hotela Excelsior do Trga slobode

i tu se održao završni ceremonijal zatvaranja

festivala. Sve sudionike je pozdravio, zahva-

lio im i čestitao na uspješno glazbenom pre-

zentiranju Alan Sanković, načelnik Općine

Lovran. On je naglasio da ovaj festival po-

maže širenju prijateljstava među ljudima ra-

zličitih krajeva te sve pozvao da se ponovo

vrate u Lovran kao dragi gosti.

Nakon razmjene prigodnih poklona

domaćina i organizatora s predstavnicima

stranih orkestara istaknuta je želja da se ova-

kvi susreti i dalje organiziraju. Predstavnici

njemačkog orkestra Plüderhausena zahva-

lili su se i svom sugrađanu Adamu Lovriću

i njegovoj obitelji, koji je kao nekadašnji sta-

novnik Lovrana pokrenuo ideju i pomogao

da dođe do ovog susreta u Lovranu. Za sam

kraj glazbenici su zajednički odsvirali unapri-

jed uvježbane koračnice država sudionica

Festivala, a zadovoljna ih je publika nagradi-

la srdačnim pljeskom.

Uspjehu festivala organizacijski i fi-

nancijski su pomogli Općina Lovran i Grad

Opatija, Turističke zajednice Lovrana i

Opatije, Liburnia rivijera hoteli Opatija i broj-

ni dugogodišnji sponzori liburnijskog kraja.

***

Drugi značajni nastup glazbenici

Puhačkog orkestra Lovran imali su na 39. su-

sretu puhačkih orkestara Istre krajem svibnja

u Sv. Lovreču, gdje je domaćin i organizator

bio orkestar KUD "Matko Laginja" koji je time

obilježio i svoju 130. obljetnicu postojanja.

Na ovo jednodnevno okupljanje glaz-

benih amatera došao je 21 orkestar iz: Pule,

Roča, Rovinja, Tara, Višnjana, Vižinade, Babića,

Bala, Spinčića, Buzeta, Izole, Kaštelir-Labinci,

Labina, Pazina, Pirana, Buja, Kopra, Lovrana,

Svetog Antona, Doline kraj Trsta te domaći-

na Sv. Lovreča. Oko tisuću glazbenika kratkim

je mimohodom a potom se i samostalnim

nastupom predstavilo na velikom koncertu.

Ljubitelja ove vrste glazbe nije nedostajalo

pa je topli pljesak pratio sve izvođače.

Susret u Sv. Lovreču završen je zajednič-

kim druženjem uz obećanje da se ponovo

vide na jubilarnom 40. okupljanju iduće go-

dine u malom mjestu Dolina kraj Trsta te ta-

ko još jednom potvrde da muzika i druženje

ne poznaju granice.

::::: Piše Radovan Trinajstić :::::

Naš svijet je glazba

Foto: Foto Luigi