istraživanje poticanja kreativnosti u prirodoslovno-matematičkom

SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

UČITELJSKI FAKULTET U OSIJEKU

DISLOCIRANI STUDIJ U SLAVONSKOM BRODU

JELENA PINTAR

ISTRAŽIVANJE POTICANJA KREATIVNOSTI U

PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKOM PODRUČJU

DIPLOMSKI RAD

SLAVONSKI BROD, 2011.

Jelena Pintar, Istraživanje poticanja kreativnosti u prirodoslovno-matematičkom području

2

SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

UČITELJSKI FAKULTET U OSIJEKU

DISLOCIRANI STUDIJ U SLAVONSKOM BRODU

Integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni učiteljski studij

ISTRAŽIVANJE POTICANJA KREATIVNOSTI U

PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKOM PODRUČJU

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Metodologija pedagoškog istraživanja

Mentor: Doc.dr.sc. Branko Bognar

Studentica: Jelena Pintar

Matični broj: 1324

Modul: razvojni smjer

SLAVONSKI BROD, 2011.


3

SADRŽAJ

POPIS SLIKA ............................................................................................................................ 4

POPIS TABLICA ....................................................................................................................... 4

1. UVOD ................................................................................................................................ 5

2. KREATIVNOST ................................................................................................................ 6

3. KATEGORIJE KREATIVNOSTI ..................................................................................... 7

3.1. Kreativna osoba ............................................................................................................... 7

3.2. Kreativni produkt ............................................................................................................ 7

3.3. Kreativni proces ........................................................................................................... 8

3.4. Kreativna okolina ........................................................................................................ 8

4. VRSTE MIŠLJENJA ......................................................................................................... 9

4.1. Neke odlike divergentnog mišljenja ............................................................................ 9

5. KREATIVNOST I INTELIGENCIJA ............................................................................. 11

6. POTICANJE KREATIVNOSTI U ŠKOLI ...................................................................... 12

6.1. Kreativan nastavnik ................................................................................................... 13

7. EMPIRIJSKI DIO ISTRAŽIVANJA ............................................................................... 16

7.1. Akcijsko istraživanje ................................................................................................. 16

7.2. Moj istraživački interes ............................................................................................. 18

7.3. Kontekst istraživanja ................................................................................................. 19

7.4. Istraživački plan ......................................................................................................... 20

7.5. Postupci prikupljanja podataka .................................................................................. 21

7.6. Proces ostvarivanja akcijskog istraživanja ................................................................ 22

7.6.1. Opis aktivnosti „Moja lutka“ ............................................................................. 22

7.6.2. Opis radionice „Umjetnost trokuta“ ................................................................. 26

7.6.3. Opis aktivnosti „Origami“ ................................................................................. 28

7.6.4. Opis aktivnosti „Ponavljamo crte“ .................................................................... 33

7.6.5. Opis aktivnosti „Knjiga o brojevima“ ............................................................... 37

7.6.6. Opis aktivnosti „Stvaranje zvukova“ ................................................................. 42

7.6.7. Opis aktivnosti „Kako bi mi bilo da sam riba“ ................................................. 43

7.6.8. Opis aktivnosti „Kako jagoda može biti veća od lubenice“ .............................. 44

8. ZAKLJUČAK .................................................................................................................. 48

9. SAŽETAK ........................................................................................................................ 50

SUMMARY ............................................................................................................................. 50

10. LITERATURA .............................................................................................................. 51

11. PRILOZI ........................................................................................................................ 52


4

POPIS SLIKA

Slika 1. Učenici 1.a razreda…………………………………………………………..........…19

Slika 2. Rezultat razgovora: djevojčice ……………………………………………………...23

Slika 3. Rezultat razgovora: dječaci…………………………………………………………..23

Slika 4. Izrada lutke…………………………………………………………………………..24

Slika 5. Lutka ………………………………………………………………………………...25

Slika 6. Vesela žaba ………………………………………………………………………….26

Slika 7. Stroj za pravljenje sira ………………………………………………………………27

Slika 8. Prikazuje evaluaciju prve radionice……………………………………………….....28

Slika 9. Umorna ptica ………………………………………………………………………...30

Slika 10. Medo u špilji …………...…………………………………………………………..31

Slika 11. Drvo u jesen ………………………………………………………………………..32

Slika 12. Zmaj i dvorac ………………………………………………………………………34

Slika 13. Metalno čudovište…………………………………………………………………..35

Slika 14. Prikazuje evaluaciju druge radionice…………………………………………….....36

Slika 15. Izrada Knjige o brojevima………………………………………………………… 37

Slika 16. Knjiga o brojevima ………………………………………………………………...38

Slika 17. Izgled knjige………………………………………………………………………. 39

Slika 18. Izgled knjige………………………………………………………………………. 40

Slika 19.Učenice prilikom izrade knjige o brojevima…………………………………...……41

Slika 20.Prikazuje evaluaciju treće radionice………………………………………….…….43

Slika 21. Čarobno biće ……………………………………………………………………….45

Slika 22. Stroj ………………………………………………………………………………...46

POPIS TABLICA

Tablica 1: Vrste mišljenja…………………………………………………………………… .9

Tablica 2. Istraživački plan …………………………………………………………………..21


5

1. UVOD

Što je zapravo kreativnost? Jesmo li svi kreativni? Kako možemo razvijati kreativnost?

Pitanja su to o kojima pišu brojni autori te stvaraju različite teorije o kreativnosti kao i

definicije kreativnosti.

Kreativnost se počela temeljitije istraživati u drugoj polovici prošlog stoljeća. Iako se

mislilo da su samo pojedinci kreativni pokazalo se suprotno. Svaki pojedinac može biti

kreativan na svoj način. Kreativnost se izgrađuje, razvija, ali isto tako može se i sputavati.

Veoma je važno da tu kreativnost razvijamo tijekom života, pri tome neposrednu ulogu imaju

učitelji.

Škola bi trebala biti ustanova u kojoj se učenici izgrađuju, razvijaju, uče razmišljati na

različite načine, no ona to u potpunosti nije, jer u njoj prevladava tradicionalan pristup nastavi

koji često sputava učeničku kreativnost. Frontalni oblik nastave je najzastupljeniji iako on nije

učinkovit za sve učenike. Koriste se stare metode, a učenici se oblikuju prema zadanim

obrascima koji su se odavno trebali napustiti posebno zbog toga jer u današnje vrijeme djeca

brže odrastaju i potrebna im je takva nastava koja će pratiti njihov razvitak, a ne ih kočiti.

Takve škole učenicima ne dopuštaju da se izraze, da iznesu svoje ideje, da rješavanju

zadataka pristupaju na nov, drugačiji način. Učenicima nije potreban vođa nastave već osoba

koja će ih kroz nastavu voditi, neće imati autoritet i nametati im svoja razmišljanja, već im

samo pomagati ukoliko dođe do problema.

Upravo sam se zbog toga odlučila da tema moga diplomskog rada bude vezana uz

kreativnost. Učenicima sam željela pokazati kako postoje različiti pristupi rješavanju zadataka

od pukog ispunjavanja radnih listića itd. Željela sam da povezuju stvari iz različitih predmeta,

kombiniraju i razmišljaju kako bi nešto osmislili i ostvarili. Ovo sam shvatila kao izazov za

koji nisam unaprijed znala hoću li ga moći ostvariti. Od početka sam bila svjesna da promjene

koje mogu ostvariti, možda neće biti velike, ali sam bila spremna pokušati barem malo

utjecati na poticanje učeničke kreativnosti.


6

2. KREATIVNOST

Od početka proučavanja definicije kreativnosti, koje se javlja sredinom dvadesetog

stoljeća pod vodstvom psihologa Joy Paul Guildforda, razvilo se nekoliko pristupa

proučavanju ovog kompleksnog fenomena. Oni se međusobno razlikuju prvenstveno po tome

stavljaju li naglasak na kreativnu ličnost, produkte, procese, socijalne sustave ili mogućnosti

razvijanja kreativnog mišljenja. (Brešan, 2008, str 8.)

Pojam kreativan dolazi od latinske riječi creatus = napredovanje, gajenje, rast. Iako se

kreativnost odmah može prepoznati njeno određivanje i definiranje nailazi na različita

mišljenja i brojne definicije. Izjednačava se s originalnošću, dok ju poneki svode na kreativno

mišljenje ili primijenjenu maštu. (Ozimec, 1996, str.132)

Literatura navodi kako postoji preko 100 definicija kreativnosti. Ozimec smatra kako je

kreativnost: „skup ljudskih osobina koje u jednom sinergičnom djelovanju omogućavaju

pojedincu da uočava, otkriva, predviđa, doživljava, prihvaća, kombinira … stvari i pojave na

jedan drugačiji, nov, svjež, neuobičajen i originalan način“ (Ozimec, 1996, str. 132.-133.).

Kako bi pojam kreativnosti bio jasniji moraju se razgraničiti njegove vrste. Taylor je

kreativnost podijelio na:

1. Ekspresivnu kreativnost – osnovna je kreativnost jasno izražena kao sposobnost

variranja, karakteristična je za djecu

2. Produktivnu kreativnost – viša je razina kreativnosti oblikovana većom vještinom i

tehnikom

3. Inovativnu kreativnost – visoka razina koju karakterizira dosjetljivost u kombiniranju

materijala, tehnika i metoda, kao i fleksibilnost

4. Inventivnu kreativnost – vrhunska je razina kreativnosti koja dolazi do potpunog i

sveukupnog razumijevanja u nekom području

5. Emergentnu kreativnost – vrhunska je, revolucionarna kreativnost koja je sposobna

nadrasti stare i oblikuje sasvim nove složenije principe. (Brešan, 2008, str 8.)


7

3. KATEGORIJE KREATIVNOSTI

Somolanji i Bognar (2008, str. 89) navode četiri kategorije kreativnosti. Prvenstveno se u

proučavanju kreativnosti govori o kreativnoj osobi. Sve osobe su kreativne na određenoj

razini, a koliko će se kreativni potencijal aktivirati ovisi o brojnim činiteljima. Druga

kategorija, kreativni produkt podrazumijeva određenu novinu u odnosu na već postojeće

stanje, originalnost i korisnost. Treća kategorija odnosi se na kreativni proces kao način

stvaranja kreativnog produkta. Četvrta kategorija naglašava važnost kreativne okoline, tj.

društva u kojem pojedinac živi.

3.1. Kreativna osoba

Iako se u prošlosti smatralo da su samo pojedinci kreativni danas je zastupljeno drugačije

mišljenje. Svi smo mi kreativni u određenim područjima ljudskog djelovanja. Razlikujemo se

samo po stupnju i opsegu kreativnosti. (Keong, 2008, str. 43)

Neke od karakteristika kreativne osobe su upornost, motivacija, tolerancija na

dvosmislenost, samopoštovanje i samopouzdanje, pronalaženje reda u kaosu, spremnost rasti i

mijenjati se. Dosadašnje spoznaje o kreativnim osobama govore ne samo o njihovim

karakteristikama nego i o intelektualnim sposobnostima, znanju, stilovima mišljenja,

motivaciji i statusu u društvu. Kreativne učenike u školi ćemo lako uočiti jer su aktivni,

komuniciraju, daju različita rješenja, sigurniji su u sebe, puno čitaju, odstupaju od šablona,

primjenjuju stečeno znanje u novim situacijama. No istraživanja su pokazala da su kreativnije

osobe osjećajnije, agresivnije i introvertiranije.

3.2. Kreativni produkt

Arar i Rački (2003, str. 11) u Prirodi kreativnosti navode kako kreativni produkt

zadovoljava kombinaciju nekoliko kriterija: odgovor treba biti nov, treba biti efikasan u

nošenju s nekim izazovom ili biti od vrijednosti pojedincu ili društvu. Izražen je u obliku

ekspresije, odnosno opipljivog produkta ili u obliku impresije, tj. sposobnosti detaljnog

zapažanja. (Somolanji i Bognar, 2008, str. 89)

Slažem se s autorima kad govore o novosti produkta jer uistinu osoba može doći do

nekih spoznaja, odnosno nekog produkta koji je za nju nov, s tim da je to već prije postojalo.


8

Također trebamo imati na umu da nije svaki odgovor kreativan. Kreativan odgovor ima

vrijednost za pojedinca i može se nositi s različitim izazovima.

3.3. Kreativni proces

Somolanji i Bognar (2008, str. 89) smatraju da kreativni proces mora dovesti do neobičnih

ideja, stvarati različite kombinacije staroga, odnosno nadograđivati nove ideje na već

postojeće stanje. Kreativni proces podrazumijeva nekoliko etapa. Tu činjenicu iznio je

Grahams Wallas 1926. godine. (Ozimec, 1996, str. 327)

Etape kreativnog procesa:

1. Pripremna etapa – sastoji se od uočavanja i formuliranja problema,

upoznavanja problema te prikupljanja materijala kako bi se došlo do rješenja

problema.

Pripremna etapa predstavlja početak stvaralačkog ciklusa te podrazumijeva

traganje i istraživanje što je za kreativce posebno zanimljivo.

2. Inkubacija – izuzetno značajna faza i uvjet kreativnoga djelovanja, gdje se

aktivnost prebacuje na unutrašnji plan, odnosno na razmišljanje o problemu

3. Iluminacija – etapa u kojoj se razotkriva čitav problem i nalazi rješenje.

4. Provjeravanje ili verifikacija – etapa u kojoj se provjerava ispravnost teorije

3.4. Kreativna okolina

Pod okolinom podrazumijevamo društvo u kojem pojedinac živi. To društvo može

uvelike utjecati na kreativnost pojedinca, pozitivno ili negativno. Potrebno je stvoriti ugodno

ozračje, motivirati djecu kako bi bili što kreativniji. Ukoliko djetetu ne dopuštamo da se izrazi

onako kako bi ono to željelo, gušimo njegovu kreativnost jer dijete koje se ne zadovoljava

gotovim sadržajem, koje uživa u tome da ga mijenja, uživa u samom postupku stvaranja novih

sadržaja kreativno je dijete.

Cvetković – Lay i Pečjak (2004, str. 14) navode kako bi roditelji također trebali

pridonijeti razvijanju kreativnosti svoje djece. Upravo ih oni trebaju podržavati i poticati da

budu inovativna, kreativna i usmjerena na stvaranje jer oni prvi primjećuju kreativnost kod

djece. Tu kreativnost treba razvijati od malih nogu, a ne ignorirati.


9

4. VRSTE MIŠLJENJA

Tipovi mišljenja općenito se mogu podijeliti na konvergentno i divergentno. Smatra se da

su i konvergentno i divergentno mišljenje važni za kreativni proces.

Ozimec u djelu Otkriće kreativnosti (2008, str.289) navodi kako je divergentno mišljenje

rasprsnuće jednoga na mnogostruko, dok je konvergentno mišljenje svođenje mnogostrukog u

jedno. Važno je naglasiti da su konvergentno i divergentno mišljenje u komplementarnom

odnosu.

Tablica 1: Vrste mišljenja (Bognar, 2003, str.3)

Konvergentno mišljenje Divergentno mišljenje

Analitičko – traži se točnost Generativno – informacija se vrednuje s obzirom

na njenu mogućnost da stimulira ideje

Selektivno – jedan ispravan put; odbacuje se

nevažni

Istraživačko – mnogi mogući putovi, nevažnost se

promatra kao potencijalni izvor Inspiracije

Predvidljivo – slijedi logički redoslijed Nepredvidljivo – zasniva se na intuiciji više nego

na logici; čini psihičke skokove

Vodi prema dobrim odgovorima Neophodno je za izvrsne odgovore

4.1. Neke odlike divergentnog mišljenja

Divergentno mišljenje otvara nove ideje i moguća rješenja. Kao odlike ovog mišljenja

navode se: originalnost, fleksibilnost, fluentnost i elaborativnost.

Jedna od najvažnijih osobina kreativnosti je originalno mišljenje. Originalnost se često

opisuje kao nešto neponovljivo, a podrazumijeva rješavanje problema na jedan nov, neobičan

i izvoran način.

Cvetković- Lay i Pečjak (2004, str.11) u svom priručniku Možeš i drukčije navode

kako se originalnost ponajprije iskazuje kroz jedinstvenost i rijetkost ideja, metoda i

proizvoda mišljenja.

Fleksibilnost može biti perciptivna, kognitivna i socijalna. Očituje se u brzom

nalaženju drugog rješenja, u kombinaciji rješenja, u pokretljivosti ideja. (Cvetković-Lay,

Pečjak, 2004, str.11 )


10

Ozimec (1996, str. 289) smatra kako fleksibilnost ukazuje na svojstvo savitljivosti

mišljenja, mijenjanja pravca u rješavanju problema. Djeca su fleksibilnija od odraslih jer

odrasli, nakon što dođu do rješenja, nisu sposobni potražiti drugo rješenje. Uživaju u

otkrivanju novih rješenja, ne zadovoljavaju se jednim, odstupaju od stereotipa te lako prelaze

s jednog načina rješavanja problema na drugi.

Fluentnost podrazumijeva sposobnost obrade informacije, proizvođenje novih ideja te

opisivanje detalja. Ozimec (1996, str. 289) smatra kako fluentnost može prijeći u bujicu ideja

što može ometati elaboraciju i dovršavanje djela. Slažem se s navedenom tvrdnjom jer

ukoliko neka osoba ima mnoštvo ideja neće se zadržati samo na jednoj već postoji mogućnost

da će skakati s jedne ideje na drugu, a niti jedna neće biti ostvarena do kraja, tj. realizacija će

izostati.

Elaborativnost kao sastavnica konvergentnog mišljenja posebno je značajna u zadnjoj

fazi kreativnog procesa u kojoj se provjerava primjenjivost i izvedivost proizvoda

stvaralačkog mišljenja. (Cvetković - Lay, Pečjak, 2004, str. 12)


11

5. KREATIVNOST I INTELIGENCIJA

Inteligencija podrazumijeva sposobnost rješavanje problema. Ranija shvaćanja

poistovjećivala su kreativnost i inteligenciju.

Yew Kam Keong (2008, str. 45) navodi kako je inteligencija donošenje zaključaka na

temelju niza čimbenika, dok je kod kreativnosti naglasak na divergentnom mišljenju, odnosno

uočavanju brojnih mogućnosti za rješavanje postojećeg problema. Prema tome njihova

međusobna povezanost je vrlo mala.

Općenito se danas smatra da su kreativnost i inteligencija dosta nezavisne

sposobnosti, ali ipak i komplementarne jer među njima postoji povezanost. Pravilo je da se

kreativni ljudi odlikuju i natprosječnom inteligencijom, ali svi koji su natprosječno

inteligentni nisu ujedno i kreativni.

Treba naglasiti da sama inteligencija nije dovoljan uvjet za stvaralaštvo, ali je

neophodan. Upravo je taj zaključak donijela Coixova na osnovi 300 biografija velikana i

njihovih kvocijenata inteligencije. (Ozimec, 1996, str. 291)


12

6. POTICANJE KREATIVNOSTI U ŠKOLI

Kreativnost zauzima važno mjesto u školi, u odgojno – obrazovnom procesu. Za njen

razvoj presudnu ulogu ima učitelj/nastavnik, ali i okolina u kojoj se djeca nalaze. Zbog toga je

važno osigurati ugodnu atmosferu.

Prema istraživanju Bob Jeffreya i Peter Woodsa (Somolanji i Bognar, 2008, str. 91 )

atmosfera unutar razreda povoljna za razvijanje kreativnosti sadrži slijedeće karakteristike:

predviđanje

iščekivanje i očekivanje ( stvaranje situacija motivirajućih za učenike)

relevantnost (u nastavu uključiti sve kulturalne, rasne i druge osobnosti

pojedinog razreda)

postignuće (imati visoka očekivanja i povjerenje u učenikove sposobnosti)

zadovoljstvo (postignuća rezultiraju osjećajem zadovoljstva učenika)

Smatram da današnje škole pokušavaju razvijati kreativnost, iako ne u dovoljnoj mjeri.

Još uvijek je prisutno nepotrebno učenje činjenica koje učenicima ne koriste i prema tome

nisu učinkovite za njegov razvoj, već su štetne. (Bognar i Bognar, 2007, str. 421)

Tu stavljam naglasak na učitelja jer učitelj ima važnu ulogu u poticanju kreativnosti.

Uz učitelja za kreativnost su važni i roditelji koji prvi uočavaju kreativnost kod svoje djece.

Zbog toga je bitna suradnja učitelja i roditelja u odgoju.

Isenberg i Jalongo (citirano u B. Bognar, 2004, str. 269 – 270) navode da škola u kojoj

se njeguje kreativnost:

školsko osoblje se trudi smanjiti stres i anksioznost kod djece i sebe

proces se vrednuje više od proizvoda

iz aktivnosti u kojima sudjeluju djeca uklanja se vremensko ograničenje

uspostavlja se slobodno i otvoreno ozračje, a samoizražavanje se ohrabruje i

cijeni

djeca se ohrabruju da razmjenjuju ideje ne samo s učiteljem već između sebe

natjecanje i nagrađivanje nastoji se što manje koristiti

Učeniku također trebamo pružiti osjećaj sigurnost, neprestano razvijati odnos između

učenika i učiteljice, raditi na komunikaciji i razumijevanju. Zbog osjećaja nesigurnosti, straha

od kazni, koje se često koriste u školama, ili učiteljičine reakcije, djeca ne izražavaju ono što

misle.


13

Potrebno je osigurati i dva vrlo važna psihološka preduvjeta: psihološka sigurnost i

psihološka sloboda. B. Bognar ih, u priručniku Škola koja razvija kreativnost (2003., str.4)

definira ovako :

„Psihološka sigurnost je izvanjska; ona ovisi prije svega o sigurnom okolišu. Djeca se

osjećaju sigurno kada većina ostalih osoba prihvaća da dijete ima bezuvjetnu vrijednost,

kada ne postoji vanjska evaluacija i kada se prema djetetu ponaša empatično.

Psihološka sloboda je unutrašnja. Ona proizlazi iz djeteta. Kada se djeca slobodno igraju

simbolima i koriste simbole za samoizražavanje ona razvijaju unutrašnje stanje

psihološke slobode.“

Kada učenici postanu svjesni da su prihvaćeni onakvi kakvi jesu, postati će sigurniji u

sebe te se slobodnije izražavati.

Kreativnost je u školi često sputavana te zanemarivana. Učitelji nisu dovoljno

educirani za takav pristup pa na kreativnost ne obraća dovoljno pozornosti. Tada se može

dogoditi da je kreativan učenik neuspješan u školi jer njegovi prijedlozi i rezultati nisu

prihvaćeni od učitelja. Učenici su prisiljeni naučiti gomilu činjenica, a nije im pružena prilika

da sami istražuju i dolaze do zaključaka, te im na taj način pomognemo da se razviju.

Smatram da prvenstveno tradicionalna nastava guši kreativnost u školi jer ne dopušta

učenicima da se izraze. Učitelj se postavlja kao dominantna osoba. Često se ideje učenika ne

prihvaćaju, ne prihvaća se njihova originalnost i samostalnost, već su sputavani i mijenjani od

strane učitelja. Inzistira se na memoriranju i pamćenju raznih podataka, koji s vremenom

iščeznu, a zanemaruje se mašta. Odnosno, nastavnici svojim prijedlozima mijenjaju maštovita

djela učenika smatrajući da će tek tada rezultat biti dobar.

6.1. Kreativan nastavnik

Prema Stevanoviću (2003, str.49) kreativan nastavnik posjeduje ove osobine:

Koristi svoj potencijal za stvaralaštvo

Stalno je otvoren za nova iskustva

Ima jasnu koncepciju cilja i bira realistična sredstva kako ga dostići

Svjestan je drugih ljudi i pozitivno reagira na njihove potrebe

Od učenika traži što više povratnih informacija

Inspirator je učenika

Stalno je otvoren za nova kreativna iskustva


14

Kako bi nastava bila što učinkovitija, kreativan nastavnik mora biti uporan i predan

suradnji s učenicima, organiziranju nastavnog procesa, odabiru metoda, pripremanju

materijala, planiranju i programiranju. Mora poticati učenike i motivirati ih da postavljaju

pitanja, istražuju i stvaraju.

U priručniku za razvijanje dječje kreativnosti Dosadno mi je, što da radim?

(Bilopavlović, Čudina – Obradović, Ladika, Šušković – Stipanović, 1993, str. 8 - 9) navodi se

nekoliko pravila kojima možemo razviti dječju kreativnost:

Ostaviti djetetu dovoljno slobode za vlastiti izbor, procjenu rezultata i

samostalnu aktivnost bez neprestanog nadziranja i ispravljanja

Pokazati djetetu kako i mi uživamo u procesu smišljanja i stvaranja, potrebno

je uključiti dijete u vlastiti proces rješavanja problema te iskazati zadovoljstvo

i veselje vlastitom i djetetovom doprinosu i ideji

Potrebno je pokazati djetetu da sudjelujemo u njegovu stvaranju, da cijenimo

njegov rad, razumijemo ga i pratimo

Odgoditi procjenu i ocjenu je li neki dječji prijedlog, ideja dobra ili loša.

umjesto toga dijete trebamo potaknuti da se samo zapita može li se nešto

promijeniti, kako bi bilo ako se promijeni, je li dobro ili ne

Ne kritizirati, a pogotovo ne izrugivati nespretne, nelogične, djetinjaste

prijedloge. Dijete samo treba isprobati prijedlog i doći do zaključka, kritika pa

čak i odbacivanja vlastitog prijedloga

Ne pomagati djetetu dajući gotove primjere i rješenja. Dopustiti mu da samo

razmišlja i da za to upotrijebi vremena koliko mu god treba.

Potrebno je pokazati djetetu da cijenimo kada je do rješenja odnosno rezultata

došlo samo te kada su ta rješenja originalna, drugačija.

U svim situacijama uvijek je potrebno djetetu naglasiti da postoje različitosti,

sličnosti, suprotnosti i mogućnosti.

U svakodnevnom životu i igri s djetetom upotrebljavajte riječi: smisli, izmisli,

preuredi …

Važna je dječja mašta. Potičite ju!

U svim aktivnostima upućujte na mogućnost variranja načina rada, tehnike,

instrumenata.

Potrebno je navikavati dijete da pažljivo promatra oko sebe te u rješavanju

problema nastoji iskoristiti sve mogućnosti iz okoline


15

Dobar učitelj nikada nije zadovoljan trenutnim stanjem, uvijek želi napredovati i

razvijati svoje sposobnosti. Znatiželjan je, a ta znatiželja pomaže mu da se razvije. Ukoliko

učitelj izgrađuje sebe, traži druge mogućnosti, dopustit će i učenicima da se izraze na

drugačiji način.

Učitelj ne treba biti dominantan u procesu nastave, on učenike treba voditi kroz taj

proces. Na taj način učitelj će stvoriti atmosferu u kojoj se kreativnost može razvijati.


16

7. EMPIRIJSKI DIO ISTRAŽIVANJA

7.1. Akcijsko istraživanje

Utemeljiteljem akcijskih istraživanja smatra se Kurt Lewin. On smatra kako: „Nije

dovoljno da akademska zajednica razjasni postojeće društvene probleme i da opće smjernice

već je važno da i sami praktičari u konkretnoj socijalnoj situaciji imaju mogućnost

usmjeravati svoje djelovanje na temelju rezultata koje su uočili“ (Bognar, 2006, str. 178).

Upravo akcijskim istraživanjem možemo uočiti brojne probleme, na koje se mnogi ne

obaziru. Istraživanjem možemo doći do začuđujućih rezultata, koji nas mogu ohrabriti ili

obeshrabriti, no ipak nam daju povratnu informaciju koja nam služi za daljnji napredak našeg

djelovanja.

Veoma je važno da akcijskom istraživanju pristupimo otvoreno, da smo spremni

priznati u čemu griješimo i što možemo promijeniti kako bi akcijsko istraživanje proveli što

bolje. Važna je elastičnost, jer ako akcijskom istraživanju pristupimo suviše kruto, nastojeći

ga provesti točno onako kako smo zamislili na početku, promjene će biti neznatne. Prilikom

provođenja akcijskog istraživanja moramo imati na umu da je plan podložan promjenama u

svakom dijelu i trenutku njegova izvođenja.

Cunnihgham akcijsko istraživanjem definira kao istraživanje:

koje izvode članovih neke organizacije uz pomoć vanjskih savjetnika (svi zajedno su

akcijsko – istraživačka skupina)

u kojem članovi sudjeluju u istraživanju i akciji

koje naglašava značenje grupne dinamike i društvenih snaga što potiču ili koče

zajedničko djelovanje

kojem je namjera mijenjanje ponašanja (u tom procesu slijedi planiranje, izvođenje i

evaluacija) (citirano u Bognar – Matijević, 2005).

Od učitelja se očekuje da potiču akcijska istraživanja te i sami sudjeluju u njima. Na taj

način istražuju područje svoje djelatnosti te kroz istraživanja poboljšavaju svoje

kompetencije. U slučaju nedoumica i nespremnosti tijekom izvođenja učitelji se mogu obratiti

kritičkim prijateljima. (Bognar – Matijević, 2005, str. 93)

Konzultiranje s drugim učiteljima, odnosno kritičkim prijateljima je veoma važno jer

ponekad se nađemo u situaciji u kojoj ne vidimo kako dalje, ili pak ne znamo, a kritički

prijatelji nam mogu dati ideju kako nešto učiniti ili kako motivirati učenike kako bi postigli


17

bolje rezultate. Uz kritičke prijatelje važan je i istraživački dnevnik te podaci koje tijekom

istraživanja prikupljamo jer nam pomažu pri izradi izvještaja o istraživanju.

Provođenje akcijskog istraživanja prvenstveno je izazov. Na samom početku akcijskog

istraživanja obuzeo me strah jer nisam znala kako će učenici reagirati, što će biti s

radionicama, griješim li u nečemu… Bilo je puno pitanja bez odgovora! U istraživački

dnevnik zapisala sam : „ Nakon prve radionice osjećam se izgubljeno i nisam sigurna znam li

što radim! Učenici mi se čine totalno nezainteresirani, bez ikakve volje za rad. Ovo je izvan

svih mojih očekivanja i nisam sigurna hoću li uspjeti!“ Tada sam spoznala važnost kritičkog

prijatelja koji se navodi u literaturi o akcijskim istraživanjima. Moja kritička prijateljica

Sandra rekla je : „Glavu gore, ne gledaj na to kao na neuspjeh…već kao pomoć da slijedeći

put bude bolje.“ (Istraživački dnevnik, 21. rujna 2010.)

Akcijsko istraživanje je iskustvo koje je uistinu korisno i učitelja može samo obogatiti

i pomoći mu u daljnjem djelovanju. Meni će sigurno pomoći. Moje se istraživanje zasniva se

na prikupljanju podataka, tj. upoznavanju djece i provođenju niza radionica u kojima će

učenici upoznati i postati svjesni svoje kreativnosti.


18

7.2. Moj istraživački interes

Razmišljajući o provođenju akcijskog istraživanja, zapitala sam se što je zapravo moj

interes, što želim istražiti. Prisjećajući se svojih školskih dana i uspoređujući ih s viđenim

javnim i oglednim predavanjima kojima sam prisustvovala tijekom petogodišnjeg studija

shvatila sam kako mi, starije generacije učenika, nismo bili toliko opterećeni tehnologijom i

internetom kao današnja djeca koja vrijeme provode uz televiziju, kompjutore i igrice.

Osim toga u školi se učenici često nadmeću i hvale popularnim igračkama i najnovijim

računalnim igricama. Sve to utječe na djecu na različite načine. Učenici zavide jedni drugima

na stvarima koje imaju. Na neki način ih to sve ograničava u igri, jer video igrice imaju jasna

pravila po kojima se treba igrati kako bi se napredovalo. Igrajući se s junacima animiranih

filmova koji se nalaze u trgovinama, djeca reproduciraju ono što se događa u filmu. Pri tome

malo koriste svoju maštu. Kroz razgovor sam također saznala da nitko od učenika nikada nije

sam izradio bilo kakvu igračku s kojom se igrao.

U školi se većinom događa isto. Učenicima se već u prvom razredu postavljaju granice

odnosno kako se uči hrvatski, kako matematika i tako dalje. Godinama se ponavljaju okviri

koji sputavaju ne samo učenike već i učitelja. Učenici se rijetko potiču na stvaranje, na

spontano igranje idejama, na preoblikovanje. To je veliki nedostatak škole.

Učitelji trebaju poticati učenike na aktivnost, poticati njihovu znatiželju i pokušaje da

dođu do novih rješenja, ukratko da budu kreativni. No učitelji bi trebali raditi i na sebi jer da

bi potaknuli kreativnost učenika i sami moraju biti otvoreni za nove ideje. Taj nedostatak

otvorenost prema novim idejama je velik problem jer se učenici razlikuju. Svaki učenik je

jedinstven s vlastitim sposobnostima, a škola i učitelji većinom učenike tretira na isti način, a

taj isti način podrazumijeva naređivanje, opominjanje, ispravljanje itd.

Razmišljajući o školi, učiteljima i učenicima kao jedinstvenim pojedincima odlučila sam

učenike potaknuti na stvaranje, igranje, razmišljanje te im omogućiti da tako razvijaju svoju

kreativnost. Dakle, problem svog akcijskog istraživanja izrazila sam u obliku pitanja:

Kako potaknuti kreativnost kod učenika mlađe školske dobi u prirodoslovno –

matematičkom području?


19

Kako bih doprinijela poticanju učeničke kreativnosti bilo je potrebno učenike potaknuti na

aktivnost, motivirati ih te različitim radionicama i materijalima potaknuti njihovu znatiželju i

želju za stvaranjem. Kroz radionice učenici bi stvarali, bilo je potrebno dopustiti mašti da ih

vodi, da sami dolaze do rješenja i stvore nešto novo kombinirajući različite materijale. Kroz

svoje istraživanje željela sam:

- potaknuti učenike na stvaranje

- stvoriti ugodno ozračje u razredu

- potaknuti učenike na maštanje

- povećati suradnju među učenicima

7.3. Kontekst istraživanja

Slika 1. Učenici 1.a razreda

Prije neposrednog provođenja akcijskog istraživanja zaputila sam se u školu kako bih

se upoznala s učenicima. Učiteljicu, Anitu Stojčević, poznavala sam od prije jer sam

surađivala s njom tijekom studiranja. Upravo sam zbog toga i odlučila u njenom razredu

provesti akcijsko istraživanje jer sam bila sigurna da će mi omogućiti dovoljno vremena za


20

istraživanje te pomoći ukoliko se susretnem s problemima. Razveselila sam se i činjenici da

razred nije velik, pohađa ga 15 djevojčica i 4 dječaka.

Na zidovima učionice u kojoj je prvi razred nalaze se radovi učenika i različiti plakati.

U učionici ne postoje didaktički materijali koje učenici mogu koristit kad požele. Smatram da

je to veliki nedostatak u školi jer učenicima ne omogućuje učenje nastave uz korištenje

različitih materijala.

Što se tiče samog akcijskog istraživanja postojali su brojni problemi, ali i prednosti

samog razreda. Jedan od najvažnijih problema je taj da sam se zatekla u nepoznatom razredu s

učenicima koji su tek krenuli u školu, još su zaigrani i ne shvaćaju obveze! No na to nisam

gledala samo kao na problem već kao prednost, jer još uvijek nisu programirani i lakše se

prepuste mašti, što je upravo bilo potrebno. Razred nije bio velik tako da su svi učenici mogli

sudjelovati u predviđenim aktivnostima. Prednost je i to što je učionica samo njihova tako da

vrijeme nisam trošila na razmještanje klupa za drugi razred.

7.4. Istraživački plan

Ostvarivanje postavljenih ciljeva predvidjela sam provedbom različitih aktivnosti kroz

4 pedagoške radionice. Svaka radionica trajala je 90 minuta. (Tablica 2.)

No za ostvarivanje ciljeva i dugotrajnijih promjena radionice bi se trebale provoditi

duže vrijeme, odnosno tijekom cijele godine jer bi se na taj način na učenike utjecalo u većoj

mjeri, dok se kroz dva tjedna veliki pomaci ne mogu dogoditi.

Učestalim provođenjem radionica postigli bi se izvrsni rezultati na području

kreativnosti jer se ona zanemaruje. Kroz radionice ovakvog tipa došlo bi do velikih promjena,

gdje bi svaki učenik došao do izražaja u skladu sa svojim sposobnostima.


21

Tablica 2. Istraživački plan

CILJEVI AKTIVNOSTI

KRITERIJI

Poticati kreativnost i

stvaralaštvo

Potaknuti sve učenike na

sudjelovanje u

radionicama

Poticati učenike na

iznošenje što više ideja

Moja lutka

Odlazak u prirodu, uočavanje

promjena koje se događaju u

jesen, prikupljanje materijala i

izrada lutke

Umjetnost trokuta

Ponoviti geometrijski lik, trokuta

stvoriti sasvim novi oblik

Kako bih provjerila

uspješnost odabranih

radionica postavila sam

nekoliko kriterija:

1. Svi učenici su

sudjelovali u

predviđenim

radionicama

2. Iznose ideja i zamisli

3. Nastaju kreativni i

originalni radova

učenika

4. Učenici su zadovoljni i

motivirani

5. Učenici su aktivni

6. Javlja se želja za

usvajanjem novih

tehnika

Potaknuti učenike na

stvaralaštvo i maštanje

Učiniti razredno ozračje

veselim i opuštenim

Ponavljamo crte

Ponoviti vrste crta te od

poluskrivenih oblika načiniti svoj,

originalan crtež

Origami

Povezati prirodu i društvo s

izradom papirnatih oblika,

Povećati suradnju među

učenicima

Nastojati da svi učenici

budu aktivni

Knjiga o brojevima

Organizirati se i načiniti razrednu

knjigu brojeva

Stvaranje zvukova

Razgovarati o vodi, matematičkim

pojmovima „manje“, „više“ i

„jednako“ te stvoriti melodiju uz

pomoć čaša i vode

Poticati kreativnost

Poticati učenike na

maštanje i razmišljanje

Stvoriti ugodno ozračje

Kako jagoda može biti

veća od lubenice

Razgovarati o zdravoj prehrani,

smisliti kako povećati jagodu

Kako bi mi bilo da sam

riba

Razgovarati o kućnim ljubimcima,

pokretima prikazati gibanje ribe u

moru

7.5. Postupci prikupljanja podataka

S obzirom da se akcijsko istraživanje sastoji od provođenja različitih radionica kroz koje

dobivamo povratne informacije od učenika bilo ih je potrebno zabilježiti videokamerom ili

fotografijom. Prikupljanje takvih materijala uvelike nam olakšava kasniju analizu sata jer ipak

nismo u mogućnosti zapamtiti sve detalje. Upravo pregledavanjem video- zapisa možemo

uočiti vlastite greške ili ideje učenika. Fotografiranje radova nam omogućuje detaljniji

pregled radova učenika. Kako bi provjerila zadovoljstvo ili nezadovoljstvo učenika


22

aktivnostima provela sam evaluacijske listiće nakon svake radionice. Uz video-zapise,

fotografiranje i evaluacijske listiće vodila sam i istraživački dnevnik u koji sam zapisivala

svoje nedoumice i zapažanja.

7.6. Proces ostvarivanja akcijskog istraživanja

Kako bih provela ovo akcijsko istraživanje bilo je potrebno osmisliti radionice koje će

biti kreativne i učenike potaknuti na stvaralaštvo. U dogovoru s mentorom Brankom

Bognarom odlučila sam provesti 8 aktivnosti u kojima su sudjelovali svi učenici 1.a razreda.

7.6.1. Opis aktivnosti „Moja lutka“

Prije provođenja prve predviđene radionice odlučila sam obaviti razgovor s učenici.

Željela sam saznati imaju li učenici potrebu izrađivati različite predmete, slikovnice, stripove i

slične stvari koje se od njih ne traže u školi. To me zanimalo jer je upravo prva radionica bila

povezana s izradom lutke od prirodnih materijala. Pitala sam ih izrađuju li nešto sami kod

kuće od papira, drveta, tkanine itd. Jedna učenica je odmah rekla: „Ja pravim odjeću svojoj

bebi s kojom se igram“ (Istraživački dnevnik, 21. rujna 2010.). Još nekoliko učenica se javilo

s istom izjavom, dok se jedna učenica javila i rekla: „Kad idem na more kupimo školjke i

onda pravimo kutiju za nakit“ (Istraživački dnevnik, 21. rujna 2010.). To su dvije stvari koje

su učenice navele, ništa osim toga nisu pokušale napraviti. Kod učenika zanimanje za izradu

bilo kakvih predmeta je još više smanjena. Jedan učenik je naveo: „Volim avione pa ja od

papira nekad pravim avione“ (Istraživački dnevnik, 21. rujna 2010.). Na kraju mogu zaključiti

da većina njih nikada nije napravila nešto ukoliko se to nije tražilo od njih u školi. No ni to

nije uključivalo vlastite ideje već sve nalikuje na šablonu, znači rade onako kako im je

zadano.

Od 15 učenica njih 9 učenica izrađuje odjeću za lutke od različite tkanine i na taj način

izražavaju svoju potrebu za stvaranjem, dok 6 učenica ne izrađuje odjeću niti su ikada probale

napraviti nešto same (Slika 2).


23

Slika 2. Izrada lutaka (djevojčice)

Slika 3. Izrada aviona od papira (dječaci)

Samo jedan učenik izrađuje avione od papira ili drveta dok 3 učenika nikada nisu

nešto izradili, niti imaju potrebu za izrađivanjem različitih predmeta ili oblika (slika 3).

Nakon obavljenog razgovora učenike sam odvela u školsko dvorište. S obzirom na to

da je stigla jesen učenici su vani sami mogli zaključiti koje se to promjene događaju u prirodi,

što se događa s drvećem, kakvo je vrijeme i tako dalje. Zaključila sam da je to puno bolje od

pričanja o jeseni u razredu, jer su na ovaj način učenici mogli sami dolaziti do zaključaka.

Prošetali smo školskim dvorištem i uočavali promjene. Nakon što sam učenicima rekla

da ćemo izraditi lutku kad se vratimo u razred začuđeno su me gledali jer nisu znali od čega

ili kako. Jedna učenica je pomalo u strahu rekla: „Ne želim ništa izrađivati jer mi nikada ništa

0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

da ne

0

1

2

3

4

da ne


24

ne ispadne dobro“. (Istraživački dnevnik, 21. rujna 2010.) Tad sam shvatila da ću tijekom

provođenja akcijskog istraživanja nailaziti na ovakve odgovore jer su učenici očito sputavani,

bilo od strane roditelja ili nekoga drugog, tko ih ispravlja, popravlja njihove radove i slično.

Bilo je potrebno poticati ih, pokazati im da podržavamo njihovu aktivnost, ohrabrivati

ih i pokazati da i mi uživamo u tom procesu stvaranja. Kritiziranje nije imalo mjesta u našoj

nastavi. (Istraživački dnevnik, 21. rujna 2010.)

Uz promatranje promjena u prirodi razmišljali smo od čega bi mogli napraviti lutku.

To se pokazalo poticajnim za različite učeničke ideje jer je jedan dječak predložio da

koristimo češere, drugi grančice, a jedna djevojčica je došla na ideju da iglice bora možemo

koristiti kao kosu lutke. Izlazak u dvorište mi je uvelike olakšao ovu aktivnost jer su učenici

sami razmišljali o materijalima od kojih ćemo napraviti lutku. Upravo mi je to bio cilj,

potaknuti ih na razmišljanje i uočavanje, kombiniranje i iznošenje ideja. No uz prikupljanje

materijala učenici su naučili koje se to promijene događaju u jesen, kakva je priroda, kakvo je

vrijeme i slično. Prikupili smo potreban materijal i krenuli u razred.

Nakon povratka u razred iznenadila sam se brzinom kojoj su učenici počeli stvarati.

Sami su uzimali prikupljeni materijal te ga slagali na stolu. Kombinirali su za što će

upotrijebiti češere, iglice i grančice. Na njihovom licu mogla sam vidjeti da su sretni i da s

oduševljenjem izrađuju lutku, čak i djevojčica koja je rekla da joj ništa ne uspijeva.

Slika 4. Izrada lutke


25

Rezultati su bili zadovoljavajući, postojale su brojne kombinacije lutki, od onih koje

sjede, stoje, do onih koje trče. Bili su zadovoljni jer su svojom aktivnošću, sami, nešto

napravili, a prije nisu imali mogućnosti za takvo nešto. (Istraživački dnevnik, 21. rujna 2010.)

Za ovu aktivnost učenicima je trebalo dosta vremena, a ja ih nisam htjela ograničavati

vremenom jer ukoliko su ograničeni, uvijek će postojati napetost i žurba da se završi na

vrijeme. Pokušala sam im omogućiti dovoljno vremena kako ne bi osjećali pritisak ili se pak

obazirali na školsko zvono. Nakon što su lutke završili razgovarali smo o tome gdje bi mogli

svoju lutku povesti. Jedna djevojčica je rekla: „Moja lutka zvala bi se Maria Jose, vodila bi ju

na more i kupala se s njom“ (Istraživački dnevnik, 21. rujna 2010.).

Slika 5. Lutka

Na slici je prikazana lutka koja stoji. Djevojčica je za kosu i haljinu upotrijebila iglice

bora, a ruke i noge načinila je od grančica koje smo u razredu rezali. Bilo mi je drago vidjeti

što je učenica koja sjedi u klupi s ovom djevojčicom također napravila lutku koja nosi


26

haljinicu no ta haljinica je napravljena od grančica. To je pokazatelj da su učenici uistinu bili

samostalni i nisu kopirali jedni druge što se često događa.

7.6.2. Opis radionice „Umjetnost trokuta“

Na početku druge aktivnosti pred učenike sam stavila papir na kojem je bio nacrtan

trokut. Pitala sam ih znaju li što je to nacrtano na papiru. Učenici su znali odgovor jer su

geometrijske likove već učili. Zatim sam im objasnila zadatak. Zadatak je bio da zamisle što

bi se sve pomoću trokuta moglo prikazati te što bi od njega moglo nastati, a da je maštovito i

zanimljivo. Na početku su učenici bili zbunjeni. Jedan učenik je rekao: „Kako da ja nešto od

toga napravim? To je trokut“ (Istraživački dnevnik, 21. rujna 2010.). Uz takvo pitanje sam se

pomalo obeshrabrila, jer razgovarajući s njima pomislila sam da su shvatili koji je zadatak.

Naizgled lagana aktivnost postala je zbunjujuća kako za njih tako i za mene. Zastala sam i

upitala ih: „Od čega se pravi torta?“ Učenici su odmah počeli nabrajati sastojke. Krenuli smo

od brašna. Pričali smo o tome kakve je boje, kakvo je na dodir i slično. Zatim smo usporedili

tortu i brašno. A na kraju su došli do zaključka da bez brašna ne bi bilo torte. Tako je i naš

zadani trokut bio samo sastojak nečega, što se trebalo stvoriti (Slika 6). U tom trenutku mi se

ta priča činila bizarnom jer sam se našla u situaciji koju nisam planirala, no ipak je ispostavila

kao dobra priča jer su učenici shvatili što treba napraviti. (Istraživački dnevnik, 21. rujna

2010.)

Slika 6. Vesela žaba


27

Prihvatili su se rada no ipak je oduševljenje splasnulo, nisu bili uzbuđeni kao za

vrijeme prve aktivnosti. Možda zbog umora ili nezadovoljstva, no većina učenika je na

kreativan način izrazila svoje viđenje trokuta. Upravo je to bio cilj ove radionice: potaknuti ih

da iznesu što više ideja i na maštovit način upotrijebe trokut za nastanak novog oblika. Ipak

smatram da cilj nisam uspjela ostvariti u potpunosti jer su neki učenici, što je vidljivo na

videozapisu, nezainteresirani.(Videozapis, 10:00-10:15)

Slika 7. Stroj za pravljenje sira

Učenici su se potrudili od običnog trokuta napraviti nešto neobično. Ipak neki učenici

su samo dodali cvjetić, crticu ili slično i njihov rad je bio gotov. Jedan učenik je rekao: „To je

moj ukrašeni trokut“, dok je djevojčica jednostavno povukla dvije paralelne crte prema dolje i

rekla: „Pa to je prometni znak, viđam ih na putu do škole“ ( Istraživački dnevnik, 21. rujna

2010.).

Ipak, ova aktivnost je, već prvog dana, ostavila veliki dojam na mene jer sam shvatila

da učenici ponekad neće reagirati onako kako sam očekivala. Rezultati stvaralaštva se

razlikuju od učenika do učenika. Kako bi ti rezultati bili što bolji potrebna je dobra

organizacija nastave te visok stupanj elastičnosti. Prema Stevanoviću (1999, str. 208)

organizacija nastave trebala bi biti postavljena tako da svaki učenik u njoj pronalazi sebe, tj.

da može manifestirati svoje stvaralačke potencijale, tj. da se osjeća radosnim, sigurnim, da

može stvarati prema svojim dispozicijama. Upravo mi je ova prva radionica, odnosno druga


28

aktivnost pokazala da u svoju organizaciju nastave trebam uključiti što više neobičnih pitanja

i ideja ukoliko učenici u njoj ne pronađu sebe te ih motivirati na aktivnost.

Evaluacija radionice

Nakon svake provedene radionice učenici su ispunili evaluacijski listić kako bih dobila

povratnu informaciju o tome jesu li zadovoljni ili nisu zadovoljni nastavom.

Slika 8. Prikazuje evaluaciju prve radionice

Svih 19 učenika na pitanje Kako si se osjećao/la danas u školi odgovorilo je

zadovoljno. Iako su postojali određeni problem i nesporazumi prilikom provođenja prve

radionice svi učenici su bili zadovoljni i sudjelovali su u predviđenim aktivnostima.

Rezultati evaluacijskog listića su me iznenadili upravo zbog druge aktivnosti koju sam

provela s učenicima. Na videozapisu se vidi da nisu zadovoljni drugom aktivnošću i da su

neki učenici napravili detalj, poput gore navedenog cvjetića, kako bi što ranije završili.

7.6.3. Opis aktivnosti „Origami“

Razmišljajući o aktivnostima za drugu radionicu shvatila sam kako bi učenicima

trebala omogućiti te pružiti priliku da nauče nešto novo, ali da to povežu s već naučenim

gradivom. Tako mi se origami tehnika učinila vrlo zanimljivom jer smo na taj način dobili


29

priliku razgovarati o okolišu i njegovoj zaštiti te kroz razgovor doći do izrade različitih oblika

od papira. Učenike sam željela zainteresirati za aktivnost jer sam vidjela, kroz period koji

sam provela s njima, da rado i s oduševljenjem prihvaćaju novosti koje se uvode u nastavu.

S obzirom na to da se nastava učenika prvog razreda odvija samo u jutarnjoj smjeni

odlučila sam radionice održati 3. i 4. sat jer sam iz razgovora s učiteljicom doznala da su

aktivniji tada nego odmah na početku nastave što je možda imalo utjecaja i na prvu radionicu

koju sam provela prva dva sata.

Upoznala sam ih s planiranim aktivnostima i bili su oduševljeni. Jedna djevojčica je

rekla: „Jedva čekam da vidim svoju pticu od papira!“ (Istraživački dnevnik, 23. rujna 2010.).

Ovo me uistinu obradovalo jer mi se činilo da će rezultati biti vrlo dobri.

Prva aktivnost započela je razgovorom o tome kako sve ljudi mogu pridonijeti zaštiti

okoliša i zbog čega je to vrlo važno. Na to pitanje dobila sam različite odgovore, a ne samo da

je potrebno bacati papir u koš za smeće. Jedan učenik je odgovorio: „Treba zatvoriti dimnjake

na tvornicama“, dok je učenica odgovorila: „Ne smijemo svašta bacati u potok jer onda

ugibaju životinje“ (Istraživački dnevnik, 23.rujna 2010.).

Razgovarajući s njima shvatila sam da su usvojili mnogo informacija o okolišu. U

razgovor sam uključila i životinje koje skupljaju hranu u prirodi te je i zbog njih važno da

pripazimo što sve odlažemo u prirodi. Tada se javila jedna djevojčica koja je vrlo tiha i rekla:

„Na televizoru sam gledala kako se ptica zaplela u plastičnu vrećicu i više nije mogla letjeti!“

(Istraživački dnevnik, 23. rujna 2010.). Iznenadila sam se jer su učenici sami navodili takve

primjere bez mojih potpitanja.

Prešli smo na izradu ptice od papira koju su učenici jedva dočekali. Podijelila sam im

papire te korak po korak naučila kako da izrade od običnog papira pticu koja leti. Iako mi se

činilo da će im zadatak biti težak svi su ga ostvarili. Bili su oduševljeni jer su prvi put u životu

izrađivali origami. Zatim sam učenicima rekla neka razmisle o prirodi, kakva je ona sada, što

se sve događa u njoj, što životinje rade i da to pokušaju prikazati na način na koji smo mi

izradili pticu. Pomalo sam bila zabrinuta jer sam pomislila kako će svi opet izrađivati svoju

pticu, no gledajući ih kako razmišljaju i stvaraju moje su brige nestale. (Istraživački dnevnik,

23. rujna 2010.)


30

Slika 9. Umorna ptica

Ovu umornu pticu (slika 8) napravila je jedna djevojčica i mogu reći da se uistinu

razlikuje od naše ptice bez obzira na to što je ptica. Naša zajednička ptica bila je vesela,

raširenih krila i u letu. Učenica je objasnila kako je njena ptica umorna od letenja jer je u

našim krajevima sada hladno i ona leti u toplije krajeve no već se pomalo umorila. Zbog toga

joj je lijevo krilo manje od desnog, na taj način je odlučila prikazati umor što me iznenadilo

jer nisam očekivala da bi učenica na takav način izrazila pojam umora. (Istraživački dnevnik,

23. rujna 2010.)


31

Slika 10. Medo u špilji

Na prvi pogled nije mi bilo jasno što je učenik želio prikazati ovime te sam ga

zamolila da mi objasni što je to. Učenik je na to odgovorio: „Ovo je špilja koju sam napravio

kad sam gužvao papir. U nju sam stavio ovog svog medu kojem viri glava malo. On će ići

spavat još malo, al nije još tolika zima pa mu malo još viri glava i gleda van!“ (Istraživački

dnevnik, 23. rujna 2010.). Ovo uključivanje jeseni i prikazivanje putem jednostavnog

oblikovanja papira me uistinu iznenadilo jer je svaki učenik pronašao sebe u tome i svi su

željeli prikazati nešto svoje, nije bilo kopiranja već samo originalne ideje učenika koje su

sami smislili.


32

Slika 11. Drvo u jesen

Drvo u jesen (Slika 11) napravila je učenica koja je to objasnila ovako: „Izgleda golo

jer je sad jesen, a u jesen lišće opadne s drveta i onda ostanu samo grane, a onda kasnije opet

bude lišća!“ (Istraživački dnevnik, 23. rujna 2010.).

Ovom aktivnošću sam zadovoljna jer sam uspjela postići cilj, a to je potaknuti učenike

na stvaranje i maštanje u veselom i opuštenom razrednom okruženju. su je učenici prihvatili s

oduševljenjem i radovali se jer su naučili nešto novo, povezali već naučeno gradivo i to

slikovito prikazali. Prokomentirali smo svaki napravljeni rad. Smatram da je to vrlo važno jer

nisam željela da se neki učenici osjećaju manje vrijedno, odnosno da njihovi radovi nisu

dobri. Svaki učenik je cijelom razredu pokazao što je napravio tako da smo imali priliku

vidjeti i vjevericu koja sprema hranu za zimu, cvijet, leptira itd. Vidjela sam da se učenicima

to svidjelo, a u razgovoru s njima sam doznala da nemaju priliku uvijek svi pokazati što su

napravili jer nema dovoljno vremena da svaki učenik pokaže svoj rad.


33

7.6.4. Opis aktivnosti „Ponavljamo crte“

S učenicima sam željela ponoviti vrste crta, kakve crte mogu biti itd. jer je to gradivo

koje uče iz matematike. Kreativne aktivnosti sam nastojala povezati s već naučenim

sadržajem jer je vrlo važno, kako općenito, tako i za kreativnost da učenici povezuju već

naučeno s nečim novim.

Za početak su učenici stali na bilo koje mjesto u razredu i svojim položajem tijela

prikazali ravnu, zakrivljenu, otvorenu, zatvorenu crtu itd. Ovo mi se učinilo dobrom idejom

koju sam neplanski provela jer su učenici tijekom prve aktivnosti sjedili, pa se ovo učinilo kao

idealna prilika da se malo razgibaju. Nakon toga učenicima sam podijelila papir na kojem su

nacrtane različite crte. Njihov zadatak bio je upotpuniti te crte jer su one dio nečega što se

nalazi u magli i ne vidi se dobro. I ova aktivnost je bila dobro prihvaćena od strane učenika.

Jedan dječak je rekao: „Crte se igraju skrivača, ali se nisu dobro sakrile!“ (Istraživački

dnevnik, 23. rujna 2010.). Bila sam iznenađena učeničkim asocijacijama koje su im padale na

pamet.

Neki učenici su stvarali cjelinu, odnosno priču dok su neki od njih od svake crte

pojedinačno napravili nešto. Bilo mi je važno da se ugodno osjećaju, da je u razredu ugodno

ozračje te da shvate kako imaju slobodu izraziti se na različite načine. Bilo mi je važno da

pokažu svoju maštu, odnosno da sami zamisle što se krije u magli kako je rekao učenik.

Literatura navodi kako učenicima treba omogućiti korištenje faktora divergentnog

mišljenja, odnosno stvaralačkog mišljenja koje pronalazi raznovrsne mogućnosti odgovora,

pri čemu posebno dolazi do izražaja mašta i originalnost pojedinca (Stevanović, 1999, str. 31).

Upravo je ova aktivnost to omogućila učenicima.


34

Slika 12. Zmaj i dvorac

Učenica je crte u magli spojila u cjelinu i svoj crtež objasnila: „Moj zmaj je dobar

zmaj koji je zapalio dvorac jer je zločesti čovjek sakrio svu hranu u njega. Onda je došao

dobri zmaj i zapalio dvorac i bacio hranu ljudima“ (Istraživački dnevnik, 23. rujna 2010.).

Ovakav odgovor nisam očekivala jer kad sam ugledala crtež pomislila sam kako je

prikazana borba jer učenici često pričaju o njoj i crtićima koje gledaju. Ovo je uistinu

neočekivano i vrlo dobro razrađeno na temelju samo nekoliko crta. (Istraživački dnevnik, 23.

rujna 2010.)


35

Slika 13. Metalno čudovište

Ovaj rad sam odlučila prikazati iz razloga što kod ovog učenika mašta nije došla do

izražaja. Ovo je metalno čudovište iz crtića koji se bori sa zmajem i učenik to gleda svaki dan

te je to razlog zbog kojeg je odlučio to prikazati. No možda griješim jer učenik ima iznimnu

moć zapažanja kad u nekoliko crta može prepoznati lik koji gleda na televizoru svaki dan.

Učenik je uistinu vrijedan i veoma aktivan na satu. Svakodnevno poticanje njegova

stvaralaštva dovelo bi do velikih rezultata. Svjesna sam da kod učenika ne mogu postići velike

promjene u kratkom vremenu no mogla sam ga poticati na aktivnost i sudjelovanje u

radionicama. (Istraživački dnevnik, 23. rujna 2010.)


36


Evaluacijski listić sastojao se od geometrijskih likova s različitim izrazima lica. Prvi je

bio tužan, drugi je bio ravnodušan, zatim treći koji je sretan i četvrti znak koji je jako uživao u

ovim radionicama. Učenici su trebali nacrtati sebe pored znaka koji opisuje njihovo

raspoloženje nakon ove dvije aktivnosti.

Slika 14. Prikazuje evaluaciju druge radionice

Samo jedan učenik se nacrtao pored drugog znaka, tj. nije bio niti zadovoljan niti

nezadovoljan dok su svi ostali učenici stali pored znaka s velikim osmjehom što pokazuje da

su bili vrlo zadovoljni aktivnostima. Mislim da im se ova radionica najviše svidjela upravo

zbog origamija. Uz evaluacijski listić, koji je pokazao da su učenici zadovoljni, videozapis

daje istu informaciju. Na njemu je vidljivo da učenici uživaju u izradi i smatram da sam ih

uspjela potaknuti na stvaralaštvo. Do izražaja je došla originalnost svakog učenika.

Učenici su rado surađivali i učiteljica mi je rekla kako je primijetila da se javljaju

učenici koji često ne surađuju na nastavi. Bilo mi je drago da su učenici na kraju zadovoljni s

onime što su napravili i što su uživali u nastavnim aktivnostima.


37

7.6.5. Opis aktivnosti „Knjiga o brojevima“

Razmišljajući o previđenim aktivnostima za ovu radionicu počela sam se bojati da ih

neće biti moguće kvalitetno izvesti. Učenici prvog razreda se još uvijek nisu znali sami

organizirati, podijeliti se u grupe, a potom podijeliti i zadatke. (Istraživački dnevnik, 28. rujna

2010.)

Aktivnosti su također zahtijevale više vremena nego ostale koje sam do sada provela s

učenicima, tako da se pojavio još jedan problem. Pribojavala sam se da će ih trajanje

aktivnosti umoriti. Učiteljica mi je savjetovala da ipak ove dvije predviđene aktivnosti

provedem u istom danu jer se razlikuju jedna od druge. Nakon što sam s učenicima ponovila

brojeve koje su učili, uslijedio je kratki razgovor o novinama i kako one zapravo nastaju.

Iznenadila sam se koliko zapravo učenici znaju što sve treba napraviti kako bi novine nastale.

Jedan učenik je rekao: „Novinar ide u svijet i nađe nešto zanimljivo pa to izađe u novinama“.

Djevojčica je objasnila nastanak ovako: „Svatko nešto napiše onda se to složi kao u knjigu“

(Istraživački dnevnik, 28. rujna 2010.). Jako sam se obradovala jer sam iz njihovih odgovora

mogla zaključiti kako oni znaju da je potrebna organizacija i istraživanje te da više ljudi treba

surađivati na izradi novina.

Zatim sam im objasnila kako je njihov zadatak da se podijele u grupe. Svaka grupa će

imati jedan zadatak, a oni se međusobno moraju dogovoriti koja će grupa što raditi.

Slika 15. Izrada Knjige o brojevima

Učenici su brzo izrazili želju što žele raditi. Neki su bili zainteresirani za izradu

naslovnice, zatim su se dogovorili da će jedna grupa pisati brojeve, druga ih bojati, a treća


38

ilustrirati stranicu. Uistinu su me iznenadili jer sam očekivala svađu i prepiranje. Njihova

učiteljica me upozorila da se to često događa kod njih ukoliko se sami trebaju opredijeliti za

suradnju u skupini.

Zbog toga sam u kutiji imala pripremljene papiriće u različitim bojama koji bi

poslužili za podjelu učenika u grupe no nisu bili potrebni. (Istraživački dnevnik, 28. rujna

2010.) Nakon dogovora učenici su započeli s aktivnošću. Uočila sam njihovo zadovoljstvo

jer do sada nisu imali priliku baviti se sličnim aktivnostima i s veseljem su očekivali rezultat

svoga djelovanja. Zadovoljna sam jer mogu reći da su svi učenici rado sudjelovali, u grupama

niti jedan učenik nije sjedio i čekao da se posao završi već su zajedničkim snagama napravili

sve što je bilo potrebno kako bi njihova knjiga izgledala što bolje. To je, uz poticanje

stvaralaštva i mašte učenika, bio cilj ove radionice.

Učenicima nisam davala nikakve upute o tome kako da stranice i brojeve ilustriraju jer

ih nisam željela opteretiti time da njihov rezultat možda neće biti ono što sam tražila, tako da

sam im dala potpunu slobodu i mogućnost izraziti se na način na koji to žele. Bilo mi je vrlo

bitno da se osjećaju ugodno bez ikakvog pritiska i što je najvažnije da sami osjete uzbuđenje i

zadovoljstvo kad ugledaju konačni rezultat svoga stvaralaštva. (Istraživački dnevnik, 28. rujna

2010.)

Slika 16. Knjiga o brojevima


39

Slika 17. Izgled knjige

Prilikom izrade naše knjige primijetila sam da su učenici nespretni s bojicama i da tijekom

aktivnosti nastaje kaos i nered no nisam učenike ispravljala i upozoravala jer ipak je to nered

koji je nastajao kao dio njihove kreativnosti. Mislim da im je potrebno omogućiti tu slobodu u

kojoj neće morati paziti na čistoću stola itd. što sam primijetila da učiteljice često rade premda


40

to nije dobro, niti je dobro ispravljati njihove crteže što se također događa. (Istraživački

dnevnik, 28. rujna 2010.)

Slika 18. Izgled knjige


41

Nakon što su aktivnost priveli kraju knjigu smo uvezali. Bilo mi je zadovoljstvo

gledati kako ju učenici oduševljeno prelistavaju. Bili su sretni jer su dobili priliku sami nešto

stvoriti. Smatram da je za poticanje kreativnosti učenicima vrlo važno omogućiti da proces

stvaranja sami osmisle te im se pruži prilika da odlučuju kako i na koji način će doći do

rješenja. Cilj ove radionice je ostvaren: učenici su međusobno surađivali, sudjelovali i iznosili

ideje kako bi knjiga mogla izgledati. Na fotografijama se vidi njihovo zadovoljstvo prilikom

izrade knjige gdje su dobili priliku sami organizirati svoj rad te u potpunosti osmisliti cijelu

knjigu. Uspjeli su na originalan način stvoriti razrednu knjigu brojeva.

Slika 19. Učenice prilikom izrade knjige

Ovu aktivnost smatram uspješnom i kreativnom jer sadrži originalnost učenika koji su

stvorili nov proizvod koristeći poznate elemente, brojeve. Kreativan proces upravo to i sadrži:

originalnost, adaptivnost i realizaciju.

Smatram da u većini škola kreativnost ne dolazi do izražaja upravo zbog toga što ideje

učenika nisu prihvaćene od strane učitelja. Većina učitelja nije spremna za nešto novo jer to

zahtijeva više truda. Svjesna sam da se u kratkom vremenskom periodu ne mogu postići veliki

rezultati, upravo kao i s ovom knjigom, jer se tu još uvijek može vidjeti da učenici crtaju


42

sunce, oblake i cvijeće po šabloni, ali to je tek bio početak. Učenicima je potrebno pokazati da

će se njihove ideje prihvatiti bez kritiziranja. Potreban je drugačiji pristup gdje ćemo učenike

pitati kako bi mogli svoj rad poboljšati. Time ćemo ih potaknuti na razmišljanje, potaknuti

njihovu maštu, a izbjeći negativne osjećaje koji se javljaju prilikom kritiziranja.

7.6.6. Opis aktivnosti „Stvaranje zvukova“

Cilj druge aktivnosti bio je potaknuti učenike na stvaralaštvo, stvoriti ugodnu

atmosferu na satu te potaknuti kreativnost učenika u smišljanju melodije i ritma. Kod učenika

nisam primijetila znakove umora već zainteresiranost jer nisu znali čemu služe čaše i što će

raditi s njima. Poslagali smo ih na stol i zajednički napunili vodom. U svakoj je bila različita

količina vode pa smo na taj način ponovili i pojmove „manje“, „više“ i „jednako“. Zatim smo

dodavali boju u svaku čašu, promatrali kako se boja miješa s vodom te usporedili koja je boja

svjetlija, a koja tamnija. Učenicima sam podijelila i udaraljke napravljene od žice. Pokazala

sam im kako svaka čaša proizvodi različit zvuk zbog količine vode koja se nalazi u njoj.

Postali su nestrpljivi i zapitkivali mogu li oni pokušati. Svaki učenik je samostalno proizvodio

zvukove na čašama, a zatim smo odlučili stvoriti razrednu melodiju. Ponovili smo što je to

ritam, a zatim je svaki učenik izvodio svoj ritam lupkajući rukom o stol.

Nakon što su to učinili, uzeli smo udaraljke i taj ritam izveli na čašama. Jedan učenik

je rekao: „Ovo mi je super, i baš sam sretan jer nisam znao da čaše mogu svirati“ (Istraživački

dnevnik, 28. rujna 2010.). Bilo mi je drago jer su učenici bili oduševljeni, a cilj aktivnosti je

postignut. Učenici su samostalno stvarali zvučne efekte, proizvodili su neobične ritmove.

Smatram da je radionica bila veoma uspješna jer sam na vrlo jednostavan način uspjela spojiti

matematiku, glazbenu i likovnu kulturu, a da učenici to ne primijete te se pri tome užive u

aktivnost, razmišljaju te stvore razrednu melodiju zajedničkom suradnjom. Kako bi potaknuli

kreativnost učenika važno je omogućiti im sudjelovanje u različitim radionicama i pružiti im

mogućnost da se izraze na svoj način.

Mi kao učitelji tu smo da ih podržimo i motiviramo, a ne da se postavimo kao

dominante osobe koje vode sat prema napisanoj pripremi. Na taj način učenicima nećemo

pružiti priliku da se izraze niti da pokažu koliko su uistinu kreativni. Škola bi trebala poticati

kreativnost kod učenika, a ne gušiti ju! (Istraživački dnevnik, 28. rujna 2010.)


43


Nakon provedenih aktivnosti učenicima sam podijelila evaluacijski listić. Zadatak je

bio da oboje onoliko latica koliko im se svidjela radionica.

Slika 20. Prikazuje evaluaciju treće radionice

S obzirom da je 15 učenika obojilo sve latice, a 4 učenika 3 latice mogu zaključiti da

im se radionica svidjela. Analizirajući knjigu koju su učenici napravili uvidjela sam da su se

uistinu potrudili napraviti to što bolje. Njihov produkt je najbolji pokazatelj da im se ova

radionica svidjela i da su uživali na ovom satu.

7.6.7. Opis aktivnosti „Kako bi mi bilo da sam riba“

Razmišljajući o redoslijedu aktivnostima odlučila sam da je bolje prvo provesti aktivnost

„Kako bi mi bilo da sam riba.“ S obzirom da su učenici uvijek u jutarnjoj smjeni često se

događa da su pospani, a ovu radionicu sam trebala ostvariti prva dva sata. Upravo zbog toga

mi se činilo da će učenicima pomoći razgibavanje odnosno kretanje u razredu kako bi se

razbudili. (Istraživački dnevnik, 30. rujna 2010.)

Aktivnost sam započela razgovorom o životinjama, kućnim ljubimcima jer je to blisko

učenicima. Svi imaju kućnog ljubimca pa su se raspričali kako ih hrane, igraju se s njima itd.

Vidjela sam da uočavaju razlike između životinja i njihovog ponašanja. Jedan učenik je rekao:

„Moj pas jako laje kad je gladan, a hrčak ništa, on samo njuška“ (Istraživački dnevnik, 30.

rujna 2010.).


44

Nakon razgovora učenicima sam rekla neka se opuste i razmisle u tišini kako bi se

osjećali da su mala riba u velikom oceanu. Zatim sam im pustila skladbu Aquarium,

skladatelja C. Saint-Saensa. Učenici su uz skladbu pokretima pokazali kako bi se u ponašali

da su ribe u oceanu. Bila sam oduševljena jer su bez riječi prikazali zaigranost, veselje i

oduševljenje. Upravo je to bio cilj: potaknuti ih glazbom na maštanje i izražavanje zamisli o

životu riba kroz pokrete. Bez moje pomoći i poticanja prikazali su igru, hranjenje,

istraživanje, odnosno uživjeli su se u danu ulogu. Bilo ih je predivno gledati i čuti komentare

nakon što je skladba završila. Jedna učenica je rekla: „Malo me bilo strah jer je Kristijan na

početku rekao da će biti morski pas pa sam mislila da će nas pojesti, al smo se svi igrali

zajedno“ (Istraživački dnevnik, 30. rujna 2010.).

Ovom aktivnošću učenike sam željela potaknuti na spontano izražavanje kretanja riba,

na otvorenost i eksperimentiranje jer su to važne pretpostavke kreativnosti.

7.6.8. Opis aktivnosti „Kako jagoda može biti veća od lubenice“

Posljednja predviđena aktivnost koju sam provela s učenicima je „Kako jagoda može

biti veća od lubenice“. S obzirom da je ovo prvi razred iskoristila sam ovu priliku da s

učenicima ponovim što znaju o voću i povrću, zdravoj prehrani te da to povežem s

matematikom, odnosno s odnosima veće – manje. Na kraju sam im rekla neka osmisle kako bi

oni povećali jagodu da postane veća od lubenice. Većina njih je shvatila zadatak no onda je

jedan učenik rekao: „Lubenica je veća od jagode, kako može biti manja, kad je

veća!“(Istraživački dnevnik, 30. rujna 2010.) .

Začudila sam se jer je ovo bila zadnja aktivnost, a činilo mi se kao da nisam ništa

postigla. (Istraživački dnevnik, 30. rujna 2010.) Shvatila sam da velike promjene kod nekih

učenika ne mogu postići u kratkom periodu i da je potrebno još puno truda kako bi u nastavu

učenici uključili maštu koja često nije uključena. Radovi učenika su bili veoma različiti, što

me ipak razveselilo. Na crtežima je vidljivo da su neki učenici koristili maštu pri rješavanju

ovoga problema


45

Slika 21. Čarobno biće

Crtež učenice prikazuje biće koje ima moć pretvaranja malih stvari u velike. U

razgovoru je rekla: „Čarobno biće je iz svemira, ima posebne moći, u trbuh stavi jagodu, a

onda kroz metalnu cijev izađe velika jagoda“ (Istraživački dnevnik, 30. rujna 2010.)


46

Slika 22. Stroj

Stroj je napravio jedan učenik. Objasnio ga je ovako: „Ja sam napravio stroj od

dasaka. U njega stavim jagodu i onda se propeleri okreću velikom brzinom. Kad se zaustave

jagoda postane velika.“ (Istraživački dnevnik, 30. rujna 2010.)

Mislim da sam uspjela učenike potaknuti da dolaze do različitih rješenja, da koriste

maštu te razmišljaju na drugačiji način te ih potaknula da se kreativno izraze. A kad se govori

o školskim uvjetima i stvaralaštvu težište je stavljeno prvenstveno na otkrivanje različitih

rješenja jednoga problema. (Stevanović, 1999, str 69)

Poticanje mašte također je veoma važno jer se ona smatra vrhunskom sposobnošću u

kreativnosti. Upravo nam ona omogućuje sve ono što je razumu nemoguće. To je sposobnost

zamišljanja stvari koje u realnosti ne postoje. (Ozimec, 1996, str. 296)


Za četvrtu radionicu koristila sam evaluacijski listić kao i za treću radionicu. Prema

rezultatima evaluacijskog listića učenicima se najmanje svidjela četvrta radionica iako sam

očekivala da će im biti najzanimljivija. Sve latice je obojilo 16 učenika, 3 latice 1 učenik, a


47

dvije latice 2 učenika. Iako su rezultati obje aktivnosti uspješni i kreativni nisu svi učenici bili

zadovoljni.

Evaluacijski listići su mi jako pomogli prilikom provođenja radionica jer su mi uvijek

pružili povratnu informaciju. Ponekad za radionicu za koju sam mislila da nije dobro

osmišljena evaluacijski listići su me razuvjerili jer se učenicima ipak svidjela.

Razgovori tijekom provođenja radionica također daju puno informacija jer se znalo

događati da mi učenici priđu i kažu što im se svidjelo te pitaju hoćemo li to opet ponoviti i

slično. Naravno ponekad je bilo i suprotnih mišljenja, no i to su rekli. Ukoliko se nekome

učeniku nije svidjela određena aktivnost, to su i rekli. Neki od njih su nezadovoljstvo iskazali

tijekom izvođenja aktivnosti gdje je zadatak bio stvoriti nešto novo upotrebljavajući trokut.

Neki su naveli da ih to podsjeća na prometni znak i da im se to ne sviđa. Iznenadila me

njihova otvorenost i sloboda kojom su izrazili nezadovoljstvo. Iako su na početku školovanja

većina njih je veoma sigurna u sebe. Ranije sam navela djevojčicu koja na početku nije htjela

sudjelovati u izradi lutke jer joj ništa ne uspije. Smatram da kod nje sigurnost nije izražena

zbog ranijih kritika, no ipak je izrazila nezadovoljstvo. Upravo zbog toga smatram da je

veoma važno učenicima u školi organizirati radionice gdje će se poticati njihova radoznalost,

mašta, kreativnost, potreba za stvaranje bez kritiziranja.

Veliku podršku mi je pružila i njihova razrednica koja me usmjerila ako je bilo

potrebno, dala mi savjet i ohrabrivala me kad god je to bilo potrebno.


48

8. ZAKLJUČAK

Kreativnost se više ne pripisuje samo pojedincima već se smatra da smo svi kreativni na

svoj način u određenim područjima. Prvi koji kreativnost mogu uočiti se roditelji. Već od

samih početaka dijete trebaju poticati kako bi se njihova kreativnost razvijala. Važnu ulogu

ima i škola koja kao odgojno-obrazovna ustanova svojim učenicima treba pružiti raznovrsnost

sadržaja koje će učeniku pomoći u daljnjem životu. Takvim pristupom učeniku će pomoći da

se izrazi i pronalazi različita rješenja za pitanja i probleme koji se mogu naći pred njim. To je

veoma važno jer kreativnost više nije vezana za genijalna otkrića već sada ima puno šire

značenje. Kreativnost postaje opće svojstvo života i komunikacije. (Stevanović, str. 43)

Kreativnost kao takva nije prisutna samo u umjetničkim djelima već u svakodnevnom

životu ljudi, a možemo ju vidjeti kroz različita djela i djelovanje ljudi koji svakodnevno

istražuju, ne ponavljaju se i traže nova rješenja.

Problem mog istraživanja bio je Kako potaknuti kreativnost u prirodoslovno-

matematičkom području? Odnosno, kako postići da učenici kroz pedagoške radionice pristupe

rješavanju zadataka na kreativan način?

Samo akcijsko istraživanje veliki je izazov i za one koji su ga već provodili, a posebno za

mene jer je ovo bilo prvo akcijsko istraživanje koje sam provela. Već od samog početka

mučila su me brojna pitanja i problemi. U razred sam dolazila prvi put i nisam znala što mogu

očekivati. Bojala sam se da me učenici neće prihvatiti, da neće htjeti sudjelovati.

Shvatila sam da nije jednostavno biti učitelj, postati dobar učitelj. Kada završimo fakultet

svi izlazimo samo s puno teorije i velikim nedostatkom prakse. Mislim da je to najveći

problem s kojim sam se susrela prilikom provođenja akcijskog istraživanja. Moja

pretpostavka kako je kod djece mlađe školske dobi lakše potaknuti kreativnost također se

pokazala neispravnom. Iako oni nisu navikli na djelovanje po obrascu koje je u školi često

prisutno i nisu im postavljene granice još uvijek je prisutan veliki utjecaj televizije i interneta

kojeg se teško riješiti. Zbog toga sam pokušala osmisliti aktivnosti koje ih ne ograničavaju,

nemaju veze sa stvarnim likovima i slično.

Premda postoje neke stvari koje bih sada drugačije osmislila i ostvarila, smatram da je ovo

istraživanje bilo uspješno. Naravno postoje neke stvari koje bih možda sad promijenila,

izvela drugačije no ipak mi je puno pomoglo. Našla sam se u situacijama koje su za mene bile

nove gdje sam morala mijenjati planirane aktivnosti i snalaziti što je od mene zahtijevalo da

pokažem svoju sposobnost improvizacije i kreativnost.


49

Važno mi je to da su učenici tijekom provođenja radionica bili zadovoljni, da je u razredu

bilo ugodno ozračje, a najvažnija činjenica je ta da su se uspjeli samostalno izraziti. Uspjela

sam učenike potaknuti da budu samostalniji, da zadatke rješavaju na drugačiji način.

Samostalnost je uvelike došla do izražaja prilikom izrade knjige gdje su se sami organizirali.

Izazov im je bio i osmisliti kako povećati jagodu gdje su nastala različita rješenja na zadani

zadatak.

Prilikom provođenja radionica shvatila sam da uz njihovu kreativnost razvijam i sebe kao

učiteljicu, kao osobu koja postaje spremnija za odgojno djelovanje. Radionice koje sam s

učenicima provela omogućile su i meni i njima da se izrazimo na drugačiji način jer do sada

nismo imali priliku.

U svojoj budućoj praksi kreativnost ću poticati što je više moguće. Čitajući literaturu

pronašla sam jednu rečenicu koja mi je ostala u sjećanju, a glasi ovako: „Stavljanje

kreativnosti na ključno mjesto u ljudskom djelokrugu rada nije nikakav hir, već znak svesrdne

brige.“ (Stevanović, 1999, str. 191) Upravo ju mi kao učitelji trebamo staviti na prvo mjesto.

Na kraju mogu istaći kako namjeravam i ubuduće provoditi akcijska istraživanja i to ne

samo na području kreativnosti, već i na drugim područjima jer uistinu pruža mnogo toga.

Kroz njih učimo i postajemo kompetentniji učitelji za rad. Osim toga veliko je zadovoljstvo

gledati učenike kako rado sudjeluju u svim radionicama i uistinu se trude zadatke obaviti što

kreativnije.


50

9. SAŽETAK

Kreativnost je skup osobina i sposobnosti koje omogućavaju pojedincu da uočava,

predviđa i kombinira stvari i pojave na nov, drugačiji način. Ona se izgrađuje, razvija, ali

ovisno o čimbenicima može se i sputavati.

Cilj mog akcijskog istraživanja bio je potaknuti učenike da rješavanju problema pristupe

na nov način, da kombiniraju i otkrivaju veze između stvari. Raznovrsnim aktivnostima

željela sam ih potaknuti na kreativno razmišljanje i izražavanje vlastitih misli te ih potpuno

uključiti u nastavu koja će im omogućiti da povežu naučene sadržaje s novima te ponude

svoja rješenja na postavljeni zadatak.

Ključne riječi: kreativnost, akcijsko istraživanje, prirodoslovno-matematičko područje

SUMMARY

Creativity is a set of features and capabilities that enable individuals to see, anticipated

and combined fact and the appearance of a new and different way. It builts, develops, but

depending on factors may also bind.

The aim of my action research was to encourage students to problem- solving approaches

in a new way to combine and discover connections between things. With a variety of

activities I wanted to encourage them to creative thinking and expressing their own thougts

and are fully included in lessons that will enable them to conect their lessons with new

content and offer their solutions to the task.

Key words: creativity, action research, science and mathematic field


51

10. LITERATURA

Arar, Lj., Rački, Ž.(2003). Priroda kreativnosti. Rijeka: Sveučilište u Rijeci, Filozofski

fakultet, Odsjek za psihologiju

Bilopavlović, T., Čudina – Obradović, M., Ladika, Z., Šušković – Stipanović, R. (1993).

Dosadno mi je, što da radim? Zagreb: Školska knjiga

Bognar, B. (2004). Poticanje kreativnosti u školskim uvjetima. Napredak, 145(3), 269-283.

Bognar L. (1999). Metodika odgoj. Osijek: Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku

Bognar L., Matijević M, (2005). Didaktika. Zagreb: Školska knjiga

Bognar, L. & Somolanji, I. (2008). Kreativnost u osnovnoškolskim uvjetima: Život i škola,

časopis za teoriju i praksu odgoja i obrazovanja, 54(19), 87-94.

Brešan D. (2008). Dječja likovna kreativnost od prve do desete godine života. Osijek:

Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku

Cvetković- Lay J., Pečjak V. (2004). Možeš i drukčije: priručnik s vježbama za poticanje

kreativnog mišljenja. Zagreb: Alinea

Keong, K.Y. (2008). Budite kreativni: dopustite procvat svojoj kreativnosti. Varaždin:

Katarina Zrinski

Mužić V. (1999). Uvod u metodologiju istraživanja odgoja i obrazovanja. Zagreb: Educa

Obradović M. (1998). Metodika nastave matematike: priručnik za nastavnike. Zagreb:

Prosvjeta

Ozimec, S. (1996). Otkriće kreativnosti. Varaždinske Toplice: Tonimir

Stevanović M.(1998). Kreatologija. Varaždinske toplice: Tonimir

Stevanović M. (1998). Modeli stvaralaštva. Varaždinske toplice: Tonimir


52

11. PRILOZI

Prilog 1.

Ponavljamo crte


53

Prilog 2.

Pismo roditeljima

Poštovani roditelji!

Moje ime je Jelena Pintar, studentica sam V. godine Učiteljskoga fakulteta u Osijeku,

dislociranoga studija u Slavonskom Brodu. Provodim akcijsko istraživanje u sklopu svoga

diplomskog rada na temu Poticanje kreativnosti u prirodoslovno- matematičkom području

gdje će Vaše dijete imati priliku sudjelovati u raznim kreativnim radionicama.

Uz Vaše dopuštenje, htjela bih da neka od predavanja koja ću održati budu snimana

videokamerom i fotoaparatom. Taj snimljeni video materijal biti će povratna pomoć pri

analizi mog diplomskog rada.

Ovim putem Vas želim zamoliti za dopuštenje da fotografiram Vašu djecu tijekom

radionica te priložim svome diplomskom radu.

S poštovanjem,

______________________

(studentica/učiteljica)

DA, dopuštam da moje dijete __________________________ sudjeluje u snimanim

predavanjima. (ime i prezime djeteta)

_______________________________________ __________________

(ime i prezime roditelja) (datum)

istraživanje poticanja kreativnosti u prirodoslovno-matematičkom

Documents