istraživanje višestrukih pokazatelja - stanje prava žena i djece u crnoj gori - unicef, 2005
DESCRIPTION
Ova publikacija pruža osnovne podatke o stanju žena i djece u Crnoj Gori u 2005. godini i njihovo poređenje u odnosu na pojedine, dostupne podatke iz prethodnih godina. Podaci iz publikacije omogućavaju, u određenom obimu, evaluaciju propisa i programa iz perioda između ovog i prethodnih istraživanja, utvrđivanje prioritetnih problema i procjenu nivoa koji je Crna Gora dostigla u ostvarivanju Deklaracije „Svijet po mjeri djeteta”, Ciljeva milenijumskog razvoja i drugih međunarodnih sporazuma.TRANSCRIPT
Crna GoraIstraživanje višestrukih pokazatelja o stanju prava žena i djece u Crnoj Gori
2006
Crna Gora
Stanje prava žena i djece u Crnoj Gori
Istraživanje višestrukih pokazatelja
2006
Crna G
ora 2006Istraživanje višestrukih pokazatelja o stanju prava žena i djece u C
rnoj Gori
MIC
S
AgencijaStrategic Marketing
MONSTAT
Republike Crne Gore
United Nations Children’s Fund
MICS
23 mm
Institutza javno zdravlje
Kancelarija za statistiku
STANJE PRAVA ŽENA I DJECE U CRNOJ GORI
ISTRAŽIVANJE VIŠESTRUKIH POKAZATELJA
STANJE PRAVA ŽENA I DJECE U CRNOJ GORI
ISTRAŽIVANJE VIŠESTRUKIH POKAZATELJA
IZVJEŠTAJ PRIPREMILI
Dragan Laušević, Boban Mugoša, Olivera Miljanović, Ljiljana Žižić, Anđa Backović
Ivana Petričević, Snežana Mijušković, Mirjana Đurić, Haris Kujundžić
CIP – Каталогизација у публикацијиЦентрална народна библиотека Црне Горе, Цетиње
STANJE PRAVA ŽENA I DJECE U CRNOJ GORIISTRAŽIVANJE VIŠESTRUKIH POKAZATELJA
Izvještaj pripremili
Dragan Laušević, Boban Mugoša, Olivera Miljanović, Ljiljana Žižić, Anđa Backović
Ivana Petričević, Snežana Mijušković, Mirjana Đurić, Haris Kujundžić
Izdavač:
INSTITUT ZA JAVNO ZDRAVLJE
Za izdavača:
Doc. dr Boban Mugoša, direktor
Tehnička priprema:
Miško Škatarić, Institut za javno zdravlje
Štampa: IVPE Cetinje
Tiraž: 200 primjeraka
5
Izvještaj pripremili:
Dragan Laušević, Boban Mugoša, Olivera Miljanović, Ljiljana Žižić, Anđa Backović,
Ivana Petričević, Snežana Mijušković, Mirjana Đurić, Haris Kujundžić
ZahvalnicaOva publikacija pruža osnovne podatke o stanju žena i djece u Crnoj Gori u 2005. godini i njihovo pore-
đenje u odnosu na pojedine, dostupne podatke iz prethodnih godina. Naime, podaci iz publikacije zasnovanisu na podacima iz nekoliko istraživanja višestrukih pokazatelja stanja žena i djece (MICS) u Crnoj Gori, (1996,2000. i 2005), podacima dobijenih tokom periodičnih kontrola realizacije pojedinih aktivnosti koje redovnosprovodi Institut za javno zdravlje i pojedinih zdravstveno-statističkih pokazatelja koje prikuplja zdravstvenaslužba. Podaci iz publikacije omogućavaju, u određenom obimu, evaluaciju propisa i programa iz perioda iz-među ovog i prethodnih istraživanja, utvrđivanje prioritetnih problema i procjenu nivoa koji je Crna Gora do-stigla u ostvarivanju Deklaracije „Svijet po mjeri djeteta”, Ciljeva milenijumskog razvoja i drugihmeđunarodnih sporazuma.
Zahvaljujemo se UNICEF-ovom globalnom MICS timu koji je dizajnirao Istraživanje višestrukih pokaza-telja stanja žena i djece na globalnom planu, tadašnjoj predstavnici UNICEF-a za Srbiju, Hrvatsku i Crnu Goru,Ann-Lis Svensson koja je posljednjem MICS istraživanju obezbijedila finansijsku podršku kanadske Agencijeza međunarodni razvoj, švedske Agencije za međunarodni razvoj i UNICEF-a, kao i osoblju UNICEF-a izBeograda i Podgorice, Oliveru Petroviću, Branki Kovačević, Oliveri Miljanović i Itani Labović koji su pružiliznačajnu stručnu i organizacionu podršku u toku priprema za istraživanje.
Takođe, zahvaljujemo se i Zavodu za statistiku Crne Gore (MONSTAT) i istraživačkoj agenciji Strategicmarketing koji su sproveli terensko istraživanje i obradu podataka. Njihove timove predvodili su SnežanaRemiković, Dragiša Bjeloglav i Ivana Bjelić.
6
TABELA SA SAŽETIM PRIKAZOM POKAZATELJAIstraživanje višestrukih pokazatelja stanja žena i djece na uzorku domaćinstava (MICS) i indikatori Ciljeva
milenijumskog razvoja (MDG), Crna Gora, 2005. g.
7
1 Sedam slučajeva „Žene starosti 15 –19” nijesu prikazani
9
Tabela sa sažetim prikazom pokazatelja 6Sadržaj 9Sažetak 11
I Uvod 15
II Uzorak i metodologija istraživanja 17Dizajn uzorka 17Upitnici 17Obuka i rad na terenu 18Obrada podataka 18
III Obuhvat uzorka i karakteristike domaćinstava ispitanika 19Obuhvat uzorka 19 Karakteristike domaćinstava 19Karakteristike ispitanika 20
IV Ishrana 21Stanje uhranjenosti 21Dojenje 24Mala tjelesna masa na rođenju 31
V Zdravlje djeteta 33Imunizacija 33Liječenje i njega bolesne djece 36Liječenje akutne dijareje oralnom dehidratacijom 39Obraćanje ljekaru i liječenje antibioticima djece sa pneumonijom 40Upotreba čvrstih goriva 43
VI Okolina 44Voda i sanitarni uslovi 44Sigurnost stanovanja i postojanost stambenih objekata 46
VII Reproduktivno zdravlje 48Kontracepcija 48Antenatalna zaštita 53Stručna pomoć pri porođaju 57
Sadržaj
VIII Razvoj djeteta 59Podrška koju otac pruža učenju djeteta 60 Podrška učenju: dječije knjige 60 Podrška učenju: knjige koje nisu za djecu 61 Podrška učenju: materijali za igru djece 61 Čuvanje djece 62
IX Obrazovanje 64Pohađanje predškolskih programa 64Spremnost za školu 65Proporcija upisa u osnovnu školu 65Pohađanje osnovne škole 65Pohađanje srednje škole 65Djeca koja stignu do petog razreda 66Stopa djece koja su završila osnovnu školu 67Stopa upisa u srednju školu 67Stopa pismenosti odraslih 67Indeks rodne ravnopravnosti u osnovnom i srednjem obrazovanju 67
X Zaštita djeteta 70Registracija rođenja 70Dječiji rad 71Vaspitavanje djece 72Rani brak 73Nasilje u porodici 74Smetnje u razvoju djece 75
XI HIV/AIDS, seksualno ponašanje 77Znanje o načinima prenošenja HIV-a i upotrebi kondoma 77Seksualno ponašanje u vezi s prenošenjem HIV-a 81
Bibliografija 84
Dodatak A Spisak osoba uključenih u posljednje MICS istraživanje 85Dodatak B Tabele s rezultatima 86
10
Istraživanje višestrukih pokazatelja (MICS) u Crnoj Gori predstavlja istraživanje na reprezentativnom
uzorku domaćinstava na nacionalnom nivou zdravstvenog stanja i ponašanja žena i djece. Rezultati se
odnose na period kada je istraživanje sprovedeno, od oktobra 2005. do januara 2006. godine.
Stanje uhranjenosti
w Skoro tri procenta djece mlađe od pet godina umjereno je pothranjeno a blizu 5% je prenisko za svoj
uzrast (zaostajanje u rastu), dok ih je 3% premršavo za svoju visinu.
w 13% djece ispod pet godina ima prekomjernu tjelesnu masu.
Dojenje
w Istraživanje ukazuje da je 26% odnosno 19% djece u prvih tri odnosno šest mjeseci života hranjeno
isključivo prirodnom ishranom tj. dojenjem. Ova stopa je utrostručena od 1996, posebno tamo gdje je u
porodilištima primijenjena inicijativa „Porodilište po mjeri beba i majki” i strategija „Deset koraka do
uspješnog dojenja”.
w U uzrastu 6 – 9 mjeseci, 35% djece je dobijalo majčino mlijeko i polučvrstu/kašastu hranu. U uzrastu 20
– 23 mjeseca samo 13 procenata djece i dalje je hranjeno majčinim mlijekom.
Mala masa na rođenju
w Istraživanje je pokazalo da je na rođenju izmjereno 96% živorođene djece i da je 4% njih težilo manje od
2500g.
Imunizacija
w BCG vakcinu do navršenih 12 mjeseci starosti primilo je 97,2% djece uzrasta 18 – 29 mjeseci.
w Tri doze DTP vakcine do navršenih 12 mjeseci starosti primilo je 93,9% djece uzrasta 18 – 29 mjeseci.
w Tri doze OPV vakcine do navršenih 12 mjeseci starosti primilo je, takođe, 93,9% djece uzrasta 18 – 29
mjeseci.
w Vakcinu protiv malih boginja (u obliku MMR vakcine) do navršenih 18 mjeseci starosti primilo je 88,7%
djece uzrasta 18 – 29 mjeseci.
Oralna rehidratacija w Pet procenata djece mlađe od pet godina imalo je proliv tokom dvije sedmice prije istraživanja, a 98%
njih je bilo na oralnom rehidracionom tretmanu (ORS tečnosti).
w Kućno liječenje proliva (bez upliva zdravstvene službe) u Crnoj Gori registrovano je u samo 15%. Ipak,
64% djece koja su imala proliv tokom dvije sedmice prije istraživanja uzimala su oralnu rehidracionu
terapiju ili povećanu količinu tečnosti i nastavili su da uzimaju hranu.
11
Sažetak
Obraćanje ljekaru i liječenje pneumonije antibioticimaw Tri procenta djece mlađe od pet godina imalo je akutnu respiratornu infekciju dvije sedmice prije
istraživanja. Kod ljekara je bilo 89% djece sa suspektnom pneumonijom.
w Dvije sedmice prije istraživanja antibiotike je primalo 57% djece sa suspektnom pneumonijom.
Upotreba čvrstih gorivaw Skoro trećina domaćinstava u Crnoj Gori za kuvanje hrane koristi čvrsta goriva. Čvrsta goriva koristi 88%
domaćinstava na sjeveru i 56% u ruralnim oblastima.
Zdravstvena ispravnost vodew Istraživanje pokazuje da 98% populacije Crne Gore ima pristup poboljšanim (bezbjednim) izvorima pijaće
vode.
w Preko 99% populacije živi u domaćinstvima s odgovarajućim sanitarnim uslovima: 51% populacije ima toalet
na ispiranje povezan s kanalizacionim sistemom, a 40% toalet na ispiranje povezan sa septičkom jamom.
Sigurnost stanovanja i postojanost stambenih objekataw Istraživanje je pokazalo da skoro 22% domaćinstava nema sigurnost stanovanja. Zvaničnu dokumentaciju
za stanovanje nema 18% domaćinstava. U tom pogledu situacija je najlošija u sjevernom regionu gdje
19% populacije nema zvaničnu dokumentaciju za stano va nje.
w U pogledu uslova življenja, 30% domaćinstava se smatra prenatrpanim i neadekvatnim za život.
Kontracepcija
w Trenutnu upotrebu kontracepcije prijavilo je 39% udatih žena ili žena koje žive u zajednici. Tradicionalne
metode su popularnije od modernih, 22% u poređenju sa 17%.
Neostvarene potrebe
w Skoro trećina udatih žena ili žena u vanbračnoj zajednici u Crnoj Gori ima neostvarene potrebe za
kontracepcijom.
Antenatalna zaštitaw 97% trudnica je odlazilo kod ljekara jednom ili više puta tokom trudnoće.
Pomoć pri porođajuw U prethodne dvije godine gotovo 100% porođaja obavljeno je u zdravstvenoj ustanovi.
Razvoj djetetaw Za oko 89% djece mlađe od pet godina angažovana je odrasla osoba za četiri ili pet aktivnosti u cilju poboljšanja
učenja ili pripremanja za školu tokom tri dana prije istraživanja. Prosječan broj takvih aktivnosti je pet.
w 78 % očeva ispitivane djece je uključeno u takve aktivnosti, a prosječan broj tih aktivnosti je tri.
w Preko 79% djece uzrasta 0 – 59 mjeseci živi u domaćinstvima s tri ili više knjiga koje nijesu za djecu, a 77%
ih stanuje u domaćinstvima s tri ili više knjiga za djecu. Medijana broja oba navedena tipa knjiga je 10.
w 14% djece živi u domaćinstvima s tri ili više vrsta igračaka. Najčešće su zastupljene igračke kupljene u
prodavnicama (89%).
12
w Oko 6% djece mlađe od pet godina u Crnoj Gori ostavljeno je uz neadekvatnu brigu tokom sedmice prije
istraživanja, a 2,5% djece tog uzrasta ostajalo je samo kod kuće. Neadekvatna briga češće je prisutna u
najsiromašnijim porodicama (11%) u odnosu na najbogatije porodice (3%).
Pohađanje predškolskih vaspitno-obrazovnih programa i spremnost za školu
w Samo je 29% djece uzrasta 36 – 59 mjeseci pohađalo neki vid organizovanih vaspitno-obrazovnih
programa. U ove vidove aktivnosti uključena su značajno više gradska djeca (39%) od seoske (12%),
kao i djeca iz najbogatijih porodica (62 %) u odnosu na djecu iz najsiromašnijih porodica (6%).
Osnovno i srednje obrazovanje
w 98% djece osnovnoškolskog uzrasta u trenutku istraživanja pohađalo je osnovnu školu.
w U trenutku istraživanja, najmanje 84% djece srednjoškolskog uzrasta pohađalo je srednju školu, dok je
18 % djece uzrasta 15 – 16 godina još uvijek pohađalo osnovnu školu.
w Procjenjuje se da će 97% djece koja se upišu u prvi razred doći do petog razreda osnovne škole.
w Procenat onih koji poslije završene osnovne upišu srednju školu iznosi 98%.
w Indeks jednakosti polova u osnovnoj i srednjoj školi iznosio je 1,0, što ukazuje da nema razlike u stopi
pohađanja osnovne i srednje škole između dječaka i djevojčica.
Pismenost odraslih
w Stepen pismenosti žena, starosti 15 – 24 godine u Crnoj Gori je 93%. Za tri procenta žena nije bilo moguće
utvrditi da li su pismene ili ne. Postoje izvjesne razlike među regionima.
Registrovanje na rođenju
w Registrovano je rođenje 98% djece mlađe od pet godina. Nema bitnih razlika u odnosu na pol djece i po
regionima.
Dječiji rad
w 10% djece uzrasta 5 – 14 godina je uključeno u radne aktivnosti. Južni i centralni region imaju najniži
procenat djece uključene u rad, 4% odnosno 5%. Sjeverni region ima najveći procenat takve djece (20%).
Djeca koja žive na selu više su angažovana (17%) na radnim aktivnostima u odnosu na vršnjake u gradu
(6%). Djeca koja žive u najsiromašnijim porodicama (24%) češće su uključena u radne aktivnosti nego
djeca iz najbogatijih porodica (3%). Uglavnom se radi o djeci koja rade kod kuće.
w Od 88% djece uzrasta 5 – 14 godina koja pohađaju školu, njih 10% je uključeno u aktivnosti koje
predstavljaju dječiji rad. S druge strane, od 10% djece klasifikovane kao djeca radnici, većina njih, takođe,
pohađa školu (87%).
Vaspitavanje djece
w 61% djece u Crnoj Gori između 2 i 14 godina bilo je najmanje jedanput izloženo psihološkom ili fizičkom
kažnjavanju od strane majke/staratelja ili drugog člana domaćinstva. Teškom fizičkom kažnjavanju je bilo
izloženo 5% djece.
w Takođe, 5% majki/staratelja smatra da djecu treba fizički kažnjavati.
13
Rani brakoviw Istraživanje nije registrovalo žene starosti 15 – 49 godina koje su se udale prije navršene petnaeste go-
dine.
w Dva procenta ispitanica starosti 15 – 19 godina trenutno je u braku ili živi u vanbračnoj zajednici. Ovi
slučajevi su češći u centralnom i sjevernom regionu.
w 17% mladih udatih žena starosti 20 – 24 godina u Crnoj Gori udalo se za partnera koji je 10 i više godina
stariji.
Nasilje u porodici
w 11% žena smatra da njihov suprug/partner ima pravo da ih udari ili istuče iz najmanje jednog razloga.
Nasilje u porodici je prihvaćenije na jugu (14%) i na sjeveru (15%), nego u centralnom regionu (6%).
Smetnje u razvoju djeteta
w Na osnovu iskaza majke/staratelja jedan procenat djece uzrasta 2 – 9 godina ima poteškoća s vidom, bilo
po danu ili noći, jedan procenat ne uči da radi stvari kao ostala djeca istog uzrasta, tri procenta djece ne govori
ili se ne sporazumijeva riječima i jedan procenat djece je mentalno zaostalo, inertno ili usporeno.
Znanje o načinima prenošenja HIV-a i upotrebi kondoma
w 97% žena dobi 15 – 49 godina je čulo za HIV/AIDS.
w Polovina žena dobi 15 – 49 godina zna tri glavne metode u prevenciji HIV/AIDS prenosa (vjernost jednom
nezaraženom partneru, upotreba kondoma, seksualna apstinencija).
w Samo 26% žena ima potpuna znanja o načinima prenošenja HIV/AIDS-a. Žene iz centralnog (34%) i
južnog (23%) regiona pokazuju veći nivo razumijevanja problema HIV-a u odnosu na žene iz sjevernog
regiona (17%).
w 65% žena reproduktivnog doba zna tri načina na koja se HIV može prenijeti s majke na dijete.
w 70% žena zna mjesto gdje se može testirati na AIDS. Tri procenta ih se testiralo, od čega ih je 87% dobilo
rezultate.
w 69% žena je izrazilo diskriminatorski stav prema osobama koje žive s HIV/AIDS.
14
Ovaj izvještaj sastavljen je na osnovu podataka
dobijenih iz Istraživanja višestrukih pokazatelja u
Crnoj Gori (MICS3), koje su 2005. godine sproveli
UNICEF, Zavod za statistiku Crne Gore i Agencije za
strateška marketing istraživanja, prethodnih istraži-
vanja istog tipa (MICS1 i MICS2), koja je 1996.
odnosno 2000. godine u saradnji s UNICEF-om
sproveo tadašnji Zavod za zdravstvenu zaštitu
Podgorica, podataka dobijenih putem kontrolnih obi-
lazaka koje redovno sprovodi Institut za javno
zdravlje u cilju praćenja sprovođenja pojedinih plan-
skih aktivnosti i pojedinih zdravstveno statističkih
pokazatelja koje prikuplja zdravstvena služba.
Prethodna dva istraživanja proistekla su iz činjenice
da je 1990. godine tadašnja Socijalistička Federativna
Republika Jugoslavija (SFRJ) potpisala Deklaraciju
Svjetskog samita za djecu čime se obavezala ne
samo da će postaviti ciljeve za blagostanje djece za
2000. godinu i obezbijediti neophodna sredstva za
postizanje ovih ciljeva, već i pratiti napredovanje ka
postizanju ovih ciljeva tokom cijele decenije. Posljed-
nje istraživanje obezbjeđuje validne podatke o
situaciji u vezi s djecom i ženama u Crnoj Gori, i za-
snovan je najvećim dijelom na potrebi praćenja cilje -
va i zadataka koji proističu iz nedavnih međunarodnih
sporazuma: Milenijumske deklaracije, usvojene u
septembru 2000. godine od strane 191 članice Ujed-
injenih nacija i Akcionog plana Svijet po mjeri djeteta,
usvojenoj od strane 189 članica na Specijalnoj sjed-
nici Ujedinjenih nacija o djeci održane u maju 2002.
godine. Oba ova sporazuma su zasnovana na
obećanjima međunarodne zajednice s već pomenu-
tog Svjetskog samita o djeci 1990. godine.
Prilikom potpisivanja ovih međunarodnih ugovora,
Vlade su se obavezale da poboljšaju uslove za djecu
i da prate napredak ka tom cilju do kraja. UNICEF se
potpisom obavezao da daje podršku u ostvarenju
ovog cilja.
Obavezivanje na akciju: Nacionalne i međunaro-
dne obaveze u vezi s izvještavanjem
Vlade koje su potpisale Milenijumsku deklaraciju
i Deklaraciju Svijet po mjeri djeteta, kao i Akcioni plan,
takođe su se obavezale da prate napredak u ostvari-
vanju ciljeva i zadataka koje su utvrdile:
„Redovno ćemo pratiti na nacionalnom nivou, a
gdje je to potrebno i na regionalnom, i procjenjivati
napredak u ostvarivanju ciljeva i zadataka sadašnjeg
Akcionog plana na nacionalnom, regionalnom i
globalnom nivou. U skladu sa tim, osnažićemo naše
nacionalne statističke kapacitete u cilju prikupljanja,
analize i sortiranja podataka, prije svega po polu,
uzrastu ali i drugim relevantnim faktorima, koji mogu
uzrokovati razlike, te podržati različita istraživanja koja
se odnose na djecu. Ojačaćemo međunarodnu saradnju
u cilju podrške izgradnji statističkih kapaciteta i ka-
paciteta društva da prati, procjenjuje i planira.”
(Svijet po mjeri djeteta, paragraf 60)
15
I Uvod
16 Fotografija: UNICEF Crna Gora / Risto Božović
„Periodično ćemo sprovoditi praćenje napretka
na nacionalnom i subnacionalnim nivoima kako bi
efikasnije uočili smetnje i ubrzali aktivnosti...”
(Svijet po mjeri djeteta, paragraf 61)
Akcioni plan (paragraf 61) takođe se poziva na
specifičnu ulogu UNICEF-a u pripremi periodičnih
izvještaja o napretku:
„S obzirom na to da je vodeća svjetska agencija
za djecu, od UNICEF-a se zahtijeva da, u bliskoj
saradnji s vladama, relevantnim organizacijama, pro-
gramima i specijalizovanim agencijama UN-a, ali i
svim ostalim relevantnim faktorima, nastavi pripre-
manje i razmjenu informacija o napretku koji je učinjen
u implementaciji Deklaracije i Akcionog plana.”
Milenijumska deklaracija (paragraf 31) na sličan
način poziva na periodično izvještavanje o napretku:
„...Zahtijevamo od Generalne skupštine da re-
dovno pravi revizije napretka učinjenog na imple-
mentaciji Deklaracije, a od generalnog sekretara da
periodično objavljuje izvještaje koje će razmatrati
Generalna skupština, i koji će služiti kao osnova za
buduće akcije.”
Vlada RCG je usvojila Strateški plan za smanjenje
siromaštva 2003. godine, i Nacionalni akcioni plan za
djecu (NPA) 2004. godine. Preuzimanjem ovih
međunarodnih obaveza, Crna Gora se obavezala da
prati i procjenjuje napredak ka ostvarivanju ovih
međunarodno definisanih ciljeva i zadataka. MICS3
je treći krug istraživanja višestrukih pokazatelja
stanja žena i djece u uzorku domaćinstava širom
zemlje. Istraživanje obezbjeđuje najveći pojedinačni
izvor podataka za izvještavanje o napretku ka ostvarenju
već pomenutih ciljeva, i predstavlja značajnu bazu
uporednih podataka za sveobuhvatno istraživanje o
napretku.
MICS3 kao i prethodna dva MICS istraživanja
daje rezultate pojedinih pokazatelja obrađenih u istra -
živanju.
Ciljevi istraživanja:
Osnovni ciljevi istraživanja višestrukih pokaza-
telja u Crnoj Gori 2005. godine jesu:
w obezbijediti aktuelne informacije za procjenu
situacije u vezi sa djecom i ženama u Crnoj
Gori;
w obezbijediti podatke potrebne za praćenje
napretka u ostvarenju ciljeva utvrđenih u Cilje-
vima milenijumskog razvoja, Svijeta po mjeri
djeteta (WFFC), kao i drugih međunarodno
usaglašenih ciljeva kao osnove za buduće
aktivnosti;
w doprinijeti poboljšanju podataka i sistema za
monitoring u Crnoj Gori, te osnažiti tehničku
ekspertizu ovih sistema na polju dizajna, imple-
mentacije i analize podataka.
Uzorak za istraživanje višestrukih poka za telja u
Crnoj Gori (MICS) dizajniran je u cilju procjene ve-
likog broja indikatora o situ aciji u vezi s djecom i že-
nama na nacionalnom nivou, za gradska i seoska
područja i za tri regiona: južni, centralni i sjeverni.
Regioni su definisani kao glavna oblast za
uzorkovanje, a uzorak je odabran u dva koraka. U
svakom regionu, odabrano je po 141 numerisano po-
dručje iz Popisa s vje ro vatnoćom proporcionalnom
veličini. Na osnovu podataka iz aktuelnog Popisa
2003. godine, ove jedinice su podijeljene u grupe od
po 18 domaćinstava, u prosjeku. Važan faktor koji je
uticao na dizajniranje tipa uzo rkovanja bila je niska
stopa fertiliteta i mali broj članova domaćinstava. Na
osnovu ovih činjenica, stratifikovana su domaćinstva
u odabranim područjima u dva stratuma. Je dan stra-
tum sastojao se od domaćinstava s dje com, a drugi
od domaćinstava bez dje ce. Odgovarajuća veličina
uzorka u stratu mu do ma ćinstva s djecom bila je veća
nego veličina uzorka u stratumu domaćinstva bez
djece.
Nakon što je sastavljen spisak doma ćinstava u
odabranim numerisanim podru čji ma, formiran je
sistematski uzorak od 2575 domaćinstava. Svako
odabrano nume risano područje je posjećeno tokom
rada na terenu. Uzorak je stratifikovan prema regionima,
te u još dva stratuma: domaćinstva s dje com i do-
maćinstva bez djece koji nijesu bili samoponderisani.
Za rezultate na nacionalnom nivou, izvršeno je
ponderisanje uzorka.
U istraživanju su korišćena tri seta upi tni ka:
1) upitnik za domaćinstvo koji je korišćen za
prikupljanje informacija o svim de jure članovima
domaćinstva, domaćinstvu i kući;
2) upitnik za žene, podijeljen u svim doma -
ći nstvi ma svakoj ženi starosti 15 – 49 godina;
3) upitnik za mlađe od pet godina, podijeljen
majkama ili starateljima svakog djeteta u domaćinstvu
mlađeg od pet godina. Upitnici su sadržavali sljedeće
dijelove:
1. Upitnik za domaćinstvo:
w spisak članova domaćinstva (tačan da tum
rođenja svakog člana je dodat)
w obrazovanje (dodata su pitanja u vezi s puto-
vanjem do škole – udaljenost, tro škovi, način
putovanja i vrijeme potre bno da se dođe do
škole)
w voda i sanitarni uslovi
w karakteristike domaćinstva (dodate su do datne
karakteristike domaćinstva, kao i sigurnost
posjeda i postojanost sta mbenih objekata radi
izračunavanja in de ksa bogatstva)
w djeca i rad
w vaspitavanje djece
w smetnje u razvoju djece
2. Upitnik za svaku ženu ponaosob je podijeljen
svim ženama starosti 15 – 49 godina koje žive u
domaćinstvu a obuhvatio je sljedeće dijelove:
17
Dizajn uzorka Upitnici
Uzorak i metodologija istraživanjaII
18
w osnovni podaci o ženi
w zdravlje majke i novorođenčeta
w sigurnost stanovanja zbog iseljavanja žene
w brak/zajednica (poligamija je izostavljena iz
upitnika)
w kontracepcija
w stavovi u vezi s nasiljem u porodici
w seksualno ponašanje
w HIV/AIDS
3. Upitnik za mlađe od pet godina podijeljen
je majkama ili starateljima djece mlađe od pet godina,
a koji žive u domaćinstvu. Obično se upitnik daje
majci djeteta mlađeg od pet godina; ukoliko ona nije
na spisku članova domaćinstva, staratelj djeteta se
određuje intervjuisanjem. Upitnik je obuhvatio
sljedeće elemente:
w osnovni podaci o djetetu mlađem od pet godina
w registracija na rođenju
w razvoj djeteta
w dojenje
w liječenje bolesti
w imunizacija
w antropometrija.
Upitnici su zasnovani na MICS3 modelu upi -
tnika. Verzija MICS3 modela upitnika na engle skom
jeziku prevedena je na jezik koji je u zvaničnoj
upotrebi u Crnoj Gori, kao i na albanski jezik.
Pretestiranje upitnika je spro vedeno u oktobru 2005.
godine. Na osnovu rezultata pretestiranja napravljene
su izmjene u redosljedu riječi i u prevodu upitnika.
Pored popunjavaja upitnika, radnici na terenu
imali su zadatak da izmjere i izvagaju djecu mlađu od
pet godina. Detaljni podaci ovih mjerenja prikazani
su u odgovarajućim dijelovima izvještaja.
Obuka i rad na terenu
Obuka za rad na terenu sprovedena je tokom
tri dana u oktobru 2005. godine. Obuka se sastojala
od predavanja o te hnikama intervjuisanja i sadržaja
upitnika, te od oponašanja intervjua među po-
laznicima kako bi uvježbali postavljanje pitanja. Na
kraju obuke polaznici su proveli dva dana vje žbajući
intervjuisanje u Podgorici.
Podatke je prikupljalo šest timova, svaki se
sastojao od tri ili četiri intervjuera, jednog vozača,
jednog redaktora/osobe koja je mje rila djecu i super-
vizora. Rad na terenu po čeo je u oktobru 2005. go-
dine a završen je u januaru 2006. godine.
Obrada podataka
Podaci su uneseni pomoću CSPro softvera. U 14
kompjutera unijeli su ih 22 opera te ra i osam nadzornika.
Da bi se obe zbijedila kontrola kvaliteta, svi upitnici duplo
su unošeni i provjeravana je interna konzistencija. Ko-
rišćene su procedure i standardni programi koji su razvi-
jeni za MICS3 na globalnom nivou ali su prilagođeni za
crnogorski upitnik. Obrada podataka je počela istovre-
meno s prikupljanjem podataka u decembru 2005, a za-
vršena je u januaru 2006. godine. Podaci su analizirani
pomoću softverskog programa – Statističkog paketa za
dru štve ne nauke (SPSS), verzija 14, a planovi sinta kse
i formiranja tabela za ovu namjenu razrađeni su
posebno.
19
Od 2575 domaćinstava odabranih za uzorak,
pronađeno je 2494. Od ovog broja, 2358 je uspješno
intervjuisano, što je stopa odgovora domaćinstava od
približno 95%. Taj procenat je bio viši na sjeveru
(97%) nego u centralnom i južnom regionu (93%).
U intervjuisanim domaćinstvima, registova no je 2385
žena (dobi 15 – 49 godina). Od njih je 2258 uspješno
intervjuisano, što čini stepen odgovora od 95%. Ste-
pen odgovora žena bio je viši u centralnom i sjevernom
re gi onu (95%), nego u Južnom (93%). Uz to, na
spisku se nalazilo i 1072 djece mlađe od pet godina
za odgovarajući upitnik. Upitnik je kompletiran za njih
1061, što odgovara stepenu odgovora od 99%.
Stope odgovora bile su veoma slične po regionima.
Opšti stepen odgovora iznosio je 90%, a kod inte r -
vjua za žene i djecu mlađu od pet godina iznosio je
94% (Tabela HH.1).
Karakteristike domaćinstava
Uzrasna i polna distribucija istaživane populacije
data je u Tabeli HH.2. U 2358 uspješno intervjuisanih
domaćinstava u istraživanju, na spisku je bio 8991
član do ma ćinstva. Od tog broja, 4419 su bili muškarci,
a 4571 žene. Podaci ukazuju da je istraživanjem pro-
cijenjena prosječna veličina domaćinstva od 3,8
članova.
Skoro da nema razlike u distribuciji populacije
po dobnim grupama između poda ta ka iz Popisa i po-
dataka iz MICS3. Tabela HH.2 pokazuje da je 24%
populacije mlađe od 15 godina, da je najveća dobna
grupa 15 – 64 godine s udjelom od 65%, a 11% uku -
pne populacije je starije od 65 godina. Distribucija
populacije po polu je ista. Odnos muškarci – žene
pokazuje male varijacije u prvih 50 godina života
nakon čega broj žena raste i prevazilazi broj
muškaraca. Dobna i polna distribucija ispitivane
populacije u skladu je s Popisom iz 2003. godine i
uka zuje na pad porasta populacije tokom pre thodnih
pet godina. Važno je primijetiti da je 28% populacije
mlađe od 18 godina.
Prikupljeni su podaci o starosti skoro cijele ispi-
tivane populacije. Iako jedan procenat intervjuisanih
žena nije znalo kompletan (potpun) datum svog
rođenja (npr. dan, mje sec i godinu), i za ove žene su
prikupljeni po daci (godina rođenja i starost). Za svu
dje cu mlađu od pet godina, registrovan je potpun
datum rođenja (mjesec i godina). Su pe rvizorima na
terenu sugerisano je da ponove intervjue ukoliko ne-
dostaju informacije.
Tabela HH.3 pokazuje osnovne informacije o
domaćinstvima. Na tabeli su prikazani pol „glave” do-
maćinstva, region, gradsko/seosko područje, broj
članova domaćinstva. Ove polazne karakteristike
kori šćene su za naredne tabele u izvještaju, podaci
u tabeli treba da pokažu broj opse rva cija po glavnim
kategorijama koje su ana lizirane u izvještaju. U više
od dvije trećine domaćinstava glava domaćinstva je
Obuhvat uzorka
Obuhvat uzorka, karakteristikedomaćinstava i ispitanikaIII
20
muš ka rac, što je u jasnoj korelaciji s crnogorskom
tradicijom. Većina domaćinstava (43%) ima četiri i pet
članova.
Broj ponderisanih i neponderisanih domaćinstava
je isti, s obzirom na to da su ponderacije uzorka
normalizovane. Tabela ta kođe pokazuje proporciju
domaćinstava sa najmanje jednim djetetom mlađim
od 18, naj manje jednim djetetom mlađim od pet, i na-
jmanje jednom ženom odgovarajuće dobi 15 – 49 go-
dina. U 68% intervjuisanih doma ćinstava, ima
najmanje jedna žena dobi 15 – 49, a u 21% intervju -
isanih domaćinstava najmanje jedno dijete mlađe od
pet godina. U više od polovine intervjuisanih do-
maćinstava ima najmanje jedno dijete mlađe od 18
godina.
Karakteristike ispitanika
Tabele HH.4 i HH.5 obezbjeđuju osnovne
informa cije o karakteristikama ispitanica dobi 15 – 49
i djece mlađe od pet godina. U obje tabele, ukupan
broj ponde risanih i ne ponderisanih opservacija je jed-
nak, budući da su ponderacije uzoraka no rmalizovane
(sta ndardizovane). Osim što obezbjeđuje korisne in-
formacije o karakteristikama žena i djece, tabele
takođe imaju za cilj da pokažu broj opservacija u
svakoj osnovnoj kategoriji. Ove su kategorije isko-
rišćene za pravljenje ostalih tabela u izvještaju.
Tabela HH.4 daje osnovne karakteristike o ispi-
tanicama dobi 15 – 49. Tabela sa drži informacije o
distribuciji žena po re gionima, područjima, dobnim
grupama, bračnom sta nju, materinstvu, obrazovanju,
kvantilima indeksa bogatstva i etničkoj pripadnosti.
Sko ro polovina intervjuisanih žena živi u centralnom
regionu. Većina intervjuisanih žena (64%) živi u gra -
dskim područjima, a ostale (36%) u seoskim. Prema
bračnom statusu, 60% intervjuisanih žena trenutno
je u braku ili zajednici, 36% nije nikada bilo u braku
ili zajednici, dok su ostale (5%) ranije bile u braku ili
zajednici. U odnosu na materinski status, 61% žena
je rađalo u pore đenju s 39% njih koje nijesu rađale.
Oko dvije trećine intervjuisanih žena ima srednje
obrazovanje, dok je procenat žena s osnovnim i
nižim obrazovanjem i žena s fa ku lte tskom diplomom
skoro isti (oko 18%). Važno je primijetiti da su nivoi
obrazovanja kategorisani u skladu s nacionalnim
obrazovnim sistemom u tri kategorije: osnovno ili
niže, srednje i fakultetsko.
Neke osnovne karakteristike vezane za djecu
mlađu od pet godina predstavljene su na tabeli HH.5.
Ovo uključuje distribuciju djece po nekoliko kate-
gorija: pol, region i područje stanovanja, uzrast u
mjesecima, obra zovanje majke ili staratelja, indeksa
boga tstva domaćinstva i etničke pripadnosti.
Djevojčice i dječaci mlađi od pet godina imaju
skoro istu proporciju u uzorku. Skoro polovina
intervjui sanih mlađih od pet godina živi u centralnom
regionu, oko 20% u ju žnom i 30% u sjevernom. Pro-
porcije djece u gradskom i seoskom području iste su
kao i proporcije žena (64% u gradskim, a 36% u
seoskim područjima). Raste broj intervju isane djece
mlađe od pet godina s povećanjem uzrasta, od 7%
mlađih od šest mjeseci do 25% u grupi djece uzrasta
48 – 59 mje seci. Samo 15% majki iz istraživanja ima
uni verzitetsku diplomu u poređenju s brojem onih sa
srednjim obrazovanjem (62%). Oko 23% majki djece
mlađe od pet godina ima osnovno ili niže obrazo-
vanje.
Ishrana je faktor koji u velikoj mjeri utiče na rast
i razvoj dječijeg organizma, na njegovo normalno
funkcionisanje, imuni sistem, jednom riječju, na
zdravstveno stanje u cjelini. S jedne strane, dugotra-
jna hipoalimentacija dovodi do pothranjenosti različi-
tog stepena, koja je često praćena pojavom
određenih oboljenja vezanih za deficit mikronutritije-
nata (hipo ili avitaminoze i deficit pojedinih mineralnih
materija), a kao posljedica deficita makro nutritijenata
najčešće se javlja sindrom protei nskog deficita. On
rezultira znacima usporenog rasta i razvoja orga-
nizma ili povećanom osjetljivošću na infe ktivne
agense. Na prostorima Crne Gore najčešće su
zdravstvene posljedice nedovoljnog unosa gvožđa,
joda i kalcijuma. S druge strane, hiperlimentacija
udružena s nedovoljnom fizičkom aktivnošću postaje,
kao i svuda u svijetu, sve veći problem. Gojaznost
predstavlja važan predisponirajući faktor u nastanku
brojnih hroničnih nezaraznih bolesti, u prvom redu
kardiovaskularnih bolesti, oboljenja koštano-
zglobnog sistema, šećerne bolesti i drugih pore-
mećaja koja utiču na opšte zdravstveno stanje
pojedinca i njegovu radnu sposobnost. Zabrinjavajuća je
činjenica da se granica pojave ovih oboljenja u ci-
jelom svijetu sve više pomjera prema mlađim dobnim
grupama.
Cilj Milenijumskog razvoja jeste da smanji udio
ljudi koji pate od gladi za polovinu u periodu od 1990.
do 2015. godine. Cilj Svijeta po mjeri djeteta je da se
smanji prevalencija malnutricije među djecom
mlađom od pet godina najmanje za trećinu (između
2000. i 2010. godine) s posebnim akcentom na
uzrast ispod dvije godine. Smanjenje prevalencije
malnutricije pomoći će u postizanju cilja smanjenja
mortaliteta djece.
U dobro uhranjenim populacijama postoji referentni
standard distribucije visine i težine za djecu mlađu od
pet godina. Pothranjenost se tako može izmjeriti u
populaciji upoređenjem djece s tim referentnim
standardom. Referentna populacija korišćena u
ovom izvještaju je referentna sa SZO/CDC/NCHS, i
preporučena je od strane UNICEF-a i SZO u vrijeme
sprovođenja istraživanja. Svaki od tri indikatora nu-
tritivnog statusa može se izraziti u jedinicama
standardne devijacije (z-skor) od medijane referentna
populacije.
Težina za dati uzrast je mjera kako akutne tako
i hronične malnutricije. Djeca čija je težina za dati
uzrast više od dvije standardne devijacije ispod medi-
jane referentne populacije smatraju se umjereno ili
teško pothranjenim, dok se ona čija je težina za dati
uzrast tri standardne devijacije i više ispod medijane
smatraju teško pothranjenim.
Visina za dati uzrast je mjera linearnog rasta.
Djeca čija je visina u odnosu na uzrast više od dvije
standardne devijacije ispod medijane referentne popu-
lacije smatraju se niskim za svoj uzrast i klasifikuju se
kao umjereno ili teško zaostala u rastu. Ona djeca
21
Stanje uhranjenosti
IshranaIV
čija je visina za dati uzrast više od tri standardne de-
vijacije ispod medijane referentne populacije sma-
traju se teško zaostalom u rastu. Zaostajanje u rastu
je odraz hronične malnutricije kao rezultat grešaka u
ishrani tokom dužeg vremenskog perioda i često
ponavljanih ili hroničnih bolesti.
I na kraju, djeca čija je težina za datu visinu više
od dvije standardne devijacije ispod medijane referentne
populacije klasifikuju se kao umjereno ili teško
mršava, dok su ona kod kojih ovaj parametar pada
ispod tri standardne devijacije ispod medijane teško
mršava. Mršavost je obično posljedica nutritivne defi-
cijencije skorijeg datuma. Ovaj indikator može
pokazati značajne sezonske promjene povezane s
pro mjenama u dostupnosti hrane ili prevalencije
bolesti. S druge strane, djeca čija je težina za datu
visinu dvije ili više standardnih devijacija iznad medi-
jane referentne populacije smatraju se umjereno ili
teško gojaznim. Gojaznost je tipična posljedica loših
navika u ishrani (nizak unos proteina, voća i povrća,
visok unos zasićenih masti i šećera) i predstavlja fa -
ktor rizika za neke hronične bolesti u budućem životu,
kao što su kardiovaskularne bolesti i dijabetes.
U MICS, težina i visina sve djece mlađe od pet
godina mjerena je upotrebom antropometrijske opreme
preporučene od UNICEF-a (UNICEF-2006). Rezultati
u ovom odjeljku zasnivaju se na tim mjerenjima.
Tabela NU.1 prikazuje procente djece klasifiko-
vane u svaku od ovih kategorija, a na osnovu
antropometrijskih mjerenja, koja su urađena na terenu.
Uz to, tabela sadrži i procenat djece s prekomjernom
težinom, u koju se ubrajaju djeca čija je težina za datu
visinu iznad dvije standardne devijacije od medijane
referentne populacije.
U Tabeli NU.1, djeca čija visina i težina nijesu
izmjereni (približno 18,4% djece) i ona čije su mjere
nerealne isključena su (izuzeta). Pored toga, izuzet
je i mali broj djece s nepoznatim datumom rođenja.
Budući da je udio djece koja nijesu uključena u
analizu značajan, sve predstavljene rezultate treba
pažljivo razmatrati.
Manje od 3% djece mlađe od pet godina u Crnoj
Gori je umjereno pothranjeno, a manje od 1% se
klasifikuje kao teško pothranjeno (Tabela NU.1). Više
od 5% njih je umjereno ili teže zaostalo u rastu, a 3%
je umjereno ili teško mršavo za svoju visinu.
Djeca sa sjevera imaju više šanse da budu
pothranjena ili mršava u odnosu na djecu iz južnog i
centralnog regiona. Situacija sa zaostajanjem u rastu
je slična u sva tri regiona (oko 5%). Djeca majki koje
imaju srednje ili više obrazovanje imaju manje izgleda
da budu pothranjena ili zaostala u rastu u odnosu na
djecu majki s osnovnim obrazovanjem ili bez škole
uopšte. Za dječake je izglednije da budu pothranjeni,
zaostali u rastu i mršavi u poređenju s djevojčicama.
Učešće gojaznosti je veće u odnosu na
prethodne indikatore. Naime, oko 13% djece mlađe
od pet godina je gojazno. Ovaj indikator ima najvišu
vrijednost za uzrast 12 –23 mjeseca (21%).
ZaključakUzimajući u obzir značajan broj djece iz uzorka
kod kojeg nijesu izvršena planirana antropometrijska
mjerenja i kod kojih su dobijeni nerealni rezultati zbog
čega su isključena iz analize, s određenom rezervom
mogu se napraviti određeni zaključci.
Upoređujući indikatore stepena uhranjenosti
populacije djece do navršenih pet godina dobijenih u
istraživanju tokom 2005. godine (MICS3) s prethodnim
istraživanjem iz 2000. godine (MICS2) može se reći
da je:
a) procenat djece s umjerenom i težom pothra -
njenosti praktično nepromijenjen
b) registrovani procenat djece s umjerenim ili
značajnijim zaostajanjem u rastu u odnosu
na uzrast, niži je u odnosu na iste pokazatelje
iz 2000. godine
c) procenat djece sa znacima umjerenog ili težeg
stepena mršavosti je sličan vrijednostima
dobijenim u istraživanju iz 2000. godine.
Kod djece ovog uzrasta mnogo češći nutritivni
problem predstavlja prekomjerna tjelesna masa
odnosno gojaznost koja je konstatovana kod oko
13 % ispitanika. Ona je najviše izražena u uzrastu
12–23 mjeseca (oko 21%) i u uzrastu 6 – 11 mjeseci
(15,9%), ali je prisutna u značajnoj mjeri u uzrastu od
treće do pete godine (oko 10%). S obzirom na to da
je to period kada dijete s dojenja prelazi na mješovitu
ishranu, navike stvorene u tom periodu, posebno u
izboru hrane i ritmu uzimanja obroka ostaju praktično
za čitav život. Nepravilne navike stvorene u uzrastu
do pet godina mogu biti vrlo značajne za kasniju pre-
22
23
dispoziciju za gojaznost sa svim zdravstvenim
posljedicama.
PreporukeI dalje treba nastaviti s Programom podrške do-
jenju kao i sa širokom edukacijom o značaju pravilne
ishrane i komponenti hrane u očuvanju zdravlja i
pravilnom rastu i razvoju dječijeg organizma. Tu
posebno mjesto ima zdravstvena edukacija trudnica
koju pored edukacije putem elektronskih i štampanih
medija treba dalje unaprijediti kroz rad zdravstvenih
službi, naročito na primarnom nivou.
U formiranju pravilnih navika u ishrani djece,
korekciji nepravilnih navika stvorenih u porodici i
obezbjeđenju potrebnih dnevnih količina biološki
značajnih komponenti hrane, izuzetno je bitna dobro
organizovana ishrana djece u predškolskim ustanovama.
Stoga je neophodno objezbijediti sredstva za što
kvalitetniju ishranu u navedenim institucijama kao i
za sprovođenje sistematske kontrole nutritivnog
sastava obroka, kako u državnim tako i u privatnim
predškolskim ustanovama.
U daljoj posvećenosti očuvanju zdravlja djece
kroz pravilnu ishranu preporučuje se uvođenje
dopunskog školskog obroka sačinjenog po nutri-
cionističkim principima i pripremanog i distribuiranog
uz poštovanje uslova dobre higijenske prakse, kako
djeca ne bi taj značajan obrok samoinicijativno
zamjenjivala visokoenergetskim slatkišima, „gricka -
licama” i proizvodima „brze hrane”.
Fotografija: UNICEF Crna Gora / Duško Miljanić
Prirodna ishrana djeteta podrazumijeva ishranu
majčinim mlijekom i predstavlja idealan izvor svih
hranljivih materija koje su djetetu neophodne u prvim
godinama života. Prednosti dojenja za dojenčad i
majke su mnogobrojne.
Dojenje predstavlja idealan izbor zato što:
• obezbjeđuje zaštitu dojenčeta od infekcije
• stimuliše sazrijevanje i razvoj centralnog
nervnog sistema djeteta
• stimuliše sazrijevanje imunološkog sistema, štiti
dojenče od alergije, a imuni odgovor poslije
vakcinacije djeteta je bolji
• dojenčad na prirodnoj ishrani imaju nižu
učestalost iznenadne dojenačke smrti
• djeca koja su dojena, kasnije tokom života,
imaju nižu incidenciju infekcija srednjeg uha, di-
jabetesa, malignih oboljenja
• dojenčad na prirodnoj ishrani imaju bolji psiho-
motorni, emocionalni i socijalni razvoj, takođe
se uočava i povezanost dojenja s višim ste-
penom inteligencije.
Dojenje donosi i značajne prednosti i za zdravlje
majke, kao što su:
• brže zaustavljanje krvavljenja nakon porođaja
• odlaganje ponovne menstruacije i bolje plani-
ranje porodice odlaganjem naredne trudnoće
• smanjuje rizik od karcinoma dojke i jajnika
• ubrzava fizički oporavak nakon porođaja i
dovodi do bržeg smanjenja suvišne tjelesne
mase trudnice nakon trudnoće
• uspostavlja se bliža emocionalna veza između
majke i djeteta, zbog čega su rjeđe pojave
zanemarivanja i zlostavljanja djece.
Prirodna ishrana doprinosi i porodičnom budžetu,
a koristi i društvenoj zajednici u smislu manjih izdva-
janja za liječenje, jer su dojena djeca zdravija i rjeđe
obolijevaju.
Jedan od ciljeva Deklaracije „Svijet po mjeri
djeteta” je da se sva djeca isključivo hrane prirodnom
ishranom u prvih šest mjeseci života, a da se potom
uporedo sa dojenjem započne s uvođenjem adekvatne
dopunske ishrane. Sa dojenjem treba nastaviti sve
do kraja druge godine, pa i kasnije.
Preporuke Svjetske zdravstvene organizacije i
UNICEF-a o dojenju sadrže sljedeće stavove:
• Isključivo dojenje u prvih šest mjeseci života
• Nastavak dojenja do kraja druge godine pa i
dalje
• Uvođenje adekvatne dopunske ishrane nakon
navršenih šest mjeseci života
• Učestalost dopunske ishrane: dva puta dnevno
u uzrastu od šest do osam mjeseci, a tri puta
dnevno u uzrastu od devet do 11 mjeseci.
Takođe je preporučeno da se sa dojenjem otpo -
čne unutar prvog sata po rođenju.
Pored svih nabrojanih prednosti prirodne
ishrane, mnoge majke ipak suviše rano prestaju da
doje svoju djecu i često su pod pritiskom da prirodnu
ishranu zamijene mliječnim formulama životinjskog
porijekla. Ovi preparati ne sadrže idealan odnos
hranljivih materija, mogu doprinijeti poremećajima u
rastu i malnutriciji mikroelementima. Ukoliko ne postoji
sigurno snabdijevanje ispravnom pijaćom vodom, pri-
likom pripremanja zamjena za majčino mlijeko mogu
se prenijeti infekcije koje se šire putem vode.
Preporuke Svjetske zdravstvene organizacije i
UNICEF-a o dojenju u Crnoj Gori usvojile su, po-
državaju i promovišu Republička komisija za promo-
ciju i podršku dojenja Ministarstva zdravlja, rada i
socijalnog staranja i Komisija za sprovođenje
Nacionalnog plana akcija za djecu.
Programi unaprjeđenja zdravlja djece u Crnoj
Gori, koji se obavljaju pod pokroviteljstvom
Ministarstva zdravlja, rada i socijalnog staranja,
obuhvataju i promociju i podršku dojenju, kroz pri -
mjenu koncepta „Deset koraka do uspješnog dojenja”
i podršku inicijative formiranja „Bolnica po mjeri beba
i majki”. Od 1995. godine u Crnoj Gori se u saradnji
s UNICEF-om sprovodi niz aktivnosti koje podržavaju
i promovišu prirodnu ishranu. Od 2000. godine u
Crnoj Gori je intenzivirana programska promocija i
primjena programa „Deset koraka do uspješnog do-
jenja” i inicijative formiranja porodilišta po mjeri beba
24
Dojenje
i majki (BFHI) partnerskim aktivnostima UNICEF-a,
Ministarstva zdravlja i Kliničkog centra Crne Gore. U
ovom periodu sprovedene su sljedeće aktivnosti:
1. Unaprjeđenje profesionalnih kapaciteta
zdravstvenih radnika i usvajanje jedinstvenih
doktrina i treninga za implementaciju programa
podrške dojenja i BFHI.
2. Razvijanje promotivnog materijala i socijalna
mobilizacija za podršku i promociju dojenja.
3. Širenje mreže porodilišta koja su usvojila kon-
cept „Deset koraka do uspješnog dojenja” i ini-
cijative formiranja „Porodilišta po mjeri beba i
majki”.
4. Organizacija ocjenjivanja novih i reocjenjivanja
porodilišta sa statusom „Porodilište po mjeri
beba i majki”.
Novim programom unaprjeđenja profesionalnih
kapaciteta od 2000. godine obuhvaćeni su zdravstveni
radnici iz svih porodilišta, domova zdravlja i bolnica u
Crnoj Gori, sa ciljem da se među zdravstvenim
radnicima usvoje jedinstveni stavovi o ishrani do-
jenčadi i male djece i unaprijede vještine za davanje
savjeta majkama i uspješnu primjenu principa „Deset
koraka do uspješnog dojenja”. U istom periodu kreiran
je i distribuiran promotivni materijal za podršku pro-
grama u vidu brošura „Prirodna ishrana dojenčadi” i
„Bolnice po mjeri majke i djeteta“, promotivnih postera
i obrazovnog video materijala i TV spotova.
U Crnoj Gori, sedam od 11 porodilišta (64%)
ima status „Bolnica po mjeri beba i majki”, od kojih
su četiri stekla ovaj status 1996. i 1997. godine, a tri
2002. i 2003. godine. Preostala četiri porodilišta,
među kojima je i porodilište s najvećim brojem
porođaja u Kliničkom centru Crne Gore u Podgorici,
zbog tehnoloških ograničenja u prostoru nijesu uspjela
do prilagode svoju organizaciju rada strategiji „Deset
koraka do uspješnog dojenja”, iako su preduzeti
određeni koraci u ovom pravcu. Sada se u Crnoj Gori
oko 50% svih porođaja obavlja u institucijama koje
imaju status „Bolnica po mjeri beba i majki”. U peri-
odu kada je rađeno prethodno MICS istraživanje, oko
32% porođaja u Crnoj Gori bilo je u porodilištima s
ovim statusom.
U istraživanju su korišćeni sljedeći pokazatelji
(indikatori) za praćenje navika u ishrani djece:
1. Stopa isključivog dojenja: predstavlja procenat
odojčadi koja su hranjena samo majčinim mlijekom
Fotografija: UNICEF Crna Gora / Duško Miljanić 25
u prvih šest mjeseci, ili su uz majčino mlijeko
dobijala još vitamine, minerale ili lijekove.
2. Pravovremeno uvođenje dopunske ishrane:
odnosi se na dojenčad koja su u periodu od
šestog do devetog mjeseca dobijala adekvatnu
čvrstu ili polučvrstu hranu.
3. Stopa kontinuiranog dojenja: predstavlja proce-
nat djece koja su uz dopunsku ishranu nastavila
da doje i u drugoj, odnosno trećoj godini života.
4. Pravovremeno započinjanje dojenja: predstavlja
procenat žena koje su započele s dojenjem u
prvom satu poslije porođaja.
5. Učestalost dopunske ishrane: predstavlja stopu
dojenčadi koja su u uzrastu od šest do 11
mjeseci, uz dojenje, dobijala dopunsku ishranu i
to na sljedeći način: u uzrastu šest do osam
mjeseci najmanje dva puta dnevno i u uzrastu od
devet do 11 mjeseci, najmanje tri puta dnevno.
6. Pravilno hranjena dojenčad: predstavlja stopu
dojenčadi koja su pravilno hranjena, a to su do-
jenčad uzrasta od nula do pet mjeseci, koja su
isključivo dojena i dojenčad uzrasta od šest do
11 mjeseci koja su dojena i koja su dobijala
čvrstu i kašastu hranu u skladu s preporukama.
Cilj ovog modula bio je da se procijene posto-
jeće navike u ishrani dojenčadi i male djece u Crnoj
Gori. Nalazi dobijeni ovim istraživanjem predstavljaju
jedini reprezentativni i pouzdani izvor podataka o
ishrani djece u Crnoj Gori.
U tabeli NU.2 i grafikonu NU.2 prikazani su po-
daci o ženama koje su započele dojenje svoje
novorođenčadi unutar jednog sata po rođenju i po-
daci o ženama koje su započele dojenje unutar prvog
dana po rođenju (uključujući i one koje su započele
dojenje unutar prvog sata po rođenju svoje djece).
Svako četvrto novorođenče u Crnoj Gori (25%) dobije
prvi podoj pravovremeno, unutar prvog sata po
rođenju. Najveći broj žena koje realizuju ovaj ključni
korak u uspostavljanju laktacije, susrijeće se u sjevernom
regionu Crne Gore (58%), a najmanji na jugu Crne
Gore (samo 5%). Ove razlike zavise ne samo od re-
giona, već i od područja stanovanja, obrazovnog
nivoa žena i materijalnog statusa porodice. Uočava
se da procenat žena koje započnu dojenje unutar
prvog sata po rođenju, opada s višim nivoima obra-
zovanja žena, sa 42% u grupi žena s osnovim obra-
zovanjem ili bez njega, na 22% u grupi žena sa
srednjim obrazovanjem, do samo 15% u grupi žena
s najvišim stepenom obrazovanja. Isti indikator je na-
jniži u grupi najbogatijih porodica (8%), a onda poste-
peno raste do 40% u grupi najsiromašnijih. Pri analizi
drugog indikatora – broja žena koje započnu dojenje
unutar prvog dana po rođenju (uključujući i one koje
započnu dojenje unutar prvog sata po rođenju), za-
paža se visok procenat od 73%. Distribucija prema
regionu, mjestu stanovanja, obrazvnom statusu majki
i materijalnom statusu domaćinstva je veoma slična
kao i kod prethodnog indikatora. I u ovom slučaju, na-
jviši procenat je utvrđen kod žena na sjeveru Crne
Gore i iznosi 81%.
26
Grafikon NU.2 Procenat majki koje su započele dojenje tokom prvog sata i
prvog dana nakon rođenja novorođenčeta, Crna Gora, 2005. god.
Iako se oba indikatora sagledavaju u odnosu na
region, područje stanovanja, obrazovni status majke i
materijalni status domaćinstva, treba imati u vidu i činjenicu
da u sjevernom regionu svih pet porodilišta imaju sta-
tus „Bolnica po mjeri beba i majki” i primjenjuju strate-
giju „Deset koraka do uspješnog dojenja”, dok u južnom
i centralnom regionu samo dva od šest porodilišta imaju
ovaj status (po jedno u svakom regionu).
Ipak, procenat žena koje primjenjuju pravovre-
meno započinjanje dojenja (25%), nije u skladu s
brojem porođaja koji se obave u zdravstvenim usta -
novama sa statusom „Porodilište po mjeri beba i
majki”, kojih je oko 50% u Crnoj Gori. Poredeći
rezultate s prethodnim MICS istraživanjem iz 2000.
godine, uočava se opadajući trend, kada je 32%
djece rođeno u ustanovama sa statusom „Porodilište
po mjeri beba i majki” i kada je 35% žena podojilo
svoje dijete unutar prva dva sata po rođenju. U tu-
mačenju ovih razlika, treba ipak uzeti u obzir da je u
prethodnom MICS istraživanju kao pokazatelj
pravovremenog započinjanja dojenja uziman period
od prva dva sata po rođenju, a u sadašnjem istraži-
vanju period unutar prvog sata po rođenju.
Na tabeli NU.3 i grafikonu NU.3 prikazani su po-
daci o statusu dojenja, u svakoj uzrasnoj grupi
djeteta. Podaci su bazirani na odgovorima majki ili
drugih članova porodice koji brinu o djetetu, na pi-
tanje o unosu hrane i tečnosti unutar posljednjih 24
sata od trenutka intervjuisanja. Isključivo dojenje je
označavano kod dojenčeta koje je dobilo samo ma-
jčino mlijeko (uključujući vitamine, minerale i eve -
ntua lno lijekove koje je dijete dobijalo). Tabela
pokazuje podatke o isključivom dojenju za vrijeme
prvih šest mjeseci života (podijeljeno za period 0 – 3
mjeseca i 0 – 5 mjeseci), kao i podatke o dopunskoj
ishrani djece od 6 do 9 mjeseci i kontinuiranom do-
jenju djece u uzrastu 12 – 15 i 20 – 23 mjeseca.
Svako peto dijete (19%) uzrasta do šest
mjeseci, i svako četvrto uzrasta do tri mjeseca (26%)
u Crnoj Gori isključivo je dojeno, što je značajno
ispod preporučenog nivoa. Pravovremenu dopunsku
ishranu u uzrastu 6 – 9 mjeseci, uz prirodnu ishranu
dobijalo je tek 35% djece, što je nešto niže nego u
prethodnom MICS istraživanju (40%). Ova niska
stopa posljedica je činjenice da visoki procenat žena
prestaju da doje prije nego što dijete navrši šest
mjeseci života. Do uzrasta 12 – 15 mjeseci tek svako
četvrto dijete nastavlja da doji (25%), dok ovaj pro-
cenat opada na 13% u uzrastu 20 – 23 mjeseca
(Grafikon NU.3). Uzimajući u obzir mali broj djece u
svakoj podgrupi nije bilo moguće dati pouzdan za-
ključak o eventualnim razlikama u odnosu na pol, re-
gion i područje stanovanja, stepen obrazovanja
majki, materijalni status domaćinstva. Ipak, poredeći
rezultate prethodnog MICS istraživanja iz 1996. i
2000. godine uočava se trend porasta isključivog do-
jenja u prva tri mjeseca s 18% na 26% kao i porasta
produženog dojenja u prvoj i drugoj godini života
(Grafikon NU.4).
Za procjenu pravilne ishrane djece uzrasta do
12 mjeseci, korišćeni su različiti kriterijumi, zavisno
27
Grafikon NU.3 Osnovni pokazatelji dojenja prema uzrastu djeteta
od uzrasta djeteta. Za djecu uzrasta 0 – 5 mjeseci,
isključivo dojenje je uzeto kao kriterijum pravilne
ishrane. Djeca uzrasta 6 – 8 mjeseci, procijenjena su
kao pravilno hranjena ukoliko su bila na prirodnoj
ishrani i dobijala dopunsku čvrstu ili kašastu hranu
dva puta dnevno, odnosno tri puta dnevno prilikom
procjene djece uzrasta 9 – 11 mjeseci. U tabeli NU.4
i grafikonu NU.5 prikazani su podaci o procjeni
pravilne ishrane djece uzrasta do 12 mjeseci.
Kao što je već navedeno 19% djece se isključivo
doji u uzrastu do šest mjeseci. Oko 30% djece uzrasta
6 – 8 mjeseci dobijalo je majčino mlijeko i dopunsku
hranu najmanje dva puta u posljednjih 24 sata, u vri-
jeme kada je istraživanje sprovedeno na terenu
(intervju s majkom ili starateljem djeteta). Najveći proce-
nat adekvatno hranjene djece ovog uzrasta registrovan
je u centralnom regionu (35%), dok u ostala dva re-
giona ova vrijednost opada i najniži je u sjevernom re-
gionu (22%). Posmatrajući razlike između pojedinih
podgrupa uočava se značajna razlika između polova
i područja stanovanja.
U grupi djece uzrasta 9 – 11 mjeseci, 32%
adekvatno je hranjeno, što znači da su bila dojena i
dobijala su dopunsku ishranu najmanje tri puta
dnevno. I u ovom uzrasnom periodu najveći procenat
adekvatno hranjene djece, registrovan je u centralnom
regionu (37%), a takođe opada u ostala dva regiona
i najniži je u južnom (20%).
Kao rezultat ovih obrazaca ishrane, samo 30%
djece uzrasta 6 – 11 mjeseci bilo je adekvatno hranjeno,
dok u ukupnom uzorku ispitivane dojenčadi, uzrasta
0 – 11 mjeseci, tek svako četvrto dijete ovog uzrasta
je adekvatno hranjeno (25%). Posmatrajući regione,
36% i 31% dojenčadi uzrasta 6 – 11 mjeseci i 0 – 11
mjeseci u centralnom regionu Crne Gore hranjena su
adekvatno. U ostalim regionima ovi indikatori su niži.
Poredeći ishranu dojenčadi prema tipu naselja u
kome žive, veći broj djece je adekvatno hranjen u
urbanim nego u ruralnim oblastima.
ZaključakProgram podrške i promocije dojenja i uvođenje
inicijative „Bolnice po mjeri beba i majki, dali su u
Crnoj Gori pozitivne rezultate, posebno u primjeni
ranog započinjanja dojenja i produženja perioda
tokom koga se dijete hrani isključivo majčinim mli-
jekom. Ipak, osnovni zaključak ovog istraživanja je
da primjena principa pravilne ishrane dojenčadi i
male djece nije na zadovoljavajućem nivou. Rano
uvođenje vode, tečnosti i druge hrane u ishranu do-
jenčeta i dalje je duboko ukorijenjeno među ma-
jkama, a još uvijek to savjetuju i zdravstveni radnici.
28
Grafikon NU.4 praćenje osnovnih pokazatelja dojenja u
MISC istraživanjima u CG u periodu 1996-2005. god.
I dalje niske stope isključivog dojenja u odnosu na
druge zemlje u kojima je sprovedeno i objavljeno MICS
istraživanje, prerano uvođenje čvrste i kašaste hrane i
prerano prestajanje s dojenjem, ukazuju na to da se ne-
dopustivo mali broj djece pravilno hrani u Crnoj Gori.
Aktuelni status načina ishrane dojenčadi i male
djece u Crnoj Gori dijelom je i rezultat neujednačenih i
često zbunjujućih protivrječnih stavova i informacija koje
majke dobijaju od zdravstvenih radnika, a odnose se na
preporuke o prijevremenom uvođenju vode, tečnosti i
dopunske hrane u ishranu dojenčeta. Antenatalna pro-
mocija dojenja i priprema trudnice za dojenje takođe nije
u dovoljnoj mjeri zastupljena u okviru usluga koje se u
ovom periodu pružaju trudnicama. Još uvijek značajan
broj porodilišta ne primjenjuje principe „Deset koraka
do uspješnog dojenja” i nema status „Porodilište po mjeri
beba i majki”, što takođe negativno utiče na sticanje
ispra vnih navika o ishrani djeteta u prvim danima nakon
porođaja, koji su od izuzetnog značaja za uspostavljanje
laktacije i praktikovanja dojenja.
S druge strane, marketing programi bogatih
kompanija koje proizvode zamjene za majčino mli-
jeko i promovišu vještačku ishranu odlično su
razrađeni, ne pridržavajući se međunarodnog
Kodeksa reklamiranja zamjena za majčino mlijeko,
koji je usvojen u većini zemalja koje promovišu
prirodnu ishranu.
Pored svih nedostataka na koje treba usmjeriti
dalje aktivnosti u okviru unaprjeđenja zdravlja do-
jenčadi i male djece, u poređenju sa stanjem koje su
pokazala prethodna dva MICS istraživanja (1996. i
2000. godine) ostvaren je značajan napredak u
podizanju stope isključivog dojenja s 10% i 18% u
1996. i 2000. godini, na 26% u 2005. godini. Ovaj pozitivan
trend direktno se dovodi u vezu s unaprjeđenjem
zdravlja djece i majki i obaranjem stope smrtnosti u
Crnoj Gori (s 10 promila u 1996, na 7,8 promila u
2004. godini).
Trostruko veća učestalost isključivog dojenja u
gradskim sredinama može se dovesti u vezu s boljim
pristupom informacijama vezanim za ishranu i
roditeljstvo i boljim pristupom savjetovalištima za
trudnice i djecu u zdravstvenim institucijama.
Relativno niska stopa adekvatnog hranjenja djece
poslije šest mjeseci više je posljedica visokog procenta
majki koje prerano prekinu dojenje, nego nepravilnosti
u uvođenju dopunske ishrane, mada još uvijek nije ri-
jetka pojava preranog uvođenja vode, drugih tečnosti i
kašaste hrane, prije navršenih pet mjeseci života.
Pravovremeni početak dojenja (unutar prvog
sata po rođenju) značajno je ispod broja porođaja u
ustanovama koje imaju status “Porodilište po mjeri
beba i majki” i daleko ispod preporučenog, što
pokazuje da se ne poštuju svih “Deset koraka do
29
Grafikon NU.5 Osnovni pokazatelj pravilne ishrane djece
do godinu dana u Crnoj Gori u 2005. god.
uspješnog dojenja” čak i u ustanovama koje to
propagiraju kao standardnu uslugu.
PreporukeNeophodno je nastaviti i intezivirati sve aktivnosti
na promociji i podršci dojenju, zajedničkim programom
UNICEF-a, Republičke komisije za promociju dojenja
pri Ministarstvu zdravlja, rada i socijalnog staranja i
svih zdravstvenih ustanova u Crnoj Gori. U svijetlu
pozitivnog uticaja inicijative “Porodilišta po mjeri beba
i majki” neophodno je dalje širenje ovog programa do
potpunog obuhvata svih porodilišta u Crnoj Gori i primjene
svih “Deset koraka do uspješnog dojenja” kao doktri-
narnog standarda u zdravstvenim ustanovama.
Preporučuje se prethodna revizija primjene ove
inicijative u porodilištima sa statusom „Porodilište po
mjeri beba i majki” s evaluacijom dosadašnjih rezultata
i prijedlogom nove koncepcije, koja bi akcenat stavila
na slabosti u prethodnom periodu i eventualnim
uvođenjem koraka 11, koji bi više uključio oca djeteta
i ostale članove porodice i lokalne zajednice (na prim-
jer, „Porodilište po mjeri beba i roditelja”).
Ukorijenjene automatizme primjene „starih do-
brih načina” i predrasude o ishrani dojenčadi i male
djece u zajednici, treba prevazilaziti organizovanom
aktivnošću u koju treba da budu uključeni medicinski
radnici, zajednica i mediji. Promovisanje koncepta
isključivog dojenja je veliki izazov, s obzirom na činjenicu
da je u suprotnosti s kulturološkim normama i prak-
som. Ovaj vid socijalne mobilizacije treba sprovoditi
kroz organizovanu kampanju, koja će doprinijeti
promjeni stavova i navika u ishrani dojenčadi i male
djece, putem dosljednih informacija koje će do
porodice stizati putem različitih informacijskih kanala.
Najznačajniju ulogu u ovoj strategiji imaju zdravstveni
radnici koji treba da pruže tačne, pouzdane i jedinstvene
informacije o dojenju i ishrani uopšte.
Prioritetna ciljna grupa treba da budu prvorotke,
zbog njihove velike motivisanosti, ali i sticanja pozi-
tivnog iskustva, koje će opredijeliti primjenu pozitivnih
stavova i u narednim trudnoćama.
S oprezom treba posmatrati mogući uticaj
skraćenja porodiljskog odsustva na primjenju strate-
gije „Deset koraka do uspješnog dojenja” i u cilju pre-
vencije mogućih negativnih posljedica iznaći
mogućnosti da se majci obezbijedi da u toku radnog
vremena podoji svoje dojenče.
Potrebno je usvojiti Kodeks reklamiranja zamjena
za majčino mlijeko u Crnoj Gori i uspostaviti sistem
za praćenje, dokumentovanje i sankcionisanje svih
30 Fotografija: UNICEF Crna Gora / Zoran Jovanovic Maccak
koji krše Kodeks. Uključivanje udruženja roditelja i
nevladinih organizacija u tim za praćenje primjene
Kodeksa, doprinijelo bi obrazovanju roditelja i zajednice
i stvaranju klime u kojoj bi kršenje Kodeksa bilo
društveno neprihvatljivo, a prekršioci izloženi javnoj
kritici, sa sumnjom na korupciju.
Mala tjelesna masa na rođenjuTjelesna masa na rođenju predstavlja pouzdan
pokazatelj stanja uhranjenosti i zdravlja majke, ali i
pokazatelj šansi novorođenčeta za preživljavanje, rast,
a kasnije tokom djetinjstva pravilan psihomotorni razvoj
i dugoročno zdravlje. Mala tjelesna masa na rođenju
ozna čava se kao tjelesna masa manja od 2500g. Mala
tjelesna masa na rođenju povezuje se s povećanom sm-
rtnosti ove djece. Novorođenčad koja su bila pothra -
njena u intrauterinom periodu suočena su s povećanim
rizikom od umiranja u prvim mjesecima i godinama
života. Oni koji prežive imaju nedovoljno funkcionalan
imuni sistem i povećan rizik od bolesti, kao i rizik da osta -
nu pothranjeni, sa smanjenom mišićnom snagom,
tokom života. Kasnije tokom života, kod ove djece se
takođe zapaža i povećana incidencija dijabetesa i
kardiovaskularnih bolesti. Djeca rođena s malom
tjelesnom masom imaju sklonost ka nižem IQ, kogni-
tivnim smetnjama, što se može odraziti na njihov uspjeh
u školi i mogućnost zapošljavanja u odraslom dobu.
Pojava rađanja djece s malom tjelesnom
masom susreće se i u zemljama u razvoju i u razvi-
jenim zemljama.
U dijelu svijeta koji čine zemlje u razvoju,
vodeći uzrok male tjelesne mase na rođenju je loša
uhranjenost žena u periodu prije koncepcije i tokom
trudnoće, kao i nizak rast i nedovoljna razvijenosti
žena, koji su posljedica nedovoljne uhranjenosti i
ponavljanih infekcija u vrijeme djetinjstva. Siromašna
i neadekvatna ishrana tokom trudnoće takođe spada
u značajne faktore koji doprinose pojavi male tjelesne
mase na rođenju. Nedovoljno dobijanje u tjelesnoj
masi tokom trudnoće posebno je značajno, zato što
je povezano s velikim procentom fetalnog zastoja u
rastu. Osim toga, bolesti kao što su malarija i dijarea,
koje su rasprostranjene u mnogim zemljama u
razvoju, mogu značajno smanjiti fetalni rast ukoliko
majka oboli tokom trudnoće.
U industrijalizovanom svijetu vodeći faktor koji
uzrokuje malu tjelesnu masu na rođenju, predstavlja
konzumiranje cigareta duvana tokom trudnoće. U
razvijenim zemljama najčešći broj djece s malom tje-
lesnom masom na rođenju potiče od tinejdžerskih
trudnoća, a uzrokovan je nedovoljnom razvijenošću ti-
jela adolescentkinja i nepripremljenošću za trudnoću.
Procenat djece s porođajnom tjelesnom masom
ispod 2500 grama, dobijen je na osnovu dva podatka
iz upitnika: lične procjene majke o djetetovoj veličini
na rođenju (na primjer: vrlo malo, manje nego druga
djeca, veće nego druga djeca, veoma krupno) i po-
datka o djetetovoj tjelesnoj masi na rođenju na
osno vu sjećanja majke ili na osnovu podatka o upi -
31
Grafikon NU.6 Procenat novorođenčadi sa porođajnom težinom
manjom od 2500 grama, Crna Gora, 2005. god.
32
sanoj tjelesnoj masi na rođenju u neki od medicinskih
dokumenata djeteta, ukoliko je njegova tjelesna
masa izmjerena na rođenju.
Oko 96% ispitivane djece imalo je izmjerenu tje-
lesnu masu na rođenju. U Crnoj Gori nešto manje od
4% novorođene ove djece ima tjelesnu masu na
rođenju ispod 2500 grama (tabela NU.5). Analizira-
jući distribuciju djece s malom tjelesnom masom na
rođenju prema regionu, tipu naselja u kome porodica
živi, nivou obrazovanja majki i materijalnom statusu
porodice, uočava se prilična ujednačenost u svim
podgrupama, odnosno kod ovog indikatora nije bilo
značajnih varijacija između regiona (grafikon NU.6),
niti između urbanih i ruralnih oblasti ili između grupa
majki s različitim stepenom obrazovanja.
ZaključakSmanjenje broja živorođene djece s tjelesnom
masom ispod 2500 grama, predstavlja jedan od za-
dataka koje treba ostvariti u cilju smanjenja ukupne do-
jenačke smrtnosti i smrtnosti djece do pete godine života.
U Crnoj Gori se ne uočava zabrinjavajući broj
živorođenih novorođenčadi s malom tjelesnom masom
na rođenju. Mogu se pretpostaviti dvije osnovne
grupe uzroka koji doprinose ovoj pojavi. Među
porodicama s lošijim materijalnim statusom, nižim
stepenom obrazovanja majki i naseljenim u po-
dručjima udaljenim od zdravstvenih institucija, nije u
dovoljnoj mjeri obezbijeđeno prekoncepcijsko i ante-
natalno savjetovanje žena u reproduktivnom periodu,
kao ni redovno sprovođenje antenatalne zaštite
tokom trudnoće.
S druge strane, tranzicioni period je u većim
gradovima donio i loše stilove života u populaciji ado-
lescenata, kao što su konzumiranje cigareta i
narkotika, rano stupanje u seksualne odnose i čestu
promjenu partnera, s rizikom povećanja broja trudnoća
kod adolescentkinja. Ova pojava u Crnoj Gori za
sada nije značajno izražena, ali ima rastući trend,
stoga s oprezom treba pratiti dalji razvoj situacije,
zbog sve prisutnije pojave rizičnog ponašanja među
adolescentima.
Unaprjeđenjem zdravstvene zaštite djece i
mladih, djevojke s hroničnim bolestima, kao što su
dijabetes, nefrološka oboljenja, urođene srčane
mane, imaju sve više šansi da ostvare spostvenu
prokreaciju, ali s mnogobrojnim rizicima po majku i
fetus. Takođe, sve učestalija pojava primjene savre-
menih trendova u liječenju steriliteta, uključujući
metode vještačke oplodnje, povećava broj rizičnih
trudnoća, a indirektno i broj prijevremenih rođenja i
rađanja djece s malom tjelesnom masom.
PreporukeImajući u vidu ostvarenje milenijumskih razvo-
jnih ciljeva, kojima je propisano smanjenje smrtnosti
djece za dvije trećine do 2015. godine, kao i činjenicu
da djeca rođena s malom tjelesnom masom imaju
značajno veći rizik od umiranja u prvim mjesecima
života, neophodno je strateški planirati i sprovesti niz
mjera koje doprinose smanjenju rađanja djece s
malom tjelesnom masom.
Fokus stručnih aktivnosti unutar sistema
zdravstvene zaštite treba usmjeriti na objedinjavanje
svih nivoa zdravstvene zaštite od primarnog do terci -
jernog uključujući:
• unapređenje zaštite zdravlja adolescenata i pro-
mocija zdravih stilova života
• ostvarenje jednake dostupnosti prekoncepcijske
i antenatalne zdravstvene zaštite za sve trudnice
• rano otkrivanje i praćenje svih rizičnih trudnoća,
s pravovremenom prevencijom komplikacija i
preduzimanjem adekvatnih terapijskih postu-
paka u trudnoći.
Na nivou ukupnog društva i zajednice treba
nastaviti i intenzivirati sve intersektorske aktivnosti
sadržane u usvojenim strategijama i dokumentima
kao što su: Nacionalni plan akcije za djecu i Strategija
za smanjenje siromaštva.
Milenijumski razvojni cilj 4 odnosi se na smanje -
nje smrtnosti djece za dvije trećine u periodu između
1990. i 2015. Imunizacija protiv vakcino preventibilnih
oboljenja ima ključnu ulogu za ostvarenje ovog cilja
s obzirom na to da je spasila živote milionima djece
u protekle tri decenije od kada se u cijelom svijetu
sprovode nacionalni programi obaveznih imunizacija.
Pa ipak, širom svijeta još uvijek oko dvadeset sedam
miliona djece nije obuhvaćeno u potpunosti pro-
gramima obaveznih imunizacija zbog čega svake go-
dine umre oko dva miliona djece od vakcino
preventibilnih bolesti.
Cilj Svijeta po mjeri djeteta jeste obezbijediti da
u svakoj državi na nacionalnom nivou 90% djece
uzrasta do 12 mjeseci bude potpuno imunizovano,
odnosno da pokrivenost vakcinama ne iznosi manje
od 80 % na nivou svake oblasti odnosno njoj ekviva-
lentne jedinice u svakoj pojedinoj državi.
Prema preporukama UNICEF-a i WHO u vrijeme
kada su propisivani indikatori za praćenje obuhvata
djece u svijetu s imunizacijama, svako dijete u svi-
jetu, do uzrasta od 12 mjeseci, trebalo bi da primi bar
jednu BCG vakcinu da ga zaštiti od tuberkuloze, tri
doze DPT da se zaštiti od difterije, pertusisa (velikog
kašlja) i tetanusa, kao i tri doze vakcine protiv dječije
paralize. Pored toga, u uzrastu od 12 mjeseci trebalo
bi da primi i vakcinu protiv malih boginja. Savremeni
nacionalni kalendari vakcinacija u državama evrops kog
regiona pa i Crnoj Gori unekoliko se razlikuju. Po
našem programu vakcina protiv malih boginja se daje
u uzrastu od 12 –18 meseci u obliku MMR vakcine
(male boginje, zauške i rubeola), a djeca u uzrastu
do 12 mjecesi života primaju još i tri doze vakcine
protiv hepatitisa B i tri doze vakcine protiv Hemofilusa
influence B.
Cilj ovog modula o vakcinaciji jeste da se odredi
obuhvaćenost vakcinacijom protiv gore navedenih
antigena koji su predviđeni i našim nacionalnim pro-
gramom vakcinacije, kao i da se procijeni napre-
dovanje od prvog istraživanja višestrukih pokazatelja
na uzorku domaćinstava (MICS1) odnosno stekne
uvid u rezultate koji su ovim programom dostignuti.
Od posebnog značaja je da ovo istraživanje obezbi-
jedi dopunski izvor informacija o obuhvaćenosti
vakcinacijom koji je nezavisan od sistema rutinskog
statističkog izvještavanja.
U MICS3, od majki se tražilo da daju vakcinalne
kartone za svu svoju djecu mlađu od pet godina.
Ukupno 71% djece je posjedovao vakcinalni karton
(tabela CH.2). Za potrebe provjere obuhvata imu-
nizacija uzimani su podaci samo od djece koja su bila
uzrasta od 18 do 29 mjeseci tj. one djece koja su bila
dovoljno stara da bi mogla u potpunosti da budu pri-
movakcinisana tj. prime neophodan broj doza
vakcina koje se prate. Ispitivači koji su obavljali inter-
vjue prepisivali su informacije iz ovih kartona u MICS
upitnik. Od majki se tražilo i da navedu svako vakcini -
sanje kome su djeca podvrgnuta, a koje nije unijeto
33
Imunizacija
Zdravlje djeceV
u ovaj karton. Ako dijete nije imalo ovakav karton,
majci se čitao kraći opis svake vakcine i od nje se
tražilo da se prisjeti da li je dijete takvu vakcinu primilo
ili ne, za DPT i Polio, i koliko puta (istorija vakci-
nacije). Na ovakav način dobijeni su sljedeći rezultati:
do uzrasta od 12 mjeseci BCG je primilo 88% djece,
DTP1 i OPV1 je primilo 96,5%, odnosno 93,7%
djece, DTP2 i OPV2 je primilo 93,7%, odnosno
91,9% djece, a DTP3 i OPV3 je primilo 89%,
odnosno 86% djece. MMR je do uzrasta od 18
mjeseci primilo 78% djece.
U Crnoj Gori je tokom posljednjih nekoliko godina
došlo do promjene zdravstvenih knjižica u kojima se
nalazi i lični vakcinalni karton. Zbog toga se u velikom
broju slučajeva desilo da djeci u nove zdravstvene
knji žice nijesu prepisane vrste i datumi pojedinih
vakcina koje su djeca, inače, primila. Pored toga, veliki
broj djece nije imao vakcinalne kartone pa su podaci
dobijani na osnovu prisjećanja majki. Sve navedeno
moglo je da izazove značajne razlike u realnom obu -
hva tu obaveznim imunizacijama. Zbog toga su u ovoj
analizi razmatrani rezultati dobijeni kontrolnim pregle -
di ma vakcinalnih kartona koji se za svako registrovano
dijete u Crnoj Gori nalaze u zdravstvenim instituci-
jama. Naime, Institut za javno zdravlje – Centar za
kontrolu prevenciju bolesti, sprovodi redovnu aktivnost
obilaska svih zdravstvenih ustanova koje sprovode
Program obaveznih imunizacija pri čemu se obilaze
svi vakcinalni punktovi i pregledaju kompletne vakci-
nalne kartoteke svih obveznika za imunizaciju u Crnoj
Gori. Cilj ove aktivnosti jeste da se obezbijedi dopunski
izvor informacija o obuhvaćenosti vakcinacijom, koji je
uz to nezavisan a i mnogo kompleksniji od redovnih
godišnjih izvještaja koje zdravstvene ustanove dosta -
vljaju Institutu u skladu s odgovarajućim zakonskim
propisima. Rezultati navedenih kontrolnih pregleda
vakcinalnih kartoteka za djecu rođenu tokom 2001,
2002, 2003. i 2004. koji su bili predmet ispitivanja po
metodologiji MICS III su sljedeći:
a) Obuhvat za djeca uzrasta 18 – 29 mjeseci
starosti koja su vakcinisana do 12 mjeseci
starosti iznosi za BCG – 97,2%, za DTP3 93,9%
odnosno za OPV3 93,9%.
b) Ukoliko se u obuhvat uračunaju i djeca koja su
primovakcinaciju završila poslije 12 mjeseci
starosti, onda obuhvat vakcinacije iznosi: za
BCG 97,2% , za DTP3 98,6% i za OPV3 98,6%.
c) Za MMR vakcinu se tražio obuhvat djece
uzrasta 18 – 29 mjeseci koji je za brojilac imao
djecu koja su vakcinisana prije 18 mjeseci
starosti i on je iznosio 88,7%. Ukoliko se
posma tra obuhvat koji uključuje i djecu koja su
MMR primila poslije 18 mjeseci starosti, onda je
obuhvat iznosio 95,4%.
Visok obuhvat za BCG je posledica činjenice da
se praktično sva djeca rađaju u porodilištima, kao i da
je davanje BCG vakcine na rođenju obavezno. Realno,
obuhvat za BCG je i visočiji a razlog da taj podatak nije
dobijen i na terenu leži u činjenici da u pojedinim opšti-
nama pedijatrijske službe još uvijek ne upisuju u BCG
vakcinu u vakcinalni karton jer je to jedina vakcina koja
se daje u porodilištu a ne u domu zdravlja.
34
Foto
gra
fija:
UN
ICE
F C
rna G
ora
/ Z
ora
n J
ova
no
vic
Mac
cak
Obuhvat sa DTP3 i OPV3 je zadovoljavajući što
je rezultiralo i činjenicom da se, već dugi niz godina, u
Crnoj Gori ne registruju ni difterija ni dječija paraliza, a
broj oboljelih od velikog kašlja praktično je zanemariv.
Pravovremeni obuhvat sa MMR vakcinom (do
18 mjeseci starosti) još uvijek nije zadovoljavajući, ali
terenska istraživanja pokazuju da se djeca koja ni-
jesu vakcinisana do 18 mjeseci starosti stalno pozi-
vaju na vakcinacije što rezultuje da je više od 95,4%
obveznika iz pojedinih godišta ipak na kraju vakcini -
sano (Grafikon IM.1). S uvođenjem druge doze MMR
vakcine pred upis u školu, odnosno u toku prvog
razreda osnovne škole, postignut je značajan kole -
ktivni imunitet koji je znatno redukovao obolijevanje
od malih boginja, pa čak i doveo do situacije da
posljednje tri godine nije registrovan ni jedan slučaj
obolijevanja od malih boginja.
35
Grafikon IM.1
Grafikon IM.1
36
Grafikon IM.1 Procenat djece uzrasta 18 – 29
mjeseci koja su primila BCG, OPV3 i DPT3 prije
navršenih 12 mjeseci starosti i MMR prije navršenih
18 mjeseci starosti. Procenat obuhvata djecu istog
uzrasta (18 – 29 mjeseci) kada se u obuhvat uraču-
naju i djeca kod kojih je vakcinacija kompletirana
/sprovedena i poslije 12 mjeseci starosti (BCG, DTP3
i OPV3) odnosno poslije 18 mjeseci starosti (MMR).
Poređenje podataka o obuhvaćenosti vakcinaci-
jom u periodu između 1996, 2000. i 2005. govori da
su se visoke stope obuhvaćenosti uglavnom zadržale
(Grafikon IM.2).
Grafikon IM.2 Obuhvaćenost vakcinacijom 1996
(MICS 1), 2000 (MICS 2) i 2005 (MICS 3) za djecu koja
su primila BCG, DTP3 i OPV3 vakcine do uzrasta od
12 mjeseci i MMR vakcinu do uzrasta od 18 mjeseci
ZaključakRezultati MICS istraživanja uglavnom se pokla-
paju s podacima rutinske statistike. Redovne godišnje
supervizijske kontrole obuhvata vakcinacijama
pokazale su se izuzetno korisnim u dobijanju po-
dataka koje nije moguće dobiti rutinskim statističkim
izvještavanjem o pokrivenosti vakcinacijama i one će
biti nastavljene da se sprovode i narednih godina.
Milenijumski cilj je praktično dostignut kao i sam
cilj programa obaveznih imunizacija, tj. adekvatna
kontrola vakcino preventabilnih oboljenja u Cnoj Gori
je u najvećoj mjeri postignuta. Pravovremenost obu -
hva ta za MMR je nešto ispod propisanog cilja ali se
ukupni obuhvat nadoknađuje naknadnim pozivima i
vakcinacijom djece koja nijesu na vrijeme vakcinisana.
PreporukeNapori u budućnosti treba da se usmjere na
dalje unaprjeđivanje pedijatrijskih i epidemioloških
službi koje organizuju i sprovode programe vakci-
nacija kroz njihovo tehničko opremanje i stručno usa -
vršavanje koje će omogućiti da se postignuti rezultati
ne samo održe već i dalje poboljšaju kao i da se prate
savremeni svjetski trendovi na polju imunoprofilakse
koji će u narednom periodu zahtijevati uvođenje
novih vakcina u nacionalni program obaveznih imu-
nizacija.
Pored toga, neophodno je snažnije i organizo-
vanije promovisanje programa obaveznih imunizacija
putem sredstava javnog informisanja i širokom distri -
bu cijom zdravstveno-edukativnog materijala kao i
uvođenjem registra zdravlja i razvoja djeteta koji
pored podataka o primljenim vakcinama uključuje i
zdravstveno edukativni materijal vezan za vakcine
koje djeca primaju.
Takođe, pored pažnje opštoj populaciji,
neophodno je sprovesti dodatne aktivnosti u di-
jelovima populacije u kojima je obuvaćenost vakcina -
cijom niža nego u opštoj populaciji (tzv. margi nalizovane
populacije – prvenstveno populacija Roma i izbje -
glica).
Liječenje i njega bolesne djece
Unaprjeđenje zdravlja djece i smanjenje smrt-
nosti dojenčadi i male djece postiže se i obezbjeđi-
vanjem odgovarajućeg liječenja i njege bolesne
djece. Poseban interes u ostvarenju ovog cilja pre -
dstavljaju oboljenja koja se mogu prevenirati i obolje -
nja koja je moguće, ukoliko se blagovremeno
prepoznaju, jednostavno i bez posljedica po zdravlje
liječiti. Akutna dijareja i akutne respiratorne bolesti
predstavljaju najučestalije bolesti dječje dobi, mada
su u Crnoj Gori, s razvojem zdrastvene zaštite, izgu-
bile nekadašnji značaj vodećih uzročnika smrtnosti
dojenčadi i male djece.
Akutna dijareja, iako više nije značajna kao
uzrok umiranja, i dalje predstavlja važan uzročnik
morbiditeta među dojenčadima i malom djecom. Na-
jveči rizik po zdravlje kod dijareje nastaje zbog gu-
bitka tečnosti i soli i od pothranjenosti, kojima su mala
djeca sklonija od ostalih. Sprječavanje dehidracije
postiže se povećanjem unosa tečnosti i ova nado kna -
da tečnosti u slučaju blage (gubitak do 5% tjelesne
mase) i nerijetko umjerene dehidracije (5 – 10% tje-
lesne mase) može se postići unosom mješavine soli
i šećera za oralnu rehidraciju (ORS) ili preporučenim
rastvorom koji se pravi kod kuće. Česta komplikacija
učestalih dijareja je i pothranjenost djece. S druge
strane, pothranjenost znatno pogoršava dijareju i
tako se razvija začarani krug uzroka i posljedica koje
ozbiljno narušavaju zdravlje djeteta. U teškim sluča-
jevima dehidracije (više od 10% gubitka tjelesne
mase) nadoknada tečnosti i liječenje dijareje sprovodi
se intravenski u bolničkim uslovima.
Savremene preporuke za liječenje akutne di-
jareje u kućnim uslovima podrazumijevaju:
• unos veće količine tečnosti nego u normalnim
okolnostima i
• obavezni nastavak hranjenja kako bi se spri-
ječila dehidracija i pothranjenost.
Akutne respiratorne infekcije (ARI) su na-
jučestalija oboljenja u djetinjstvu. Ova oboljenja
danas rijetko nose rizik od umiranja, a u tim rijetkim
slučajevima ovaj rizik je uglavnom povezan s infekci -
jama donjih respiratornih puteva i razvoja pneu-
monije. Akutne infekcije donjih respiratornih puteva,
posebno pneumonija, predstavljaju vodeći uzrok
morbiditeta djece, dok je pneumonija vodeći uzrok
umiranja kod djece. Važnu ulogu u smanjenju
smrtno sti izazvane ARI donjih disajnih puteva ima
pravovremena medicinska zaštita i liječenje u odgo-
varajućoj medicinskoj ustanovi, primjenom antibiotika.
Cijeneći značaj ove grupe oboljenja u ukupnom
morbiditetu dječje dobi Svjetska zdravstvena organi-
zacija je razvila protokol za postupak s djetetom obo -
lje lim od ARI. U protokolu se fokus stavlja na
pravovremeno prepoznavanje dva klinička znaka koji
upućuju na postojanje pneumonije, a to su ubrzano i
otežano disanje. U terapiji ARI protokol nalaže da se
djeci sa sumnjom na pneumoniju daju antibiotici,
zbog toga što je empirijski dokazano da rano liječenje
antibioticima doprinosi smanjenju smrtnosti djece
uzrokovane pneumonijama.
Svjetska zdravstvena organizacija i UNICEF u
svojim preporukama navode da je prepoznavanje
dva ključna simptoma sumnje na pneumoniju
izuzetno važno, a obrazovanje majki doprinosi boljem
prepoznavanju i adekvatnom liječenju pneumonija
kod djece.
Zadaci koje, u cilju obaranja stope smrtnosti do-
jenčadi i male djece, postavljaju Milenijumski razvojni
ciljevi i deklaracija „Svijet po mjeri djeteta”, obuhvataju:
1) smanjenje za polovinu svih smrti uzrokovanih di-
jarejom, kod djece uzrasta do pet godina, do 2010.
godine, uzimajuči kao polaznu 2000. godinu
2) smanjenje za dvije tećine stope mortaliteta
djece do pet godina, do 2015. godine, uzimajući
kao polaznu 1990. godinu i dodatno smanjenje
incidencije dijareje za 25%
3) smanjenje smrtnosti dojenčadi i djece uzrasta
do pet godina, nastale kao posljedica akutnih
respiratornih infekcija, za jednu trećinu.
Imajući u vidu značaj optimalnog pristupa u za-
štiti zdravlja djece, Svjetska zdravstvena organizacija
i UNICEF pokrenuli su inicijativu sveobuhvatnog i
doktrinarno jedinstvenog strateškog zbrinjavanja
bolesti i unaprjeđenja zdravlja djece, koja se odnosi
na: akutne respiratorne infekcije, akutnu dijarealnu
bolest, vakcinaciju, ishranu, neurološke poremećaje,
akutne urinarne infekcije, bezbjedno materinstvo,
planiranje porodice, seksualno prenosive infekcije,
higijenu, zlostavljanje djece, savladavanje stresa i psi-
hosocijalni razvoj. Inicijativa je prvo prihvaćena i razvi-
jena na Institutu za zdravstvenu zaštitu majke i deteta
„Dr Vukan Čupić” u Beogradu, a potom, 2000. godine,
inicijativu je u Crnoj Gori preuzela zdravstvena institu-
cija tercijarnog nivoa, Institut za bolesti djece Kliničkog
centra Crne Gore u Podgorici, prihvatajući u cjelosti
metodologiju razvijenu na Institutu za zdravstvenu za-
štitu majke i deteta „Dr Vukan Čupić”.
U periodu od 2000. do 2004. godine Inicijativa
sveobuhvatnog zbrinjavanja bolesti i unaprjeđenja
zdravlja djece, pod pokroviteljstvom Ministarstva
zdravlja i u saradnji s UNICEF-om, proširila se na ci-
jelu Crnu Goru. Tim ljekara Instituta za bolesti djece
Kliničkog centra Crne Gore u četvorogodišnjem pe-
riodu obučio je i opremio priručnicima i opremom,
neophodnom za sprovođenje programske aktivnosti
u zdravstvenim ustanovama više od 160 ljekara
(obuhvat ciljne grupe oko 70%), kao i više od 170
medicinskih sestara (obuhvat oko 60%) koji rade na
zaštiti zdravlja djece i trudnica u ustanovama pri-
marne i sekundarne zdravstvene zaštite.
Slijedeći istovjetnu metodologiju, od 2002. go-
dine na isti način je prihvaćena i pokrenuta inicijativa
sveobuhvatnog i doktrinarno jedinstvenog zbrinjavanja
urgentnih stanja u pedijatriji, sa kardiopulmonalnom
reanimacijom, koja je takođe razvijena na Institutu za
zdravstvenu zaštitu majke i deteta „Dr Vukan Čupić” u
37
Beogradu. Tim ljekara Instituta za bolesti djece Kliničkog
centra Crne Gore, u saradnji s UNICEF-om, a pod
pokroviteljstvom Ministarstva zdravlja, u periodu od
2002. do 2004. godine obučio je i opremio
priručnicima više od 170 ljekara (obuhvat ciljne grupe
oko 75%), kao i oko 70 medicinskih sestara (obuhvat
oko 25%) koji rade na zaštiti zdravlja djece i u usta -
novama primarne i sekundarne zdravstvene zaštite.
Programi na sveobuhvatnom unaprjeđenju
zdravlja djece i žena u reproduktivnom periodu, za -
snovani su na međunarodnim strateškim dokume -
ntima i u potpunosti su posvećeni ostvarenju
fundamentalnih principa „Konvencije o pravima
djeteta”, „Konvencije o eliminaciji svih oblika diskri -
minacije žena”, ostvarenju „Milenijumskih razvojnih
ciljeva” i principa deklaracije „Svijet po mjeri djeteta”.
Istovjetni ciljevi zacrtani su i u Nacionalnom planu
akcije za prava djece u Crnoj Gori (NPA), koji pre -
dsta vlja dokument Vlade RCG, donesen 2004. godine.
Oba programa bila su usmjerena na poboljšanje
znanja i treniranje vještina zdravstvenih radnika,
neophodnih za liječenje oboljele djece, uključujući i
pružanje odgovarajuće zdravstvene zaštite kritično
oboljeloj i povrijeđenoj djeci na primarnom i sekunda -
rnom nivou zdravstvene zaštite.
U okviru ovog programa, na Institutu za bolesti
djece Kliničkog centra Crne Gore, razvijena je još
jedna inicijativa usmjerena na unaprjeđenje i
poboljšanje porodičnih i društvenih navika, stimulaciju
ranog razvoja djeteta, sprječavanje i rano liječenje
dečjih bolesti i prevenciju povređivanja i nesreća. Prva
komponenta Inicijative odnosila se na „školu
roditeljstva” i adekvatno liječenje bolesti u kućnim
uslovima s fokusom na podučavanje roditelja kako da
na odgovarajući način odgajaju, stimulišu, vaspitavaju,
liječe i njeguju svoje dijete. Druga komponenta
odnosila se na „kućne posjete” marginalizovanim
porodicama s malom djecom i njihovo podsticanje da
primjenjuju stečena znanja i vještine u odgoju i njezi
svoje djece. Treća komponenta inicijative odnosila se
na „lokalni akcioni plan” koji je podrazumijevao uključi-
vanje zajednice, lokalne uprave i medija u akciju za
38 Fotografija: UNICEF Crna Gora / Zoran Jovanović Maccak
„bolje roditeljstvo i sigurno djetinjstvo”. Inicijativa je
sprovedena kao Pilot projekat u tri opštine u Crnoj Gori
(Tivat, Herceg Novi i Rožaje), a obezbijedila je pre-
poruke i primjenu stečenih znanja o ranoj stimulaciji
rasta i razvoja i zaštiti zdravlja djece za preko 6000
roditelja s djecom uzrasta do pet godina, pretežno iz
marginalizovanih porodica.
Liječenje akutne dijareje oralnom dehidratacijom
U okviru MICS istraživanja ispitivano je obolije-
vanje od akutne dijareje djece do pet godina i metode
liječenja putem oralne rehidratacije.
U okviru MICS istraživanja ispitivano je obolije-
vanje djece do pet godina od akutne dijareje. Prilikom
ispitivanja na terenu, majke ili neko od ukućana koji
se brine o djetetu uzrasta do pet godina, odgovarali
su na pitanje da li je dijete imalo dijareju u periodu od
dvije nedjelje prije popunjavanja upitnika. Ukoliko je
dijete imalo akutnu epizodu dijareje, postavljana je
serija pitanja o tome šta je dijete dobijalo da pije i
jede za vrijeme trajanja dijareje i da li je količina
unosa tečnosti i hrane bila veća, ista ili manja od
onoga što dijete uobičajeno jede i pije.
U ispitivanju incidencije akutne dijareje i njenog tretmana
u MICS istraživanju su korišćeni sljedeći pokazatelji:
• Prevalencija diareje: podrazumijeva broj djece,
uzrasta do pet godina, koja su u posljednje dvije
nedjelje, koje su prethodile ispitivanju na terenu,
imala akutnu epizodu dijareje.
• Korišćenje oralne rehidracione terapije (ORT):
predstavlja odnos djece uzrasta do pet godina,
koja su imala epizodu dijareje u prethodne dvije
nedjelje, a dobijala su soli za ORT sa ili bez do-
davanja druge odgovarajuće tečnosti (majčino
mlijeko, supe, kaše, jogurt, kisjelo mlijeko, čaj,
rastvor šećera i soli, nezaslađeni voći sok) i
ukupnog broja djece istog uzrasta koja su imala
epizodu dijareje u istom vremenskom periodu.
• Kućno liječenje diareje: predstavlja odnos djece
uzrasta do 59 mjeseci, koja su imala epizodu di-
jareje u toku prethodne dvije nedjelje, a dobijala
su više tečnosti i nastavila da uzimaju nešto
manju ili istu i veću količinu hrane, i ukupnog
broja djece istog uzrasta, koja su imala epizodu
dijareje u istom vremenskom periodu.
• Dobijanje ORT ili povećanog unosa tečnosti za-
jedno s kontinuiranom ishranom: predstavlja
odnos djece uzrasta do pet godina, koja su
imala epizodu dijareje u toku prethodne dvije
nedjelje, a dobijala su ORT sa ili bez drugih
odgovarajućih tečnosti ili su dobijala ili su nasta -
vila da uzimaju nešto manju ili istu i veću
količinu hrane, i ukupnog broja djece istog
uzrasta koja su imala epizodu dijareje u istom
vremenskom periodu.
Istraživanje je pokazalo da je 5% djece uzrasta
do pet godina imalo dijareju u periodu dvije nedjelje
prije sprovođenja studije na terenu (tabela CH.3).
Posmatranjem ovog indikatora, prema regionalnoj
distribuciji, uočava se da je u južnom regionu bilo
znatno manje djece s dijarejom (2%), dok je u centra -
lnom regionu registrovano najviše djece do pet god-
ina sa dijarejom (8%).
39
Grafikon CH.3 Vrste tečnosti koje su dobijala djeca s dijarejom kao ORT
U tabeli CH.3 takođe su prikazani podaci o djeci
s dijarejom, koja su dobijala razne vrste preporučene
tečnosti za vrijeme trajanja epizode dijareje. Ko-
rišćenje oralne rehidracione terapije (ORT), osim
rastvora ORS, uključuje i druge preporučene
tečnosti. Grafikon CH.3 pokazije procenat djece s di-
jarejom, koja su dobijala različite vrste tečnosti. Od
preporučenih tečnosti, najčešće su korišćene: kaša,
supe, jogurt, kiselo mlijeko, čaj, rastvori soli i šećera
i nezaslađeni voćni sok.
Analiza korišćenja tečnosti za oralnu rehidraciju
pokazuje da je ukupno 98% djece s dijarejom dobijalo
rastvor ORS kesica ili neku drugu preporučenu
tečnost. Oko 16% djece je dobijalo gotovu ORS u kesi-
cama, 14% je dojilo, a 80% je dobijalo supu ili kašu (od
cerealija, povrća ili leguminoza). Najveći broj djece
(91%) dobijao je još neku tečnost (jogurt, kisjelo mli-
jeko, čaj, rastvore šećera ili soli, sok bez šećera), 43%
je dobijalo kravlje, ovčije, kozje ili adaptirano mlijeko za
bebe, dok je 73% dobijalo kombinovano i vodu i hranu.
Iako je registrovano samo 2% djece uzrasta do
pet godina, koja su bila bez ikakvog tretmana, znača-
jan broj djece je dobijao samo vodu (77%), ili samo
zaslađenu vodu, zaslađeni čaj ili zaslađeni voćni sok
(64%), što predstavlja faktor rizika za nastajanje
pothranjenosti kod ove djece.
Analiza trećeg indikatora koji definiše kako se
dijareja liječila u kućnim uslovima (tabela CH.4)
pokazuje da je 64% djece u toku epizode dijareje do-
bijalo soli za oralnu rehidraciju sa ili bez druge odgo-
varajuće tečnosti i takođe nastavilo da uzima nešto
manju, istu ili veću količinu hrane. Oko 18% djece
ispod pet godina s dijarejom, pilo je više nego uobiča-
jeno tečnosti, dok je 80% pilo isto ili manje tečnosti
za vrijeme trajanja dijareje (tabela CH.4). Dalje, 64%
djece jelo je nešto manje, isto ili više (nastavak
hranje nja), dok je 36% jelo znatno manje ili skoro ni-
malo.
Kombinujući podatke u tabeli CH.4 s onima u
tabeli CH.3 koji se odnose na oralnu rehidracionu
tera piju, uočava se da je 64% djece dobijalo ORT ili
povećane količine tečnosti i u isto vrijeme bilo hranje -
no, kao što je i preporučeno. Mali broj prikazanih
slučajeva u pojedinim podgrupama, nije dozvolilo
mogućnost za poređenje i diskusiju o razlikama
između regiona, stepena obrazovanja majki i drugih
karakteristika.
Upoređivanjem podataka s prethodnim MICS
istraživanjem, zapaža se opadanje učestalosti di-
jareje, koja je u 2000. godini iznosila 7%. Broj djece
koji je dobijao ORS kesice u 2000. godini je duplo
veći (36%), što bi se moglo povezati sa značajnim
aktivnostima u podjeli kesica soli za oralnu re-
hidraciju. Broj djece koja su dobijala majčino mlijeko
bio je niži (11%) u odnosu na broj djece koja su reg-
istrovana u 2005. godini (13%). U slučaju analize li-
ječenja u kućnim uslovima i korišćenju raznih vidova
preporučene oralne rehidracije i povećanog unosa
tečnosti i hrane, poređenje s prethodnim istraživa -
njem nije moguće zbog metodološke neujedna -
čenosti.
Obraćanje ljekaru i liječenje antibioticima djece s pneumonijom
U okviru MICS istraživanja ispitivano je prepo -
znavanje simptoma, liječenje i njega djece do pet go-
dina, oboljele od akutnih infekcija donjih respiratornih
puteva sa sumnjom na postojanje pneumoije.
U istraživanju majke su ispitivane da li je njihovo
dijete uzrasta do pet godina imalo u toku posljednje
dvije nedjelje bolest praćenu kašljem. U slučaju pozi -
tivnog odgovora, slijedio je niz pitanja kao što su: da
li je disanje bilo ubrzano i otežano, da li su simptomi
nastali zbog problema u grudima ili zbog zapušenog
nosa. Dalja ispitivanja su se odnosila na informacije
da li je tražena profesionalna medicinska pomoć, da
li je dijete dobilo lijek i koju vrstu lijeka je dobilo.
U sprovedenom MICS istraživanju, djeca kod
kojih se sumnja na akutnu infekciju donjih respira-
tornih puteva i upalu pluća, jesu ona koja imaju bolest
praćenu kašljem, ubrzanim i/ili otežanim disanjem i
čiji simptomi NIJESU povezani s problemima u
grudima ili zapušenim nosom. Indikatori za praćenje
upale pluća bili su:
• Prevalencija suspektnih upala pluća
• Mjere preduzete kod sumnje na upalu pluća,
odnosno traženje stručne medicinske pomoći:
predstavlja proporciju djece do pet godina, kod
koje je postojala sumnja na pneumoniju u toku
prethodne dvije nedjelje, a koja su odvedena
kod odgovarajućeg zdravstvenog radnika u
odnosu na svu djecu kod kojih je postojala su -
mnja na pneumoniju u istom periodu. Adek-
40
Fotografija: UNICEF Crna Gora / Zoran Jovanović Maccak 41
vatna medicinska pomoć podrazumijevala je
pomoć u domu zdravlja, bolnici, privatnoj ambu-
lanti.
• Tretman antibioticima kod sumnje na upalu
pluća: proporcija djece do pet godina kod koje
je postojala sumnja na pneumoniju u prethodne
dvije nedjelje, u vrijeme ispitivanja na terenu, a
dobijala su antibiotike, u odnosu na svu djecu
kod kojih je postojala sumnja na pneumoniju u
istom periodu.
Pored osnovnih indikatora, dodatno je ispitivano
u kojoj mjeri majke, odnosno ostali članovi porodice,
koji se brinu o djetetu, umiju da prepoznaju značajne
simptome teškog respiratornog oboljenja odnosno
pneumonije. Od majki drugih osoba koje se staraju o
djeci, traženo je da navedu simptome zbog kojih bi
dijete odmah odveli u zdravstvenu ustanovu. Izraču-
nat je procenat majki/staratelja koje znaju da navedu
dva simptoma koji ukazuju na moguće postojanje
upale pluća kod djeteta (ubrzano i otežano disanje).
U skladu s navedenim kriterijumima, istraživa -
njem je registrovano 3% djece uzrasta do pet godina
sa simptomima pneumonije, u periodu od dvije nedjelje
prije ispitivanja na terenu. Ovo je nešto veći procenat
u odnosu na prethodno MICS istraživanje iz 2000. go-
dine (2,1%), mada treba uzeti u obzir sezonsku vari-
jaciju akutnih respiratornih infekcija u toku godine.
Od sve djece sa simptomima pneumonije, kod
89% roditelji su zatražili odgovarajuću stručnu
pomoć. Oko 70% ove djece je potražilo medicinsku
stručnu pomoć u domovima zdravlja, 17% je posjetilo
bolnicu i 12% privatnog doktora. Zbog malog broja
ispitanika u ovom uzorku, nijesu priložene tabele s
rezultatima, niti je bilo moguće porediti razlike između
pojedinih podgrupa.
Analizirajući upotrebu antibiotika kod djece do
pet godina sa sumnjom na pneumoniju, uočava se
da je u Crnoj Gori 57% ove djece dobijalo antibiotike
u periodu od dvije nedjelje prije istraživanja na
terenu. Zbog malog broja registrovanih slučajeva,
takođe nije prikazana tabela koja bi pokazivala
upotrebu antibiotika u tretmanu suspektnih pneu-
monija kod djece uzrasta do pet godina.
Rezultati dobijeni na pitanja koja se odnose na
poznavanje opasnih znakova i simptoma pneumonije
prikazani su u tabeli CH.4A. Nesumnjivo je da je ma-
jčino poznavanje opasnih znakova, značajan pokaza-
telj dobre informisanosti o bolestima koje prijete djetetu
i odgovornog staranja o djeci. Alarmantan je podatak
o malom broju ispitivanih žena, koje su umjele da
nabroje dva opasna simptoma kod pneumonija –
ubrzano disanje i otežano disanje (5%). U poređenju s
istraživanjem iz 2000. godine, kada je 60% majki znalo
da navede dva opasna znaka kod sumnje na pneu-
moniju, sadašnji nivo znanja majki o prepoznavanju
ovih znakova krajnje je nezadovoljavajući. Međutim, na
osnovu ostalih pokazatelja zdravstvene zaštite i vitalne
statistike, ne može se naći objašnjenje za ovako
drastičan pad prepoznavanja opasnih znakova pneu-
monije u periodu od pet godina!!! Stoga bi bilo
neophodno uzeti u razmatranje moguću metodološku
neujednačenost prilikom anketiranja majki u istraživa -
nji ma sprovedenim 2000. i 2005. godine.
Među simptomima koji bi opredijelili majku da
dijete odmah odvede u zdravstvenu ustanovu, pre -
dnjači „povišena temperatura” (91%), potom „stanje
šoka” (17%), krv u stolici (15,5%), a tek na četvrtom
i petom mjestu ubrzano i otežano disanje (tabela
CH.4A). Naime, samo 12% majki zapaža i prepo -
znaje ubrzano disanje i 16% otežano disanje kao
opasne znakove koji ih opredjeljuju da hitno potraže
stručnu medicinsku pomoć. I ove vrijednosti su
značajno niže u odnosu na prethodno MICS istraži-
vanje, kada je 25% majki zapažalo i prepoznavalo
ubrzano disanje i 36% otežano disanje kao opasne
znake. Poredeći ove podatke prema regionu, uočava
se da najmanji broj majki prepoznaje znake za su -
spe ktnu pneumoniju u centralnom regionu (ubrzano
disanje 7%, otežano disanje 8%, oba znaka 1%), dok
su i u sjevernom i u južnom regionu vrijednosti
značajno više (ubrzano disanje 19% i 15%, otežano
disanje 33% i 16%, oba znaka 9%). Veći broj majki
koje prepoznaju simptome pneumonije, registrovan
je u gradskim područjima, među obrazovanijim ma-
jkama i u bogatijim porodicama, u poređenju s ma-
jkama iz seoskih područja, majkama s nižim
stepenom obrazovanja i iz siromašnijih porodica.
U 2004. godini u Crnoj Gori nijedno dijete
uzrasta do pet godina nije umrlo od bolesti organa za
disanje, a samo jedno dijete uzrasta 1 - 4 godine umrlo
je od bolesti organa za varenje. U 2000. godini umrlo
je šestoro djece uzrasta do pet godina od bolesti orga -
na za disanje, od kojih dvoje od pneumonije i četvoro
od „bolesti respiratornog sistema”, dok je u istoj godini
umrlo samo jedno dijete od dijareje.
Zaključak Dijareja i akutne respiratorne infekcije još uvijek
predstavljaju značajne uzročnike morbiditeta djece do
pet godina. Njihov negativan uticaj na zdravlje može
se u mnogome ublažiti ako se adekvatno liječe,
posebno u kučnim uslovima. Imajući u vidu sprove-
dene aktivnosti na sveobuhvatnom i doktrinarnom
zbrinjavanju ovih bolesti i postojanje preporuka za nji-
hovo liječenje, rezultati dobijeni istraživanjem ne
mogu se prihvatiti kao zadovoljavajući. Sprovedeno
MICS istraživanje pokazuje opadanje incidencije ovih
oboljenja, međutim, relativno mali broj djece dobija
odgovarajuću terapiju i njegu kod kuće i u slučajevima
akutne dijareje i u slučajevima sumnje na pneumoniju.
Prisutne su vidne razlike u zbrinjavanju djece s
ovim oboljenjima i uočava se da je situacija nepo-
voljnija u seoskim područjima i u porodicama u ko-
jima je obrazovni nivo majke i materijalni status
porodice niži. Djeca iz ovih porodica su u nepovoljni-
jem položaju zbog lošijih uslova stanovanja, oteža -
nog pristupa zdravstvenoj službi i niže obrazovne
strukture majke, koja se odražava na informisanost.
Postoji veliki prostor za djelovanje zdravstvenih
radnika, kako bi se povećalo znanje majki i drugih
članova porodice u prepoznavanju simptoma i pro -
mje ni navika u kućnim uslovima. Podatak da samo
5% majki zna bar dva simptoma koja nalažu da se
dijete odmah odvede ljekaru, morao bi da zabrine
sve relevantne stukture u sistemu organizacije
zdravstvene zaštite djece. Nadalje, manje od dvije
trećine ispravno liječi epizodu dijareje, ili, uopšteno,
epizodu ma koje bolesti.
S druge strane, rezultati MICS istraživanja
pokazuju pozitivan trend većine parametara koji
ukazuju na unaprjeđenje zaštite zdravlja djece do pet
godina, u poređenju s prethodnim istraživanjem iz
2000. godine. U svijetlu ove činjenice, a imajući u
vidu i sve aktivnosti na edukaciji ljekara i sestara, ne
može se naći stručno objašnjenje za drastičan pad
informisanosti majki o opasnim znacima koji upućuju
na pneumoniju sa 60% u 2000. na 5% u 2005. godini!
PreporukePrimjena i dalje širenje inicijative sveobuhva -
tnog i jedinstvenog doktrinarnog zbrinjavanja bo lesti
i unaprjeđenja zdravlja djece ima svoje mjesto u sistemu
zdravstvene zaštite djece u Crnoj Gori, podrža vajući
reformu, prvenstveno primarne zdr a vstve ne zaštite,
koja je u toku. Inicijativu treba nastaviti uz uvođenje
sistema evaluacije stečenih znanja i njihove primjene
u praksi. Dalje aktivnosti treba usmje riti na principe
ispravne ishrane i davanja tečnosti djeci tokom
42
bolesti, na bolje prepoznavanje simpto ma, zatim uz-
državanje od primjene neadekvatnih lijekova, kao i
unaprjeđenje dojenja kao efikasnog načina da se
savlada bolest kod male djece.
Potrebno je proširiti inicijativu za sveobuhvatno
unaprjeđenje odgoja, njege i liječenja djece u porodici,
koja je u vidu škola za roditelje, započeta kao pilot pro-
jekat u tri opštine u Crnoj Gori (Rožaje, Herceg Novi i
Tivat). Takođe je potrebno razvijati strategije za komu-
nikaciju s roditeljima i medijima, sa ciljem da se prih-
vate stavovi, navike i ponašanje, koji će povoljno uticati
na rast, razvoj i zdravlje djece. U sklopu ove strategije
treba razviti i pisane komunikacijske oblike u vidu up-
utstava i preporuka kako da roditelji postupaju s dje-
com u određenim situacijama značajnim po zdravlje
djeteta. U sve aktivnosti treba podjednako uključiti oba
roditelja i širu porodicu, kada je to moguće.
Bilo bi značajno definisati i indikatore na osnovu
kojih bi se pratila implementacija inicijative i efekti
koje je inicijativa proizvela u ciljnoj grupi. Posebnu
pažnju treba usmjeriti na marginalizovane grupe
stanovništva, čija su djeca u manje povoljnoj situaciji,
kada je u pitanju rast, razvoj i zaštita zdravlja.
Upotreba čvrstih goriva
Više od tri milijarde ljudi širom svijeta oslanja se
na čvrsta goriva (biomasa i ugalj) pri zadovoljenju
svojih osnovnih potreba za energijom, uključujući ku-
vanje i grijanje. Kuvanje i grijanje na čvrsta goriva
proizvodi u unutrašnjosti prostorija veliku količinu
dima koji predstavlja mješavinu po zdravlje štetnih
zagađivača. Glavni problem kod upotrebe čvrstog
goriva jesu produkti nepotpunog sagorijevanja,
uključujući CO, poliaromatične ugljovodonike, SO2 i
druge toksične elemente. Korišćenje čvrstih goriva
povećava rizik od akutnih respiratornih bolesti, pneu-
monije, hronične opstruktivne bolesti pluća, kancera,
trovanja gasovima nastalih nepotpunim sagorijeva -
njem, te vrlo vjerovatno i tuberkuloze, male porođa-
jne mase, katarakte i astme. Osnovni indikator je udio
populacije koji koristi čvrsta goriva kao primarni izvor
domaće energije za kuvanje.
Jedna trećina (32%) svih domaćinstava u Crnoj
Gori za kuvanje koristi čvrsta goriva. Upotreba
čvrstih goriva je manja u urbanim sredinama (18%)
nego u ruralnim područjima, gdje preko polovine do-
maćinstava (56%) koristi čvrsta goriva. Razlike u
odnosu na stepen bogatstva domaćinstva i stepen
obrazovanja „glave” domaćinstva su takođe znača-
jne. Rezultati pokazuju da je vrlo rijetko korišćenje
čvrstih goriva u domaćinstvima na jugu, kao i među
bogatim domaćinstvima. Nasuprot tome, 88% do-
maćinstava na sjeveru i 83% najsiromašnijih do-
maćinstava koristi čvrsta goriva za kuvanje. Tabela
CH.5 takođe jasno pokazuje da je ukupan procenat
visok zahvaljujući visokoj učestalosti upotrebe drveta
(28 %) za kuvanje. Važno je, takođe, naglasiti da
66% intervjuisanih domaćinstava koristi za kuvanje
električnu struju. Kuvanje pomoću struje najzastu-
pljenije je na jugu i u urbanim dijelovima, kao i u na-
jbogatijim domaćinstvima.
Upotreba samo čvrstog goriva je loše rješenje
zbog zagađenja vaduha u unutrašnjosti prostorija, s
obzirom na to da je koncentracija zagađivača različita
kada se isto gorivo sagorijeva u različitim pećima ili
ognjištima. Zatvorena peć s dimnjakom svodi za-
gađenje prostorija na minimum, dok otvorena peć ili
ognjište bez dimnjaka ili poklopca znači da nema za-
štite od štetnih efekata nastalih sagorijevanjem
čvrstih goriva. Vrsta peći koja se koristi za čvrsto
gorivo je prikazana na tabeli CH.6. Skoro sva do-
maćinstva (98%) koja koriste čvrsto gorivo za ku-
vanje imaju zatvorenu peć s dimnjakom. Procenat
ostalih vrsta peći iznosi oko jedan procenat ili manje.
Zaključak Značajan broj domaćinstava, naročito na
sjeveru i na seoskom području koristi čvrsta goriva
(drva i ugalj) kao izvore energije za kuvanje i grijanje.
To ugrožava kvalitet vazduha ne samo unutar
stambe nih prostorija, već i u širem okruženju, pogo-
tovu u sredinama gdje je to dominatan izvor energije.
Budući da je drvo među čvrstim gorivima zastupljeno
s 87 %, sigurno je da takva eksploatacija u određenoj
mjeri osiromašuje šumski fond, pogotovo ako se ne
radi samo o sanitarnoj sječi.
PreporukeU onim dijelovima Crne Gore gdje je grejna se-
zona duža, a naročito u urbanim sredinama, trebalo
bi koristiti tehnička rješenja koja bi smanjila broj po-
jedinačnih kućnih ložišta (npr. toplifikacija dijelova i
čitavih naselja).
43
Bezbjedna voda za piće jedan je od najznača-
jnijih faktora u očuvanju i obezbjeđenju zdravlja po-
jedinca i jedan od preduslova dobrog higijenskog
standarda stanovništva. Nebezbjedna voda za piće
može sadržati brojne mikrobiološke ili parazitarne
kontaminente koji su izazivači mnogih bolesti poput
kolere, tifusa, jedne forme zarazne žutice, dizenterije.
Takođe, voda za piće može biti zagađena hemijskim,
fizičkim i/ili radiološkim kontaminentima koji mogu
imati značajne efekte na zdravlje ljudi.
Osim povezanosti vode s pojedinim bolestima,
u očuvanju zdravlja veliki značaj imaju i raspoložive
količine vode za piće, s obzirom na činjenicu da u svi-
jetu čak 1,9 milijardi ljudi nema mogućnosti da
obezbijedi ni minimalne količine vode potrebne za
piće, pripremu hrane i za održavanje opšte i lične
higijene.
Na količinu vode za piće po glavi stanovnika
djelimično utiče i udaljenost izvora vodosnabdije-
vanja od mjesta stanovanja, što je posebno izraženo
na seoskom području.
Cilj MDG je da, u periodu od 1999. do 2015. go-
dine, smanji za polovinu procenat ljudi bez stalnog
pristupa bezbjednoj vodi za piće i osnovnoj sanita -
rciji. Cilj zdravlja za svu djecu upućuje na smanjenje
udjela domaćinstava bez sanitarija i bez sigurne vode
za piće za najmanje jednu trećinu.
Spisak indikatora korišćenih u MICS je sljedeći:
Voda korišćenje bezbjednih (poboljšanih) izvora pi-
jaće vode
primjena odgovarajućeg tretmana vode
vrijeme potrebno da se donese vode za piće
osoba koja donosi vodu
Sanitarni uslovi posjedovanje odgovarajućih sanitarnih uslova
sanitarno odlaganje dječijeg fecesa.
Distribucija populacije prema izvoru pijaće vode
data je u Tabeli EN.1 i Grafikonu EN.1. Populacija
koja koristi bezbjedne (poboljšane) izvore vode za
piće je ona koja koristi neki od sljedećih izvora: voda
iz česme (u stanu/kući, dvorištu, iz javnog ili lokalnog
vodovoda), javna česma, bušeni bunar ili kopani za-
štićeni bunar/bistijernu i izvor. Flaširana voda je
bezbje dan (poboljšan) izvor vode samo ako do-
maćinstvo koristi neki poboljšani izvor vode za ostale
potrebe, kakve su pranje ruku i kuvanje.
Sve u svemu, 98% populacije koristi bezbjedan
izvor vode za piće – 100% u urbanim dijelovima i
96% u ruralnim.
Izvor vode za piće zavisi od regiona (Tabela
EN.1). U Centralnom regionu 84% populacije koristi
vodu iz gradskih vodovoda i 10% iz bušenih bunara.
Na sjeveru, 64% populacije u domaćinstvima ima pri -
stup gradskom vodovodu, a 18% lokalnim (seoskim)
44
Okolina
Voda i sanitarni uslovi
VI
vodovodima. Na jugu, 80% populacije koristi vodu za
piće iz gradskih vodovoda. Drugi važan izvor pijaće
vo de na jugu je flaširana voda (9%), zaštićeni bunari
i izvori (5%).
Period vremena potreban da se obezbijedi voda
prikazan je u Tabeli EN.3, a osoba koja obično donosi
vodu u Tabeli EN.4. Tabela EN.3 pokazuje da je u
96% domaćinstava, izvor pijaće vode unutar prosto -
rija, dok u 4% domaćinstava moraju da izlaze vani za
vodu. U gradskim sredinama 99% domaćinstava ima
vodu u stambenom prostoru dok na seoskom po-
dručju taj procenta iznosi 90%. Za domaćinstva koja
moraju da donose vodu prosječno vrijeme potrebno
za donošenje vode je oko 15 minuta. Za 3% svih do-
maćinstava, potrebno je manje od 30 minuta da se
dođe do izvora i da se donese voda, dok samo 2%
domaćinstava troši više od 15 minuta u ovu svrhu.
Vrijeme utrošeno za donošenje vode u centralnom
regionu je nešto veće nego u drugim regionima.
Tabela EN.4 pokazuje da je u većini doma ćinsta -
va, kada voda nije u prostorijama gdje se stanuje,
osoba koja donosi vodu obično odrasla ženska osoba
(62%). Odrasli muškarac donosi vodu u 30% sluča-
jeva, dok u ostalim domaćinstvima, vodu sakuplja
muško ili žensko dijete mlađe od 15 godina (8%).
Neodgovarajuće odlaganje humanih ekskreta i
lična higijena povezani su s nekim brojem bolesti.
Odgovarajući sanitarni uslovi za odlaganje ekskreta
podrazumijevaju nužnik na ispiranje s priključkom na
kanalizacioni sistem ili septičku jamu, nužnik bez ispi-
ranja s priključkom na vodonepropusnu septičku
jamu i tradicionalni klozet s jamom (poljski WC).
Devedeset devet procenata populacije u Crnoj
Gori živi u domaćinstvima koja posjeduju odgovara-
juće sanitarne uslove (Tabela EN.5). Praktično, to
iznosi 100% u urbanim i 97% u seoskim područjima.
Stanovnici na sjeveru i u ruralnim oblastima nešto
rjeđe imaju odgovarajuće sanitarne uslove. U
seoskim područjima, populacija uglavnom koristi
nužnik na ispiranje s priključkom na septičku jamu
(54%). S druge strane, najčešći sanitarni sistem u
gradovima je nužnik na ispiranje s priključkom na
kanalizacioni sistem (67%). Preko 50% domaćinsta -
va u Crnoj Gori koristi nužnik na ispiranje s pri -
ključkom na kanalizacioni sistem, 40% nužnik na
ispiranje s priključkom na septičku jamu, a 8% tradi-
cionalni klozet sa jamom (poljski WC).
Bezbjedno odlaganje dječijeg fecesa posma-
trano je u kontekstu podatka o načinu na koji se od-
laže posljednja stolica djeteta tj. da li se posljednja
stolica djeteta odlaže uz upotrebu toaleta, ispiranjem
u toalet ili poljski WC. Odlaganje fecesa djece
uzrasta 0 – 2 godine prikazano je na Tabeli EN.6.
Prema ovim podacima, samo 37% domaćin-
stava s djecom uzrasta 0 – 2 godine odlaže stolicu
bezbjedno. U 12% domaćinstava djeca koriste toalet,
a u 26% slučajeva njihov feces je stavljen/ispran u
toalet ili poljski WC. U 57% domaćinstava u Crnoj
Gori koristi se nebezbjedan metod odlaganja (feces
se baca u smeće). Ovo je najvjerovatnije rezultat
češćeg korišćenja pelena za jednokratnu upotrebu.
Pregled procenata domaćinstava s bezbjednim
izvorima pijaće vode i uslovima za sanitarno odla-
ganje ekskreta predstavljen je na Tabeli EN.7. Pro-
45
Foto
gra
fija:
UN
ICE
F C
rna G
ora
/ Z
ora
n J
ova
no
vić
Mac
cak
cenat domaćinstava s bezbjednim izvorima pijaće
vode je veoma visok, kao i onih sa sanitarnim
uslovima za odlaganje ekskreta. Svi indikatori su
skoro 100%. U sjevernom regionu i seoskim po-
dručjima, oba indikatora su nešto niža.
ZaključakAko se posmatra u širem kontekstu definicija
„poboljšani izvor vodosabdijevanja”, moglo bi se za-
kjlučiti da praktično skoro kompletno stanovništvo
ima pristup bezbjednoj vodi za piće. Međutim, kada
bi se u obzir uzeli podaci o sanitarno-tehničkom
stanju vodnih objekata, starost razvodne mreže, ko -
nti nuiranom vodosnabdijevanju, redovnom postupku
dezinfekcije vode za piće i sl., onda bi procenat do-
maćinstava koja imaju pristup bezbjednom vo-
dosnabdijevanju vejerovatno bio niži.
Više od polovine stanovništva na seoskom po-
dručju koristi neki od lokalnih izvora vodosnabdijevanja
u kojima se voda ne dezinfikuje ili se to radi na nedo-
voljno kontrolisan način. Higijenska ispravnost vode s
tih objekata vodosnabdijevanja rjeđe se kontroliše.
Sanitarni uređaji su priključeni na kanalizacioni
sistem samo kod polovine domaćinstava. Taj proce-
nat za domaćinstva na gradskom području takođe je
nedovoljan jer iznosi 66%. Značajan broj doma ć i nstava
koristi različite vrste septičkih jama za koje ne postoje
podaci o sanitarno-tehničkoj ispravnosti.
PreporukeNeophodna su dalja ulaganja u izgradnju obje -
kata koji omogućavaju bezbjedno vodosnabdijevanje
na seoskom području.
Na gradskim područjima neophodno je doda -
tnim ulaganjima poboljšati higijensko-sanitarne uslo -
ve vodosnabdijevanja.
Zbog povećanja broja korisnika, posebno tokom
ljetnjeg perioda u turističkim područjima, neophodno
je obezbijediti nove izvore vodosnabdijevanja.
Korišćenje flaširane vode, posebno u ljetnjem
periodu predstavlja jednu od mogućnosti bezbjedni-
jeg načina snabdijevanja vodom za piće.
Neophodno je dalje ulaganje u izgradnju kana -
lizacionih sistema naročito u gradskim naseljima, kao
i izgradnju uređaja za prečišćavanje otpadnih voda.
Takođe, prilikom izgradnje septičkih jama propisani
sanitarno-građevinski uslovi moraju biti u potpunosti
ispoštovani.
Sigurnost stanovanja i postojanoststambenih objekata
Milenijumski razvojni Cilj 11 odnosi se na posti-
zanje značajnog poboljšanja života najmanje 100 mili -
ona stanovnika sirotinjskih objekata, a indikator
povezan sa ovim ciljem je proporcija članova gradskih
domaćinstava koji stanuju u takvim domovima. U MICS
su uvedena tri indikatora radi mjerenja problema
povezanih sa stanovanjem u sirotinjskim kućama:
sigurnost stanovanja, postojanost sta mbenih objekata
i proporcija onih koji žive u sirotinjskim domaćinstvima.
Urbano domaćinstvo se smatra sirotinjskim u MICS-u
ako ispunjava jedan od sljedećih uslova: ne koriste
bezbjedne izvore pijaće vode, nema odgovarajuće sani -
tarne uslove, nema dovoljno prostora za stanovanje,
dom nije postojan ili ne postoji sigurnost stanovanja.
Nedostatak sigurnosti stanovanja definiše se
kao nedostatak zvaničnih dokumenata za stanovanje
ili postoji realan rizik od protjerivanja/iseljenja. Tabela
EN.8 je povezana sa sigurnošću stanovanja. U gra -
dskim zonama Crne Gore obrađenim u MICS-u, 18%
domaćinstava nema zvaničnu dokumentaciju za
stanovanje, a 10% ispitanika u upitniku za domaći -
ns tva je naznačilo da postoji rizik od iseljenja. Kombi -
nacijom ovih podataka, zaključeno je da 22%
domaćinstava nema sigurnost stanovanja. Uz to,
tabela takođe pokazuje da je 14% članova domaći -
nstava tokom posljednjih 15 godina bilo primorano
da napusti stan u kojem je do tada živjelo.
Dok 20% domaćinstava u centralnom i u sjeve -
rnom regionu nema zvaničnu dokumentaciju, ovaj
procenat je niži na jugu (11%). Najveći stepen mi-
moilaženja je prema indeksu bogatstva. Situacija
među najsiromašnijom populacijom je sljedeća: 29%
najsiromašnijih domaćinstava nema zvaničnu doku-
mentaciju za svoju kuću, 35% zna da postoji rizik od
sudskog iseljavanja, i konačno 45% najsiromašnijih
domaćinstava nema sigurnost stanovanja. Svi iznijeti
indikatori mnogo su niži nego kada se posmatra 20%
najbogatijih domaćinstava. Jedanaest procenata naj -
46
Fotografija: UNICEF Crna Gora / Zoran Jovanović Maccak 47
bogatijih domaćinstava nema zvaničnu doku-
mentaciju za boravište, samo 3% osjeća da postoji °i
ukoliko postoje dva ili više loših uslova kao što su
pukotine ili otvori u zidovima; nedostatak prozora ili
prozori sa slomljenim staklima; vidljive rupe u zi-
dovima; nepotpun krov ili nesigurna vrata; ukoliko
postoje uslovi za izloženost akcidentima u neposre -
dnoj okolini, ili su objekti smješteni u ili blizu rizičnih
područja (na primjer, područje odrona, oblast izlo -
žena poplavama, obala rijeke, strma padina, otpad
(deponija), oblast industrijskog zagađenja, pruga,
elektrana, pista). Tabela EN.9 daje informacije o
rezultatima istraživanja. Sve u svemu, 2% domaći -
nstava i članova domaćinstava živi u objektima koji
se smatraju nepostojanim. Nema domaćinstava niti
članova koji žive u objektima sa zemljanim podom u
urbanim područjima, a nema ni objekata u kojima su
uslovi loši ili koji su smješteni na rizičnim lokacijama.
Na sjeveru 5% domaćinstava živi u objektima koji se
smatraju nepostojanim. U centralnom regionu 2%
takvih domaćinstava. Na jugu praktično nema do-
maćinstava koja žive u objektima koji se smatraju
nepostojanim. Preko 4% domaćinstava u kojima je
„glava” domaćinstva samo s osnovnim obrazovanjem
se smatra nepostojanim. Za najviši nivo obrazovanja,
taj procenat pada na 1%. Manje od 1% najbogatijih
domaćinstava i više od 8% najsiromašnijih živi u
obje ktima koji se smatraju nepostojanim.
Tabela EN.10 objedinjuje svih pet komponenata
stanovanja u sirotinjskim kućama (vidjeti niže). Dakle,
smatra se da 30% domaćinstava živi u sirotinjskim
kućama. Ovo odgovara 33% članova domaćinstva.
Struktura ovog kompleksnog indikatora je sljedeća: u
20% domaćinstava nedostaje sigurnost stano va nja;
kod 12% domaćinstava se nailazi na prenatrpanost sa
više od tri osobe po spavaćoj sobi i 2% do maćinstava
ima kuću koja se smatra nepostojanom. Procenat do-
maćinstava za koja se smatra da žive u sirotinjskim
objektima je 39% na sjeveru, u ce ntralnom regionu
31%, a u južnom 20%. Kako nivo obrazovanja „glave”
domaćinstva raste, tako procenat domaćinstava za
koja se smatra da žive u sirotinjskim objektima opada.
ZaključakU Crnoj Gori značajan broj domaćinstava nema
sigurnost stanovanja i živi u stanovima koji su prena-
trpani i neadekvatni za optimalan život.
Razvojem standarda življenja i komunikacija
među ljudima, savremeno društvo u značajnoj mjeri
mijenja obrasce seksualnog i reproduktivnog pona -
šanja. I u našoj sredini se susrećemo s pomjeranjem
granice započinjanja seksualnog života prema sve
mlađem uzrastu. S druge strane, donošenje odluke
o planiranju porodice kod pripadnika oba pola pom-
jera se prema zrelijem životnom dobu, sa sve
učestalijim trudnoćama u četvrtoj deceniji života,
uključujući i prve trudnoće. Obje navedene pojave
doprinose produžavanju seksualno aktivnog perioda
života, donoseći i povećane rizike od neželjenih tru -
dnoća, polno prenosivih bolesti i infekcija reprodu -
ktivnih organa s mogućim poljedicama po fertilitet i
stvaranje potomastva.
Trudnoće i rađanje djece u uznapredovaloj živo -
tnoj dobi žena i pribjegavanje abortusima u slučaju
neželjenih trudnoća, kao metodi za planiranje
porodice, nose mnogobrojne rizike po zdravlje žena
i njihovog potomstva. Suviše česte trudnoće tj. kratak
razmak između dva porođaja, začeće i rađanje djece
u suviše mladoj ili u uznapredovaloj životnoj dobi i
rađanje više od četvoro djece, značajno povećavaju
rizike po zdravlje i majke i djeteta.
Posljednjih godina sprovode se programi obra-
zovanja zdravstvenih radnika, kako bi oni na što bolji
način promovisali zdrave stilove života i očuvanja re-
produktivnog zdravlja i planiranja porodice među
opštom populacijom. Adolescenti i mladi ljudi pre -
dstavljaju posebnu ciljnu grupu, za čije potrebe se
sve više obezbjeđuju različiti oblici savjetovanja i
informi sanja kako kroz aktivnosti unutar stručnih
službi zdravstvenih ustanova tako i u školama putem
akti vnosti koje se realizuju kroz međusektorske akti -
vnosti sektora obrazovanja, zdravstva i socijalnog
staranja i u saradnji sa Svjetskom zdravstvenom
orga nizacijom, UNICEF-om, UNDP-om i nekoliko
nevladinih organizacija (CAZAS, JUVENTAS).
KontracepcijaPlaniranje porodice je slobodno, dobrovoljno i
odgovorno donošenje odluke parova i pojedinaca o
tome kada i koliko će imati djece. Idealnim modelom
planiranja porodice smatra se:
• kada žena rađa djecu u periodu između dvade-
sete i trideset pete godine života
• kada je razmak između dvije trudnoće najmanje
dvije godine
• kada se u porodici rađa do četvoro djece
• kada su žena i muškarac koji ulaze u
prokreaciju zdravi.
Program unaprjeđenja planiranja porodice za-
htijeva integrativni i multisektorski pristup, s obuhva -
ta njem mnogobrojnih socio-ekonomskih i zdra vstvenih
faktora. S medicinskog aspekta, planiranje porodice
podrazumijeva primjenu neke od mnogobrojnih
metoda kontracepcije.
48
Reproduktivno zdravljeVII
Prikladno planiraje porodice je važno za
zdravlje žena i djece zbog toga što:
1) sprječava preuranjene ili suviše kasne trudnoće
2) produžava period između rađanja
3) ograničava broj djece u porodici.
Metode kontracepcije obuhvataju skup mjera i
postupaka pomoću kojih se sprječava neplanirano i
neželjeno začeće. Upotreba kontraceptivnih metoda
i sredstava predstavlja jedini prihvatljiv metod plani-
ranja porodice. Postoji široki spektar metoda za spr-
ječavanje neželjene trudnoće koje su na
raspolaganju, od prirodnih ili tradicionalnih (laktaci-
jska amenoreja, prekid odnosa, izbjegavanje odnosa
za vrijeme plodnih dana), hormonskih kontraceptivnih
metoda, mehaničkih (spirala), hemijskih metoda do
sterilizacije kao krajnje metode. Svaka od ovih
metoda ima različite karakteristike u smislu
djelotvornosti, sprječavanja polno prenosivih bolesti,
neželjenih djejstava, dostupnosti i cijene. Pored
raspoloživosti raznih kontraceptivnih metoda, i dalje
se događa značajan broj neželjenih trudnoća. Procje -
njuje se da svake godine na zemaljskoj kugli dođe do
75 miliona neželjenih trudnoća.
Jedan od ciljeva Deklaracije „Svijet po mjeri
djeteta” jeste da se svim parovima, obezbijedi pristup
informacijama i uslugama koje pomažu u očuvanju
reproduktivnog zdravlja i planiranju porodice.
Ostvarenje ovog cilja prati se pomoću tri indika-
tora:
1. prevalencija korišćenja kontracepcije
2. prevalencija nezadovoljenih potreba za planira -
njem porodice
3. prevalencija zadovoljenih potreba za planira -
njem porodice.
Prevalencija korišćenja kontracepcije je indikator
koji pokazuje koji broj žena životne dobi od 15 do 49
godina, koje su u stalnoj vezi ili braku, dakle seksu-
alno aktivne, koriste kontracepciju u planiranju
porodice. Prilikom praćenja ovog indikatora, metode
kontracepcije se grupišu na tradicionalne i moderne.
U moderne metode spadaju hormonske pilule i inje -
kcije, intrauterusni ulošci (spirala i sl.), kondom, steri -
lizacija. U tradicionalne metode spadaju prekinut
odnos, periodična apstinencija tokom plodnih dana
kod žene i laktaciona amenoreja.
Prevalencija nezadovoljenih potreba za plani-
ranjem porodice je novi indikator u MICS istraživanju
49
Grafikon RH.1 Korišćenje tradicionalnih i modernih metoda kontracepcije prema regionu,
nivou obrazovanja i materijalnom statusu ispitivanih žena u Crnoj Gori
i ukazuje na prevalenciju seksualno aktivnih žena ži -
vo tne dobi od 15 do 49 godina, koje su u braku ili
stalnoj vezi, koje ne koriste nijedan metod kontrace -
pcije, a koje žele da odlože sljedeću trudnoću za na-
jmanje dvije godine (ODGAĐANJE) ili koje žele da
prekinu sa daljim rađanjem i ne žele više djece
(OGRANIČAVANJE). Nezadovoljena potreba za
planiranjem porodice je identifikovana pomoću seta
pitanja koja odražavaju ponašanje i prioritete koji se
odnose na upotrebu kontraceptiva, oplodnju, fertilitet.
Žene s potrebom za planiranjem porodice po
tipu ODGAĐANJA trudnoće predstavljaju žene koje
su trenutno udate ili žive u vanbračnoj zajednici
(trenutno trudne ili misle da su fizički spremne da za-
trudne), koje trenutno ne koriste kontracepciju i žele
da odlože rađanje djeteta za najmanje dvije godine.
Trudne žene su klasifikovane u ovu kategoriju, kao
one koje žele da odlože rađanje, ukoliko nijesu že -
ljele dijete u vrijeme kada su postale trudne. Žene
koje nisu trudne klasifikovane su u ovu kategoriju
ukoliko su željele sljedeće dijete, ali sa najmanje dvije
godine odlaganja, ili tek nakon vjenčanja (kada su u
pitanju bile žene koje žive u vanbračnoj zajednici).
Žene s potrebom za planiranjem porodice po
tipu OGRANIČAVANJA trudnoće predstavljaju one
žene koje su trenutno udate ili žive u vanbračnoj za-
jednici (trenutno trudne ili misle da su fizički spremne
da zatrudne), koje trenutno ne koriste kontracepciju
i žele da ograniče dalje rađanje (ne žele više djece).
Posljednju grupu čine trenutno trudne žene koje ne
žele tu trudnoću i žene koje nijesu trenutno trudne,
ali ne žele da imaju djecu ili ne žele više djece.
Srodan indikator je i zadovoljena potreba za
planiranjem porodice, a odnosi se na prevalenciju
žena koje su u braku ili žive u vanbračnoj zajednici,
koje trenutno koriste kontracepciju u planiranju
porodice, u odnosu na ukupnu potrebu za planira -
njem porodice. Ukupna potreba za planiranjem
porodice obuhvata sve žene koje trenutno imaju
nezadovoljenu potrebu za kontracepcijom i sve žene
koje trenutno koriste kontracepciju.
Svi navedeni parametri imaju veoma značajnu
ulogu u procjenjivanju karakteristika ciljne populacije
stanovništva koje ima potrebu za planiranjem porodice.
Istraživanjem je ustanovljeno da u Crnoj Gori
nešto više od jedne trećine, odnosno 39% žena koje
su udate ili žive u vanbračnoj zajednici, u planiranju
porodice koristi neku od metoda kontracepcije
(tabela RH.1). Najpopularniji način primjene kontra-
cepcije je prekinuti odnos, koji primjenuje 18% ispiti-
vanih žena. Sljedeći najčešće primjenjivani metod
kontracepcije je intrauterini uložak, spirala (IUD), koju
50
Grafikon RH.2 Primjena tradicionalnih i modernih metoda
kontracepcije u Crnoj Gori prema starosnoj strukturi
primjenjuje 10% žena. Treće i četvrto mjesto zauzi-
maju kondom i povremena apstinencija tokom plod-
nih dana (svaka metoda po 4%), dok samo 2% koristi
hormonsku kontracepciju (pilule). Manje od 1% žena
koristi sterilizaciju, ženski kondom, dijafragmu, pjene
i gelove ili laktacionu amenoreju (LAM).
U prevalenciji kontracepcije uočavaju se razlike
među regionima, dok se ne uočava značajna razlika
u odnosu na nivo obrazovanja žena, materijalni sta-
tus ili tip naselja u kojem žive. Kontracepcija se u
planiranju porodice najviše koristi u sjevernom (56%),
a najmanje u centralnom regionu Crne Gore, u kome
samo 27% udatih ispitanica koristi kontracepciju u
kontroli rađanja.
Izbor metode kontracepcije pokazuje značajne
razlike među regonima, kao i u odnosu na nivo obra-
zovanja i materijalni status ispitivanih žena (grafikon
RH.1). U sjevernom regionu je najveća prevalencija
kontracepcije, ali se ona uglavnom zasniva na izboru
manje pouzdanih tradicionalnih metoda (prekinuti
odnos), dok moderne metode primjenjuje oko jedne
trećine ispitivanih žena. U južnom regionu prevale -
ncija kontracepcije je niža, ali se uočava dominantna
primjena modernih metoda (IUD, pilule), dok oko
trećine žena primjenjuje tradicionalne metode. U ce -
ntra lnom regionu prevalencija kontracepcije je na-
jniža, s podjednakom primjenom tradicionalnih i
mode rnih metoda kontracepcije.
U poređenju s prethodnim MICS istraživanjem
iz 2000. godine uočava se opadanje prevalencije
ukupne kontracepcije s 53% u 2000. godini na 39%
u 2005. godini, i to isključivo na račun upotrebe mo -
de rnih metoda kontracepcije, dok je procenat žena
koje koriste tradicionalne metode kontracepcije ostao
nepromijenjen (grafikon RH.3).
Nešto više od jedne četvrtine seksualno aktivnih
žena (26%) u Crnoj Gori nema zadovoljene potrebe
za kontracepcijom (tabela RH.2). Posmatrajući re-
gionalnu raspodjelu uočava se da se u centralnom
regionu Crne Gore nalazi najveći broj žena koje ne-
maju zadovoljenu potrebu za kontracepcijom (35%),
a da se ova pojava smanjuje u južnom i u sjevernom
regionu Crne Gore (grafikon RH.4). Nije uočena
značajna razlika u zadovoljenju potreba za kontra-
cepcijom među ženama različitog obrazovnog nivoa,
materijalnog statusa i iz različitih tipova naselja.
Nezadovoljene potrebe u planiranju porodice
uglavnom se odnose na potrebu ograničavanja po-
tomstva, osim kod mlađih žena, životne dobi 15 – 24
godine, čije su potrebe vezane za odlaganje,
odnosno produženje razmaka između porođaja.
51
Grafikon RH.3 Poređenje prevalence kontracepcije i upotrebe modernih i tradicionalnih
metoda kontracepcije u MISC istraživanjima iz 2000. i 2005. god.
Zaključak Analizirajući upotrebu kontracepcije u Crnoj Gori
uočava se nezadovoljavajuća upotreba i značajan pad
upotrebe kontraceptivnih metoda u odnosu na 2000.
godinu, i to isključivo na račun upotrebe modernih
metoda kontracepcije. U isto vrijeme u Crnoj Gori se
uočava i značajan pad nataliteta, s 9184 živorođenih
u 2000. godini na 7352 živorođenih u 2005. godini.
Za izbor abortusa kao metoda kontrole rađanja,
u Crnoj Gori nema kulturnih ili tradicionalnih
prepreka. Osim toga mogućnost izbora abortusa
postala je široko dostupna otvaranjem velikog broja
privatnih zdravstvenih ustanova u periodu 2000 –
2005. godine. Praćenje izbora abortusa, kao metoda
planiranja porodice, nije pouzdano, zato što ne po -
sto je sveobuhvatni podaci o ovoj pojavi u privatnim
zdravstvenim ustanovama.
Zaštita reproduktivnog zdravlja žena u Crnoj
Gori zahtijeva ozbiljno razmatranje i ima pokazatelje
ugroženosti. Kontrola rađanja pokazuje regresivni
tok, s trendom povećanog oslanjanja na nedovoljno
pouzdane tradicionalne metode i na primjenu abo -
rtusa, kao krajnje metode kontrole rađanja. Oba izbo -
ra direktno ugrožavaju zdravlje žena. Ne može se
reći da je savremeni koncept planiranja porodice
razvijen u Crnoj Gori.
Niža prevalencija korišćenja kontracepcije,
naročito modernih metoda, uz istovremeno visok pro-
cenat nezadovoljenih potreba za kontracepcijom,
ukazuju na nedovoljan ili neadekvatan rad preve -
ntivnih službi za zaštitu reproduktivnog zdravlja
mladih ili nedovoljnu razvijenost mreže ovih službi.
Informisanje ciljne populacije o planiranju porodice
predviđeno je unutar službi zdravstvene zaštite, ali
su ove službe malo usmjerene na preventivni rad i
ne utiču bitnije na porast broja žena koje koriste
savremene metode za kontrolu rađanja.
Žene nijesu dovoljno informisane o metodama
planiranja porodice i kontrole rađanja. Uočava se po -
sto janje brojnih predrasuda o modernim metodama
kontracepcije i njihovom štetnom uticaju na zdravlje,
koje su dovele do pada njihove upotrebe i prevage
izbora tradicionalnih metoda u kontroli rađanja. Ne-
dovoljna primjena modernih sredstava kontracepcije
može biti uslovljena nedovoljnom dostupnošću, prve -
nstveno izazvanom cijenom ovih proizvoda.
Smanjivanje prevalencije kontracepcije prati i
problem smanjivanja broja porođaja, što bi trebalo
ozbiljno uzeti u razmatranje u daljim strateškim
planovima unaprjeđenja reproduktivnog zdravlja
stanovništva u Crnoj Gori.
Preporuke Jasno se uočava neophodnost razvijanja Strate-
gije za unaprjeđenje zaštite reproduktivnog zdravlja,
kojom bi se ostvario savremeni koncept planiranja
52
Grafikon RH.4 Nezadovoljena potreba žena za kontracepcijom prema regionalnoj raspodjeli
porodice u Crnoj Gori. Strategija bi trebalo da bude
fokusirana više na povećanje prevalencije zadovo -
ljenih potreba za kontracepcijom, nego na povećanje
prevalencije ukupne kontracepcije, u kojoj sada do-
miniraju tradicionalne, nedovoljno pouzdane metode.
Reforma primarne zdravstvene zaštite, koja je
u Crnoj Gori započela sredinom 2005. godine,
morala bi da sadrži, kao prioritet, unaprjeđenje repro-
duktivnog zdravlja, budući da u okviru svojih službi
predviđa obavezno postojanje Savjetovališta za re-
produktivno zdravlje i Savjetovališta za mlade u
okviru Centara za prevenciju.
Savjetovališta za reproduktivno zdravlje i Savje -
tovališta za mlade u primarnoj zdravstvenoj zaštiti
morala bi da budu kulturološki senzitivna i usmjerena
na one populacione grupe kojima je pomoć u plani-
ranju porodice najviše potrebna.
Istraživanja potreba najugroženijih populacionih
grupa i njihovo uključivanje u planiranje rada Savjeto-
vališta u okviru primarne zdravstvene zaštite, doprini-
jelo bi promjeni postojećeg statičnog koncepta
savjetovanja, koje je najdostupnije onima koji inače
imaju najviše informacija. Takođe je potrebno izgrađi-
vati sistem povjerljivog i kulturološki senzitivnog savje-
tovanja, posebno za populaciju adolescenata i mladih.
Zdravstveni radnici, osim stručne edukacije, tre-
balo bi da prihvate i savremen metodološki pristup,
koji podrazumijeva i sticanje znanja i vještina u ko-
munikaciji sa ciljnim grupama. Fokus aktivnosti
zdravstvenih radnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti
trebalo bi staviti na preventivni rad, savjetovanje,
prenošenje informacija i rad s isključenim popula-
cionim grupama u zajednici. Kao indikator praćenja
kvaliteta ostvarenih usluga u zaštiti reproduktivnog
zdravlja, treba uvesti obuhvat isključenih odnosno
marginalizovanih populacionih grupa.
Obavezna komponenta Strategije unaprjeđenja
reproduktivnog zdravlja morala bi biti i Strategija za
promjenu ponašanja, koja podrazumijeva i uspo stavlja -
nje bliske saradnje sa medijima i njihovo korišćenje kao
komunikacijskih kanala za promovisanje značaja plani-
ranja porodice i očuvanja reproduktivnog zdravlja.
Potrebno je u promovisanju očuvanja reprodu -
ktivnog zdravlja uključiti javne ličnosti koje su idoli
mladih, koji bi promovisali prednosti modernih kontra -
ceptivnih sredstava, ne samo u cilju planiranja
porodice, već i u cilju prevencije seksualno preno-
sivih bolesti, a na prvom mjestu prevecije HIV infe -
kcije i AIDS-a
Obrazovanje mladih o reproduktivnom zdravlju
i planiranju porodice treba započeti prije adolesce -
ncije, u periodu kada djeca aktivno počinju da pre-
poznaju seksualnost. Na ovaj način će se spriječiti
sticanje predrasuda i tabua, a mladi će na vrijeme
usvojiti znanja, ispravne stavove i vještine kojima će
zaštititi svoje reproduktivno zdravlje.
Uvođenje izbornog predmeta „Zdravi stilovi ži -
vo ta” u osmi i deveti razred osnovne škole, koji u
svom programu sadrži i poglavlje o reproduktivnom
zdravlju i seksualnom obrazovanju, trebalo bi da do-
prinese sticanju znanja i prihvatanju dobrih navika u
zaštiti reproduktivnog zdravlja mladih u Crnoj Gori.
Antenatalna zaštita
Antenatalni period predstavlja veoma važan pe-
riod u životu svake žene i njenog potomstva, i treba
ga iskoristiti da se sprovede optimalna zdravstvena
zaštita trudnih žena. Antenatalna zdravstvena zaštita
predstavlja skup zdravstvenih mjera koje se
sprovode prije i u toku trudnoće, sa ciljem da se za-
štiti zdravlje trudnice, spriječi nastanak bolesti prije i
u toku trudnoće i da se omogući rađanje donesenog
i zdravog djeteta.
Bolje razumijevanje fetalnog rasta i razvoja i
povezanosti sa zdravljem trudnice doprinijelo je
fokusiranju pažnje na antenatalnu zdravstvenu za-
štitu, kojoj je cilj da unaprijedi zdravlje i majke i
djeteta. Na primjer, ukoliko se antenatalni period
iskoristi za informisanje trudnice i njene porodice o
potencijalnim rizicima i opasnostima koji se mogu do-
goditi tokom trudnoće i porođaja, može se značajno
uticati na odluku trudnice da se opredijeli za redovno
praćenje trudnoće i za porođaj pod stručnim medi-
cinskim nadzorom, po mogućnosti, u porodilištu. An-
tenatalni period se takođe može iskoristiti za
obrazovanje trudnica o planiranju porodice i ko-
rišćenju kontraceptiva u cilju odlaganja naredne
trudno će, što je prepoznato kao jedan od značajnih
faktora za bolje preživljavanje odojčadi i male djece.
Prevencija i liječenje anemije prije i tokom trudnoće i
53
liječenje seksualno prenosivih bolesti prije i u toku
trudnoće, značajno može poboljšati i zdravlje majki i
zdravlje i pravilan razvoj novorođenčadi.
Nepovoljni ishodi trudnoće kao što je mala tje-
lesna masa na rođenju, mogu se redukovati
sprovođenjem niza intervencija koje će poboljšati nu-
tricioni status budućih majki i prevencijom infekcija
tokom trudnoće, naročito polno prenosivih bolesti. U
novije vrijeme fokus se stavlja i na prevenciju HIV
infekcije naročito u pogledu prevencije transmisije
HIV infekcije s majke na dijete u okviru inoviranih pro-
grama u službama za antenatalnu zaštitu.
Kvalitet antenatalne zdravstvene zaštite procje -
njuje se na osnovu relevantnih podataka zdravstvene
statistike kao i broja i kvaliteta preventivnih i dijagno -
stičko-terapijskih postupaka koji se sprovode prije
koncepcije, tokom trudnoće, porođaja i puerperijuma.
Neophodan preduslov za optimalnu antenatalnu
zaštitu predstavlja sprovođenje zaštite reprodu -
ktivnog zdravlja kroz rad Savjetovališta za reprodu -
ktivno zdravlje i Savjetovališta za mlade. Prateći
koncept savremene zaštite zdravlja majki i djece, pri-
hvatljivo je da se trudnoće realizuju između dvade-
sete i trideset pete godine života, da razmak između
trudnoća bude najmanje dvije godine i da žena ne
rađa više od četvoro djece.
Prema preporukama SZO trudnicama je
neophodno obezbijediti najmanje četiri posjete službi
za antenatalnu zaštitu. Obavezni sadržaj mjera i intervencija
koje treba obezbijediti u okviru ovih posjeta je:
mjerenje arterijske tenzije
analiza krvne slike i analiza krvi na određene
infe kcije
analiza urina na bakteriuriju i proteinuriju
mjerenje tjelesne mase trudnice (opcija)
Postpartalna zdravstvena zaštita namijenjena je
ženama u periodu poslije porođaja i u periodu puerpe -
rijuma. U okviru ove zaštite predviđen je obavezan pre-
gled porodilje kod ginekologa, šest nedjelja poslije
porođaja kao i kućne posjete porodilje i novorođenčeta,
koje obavlja patronažna medicinska sestra.
Za procjenu stanja zdravlja majki i novo -
rođenčadi, u okviru MICS istraživanja, korišćeni su
sljedeći indikatori:
Antenatalna zaštita, predstavlja procenat žena
koje je barem jednom u trudnoći, tokom prethodne
dvije godine, pregledao zdravstveni radnik.
54 Fotografija: UNICEF Crna Gora / Duško Miljanić
Sadržaj antenatalne zdravstvene zaštite predstavlja
sadržaj usluga koje su barem jednom u toku trudnoće, u
prethodne dvije godine, pružene trudnim ženama.
Prisustvo kvalifikovanog zdravstvenog radnika
pri porođaju predstavlja procenat žena koje su se
porodile u toku dvije prethodne godine u prisustvu i
uz pomoć kvalifikovanog zdravstvenog radnika.
Porođaj u zdravstvenoj ustanovi predstavlja
procenat žena koje su se porodile u toku dvije
prethodne godine u zdravstvenim ustanovama.
55
Grafikon RH.5 Procenat žena u Crnoj Gori, koje su jednom ili više puta
dobile adekvatnu antenatalnu žaštitu tokom trudnoće
Grafikon RH.6 Sadržaj usluga ostvarenih u okviru antenatalne zaštite kod trudnica u Crnoj Gori
Prilikom izračunavanja ovih indikatora uzete su
u obzir žene životne dobi 15 – 49 godina, koje su bile
trudne i koje su se porodile u prethodne dvije godine.
Obuhvat antenatalnom zaštitom je relativno
visok u Crnoj Gori, s 97% žena koje su jednom ili više
puta u toku trudnoće dobile antenatalnu zaštitu
(tabela RH.3). U Crnoj Gori antenatalnu zaštitu prve -
nstveno i isključivo pruža ljekar. Nijesu uočene sta-
tistički značajne razlike u pogledu distrubucije po
regionima i oblastima u Crnoj Gori.
Iako je obuhvat žena antenatalnom zaštitom u
Crnoj Gori zadovoljavajući, uočava se da su žene s
najnižim materijalnim statusom i najnižim nivoom
obrazovanja u nešto manjoj mjeri obuhvaćene ante-
natalnom zaštitom.
Sadržaj usluga koje su bile obezbijeđene tru -
dnicama u toku antenatalne zaštite prikazan je na
tabeli RH.4. Uočava se da sadržaj usluga u okviru an-
tenatalne zaštite ne prati pristup antenatalnoj zaštiti i
razlikuje se za oko 10% za prve tri usluge (uzet uzo-
rak krvi, izmjeren krvni pritisak i uzet uzorak urina) i
značajno većem procentu za preostale dvije usluge
(izmjerena tjelesna masa i uzet Papanicolau test).
Značajno niži nivo antenatalne zaštite prema sadržaju
usluga uočava se u sjevernom regionu Crne Gore,
kao i među trudnicama s nižim stepenom obrazovanja
i lošijim materijalnim statusom (grafikon RH.6).
Mjerenje tjelesne mase trudnice predstavlja
jedno stavnu i lako izvodljivu uslugu u okviru seta
uslu ga koje se pružaju u antenatalnoj zaštiti, stoga je
neo bjašnjiv, a još manje zadovoljavajući podatak da
je samo 69% trudnica ukupnog uzorka dobilo ovu
uslu gu. Procenat žena s ostvarenom ovom uslugom
još je niži među ženama sjevernog regiona, ženama
s nižim stepenom obrazovanja i s lošijim materijalnim
statusom (oko 50%). Iako je prema preporukama
Svje tske zdravstvene organizacije ova usluga
opisana kao „opcija”, s obzirom na jednostavnost
njenog sprovođenja i značaj koji ima u procjeni
zdravlja trudnice, bilo bi neophodno insistirati na sta -
n dardizaciji ove usluge u okviru antenatalne zaštite.
Posebno se izdvaja Papanikolau test, koji se
kod rutinski sprovodi kod malog broja trudnica u
okviru usluga antenatalne zaštite (svega 27%), a
naročito među najsiromašnijim trudnicama i onim s
nižim obrazovanjem, kao i u sjevernom regionu Crne
Gore (11 – 14%). Iako ova usluga nije uključena u
obavezni set, prema preporukama Svjetske
zdravstvene organizacije, pokazatelji vitalne statistike
i razvijenosti mreže zdravstvene zaštite u Crnoj Gori
56 Fotografija: UNICEF Crna Gora / Zoran Jovanović Maccak
trebalo bi da kao imperativ postave viši standard
ante natalne zdravstvene zaštite, koja uključuje i ruti-
nsko određivanje Papanicolau testa.
Stručna pomoć pri porođaju
Tri četvrtine maternalnih smrti događa se pri-
likom porođaja i u periodu neposredno poslije
porođaja. Najznačajnija mjera sigurnog materinstva
je obezbjeđenje kompetentne stručne pomoći ženi
prilikom svakog porođaja i obezbjeđenje adekvatnog
i efikasnog transporta u referentni centar u kome će
se obaviti porođaj u slučaju hitnih stanja.
Jedan od ciljeva De klaracije „Svijet po mjeri
djeteta” jeste da se za sve trudne žene obezbijedi
ade kvatna i dostupna zdra v stvena zaštita pri
porođaju, koju obezbjeđuje osoblje obu čeno za
pomoć pri po ro đaju. Indikatori koji su pra ćeni u MICS
istraživanju su:
• procenat porođaja koji su obavljeni u prisustvu
odgo varajuće stručne pomoći i
• procenat porođaja oba vljenih u zdravstvenim
institucijama.
Prisustvo stručne pomoći pri porođaju je takođe
indikator kojim se prati ostvarenje „milenijumskog ra -
zvo jnog cilja” za smanjenje stope maternalne smrtno -
sti za tri četvrtine između 1999. i 2015. godine.
Stručna pomoć pri porođaju podrazumijeva po -
rođaj u prisustvu i uz pomoć doktora, babice ili
medi cinske sestre obučene za pomoć pri porođaju.
Istraživanje je uključilo brojna pitanja kako bi se
utvrdio procenat porođaja s obezbijeđenom stru -
čnom pomoći.
Utvrđen je zadovoljavajući nivo porođaja koji se
obavljaju uz obezbijeđenu stručnu pomoć u Crnoj
Gori (prosječno 99%), unutar godinu dana od
sprovođenja MICS istraživanja. Ovaj procenat je go-
tovo izjednačen u svim regionima i u svim oblastima
stanovanja, a takođe je ujednačen i među ženama
različitih nivoa obrazovanja, materijalnog statusa i ra-
zličitog životnog doba (tabela RH.5).
Preko 85% novorođenčadi rođenih u godini prije
MICS istraživanja rođeno je uz stručnu pomoć
ljekara, babica je asistirala u porođaju kod 12%
porođaja a medicinska sestra kod samo 2% porođaja
u Crnoj Gori. Najveći broj porođaja uz ljekarsku
Fotografija: UNICEF Crna Gora / Duško Miljanić 57
58
asiste nciju obavljen je u centralnom regionu, oko
91% U drugim regionima procenat porođaja uz
stručnu pomoć ljekara je niži (oko 80%), ali su gotovo
svi preostali porođaji obavljeni uz stručnu pomoć
babice (tabela RH.5).
Zaključak Obuhvat žena antenatalnom zaštitom u Crnoj
Gori, uopšteno posmatrajući, na zadovoljavajućem je
nivou. Antenatalna zaštita je obezbijeđena uglavnom
u vidu specijalističke ginekološke usluge. Uočava se,
ipak, da su žene s najnižim materijalnim statusom i
najnižim nivoom obrazovanja u nešto manjoj mjeri
obuhvaćene antenatalnom zaštitom. Uzroke ovoj po-
javi treba tražiti u mogućoj nedostupnosti službi za
antenatalnu zaštitu ovoj populacionoj kategoriji i nji-
hovom nedovoljnom znanju o značaju zaštite sop-
stvenog zdravlja i zdravlja njihove djece.
Obim i kvalitet usluga u okviru antenatalne za-
štite ne prati pristup antenatalnoj zaštiti, sa značajnim
razlikama prema regionima Crne Gore, stepenom
obrazovanja i materijalnim statusom. Ne postoji
standa rdizovani set usluga koji se doktrinarno i u
jedna koj mjeri pruža ženama u antenatalnoj zdra -
vstvenoj zaštiti u cjelokupnoj mreži zdravstvenih
usta nova Crne Gore.
I broj porođaja koji se obavljaju uz obezbijeđenu
stručnu pomoć u Crnoj Gori je na zadovoljavajućem
nivou i gotovo izjednačen u svim regionima i u svim
oblastima stanovanja, a takođe je ujednačen i među
ženama različitih nivoa obrazovanja, materijalnog
statusa i različitog životnog doba.
PreporukeIstraživanje je pokazalo da je potrebno akcenat
antenatalne zdravstvene zaštite staviti na:
• ujednačenu primjenu standardnog seta usluga,
koje obuhvata antenatalna zaštita unutar mreže
zdravstvenih ustanova u Crnoj Gori;
• posvećivanje posebne pažnje ženama u repro-
duktivnom periodu koje pripadaju izo lo va -
nim/marginalizovanim populacionim grupama,
kao što su žene s nižim nivoom obrazovanja i
lošijim materijalnim statusom i trudnicama ado-
lescentkinjama;
• u okviru izolovanih/marginalizovanih popula-
cionih grupa, potrebno je istražiti ograničenja
koja ugrožavaju dostupnost antenatalnoj zaštiti
i mogućnosti kako da se ona prevaziđu;
• razlike u pristupu antenatalnoj zaštiti i obimu us-
luga koje se u okviru ove zaštite pružaju,
ukazuje na neophodnost ispitivanja standarda i
kvaliteta usluga koje se pružaju i otkloniti
eventua lne prepreke u njihovom ostvarenju;
• potrebno je uvesti standardni paket usluga u
okviru antenatalne zaštite žena u Crnoj Gori,
omogućiti implementaciju paketa i postaviti
vreme nski definisane ciljeve za ostvarenje ovih
standarda (na primjer: uraditi Papanikolau test
kod 90% trudnih žena u prvom trimestru do
2010. godine).
Različiti podsticaji za rani razvoj moždanih struktura
djeteta i kvalitet brige odraslih u prvih 3–4 godine ži -
vota djeteta, glavne su determinante razvoja u ovoj,
ali i u svim daljim fazama razvoja. U ovom kontekstu
posebno se ukazuje na značaj različitih aktivnosti
odraslih s djecom (igra, pričanje, čitanje, fizička akti -
vnost, crtanje, druženje, itd.) kojima se stimuliše psi-
hički, emocionalni i socijalni razvoj djeteta.
Podrška razvoju znanja, vještina i sposobnosti,
počev od najranijeg uzrasta, uslov je formiranja
zdrave i samostalne ličnosti, koja je sposobna da se
brine i odlučuje o sebi, ali i da učestvuje u svim
društvenim procesima u sredini u kojoj živi.
Oblast MICS 3 istraživanja u Crnoj Gori, koja se
odnosi na razvoj djeteta obuhvatila je indikatore koji
se tiču djece dobi 0 – 59 mjeseci, dok je dio pitanja u
upitniku bio je namijenjen samo djetetu koje će u toku
ili nakon istraživanja imati prvo rođendan.
Instrument za sakupljanje podataka bio je upi -
tnik na koji su odgovarali majka ili glava porodice.
Info rmacije koje su prikupljane upitnikom odnosile su
se na stepen u kojem su roditelji, odnosno staratelji
tokom tri dana neposredno prije intervjua: čitali knjige
ili prelistavali slikovnice, pričali priču, pjevali pjesme,
izvodili dijete u šetnju, dvorište ili park, igrali se s
djetetom ili proveli neko vrijeme s djetetom u nazi-
vanju predmeta, brojanju i/ili crtanju.
Rani razvoj djeteta ispitivan je preko šest indika-
tora:
- podrška učenju
- podrška koju otac pruža učenju djeteta
- podrška učenju: dječije knjige
- podrška učenju: knjige koje nijesu za djecu
- podrška učenju: materijali za igru djece
- čuvanje djece.
Cilj je identifikovanje oblika i nivoa podrške i
stimulacije ranog razvoja i učenja djeteta, kako bi se
uočili trendovi i identifikovale smjernice za oblikovanje
preporuka koje treba da obezbijede optimalni razvoj
svih potencijala djeteta.
U ovom istraživanju podrška ranom razvoju
djeteta procjenjivana je preko šest indikatora:
- Podrška učenju
- Ispitivana je kroz angažovanje odraslih članova
domaćinstva u različitim aktivnostima koje una -
prjeđuju učenje i pripremu djece za školu (či-
tanje knjiga i razgledanje slikovnica; pričanje
priča; pjevanje pjesama; izvođenje u šetnju,
dvorište ili park; igranje s djecom; imenovanje
predmeta, brojanje i/ili crtanje).
Indikator je definisan odnosom broja djece
uzrasta 0 – 59 mjeseci koja žive u domaćinstvima
gdje su se odrasli angažovali u četiri ili više aktivnosti
kako bi unaprijedili obrazovanje i pripremili djecu za
školu u posljednja tri dana i ukupnog broja ispitane
djece uzrasta 0 – 59 mjeseci.
Rezultati pokazuju da 89% djece dobija neki od
oblika ovakve podrške, a u prosjeku takvih aktivnosti
59
Razvoj detetaVIII
je pet (Tabela CD1). Kada se ovi oblici podrške
posma traju u odnosu na obrazovanje majke, uočava
se da se raspon podrške kreće od 81% od strane
ma jki s osnovnim obrazovanjem ili bez osnovnog
obra zovanja do 93% majki s visokim obrazovanjem.
Razlika u pogledu angažovanja odraslih
članova domaćinstva u ovim aktivnostima je statisti -
čki značajna kada je riječ o regionima (sjever – jug).
Djeca iz porodica koje žive u sjevernom regionu
ovakvu podršku dobijaju u 85% slučajeva, dok je na
jugu to situacija u 95% slučajeva (Tabela CD1).
Djeca u domaćinstvima s najvećim indeksom
bogatstva dobijaju ovakvu podršku u 96%, a djeca u
najsiromašnijim domaćinstvima u 79% slučajeva, što
je statistički značajna razlika (Tabela CD1).
Podrška koju otac pruža učenju djeteta
Podrška se odnosi na angažovanje oca u jednoj
ili više aktivnosti koje unaprjeđuju učenje i pripre -
mljenost djece mlađe od pet godina za školu.
Indikator je definisan odnosom broja djece
uzrasta 0 – 59 mjeseci čiji otac se angažovao u je -
dnoj ili više aktivnosti kako bi unaprijedio obrazovanje
i pripremu djece za školu u posljednja tri dana i
ukupnog broja djece uzrasta 0 – 59 mjeseci.
Ukupno 78% djece dobija ovakvu podršku od
oca, a prosječan broj aktivnosti u kojima se angažuje
otac je tri. Očevi s višim i visokim obrazovanjem
pružaju više podrške (82%), nego očevi sa samo
osno vnim obrazovanjem ili bez njega (75%). Gotovo
isti odnos uočava se i u pogledu indeksa bogatstva.
Očevi u porodicama s višim indeksom bogatstva se
češće angažuju u ovim aktivnostima, nego što je to
slučaj s očevima iz porodica s nižim indeksom boga -
tstva (Tabela CD1).
Očevi u domaćinstvima u centralnom dijelu
Crne Gore daju češću podršku učenju i pripremi
djece za školu (85%), nego očevi iz južnog (70%) i
sjevernog (72%) regiona (Tabela CD1) .
Podrška učenju: dječije knjige
Stimulacija ranog razvoja obuhvatila je istraži-
vanje prisutnosti dječijih knjiga u domaćinstvu. Indi -
60 Fotografija: UNICEF Crna Gora / Duško Miljanić
kator je definisan odnosom broja domaćinstava u ko-
jima postoji tri ili više dječijih knjiga i ukupnog broja
ispitanih domaćinstava.
Analizom rezultata utvrđeno je da 77% do-
maćinstava posjeduje tri ili više dječijih knjiga, pri
čemu više od polovine populacije ima 10 ili više
ovakvih knjiga. Manje od 10 ovakvih knjiga u do-
maćinstvu registrovano je u: domaćinstvima na
sjeveru (osam knjiga), zatim u seoskim domaći -
nstvima (šest knjiga), u do ma ćinstvima u kojima
majka ima samo osnovno obrazovanje ili je bez obra-
zovanja (3) i u domaćinstvima s najnižim indeksom
bogatstva (3) (Tabela CD2).
Podrška učenju: knjige koje nijesuza djecu
Indikator je definisan odnosom broja domaći -
nstava s tri ili više knjiga koje nijesu za djecu i ukunog
broja ispitanih domaćinstava.
Domaćinstva u kojima žive djeca uzrasta do pet
godina u 79% slučajeva posjeduju i druge knjige,
osim dječijih slikovnica, uključujući i školske knjige,
pri čemu više od polovine populacije ima 10 i više knji -
ga. Domaćinstva u kojima žive majke s najnižim
nivoom obrazovanja i čiji je indeks bogatstva najniži,
u prosjeku posjeduju pet ovakvih knjiga (Tabela CD2).
Značajna razlika uočava se u odnosu između
broja knjiga i stepena obrazovanja majke u domaći -
nstvu. U domaćinstvu koje posjeduje 10 i više knjiga
živi 95% visokoobrazovanih ispitanih majki, a više od
polovine majki bez obrazovanja ili samo s osnovnom
školom (54%) živi u domaćinstvu s pet ovakvih knjiga
(tabela CD2).
Značajne razlike postoje u pogledu regiona u
kojem se nalazi domaćinstvo, pa 91% domaćinstava
na jugu Crne Gore ili 81% u centralnom dijelu ima 10
i više ovih knjiga, dok je to slučaj u samo 68% do-
maćinstava na sjeveru Crne Gore. Ista je situacija i
kada se posmatra gradsko i seosko područje kojem
pripadaju domaćinstva, pa je broj ovakvih domaći -
nstava u gradskoj sredini (84%) značajno veći nego
u seoskim (70%) (Tabela CD2).
Indikator je definisan odnosom broja domaći -
nstava s tri ili više materijala za dječiju igru i ukupnog
broja ispitivanih domaćinstava.
Kao materijali s kojima se djeca mogu igrati
navedeni su: predmeti u domaćinstvu, živa bića ili
predmeti koji se mogu naći van kuće, igračke
izrađene kod kuće i kupljene igračke.
U ispitivanom uzorku ukupno je 5,8% djece
uzrasta do pet godina kojima nije dostupan niti jedan
od navedenih materijala za igru (Tabela CD2).
Među svim pomenutim izborima za igru 89%
djece se koristi kupljenim igračkama, 28% igračkama
koje su dostupne van kuće, 18% djece za igru koristi
predmete u domaćinstvu, a 14% igra se igračkama
izrađenim u kući. Samo 13% djece se igra s tri ili više
različitih materijala za igru (Tabela CD2).
U odnosu na pol predmetima dostupnim u do-
maćinstvu značajno više se igraju djevojčice (22%)
nego dječaci (14%). U pogledu ostalih materijala za
igru nema značajnih razlika (Tabela CD2).
Iako se svako treće dijete u uzorku igra živim
bićima i predmetima van kuće, procenat takve djece
na sjeveru (39%) mnogo je značajniji nego u centra -
lnoj (28%), a posebno u južnoj regiji (12%). Iste ma-
terijale značajno češće za igru koriste djeca u
seoskim (38%) nego djeca u gradskim područjima
(23%) (Tabela CD2).
Kada se materijali za igru djece posmatraju u
odnosu na njihov uzrast uočava se da je procenat
djece koji se ni sa čim ne igraju do uzrasta od dvije
godine značajno veći (16%), nego one koja su starija
od dvije godine (0,2%). Učestalost igre sa živim
bićima i materijalima van kuće ili s igračkama
izrađenim kod kuće značajno se povećava kod djece
starije od dvije godine. Takođe, ove dvije uzrasne
podgrupe značajno se razlikuju i po broju igračaka,
jer se djeca na ranijem uzrastu u samo 8% slučajeva
igraju s tri ili više igračaka dok je procenat starije
djece koja rade to isto dvostruko veći (16%) (Tabela
CD2).
Rezultati istraživanja pokazuju da su u do-
maćinstvima u kojima majka ima osnovno obrazo-
vanje ili nema obrazovanje djeci dostupniji materijali
za igru van kuće (43%), nego djeci visokoobrazo-
61
Podrška učenju: materijali za igru djece
vanih majki, što je statistički značajna razlika. Pored
toga, procenat djece iz prve grupe koja se igraju s tri
ili više tipova materijala za igru (20%) skoro je duplo
veći nego među djecom visokoobrazovanih majki
(Tabela CD2).
Iako se i djeca iz domaćinstava s najnižim inde -
ksom bogatstva najviše igraju kupljenim igračkama
(79%), kao i djeca iz domaćinstava u kojima je ovaj
indeks najviši (92%), učestalost ostalih oblika igre
varira. Najsiromašnija djeca se skoro trostruko više
(44%) igraju materijalima i živim bićima dostupnim
van kuće, nego djeca iz najbogatijih domaćinstava
(15%). Takođe, u 16% slučajeva djeca iz prve grupe
igraju se raznovrsnijim materijalima, dok je to slučaj
kod 12% djece iz najbogatijih porodica (Tabela CD2).
Čuvanje djece
Indikator je definisan odnosom broja djece
uzrasta 0-59 mjeseci koja su prepuštena sama sebi
ili povjerena na čuvanje drugom djetetu mlađem od
10 godina u toku protekle sedmice i ukupnog broja
ispitane djece uzrasta 0-59 mjeseci.
Ovaj indikator opisuje dva oblika čuvanja djece,
bez prisustva starije osobe: 1) situaciju u kojoj je di-
jete prepušteno samo sebi, ili je 2) povjereno na ču-
vanje drugom djetetu, mlađem od 10 godina.
U prosjeku 6% djece je u posljednjih nedjelju
dana bilo ostavljeno na čuvanje drugom djetetu
mlađem od 10 godina, a njih 2,5% su ostavljani sami.
Statistički značajna razlika identifikovana je između
djece u domaćinstvima s najvećim indeksom bogatstva
gdje je učestalost takve situacije 3%, a u najsiromašni-
jim domaćinstvima u 11% slučajeva (Tabela CD3).
ZaključciDjeca koja žive u domaćinstvima s najvećim
inde ksom bogatstva dobijaju značajno veću podršku
u učenju nego djeca u najsiromačnijim domaćin-
stvima. U nešto manjem stepenu razlike se uočavaju
u odnosu na obrazovanje majke (visokoobrazovane
majke i majke s osnovnim obrazovanjem ili bez
njega) i region u kojem porodica živi (sjever – jug)
Učenju djece podršku pruža 78% očeva. Očevi
s višim i visokim obrazovanjem češće pružaju ovu
vrstu podrške nego očevi s osnovnim obrazovanjem
ili bez njega. Očevi iz srednjeg regiona Crne Gore,
takođe, pružaju ovu vrstu podrške češće nego očevi
iz južnog i sjevernog regiona Crne Gore.
62
Grafikon CD1 - Materijali sa kojima se djeca igraju
63
Dječije knjige su manje dostupne djeci koja žive
u domaćinstvima na sjeveru Crne Gore i djeci u
seoskim domaćinstvima, a najmanje djeci čije majke
imaju samo osnovno obrazovanje i koja žive u do-
maćinstvima s najnižim indeksom bogatstva.
Uočena je povezanost stepena obrazovanja
majke i broja knjiga u domaćinstvu koje nijesu nami-
jenjene djeci, kao i povezanost regiona u kojem živi
domaćinstvo. U domaćinstvima na sjeveru i u
seoskim domaćinstvima ova vrsta knjiga je zastu-
pljena u znatno manjem procentu.
Skoro 6% djece uzrasta do pet godina u ispiti-
vanom uzorku nema dostup ni jednom od navedenih
materijala za igru. Samo 13% djece se igra s tri ili
više različitih materijala za igru, a djevojčice se
znatno češće nego dječaci igraju predmetima dostu -
pnim u domaćinstvu. U uzorku do uzrasta od dvije
godine ničim se ne igra 16% djece.
Procenat djece koja se povjeravaju na čuvanje
djetetu mlađem od 10 godina ili ostavljaju sama je
relativno nizak ali je značajno veći u siromašnim
nego u bogatim domaćinstvima.
Preporuke- Konitnuirano podizati svijesti javnosti o značaju
podsticaja ranog razvoja djeteta u porodici i o
aktivnostima u porodici koje podstiču rani
razvoj.
- Organizovati institucionalnu podršku porodi -
cama koje nemaju mogućnosti da pružaju ova -
kve oblike podrške djeci, posebno u naseljima,
dijelovima grada, selima u kojima je identifikovan
viši stepen siromaštva. Ovu podršku mogu
pružiti NVO, lokalne škole, zdravstvene usta -
nove i slično, u vidu kratkotrajne sedmične po-
drške u radu s djecom i savjetovanja za rodi telje.
- Organizovati kampanje za promovisanje prava
djece i obaveza i podjela odgovornosti roditelja.
- Organizovati predavanja i radionice posvećene
značaju podrške koju očevi daju ranom razvoju
djeteta u cilju smanjenja tradicionalnih predra-
suda o „većoj važnosti” majke za razvoj djeteta
u ovom periodu.
- Organizovati mobilne biblioteke i „časove či-
tanja” za djecu, posebno u ruralnim oblastima.
- Osmisliti TV emisiju koja bi bila posebno nami-
jenjena čitanju dječijih bajki, priča, basni i slično.
- Promovisati čitanje kao podsticaj ranom učenju.
- Obogatiti školske biblioteke knjigama za djecu,
slikovnicama i organizovati dodatne aktivnosti u
školi u okviru kojih bi učenici volonteri čitali djeci
mlađeg uzrasta priče za djecu.
- Promovisati vrijednost knjige i čitanja uopšte, na
primjer, kroz postojeće akcije novinskih kuća u
Crnoj Gori koje po pristupačnoj cijeni uz primje -
rak novina prodaju vrijedna književna djela.
- Obogatiti bibliotečki fond u svim gradovima
Crne Gore, kroz donacije, učešće lokalne zaje -
dnice, roditelja, djece i slično.
- Promovisati značaj igre za rani razvoj kao
najznačajnijeg posla kojim se djeca bave – ono
što je za odrasle rad, za djecu je igra.
- Edukovati roditelje o izboru igračaka koje odgo-
varaju uzrastu (podstiču kreativnost, psihomo-
torne i psihosenzorne sposobnosti) i koje su
napravljene od prirodnih materijala.
- Oformiti pokretne igračkoteke i organizovati ak-
cije doniranja igračaka kroz volonterske akcije
u školi.
- Preko sredstava informisanja edukovati roditelje
o rizicima od povrjeđivanja djece u kući i o
značaju prisustva odrasle osobe.
Pravo na obrazovanje jedno je od osnovnih lju -
dskih prava čije ostvarivanje treba da doprinese
adekva tnom razvoju potencijala svakog pojedinca i
kvalitetu njegovog života. Jednak pristup kvalitetnom
obrazovanju za sve jedan je od osnovnih pokazatelja
efikasnosti obrazovnog sistema zemlje. Adekvatan rani
razvoj djeteta i kvalitetno obrazovanje predsta vljaju
garanciju za puni razvoj svih potencijala pojedinca.
Rani ulazak djeteta u sistem obrazovanja
(predškolsko vaspitanje i obrazovanje) u svim razvi-
jenim obrazovnim sistemima danas se prepoznaje
kao jedan od prediktora bolje spremnosti za školu i
dužeg „opstanka” u sistemu obrazovanja i snažan
podsticaj za cjeloživotno učenje.
Oblast MICS 3 istraživanja u Crnoj Gori, koja se
odnosi na obrazovanje obuhvatila je indikatore koji
se tiču sljedećih uzrasnih grupa: djeca od 36 – 59
mjeseci starosti, djeca na osnovnoškolskom uzrastu,
djeca na srednjoškolskom uzrastu i žene starosti 15
– 24 godine.
Podaci za ovu oblast prikupljeni su putem
upitni ka i kartica s test pitanjima na albanskom ili
službenom jeziku (za utvrđivanje pismenosti).
Obrazovanje je ispitivano preko 10 indikatora:
- pohađanje predškolskih programa
- spremnost za školu
- proporcija upisa u osnovnu školu
- neto stopa pohađanja osnovne škole
- neto stopa pohađanja srednje škole
- djeca koja stignu do petog razreda
- stopa upisa u srednju školu
- stopa djece koja su završila osnovnu školu
- stopa pismenosti odraslih
- indeks rodne jednakosti u osnovnom i sre -
dnjem obrazovanju.
Cilj je sticanje sveobuhvatnog uvida u dostu -
pnost predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazo-
vanja i obuhvat djece oba pola ovim nivoima
obrazovanja, kao i uvtrđivanje stope pismenosti žena
u dobi 15 – 24 godine.
Pohađanje predškolskih programa
Indikator je definisan odnosom broja djece
uzrasta 36 do 59 mjeseci koja su pohađala neku
vrstu programa za obrazovanje i vaspitanje djece u
ranom djetinjstvu i ukupnog broja ispitane djece
uzrasta od 36 do 59 mjeseci.
Jedna trećina djece su korisnici predškolskih
vaspitno-obrazovnih programa, među kojima je skoro
podjednak broj dječaka i djevojčica. Stopa pohađanja
je najveća u južnom regionu (44%), u centralnom
iznosi 33%, a u sjevernom 15% (Tabela ED1).
Statistički je značajan podatak da trostruko više
gradske djece (39%) koristi ove programe, u odnosu
na seosku djecu (12%). Tek svako peto dijete uzrasta
od 3 do 4 godine učestvuje u ovakvim programima,
dok se u periodu od 4 do 5 godina starosti u ove pro-
grame uključuje više od trećine djece (Tabela ED1).
64
ObrazovanjeIX
Kada majka ima više ili visoko obrazovanje
njena djeca su korisnici ovakvog programa u skoro
60% slučajeva, djeca majki sa srednjim obrazova -
njem u 31% slučajeva, a djeca majki s osnovnim
obrazo vanjem ili bez njega u svega 14%, što nijesu
statistički značajne razlike (Tabela ED1).
S porastom indeksa bogatstva domaćinstva
značajno raste i broj djece uključene u ove programe.
Djeca iz najsiromašnijih porodica koriste ove pro-
grame samo u 6% slučajeva, djeca iz porodice sa
srednjim indeksom u 26%, a djeca iz najbogatijih do-
maćinstava u 62% slučajeva (Tabela ED1).
Spremnost za školu
Indikator je definisan odnosom broja djece u
prvom razredu koja su prethodne godine pohađala
neki vid predškolskog programa i ukupnog broja ispi-
tane djece prvog razreda.
Iako je broj takve djece u našem uzorku rela-
tivno mali (89 djece) rezultat pokazuje da je ove pro-
grame pohađalo 64% učenika prvog razreda u
ispitivanoj godini.
Postoji statistički značajna razlika u procentu
djece iz najsiromašnijih domaćinstava (36%) i djece
iz domaćinstava s najvećim indeksom bogatstva
(81%), kada je riječ o pohađanju predškolskih pro-
grama prije ulaska u osnovnu školu (Tabela ED1).
Proporcija upisa u osnovnu školu
Indikator je definisan odnosom broja djece ško -
lskog uzrasta koja trenutno pohađaju prvi razred i
ukupnog broja ispitane djece u uzrastu za upis u
školu.2
Uzorak sedmogodišnjaka u istraživanju čini 141
dijete na uzrastu od sedam godina, a 94% njih je up-
isano u osnovnu školu u momentu istraživanja. Na-
jviše djece upisano je u centralnom dijelu 95%, u
južnoj regiji 91%, a u sjevernoj regiji 94%, što ne
predstavlja statistički značajne razlike (Tabela ED2).
Razlike nijesu statistički značajne ni kada je
riječ o razlikama među djecom iz gradskih i seoskih
sredina. U prvi razred upisuje se 80% djece majki
bez osnovnog obrazovanja, a 94% djece majki s vi-
sokim obrazovanjem, što statistički nije značajna ra-
zlika (Tabela ED2).
Pohađanje osnovne škole
Indikator je definisan odnosom broja djece
osno vnoškolskog uzrasta koja trenutno pohađaju
osno vnu školu i ukupnog broja ispitane djece osno -
vno školskog uzrasta.
Uočava se statistički značajna razlika između
stope pohađanja osnovnog obrazovanja djece čije
majke nemaju osnovno obrazovanje (60%) i djece
majki s visokim obrazovanjem (100%) (Tabela ED3).
Razlike u stopi pohađanja osnovne škole,
odnosno svih njenih razreda, uočavaju se u pogledu
indeksa bogatstva domaćinstva. Osnovnu školu po-
hađa 92% djece iz najsiromašnijih porodica (91%
dječaka i 92% djevojčica), a skoro 100% djece iz naj -
bogatijih porodica (99% dječaka i 100% djevojčica).
U ostalim grupama domaćinstava prema indeksu bo-
gatstva domaćinstva taj procenat se kreće od 98 do
100% (Tabela ED3).
Pohađanje srednje škole
Indikator je definisan odnosom broja djece srednjo -
školskog uzrasta koja trenutno pohađaju srednju školu i
ukupnog broja ispitane djece srednjoškolskog uzrasta.
U vrijeme ispitivanja 84% djece ovog uzrasta,
bez obzira na pol, pohađalo je srednju školu. U sjeve -
rnom i centralnom regionu skoro isti procenat djece
(po 83%) pohađao je srednje škole centralnog ili
sjeve rnog regiona, dok je u školama južnog regiona
bilo 87% djece iz uzorka koja su pohađala najmanje
srednju školu (Tabela ED4).
Prema mjestu življenja djece uočava se da 79%
njih živi u seoskim, a 88% djece u gradskim domaći -
nstvima. Srednju školu pohađa 10% više dječaka iz
gradske sredine u odnosu na njihove vršnjake iz
65
2 Istraživanje nije uzelo u obzir da je počev od školske 2004/05. godine u Crnoj Gori počela primjena novih obrazovnih programa
za osnovnu školu i da su u 20 osnovnih škola upisana 1533 šestogodišnjaka. U vrijeme istraživanja, koje se poklapa sa školskom 2005/06.
godinom, upisano je još 3793 šestogodišnjaka u 27 osnovnih škola. Istovremeno, broj djece koja su u toku ove dvije školske godine
upisana sa sedam godina iznosi 15 539.
seoske sredine, što nije statistički značajno. Ni u pop-
ulaciji djevojčica koje pohađaju srednju školu ne
uočava se razlika u odnosu na mjesto življenja
(Tabela ED4).
Kada se posmatra indeks bogatstva pokazuje
se da 68% djece iz najsiromašnijih porodica u mo-
mentu istraživanja pohađa najmanje srednju školu.
Taj procenat se u ostalim grupama s porastom in-
deksa bogatstva povećava, pa u domaćinstvima sa
srednjim indeksom dostiže 85%, a u onima s na-
jvećim indeksom 97%. Uočljiva je statistički značajna
razlika između stope pohađanja djece iz najsiro-
mašnijih i djece iz najbogatijih porodica (Tabela ED4).
Ovdje je važno napomenuti da je u uzorku ide -
ntifikovano skoro 18% djece uzrasta 15 – 16 godina
(14% dječaka i 4% djevojčica) koja još uvijek po-
hađaju osnovnu školu. Djevojčice ovog uzrasta koje
su još uvijek u osnovnoj školi potiču samo iz najsiro-
mašnijih domaćinstava (Tabela ED4).
Djeca koja stignu do petog razreda
Djeca koja stignu do petog razreda posmatrana
su kao proporcija djece koja upisuju prvi razred osno -
vne škole, a koja će vjerovatno stići do petog
razreda. Naime, polazi se od pretpostavke da će di-
jete prelaziti iz jednog razreda u drugi i da to stalno
povećava vjerovatnoću nastavka školovanja.
Takva procjena pokazuje da bi ukupno 97%
djece koja upišu prvi razred trebalo da dostigne i peti
razred osnovne škole. Nešto više djevojčica (98%)
nego dječaka (96%) moglo bi se naći u ovoj grupi
(Tabela ED5).
Takođe, procjenjuje se da će se ovaj trend kod
djece iz seoskih domaćinstava nastaviti u 100%
slučajeva, a iz gradskih u 95%. Procjenjuje se i da
oko 8% djece iz najsiromašnijih domaćinstava neće
ostvariti ovakvu prohodnost u toku osnovnog školo-
vanja (Tabela ED5).
Procjena je da će manje od trećine djece čije
majke nemaju osnovno obrazovanje dostići peti
razred, dok se kod majki s osnovnim, srednjim i vi-
sokim obrazovanjem ta vjerovatnoća procjenjuje u
rasponu od 98 do 100% (Tabela ED5).
Prema procjenama se može očekivati i da će
92% djece iz najsiromašnijih domaćinstava stići do
petog razreda, dok je u ostalim nivoim bogatstva do-
maćinstava taj procenat od 96 do 100% (Tabela
ED5).
66 Fotografija: UNICEF Crna Gora / Risto Božović
Indikator je definisan odnosom broja djece koja
su u prethodnoj školskoj godini bila u završnom
razredu osnovne škole, a koja pohađaju srdnju školu
i ukupnog broja ispitane djece koja su tokom
prethodne školske godine bila u završnom razredu
osnovne škole.
Prelaznost iz osnovne u srednju školu ostvaruje
se u 98% slučajeva. Stopa prolaznosti kod dječaka
je 100%, a kod djevojčica 96%. Stope prolaznosti u
centralnom i sjevernom dijelu su 2 – 3% niže od onih
u domaćinstvima u južnom regionu (100%) (Tabela
ED6).
U odnosu na obrazovanje majke stopa pro-
laznosti je ispod 50% kod djece čije majke nemaju
osnovno obrazovanje (u uzorku svega dvoje djece),
dok je stopa prolaznosti apsolutna u slučaju da majka
djeteta ima srednje, više odnosno visoko obrazo-
vanje (Tabela ED6).
Stopa djece koja su završila osnovnu školu
Indikator je definisan odnosom broja djece, bilo
kog uzrasta, koja pohađaju završni razred osnovne
škole (isključujući djecu koja su ponavljala razred) i
ukupnog broja ispitane djece uzrasta završnog
razreda osnovne škole (uzrast koji odgovara za-
vršnom razredu osnovne škole).
Podaci pokazuju da je stopa završetka osnovne
škole na uzorku ispitivane djece 91% (to su djeca
koja zadovoljavaju i kriterijum uzrasta i kriterijum
razreda). Kod djevojčica stopa je veća (94%) nego
kod dječaka (87%). Takođe, stopa je veća među dje-
com koja žive u centralnom, nego među onom koja
žive u južnom i sjevernom regionu. Istovremeno,
stopa je veća u selu nego u gradu (Tabela ED6).
U zavisnosti od indeksa bogatstva domaćinstva
stopa je najmanja kod djece koja žive u najsiromašni-
jim domaćinstvima (83%), a zatim raste i dostiže
maksimum (95%) kod djece koja žive u najbogatijim
domaćinstvima, što nije statistički značajna razlika
(Tabela ED6).
Nije uočena statistički značajna razlika između
visine ove stope u odnosu na stepen obrazovanja
majke.
Stopa pismenosti odraslih
Indikator je definisan odnosom broja žena
starosti 15 – 24 godine koje umiju da pročitaju kratku,
prostu rečenicu iz svakodnevnog života i ukupnog
broja ispitanih žena 15 – 24 godine.
Od ispitivanih žena se tražilo da pročitaju
rečenicu napisanu na kartici, štampanim slovima i na
njima razumljivom jeziku (službenom ili albanskom).
Ukupna stopa pozitivnog odgovora na ovo pi-
tanje je 93%, a kod žena s osnovnim obrazovanjem
ili nižim od toga 67% (Tabela ED8).
Značajnom se pokazuje statistička razlika
između 82% žena ovog uzrasta koje potiču iz najsiro-
mašnijih porodica, a koje su ispunile ovaj zadatak, i
onih ispitanica koje potiču iz najbogatijih porodica
(96%) (Tabela ED8).
Ukupan broj nepoznatih odgovora je 3%, pri
čemu treba uzeti u obzir da je izvjestan broj ispitanica
odbio da pročita rečenicu, što može ukazivati na či -
nje nicu da ove žene ne znaju da čitaju (Tabela ED8).
Indeks rodne jednakosti u osnovnom i srednjem obrazovanju
Indikator je definisan odnosom proporcije djevo-
jčica u osnovnoj i srednjoj školi i proporcije dječaka
u osnovnoj i srednjoj školi.
Indeks jednakosti dječaka i djevojčica u osno -
vnom obrazovanju je 1,01, što znači da 98% djevo-
jčica, odnosno 97% dječaka pohađa osnovno
obrazovanje (Tabela ED7).3
Indeks jednakosti dječaka i djevojčica u sre -
dnjem obrazovanju takođe je 1,01, što znači da 85%
djevojčica, odnosno 84% dječaka pohađa srednje
obrazovanje (Tabela ED7).
Oba indeksa su prilično stabilna prema svim
ispitivanim obilježjima (region i mjesto stanovanja,
obrazovanje majke, indeks bogatstva) (Tabela ED7).
67
3 Uzet je u obzir pravi odnos u populaciji
Stopa upisa u srednju školu
U predškolske vaspitno-obrazovne programe
nije uključeno dvije trećine djece iz ispitivanog
uzorka. Među djecom koja su uključena u ove
vaspitno-obrazovne programe tri puta više je
uključeno djece iz gradskih nego iz seoskih sredina.
S porastom indeksa bogatstva domaćinstva znača-
jno raste i broj djece koja koriste ove programe.
Samo 64% učenika koji su u vrijeme ispitivanja
pohađali prvi razred, prethodno je pohađalo neki vid
predškolskog programa. Takve programe najrjeđe
koriste djeca iz najsiromašnijih domaćinstava.
Procenat upisa u osnovnu školu kreće se od 61
do 95% zavisno od regije, ali bez statističke znača-
jnosti ovih razlika. Takođe, ne postoji ni statistički
značajna razlika kada je riječ o obrazovanju majki
djece koja se upisuju u osnovnu školu.
Stopa pohađanja osnovne škole povezana je
s obrazovanjem majke. Iako je stopa pohađanja re -
lativno visoka kod svih ispitivanih podgrupa, ona
raste s porastom indeksa bogatstva domaćinstva
(98-100%).
Najmanje srednju školu pohađa 84% petna e -
stogodišnjaka, a među njima je skoro 10% više djece
iz gradskih nego iz seoskih domaćinstava. U pogledu
stope pohađanja ne uočavaju se razlike između
dječaka i djevojčica u odnosu na mjesto življenja,
ali one postoje kada je u pitanju indeks bogatstva do-
maćinstva.
Procjenjuje se da će ukupno 97% djece koja
upišu prvi razred dostići i peti razred osnovne škole,
od čega 98% djevojčica i 96% dječaka. Ovaj je trend
vjerovatniji u grupi djece koja žive u seoskim do-
maćinstvima (100%), nego u gradskim (95%), dok
oko 8% djece iz najsiromašnijih domaćinstava
vjerovanto neće ostvariti ovakvu prohodnost.
Iz osnovne u srednju školu prelazi 98% djece iz
uzorka, pri čemu je stopa prelaznosti dječaka apsolutna u
odnosu na djevojčice (96%). Oko 9% djece iz najsiro-
mašnijih domaćinstava ne ostvaruje ovu stopu prelaznosti.
Osnovnu školu ne završi 9% djece , s nešto
manjim učešćem djevojčica nego dječaka. Ova stopa
je najniža kod djece iz najsiromašnijih domaćinstava
(17%), ali nije statistički značajna u odnosu na djecu
iz najbogatijih domaćinstava.
68 Fotografija: UNICEF Crna Gora / Risto Božović
Zaključci
69
Ispitivane žene od 15 do 24 godine starosti u
93% slučajeva davale su tačne odgovore, dok je
stopa tačnih odgovora kod žena bez osnovnog obra-
zovanja ili s osnovnim obrazovanjem niža i iznosi
67%. Značajnosti razlika pokazuju se u odnosu na
indeks bogatstva porodice. Procenat od 3% nepo -
znatih odgovora može ukazivati na činjenicu da ispi-
tivane žene ne znaju da čitaju.
Rezultati pokazuju da ne postoje značajne razli -
ke u indeksu jednakosti dječaka i djevojčica ni u
osno vnom ni u srednjem obrazovanju (1,01) i da je
ovaj indeks prilično stabilan prema svim ispitivanim
obilježjima.
Preporuke- Promovisati značaj obrazovanja za obe zbje -
đi vanje visokog kvaliteta života svakog pojedinca u
socijalnom, ekonomskom i psihološkom smislu.
- Kontinuirano podizati svijest roditelja i zaje dni -
ce o značaju organizovanih oblika predškolskog vaspi-
tanja i obrazovanja za bolju spremnost za školu, a kasnije
kretanje kroz obrazovanje i uspjeh u obrazovanju.
- Obezbijediti prostorne uslove za veću dostu -
pnost predškolskih programa svoj djeci u Crnoj Gori,
posebno u seoskim sredinama.
- Ojačati veze između predškolskih ustanova,
osnovnih i srednjih škola i nevladinog sektora na
lokalnom nivou, kako bi se iskoristili kapaciteti i
resursi za realizaciju programa predškolskog vaspi-
tanja i obrazovanja, posebno u seoskim sredinama.
- Uspostaviti adekvatnu pravnu regulativu u
cilju podizanja standarda kvaliteta u privatnim usta -
novama koje nude programe predškolskog vaspi-
tanja i obrazovanja i osiguranja kvaliteta ovih usluga.
- Osnažiti veze između škola i lokalnih
zajedni ca, kako bi se pravovremeno identifikovala
djeca kojoj nijesu dostupni ovi programi, kao i djeca
koja se ne upisuju u osnovnu školu.
- Dosljedno primjenjivati zakonsku regulativu
koja se odnosi na obaveznost osnovnog obrazovanja
i odgovornost roditelja u vezi s ovim pitanjem.
- Oblikovati programe za ekonomsko osnaži-
vanje najsiromašnijih porodica, koji bi uključivali i
obavezu roditelja da upišu dijete u školu i osiguraju
njegovo redovno pohađanje škole.
- Kontinuirano stvarati uslove (mjere obra-
zovne politike, resursi, prostor) kako bi u budućnosti
srednja škola postala obavezna.
- Obezbijediti finansijske podsticaje (stipendi-
ranje, smještaj u dom) za djecu iz siromašnih poro -
dica, u cilju stimulisanja upisa i nastavka srednjeg
obrazovanja.
- Uspostaviti adekvatnu bazu podataka koja bi
obezbijedila praćenje pojedinačnog učenika, sa ci -
ljem osiguranja nastavka i završetka obrazovanja
učenika.
- Promovisati značaj pismenosti kod žena za
poboljšanje njene uloge u porodici, na tržištu rada i
u društvu.
- Organizovati programe opismenjavanja
namijenjene nepismenim ženama uzrasta 15 – 24
godine.
Konvencijom o pravima djeteta svako dijete ima
pravo na ime i nacionalnost i pravo na zaštitu od liša-
vanja njegovog identiteta. Registrovanje rođenja je
osno vno sredstvo obezbjeđenja ovih prava djece. Svi-
jet po mjeri djeteta ima za cilj razvijanje sistema za
obezbjeđivanje registrovanja svakog djeteta na
rođenju ili ubrzo poslije rođenja i ispunjavanje nje-
govog prava na sticanje imena i nacionalnosti u skladu
s nacionalnim zakonima i relevantnim međunarodnim
dokumentima. Pokazatelj za to je procenat djece
mlađe od pet godina čije je rođenje regi strovano.
Nacionalnim planom akcije za prava djeteta u
Crnoj Gori postavljen je cilj da do 2010. godine, sva
djeca budu upisana u Matičnu knjigu rođenih i imaju
uvjerenje o državljanstvu.
Ovo pravo se ostvaruje prijavom djeteta po
rođenju i upisom u matičnu knjigu rođenih a potom i
u knjigu državljana.
Prema Zakonu o matičnim knjigama RCG (član
6) „Rođenje djeteta u porodilištu ili drugoj
zdravstvenoj ustanovi dužna je da prijavi zdravstvena
ustanova. Rođenje djeteta van zdravstvene ustanove
dužni su da prijave: otac djeteta ili lice u čijem je stanu
dijete rođeno, ili majka čim za to bude sposobna, ili
babica ili ljekar koji su sudjelovali pri porođaju, a kad
ovih lica nema ili su u nemogućnosti da rođenje pri-
jave – lice koje je saznalo za rođenje djeteta“.
Ovim Zakonom predviđeno je da se rođenje
djeteta prijavljuje u roku od 15 dana od dana rođenja,
dok su lica koja su ovlašćena da određuju lično ime
djeteta, dužna da prijave nadležnom matičaru lično
ime djeteta najkasnije u roku od dva mjeseca od
dana rođenja djeteta.
Zakonom o crnogorskom državljanstvu kao
jedan od uslova za sticanje državljanstva predviđeno
je i rođenje na teritoriji Crne Gore.
U Crnoj Gori je registrovano 98% djece mlađe
od pet godina (tabela CP.1). Nema značajnih vari-
jacija u registrovanju rođenja prema polnim, staros-
nim ili obrazovnim kategorijama. Samo jedan
procenat majki/staratelja ne zna da li je rođenje nji-
hovog djeteta registrovano.
ZaključakCilj da sva djeca budu registrovana odmah po
rođenju, u Crnoj Gori je skoro dostignut čemu dopri-
nosi veliki procenat porođaja u zdravstvenim usta -
novama. Zahvaljujući pozitivnoj zakonskoj regulativi
omogućeno je i sticanje prava na državljanstvo
rođenjem na teritoriji Crne Gore.
PreporukePromjena zakonske regulative u ovoj oblasti
kojom bi se postigla usklađenost termina određenih
za prijavu rođenja i davanje imena djetetu, uz
povećanje informisanosti javnog mnjenja o potrebi
registracije rođenja, doprinijelo bi potpunom ostvari-
vanju prava djeteta na ime i državljanstvo.
70
Zaštita djeteta
Registracija rođenja
X
Imajući u vidu činjenicu da se najveći broj
porođaja obavlja u zdravstvenim ustanovama, ostva -
renje ovog cilja, moguće je postići uvođenjem
obaveze dobijanja Izvoda iz knjige rođenih pri izlasku
novorođenčeta s majkom iz porodilišta. Pozitivan
primjer iz prakse za ovo imamo u opštini Cetinje.
Dječiji rad
Član 32. Konvencije o pravima djeteta precizira:
„Države potpisnice priznaju da prava djeteta treba
zaštititi od ekonomske eksploatacije i obavljanja
svakog posla koji je rizičan ili ometa obrazovanje
djeteta ili je štetan za zdravlje djeteta odnosno njegov
fizički, mentalni, duhovni, moralni i društveni razvoj”.
Deklaracija „Svijet po mjeri djeteta” (2002) navodi
devet strategija za borbu protiv dječijeg rada, a MRC-i
usmjereni na zaštitu djeteta od eksploatacije.
Ustavom Crne Gore (član 64) propisano je da
omladina uživa posebnu zaštitu na radu.
Zakonom o radu Crne Gore predviđeno je da
ugovor o radu može da zaključi lice koje je navršilo 15
godina života i ima opštu zdravstvenu sposo bnost. Za-
posleni mlađi od 18 godina imaju pravo na posebnu
zaštitu (član 74). Propisano je da ne mogu da rade na
radnom mjestu na kojem se pretežno obavljaju
naročito teški fizički poslovi, radovi pod zemljom ili pod
vodom, niti na poslovima koji bi mogli štetno ili s
povećanim rizikom da utiču na njihovo zdravlje i život.
Takođe je propisano da osoba mlađa od 18 godina ne
može da radi duže od punog radnog vremena, niti
noću, kao i to da ne mogu biti raspo ređeni na rad van
mjesta prebivališta, odnosno boravišta.
Zakon o zapošljavanju nezaposlenim licem
smatra lice od 15 do 65 godina života koje se nalazi
na evidenciji Zavoda za zapošljavanje Crne Gore i
aktivno traži zaposlenje. Redovni učenici i studenti u
smislu propisa o penzijskom i invalidskom osiguranju
ne smatraju se nezaposlenim licima. Ovim Zakonom
nezaposlena lica od 15 do 18 godina imaju sva prava
kao i ostali nezaposleni.
U MICS upitniku, veliki broj pitanja odnosi se na
dječiji rad, tj. djecu od 5 do 14 godina koja su
uključena u radne aktivnosti. Dijete se smatra
uključenim u radne aktivnosti u trenutku istraživanja
ako je tokom sedmice koja je prethodila istraživanju:
• za uzrast 5 – 11 godina: u toku jedne nedjelje
obavljalo privrednu djelatnost barem jedan
sat ili je 28 sati obavljalo kućne poslove
• za uzrast 12 – 14 godina: u toku jedne nedje -
lje obavljalo privrednu djelatnost najmanje 14
sati ili je 28 sati obavljalo kućne poslove.
Ova definicija omogućava razlikovanje dječijeg
rada od dječijeg posla, kako bi se identifikovala vrsta
posla koju treba eliminisati. Procjena koja je data ovdje
predstavlja minimum zastupljenosti dječijeg rada, s
obzirom na to da neka djeca mogu biti uključena u rizi -
čne radne aktivnosti izvjestan broj sati koji bi mogao biti
manji od broja sati definisanih u gore objašnjenim kriter-
ijumima. Tabela CP2 prikazuje rezultate dječijeg rada
prema vrsti zadatka. Skoro 10 % djece uzrasta od 5 do
14 godina uključeno je u dječiji rad, uglavnom u formi
neplaćenog dječijeg rada ili porodičnog biznisa. Postoje
određene razlike prema regionu i tipu naselja. Na
sjeveru je najveći broj djece koja su uključena u radne
aktivnosti, skoro 20% od ukupnog broja djece ove
starosne grupe, dok je u južnom i centralnom regionu
ovaj procenat niži i iznosi 4% odnosno 5%. Dječaci
(12%) su nešto više uključeni u dječije radne aktivnosti
od djevojčica (8%). Takođe, više djece iz ruralnih oblasti
(17%) uključeno je u dječije radne aktivnosti od djece iz
urba nih oblasti (6%). Prema indeksu bogatstva po stoji
suprotna korelacija. Povećanjem indeksa boga tstva,
procenat djece uključene u dječije radne aktivnosti se
smanjuje. Naime, 24% djece koja pripadaju najsiro-
mašnijim domaćinstvima i samo 3% djece iz najbogatijih
domaćinstava uključeno je u radne aktivnosti.
Prema istraživanju, 5% djece koja rade van do-
maćinstva za to nijesu plaćena, dok plaćeni rad go-
tovo da i ne postoji u Crnoj Gori. Isti procenat djece
radi poslove koji se karakterišu kao porodični biznis.
Tabela CP.3 predstavlja procenat djece klasi-
fikovane kao učenici-radnici ili radnici-učenici.
Učenici-radnici su djeca koja pohađaju školu koja su
bila uključena u dječije radne aktivnosti u momentu
istraživanja. Tačnije, istraživanje je pokazalo da od
88% djece uzrasta od 5 do 14 godina koja pohađaju
školu, njih 10% je uključeno u aktivnosti koje pre -
dstavljaju dječiji rad. S druge strane, od 10% djece
71
klasifikovane kao učenici-radnici, većina njih, takođe,
pohađaju školu (87%).
ZaključakU Crnoj Gori u odnosu na dječji rad najviše su
pogođena djeca iz siromašnih porodica, porodica sa
sjevera i iz ruralnih oblasti, što je uglavnom poslje -
dica tradicionalnog načina života i zaduženja koja
djeca imaju u svojim domaćinstvima (čuvanje stoke,
lakši poljoprivredni radovi, skupljanje i prodaja šu -
mskih plodova i ljekovitog bilja i sl.).
Od djece koja rade vrlo mali procenat ne po-
hađa školu, ali i to svakako može predstavljati
prepreku njihovom pravilnom razvoju i napredovanju.
PreporukeU narednom periodu naročitu pažnju treba
posvetiti programima koji doprinose smanjenju siro-
maštva, a naročito porodica sa djecom. Pored različi-
tih oblika finansijske podrške porodicama u stanju
socijalne potrebe naročito treba podsticati školovanje
djece da bi se na taj način omogućilo da izađu iz
kruga siromaštva.
Posebno je potrebno razvijati programe inkluzije
romske populacije uz naglasak na uključivanja u re-
dovne programe školovanja.
Vaspitavanje djece
Kako je rečeno u deklaraciji Svijet po mjeri
djeteta, „…djeca se moraju zaštititi od svakog vida
nasilja…” a Milenijumska deklaracija poziva na za-
štitu djece od zlostavljanja, eksploatacije i nasilja.
Ustavom Crne Gore (član 74) propisano je da se
djetetu jemči posebna zaštita od psihičkog, fizi čkog, ekono -
mskog i svakog drugog iskorišćavanja ili zloupotrebe.
Porodičnim zakonom (član 70) propisano je da
roditelji ne smiju podvrgavati dijete ponižavajućim
postupcima i kaznama koje vrijeđaju ljudsko dosto-
janstvo djeteta i dužni su da dijete štite od takvih po -
stupaka drugih lica.
U MICS istraživanju za Crnu Goru,
majkama/starateljima djece uzrasta 2 – 14 godina
postavljano je niz pitanja o načinima vaspitavanja nji-
hove djece kada se ona ne ponašaju kako treba. Za
modul dječijeg vaspitavanja, jedno dijete uzrasta
2 – 14 godina slučajno je birano iz svakog domaći -
nstva tokom terenskog rada. Od ovih pitanja, tri indi -
katora korišćena su za objašnjavanje aspekata
dječije discipline kao što su:
- broj djece uzrasta 2 – 14 godina koja su doži -
vje la psihološku agresiju kao kaznu ili manju
fizičku kaznu ili ozbiljnu fizičku kaznu; i
- broj roditelja/staratelja djece uzrasta 2 – 14
godina vjeruje da djecu treba fizički kažnja-
vati u cilju adekvatnog vaspitanja.
U Crnoj Gori, 61% djece uzrasta 2 – 14 godina
bilo je podvrgnuto makar jednom vidu psihološke ili
fizičke kazne od strane njihovih majki/staratelja ili
drugih članova domaćinstva. Što je još važnije, 6%
djece bilo je podvrgnuto ozbiljnoj fizičkoj kazni. S
druge strane, 5% majki/staratelja vjeruje da dijete
treba fizički kažnjavati, što podrazumijeva interesa -
ntan kontrast stvarnom prisustvu fizičke discipline
(tabela CP.4).
Muška djeca bila su više podvrgnuta kako ma -
njoj tako i ozbiljnoj fizičkoj kazni (46% i 7%) nego že -
nska djeca (38% i 4%). Veoma je interesantno da su
razlike u pogledu mnogih pozadinskih varijabli bile
rela tivno male. Fizička kazna se smanjuje odrasta -
njem djeteta. Obrazovanje majki je u jakoj uzajamnoj
vezi s metodama koje koristi u vaspitavanju djeteta –
manje obrazovane majke manje koriste nenasi lničke
metode, a više nasilničke metode u vaspitavanju
djeteta. Isti model se može vidjeti ako se posmatra
inde ks bogatsva – upotreba nasilničkih metoda se
smanjue, a upotreba nenasilničkih metoda se
povećava u skladu s porastom stepena bogatstva.
ZaključakU Crnoj Gori je evidentan porast svijesti o
potrebi primjenjivanja nenasilnih metoda vaspitanja.
Međutim, praksa još uvijek govori suprotno. Ovo
svakako ukazuje na potrebu dodatnog angažovanja
državnog i nevladinog sektora u kreiranju meha-
nizama koji bi trebalo da dovedu do apsolutne zaštite
djece od svih vrsta nasilja.
PreporukeNovom zakonskom regulativom potrebno je
uvesti zabranu fizičkog i psihološkog kažnjavanja
djeteta uz odgovarajuće sankcije.
72
Podsticati i razvijati programe obuke za zdravo
roditeljstvo i nenasilno vaspitavanje djece kao i pro-
grame nenasilne komunikacije kod školske djece.
Rani brak
Brak prije 18 godina je stvarnost za mnoge
mlade djevojke. Prema UNICEF-ovim procjenama,
preko 60 miliona žena starosti 20 – 24 godina koje
su udate ili žive u vanbračnoj zajednici učinilo je to
prije 18. godine. Faktori koji utiču na stope dječijeg
braka uključuju: stanje državnog sistema za regi -
straciju koji obezbjeđuje dokaz o starosti djeteta;
posto janje adekvatnog zakonskog okvira uz prateće
važeće mehanizme koji se tiču slučajeva dječijeg
braka i postojanje običajnog i vjerskog prava koji po-
državaju takvu praksu.
U mnogim dijelovima svijeta roditelji podržavaju
brak svojih ćerki dok su još uvijek djeca u nadi da će
im brak doprinijeti boljoj finansijskoj i socijalnoj situaciji,
ali i zbog oslobađanja porodice finansijkog tereta.
Činje nica je da dječiji brak predstavlja povredu ljudskih
prava, kompromitujući razvoj djevojaka i da često
rezultira ranom trudnoćom i socijalnom izolacijom,
niskim nivoom obrazovanja i stučnog usa vršavanja što
ojačava rodnu prirodu siromaštva. Pravo na „slobodnu
i punu” saglasnost za brak prepoznato je u Univerza -
lnoj deklaraciji o ljudskim pravi ma – uz priznanje da sa-
glasnost ne može biti „slobodna i potpuna” kada jedna
strana nije dovoljno zrela da donese informisani pri -
stanak o životnom partneru. Konvencija o eliminaciji
svih vidova diskri mi nacije žena pominje pravo na za-
štitu od dječijeg braka u članu 16. koji kaže: „Vjeridba
i brak djeteta nemaju pravnu valjanjost, i sve
neophodne radnje, uključujući zakonodavstvo, će se
preduzeti u defini sanju minimalnog starosnog uzrasta
za brak...” U Konvenciji o pravima djeteta, brak nije di-
rektno ra zma tran, već je povezan s drugim pravima –
kao što su pravo na slobodno izražavanje svog mišlje -
nja, pravo na zaštitu od svih vidova zloupotrebe i pravo
na zaštitu od štetnih tradicionalnih praksi – i često je
stvar rasprave Odbora o pravima djeteta. Osta li među-
narodni sporazumi koji se odnose na dječiji brak su
Konvencija o pristanku na brak, Minimalna starosna
dob za brak i registraciju brakova i Afrička povelja o
pravima i blagostanju djeteta i Protokol Afričke povelje
o lju dskim i narodnim pravima na prava žena u Africi.
Dječiji brak je takođe identifikovan na Pan-afričkom fo-
rumu protiv seksualne eksplo atacije djece kao vida
komercijalne seksualne eksploatacije djece.
Mlade udate djevojke su jedinstvena, mada
često nevidljiva grupa. Pošto se od njih očekuje da
obavljaju teške i mnogobrojne kućne poslove, pod
opterećenjem dokazivanja plodnosti, a odgovorne su
i za podizanje djece dok su i same još uvijek djeca,
udate djevojke i djeca-majke suočavaju se s prinu -
dnim donošenjem odluka i smanjenim životnim izbo -
rima. Dječacima se takođe pogođeni dječijim
bra kom, ali ovo se u daleko većem broju i intenzivnije
događa djevojčicama. Kohabitacija – kada dvoje žive
zajedno kao da su u braku – predstavlja isti problem
ljudskih prava kao i brak. Kada djevojka živi sa čovje -
kom i preuzme ulogu pružaoca usluga prema njemu,
često se pretpostavlja da je postala odrasla žena, čak
iako još uvijek nema 18 godina. Dodatni problemi koji
nastaju u neformalnim odnosima – na primjer,
nasljedstvo, državljanstvo i društveno prepoznavanje
– mogu učiniti djevojke u neformalnim zajednicama
ranjivijim na različite načine u odnosu na one djevo-
jke koje su u zvaničnim brakovima.
Istraživanja pokazuju da mnogi faktori koji su
povezani dovode dijete u rizik od dječijeg braka. Siro-
maštvo, zaštita djevojčica, porodični ugled i obezbje -
đenje stabilnosti tokom nestabilnih socijalnih perioda
smatraju se značajnim faktorima u određivanju rizika
za brak za djevojčicu. Žene koje su se udale u
mlađim godinama vjeruju da je ponekad prihvatljivo
da suprug tuče svoju suprugu i češće i same doživlja -
vaju porodično nasilje. Smatra se da razlika u godi-
nama između partnera doprinosi zloupotrebi moći i
da povećavaju rizik ranog udovstva.
Usko povezano s problemom dječjeg braka je i
vrijeme kada djevojčice postaju seksulano aktivne.
Žene koje se udaju prije 18. godine obično imaju više
djece od onih koje se kasnije udaju. Poznato je da su
smrti povezane s trudnoćom glavni uzrok smrtnosti i
za udate i za neudate djevojke straosti od 15 do 19
godina, naročito među najmlađima u ovoj uzrasnoj
grupi. Postoje dokazi koji ukazuju na to da je veća
vjerovatnoća da se djevojke koje se udaju u ranom
73
uzrastu udaju za starije muškarce što ih dovodi u po-
jačan rizik od infekcije HIV-om. Roditelji žele da udaju
svoje kćerke kako bi sačuvali njihovu čast, a
muškarci često žele mlađe žene za supruge, kako bi
izbjegli rizik da izaberu ženu koja je već inficirana.
Potreba za mladom ženom za rađanje i dispa -
ritetom moći koja proizilazi iz razlike u godinama
dovodi do vrlo rijetke upotrebe kondoma među
ovakvim parovima.
Naše zakonodavstvo Porodičnim zakonom (član
24) propisuje da brak ne može sklopiti lice koje nije
navršilo 18 godina života. Izuzetno, sud može dozvoliti
sklapanje braka maloljetnom licu starijem od 16 godina.
Od pokazatelja koji se koriste, dva ukazuju na
procenat žena koje se udaju prije 15. odnosno prije
18. godine. Procenat žena udatih u raznim uzrastima
dat je u tabeli CP.5. U Crnoj Gori, nema žena starosti
15 – 49 godina koje su se udale prije 15. godine
starosti, ali 7% žena starosti 20 – 49 godina se udalo
prije 18. godine. Po regionima: 10% žena na sjeveru
se udalo prije 18. godine, 7% u centralnom i 5% na
jugu. Preko 20% žena s osnovnim ili nižim obrazo-
vanjem udalo se prije 18. godine života, dok je to isto
uradilo 5% žena sa srednjom školom i samo 1%
žena sa fakultetskim obrazovanjem.
Slična situacija je kada se uzme u obzir stepen
bogatstva. Najsiromašnije žene će se vjerovatno
udati prije 18. godine. Samo dva procenta žena
starosti 15 – 19 godina u Crnoj Gori trenutno živi u
braku ili vanbračnoj zajednici.
Druga komponenta ovog problema je razlika u
starosti supružnika, a kao indikator se koristi procenat
žena koje su vjenčane ili žive u zajednici sa 10 ili više
godina starijim supružnicima. Tabela CP.6 predstavlja
rezultate koji se tiču razlike u godinama između
supružnika. Udio žena koje su trenutno vjenčane ili
žive u zajednici starosti 20 – 24 godina kojima su
muževi ili partneri 10 ili više godina stariji iznosi 17%.
Samo dva procenta žena starosti 20 – 24 godina koje
su trenutno vjenčane/žive u vanbračnoj zajednici,
imaju muževe/partnere koji su mlađi od njih.
ZaključakU Crnoj Gori je relativno nizak procenat žena koje se
rano udaju ili stupaju u vanbračnu zajednicu. Rani
brak je u vezi sa siromaštvom njihovih porodica i
niskim stepenom obrazovanja.
PreporukeU narednom periodu potrebno je realizovati pro-
grame seksualnog obrazovanja i planiranja porodice
u cjelokupnom školskom sistemu. Isto tako neo -
phodno je putem školskih programa i najširih medi-
jskih kampanja jačati pozitivne stavove u odnosu na
rodnu ravnopravnost i zdrave životne stilove.
Nasilje u porodici
Nasilje u porodici je najčešći oblik nasilja čije su
žrtve prvenstveno žene i djeca.
Izvjestan broj pitanja je postavljen ženama
starosti 15 – 49 godina kako bi se utvrdio njihov stav
prema tome da li je opravdano da muževi udaraju ili
tuku svoje supruge/partnerke iz različitih razloga.
Ova pitanja su postavljana da bi se dobio uvid u ku -
ltu rna vjerovanja koja su pretežno povezana s nasi -
ljem protiv žena od strane njihovih muževa/partnera.
Glavna pretpostavka je da žene, koje su saglasne s
izjavama da je opravdano da muževi/partneri tuku
svoje supruge/partnerke pod okolnostima koje su
opisane, sklonije su da budu zlostavljane od strane
svojih muževa/partnera. Odgovori na ova pitanja
mogu se naći u tabeli CP.7.
U Crnoj Gori određeni procenat žene vjeruju da
je opravdano da ih njihov partner tuče u slučaju
nekog od sljedećih navedenih razloga:
• 4% kada žena izađe van kuće, a da ne
obavi jesti muža
• 10% kada žena zanemaruje djecu
• 3% kada se žena raspravlja s mužem
• 2% kada žena odbije seks s mužem
• 2% kada joj zagori ručak.
Ukratko, svaka deseta žena u Crnoj Gori vjeruje
da je opravdano da je partner tuče iz nekog od
prethodno navedenih razloga. Na sjeveru i jugu i u ru-
ralnim predjelima, ovaj procenat je sličan i iznosi 14 – 15%,
dok 6% žena iz centralne regije i 9% iz urbanog po-
dručja dijeli isto mišljenje. Prema nivou obrazovanja,
16% žena s osnovnim ili nižim nivoom obrazovanja,
74
11% sa srednjim, i 6% žena s univerzitetskim obrazo-
vanjem vjeruje da je opravdano da ih partner tuče iz
bilo kojeg od prethodno navedenih razloga. Takođe,
skoro 23% žena iz najsiromašnijih i samo 4% žena iz
najbogatijih doma ćinstava vjeruje u isto tj. da su razlozi
da suprug tuče ženu opravdani.
ZaključakU Crnoj Gori stav žena prema opravdanosti
nasilja nad njom korelira sa stepenom njihovog obra-
zovanja i stepenom siromaštva njihovih porodica.
Tole rantnije prema nasilju su žene iz najsiromašnijih
porodica i s nižim stepenom obrazovanja. Evidentno
je da još uvijek postoji značajan prostor za aktivnost
programa koji imaju za cilj jačanje svijesti žena o ro -
dnoj ravnopravnosti i prevenciji nasilja u porodici.
PreporukaZnačajan korak u suzbijanju i zaštiti od nasilja
postići će se donošenjem Zakona o zaštiti od nasilja
u porodici koji je u pripremi. Takođe je važno realizo-
vati programe za podršku i pomoć ženama i djeci –
žrtvama nasilja, kao i kontinuirano razvijati svijest
javnosti o ovom problemu.
Smetnje u razvoju djece
Prava djeteta sa smetnjama u razvoju utvrđena
su brojnim međunarodnim dokumentima.
Jedan od ciljeva Svijeta po mjeri djeteta je za-
štita djece od zloupotrebe, eksploatacije i nasilja,
uključujući eliminisanje diskriminacije djece sa
smetnja ma u razvoju. Za djecu uzrasta od 2 do 9 go-
dina, postavljeno je niz pitanja koja procjenjuju broj
smetnji u razvoju/oštećenja, kao što su oštećenje
vida, sluha i poteškoće u govoru. Ovaj pristup počiva
u konceptu funkcionalnog invaliditeta koji je razvila
SZO i ima za cilj identifikovanje implikacije svakog
oštećenja ili smetnje u razvoju na dalji razvoj djeteta
(npr. na zdravlje, ishranu, obrazovanje, itd.).
Ustavom Crne Gore (član 68) jemči se posebna
zaštita lica s invaliditetom, a zakonima iz oblasti
zdravstva, obrazovanja i socijalne zaštite utvrđena
su prava za podršku djeci sa smetnjama u razvoju i
njihovim porodicama.
Tabela CP.10 predstavlja rezultate ovih pitanja.
U Crnoj Gori 1% djece uzrasta 2 – 9 godina ima
poteškoća s vidom, bilo danju ili noću, 7% djece ne
razumije data uputstva, 1% ne uči da radi stvari kao
75
Foto
gra
fija:
UN
ICE
F C
rna G
ora
/ R
isto
Bo
žovi
ć
ostala djeca istog uzrasta, 3% djece ne govori ili se
ne sporazumijeva riječima i 1% je mentalno zaostalo,
inertno ili usporeno. U skladu s prethodnim, 13%
djece uzrasta od 2 – 9 godina posjeduje barem jednu
od prethodno navedenih smetnji u razvoju. Najveći
broj djece sa barem jednom smetnjom u razvoju je
na jugu Crne Gore 23%, dok je na sjeveru 12%, a u
centralnom dijelu 8%.
ZaključakImajući u vidu činjenicu da u Crnoj Gori ne po -
stoji precizna statistika o vrsti smetnje i broju djece
sa smetnjama u razvoju, a kako su navedeni podaci
dobijeni na osnovu subjektivne procjene roditelja,
treba ih posmatrati s određenom dozom rezerve
naročito rezultate s dobijenim visokim procentima
vezanim za nerazumijevanje izdatih uputstava
(moguće je da majke/staratelji nijesu dobro razumjeli
pitanje koje je glasilo „Kada kažete vašem djetetu da
nešto uradi, da li vam ono izgleda kao da je razu -
mjelo šta ste mu rekli?”. U svakom slučaju kao
neophodna nametnula se potreba uvođenja jedi -
nstvene evidencije djece sa smetnjama u razvoju, za-
snovane na opšteprihvaćenim standardima, kako bi
se izbjegle subjektivne procjene i stvorila prava slika
o broju i vrsti smetnji u razvoju kod djece u Crnoj
Gori.
PreporukeU cilju poboljšavanja zaštite djece sa sme -
tnjama u razvoju potrebno je razviti programe rane
identifikacije i rehabilitacije ove djece kao i sisteme
kontinuiranog praćenja i podrške takvoj djeci i nji-
hovim porodicama. Jedan od preduslova za dobar
monitoring je i uspostavljanje baze podataka za djecu
i omladinu sa smetnjama u razvoju na lokalnom i
centralnom nivou.
Takođe, neophodno je uskladiti normativna
akata s domaćim i međunarodnim dokumentima u
smjeru inkluzivnog obrazovanja.
76 Fotografija: UNICEF Crna Gora / Risto Božović
Jedan od najvažnijih preduslova za smanjenje
stope HIV infekcije je tačno poznavanje načina
transmi sije HIV-a i strategije za prevenciju transmisije
HIV-a. Tačne informacije predstavljaju prvi korak ka
podizanju nivoa svijesti i pružanju sredstava mladim
ljudima da se zaštite od infekcije. Zablude o HIV-u su
česte i mogu da dovedu do zabune kod mladih i spri-
ječe napore na prevenciji. U različitim regionima
prisutne su različite zablude, mada su se neke
pokazale zajedničkim (na primjer, da se HIV može
prenijeti preko hrane ili ujedom komarca). Na speci-
jalnoj sesiji Generalne skupštine UN za HIV/AIDS
(UNGASS) Vlade zemalja su pozvane da unaprijede
znanje i vještine mladih ljudi kako bi se mogli zaštiti
od HIV-a. Indikatori za mjerenje ovog cilja kao i MDG
koji predviđaju smanjenje HIV infekcije za 50%
uključuju unaprjeđenje nivoa znanja vezano za HIV i
prevenciju i promjenu ponašanja da bi se spriječilo
dalje širenje ove bolesti. HIV modul obuhvatio je žene
starosti 15 – 49 godina.
Jedan indikator koji je i MDG i UNGASS-ov indi -
kator jeste procenat mladih žena koje imaju sveobu -
hvatno i tačno znanje o HIV prevenciji i transmisiji.
Žene su ispitivane da li znaju tri glavna puta preve -
ncije transmisije HIV-a: jedan stalni, vjerni i neinfici-
rani partner, upotreba kondoma pri svakom polnom
odnosu i seksualna apstinencija.
Rezultati su prezentirani u tabeli HA.1. U Crnoj
Gori, skoro sve ispitanice (97%) čule su za AIDS.
Međutim, samo 50% žena zna za sva tri načina pre-
vencije transmisije HIV-a. 70% žena je navelo da je
to jedan stalni neinficirani seksualni partner, 86% zna
da je to upotreba kondoma pri svakom seksualnom
odnosu, a 64% zna da je to seksualna apstinencija
kao glavni načini prevencije transmisije HIV-a. Dok
91% svih žena zna bar jedan način prevencije trans-
misije HIV-a, samo mali broj njih, 9%, nije znalo ni-
jedan od tri načina. Podaci o poznavanju, odnosno
nepoznavanju pojedinih načina transmisije HIV-a
upu ćuju na pravce budućeg ciljanog djelovanja pri-
likom podizanja nivoa informisanosti o HIV/AIDS-u.
Znanje o HIV-u je u pozitivnoj korelaciji s nivoom
obrazovanja. Skoro sve žene s univerzite t s kim obra-
zovanjem u poređenju s 86% žena s osnovnim ili
nižim nivoom obrazovanja čulo je za HIV/AIDS.
Slična je situacija i s indeksom bogatstva. 99% na-
jbogatijih žena i 90% najsiromašnijih žena je čulo za
HIV/AIDS. Skoro je isti broj žena koje su čule za
HIV/AIDS u centralnom, sjevernom i južnom regionu.
Procenat je takođe jednak u urbanim i ruralnim po-
dručjima. Ne postoje razlike u odnosu na godine
živo ta. Žene u centralnoj (53%) i u sjevernoj regiji
(51%) imaju bolje znanje o načinima prevencije
transmisije HIV-a u odnosu na žene iz južne regije
(42%). Ne postoje razlike po područjima (urbano i
seosko) i godinama života ispitanica. Za sva tri
načina prevencije transmisije HIV-a zna 39% žena s
osnovnom ili nižom školom, dok među ženama s uni-
77
I HIV/AIDS, seksualno ponašanje
Znanje o načinima prenošenja HIV-a i upotreba kondoma
XI
verzitetksim obrazovanjem taj procenat iznosi 54%.
Za barem jedan način prevencije transmisije HIV-a
zna 69% žena s osnovnim ili nižim nivoom obrazo-
vanja i 99% žena s univerzitetskim obrazovanjem.
Niža vrijednost (75%) istog indikatora odnosi se na
najsiromašnije žene, dok među najbogatijim ženama
on iznosi 97%. Sedam procenata od svih ispitanica
na jugu ne zna ni za jedan način prevencije HIV-a,
dok je na sjeveru ovaj procenat više nego dva puta
veći. Za očekivati je bilo da se dobiju podaci koji go -
vo re u prilog bolje informisanosti žena s visokim
obrazovanjem u odnosu na one s nižim, kao i
imućnije od onih siromašnijih budući da su generalno
gledajući one s višim obrazovanjem i imućnije i gdje
se stiče više činilaca koji im omogućavaju da budu
bolje obaviještene: veće i raznolikije interesovanje,
razvijenija i raznovrsnija komunikacija, dostupnost
lite rature, medija – mogućnost kupovine više štampa -
nih medija (novina i časopisa), lakša dostupnost inte -
rneta, elektronskih medija sa više programa itd. Ipak
iznenađuje dobijeni podatak da nema razlike u
odnosu na dob, jer mlađe osobe mnogo više komu-
niciraju, koriste nove tehnologije komunikacije, ele -
ktro nske medije i internet i time dolaze u situaciju da
se sretnu s više informacija o HIV/AIDS-u. Takođe,
diskutabilan je podatak da žene iz južnog regiona
naj manje znaju o načinima prevencije transmisije
HIV-a s obzirom na to da žive u regiji koja je u
svakom pogledu najrazvijenija i samim tim pruža na-
jveće mogućnosti u vezi s obrazovanjem, bogat-
stvom, pa i dobijanjem informacija, a posebno kada
se uzme u obzir da podatak koji govori suprotno tj.
da je procenat žena koje ne znaju ni za jedan način
prevencije HIV-a dva puta veći na sjeveru nego na
jugu. Ipak, zanemarujući ove nejasnoće najviše brine
podatak da sva tri načina prevencije transmisije HIV-a
zna samo 54% visoko obrazovanih žena što je
izuzetno malo i ukazuje na opšte slabo poznavanje
problematike HIV/AIDS-a.
Preko 30% žena s osnovnim ili nižim nivoom
obrazovanja i samo 1% žena s univerzitetskim obra-
zovanjem ne zna ni jedan način prevencije transmi -
sije HIV-a. Situacija je slična s 25% najsiromašnijih i
samo 3% najbogatijih žena.
78
Grafikon HA.1 Procenat žena koje imaju sveobuhavatno znanje o transmisji HIV/AIDS-a u CG u 2005.
U tabeli HA.2 prikazan je procenat žena koje su
tačno navele zablude vezano za HIV. Indikator se za-
sniva na dvije najčešće i najrelevantnije zablude u
Cnroj Gori, da se HIV može prenijeti upotrebom iste
hrane s inficiranom osobom i ujedom komarca. U tabeli
su takođe prikazane informacije o tome da li žene
znaju da se HIV ne može prenijeti natprirodnim putem
i da se HIV može prenijeti upotrebom već korišćenih
igala. Od svih ispitanica, 34% je odbacilo dvije na-
jčešće zablude i zna da osoba koja izgleda zdravo
može biti inficirana. 66% žena zna da se HIV ne može
prenijeti hranom, 49% zna da se HIV ne može prenijeti
ujedom komarca, dok 76% žena zna da osobe koje
izgle daju zdravo mogu biti zaražene. Da se HIV ne
može prenijeti natprirodnim putem zna 84% žena u
Crnoj Gori i 92% zna da se HIV može prenijeti upotre-
bom već korišćenih igala. Žene na sjeveru Crne Gore
pokazale su manje kapacitete da prepoznaju zablude
vezano za HIV/AIDS. Samo 24% žena između 15 i 49
godina života na sjeveru odbacilo je dvije najčešće
zablude i zna da osobe koje izgledaju zdravo mogu biti
inficirane, a 74% žena smatra da se HIV ne može
prenijeti natprirodnim putem. Da osoba koja izgleda
zdravo može biti inficirana zna 86% ispitanica na jugu,
78% u centra lnom dijelu i 65% u sjevernom dijelu.
Žene iz urbanih područja imaju veće znanje o svim
indi katorima nego žene iz ruralnih područja. da osobe
koje izgledaju zdravo mogu biti inficirane zna 81%
žena iz urbanog područja i 68% iz ruralnih područja,
starosti 15 – 49 godina, Generalno, ne postoje znača-
jne razlike u znanju o transmisiji HIV-a u odnosu na go-
dine strosti ispitanica, ali postoji pozitivna korelacija s
nivoom obrazovanja ispitanica i indeksom bogatstva.
Činje nica da je samo trećina ispitanih žena upoznata
sa zabludama vezanim za prenos HIV-a, takođe
ukazuju na nedovoljnu informisanost žena u Crnoj Gori
o HIV/AIDS-u. Ipak, ako se posmatraju pojedinačni
fakto ri, posebno oni koji praktično pomažu u prevenciji
prenosa, znanje koje se odnosi na to da tri četvrtine i
više ispitanih žena zna da inficirana osoba može izgle-
dati potpuno zdravo, da se HIV ne može prenijeti
natpri rodnim putem i da se sigurno može prenijeti
upotrebom istih igala, nije tako loše.
U tabeli HA.3 dat je sumarni pregled podataka iz
tabela HA.1 i HA.2 i prezentuje procenat žena koje su
znale dva načina prevencije transmisije HIV-a i koje su
odbacile tri najčešće zablude. Potpuno znanje o meto-
dama prevencije HIV-a i transmisiji još uvjek je nedo-
voljno, mada postoje razlike u odnosu na područja
stanovanja. Ukupno, 26% žena ima potpuno znanje, s
tim što je nivo znanja nešto viši u urba nim područjima
(30%) nego u ruralnim (21%). Kao što se i očekivalo, pro-
cenat žena s potpunim znanjem povećava se s nivoom
obrazovanja (Grafikon HA.1). Samo 10% žena s osno -
vnim ili nižim nivoom obrazovanja, 27% žena sa sre -
dnjom školskom spremom i 43% žena s univerzite tskim
obrazovanjem ima potpuno znanje o metodama preve -
ncije HIV-a i transmisiji. Postoji i slična korelacija sa inde -
ksom bogatstva: 14% najsiromašnijih žena i 38%
najbogatijih žena starosti 15 – 49 godina, navelo je dvije
preventivne metode i tri zablude u vezi s HIV-om. Ne posto ji
bitna razlika u odnosu na godine starosti ispitanica.
Znanje o transmisiji HIV-a s majke na dijete
takođe je važan prvi korak za žene da zatraže testi-
ranje na HIV kada su trudne, kako bi spriječile da se
infekcija prenese na bebu. Žene treba da znaju da
HIV može da se prenese u toku trudnoće, tokom
porođaja i u toku dojenja. Nivo znanja među ženama
starosti 15 – 49 godina vezano za transmisiju s majke
na dijete prikazano je na tabeli HA.4. Ukupno, 86%
žena zna da se HIV može prenijeti s majke na dijete;
65% žena zna tri načina prenosa HIV-a sa majke na
dijete, dok 11% žena nije znalo da navede nijedan
specifičan način. Da se HIV može prenijeti s majke
na dijete u toku trudnoće zna 84% žena. Ovaj proce-
nat nešto je manji među ženama koje znaju da se
HIV može prenijeti s majke na dijete u toku porođaja
(76%) i preko majčinog mlijeka (71%). U tabeli HA.4
prikazan je procenat žena starosti 15 – 49 godina
živo ta koje su tačno navele načine transmisije HIV-a
s majke na dijete. Ne postoji značajna razlika u
odnosu na urbanu/ruralnu sredinu, region, godine
života žena ili indeks bogatstva. Osim toga, ne postoji
ni razlika u odnosu na nivo obrazovanja ispitanica.
Prilično dobri rezultati koji su dobijeni kad je u pitanju
znanje o prenosu HIV-a s majke na dijete, ukazuju
na to da je pitanje trudnoće i rađanja jedno od inte -
resovanja kome žene poklanjaju najviše pažnje i kao
takvo ga treba iskoristiti da se nivo znanja žena
uopšte o HIV-u podigne na najviši mogući nivo.
79
Indikatori stavova prema osobama koje žive sa
HIV/AIDS-om određuju nivo stigme i diskriminacije u
zajednici. Stigma i diskriminacija su manje ukoliko
ispitanici pokažu prihvatljiv stav na sljedeća četiri pi-
tanja: 1) da li biste brinuli o članovima porodice koji
su oboljeli od AIDS-a; 2) da li biste kupili svježe
povrće od prodavca koji je HIV pozitivan; 3) smatrate
li da ženskoj osobi koja predaje u školi, a koja je HIV
pozitivna treba dozvoliti da obavlja taj posao, i 4) da
li biste čuvali u tajnosti HIV status člana vaše
porodice? U tabeli HA.5 prikazani su stavovi žena
prema osobama koje žive s HIV-om.
U Crnoj Gori 35% žena starosti 15 – 49 godina
koje su čule za AIDS ne slažu se ni sa jednim
diskriminatornim stavom, a to znači da se 65% njih
slaže sa barem jednim diskriminatornim stavom.
Struktura diskriminatornog stava je sljedeća: 60%
ispitanica ne bi kupilo hranu od osobe koja je HIV
pozitivna; 43% smatra da nastavnici koja je HIV pozi -
tivnma ne bi trebalo dozvoliti da obvalja taj posao,
21% smatra da bi ako bi imali člana porodice koji je
HIV+, to bi držali u tajnosti i, na kraju, 4% ispitanica
ne bi brinulo o članovima svoje porodice koji imaju
AIDS. Preko 50% žena s juga ne slaže se ni sa je -
dnim od navedenih diskriminatornih stavova. U ce -
ntra lnom i sjevernom dijelu ovaj procenta je manji od
25%. Nema značajne razlike u odnosu na urbanu i
ruralnu sredinu i godine starosti ispitanica, ali ovaj
procenat je veći kod žena sa većim nivoom obrazo-
vanja. Među najsiromašnijim ženama, 17% se ne
slaže ni sa jednim diskriminatorim stavom u
poređenju s 43% najbogatijih žena. Dobijeni podaci
o stigmi i diskriminaciji potvrđuju generalno posto-
janje ove pojave u cijelom društvu. Pored generalno
niskog nivoa tolerancije, posebno zabrinjava rela-
tivno nizak nivo tolerancije među viso koobrazovanim
ženama koje bi trebalo da su promoteri tolerancije i
razumijevanja razlika, a podatak o tome da nema ra-
zlike po ovom pitanju između urbane i ruralne sre-
dine, kao i u odnosu na dob je diskutabilan.
Drugi važan indikator je znanje o tome gdje se
može uraditi testiranje na HIV i o upotrebi ovih službi.
Pitanja vezana za znanje među ženama o usta -
novama u kojima se obavlja testiranje na HIV i o
tome da li su se one ikada testirale, prikazani su u
tabeli HA.6 70% žena zna gdje se može uraditi testi-
80
Grafikon HA 2. Seksualno ponašanje koje povećava rizik od HIV infekcije, Crna Gora, 2005.
ranje na HIV, dok se samo 3% ispitanica testiralo. Od
njih većina zna rezultat (87%). U južnom dijelu 86%
žena zna gdje se može uraditi test na HIV, dok u ce -
ntralnom dijelu ovaj procenat iznosi 67%, a u sjeve -
rnom 62%. Žene iz urbanog područja bolje znaju gdje
može da se uradi test na HIV (74%) u poređenju sa
ženama u ruralnim područjima (63%). Nema razlike
u odnosu na godine staroti, ali postoje razlike u
odnosu na nivo obrazovanja i indeks bogatstva.
Samo 43% žena s osnovnim ili nižim stepenom obra-
zovanja zna gdje se može uraditi test na HIV. Ovaj
procenat raste s nivoom obrazovanja (87%). Slično
tome, ovaj indikator je 40% među najsiromašnijim že-
nama i više od dva puta veći među najbogatijim že-
nama (84%). Veoma mali broj žena se testirao i tu
nema razlike u odnosu na region, područja ili godine
starosti žena. Procenat žena koje su se testirale
raste od 1% među ženama s osnovnim ili nižim ste-
penom obrazovanja kao i među najsiromašnijim že-
nama do 7% među ženama s univerzitetskim
obrazovanjem i među najbogatijim ženama.
Među ženama koje su dobile djecu u periodu od
dvije godine prije istraživanja, procenat onih koje su
prošle savjetovanje i tesiranje na HIV u toku antena-
talne zaštite prikazan je na tabeli HA.7 Među 97%
žena kojima je pružana antenatalna zaštita od strane
zdravstvenog profesionalca u toku posljednje trudno -
će, samo 11% dobilo je informacije o prevenciji HIV-a
u toku posjete službama za antenatalnu zaštitu,
samo 2% se testiralo na HIV i sve te žene su dobile
rezultate testa. Žene iz južne regije imale su bolji
pristup informacijama o prevenciji HIV-a u toku ante-
natalne zaštite u poređenju sa ženama iz sjeverne i
centralne regije. S porastom nivoa obrazovanja žena
i porastom indeksa bogatstva raste i vrijednost ovog
indikatora.
Seksualno ponašanje u vezi s prenošenjem HIV-a
Promovisanje bezbjednog seksualnog po -
našanja je ključna mjera u smanjenju prevalencije
HIV-a. Za sprječavanje širenja HIV-a izuzetno je
značajna upotreba kondoma, posebno tokom seksu-
alnog odnosa s povremenim, neregularnim partne -
rima. U većini zemalja, više od polovine HIV infekcija
su registrovane među mladima starosti 15 – 24 go-
dine, pa je stoga i promjena ponašanja među ovom
populacionom grupom posebno značajna za sma -
njenje novih infekcija. Set pitanja je ponuđen ženskoj
populaciji starosti 15 – 24 godine, u cilju procjene nji-
hovog rizika od HIV infekcije. Faktori rizika uključuju
rano stupanje u seksualne odnose, seks sa starijim
muškarcima, seks s vanbračnim partnerom, partne -
rom van stalne veze i nekorišćenje kondoma.
Učestalost seksualnog ponašanja koje pove -
ćava rizik od HIV infekcije među ženama prikazan je
na tabeli HA.8 i grafikonu HA.2. U Crnoj Gori skoro
da nijedna žena starosne dobi 15 – 19 godina nije
imala seksualne odnose prije 15. godine života.
Samo sedam procenata žena od 20 do 24 godina
imalo je seksualni odnos prije 18 godina. Ovaj pro-
cenat je u suprotnoj korelaciji s nivoom obrazovanja
i indeksom bogatstva. Naime, od 25% žena s os-
novnim ili nižim stepenom obrazovanja koje su imale
seksualni odnos prije 18 godina, procenat se sma -
njuje na tri procenta žena s univerzitetskim obrazo-
vanjem. Slično, ovaj procenat se smanjuje od 11%
među najsiromašnijim ženama na tri procenta među
najbogatijim ženama. Treća grupa visokorizičnog
seksa je seks s muškarcem starijim 10 ili više godina.
Seks s muškarcem starijim 10 ili više godina imalo je
13% žena između 15 i 24 godina života. Na sjeveru
je to češća pojava (21%), u odnosu na centralni
(12%) i južni dio (6%). Podaci ukazuju na dobru
praksu kad je u pitanju početak stupanja u seksualne
odnose. Bez obzira na to da li je ova činjenica rezu -
ltat postojanja konzervativne sredine kod nas ili pak
postojanja svjesnosti o potrebi dostizanja određene
zrelosti (ne samo fizičke već i emocionalne i psihičke)
prije stupanja u seksualne odnose, trebalo bi je isko-
ristiti kako bi se u periodu adolescencije sprovelo
adekvatno edukovanje o seksualnom i reprodukti -
vnom zdravlju (seksualnosti, seksualno prenosivim
bolestima i zaštiti od njih, kao i preranoj trudnoći i
načinima kontracepcije).
Upotreba kondoma u toku seksualnog odnosa s
muškarcem koji nije bračni ili stalni partner sa kojim se
živi u vanbračnoj zajednici, ispitivana je kod žena
starosne dobi 15 – 24 godine koje su imale seksualni
81
odnos s takvim partnerom u posljednjih godinu dana
(Tabela HA.9). Seksualni odnos imalo je 27% žena
starosne dobi 15 –24 godine, a 21% je imalo seksualni
odnos u poslednjih 12 mjeseci. Skoro nijedna žena
starosne dobi 15 –24 godine nije navela da je imala
se ksu alni odnos sa više od jednim partnerom u poslje -
dnjih 12 mjeseci. Međutim, od svih žena starosne dobi
15 – 24 godine koje su navele da su imale seksualne
odnose u posljednjih 12 mjeseci prije MICS-a, 45% je
imalo seksu alni odnos s partne rom koji nije njen muž ili
sa kojim ne živi u vanbračnoj zajednici. Od tog broja
66% je koristilo kondom u toku seksualnog odnosa sa
visokorizičnim partnerom. U toku visokorizičnog seksu-
alnog odnosa u toku 12 mjeseci prije sprovođenja
MICS-a kondom je koristilo 50% žena s osnovnim ili
nižim stepenom obrazovanja, dok je 70% ili 66% žena
sa srednjom ili visokom školskom spremom koristilo
kondom u toku seksualnog odnosa s ovim partnerima.
Podaci koji govore u prilog tome da većina, skoro sve,
nije imala više od jednog partnera u prethodnih 12
mjeseci su zadovoljavajući, ali zabrinjava podatak da se
u skoro polovini slučajeva radilo o partneru sa kojim ne
žive u braku ili zajednici. Posebnu brigu predstavlja po-
datak da u ovakvoj situaciji svega nešto više od polovine
ispita nica navelo da je koristilo kondom. U ovom dijelu
upitnik nije bio sasvim precizan tj. nije vodio računa o
mogućnosti da se možda moglo raditi o partneru koji je
momak ili vjerenik ispitanice, sa kojima ispitanice ne
moraju da žive u vanbračnoj zajednici, tako da dobijene
rezultate, ipak treba uzeti s određenom rezervom.
Zaključak Rezultati MICS istraživanja u onom dijelu koji se
može uporediti sa do sada sprovedenim istraživa -
njima uglavnom se poklapaju, kao i u dijelu istraži-
vanja gdje se dobijeni podaci mogu uporediti s
onima koji se sakupljaju u okviru redovne
zdravstvene statistike – broj testiranih na HIV, broj te-
stiranih trudnica na HIV, itd. Ipak, mora se naglasiti
da su pojedina pitanja bila nedovoljno precizno defi -
nisana tako da su i odgovori dobijeni na njih nedo-
voljno precizni što otežava donošenje adekvatnih
zaključaka u dijelu indikatora na koje se odnose.
Podatak da samo 50% žena zna za sva tri
načina prevencije transmisije HIV-a predstavlja
zabrinjavajući podatak i ukazuje da aktivnosti koje se
preduzimaju u cilju veće informisanosti o HIV/AIDS-u
nijesu dovoljne. Ispitanice pokazuju mnogo veće
znanje samo kad je u pitanju znanje o prenosu HIV-a
s majke na dijete. Nivo znanja povećava se s nivoom
obrazovanja, odnosno ispitanice sa višim obrazova -
njem generalno pokazuju veći nivo znanja.
Istraživanje ukazuje na postojanje diskrimina-
cionih stavova kod skoro dvije trećine ispitanica. Ovi
stavovi su značajno više prisutni kod ispitanica iz
sjevernog i srednjeg regiona u odnosu na južni, i više
su izraženi kod ispitanica s nižim obrazovanjem i
skromnijeg imućnog statusa.
Skoro tri četvrtine ispitanica zna gdje se može te-
stirati na HIV. Nivo informisanosti po ovom pitanju raste
s nivoom obrazovanja, imućnošću i od sjevera ka jugu.
Veoma je nizak procenat ispitanica koje su dobile
savjet u vezi s HIV/AIDS-om prilikom posjete antena-
talnoj službi (11%) i koje su se testirale na HIV (2%).
Izuzetno rijetko ispitanice su stupale u seksu-
alne odnose prije 15. godine i u veoma malom pro-
centu prije 18. godine (7%).
Svega jedna četvrtina žena dobi 15 –24 godine
je imala seksualne donose, a samo petina je imala
seksualne odnose u posljednjih 12 mjeseci.
Dvije trećine ispitanica je koristilo kondom s
partnerom sa kojim ne žive u bračnoj ili vanbračnoj
zajednici.
PreporukeS obzirom na dobijene rezultate potrebno je
uložiti značajne napore u cilju podizanja nivoa info -
rmisanosti i promjene ponašanja vezano za testiranje
i upotrebu kondoma, kao i smanjenja diskriminira-
jućih stavova.
Uvođenje izbornog nastavnog predmeta koji se
bavi zdravim životnim stilovima u osnovnoj i srednjoj
školi sigurno bi pomoglo boljem informisanju građana
Crne Gore odnosno smanjenju broja inficiranih s
HIV-om i drugim polno prenosivim bolestima.
Neophodno je donijeti Strategiju prevencije
prenosa HIV-a s majke na dijete, te usvojiti
vodič/protokol koji bi obavezao zdravstvene profe-
sionalce da se bave i ovom problematikom posebno
u antenatalnoj zaštiti.
82
83
Dodaci
84
Boerma, J. T., Weinstein, K. I., Rutstein, S.O., and Sommerfelt, A. E. , 1996. Data on Birth Weight in Developing
Countries: Can Surveys Help? Bulletin of the World Health Organization, 74(2), 209-16.
Blanc, A. and Wardlaw, T. 2005. "Monitoring Low Birth Weight: An Evaluation of International Estimates and an
Updated Estimation Procedure". WHO Bulletin, 83 (3), 178-185.
Filmer, D. and Pritchett, L., 2001. Estimating wealth effects without expenditure data – or tears: An application
to educational enrolments in states of India. Demography 38(1): 115-132.
Institute for Public Health of Serbia, Institute for Public Health of Montenegro, UNICEF - Multiple Indicator Clus-
ter Survey 2000.– Report for FR Yugoslavia,
Institute for Public Health of Serbia, Institute for Public Health of Montenegro, UNICEF - Multiple Indicator Clus-
ter Survey 1996.– Report for FR Yugoslavia,
Rutstein, S.O. and Johnson, K., 2004. The DHS Wealth Index. DHS Comparative Reports No. 6. Calverton,
Maryland: ORC Macro.
UNICEF, 2006. Monitoring the Situation of Children and Women. Multiple Indicator Cluster Survey Manual,
New York.
United Nations, 1983. Manual X: Indirect Techniques for Demographic Estimation (United Nations publication,
Sales No. E.83.XIII.2).
United Nations, 1990a. QFIVE, United Nations Program for Child Mortality Estimation. New York, UN Pop Di-
vision
United Nations, 1990b. Step-by-step Guide to the Estimation of Child Mortality. New York, UN
WHO and UNICEF, 1997. The Sisterhood Method for Estimating Maternal Mortality. Guidance notes for potential
users, Geneva.
www.Childinfo.org.
BIBLIOGRAFIJA
85
Odgovorno lice Ann-Lis Svensson
Koordinator ProjektaOliver Petrović
Koordinacioni timDragiša BjeloglavDragana Đokovic-PapićItana LabovićOliver PetrovićSnežana Remiković
UzorkovanjeDragiša Bjeloglav
Dizajn upitnikaDragiša BjeloglavDragana Đoković-PapićItana LabovićIvana BjelićNatalija BiliskovOlivera MiljanovićOliver PetrovićSnežana RemikovićTatjana Jovanov
Unošenje podataka i editovajeAleksanar ZorićIvana Bjelić
Koordinatori na terenuItana LabovićSnezana RemikovićVladimir Raičević
Supervizori na terenuBiljana SekulovićCvetana ToskovićRadule LainovićVladimir KnezevićZdenka Brajović
Dodatak A. Spisak osoba uključenih u poslednje MICS istraživanje
Izvještaj pripremiliDragan LauševićBoban MugošaOlivera MiljanovićLjiljana ŽižićAnđa BackovićIvana PetričevićSnežana MijuškovićMirjana ĐurićHaris Kujundžić
86
Dodatak B. Tabele s rezultatima
Tabela HH.1: Rezultati vezani za domaćinstva i pojedinačne intervjue
Broj domaćinstava, žena i djece mlađe od 5 godina po domaćinstvima, broj obavljenih intervjua
sa ženama i djecom mlađom od 5 godina, i stepen odziva domaćinstava,
žena i djece mlađe od 5 godina, Crna Gora, 2005. godine
87
Tabela HH.2: Starost članova domaćinstva po polu
Procentualna distribucija populacije domaćinstava po starosnim grupama od po 5 godina i dodatne starosne
grupe, broj djece uzrasta 0-17, po polu, Crna Gora 2005. godine
88
Tabela HH.3: Sastav domaćinstava
Procentualna distribucija domaćinstava prema odabranim karakteristikama, Crna Gora 2005. godine
89
Tabela HH.4: Osnovne karakteristike žena
Procentualna distribucija žena starosti 15-49 godina prema osnovnim karakteristikama,
Crna Gora 2005. godine
90
Tabela HH.5: Osnovne karaktiristike djece
Procentualna distribucija djece mlađe od 5 godina prema osnovnim karakteristikama, Crna Gora, 2005.
91
Tabela NU.1: Pothranjenost djeteta
Procenat teško ili umjereno pothranjene djece mlađe od 5 godina, Crna Gora, 2005. godine
MICS indikator 6; MDG indikator 4
** MICS indikator 7
*** MICS indikator 8
Napomena: () Podaci u zagradama su zasnovani na 25-49 nepoderisanih slučajeva.
(*) Podaci koji su zasnovani na manje od 25 neponderisanih slučajeva.
92
Tabela NU.2: Početak dojenja
Procenat žena starosti 15-49 godina koje su se porodile tokom dvije godine prije istraživanja a koje su
podojile bebu u toku prvog sata nakon porođaja i u toku prvog dana od porođaja, Crna Gora, 2005. godina
* MICS indikator 45
Napomena: () Podaci u zagradama su zasnovani na 25-49 nepoderisanih slučajeva.
(*) Podaci koji su zasnovani na manje od 25 neponderisanih slučajeva.
9393
Tab
ela
NU
.3:
Do
jen
je
Pro
cena
t ži
ve d
jece
pre
ma s
tatu
su d
oje
nja
za s
vaku
sta
rosn
u g
rupu,
Crn
a G
ora
, 2005.
godin
a
MIC
S in
dik
ato
r 15
** M
ICS
indik
ato
r 17
***
MIC
S in
dik
ato
r 16
Napom
ena:
() P
odaci
u z
agra
dam
a s
u z
asn
ova
ni n
a 2
5-4
9 n
epoderisa
nih
slu
čaje
va.
(*)
Podaci
koji
su z
asn
ova
ni n
a m
anje
od 2
5 n
eponderisa
nih
slu
čaje
va.
9494
Tab
ele
NU
.4:
Ad
ekva
tna
ish
ran
a o
do
jčet
a
Pro
cenat odojč
adi m
lađe o
d 6
mje
seci
koja
su s
am
o d
ojil
a, pro
cenat odojč
adi k
oja
su ju
če d
ojil
a i
uzi
mala
čvr
stu/p
olu
čvrs
tu
hra
nu n
ajm
an
je p
reporu
čeni b
roj p
uta
i pro
cenat adekv
atn
o h
ranje
ne o
dojč
adi,
Crn
a G
ora
, 2005.
godin
a
MIC
S in
dik
ato
r 18
** M
ICS
indik
ato
r 19
Napom
ena:
() P
odaci
u z
agra
dam
a s
u z
asn
ova
ni n
a 2
5-4
9 n
epoderisa
nih
slu
čaje
va.
(*)
Podaci
koji
su z
asn
ova
ni n
a m
anje
od 2
5 n
eponderisa
nih
slu
čaje
va.
95
Tabela NU.5: Novorođenčad sa malom masom na rođenju
Procenat živorođenih tokom 2 godine prije istraživanja koji su težili manje od 2500 grama na rođenju,
Crna Gora, 2005. godina
MICS Indikator 9
** MICS Indikator 10
Napomena: () Podaci u zagradama su zasnovani na 25-49 nepoderisanih slučajeva.
(*) Podaci koji su zasnovani na manje od 25 neponderisanih slučajeva
9696
Tab
ela
CH
.1:
Vak
cin
acije
u p
rvo
j go
din
i živ
ota
Pro
cenat dje
ce u
zrast
a 1
8-2
9 m
jese
ci im
uniz
ova
ne p
rotiv
dje
čijih
bole
sti b
ilo k
ada p
rije
istr
aži
vanja
i prije
navr
šenih
12 m
jese
ci
(18 m
jese
ci u
slu
čaju
MM
R),
Crn
a G
ora
, 2005.
godin
a
MIC
S Indik
ato
r 25
** M
ICS
Indik
ato
r 26
***
MIC
S Indik
ato
r 27
****
MIC
S Indik
ato
r 28 ; M
DG
Indik
ato
r 15
****
* M
ICS
Indik
ato
r 31
9797
Tab
ela
CH
.2 –
Vak
cin
acije
pre
ma
osn
ovn
im k
arak
teri
stik
ama
Pro
cenat dje
ce u
zrast
a 1
8-2
9 m
jese
ci k
oja
su d
o s
ada v
akc
inis
ana p
rotiv
dje
čijih
bole
sti,
Crn
a G
ora
, 2005.
godin
e
Napom
ena:
() P
odaci
u z
agra
dam
a s
u z
asn
ova
ni n
a 2
5-4
9 n
epoderisa
nih
slu
čaje
va.
(*)
Podaci
koji
su z
asn
ova
ni n
a m
anje
od 2
5 n
eponderisa
nih
slu
čaje
va.
9898
Tab
ela
CH
.3:
Ora
lna
reh
idra
cija
Pro
cenat dje
ce u
zrast
a 0
-59 m
jese
ci k
oja
su im
ala
pro
liv u
posl
jednje
dvi
je s
edm
ice i
liječe
na s
u r
ast
vorim
a z
a o
raln
u r
ehid
rata
ciju
(OR
S),
ili n
eki
m d
rugim
ora
lnim
rehid
rata
cionim
tre
tmanom
(O
RT
), C
rna G
ora
, 2005.
godin
e
MIC
S Indik
ato
r 33
Napom
ena:
() P
odaci
u z
agra
dam
a s
u z
asn
ova
ni n
a 2
5-4
9 n
epoderisa
nih
slu
čaje
va.
(*)
Podaci
koji
su z
asn
ova
ni n
a m
anje
od 2
5 n
eponderisa
nih
slu
čaje
va.
Podaci
su p
rika
zani p
o p
olu
, re
gio
nu i
podru
čju, dok
su o
stale
osn
ovn
e k
ara
kterist
ike iz
ost
avl
jene z
bog m
alo
g b
roja
slu
čaje
va.
9999
Tab
ela
CH
.4:
Ku
ćno
lije
čen
je p
roliv
a
Pro
cenat dje
ce u
zra
sta 0
-59 m
jese
ci s
a p
roliv
om
u p
osl
ednje
dvi
je s
edm
ice k
oja
su u
nosi
la p
ove
ćanu k
olič
inu t
ečn
ost
i
i nast
avi
la s
a is
hra
nom
toko
m o
vog p
erioda, C
rna G
ora
, 2005.
godin
e
* M
ICS
indik
ato
r 34
** M
ICS
indik
ato
r 35
Napom
ena:
() P
odaci
u z
agra
dam
a s
u z
asn
ova
ni n
a 2
5-4
9 n
epoderisa
nih
slu
čaje
va.
(*)
Podaci
koji
su z
asn
ova
ni n
a m
anje
od 2
5 n
eponderisa
nih
slu
čaje
va.
Podaci
su p
rika
zani p
o p
olu
, re
gio
nu i
podru
čju, dok
su o
stale
osn
ovn
e k
ara
kterist
ike iz
ost
avl
jene z
bog m
alo
g b
roja
slu
čaje
va.
100100
Tab
ela
CH
.4A
: P
ozn
avan
je d
va o
zbilj
na
znak
a u
pal
e p
luća
Pro
cenat m
ajk
i/sta
rate
lja d
jece
uzr
ast
a 0
-59 m
jese
ci p
rem
a p
ozn
ava
nju
vrs
te s
impto
ma p
ri k
ojim
a o
dm
ah t
reba d
ijete
pove
sti k
od lj
eka
ra
i pro
cenat
majk
i/sta
rate
lja k
oji
brz
o p
repozn
aju
ote
žano d
isanje
kao z
nak
da o
dm
ah p
otr
aže
medic
insk
u p
om
oć,
Crn
a G
ora
, 2005.
godin
e
Napom
ena:
() P
odaci
u z
agra
dam
a s
u z
asn
ova
ni n
a 2
5-4
9 n
epoderisa
nih
slu
čaje
va.
101
Tab
ela
CH
.5:
Up
otr
eba
čvrs
tih
go
riva
Pro
centu
aln
a d
istr
ibuci
ja d
om
aći
nst
ava
pre
ma v
rsti
goriva
za k
uva
nje
, i p
roce
nat dom
aći
nst
ava
koja
korist
e č
vrst
a g
oriva
za k
uva
nje
, C
rna G
ora
, 2005.
godin
e
* M
ICS
indik
ato
r 24; M
DG
indik
ato
r 29
102102
Tabela CH.6: Upotreba čvrstih goriva prema vrsti peći ili vatre
Procenat domaćinstava koja koriste čvrsta goriva za kuvanje prema vrsti peći ili vatre,
Crna Gora, 2005. godine
Napomena: () Podaci u zagradama su zasnovani na 25-49 nepoderisanih slučajeva.
(*) Podaci koji su zasnovani na manje od 25 neponderisanih slučajeva.
103 103
Tab
ela
EN
.1:
Up
otr
eba
bez
bje
dn
ih iz
vora
vo
de
Pro
centu
aln
a d
istr
ibuci
ja p
opula
cije
dom
aći
nst
ava
pre
ma g
lavn
im iz
vorim
a v
ode z
a p
iće i
pro
cenat
članova
dom
aći
nst
ava
koji
korist
e b
ezb
jedne iz
vore
vode z
a p
iće, C
rna G
ora
, 2
005.
godin
e
MIC
S in
dik
ato
r 11
; M
DG
indik
ato
r 30
104104
Tab
ela
EN
.2:
Ob
rad
a vo
de
u d
om
aćin
stvu
Pro
centu
aln
a d
istr
ibuci
ja p
opula
cije
dom
aći
nst
ava
pre
ma m
eto
di o
bra
de p
ijaće
vode u
dom
aći
nst
vu i
pro
cenat
članova
dom
aći
nst
va
koji
prim
jenju
ju o
dgova
raju
ći m
eto
d o
bra
de v
ode, M
onte
negro
, 2
005
MIC
S in
dik
ato
r 13
Napom
ena:
() P
odaci
u z
agra
dam
a s
u z
asn
ova
ni n
a 2
5-4
9 n
epoderisa
nih
slu
čaje
va.
(*)
Podaci
koji
su z
asn
ova
ni n
a m
anje
od 2
5 n
eponderisa
nih
slu
čaje
va.
105105
Tab
ela
EN
.3:
Vri
jem
e p
otr
ebn
o d
a se
do
nes
e vo
da
Pro
centu
aln
a d
istr
ibuci
ja d
om
aći
nst
ava
u o
dnosu
na v
rije
me p
otr
ebno d
a s
e o
de d
o iz
vora
pija
će v
ode,
uzm
e v
oda i
donese
kući
,
i pro
sječn
o v
rije
me p
otr
ebno d
a s
e d
onese
pija
ća v
oda, C
rna G
ora
, 2005.
godin
e
106
Tabela EN.4: Osoba koja donosi vodu
Procentualna distribucija domaćinstava u odnosu na osobu koja donosi vodu koja se koristi
u domaćinstvu, Crna Gora, 2005. godine
Napomena: () Podaci u zagradama su zasnovani na 25-49 nepoderisanih slučajeva.
(*) Podaci koji su zasnovani na manje od 25 neponderisanih slučajeva.
107
Tabela EN.5: Korišćenje sanitarija za odlaganje ekskreta
Procentualna distribucija populacije domaćinstava prema vrsti toaleta koji domaćinstvo koristi i procenat
članova domaćinstava koji koriste sanitarije za odlaganje ekskreta, Crna Gora, 2005. godine
MICS Indikator 12; MDG Indikator 31
108
Tab
ela
EN
.6:
Od
lag
anje
dje
čije
g f
eces
a
Pro
centu
aln
a d
istr
ibuci
ja d
jece
uzr
ast
a 0
-2 g
odin
e p
rem
a m
jest
u o
dla
gan
ja d
ječi
jeg f
ece
sa i
pro
cenat
dje
ce
uzr
ast
a 0
-2 g
odin
e č
ije s
e s
tolic
e b
ezb
jedno o
dla
žu, C
rna G
ora
, 2005.
godin
e
MIC
S in
dik
ato
r 14
Napom
ena:
() P
odaci
u z
agra
dam
a s
u z
asn
ova
ni n
a 2
5-4
9 n
epoderisa
nih
slu
čaje
va.
(*)
Podaci
koji
su z
asn
ova
ni n
a m
anje
od 2
5 n
eponderisa
nih
slu
čaje
va.
109
Tab
ela
EN
.7:
Ko
rišć
enje
bez
bje
dn
ih iz
vora
vo
de
i ad
ekva
tnih
san
itar
ija
Pro
cenat popula
cije
dom
aći
nst
ava
koja
korist
e p
oboljš
ane iz
vore
pija
će v
ode i
sanita
rije
za o
dla
ganje
eks
kreta
, C
rna G
ora
, 2005
. godin
e
MIC
S in
dik
ato
r 11
; M
DG
indik
ato
r 30
** M
ICS
indik
ato
r 12; M
DG
indik
ato
r 31
110
Tabela EN.8: Sigurnost stanovanja
Procenat članova domaćinstva koji žive u domaćinstvima u gradskim područjima i koji ne posjeduju
zvaničnu dokumentaciju za stanovanje u objektima ili za koje postoji rizik od iseljenja iz objekta i procenat
ispitanika koji su iseljeni iz svojih domova u periodu od 15 godina prije istraživanja, Crna Gora, 2005. godine
MICS Indikator 93
111
Tabela EN.9: Postojanost stambenog objekta
Procenat domaćinstava i članova domaćinstava koji žive u gradskim područjima u domovima koji se
ne smatraju postojanim po osnovnim karakteristikama, Crna Gora, 2005. godine
MICS Indikator 94
Napomena: () Podaci u zagradama su zasnovani na 25-49 nepoderisanih slučajeva.
112112
Tab
ela
EN
.10:
Sir
oti
njs
ki d
om
ovi
Pro
cenat d
om
aći
nst
ava
i čl
anova
dom
aći
nst
ava
u g
radsk
im p
odru
čjim
a z
a k
oja
se s
matr
a d
a ž
ive
u s
irotin
jski
m d
om
ovi
ma, po n
jihovi
m o
snovn
im k
ara
kterist
ikam
a,
Crn
a G
ora
, 2005.
godin
e
MIC
S Indik
ato
r 95; M
DG
Indik
ato
r 3
Napom
ena:
() P
odaci
u z
agra
dam
a s
u z
asn
ova
ni n
a 2
5-4
9 n
epoderisa
nih
slu
čaje
va.
113 113
Tab
ela
RH
.1:
Pri
mje
na
kon
trac
epci
je
Pro
cenat udatih
ili ž
ena u
zaje
dnic
i sta
rost
i 15-4
9 g
odin
a k
oje
(ili
čiji
part
ner)
prim
jenju
ju k
ontr
ace
ptiv
ni m
eto
d,
Crn
a G
ora
, 2005.
godin
e
MIC
S in
dik
ato
r 21; M
DG
indik
ato
r 19C
Napom
ena:
(*)
Podaci
koji
su z
asn
ova
ni n
a m
anje
od 2
5 n
eponderisa
nih
slu
čaje
va.
114114
Tab
ela
RH
.2:
Neo
stva
ren
e p
otr
ebe
za k
on
trac
epci
jom
Pro
cenat tr
enutn
o u
datih
ili ž
ena u
zaje
dnic
i sta
rost
i 15-4
9 g
odin
a s
a n
eis
punje
nim
pla
nom
o v
elič
ini p
oro
dic
e i
pro
cenat
usp
ješn
ost
i kontr
ace
pci
je, C
rna G
ora
, 2005. godin
e
* M
ICS
indik
ato
r 21; M
DG
indik
ato
r 19C
** M
ICS
indik
ato
r 98
***
MIC
S in
dik
ato
r 99
Na
po
mena:
() P
odaci
u z
agra
dam
a s
u z
asn
ova
ni n
a 2
5-4
9 n
epoderisa
nih
slu
čaje
va. (
*) P
odaci
koji
su z
asn
ova
ni n
a m
anje
od 2
5 n
ep
onderisa
nih
slu
čaje
va.
115
Tabela RH.3: Osoblje u zdravstvenoj zaštiti tokom trudnoće
Procentualna distribucija žena Starosti 15-49 godina koje su rodile u prethodne dvije godine prema
vrsti osoblja koje ju je pregledalo tokom trudnoće, Crna Gora, 2005. godine
MICS indikator 20
Napomena: () Podaci u zagradama su zasnovani na 25-49 nepoderisanih slučajeva.
(*) Podaci koji su zasnovani na manje od 25 neponderisanih slučajeva.
116
Tabela RH.4: Antenatalna zaštita
Procenat trudnica koje su pregledane tokom trudnoće među ženama starosti 15-49 godina koje su rodile
tokom prethodne dvije godine od istraživanja i procenat trudnica koje su išle na specijalne preglede u okviru
zdravstvene zaštite tokom trudnoće, Crna Gora, 2005. godine
MICS indikator 44
Napomena: () Podaci u zagradama su zasnovani na 25-49 nepoderisanih slučajeva.
(*) Podaci koji su zasnovani na manje od 25 neponderisanih slučajeva.
117 117
Tab
ela
RH
.5:
Po
mo
ć p
ri p
oro
đaj
u
Pro
centu
aln
a d
istr
ibu
cija
žena s
taro
sti 1
5-4
9 g
odin
a k
oje
su r
odile
toko
m p
reth
odne d
vije
godin
e o
d is
traži
vanja
pre
ma
vrst
i oso
blja
koje
je p
om
agalo
pri p
oro
đaju
, C
rna G
ora
, 2005.
godin
e
* M
ICS
indik
ato
r 4; M
DG
indik
ato
r 17
** M
ICS
indik
ato
r 5
Napom
ena:
() P
odaci
u z
agra
dam
a s
u z
asn
ova
ni n
a 2
5-4
9 n
epoderisa
nih
slu
čaje
va.
(*)
Podaci
koji
su z
asn
ova
ni n
a m
anje
od 2
5 n
eponderisa
nih
slu
čaje
va.
118
Tabela CD.1: Podrška porodice u učenju
Procenat djece uzrasta 0-59 mjeseci oko koje su članovi domaćinstva angažovani u aktivnostima
na unaprijeđenju učenja i spremnosti za školu, Crna Gora, 2005. godine
* MICS indikator 46
** MICS indikator 47
Napomena: () Podaci u zagradama su zasnovani na 25-49 nepoderisanih slučajeva.
(*) Podaci koji su zasnovani na manje od 25 neponderisanih slučajeva..
119 119
Tab
ela
CD
.2:
Mat
erija
li za
uče
nje
Pro
cenat dje
ce u
zrast
a 0
-59 m
jese
ci k
oja
živ
e u
dom
aći
nst
vim
a k
oja
imaju
mate
raija
le z
a u
čenje
, C
rna G
ora
, 2005.
godin
e
* M
ICS
indik
ato
r 49
** M
ICS
indik
ato
r 48, **
* M
ICS
ind
ikato
r 50
Napom
ena:
() P
odaci
u z
agra
dam
a s
u z
asn
ova
ni n
a 2
5-4
9 n
epoderisa
nih
slu
čaje
va.
120
Tabela CD.3: Djeca ostavljena sama ili sa drugim djetetom
Procenat djece uzrasta 0-59 mjeseci koja su tokom prethodne sedmice ostavljena čuvanje djeci
mlađoj od 10 godina ili potpuno sama, Crna Gora, 2005. godine
* MICS indikator 51
121
Tabela ED.1: Obrazovni programi za najmlađe
Procenat djece uzrasta 36-59 mjeseci koji pohađa neki organizovani vid obrazovnog programa
za najmlađe i procenat učenika prvog razreda koji su išli na predškolsku edukaciju, Crna Gora, 2005. godine
* MICS Indikator 52
** MICS Indikator 53
Napomena: () Podaci u zagradama su zasnovani na 25-49 nepoderisanih slučajeva.
(*) Podaci koji su zasnovani na manje od 25 neponderisanih slučajeva.
122
Tabela ED.2: Upisivanje u osnovnu školu
Procenat djece koja su u uzrastu za polazak u školu a koja idu u prvi razred osnovne škole,
Crna Gora, 2005. godine
* MICS Indikator 54
Napomena: () Podaci u zagradama su zasnovani na 25-49 nepoderisanih slučajeva.
(*) Podaci koji su zasnovani na manje od 25 neponderisanih slučajeva.
123
Tabela ED.3: Procenat pohađanja osnovne škole
Procenat djece osnovnoškolskog uzrasta koja idu u osnovnu ili srednju školu (NAR),
Crna Gora, 2005. godine
* MICS indikator 55; MDG indikator 6
124
Tabela ED.4: Procenat pohađanja srednje škole
Procenat djece srednješkolskog uzrasta koja idu u srednju ili višu školu (NAR), Crna Gora, 2005. godine
* MICS indikator 56
Napomena: () Podaci u zagradama su zasnovani na 25-49 nepoderisanih slučajeva.
(*) Podaci koji su zasnovani na manje od 25 neponderisanih slučajeva.
125
Tabela ED.4w: Djeca srednješkolskog uzrasta koja idu u osnovnu školu
Procenat djece srednješkolskog uzrasta koja idu u osnovnu školu, Crna Gora, 2005. godine
Napomena: () Podaci u zagradama su zasnovani na 25-49 nepoderisanih slučajeva.
(*) Podaci koji su zasnovani na manje od 25 neponderisanih slučajeva.
126
Tabela ED.5: Djeca koja dođu do petog razreda
Procenat djece koja se upišu u prvi razred osnovne škole a koja konačno dođu do petog razreda,
Crna Gora, 2005. godine
* MICS Indikator 57 ; MDG Indikator 7
127
Tabela ED.6: Završavanje osnovne škole i nastavljanje srednjeg obrazovanja
Stopa završavanja osnovne škole i nastavak srednjeg obrazovanja, Crna Gora, 2005. godine
* MICS Indikator 59; MDG Indikator 7b
** MICS Indikator 58
Napomena: () Podaci u zagradama su zasnovani na 25-49 nepoderisanih slučajeva.
(*) Podaci koji su zasnovani na manje od 25 neponderisanih slučajeva.
128
Tabela ED.7: Ravnopravnost polova u obrazovanju
Odnos djevojčica i dječaka koji idu u osnovnu školu i odnos djevojčica i dječaka koji idu u srednju školu,
Crna Gora, 2005. godine
* MICS Indikator 61; MDG Indikator 9
129
Tabela ED.8: Pismenost odraslih
Procenat žena starosti 15-24 godine koje su pismene, Crna Gora, 2005. godine
* MICS Indikator 60; MDG Indikator 8
Napomena: () Podaci u zagradama su zasnovani na 25-49 nepoderisanih slučajeva.
(*) Podaci koji su zasnovani na manje od 25 neponderisanih slučajeva.
130
Tabela CP.1: Registrovanje rođenja
Procentualna distribucija djece uzrasta 0-59 mjeseci prema tome da li su registrovana rođenju,
Crna Gora, 2005. godine
* MICS Indikator 62
Napomena: Brojke koje predstavljaju razlog zbog kog rođenje nije registrovano nijesu
prikazane zbog malog broja slučajeva
131
Tabela CP.2: Dječiji rad
Procenat djece uzrasta 5-14 godina uključene u radne aktivnosti prema vrsti te aktivnosti,
Crna Gora, 2005. godine
* MICS Indikator 71
132132
Tab
ela
CP.
3: U
čen
ici-
rad
nic
i i r
adn
ici-
uče
nic
i
Pro
cenat dje
ce u
zrast
a 5
-14 g
odin
a k
oji
su u
čenic
i-ra
dnic
i i r
adnic
i-uče
nic
i, C
rna G
ora
, 2005.
godin
e
* M
ICS
Indik
ato
r 72
** M
ICS
Indik
ato
r 73
133133
Tab
ela
CP.
4: V
asp
itav
anje
dje
ce
Pro
cenat dje
ce u
zrast
a 2
-14 g
odin
a p
rem
a m
eto
di v
asp
itava
nja
dje
teta
, C
rna G
ora
, 2005.
godin
e
* M
ICS
Indik
ato
r 74,
** T
abe
la je
ura
đena o
snovu
dje
ce u
zrast
a 2
-14 g
odin
a s
luča
jno iz
abra
ne t
oko
m r
ada n
a t
ere
nu (
jedno d
ijete
po d
om
aći
nst
vu,
ako
ijedno d
ijete
odgova
ra p
o u
zrast
u)
na k
oja
su s
e o
dnosi
la p
ost
avl
jana p
itanja
134
Tabela CP.5: Rani brakovi
Procenat žena starosti 15-49 koje su se udale ili ušle u zajednicu prije svog 15-og rođendana, procenat žena
starosti 20-49 koje su braku ili zajednici od prije 18-og rođendana, procenat žena starosti 15-19 koje su
trenutno u braku ili zajednici, Crna Gora, 2005. godine
* MICS Indikator 67
** MICS Indikator 68
Napomena: () Podaci u zagradama su zasnovani na 25-49 nepoderisanih slučajeva.
(*) Podaci koji su zasnovani na manje od 25 neponderisanih slučajeva.
135
Tabela CP.6: Razlika u godinama između supružnika
Procentualna distribucija žena starosti 20-24 godine koje su trenutno u braku/zajednici prema
razlici u godinama u odnosu na supruga ili partnera, Crna Gora, 2005. godine
* MICS Indikator 69
Napomena: () Podaci u zagradama su zasnovani na 25-49 nepoderisanih slučajeva.
(*) Podaci koji su zasnovani na manje od 25 neponderisanih slučajeva.
136136
Tab
ela
CP.
7: S
tavo
vi p
rem
a n
asilj
u u
po
rod
ici
Pro
cenat že
na s
taro
sti 1
5-4
9 g
odin
a k
oje
sm
atr
aju
da m
už
ima p
ravo
da tuče
svo
ju ž
enu/p
art
nera
iz o
dre
đenih
razl
oga,
Crn
a G
ora
, 2005.
godin
e
* M
ICS
Indik
ato
r 100
137137
Tab
ela
CP.
8: S
met
nje
u r
azvo
ju d
jete
ta
Pro
cenat dje
ce u
zrast
a 2
-9 g
odin
a s
a s
maetn
jam
a k
oje
navo
di m
ajk
a il
i sta
rate
lj pre
ma v
rsti
smetn
je,
Crn
a G
ora
, 2005.
godin
e
* M
ICS
Indik
ato
r 101
Napom
ena:
() P
odaci
u z
agra
dam
a s
u z
asn
ova
ni n
a 2
5-4
9 n
epoderisa
nih
slu
čaje
va.
(*)
Podaci
koji
su z
asn
ova
ni n
a m
anje
od 2
5 n
eponderisa
nih
slu
čaje
va.
138138
Tab
ela
HA
.1:
Zn
anja
o p
reve
nci
ji H
IV-a
Pro
cenat že
na d
obi 1
5-4
9 g
odin
a k
oje
znaju
gla
vne m
jere
pre
venci
je p
reno
sa H
IV-a
, C
rna G
ora
, 2005.
godin
e
139 139
Tab
ela
HA
.2:
Utv
rđiv
anje
po
gre
šnih
sh
vata
nja
u v
ezi s
a H
IV/A
IDS
Pro
cenat že
na d
obi 1
5-4
9 g
odin
a k
oje
znaju
koja
su p
ogre
šna s
hva
tanja
u v
ezi
sa H
IV/A
IDS
, C
rna G
ora
, 2005.
godin
e
140
Tabela HA.3: Potpuna znanja o prenosu HIV/AIDS
Procenat žena dobi 15-49 godina koje imaju potpuna znanja o prenosu
HIV/AIDS, Crna Gora, 2005. godine
* MICS Indikator 82; MDG Indikator 19b
141
Tabela HA.4: Znanja o prenosu HIV-a sa majke na dijete
Procenat žena dobi 15-49 koje znaju načine prenosa HIV-a sa majke na dijete, Crna Gora, 2005. godine
* MICS Indikator 89
142
Tabela HA.5: Stavovi u odnosu na ljude koji žive sa HIV/AIDS-om
Procenat žena dobi 15-49 gosina koje su čule za AIDS a koje imaju diskriminatorski
stav prema osobama koje žive sa HIV/AIDS, Crna Gora, 2005. godine
* MICS Indikator 86
143
Tabela HA.6: Znanja o mogućnostima za testiranje na HIV
Procenat žena dobi 15-49 godina koje znaju gdje da se testiraju na HIV, procenat žena koje su se testirali,
i procenat od onih koje su se testirale kojima su saopšteni rezultati, Crna Gora, 2005. godine
* MICS Indikator 87
** MICS Indikator 88
Napomena: () Podaci u zagradama su zasnovani na 25-49 nepoderisanih slučajeva.
(*) Podaci koji su zasnovani na manje od 25 neponderisanih slučajeva.
144
Tabela HA.7: Testiranje na HIV i pružanje informacija tokom trudnoće
Procenat žena starosti 15-49 godina koje su se porodile u prethodne dvije godine prije istraživanja kojima je
ponuđeno testiranje i savjetovanje o HIV u sklopu zdravstvene zaštite tokom trudnoće (antenatalna zaštita),
Crna Gora, 2005. godine
* MICS Indikator 90
** MICS Indikator 91
Napomena: () Podaci u zagradama su zasnovani na 25-49 nepoderisanih slučajeva.
(*) Podaci koji su zasnovani na manje od 25 neponderisanih slučajeva.
145
Tabela HA.8: Seksualno ponašanje koje povećava rizik od HIV infekcije
Procenat mladih žena dobi 15-19 godina koje su imale seksualni odnos prije 15-e godine, procenat mladih
žena dobi 20-24 koje su imale seksualni odnos prije 18-e godine i procenat mladih žena dobi 15-24 koje su
imale seksualni odnos sa 10 ili više godina starijim muškarcem, Crna Gora, 2005. godine
* MICS Indikator 84
** MICS Indikator 92
Napomena: () Podaci u zagradama su zasnovani na 25-49 nepoderisanih slučajeva.
(*) Podaci koji su zasnovani na manje od 25 neponderisanih slučajeva.
146
Tab
ela
HA
.9:
Up
otr
eba
kon
do
ma
pri
po
sled
nje
m v
iso
kori
zičn
om
sek
sual
no
m o
dn
osu
Pro
cenat of m
ladih
žena d
obi 1
5-2
4 k
oje
su im
ale
vis
oko
rizi
čan s
eks
ualn
i odnos
u p
rote
klih
godin
u d
ana i
koje
su k
orist
ile
kondom
pri p
osl
ednje
m v
isoko
rizi
čnom
seks
ualn
om
odnosu
, C
rna G
ora
, 2005.
godin
e
* M
ICS
Indik
ato
r 85
** M
ICS
Indik
ato
r 83; M
DG
Indik
ato
r 19a
Napom
ena:
() P
odaci
u z
agra
dam
a s
u z
asn
ova
ni n
a 2
5-4
9 n
epoderisa
nih
slu
čaje
va
(*)
Podaci
koji
su z
asn
ova
ni n
a m
anje
od 2
5 n
eponderisa
nih
slu
čaje
va.
CRNA GORA
INSTITUT ZA JAVNO ZDRAVLJE
Direktor InstitutaDoc. dr Boban Mugoša, specijalista epidemiologije
Glavni i odgovorni urednikMr sci. Nataša Terzić, specijalista zdravstvene statistike i informatike
Urednici:
Životna sredina i zdravljePrim. dr Ljiljana Žižić, specijalista higijene
ImunizacijeDoc. dr Dragan Laušević, specijalista epidemiologije
Zarazne bolestiDoc. dr Boban Mugoša, specijalista epidemiologije
Tehnički urednik:Miško Škatarić
Prevod na Engleski jezik:Sanja Šćepanović, profesor
Tiraž:300.
Crna GoraIstraživanje višestrukih pokazatelja o stanju prava žena i djece u Crnoj Gori
2006
Crna Gora
Stanje prava žena i djece u Crnoj Gori
Istraživanje višestrukih pokazatelja
2006
Crna G
ora 2006Istraživanje višestrukih pokazatelja o stanju prava žena i djece u C
rnoj Gori
MIC
S
AgencijaStrategic Marketing
MONSTAT
Republike Crne Gore
United Nations Children’s Fund
MICS
23 mm
Institutza javno zdravlje
Kancelarija za statistiku