ivanovo otvaranje drama
DESCRIPTION
Goran JokićTRANSCRIPT
Goran Joki}
januar 2009.
119
IVANOVOOTVARAWE
po motivima istoimenog romana
Ranka Risojevi}a
120 Goran Joki}
Goran Joki} je ro|en 1966. godine, Bawa Luci.
Studirao filozofiju i sociologiju, a potom upisao Dra-maturgiju u klasi prof. Maje Volk na Akademiji umjetnostiu Bawoj Luci. Apsolventira na Dramaturgiji i puno igra upozori{tu.
Ostvario vi{e od stotinu razli~itih likova igraju}i upreko stotinu pozori{nih predstava. Pisao, pa re`irao, sakolegama, i sa amaterima.
Za svoj rad i ostvarene uloge vi{e puta nagra|ivan naFestivalu pozori{ta Republike Srpske “Ko~i}eva srpskascena” u Prijedoru.
Dugogodi{wi umjetni~ki rukovodilac Studentskog po-zori{ta – veoma aktivnog i uspje{nog alternativnog po-zori{ta u Bawoj Luci.
@ivi i radi u Bawa Luci.
LICA:
IVAN, dvanaestogodi{wak
OTAC DRAGAN
MAJKA SLA\ANA
NASTAVNICA QIQANA
DOKTOR
^IKA MARKO
Ivanovi {kolski drugovi:
MAKSIM
VERICA
MAJA
NEMAWA
BEN DAHIR, velemajstor iz davne pro{losti
KRAQ [AHRAM, kraq kojem je bilo dosadno
RIZNI^AR, EKONOM, PRVI stra`ar i DRUGI stra`ar
na dvoru kraqa [ahrama
JOVAN, MILO[, PETAR, VUK,
LAZAR, \OR\E, LUKA, ALEKSA
bijeli pje{aci – {ahovske figure na Ivanovoj tabli
KRAQICA, {ahovska
Vrijeme radwe – dana{we
Ivanovo otvarawe 121
Goran JOKI]
IVANOVO OTVARAWEpo motivima istoimenog romana
Ranka Risojevi}a
NAPOMENA:
Roman za djecu Ivanovo otvarawe, autora Ranka Riso-jevi}a objavila je kao kwigu 10 u svojoj biblioteci “Ko-~i}evo pero” Zadu`bina Petar Ko~i} – Bawa Luka – Beo-grad, godine 2000.
Kao {to u podnaslovu stoji – ovo je dramatizacija pomotivima navedenog romana, a nekoliko likova je dopisanoradi dinamike i `eqe da se napi{e pozori{ni tekst kojibi svojim scenskim uprizorewem bio namijewen {kolskojdjeci uzrasta od 11 do 15 godina.
U Bawoj Luci, Goran Joki}januara 2009.
122 Goran Joki}
1. SLIKA
Ivan, iz dubine scene osvijetqen samo jednim uskim snopom svje-tla (tzv. pi{toqem) polako prilazi proscenijumu. Dok se tode{ava tonski efekti do~aravaju zvuke {kolskog dvori{ta zavrijeme velikog odmora (dje~ija vriska i galama). Ivan sve vrijeme“gleda” desno-lijevo u mrak koji ga okru`uje. Kada do|e do tzv.prvog plana scene Ivan zastane nekoliko trenutaka, osvrne sepolako oko sebe i polako napravi jo{ dva nesigurna koraka premanaprijed. Sa tim koracima i zvuci “{kolskog dvori{ta” odlaze u“fade out”. Potpuna ti{ina. Ivan stoji tako nekoliko tre-nutaka gledaju}i u publiku – u mrak.
Zatamwewe.
2. SLIKA
Na desnoj strani scene klupa – ~ekaonica ispred ordinacije ugradskoj bolnici.
QIQA: (Nastavnica razredne nastave u Ivanovoj {koli)Upozoravala sam ih da ne tr~e niz te... stepenice... i ...
Pauza.
OTAC: Niste vi krivi – ne mo`ete ih dr`ati za ruku...
Pauza.
MAJKA: Da}e Bog – bi}e sve dobro...
Pauza.
OTAC: Uvijek je bio... ...trapav.
Pauza.
Otac i majka su u ranim ~etrdesetim, a nastavnica Qiqa jene{to starija.
Otvore se vrata ordinacije i kojih iza|e doktor – stariji, oko50 godina.
DOKTOR: Potres mozga koji je va{ sin zadobio prilikom padaizazvao je prekid veze izme|u receptora i centra za vid.Pretrage koje smo izvr{ili pokazale su da je o{te}ewe,ta~nije prekid, na`alost, potpun i da je vid trajno inepopravqivo izgubqen. Ukratko, Ivan je oslijepio i...nema nade da }e ikada vi{e vidjeti... @ao mi je. Stawe jeina~e stabilno i ve} sutra Ivan mo`e da ide ku}i.
Doktor se vrati u ordinaciju. Ivanovi roditeqi i nastavnicastoje nijemo nekoliko trenutaka i gledaju se.
Zatamwewe.
Ivanovo otvarawe 123
3. SLIKAJutro u sobi Ivanovoj
Ivanova soba je na lijevoj strani pozornice – radni sto sa kom-pjuterom, krevet i negdje iza wega prozor na kojem je spu{tenaroletna. Prozor ne mora da se vidi, ali roletna je navu~ena...
Ivan se budi. Napipava i pronalazi papu~e. Napipava i kase-tofon, ukqu~uje ga, slu{a par sekundi pa odlu~i da promijenikasetu – otvori ladicu, izvadi neku kasetu, stavi u kasetofon,slu{a, izvadi tu – stavi neku drugu, slu{a... – iskqu~i kase-tofon. Ti{ina. Dok je on to radio u sobu je u{la majka i vidjev{isinove poku{aje da prona|e neku odre|enu muziku – na prstimaiza|e iz sobe.
MAJKA: (Iz off-a)Ivaneee!(Ulazi u sobu nose}i tacnu na kojoj je Ivanov doru~ak)Jesi li ustao, sine? Evo doru~ka! Ajde, pa da pije{ samamom kafu!
IVAN: (Sjedaju}i za kompjuterski sto na koji je majka sta-vila tacnu sa doru~kom)Ne}u – nara{}e mi rep!
MAJKA: Voli tebe majka... i repatog! Ti }e{ bijelu kafu! Sadjedi!
Majka sprema Ivanov krevet i odlazi do prozora – podi`e ro-letnu i otvara prozor u namjeri da izvjetri sobu. Kroz otvoreniprozor u Ivanovu sobu “u|o{e” jaka svjetlost proqetnog jutra icvrkut pti~ica.
MAJKA Ba{ lijep dan – pravo proqe}e!
Ivan je prestao da doru~kuje i samo {to nije po~eo da pla~e.Majka se trgne shvativ{i {ta je u~inila – brzo zatvori prozor,pritr~i Ivanu i sna`no ga zagrli.
MAJKA Izvini, sine! Bebo mamina!
Pauza.
IVAN: [ta cmizdri{ tu... i nisam ja vi{e beba, imam... skorotrin’est godina! Prokuvala ti je voda!
MAJKA: Joj, da! Ajde jedi, obla~i se pa da pijemo kafu!
Majka iza|e.
124 Goran Joki}
Ivan “pogleda” za majkom, te{ko uzdahne i nastavi da doru~kujeali zastane na pola zalogaja, ostavi sendvi~, legne na krevet isklup~a se kao fetus. Ne pla~e, ali mu je stra{no te{ko i dubokouzdi{e. To traje nekoliko trenutaka. Za to vrijeme iz kuhiwedopiru zvuci koje stvaraju {erpe, poklopci, voda u lavabou...
Iz off-a se ~uje otvarawe ulaznih vrata i potom glasovi.
OTAC: Evo, izvolite, samo naprijed – pravo – pa desno utrpezariju da popijemo kaficu dok Ivan ne ustane.
MAJKA: Dobar dan! Vi ve} stigli! Ustao je Ivan – doru~kuje. Ai vi ste stigli ba{ na vrijeme, kafa je upravo gotova.
OTAC: Odli~no! Sjedite vi, a ja idem da dovedem Ivana!
4. SLIKA
Otac je u{ao u sobu i vidjev{i Ivana sklup~anog na krevetu zatrenutak zastane, pa onda pri|e krevetu.
OTAC: Ivane!? Zar se nismo dogovorili...
IVAN: (Sko~i, zagrli oca i pla~u}i)Moram, tata, ne mogu da izdr`im vi{e! Bojim se mraka,a svuda oko mene je samo mrak, mrak i ni{ta drugo ....
OTAC: Znam, sine moj, ali... mora{ biti hrabar,... jesmo li sedogovorili da mu{ki ne pla~u...
MARKO: (Koji je u{ao je na kraju Ivanove replike, sa~ekav{imalo)I ja sam se stra{no bojao mraka... Kada je tenkovskagranata raznijela moju rodnu ku}u, ubila moje roditeqei mla|u sestru – zatrpan ispod ru{evina plakao samtri dana. Gladan i `edan cvilio sam u mraku, a onda meneko ~uo i... kada su me izvukli iz ru{evine mislio samda je no} – svuda oko mene je bio mrak. U bolnici surekli da sam od udara granate oslijepio. Sutradan mi jebio dvanaesti ro|endan i svi doktori i sestre su mi~estitali – napravili su mi tortu i donijeli mnogoigra~aka. Shvatio sam tada da je `ivot ipak... lijep...Oprosti Ivane, nismo se ni upoznali – ja sam ~ikaMarko!
Ivanovo otvarawe 125
OTAC: Sine, ~ika Marko je ro|ak jednog mog druga sa posla.^uo je za tebe i zamolio me da ga dovedem da se upoznate.Ina~e je nastavnik istorije.
IVAN: [ta mi on mo`e pomo}i?
OTAC: Nemoj tako, sine...
MARKO: Ivane, ti se sada nalazi{ pred ne~im novim, za tebenepoznatim i da bi se sna{ao u tom novom svijetu, koji inije tako mra~an kao {to se tebi sada ~ini, mora{ odne~ega po~eti. Ja ti predla`em da po~ne{ od toga dapored tebe, na svijetu postoji jo{ qudi koji su, iz ovogili iz onog razloga, a mnogi ~ak i od ro|ewa, slijepi –pa im to nije prepreka da budu veoma uspje{ni u raznimposlovima i... sre}ni.
MAJKA: Evo gospodine Marko vama i Ivanu kafe – da se neohlade. A ti, tata Dragane, do|i da mi ne{to po-mogne{...
OTAC: Ivane, Marko – izvinite, ku}ni komandant nare|uje –sad }u ja....
Pauza. Ivan i Marko }ute. Sr~u kafu iz {oqa.
IVAN: Ja se nikad ne}u o`eniti!
MARKO: Sad si jo{ mlad, ali kad poraste{...
IVAN: Ne}e meni niko komandovati po ku}i....
MARKO: Misli{?! Ivane, koliko tipki ima na tastaturi kom-pjutera?
Ivan }uti jer ne zna odgovor, a i malo je zbuwen ovakvim pitawem.
MARKO: Dobro, to je bilo te{ko pitawe... Koliko ih ima nakasetofonu?
IVAN: Pa, ima... plej, ima stop, ima rec, ima revrev... pauza...
Pauza.
IVAN: A {to vas to interesuje?
MARKO: Koliko vremena dnevno provede{ pred kompjuterom ikoliko puta dnevno stavi{ neku kasetu ili cede daslu{a{ muziku, a nikad ustvari nisi stvarno pogledaoi prebrojao sve te tipke i nikad nisi obratio pa`wu nawihov oblik, boju, tvrdo}u, te`inu... Nikad nisi po-slu{ao zvuk koji svi ti predmeti proizvode... Je litako?
IVAN: Pa nisam...
126 Goran Joki}
MARKO: Dok si mogao da ih vidi{ – nisi na wih obra}ao pa`wu,nisi ih ni slu{ao, a `ivot i svijet nije samo ono {tovidimo. Postoji i jedan drugi svijet, lijep na svoj na~ini sada }e{ ga ti polako otkriti i upoznati, ali mora{to i `eqeti jer }e tek tada taj svijet govoriti sa tobomsvojim posebnim jezikom. Ma {ta mi mislili o stva-rima koje nas okru`uju, svaka od wih ima svoju du{u imo`e da nam ispri~a mnoge tajanstvene pri~e. Samo,treba znati slu{ati i sa svima we`no i sa qubavqupostupati. Ima li i tvoja {oqa u{i?(Ovo je mali zadatak za scenografa, odnosno rekvizi-tera – {oqica sa likom “mede” ili “mace” ili nekedruge u{ate `ivotiwe)
IVAN: Ima! Ima i nos!
MARKO: Eto, nasmijao si se! Igra{ li ti {ah?
IVAN: Igram, deda me nau~io!... Igrao sam!... I bio najboqi na{kolskom takmi~ewu! Tatu matiram svaki put!
MARKO: Sigurno?
IVAN: Milion posto!
MARKO: Ajd’ pozovi tatu ovamo?
TATA! Al’ nismo igrali otkako...
MARKO: Ne brini Ivane, imaj povjerewa u mene!
OTAC: Molim sine, {ta je bilo?
MARKO: Kad ste vi posqedwi put pobijedili Ivana u {ahu?
OTAC: Nikad. Ivanu i wegovom dedi ja slu`im kao vre}abokserima. Sve mi po`deru i matiraju me za dva minuta.
IVAN: Pojma nema.
MARKO: ^estitam, Ivane!(Ocu)Ho}ete li mi, molim vas, donijeti moju torbu – spustiosam je u predsobqu.
OTAC: SLA\AANAAA!
MAJKA: Izvol’te, gospodo mu{karci, ~ime vas jo{ mo`emouslu`iti?
OTAC: Ho}e li skoro taj ru~ak, mu{karci su gladni?
MAJKA: Evo – zavr{ava se!
Ivanovo otvarawe 127
OTAC: Ajde donesi Markovu torbu iz predsobqa!(Mama ode po torbu)A {to je spremila ru~ak – ima prste da poli`ete!
MAJKA: Evo torbe!(Mama daje torbu Marku)A jo{ malo, pa svi na prawe ruku i za sto!
MARKO: Hvala gospo|o Sla|ana, eto nas za pet minuta!(Mama ode. Marko uzima torbu i vadi iz we {ahovskikomplet i stavqa na sto)[ah je idealna igra sa slijepe. Jer {ah se igra umom,razmi{qawem – ne o~ima. Vid ~esto smeta {ahisti jermu odvra}a pa`wu od igre, od figura. Pogled zaluta,igra~ svoju pa`wu usmjeri na ne{to drugo, ne{to izvanigre i izgubi orijentaciju i koncentraciju. Ivane, ovaj{ah sam dobio na svoj dvanaesti ro|endan. Prije toganikada nisam igrao niti poznavao pravila igre. Ume|uvremenu sam nau~io i `elio bih da nas dvojicamalo poigramo. Tata, ho}ete li nam pomo}i da poredamofigure ili da ja to sam u~inim?
TATA: Ja znam pore|ati, al’ nemojte me tjerati da igram...
MARKO: Ne brinite, igra}e velemajstori, a vi budite sudija...
IVAN: Kako }emo igrati?
MARKO: Naslijepo! Jesi li ~uo, Ivane za argentinskog vele-majstora Najdorfa.?
IVAN: Jesam, deda ga je ne{to spomiwao...
MARKO: E, taj, Najdorf, igrao je jednom naslijepo protiv 45{ahista istovremeno, takozvanu – simultanku i po-bijedio wih 39-oricu. A jednom je, dodu{e bez poveza nao~ima, igrao simultanku sa dvije stotine i dvojicom ipobijedio u stotinu osamdeset dvije partije. Mo`e{ lito da zamisli{? [ta misli{ da li bi on sve to uspio danije mogao u sebi, u glavi, da vidi raspored figura? Toje va`no, Ivane, da vidi{ u svojoj glavi, a ne predsobom. (pauza – ne duga)
MARKO: A zna{ li odakle poti~e i {ta zna~i rije~ – {ah?
IVAN. Ne znam.
MARKO: [ah zna~i isto {to i kraq. A svaka partija se igra svedok jedan od kraqeva ne nastrada. Zato se i ka`e{ah-mat, {to zna~i: kraq je mrtav. Kada je {ah kao igranastao – niko pouzdano ne zna. Neki misle da je {ahbo`anska igra, koju su bogovi iz prastarih vremena
128 Goran Joki}
darovali qudima. Uglavnom, rije~ {ah poti~e iz In-dije i preko Persije pro{irila se po svijetu i stigla ido nas. Pri~a se da je u prastara vremena u Indiji`ivio neki kraq koji se zvao [ahram, a koji je biomnogo r|av ~ovjek. Nije mogao da spava, pa je mu~io svojepodanike i narod i izmi{qao svakakve te{ke poslove iporeze, a nisu ga mogli razonoditi ni svira~i niigra~i ni razne zabave. ^ak mu je i hrana dosadila, svemogu}e |akonije na svijetu je isprobao i prezasitio sesvega, pa je mu~io i kiwio sve oko sebe. Wegovi dvor-jani su poku{avali na razne na~ine da ga razonode itra`e}i tako na~ina da zabave svoga kraqa, jednogadana jedan od kraqevih dvorjana nai|e na jednog mla-di}a koji je sjede}i u hladu jednog drveta zami{qenogledao u nekakve figurice ispred sebe. Satima se tajmladi} nije pomjerao, osim {to je ponekad neku od onihfigurica od slonova~e ili od drveta, pomjerao sa jed-nog mjesta na drugo po tabli na kojoj su bila iscrtanacrno-bijela poqa. Kada je po~elo da se smrkava, tajmladi ~ovjek koji je satima mirno sjedio i gledao ufigurice – pogleda u kraqevog dvorjanina i upita ga:“Odakle si prijatequ?” “Ja sam sa dvora kraqa [ah-rama – tra`im razonodu za kraqa.” – odgovori mukraqev dvorjanin. “[ta je to razonoda? Zabava za minut– dva, sat – dva ili ne{to za cijeli `ivot! Kraqu trebane{to dostojno kraqa, ne{to za cijeli `ivot, a ne sat–dva! Ovo {to vidi{ preda mnom jeste kraqevska igra.Tu se na {ezdeset~etiri poqa bore dvije vojske kojimakomanduju wihovi kraqevi. Vode se bitke i ratovi, ali– vojske su iz ma{te, a figure od drveta i niko ne gine.Zar za kraqa mo`e biti qep{e igre?” Kraqev dvor-janin odlu~i da ovog mladi}a odvede pred kraqa! I wihdvojica krenu{e put dvora...
MAMA: (Koja je u{la na pretposqedwu repliku)A vas trojica krenite na prawe ruku, pa poslije ru~kapri~ajte pri~e do mile voqe....
MARKO: ^uo sam da ste odli~na kuvarica i zato prekidamomomentalno.(Sva trojica ustaju i kre}u prema trpezariji)Ivane, zna{ li ti ozna~avawe figura i poqa na tabli.
IVAN: Ma, znam ~ika Marko: a, be, ce, de, e, ef, ge, ha,... pa onda:jedan, dva, tri, ~etiri...
Izlaze sa scene.
Ivanovo otvarawe 129
5. SLIKA
Ivanov otac, ~ika Marko i Ivan oti{li su na prawe ruku...Isprativ{i pogledom mu{karce Ivanova majka ostade trenutaksama u Ivanovoj sobi. Uze “u{ate” {oqice, prekrsti se, dubokouzdahnu i iza|e. Wenim izlaskom gasi se svjetlo i spu{ta zavjesa.
6. SLIKA
Ispred zavjese do{etaju dva stra`ara sa dvora kraqa [ahrama.Svjetlo i muzika u ovoj sceni treba da nazna~e da nije realnovrijeme i mjesto, jer sqede}e su scene ustvari Ivanov san.
DRUGI: I {ta ka`e{ – nikako nisu izlazili iz odaja?!
PRVI: Evo tre}i dan – ni Kraq, a ni taj {ah-u~iteq BenDahir!
DRUGI: Pa jesu li bar jeli, pili,... i{li u ve-ce.
PRVI Ju~e slabo, a ovu no} – ni to!
DRUGI: Izgleda da je taj {ah, prava kraqevska igra.
PRVI: Ne znam, ali sam ~uo da pucaju iz nekih topova, ska~ukowima, spomiwu neke izvi|a~e-lovce, juri{aju pje{a-dijom,... ima i nekih kraqica, mada ja nisam vidionijednu! A kraq se samo smije i... jede!
DRUGI: [ta jede, kad si maloprije rekao da nisu jeli dva dana!
PRVI: Jede topove, kowe, pje{adiju... sve po redu!
Pauza. Drugi ne{to razmi{qa.
DRUGI: Kowe i nekako, al’ kako }e jesti topove – ajde ti naspavawe – umoran si pa ti se sve zbrkalo...
PRVI: Nisam uop{te umoran. Ba{ mi je lijepo ova tri dana.Kraq ni{ta ne izvoqeva i nikog ne maltretira. Ku-vari samo spavaju, ni{ta ne rade. [ahista nas je spasio.Koliko nas je kraq mu~io sve ove godine – narod jepo~eo da skapava od gladi zbog wegovih poreza, a nadvoru smo svi strepili od wegovih “bubica”. Otkako jetaj Ben Dahir do{ao sa tom igrom kraq nije nijednomzagalamio i sa svima je nekako... kulturan – milinajedna. Ba{ bih volio da i ja malo nau~im da igram taj{ah, izgleda da je mnogo zanimqiv.
130 Goran Joki}
DRUGI: Sad je na mene red da stra`arim – tvoja smjena jezavr{ena!
PRVI: Idem, a ti me zovi ako na{em kraqu bude {ta trebalo!
DRUGI: Ho}u, ne brini!
Prvi stra`ar iza|e, a drugi ostane i u ~u|ewu prisloni uho nazavjesu, poslu{a par trenutaka, pa se vrati svom stra`arskomposlu i osmjehne se – drago mu je.
7. SLIKA
Stra`ar je ispred zavjese. Za~uje se smijeh i nakon nekolikotrenutaka otvara se zavjesa. Na sceni je kraqevska odaja – kraq[ahram i u~iteq {aha Ben Dahir upravo zavr{avaju partiju.
KRAQ: [ah – mat! Hehehe! Hehehe! [ah – mat! [ah – mat!Juhuuuu! Pobjeda, pobjeda! [ah – mat!Hehehe-hahaha-hihihi!
BEN DAHIR: ^estitam! Va{e Viso~anstvo, kraqu [ahrame... po-stali ste stvarno veoma dobar igra~ {aha, usu|ujemse re}i ~ak velemajstor! Jo{ jednom ~estitam!
KRAQ: Hvala, hvala, u~itequ moj!
BEN DAHIR: Hvala Vama, Viso~anstvo {to ste me ovako lijepougostili na Va{em dvoru! Kada ste ovako dobrosavladali sve tajne {ahovske igre ako nemate ni{taprotiv, ja bih da krenem ku}i – da pomognem mojimroditeqima koji veoma naporno rade i moja pomo} biim dobrodo{la.
KRAQ: Tvoji roditeqi su veoma sre}ni qudi – kad imajutakvog sina!
BEN DAHIR: Moji roditeqi su skromni i vrijedni qudi kojite{ko `ive jer su porezi ogromni i.... ja bih sada dakrenem....
KRAQ: U~itequ moj! Ne}e{ oti}i iz moga dvora dok nedobije{ nagradu za ovo {to si me nau~io! Stra`a!
Onaj stra`ar koji je bio ispred zavjese – pritr~i.
DRUGI: Zapovjedajte, Va{e Viso~anstvo!
Ivanovo otvarawe 131
KRAQ: Ho}e{ li biti qubazan, molim te – skokni do kraqev-skog rizni~ara i pomozi mu da donese dvorsku kasu!
DRUGI: Skok... donije}u... ovaj...
KRAQ: Hvala!
DRUGI: (Zbuweno odlazi sa scene)
KRAQ: I ka`e{... porezi ogromni?!
BEN DAHIR: Jesu, Va{e Viso~anstvo....
KRAQ: Pa, da ja smawim narodu... ove... poreze i da`bine! Jaionako ne znam {ta }u od silnih para i zlata! [ta timisli{?
BEN DAHIR: Mislim da bi Vam to bio veoma dobar potez! Pje-{adija bi bila odu{evqena – ho}u re}i – narod.Pored kraqice, lovca, kowa i topa – kraqeva naj-boqa pomo} je ipak narod, tj. pje{adija. Va`an jesvaki pje{ak.
KRAQ: U pravu si. Va`an je narod. To jest, pje{adija. Svaki~ovjek je va`an.
Nose}i kov~eg sa zlatom dolaze Rizni~ar i Drugi stra`ar.
RIZNI^AR: Va{e Viso~anstvo, kasa je tu!
KRAQ: Ben Dahir – kazuj! Koliko novaca, koliko zlata da tidam!
BEN DAHIR: Va{e Viso~anstvo, kraqu [ahrame, hvala Vam, alija ne `elim nikakvog zlata i novaca. Igra koju stenau~ili dar je bogova i ja sam sre}an da sam je mogaoVama pokazati.
KRAQ: Pa ipak, ne mogu te pustiti, a da ti se na neki na~inne zahvalim! Molim te, reci – ~ime da te nagradim!Ima{ li neku `equ!
Pauza.
BEN DAHIR: Kad ste ba{ toliko zapeli – ja bih jednu skromnunagradu....
KRAQ: Samo reci!
BEN DAHIR: Na prvo {ahovsko poqe stavite jedno zrno `ita, a nadrugo poqe dva. Na tre}e poqe ~etiri zrna, na~etvrto ~etiri puta ~etiri i tako na svako sqede}e– eto, to je sve {to `elim.
132 Goran Joki}
KRAQ: Ih! Samo to!? Dobro, ako ti tako ka`e{ i samo to`eli{....(Rizni~aru)Odnesite tu kasu, svratite do dvorskog ekonoma i do-nesite to zrnevqe.(Ben Dahiru)Ba{ si ti neki... Slu{aj {ta mi je palo na pamet!Pozva}u sve kraqeve i careve iz okolnih zemaqa najedan sastanak, ustvari, vi{e ne{to kao... konferen-ciju, SAMIT... o... {ahu! Nau~i}u ih sve {to si i timene nau~io! Obustavi}emo sve ratove! To je dosadno!Gine pje{adija, ginu kowi i... – sve uludo! To je glupo!Pa }emo onda organizovati jedan... turnir! Igra}emo{ah, svako sa svakim. Ratova}emo, ali – na {ezdeset-~etiri crno-bijela poqa! To je mnogo interesantnije!
Ulaze Drugi i Ekonom.
DRUGI: Va{e Viso~anstvo. Dvorski ekonom je pred vratima.
KRAQ: A! Stiglo tvoje `ito!(Niko ne ulazi)Pa, {to ne ulazi...
DRUGI: (Ekonomu, koji je van scene)Nemoj plakati, nego u|i!
Kraq i Ben Dahir se zgledaju, ekonom boja`qivo u|e i kad mu sepogled sretne sa kraqevim – brizne u pla~.
KRAQ: [ta je tebi?
EKONOM: (Na kraqevo pitawe ekonom prasne u glasan pla~ iridawe kroz koje razaznajemo slede}e rije~i)Nemamo toliko zrnevqa...(Ugu{i se ~ovjek od pla~a)
KRAQ: ^ekaj malo, kako nemamo? Ajde, smiri se, saberi se...
EKONOM: Sabrao sam ja... i pomno`io i ...
Znate li Vi, Va{e Viso~anstvo, koliko je to zrna`ita... Mi toliko.... nemamoooo...
KRAQ: Nemogu}e. Pa dobro koliko je to, kad mi “nemamooo”!
EKONOM: 18 triliona, 446 bilijardi, 744 biliona, 073 milijarde,709 miliona, 551 hiqade i 615 zrna(Osamnaest triliona ~etiri stotine ~etrdeset {estbilijardi, sedamsto~etrdeset~etiribiliona, sedamde-settri milijarde, sedamstodevetmiliona, petstopede-setjedna hiqada i {estopetnaest zrna ....)
Ivanovo otvarawe 133
Pauza.
KRAQ: (Prsne u smijeh – od srca)Shvatio sam ovu, posqedwu lekciju, u~itequ moj
9. SLIKA
Ivanova soba – drugari iz {kole do{li su u posjetu.
Maksim, Verica, Maja i Nemawa sjede za stolom na kojem je {ahovskapartija u zavr{noj fazi. Svi su oko stola, a Ivan stoji Verici izale|a, okrenut licem prema publici. Maksim i Verica sjede jednonaspram drugog, tako da izgleda kao da wih dvoje igraju, me|utim...
IVAN: Verice, moja kraqice,do|i na konsultacije.
VERICA: (Hitro sko~i i stane uz Ivana)Zapovjedajte, kraqu moj!
IVAN: Hm! Sqede}i je potez tvoj,(Verica, koja je stala pored Ivana, iznenada ga poqubiu obraz)Ho}u re}i na{, tvoj i moj...([apne joj ne{to na uvo, ona se zakiko}e i vrati se namjesto za sto)Maksime, moj stari dru`e,kako li te noge slu`e,uhvati se za stolicu,ugosti moju kraqicu...... na svome poqu ef sedam!
VERICA: (Pro{etala kraqicom i postavila je na re~eno poqe)[AH – MAT!
NEMAWA,MAJA,VERICA: Jeeeeeeeee! [ah-mat, {ah-mat! Ivane – majstore, Ivane
– majstore! Jeeeee!
MAKSIM: Svaka ~ast! Al’ smo na {kolskom prvenstvu remi-zirali! Sad si me uhvatio na foru! Ove figure nekevelka~ke i tabla je {ira, a i imo si pomaga~e! A ima{ itrenera!
MAJA: Ajd’ sad malo i pla~i! Zna{ ti {ta s’ ti? Ti jednaprava... (pla~ipi~ka)
Na posqedwu repliku u{la je Ivanova mama i...
MAMA: Majo! Kakav je to rje~nik?
MAJA: Izvin’te, teta Sla|o, kad je ovaj Maksim k’o curica...samo cmizdri ...
MAMA: Pa {ta je bilo, niste se vaqda potukli?
Ivanovo otvarawe 135
NEMAWA: Nismo, gospo|o Sla|ana, nego su Ivan i Maksim igralirevan{ sa {kolskog prvenstva i Ivan pobjedio, a Mak-sim mislio da }e on – zato {to je I...
VERICA: (“Uska~e” u Nemawinu repliku)Ii ...jeste l’ na{li kolu-lajt teta Sla|o, ja sam nadijeti – imam reviju u nedjequ!
MAMA: Jesam, gospo|ice manekenko, na{la sam kolu-lajt. IIntegralne {tapi}e. Nakupovala sam svega – pa {ta kovoli, nek’ izvoli! Evo!(Daje im sokove, grickalice i ostale zezancije...)Ja idem da spremam ve~eru, a vi budite dobri i ne}u da~ujem nikakve ru`ne rije~i. Majo, nemoj da ja zovemVesnu.(Iza|e)
Naravno da }e je svi poslu{ati.
IVAN: (Maksimu)Maks, ti si moj najboqi drug – jo{ iz vrti}a. Danas samba{ bio raspolo`en, a ove figure su stvarno velike inezgodne dok se na wih ne navikne{. Zna{ {ta – do|i tii sutra poslije {kole pa da nas dvojica zajedno prou-~avamo taktike raznih svjetskih velemajstora – va`i!
MAKSIM: Va`i!(Zagrle se i potap{u)
VERICA: A ja }u do}i da ti ispri~am sve {ta smo u~ili na~asovima.
MAJA: (Nemawi – da ne ~uju ostali)A ja }u tebi stucat’ nos – kowu jedan!
IVAN: (Ukqu~uje kasetofon, glasna muzika)Ajmo, `urka!
Svi po~iwu da ple{u..., zatamwewe.
10. SLIKA
Ivan je u krevetu – spava. Jutro je. U sobu ulazi Otac. Stajeiznad kreveta i dugo posmatra svoga sina.
IVAN: Ho}e{ li ti mene poqubit’ il’ da ja ustajem!
OTAC: A pravi{ se da spava{, je li mangupe jedan! Sin~inojedna!
Grle se i qube – otac i sin.
136 Goran Joki}
IVAN: Gdje je mama?
OTAC: Oti{la do Vesne na kafu!
IVAN: Ajoj, Majo – dr`’ ga}e!...
OTAC: Pa, eto ga}a na tebi....
IVAN: Ajd, tata... skuvaj kafu!
OTAC: Je l’ mu{ku?
IVAN: Tebi mu{ku, meni dje~iju!
OTAC: Va`i, a ti se obla~i i vje`baj taj svoj {ah. Sreo samMarka – ka`e da te prijavio na neki turnir sad prekovikenda. Prvomajski... za kategorije... tako nekako...do}i }e poslijepodne da ti ispri~a. Hvali te da si boqiod wega.... ali mi je rek’o da ti to ne ka`em.... I rekaoti je da vje`ba{ neko otvarawe,... talijansko.
IVAN: Sicilijansko.
OTAC Jeste... to. Idem ja da skuvam kafu.(Iza|e iz sobe)
11. SLIKA
IVAN: (Ostao je sam u sobi, uko~en i silno uzbu|en. Sjeda zasto. Re|a figure na tabli. Stane. Duboko di{e. Kadastavi i posqedweg pje{aka na wegovo mjesto – po~iweradio-igra sa {ahovskim figurama. Ivanove figureprogovaraju – ba{ kao {to je rekao ~ika-Marko. Na-ravno, ukoliko rediteq misli da je za predstavu boqei ukoliko ansambl ima dovoqno glumaca – figure mogui da “o`ive”)
JOVAN: Mir-no, nadesno ra – vnajs, mirno! Na parove razbrojs!
Osam pje{aka – osam glasova – razbujavaju se: a2, b2, c2, d2, e2, f2,g2, h2, “Oo”.
Neki duboki glas pravi {alu dodaju}i na H2 – “O”.
Op{ti smijeh.
JOVAN: TI-[INA!Kako vas nije sramota tako pred Ivanom! Ivane – mismo spremni! Svi smo uz tebe – i u vatru i u vodu, zaIvana, za pobjedu!
SVI: Tako jeee! Ivane – majstore! Ivane – majstore!
Ivanovo otvarawe 137
JOVAN: TI[INA!
IVAN: ([okiran onim {to ~uje ili “vidi”)Kako? Vi...
\OR\E: Mi smo tvoja pje{adija, Ivane!
MILO[: Obi~ni vojnici, pra{inari,...
LUKA ... ali dobro obu~eni i spremni da juri{aju gdje god tiho}e{ – ako treba i da....
IVAN: ^ekaj, ~ekaj e4! Izvini – ti si e4, je l’ tako?
E4: Tako je Ivane! To mi je {ifrovano ime. Ina~e se zovemLUKA!
IVAN: A je l’ i ostali imaju... imena?
JOVAN: Jasno da imaju! Momci – imena!
Svi u glas ka`u svoja imena pa ih i ne razaznamo.
IVAN: (Zaglu{i ga tolika galama)Polako momci, ni{ta vas nisam razumio, ajte jedan pojedan, slijeva – nadesno!
Jovan, Milo{, Petar, Vuk, Lazar, \or|e, Luka, Aleksa!
IVAN: Dakle, vi ste moja pje{adija... ^ika Marko mi je go-vorio da ... A {to mi se do sada niste javqali?
VUK: Nije bilo potrebe Ivane, ti si do sada sve vrlo dobrosam rje{avao, ali – ako }emo na turnir, moramo zbitiredove i sabrati svu pamet i snagu.
IVAN: Znam, Vu~e, ali kako }u ja na turnir, pa ja sam... nisamiza{ao iz ku}e.. ja....
LAZAR: Ivane! Ja sam odli~an u sicilijanskom otvarawu!
LUKA: I ja, Ivane, nema da brine{!
MILO[: [ta se vi javqate – ko ovde probija po sredini?! A?
JOVAN: A ko trpi naj`e{}e napade? Ko? Ko?
PETAR: [ta ko? Da nisi mo`da ti?
ALEKSA: Ja primam prve udare!
\OR\E: A {ta ja radim? Berem cvije}e po livadi?
IVAN: Ti{ina! Nema SVA\AWA! Nema SVA\AWA!
U{ao je Ivanov tata koji, naravno, ne ~uje i ne vidi ono {to ~ujupublika i Ivan.
OTAC: (Zagleda u sobu – vidi da nema nikoga, osim Ivana)Sla|ana je oti{la... Sine?... Jesi l’ ti maloprije zvaomamu?
138 Goran Joki}
IVAN: Nisam tata, mama je kod Majine mame na kafi! Garant– tra~aju!
OTAC: Evo tvoje kafe!
Krene da izlazi i zatekne ga sqede}a Ivanova replika.
IVAN: Hvala, stari!
Tata je malo zastao, jer mu se u~inilo da je ~uo ono {to jeste ~uo.
IVAN: (Kada se uvjeri da je ponovo sam u sobi – nastavqarazgovor sa pje{adijom)Kao {to sam rekao – nema sva|e, je l’ jasno!
SVIPJE[ACIUGLAS: Jasno, Ivane – majstore!
IVAN: Majstor jo{ nisam!
PETAR: Jesi, Ivane, samo to jo{ treba na turniru i da po-tvrdi{!
VUK: A tu smo mi – tvoji vojnici!
KRAQICA: Jao, jao, vi mu{ki samo pri~ate! Dosta vi{e!
JOVAN: Va{e Viso~anstvo, borbena gotovost u na{im redo-vima je na vrlo visokom nivou. Ivan je upravo izvr{iosmotru.
KRAQICA: Ivane, ne brini ni{ta, svi ovi momci su odli~nouvje`bani i iskusni borci. Drago nam je da }emo i}isa tobom na turnir. A sad, momci – pjesma!Polazimo mi na turnir brajko,Zbogom o~e, zbogom dobra majko.Polazimo mi na turnir....(Pa pre|u na ameri~ku kora~nicu)Za Ivana smo spremni mi!Za Ivana smo spremni mi!Na turnir }emo i}i svi!Na turnir }emo i}i svi!I u vatru i u vodu,I u vatru i u voduza Ivana, za pobjedu!za Ivana, za pobjedu!
Ivan ustaje odlazi do prozora i otvara da u|u i zvuci ulice,proqe}a, sunce... On je vrlo sre}an, eufori~an – spu{ta se zavjesa.
Ivanovo otvarawe 139
12. SLIKA
Ispred zavjese do{etaju Verica i Maja.
MAJA: Joj, poje{}e ga Ivan ko Panta pitu.
VERICA: Uh, meni je te{ko, a mogu misliti kako je Ivanu!
MAJA: Ne brinem se ja za Ivana!(Zazvoni Majin mobilni)Molim, mama!... Ne smucam se nigdje nego sam bila naturniru! Jesam ti lijepo rekla da Ivan danas igra zakategoriju, pa je cijeli razred do{’o da navija! Jeste!Dobar je! Jednu pobjedio, jednu izgubio, sad igra sajednim klincem iz sedmog ce! Eto me ku}i ~im zavr{epartiju! Ajd’ zdravo! Ho}u! Ne}u! Dobro, mama!(Zavr{i razgovor i napravi grimasu – “jes’ dosadna”)Gdje je ovdje WC? Upi{a se ja!
VERICA: Ja mislim da je tamo!
MAJA: Pa {ta si se onda uko~ila – nisi na reviji!
Verica i Maja izlaze.
13. SLIKA
Ivan je sklup~an na krevetu. U sobi su jo{ majka Sla|ana, otacDragan i ~ika Marko. Prvih nekoliko trenutaka neprijatnati{ina.
MAJKA: Sinee...
IVAN: Ne}u, mama! Ne}u!
Majka, otac i ~ika Marko se zgledaju zabrinuto.
IVAN: Ne mogu! Tamo svi... pri~aju. [ap}u... Oni misle da ih jane ~ujem... Ne}u sutra i}i na turnir i ta~ka. Javite dasam se razbolio i da ne mogu do}i.
Pauza.
MAJKA: Ivane, sutra je subota, nema {kole – ~itav tvoj razred}e do}i...
TATA: I Verica.
IVAN: Joj, tata.... Ne}u da idem vi{e tamo. Svejedno – ne moguosvojiti kategoriju.
TATA: Mo`e{. Ima{ sutra i prekosutra po tri partije...
IVAN: Ako budem igr’o k’o danas osvoji}u ~et’ri – pet bodova,a za kategoriju treba sedam. Nema {anse.
140 Goran Joki}
MARKO: Ima {anse, Ivane. Mora{ da prihvati{ to da }e uvijekbiti onih koji }e... {aptati o tebi, ali poku{aj i ti wihda ih razumije{. Kada si danas, u prvoj partiji, pobjedio –ja sam sjedio u publici i ~uo kako hvale tvoje {ahovskoumije}e, Kada si izgubio drugu partiju skoro svi su –zaplakali, a na kraju tre}e, koju si vjerovatno zbog umoraremizirao, ~uo sam da sutra pobje|uje{ – “garant”. Po-ku{aj da napravi{ takozvani krug javne usamqenosti – daizoluje{ sve zvukove i da ~uje{ samo ono... ono {to tigovore tvoje figure. Sjeti se svih partija koje smo uvje-`bavali i oslu{kuj – u|i u du{u partije, neka te vodiqepota te kraqevske igre..., a mi smo svi uz tebe.
IVAN: Pa, trebam skoro sve pobjediti!
MARKO: Najva`nije je, Ivane,... da pobijedi{ svoj strah! Strahod drugih qudi, strah od {aptawa, strah od poraza – sveto te ko~i i umawuje tvoju snagu! Tebi za kategorijutreba jo{ pet i po bodova, a ima{ jo{ {est partija.Mo`e{ ti to, vjeruj mi. “Garant”!
Pauza.
IVAN: Mamaaa, je l’ se ohladio ~aj?
MAJKA: Jeste, sine!
IVAN: Daj da ga... eksiram! Pa da spavam – imam sutra tripartije!
14. SLIKAIvanov san
Tonska podloga – bitka: topovi gruvaju, puca se na sve strane – imuzika kao iz ratnih filmova holivudske “a” produkcije. Pje{a-dija je sada u velikom formatu – tj. svi likovi koji se pojave usceni bitke su ustvari likovi koje smo do sada vi|ali u tokupredstave, ali su sada pje{adija iz Ivanovog sna.
JOVAN: Hej, probudi se!
IVAN: Ha, ko je to!?
JOVAN: Ja sam, Jovan!
IVAN: Otkud ti?
JOVAN: Poslala me kraqica da te probudim! Jake protiv-ni~ke snage dr`e nas pod neprekidnom vatrom!Kraqica ka`e da nam mo`e pomo}i samo sici-lijanska odbrana i da si ti u tome najboqi, al’ da si
Ivanovo otvarawe 141
velika spavalica. Mi smo svi spremni i samo smo~ekali da se ti naspava{, pa da krenemo. Ovo jeodlu~uju}a bitka.
IVAN: Dobro! A gdje su ostali!
JOVAN: Tu su!
Pojavquju se iz raznih uglova Ivanove sobe “ostali”, kraqicaVerica, lovci Marko i Otac, Jovan je Maksim i uz wega su Nemawakao jedan od pje{aka, Doktor i Maja su sanitet. Pozdravqaju sesvi sa Ivanom koji trqa o~i.
DOKTOR: Va{e Viso~anstvo, Doktorica Vesna i ja i bi}emouz vas, ali ra~unamo da uz Va{u strategiju inter-vencije na{e sanitetske jedinice ne}e biti po-trebne.
DOKTORICAVESNA (Maja): Gou For It!
Otac Dragan i Marko pri|u obu~eni kao lovci.
OTAC: Sinko, pardon, Kraqu moj, ti zna{ da smo nas dvojicastari iskusni lovci, ni{ta ne brini! Samo naprijed!
IVAN: ^ekajte, a gdje su skaka~i, topovi i ostala pje{a-dija... Luka, \or|e, Milo{...
\OR\E(Nemawa): \or|e – prisutan! A ostali ot’{li da dovuku topove,
eto ih – samo {to nisu...(^uje se pjesma “pje{adije”)...evo ih!
VERICA(kao Kraqica): Kraqu moj!
(Cmok – poqubi ga)Ako odigra{ ovo otvarawe i odbranu onako kako tito zna{, nema te vojske koja nas mo`e pobjediti!(Cmok – poqubi ga)A ja jedva ~ekam da se ova bitka zavr{i pa da nasdvoje mo`emo lijepo...([apu}e mu ne{to)...
U toku tog {aputawa ~uje se ona pjesma pje{adije i svjetla se gase...
... a kada se upale Ivan je u krevetu i spava. U sobu ulazi majka i naprstima prilazi Ivanovom krevetu. U trenutku kada se sagnulada ga poqubi – Ivan progovara...
IVAN: Nemoj da me cma~e{ pred ovolikim narodom!(A jo{ spava)
142 Goran Joki}
Ako je sve spremno – da se obu~em – pa u bitku!(Probudi se)
MAJKA: (Zbuweno)Jeste, sine, sve je spremno! Ispekla sam ti pr`e-nice, ima i eurokrema... iscijedila sam limun...
IVAN: Draga moja mama! Od’ da te poqubim!(Zagrli i poqubi majku Sla|u)
Ivan skida piyamu i obla~i pantalone koje je majka donijela iostavila na stolici.
IVAN: A gdje su lovci – gdje su tata i ~ika Marko?
MAJKA: Tata je oti{ao da opere auto, pa }e oti}i po ~ikaMarka...(^uju se vrata – ulaze Otac i ~ika Marko)... evo ih. A taman sam skuvala kafu. Ho}e{...
IVAN: Ho}uuu, majko moja, jedina – najdra`a na svijetu!
Spu{ta se zavjesa.
15. SLIKA
Ispred zavjese dolaze nastavnica Qiqana i Nemawa.
NEMAWA: Da ste samo vid’li kako je ju~e brzopotezno svetro-j’cu matir’o, a Ver’ca ga zagrl’la i poqub’la, u usta.
NASTAVNICAQIQA: Joooj, Nemawaaa, dijete drago – pa kako se to izra-
`ava{!?Na `alost, nisam vidjela KAKO JE matiRAOSVU troJICU, a boqe da nisam ni vidjela kako gaje i u {ta VerICA poquBILA nakon {to ga jezagrLILA. Uh!
16. SLIKA
^uje se glas spikerke sa TV-a.
SPIKERKA: “Nakon bloka doma}ih vijesti, slijede reklame, a na-kon toga vijesti iz svijeta. Prije toga da ~ujemo {tanam je redakcija sportskog programa pripremila zave~eras. Iz redakcije sportskog programa javqa nam se@eqko Dragi~evi}. @eqko – {ta nam je redakcijasportskog programa pripremila za ve~eras.
Ivanovo otvarawe 143
SPIKER Dobro ve~e, @eqka. Danas je bio izuzetno bogat sport-ski dan koji su obiqe`ile utakmice eurokupova ufudbalu, ko{arci, rukometu, zatim trke formule 1,teniski Gren-slem dvoboji – o svemu tome op{irnije usportskom dodatku, a za ovo javqawe izdvajamo zavr-{etak {ahovskog turnira u na{em gradu na kojem jetokom ovog vikenda vo|ene izuzetno uzbudqive borbe.Posebnu ~ar ovom turniru donijeli su mladi navija~ikoji su sva tri dana punili dvoranu i bili moralnapodr{ka svojim drugovima koji su se borili na 64crno-bijela poqa. Specijalno nakon dnevnika preno-simo vam snimak progla{ewa i specijalnu emisiju ootvarawu ovog turnira – mladom igra~u koji je uspio dave} na prvom zvani~nom takmi~ewu, u vrlo jakoj konku-renciji, osvoji tre}u kategoriju i nametne se kaoizuzetan talenat ~ije vrijeme tek dolazi. Rije~ je ou~eniku sedmog razreda Ivanu Predi}u. Evo {ta nam jeIvan izjavio odmah nakon progla{ewa:
IVANOVGLAS: “Ja bih htio da se zahvalim svima koji su bili uz mene
i koji su me bodrili da istrajem nakon te{ke po-vrede. Mojoj dragoj mami i tati, ~ika Marku, i mojimdrugarima iz razreda Nemawi, Maksi, Maji i... ovaj...Verici... i svima, razrednici i.... i iako vas nevidim, znam da ste tu uz mene i da zajedno mo`emosve...!
SPIKER: Ivane, ~estitamo!
SPIKERKA: ^estitamo i mi na{em Ivanu i nakon reklama vra-}amo se u studio!
Po~iwu reklame.
Verica zagrli Ivana i poqubi ga u obraz, a svi prisutni sezakiko}u.
Dok je i{ao ovaj tonski zapis otvorila se zavjesa i na sceni su svilikovi koji su se pojavqivali tokom predstave. Okupqeni okotelevizora – gledaju dnevnik.
Kada po~nu reklame, tata Dragan smawi ton na televizoru. Svi~estitaju Ivanu – grle ga i qube. ^uje se “Ivane, majstore”, amo`e i druga~ije... .
KRAJ
144 Goran Joki}