1.NIKOLO MAKIJAVELI- POLITIKA I KONZERVATIVNI MORALMakijaveli tvrdi da su svi ljudi, a pogotovo vladari obiljeeni nekim od ovih osobina: nekoga zovu dareljivim, nekoga krtim, nekoga smatraju darovateljem, grabeljivcem, okrutnim, milosrdnim, vjerolomcem, pobonim, upornim... on smatra da ako razmislimo dobro, nai emo osobina koje e nam se uiniti kao vrline i povedemo li se za njima, eto gotove propasti, neke druge e nam se opet uiniti kao poroci, a povedemo li se z anjima, bit e nam na sigurnost i na dobrobit.Vladar mora eljeti da ga smatraju kao blaga a ne okruta ovjeka. Za njega je najbolje i da ga ljube i da ga se boje. Ipak, on mora paziti da ga se podanici boje tako da bar izbjegne mrnju, ako ve ne moe postii ljubav. To e najbolje postii ako ne posee da imetkom svojih graana i podanika i za njihovom enom. Ako bi ipak bio prisiljen da prolije neiju krv, mora to uraditi kada ima potpuno opravdanje i oit uzrok.Po Makijaveliju postoje dva naina borbe: zakonima i silom. Prvi je nain svojstven ovjeku a drugi ivotinjama. Nuno je da se vladar zna dobro posluiti i ljudskim i ivotinjskim svojstvima. Izmeu njih mora izabrati lisicu i lava, jer se lav ne moe braniti od mree, a lisica od vukova. Mora biti lisica da predosjeti mreu, a lav da prepadne vukove.Vladaru nije nuno da posjeduje sve navedene osobine, ali je itekako nuno da se drugima ini da ih ima. Mora dobro paziti da nikad ne izusti nita to nije puno navedenih pet osobina: kada ga gleda i slua, mora ti se uiniti kao utjelovljeno milosre, vjernost, iskrenost, ovjenost i pobonost.

2. IMANUEL KANT- MORAL I POLITIKAPo Kantu moral je ve sam po sebi prakksa u objektivnom znaenju kao skup bezuvjetno zapovjednih zakona po kojima trebamo djelovati, pa je oigledan besmisao.Politika kae Budite mudri kao zmije, moral tome dodaje: i nevini kao golubovi. Ako oboje ne moe postojati zajedno, u istoj zapovjedi, onda postoji sukob politike s moralom. Kant zamislja moralnog politiara koji bira naela politike tako da oni mogu postojati uporedno s moralom, ali ne politikog moralistu, koji kuje moral onako kako je to korisno za dravnika. On kae da e moralni politiar postaviti sebi ovo naelo: ako se jednom pokau kakvi nedostaci, bilo u dravnom ureenju, bilo u meusobnu odnosu drava koji nisu mogli biti sprijeeni, onda je dunost prije svega dravnih poglavara posvetiti panju tome kako bi se oni to prije popravili i prilagodili prirodnom pravu, onakvu kako stoji u ideji naeg uma kao uzor pred naim oima. Naela kojima se slui tabonji praktiar svode se na sljedee sofistike maksime:1. Fac et excusa- iskoristi zgodnu priliku da se samovoljno domogne vlasti2. Si fecisti nega- za ono to si sam zgrijeio, te si, npr svoj narod doveo do oajanja i tako do ustanka, poreci da je tvoja krivica, potvrdi da je svemu kriva upornost podanika3. Divide et impera- ako ima u tvom narodu nekoliko privilegiranih glavara, koji su te izabrali samo za svog prvaka, posvadi ih meusobno i odvoji od naroda.Da bi se praktina filozofija dovela u sklad sama sa sobom, potrebno je prije svega rijeiti pitanje: treba li kod zadataka praktinog uma poi od njegova materijalnog naela, od svrhe ili od formalnog. Prvo od tih naela je isto tehniki problem. Drugo se od prvog razlikuje kao nebo od zemlje po nainu na koji vodi vjenom miru, koji mi ne elimo samo kao vjeno dobru, ve i kao stanje to proistie iz priznavanja dunosti. Za rjeavanje prvog problema trai se dobro poznavanje prirode, dok se rjeavanje drugog problema namee samo od sebe, izlae sramoti svako lukavstvo i pritom vodi ravno svrsi.Istinska politika ne moe uiniti ni jedan korak a da prije toga se ne pokloni moralu

6. MAX WEBER POLITIKA KAO POZIVTo kako treba izgledati stvar u cijoj sluzbi politiar tezi moci I upotrebljava moc predstavlja stvar vjere. On moe sluziti nacionalnim ili opeljudskim, socijalnim ili etikim svjetovima ili religijskim ciljevima., moze biti ponsen snaznom vjerom u napredak, ili moze odbiti ovu vrstu vjere,a moze zahtjevati da se nadje u sluzbi neke ideje .ali tu uvijek mora biti prisutna neka vjera. Inace ce se I prividno najjaci politicki uspjesi , naci pod teretom prokletstva nistavosti.postavlja se pitanje Koje je to eticko mjesto politike u njenom suvremenom podruju. Tu se medjusobno sudaraju krajnje suprotni svjetonadzori izmeu koji treba uciniti izbor. Etika moze nastupiti I u jednoj krajnje fatalnoj ulozi. Jedna nacija oprasta pobjedu svojih interesa ali ne I povredu casti. Svaki novi document koji nakon desetljeca dodje na svjetlost dana , ponovo ozivljava mrznju, bijes, umjesto das u rat I njegov kraj maker moralno pokopani. To je moguce samo preko objektivnosti, a prije svega preko dostojanstva, a ne putem etike koja u stvarnosti znaci nedostatak dostojanstva obje strane. Umjesto da se bavi onim sto se tice politicara: buducnoscu I odgovornoscu pred njom, ona se bavi politicki nerjesivim pitanjima krivnje iz proslosti. Ako uopce ima nesto sto je vulgarnoonda je to posljednica upotrebe etike kao sredstva nepopustljivosti. Da li je zaista nevazno za etike zahtjeve upuene politici, to da se u njoj radi o vrlo specifinom sredstvu: a to je mo iza koje stoji primjena sile? Propovjed na gori , odnosi se na apsulutnu etiku Evanelja, predstavlja ozbiljniju stvar nego sto vjeruju oni koji ov zapovjedi danas citiraju. Za nju vrijedi ono sto je receno o kauzelnosti: ona nije fijaker, koji se moze po zelji zaustaviti I u njega se popeti ili iz njega izaci. Nego: sasvim ili uopce ne,to je njen pravi smisao. Dakle oporezivanje, oduzimanje putem oporezivanja, konfisciranje- jednom rijeju: prisila I poredak protiv svih. Ali eticka zapovjed uope ne pita za to, u tome je njezina bit. Covjek mora biti svetac u svemu , barem prema volji-etika nedostatka dostojanstva. Tek tad ova etika je smislena I prdstavlja dostojanstvo. Etika ljubavi kaze zlu se ne suprostavljati silom, onda za politicare vazi suprotno- zlu se moras suprostavljati silom inace si odgovoran za njeno sirenje. Ko se zeli djelovati prema etici Evanelja treba se suzdrati od strajkova jer su oni prisila, a treba se uclaniti u zute sindikate I ne govoriti o revoluciji. Pacifist koji djeluje prema Evanelju odbit ce I odbaciti oruzje. Duznost prema isitni. Ona ja za apsulutnu etiku bezuvjetna. Publiciranje svih dokumenata, prije svega onih koji terete zemlju na osnovi tog jednostranog publiciranja, priznavanje krivice jednstrano , bezuvjetno, bez obzira na posljedice. Politicar ce smatrati da u krajnjem rezultatu istina nije unapridjeena nego je zloupotrebom I raspirivanjem strasti zatamnjena, da bi plodove moglo donijeti samo svestrano, plansko ispitivanje od strane nestranackih tijela, svakako drugacije postupanje za naciju moglo bi imati posljedice koje se ne bi mogle ispraviti godinama. Treba nam biti jasno da sve eticki orijentirano djelovanje moze stajati na dvije temeljno razlicite maksime: moze biti orijentisano premeetici uvjerenja I etici odgovornosti. Time nije receno da je etika uvjerenja identicna neodgovornosti, a etika odgovornosti nepostojanju uvjerenja. Ako su posljedice djelovanja iz cistog iz cistog uvjerenja lose, onda tom sindikalistu nije za to odgovoran onaj ko djeluje, nego svijet, gluspot drugih ljudi ili Bozija volja. Eticar odgovornosti, racuna upravo s onim prosjecnim Manama ljudi.on nije u stanju svaliti na druge posljedice svastitog djelovanja. Za politiku je primjena fizicke sile odlucujece sredstvo. Meutim koliki je eticki posmatrano raspon izmedju sredstva I cilja. Na ovom problem opravdanja sredstva putem cilja, I etika uvjerenja mora dozivjeti neuspjeh. Nije moguce pod istu kapu svesti etiku uvjerenja I etiku odgovornosti ili etickim dekretom odrediti: koji cilj treba da opravda koje sredstvo. Religijska etika se na razlicite nacine pomirila sa cinjenicom das mo ukljuceni u razlicite zivotne poretske, koji su podlozni razlicitim zakonima.posebnost svih etickih problema politike uvjetovano je time sto se sredstvo legitimne primjene sile nalazi u nadleznosti drustvenih organizacija. Ko zeli uspostaviti apsulutnu pravdu na zemlji za to mu je potreban ljudski aparat. Tom aparatu se mora staviti u izgled potrebne unutrasnje I vanjske premije, nebesku I zemaljsku nagradu. Vodja je u svom uspjehu ovisan o funkcionalnosti ovog aparata.etika uvjerenja I etika odgovornosti nisu apsulutne suprotnosti nego dopune, I tek zajedno cine prao covjeka koji moze imti poziv za politiku.

10 . IGOR PRIMORAC ( PATRIOTIZAM I MORAL )Nitko ( izuzev zagovornika realizma u politici ) nee negirati da je patriotizam prikladna tema rasprave unutar filozofije morala stajalite ili stav koji moramo podvri moralnoj prosudbi. Glede svega ostalog, dolazi do neslaganja meu filozofima morala. Neki patriotizam vide kao vrlinu, ili kao moralni zahtjev, pa ak i kao najvaniji moralni zahtijev, izvor temelj sveg morala. Drugi ga smatraju izvanmoralnom privrenou koju je potrebno moralno ispitati, i meu sobom razlikuju oko ishoda takvog ispitivanja. Prema jednom stajalistu, patriotizam mora niti ogranien, ali ne nuzno iskorijenjen. Drugi dolaze do mnogo strozijeg zakljucka : s moralnog stajalista, bilanca patriotizma je negativna i trebali bi smo raditi na njegovom iskorijenjavanju. S obzirom na tolike raznolike moralne prosudne patriotizma, mogli bi biti kornisno kriticki prikazati glavna stajalista o tom problemu. To je jedan od zadataka ovog clanka. Drugi je podastrijet i na argumentima utemeljiti moje stajaliste. Ova su dva zakljucka komplementarna. ta je patriotizam? Budui da je predmet ovog clanka kao samostalna tema, povezan sa nacionalizmom, ali pak razlicit od njega. Najprije trebamo ostaviti po strani politicki smisao nacije koji je cini identicnom sa zemljom, drzavom ili politickom zajednicom te politicki tip nacionalizma povezan sa tim. I patriotizam i nacionalizam znace ljubav prema stanovitom entitetu, identificiranje s njime i posebnu brigu za njega. U slucaju patriotizma taj entitet je nasa patria, nasa zemlja : u slucaju nacionalizma taj entiet je nas natio, nasa nacija( u etnickom ili kulturnom smislu termina.) Patriotizam je dakle ljubav prema vlastitoj domovini, poistovjeivanje s njom i osobita briga za njezinu dobrotu i za dobrobit zemljaka. Patriotizam je posljednje utociste nitkova to je najpoznatija izreka o patriotizmu i jedan od najpopularnijih politickih izreka svih vremena.. Stajalita patriotizma : Ekstremni patriotizam koji odnosi prevagu nad svakim moralnim obzirom koji bi mogao stajati na putu ( Machiavelli ) ; 2. Ekstremni patriotizam shvacen kao kljucna moralna vrlina ( MacIntyre ) ; 3. Umjereni patriotizam ( Baron : Nathanson ); 4. Patriotizam kao moralno neutralna preferencija ; 5. Osebujno etnicka verzija patriotizma kao naglaseni osjecaj kolektivne odgovornosti. Machiavellijev tip patriotizma je ocigledno moralno neshvatljiv. Patriotizam nam u relativno cestim okolnostima, moze biti moralna duznost.

11. DAVID SIMPSON ( LA I LIBERALNA DEMOKRACIJA )S obzirom na neprijatnu napetost koja karakterizira nae intuicije o laganju, nije ga lako objasniti kao moralni fenomen. Gotovo svi smatraju da je laganje neispravno; meutim skoro svi misle da je ono ponekad opravdano; a u nekm okolnostim moda i obavezno ; ipak ak i kad je laganje opravdano ili obavezno ono jo uvijek ostaje neispravno. Stoga kao moralni fenomen, laganje mozda dijeli neke osobine sa ubijanjem. Simpsonov drugi stav jeste opaanje da su vlade liberalnih demokracije rutinski neiskrene. Lau daju neiskrena obeavanja, prikrivaju, lano prikazuju, doputaju da neistina bude izraena tako da je skrivena iza zidova vjerovatne poreivosti itd. Generalna kategorija djelovanja koju razmatramo jeste namjerna obmana, koje je izvrseno sa namjerom da se postigne, da neka osoba ili osobe vjeruju da je istinito ono sto obmanjivac smatra neistinom. Naravno, laganje je posebna podkategorija namjerne obmane, a to je povezano sa ulogom jezika u lazi , meutim iz dva razloga u ovoj raspravi uglavnom Simpson nece naglasavati tu razliku. Prvo, iako je laganje najcesci koristen pojam u raspravama koji ce razmatrati razlikom izmeu njega i drugih oblika namjerne obmane uglavnom se ne cini relevantnom. Drugo, nejasna ideja da postoji neka moralna razlika pojavljuju se u politickoj kazuistici, a tome bismo se trebali oduprijeti. Kako bismo pokusali objasniti cin namjerne obmane, mogli bismo se usredotociti na posljedice tog djelovanja, a samo to djelovanje tretirati kao moralno neutralno. U potrazi za opravdanjem i ponovo oviseci o opsegu neseg moralnog zanimanja, za odredjena djeovanja mozemo tvrditi da su vjerovatno bolja za onog koga se kani obmanuti bio sklon izazvati nama ili onima za koje smo odgovorni. Prema tome mozemo govoriti o paternalistickim, utilitarnim, i odbrambenim obmanama. Kant izrice naizgled iznenaujucu tvrdnju da kada lazemo, cak i dobronamjerno samim time postajemo odgovornik ( zakonski i moralno ) za sve sto slijedi. Prema tome ako me iz dobronamjernosti obmanes o mom losem zdravlju, nosit ces teret toga da si predpostavio kako je to najbolje za mene. U jednom vaznom smislu, onaj koji govori istinu, koji mi bezobzirno obznani neko stanje stvari, takoe snosi odgovornost za takav in, neovisno o vjerovatnom ishodu.

13. DAVID MILLER ( UPOTREBA I ZLOUPOTREBA POLITICKOG NASILJA )Pitanje koje ovaj rad razmatra - da li su, i pod kojim okolnostima, inovi nasilja koji se vre u politike svrhe unutar liberalnih demokracija opravdani? jeste pitanje koje stalno privlai nau panju. Dominantna ortodoksija koju konstantno zagovaraju kljucni ljudi u glavnim politikim strankama, vojim snagama, policiji, i medijama jeste da se takvo nasilje nikako ne moze braniti. Liberalna demokracija kazu, prava svojih graana brani putem vladavine prava i nudi razlicite kanale kroz koje oni mogu obznaniti svoja misljenja i prituzbe. Nasili oblici protesta, koji mogu biti legitimni nacin politickog izrazavanja u represivnim rezimima, nemaju mjesta u drustvima, kao sto su nasa. Ova ortodoksija oznacava se u najvecem dijelu sve obimnijeg opusa empirijskog istrazivanja o politickom nasilju, a posebice o terorizmu. Nasilje i teror smatraju se problemima koji zahtijevaju rijesenje, a kao rezultat toga to se istrazivanje usredotocuje na uzroke nasilja i na onu vrstu odgovora koji bi valsti morale dati kako bi umanjile sanse za dodatne epizode te vrste u buducnosti. Malo je napora ulozeno u proucavanje nasilja sa stajalista onih koji ga cine, sta je strateska opcija koja se moze ciniti racionalnom. Ovaj se rad sastoji od 4 dijela. Prvi dio nudi kratku obmanu liberalne koncepcije nasilja od radikalnih pokusaja da se taj koncept prosiri preko njegovog normalnog opsega primjene. Drugi tvrdi da je ortodoksna liberalna pozicija o upotrebi nasilja ipak neodbranjiva iz razloga koje navode radikali. Treci dio sugerira da je radikalno glediste pobijeno neuspjehom da poblize razmotri cinjenice o nasilju, te tvrdi da postoje dobri empirijski temelji za uvjeravanje da je vrlo nevjerovatno da ce nasilje proizvesti rezultaate one vrste na koje radikali ukazuju da bi ga opravdali. Zadnji dio razmatra da li je alternativno vidjenje nasilja koje proizilazi iz Millerove rasprave ono koje bi graani liberalne demokracije mogli javno poduprijeti; ili nuzno mora biti ograniceno na privatno proucavanje ili ucionicu.

14. NENAD DOBO ( U NACIONALNOM INTERESU; MORAL I POLITICKI REALIZAM)Moramo razlikovati dvije varijante politikog realizma : deskriptivni ( ili injenini ) i perspektivni ( ili normativni ). Prema deskriptivnom realistu, injenica da su drave motivirane iskljuivo nacionalnim samointeresom i ne ponaaju se moralno. Pozivanje na ideologiju i vrijednosti u politici naprosto je retoriko, i prikriva utrku za moi koja se nalazi u korijenu svake odluke donesene na meunarodnoj areni. Neki na to gledaju kao na neizbjenu posljedicu ljudske prirode koja je izvan povijesti i ne moze biti transcendirana. Budui da su ljudi prirodno sebini, za oekivati je da ce se to odraziti u njihovim politikim institucijama. Za struktralne realiste anarhina priroda meunarodnog sustava nedostatak suverena koji bi vladao svima objanjava zbog cega je meunarodna politika nuno politika moci. Nedostatak vijetske vlade stvara neprijateljsko okruenje u kojima su drave prisiljene neprestano traziti vie moi kako bi si osigurale opstanak. Neki deskriptivni realisti idu tako duboko da smatraju da drave ne mogu djelovati moralno ; to to su po prirodi usmjerene na sebe, kao i struktura meunarodnog sustava, onemoguuje im da uzmu u obzir moralna ogranienja u svom lovu na mo. Nasuprot tome, pozivajui se na slicne premise o ljudskoj prirodi i anarhicnoj strukturi meunarodnog sustava( preskriptivni ili normativni ) realizam tvrdi da drave trebaju donositi odluke iskuivo na nacionalnom interesu. Posljedino, za moralna razmatranja o ispravnom i pogrenom, pravdi i nepravdi, ne bi trebalo biti mjesta u donosenju politikih odluka na meunarodnom nivou. Razlikujemo dvije varijante perspektivnog politikog realizma ; konsenkvencijalistiki i fidicijarni. Korijeni razlikovanja jest priroda opravdanja koja se daje za tvrdnju da dravnici ne trebaju uzimati za obzir moralna razmatranja u ophoenju sa drugim dravama. No niti, konsenkvencijalistiki niti kontraktualistiki argument ne uspijevaju poduprijeti zakljuak da moralnost ne bi trebala imati nikakvu ulogu u meunarodnim odnosima. Prema slabom fiducijarnom realizmu, drave moraju potivati negativna ogranienja moralnosti koji slijede nacionalni interes, ali legitimno ne mogu sebi zadati nikakav cilj izuzev nacionalnog interesa. Iako je ovo stajalite odrivo i bez mnogih problematinih premisa koje podupiru konsenkvencijalisticki ili jaki fiducijarni realizam, njegova uvjerljivost ostaje ovisna o poprilino kontraverznoj tvrdnji da je vanjska pomo isto diskreciona, nikada obavezujua.

POLITIKA PROSVJETITELJSTVAKorijeni Prosvjetiteljstva potiu iz XVII vijeka a uticaj se osjea jo i danas u svakom segmentu ivota. Od filozofije, nauke do umjetnosti arhitekture i knjievnosti, od politike do ekonomije i organizacije, svaka oblast ljudskog djelovanja nosi na sebi neizbrisiv peat ovog ili onoga aspekta Prosvjetiteljstva. Prosvjetiteljski pogled na svijet, ve gotovo etiri vijeka dominira intelektualnom svijeu na Zapadu. On je u osnovi optimistiki obojen, i daje snaan podsticaj ideji ljudskog progresa.Prva osobina ranog Prosvjetiteljstva odnosi se na oblast apriornog saznanja. Ovo je saznanje na koje je Dekart mislio kada je formulisao svoj cogito i saznanje koje je Kant smjestio u oblast analitikih sudova. Analitiki sudovi su oni kod kojih je predikat sadran u subjektu, to kod sintetikih sudova nije sluaj.Sa zrelim Prosvjetiteljstvom, etika, politika filozofija i glavni djelovi drutvenih nauka, suoili su se sa dvostrukom prijetnjom. Naputanje kreacionistikih teorija saznanja, liilo ih je njihovog ranoprosvjetiteljskog poistovjeivanja sa logikom i matematikom. Osim vjere u nauku, usmjerenje Prosvjetiteljstva na individualna prava razlikuje njegovu politiku filozofiju od antike i srednjovjekovne usmjerenosti na poredak i hijerarhiju. Ovo usmjerenje na slobodu pojedinca u centar stavlja razmiljanje o politici.Ubjeeni pripadnik Prosvjetiteljstva, Bentam nije skrivao prezir prema uticajnoj tradiciji prirodnog zakona, dajui uvenu izjavu da su sve teorije prirodnog zakona i prirodnog prava obina besmislica..retorika besmislica- besmislica na tulama. On je branio jedan ekstenzivan sistem politikih prava, ali je prva shvatio kao ljudski proizvod kojeg stvara legalni sistem a suveren sprovodi u ivot. Za njega postoji samo pozitivno pravo koje se procjenjuje utilateristikim principima utemeljenim u nauci. Smatra da unilaterizam ima naturalistiku osnovu, utemeljenu u potrebi ljudskog organizma da opstane.

KLASINI UTILATERIZAMUloga drave koju zahtjeva logika Bentamove teorije, utemeljena je na njegovoj pretpostavci da tenja za uivanjem i izbjegavanjem bola, uvijek djeluje na nivou individualne psihologije. Ljudi tee maksimalnoj koristi i pri tom ne vode rauna o optem dobru drutva.Klasini utilaterizam jeste jedno radikalno konsenkvencijalistiko uenje, ak i kada neka politika ukljuuje ozbiljnu tetu, moda i smrt za nekoga, ne postoji razlog da se odbaci ako dovodi do poveanja maksimalne koristi. Zbog toga se mogu uspostaviti veze izmeu utilaterizma i eugenike; zbog toga se on suoavao sa velikim tekoama kada su individui u pitanju.Bentam se zalae za ostvarenje praktine jednakosti a pod tim misli svaki pristup apsolutnoj jednakosti, koji se moe preduzeti a da se ne ugroze opstanak, obilje i bezbjednost- koja su od vrhunske vanosti. Iako je sa razlogom stekao slavu mehanicistikog deterministe, postoje dvije take u njegovoj teoiji, na kojima individualna prava i ljudsko djelovanje zauzimaju vano mjesto. Prva se odnosi na tezu da su sredstva za ostvarenje koristi privatne prirode. Zbog toga on dokazuje da se glavna uloga drave sastoji u stvaranju okruenja u kome ovjek moe uivati plodove svog rada, jer se ti plodovi tite vladavinom naroda. Druga taka je vanija. Prihvatajui ideju da nam nauka omoguava da shvatimo i oblikujemo svoju sudbinu na nain koji je bolji od naina utemeljenog na religiji, praznovjerju, prirodnom zakonu, ili slijepom nagonu.

MARKSIZAMMarks je smatrao da e pojavni svijet biti sasvim pogreno shvaen ako ne budemo se oslanjali na privid ili na svijet empirijskih datosti. Slino Bentamu, Marks je vjerovao da zakoni koji vladaju ljudskim drutvom jo nisu otkriveni i da se oni mogu shvatiti samo kroz razumjevanje njegovog teorijskog sistema cjeline. Svoju teoriju je isto kao i Bentam zasnivao na polazei od osnovnih potreba ljudskog organizma; u tom pogledu obojica spadaju u naturalistiku tradiciju.Glavni protivnik Marksa bio je Hegel, koji je takoer izgradio jednu sveobuhvatnu teoriju sa dinaminim elementom. Hegelova teorija sadri prikaz kretanja sistema ideja tokom ljudske historije, u dijalektikom procesu u kojem nesavrene ideje dovode do reakcija i bivaju zamjenjene novim idejama koje u sebi sadre elemente prvobitnih ideja i relativnu alternativu. Marksova dijalektika teorija je materijalistika i bavi se nainom na koji ljudska bia organizuju proizvodnju.Najvanija za Marksa je radna snaga. Osnovna osobina radnika jeste njegova potreba da radi sopstvenog opstanka prodaje svoju radnu snagu. Svako ko se nalazi u ovoj situaciji, za Marksa jeste radnika klasa po sebi, bez obzira da li to shvata ili ne. Radnici da bi opstali moraju da prodaju svoju radnu snagu, a kapitalisti to ne moraju.Marks je izbjegavao normativne dokaze, tvrdei da normativni nalozi proizilaze iz njegove naune teorije. Njegova teorija eksplantacije jeste u sutini normativna, mada to prikriva Marksova teza prema kojoj iva ljudska radna snaga predstavlja osnovnu jedinicu vrijednosti s obzirom da je jedini element proizvodnje koji je direktno ili indirektno ukljuen u proizvodnju svih drugih roba.