izuzece sudije - seminarski rad
DESCRIPTION
Seminarski rad - PenologijaTRANSCRIPT
UNIVERZITET U TRAVNIKU
PRAVNI FAKULTET
OPĆE PRAVO
- IZUZEĆE SUDIJE -
-seminarski rad iz predmeta Građansko procesno privatno pravo-
Kiseljak,
SADRŽAJ:
UVOD..................................................................................................................................3.
1. ULOGA SUDSKE VLASTI U BiH................................................................................4.
2. SUDSKA NEPRISTRASNOST I IZUZEĆE SUDIJA...................................................5.
2.1. Izuzeće po zakonu...............................................................................................6.
2.2. Izuzeće po ocjeni suda........................................................................................9.
3. PRAKTIČNI PRIMJERI.................................................................................................12.
ZAKLJUČAK......................................................................................................................16.
LITERATURA....................................................................................................................17.
2.
UVOD
Objektivnost i nepristrasnost suđenja u praksi mogu da ugroze razni nedopušteni uticaji i
pritisci kojima je sudija izložen, ali i određena svojstva samog sudije, koji je inače sposoban da
vrši sudsku funkciju, mogu da izazovu sumnju u njegovu nepristrasnost i objektivnost u
kokretnom postupku. Da bi obezbjedio da sudija bude stvarno nepristrasan, zakon predviđa i
dvije posebne institucije – isključenje i izuzeće sudije. Iako one imaju iste ciljeve, to su ipak
dvije različite institucije procesnog prava.
Suština ovih ustanova je da omoguće da građanskopravne sporove rješavaju potpuno
kvalifikovane sudije, objektivne i nepristrasne. Također, ove ustanove omogućavaju da se sudija
odstrani od vršenja sudske funkcije u konkretnom slučaju, kad je njegova nepristrasnost i
objektivnost dovedena u pitanje.
Izuzeće je institucija koja treba da omogući da sporove rješavaju potpuno kvalifikovane
sudije – objektivne i nepristrasne. Kad neko drugi, različit od zakonodavca, iznosi razloge koji
dovode u sumnju nepristrasnost sudije, onda samim tim taj sudija nije (kao kod ustanove
isključenja) nesposoban da sudi u konkretnom slučaju (nije iudex inhabilis), već je on samo iudex
suspectus - „sumnjiv“ sudija. Dakle, u pitanju je subjektivni kriterij za izuzeće, odnosno relativni
razlog izuzeća, razlog izuzeća u užem smislu. Jer do izuzeća dolazi na zahtjev (inicijativu)
samog sudije ili na traženje stranke - određenog subjekta, a ne po samom zakonu.
Razlozi za izuzeće su taksativno nabrojani u zakonu (ZPP-u) i u obliku generalne
klauzule (pravnog standarda) zakonodavac je predvidio da postoji razlog za izuzeće sudije uvijek
kad postoji kakva okolnost koja dovodi u sumnju nepristrasnost određenog sudije. Razlozi za
izuzeće mogu da budu različite okolnosti, npr. dalji stepen srodstva, kumstvo, prijateljstvo,
neprijateljstvo, vjernik stranke, davanje mišljenja o rješavanju spora ili iznijet stav o ishodu
parnice itd. Ocjena o tome da li postoji razlog za izuzeće vrši se prema objektivnim mjerilima –
prema tome da li bi određeni razlog uopšte mogao da utiče na objektivnost i nepristrasnost
sudije i da li bi takva okolnost izazvala sumnju i kod javnog mijenja i kod samih parničara.
3.
1. ULOGA SUDSKE VLASTI U BiH
Pod ulogom sudske vlasti podrazumijevaju se sve dužnosti koje sudska vlast treba da
izvršava na adekvatan način da bi se kao krajnji cilj postiglo nezavisno, efikasno i kvalitetno
provođenje sudske vlasti. Nezavisnost sudija je stup nezavisnosti sudstva, a ona se postiže
načinom izbora sudija, stalnošću sudijske funkcije, odgovarajućim materijalnim položajem
sudija i njihovim društvenim statusom. Nezavisnost sudstva podrazumijeva da je sud u svom
radu vezan samo ustavom i zakonima, a da je nezavisan od svih vrsta pritisaka, naročito
političkih. Da bi sudska vlast bila nezavisna i uspješno vršila svoju ulogu neophodno je
poštivanje osnovnih načela o radu i organizaciji sudova. A to su slijedeća načela: zakonitosti,
nezavisnosti, sudijskog imuniteta, inkompatibilnosti, stalnosti sudijske funkcije, javnosti suđenja.
Sva navedena načela spadaju u kategoriju ustavnih načela, i kroz njih se može utvrditi koliko u
jednoj državi uspješno djeluje vladavina prava.
Osnovna uloga sudske vlasti je da u ime države goni subjekte koji su povrijedili pravne
norme, te da rješavaju različite (imovinske, krivične, privredne, porodične, upravne...) pravne
sporove između pravnih subjekata i određuju kazne protiv prekršioca pravnih normi. Sudska
vlast ima još jednu, ne manje važnu ulogu, a to je zaštita ljudskih prava i sloboda od samovolje
državne vlasti, a to postiže putem nezavisnih sudova koji ograničavaju vlast pravom i sprovode
kontrolu. Sudska vlast svoju ulogu sprovodi na pravi način ako ima jedinstveno i nezavisno
djelovanje na području jedne države.
Pravo na prirodnog sudiju kao osnovni postulat demokratski uređene države
podrazumijeva pravo građana da o konkretnoj pravnoj stvari odlučuje sudija koji je imenovan na
osnovu neutralnih kriterijuma propisanih Zakonom o visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH,
kao i pravo sudije da unaprijed zna u kojim će konkretno pravnim stvarima postupati.
Predsjednik suda donosi godišnji raspored poslova u sudu u pisanoj formi, ali tek kad prethodno
pribavi mišljenje svih sudija, a što znači da se taj raspored ne može mijenjati, osim izuzetno u
slučaju izbora novog sudije, u slučaju dužeg odsustva sudije, u slučaju upražnjenog sudijskog
mjesta. Pravo na prirodnog sudiju podrazumijeva i da se predmeti raspodeljuju slučajem tj.
nezavisno od ličnosti sudije i drugih okolnosti koje su vezane za taj predmet. Od ovog principa
može se odstupiti samo u zakonom propisanim slučajevima tj. u slučaju opterećenosti sudije, u
slučaju spriječenosti sudije da postupa u tom predmetu zbog postojanja razloga za isključenje ili
izuzeće sudije, u slučaju dužeg odsustvovanja sudije iz bilo kojih razloga.1
1 preuzeto sa http://predmet.sinergija.edu.ba dana 17.03.2014.4.
2. SUDSKA NEPRISTRASNOST I IZUZEĆE SUDIJA
Dva su obilježja kojima se određuje suština zahtjeva sudske nezavisnosti: prvo, sudovi su
u vršenju sudske funkcije u odnosu prema drugim državnim organima. Sudovi su vezani samo za
ustav i zakon kako u organizacionom, tako i u funkcionalnom smislu. Svim drugim organima
zabranjuje se da na sud utiču ili da mu određuju kako će presuditi u konkretnom sporu. Drugo
obilježje se tiče odnosa sudije prema strankama. Sudija u svakom sporu mora u odnosu prema
strankama biti neutralni ili nepristrasni treći. Oba ova obilježja koja određuju suštinu sudske
nezavisnosti u isto vrijeme su najvažnija obilježja suštine sudske funkcije u cjelini. Ona su toliko
svojstvena karakteru i suštini sudske funkcije, da bi bez njih djelatnost sudova u primjeni prava
prestala da bude sudska funkcija. Stoga se nepristrasnost, kao obilježje sudske funkcije, izdvaja u
poseban princip. U teoriji ima shvatanja po kojima je nepristranost sudije kao obilježje sudske
funkcije važnije i od same sudske nezavisnosti.
Pravo stranaka d aim u sporu sudi nepristrasni sudija biće povrijeđeno u onim situacijama
u kojima se sudija nalazi sa jednom od stranaka u takvom odnosu, koji objektivno dovodi u
pitanje njegov položaj nepristrasnog trećeg. Sudijin odnos sa jednom od stranaka u sporu može
biti ili ličnog karaktera ili se može ticati predmeta spora za čije je rješenje sudija zainteresovan
pravno ili ekonomski. Osnovna garantija kojom se obezjeđuje da u sporu ne sudi sudija čija se
objektivnost dovodi u pitanje, jeste ustanova izuzeća sudija.
Postoje dvije vrste razloga za izuzeće. U prvu grupu spadaju oni razlozi zbog kojih se
sudija, samim njihovim postojanjem, po sili zakona (ex lege) izuzima. To su oni razlozi čije
samo postojanje izaziva opravdanu sumnju u nepristranost sudije. Oni su u zakonu iscrpno
navedeni i kada oni postoje, sudija se mora sam po službenoj dužnosti izuzeti. U drugu grupu
spadaju svi oni razlozi čije postojanje samo po sebi ne vrijeđa princip sudske nepristrasnosti, ali
u konkretnom slučaju mogu dovesti u sumnju objektivnost sudije u suđenju. Kada postoje ove
druge okolnosti, tada sud sam cijeni i odlučuje o izuzeću sudije.
Dakle, osnovni zahtjev koji se postavlja principom sudske nepristranosti sastoji se u tome
da sudija (sudsko vijeće) u odnosu na stranku bude neutralan i nepristrasan treći. To je osnovi
preduslov za objektivno presuđivanje i pravilno donošenje odluke (nemo iudex in causa sua –
niko ne može biti sudija u vlastitoj stvari).2
2.1. Izuzeće po zakonu
2 Branko Čalija, Sanjin Omanović; (2000.); Građansko procesno pravo; Univerzitet u Sarajevu Pravni fakultet; Sarajevo, str.103-104
5.
Razloge izuzeća po sili zakona možemo podijeliti u nekoliko grupa, s obzirom na okolnosti
koje objektivno dovode u pitanje sudsku nepristranost. Prvu grupu razloga čine one situacije u
kojima se sudija nalazi u takvom odnosu sa jednom od stranaka u sporu, iz koga objektivno
proizilazi njegova zainteresovanost za ishod spora. U drugu grupu spadaju razlozi koji se odnose
na okolnosti koje sudiju čine pristrasnim zbog toga što se sudija nalazi u nekom porodičnom
odnosu sa strankom spora. I u treću grupu razloga spadaju okolnosti koje ulogu sudije čine
inkompatibilnom sa nekim drugim oblikom učešća u istom sporu. Sudija će biti izuzet ako je u
istom predmetu saslušan kao svjedok ili vještak. Najzad, sudija i sudija porotnik će biti izuzet
ako je u istom predmetu učestvovao u donošenju odluke nižeg suda.3
Član 357. Zakona o parničnom postupku propisuje:
Sudija ne može suditi:
1) ako je sam stranka, zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke, ako je sa tom strankom u
odnosu saovlašćenika, saobaveznika ili regresnog saobaveznika, ili ako je u istom predmetu
saslušan ili predložen kao svjedok ili vještak;
2) ako mu je stranka ili zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke srodnik po krvi u pravoj liniji
do bilo kog stepena, a u pobočnoj liniji do četvrtog stepena, ili mu je bračni, odnosno vanbračni
drug ili srodnik po tazbini, odnosno srodnik vanbračnog druga do drugog stepena, bez obzira da
li su brak, odnosno vanbračna zajednica prestali ili ne;
3) ako je staralac, usvojilac ili usvojenik stranke, njenog zakonskog zastupnika ili punomoćnika;
4) ako je u istom predmetu učestvovao u donošenju odluke nižeg suda ili drugog organa;
5) ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristrasnost.4
Ova odredba je u suštini identična odredbi člana 71., odnosno 63. prethodno važećeg
ZPP-a RS (SFRJ) i ZPP-a FBiH. Članom 71. tačka 2. ZPP-a RS je kao razlog za izuzeće bila
predviđena i situacija da je sudija stalno ili privremeno radio u radnoj zajednici, organizaciji
udruženog rada (oblik organizovanja privrednih subjekata prema Ustavu SFRJ iz 1974. i Zakona
o udruženom radu) ili drugom društvenom ili građanskopravnom licu koje je stranka u postupku.
Prethodni ZPP FBiH je u ovom članu sadržavao i stav 2. da se tačka 4. (istovjetna sadašnjoj tački
4. ovog člana) ne primjenjuje kada se o pravnom lijeku odlučuje u sjednici sudaca.
Nepristrasnost sudije je osnovni uslov objektivnog suđenja i zakonitog donošenja odluke.
Zakonskom regulacijom osnova za izuzeće sudije obezbjeđuju se zahtjevi nepristrasnog suđenja
iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Članom 41. Zakona
o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu određeni su kriteriji prema kojima se cijeni da li
3 Ibid.4 Zakon o parničnom postupku (“Sl.novine FBiH” broj 58/03)
6.
kandidat za mjesto sudije može da obavlja tu funkciju. Pored kriterija objektivne prirode,
naznačen je i kriterij sposobnosti ”da nepristrasno, savjesno, revnosno, odlučno i odgovorno
obavlja zadatke koji se odnose na funkciju za koju se kandidat prijavljuje.” Ovako postavljeni
kriteriji predstavljaju polazni osnov za dalje regulisanje materije izuzeća sudije, u objektivnom i
subjektivnom smislu. Objektivni osnovi za izuzeće sudije se definišu i kao ”razlozi koji su prema
općim mjerilima toliko značajni da, u pravilu, samim postojanjem opravdavaju sumnju u
nepristrasnost suca - apsolutni razlozi za izuzeće”, koji dovode do izuzeća sudije po sili zakona;
dok su druga grupa razloga ”okolnosti koje same po sebi ne stvaraju apsolutnu osnovu sumnje,
ali bi mogle u konkretnom slučaju negativno utjecati na sučevu nepristrasnost - relativni razlozi
za izuzeće”. Osnovi za izuzeće sudije dati ovim članom su prinudne prirode. Apsolutni razlozi za
izuzeće su navedeni taksativno u ovom članu, tačke 1-4. Na apsolutne razloge za izuzeće sud
pazi po službenoj dužnosti, a na postojanje tih razloga mogu ga upozoravati i stranke u postupku.
Ti razlozi su takve prirode da se osnovano pretpostavlja da utiču na nepristrasnost sudije. Nije od
značaja da li bi postojanje nekog od razloga iz tačke 1-4. ovog člana zaista i doveli do
pristrasnog suđenja, dovoljno je samo nastupanje nekog od navedenih razloga. Ukoliko neki od
razloga i nastupi, sudija će odmah o tome obavijestiti predsjednika suda. Tačka 1. ovog člana,
odnosi se i na umješača; odnos saovlašćenika će postojati ako je i sudija povjerilac po osnovu
pravnog odnosa koji je predmet spora u kome on treba da odnese odluku po tužbi; odnos
saobveznika će postojati ako je sudija dužnik u predmetnom pravnom odnosu. Tačka 4. se
odnosi na situaciju ako je sudiji, nakon imenovanja za sudiju višeg suda, dodijeljen u rad
predmet po pravnom lijeku protiv odluke nižestepenog suda a on je donio tu nižestepenu odluku,
ili je član vijeća tog višeg suda; ili je prije imenovanja na funkciju sudije donio odluku kao
funkcioner upravnog organa, a ta odluka je predmet ocjene u sudskom postupku (upravni spor).
Relativni razlozi za izuzeće su dati tačkom 5. ovog člana. Nije ih moguće taksativno nabrojati,
jer nije moguće unaprijed predvidjeti sve one situacije i okolnosti koje dovode u sumnju
nepristrasnost sudije. Razlozi u svakom slučaju mogu biti veoma raznoliki: prijateljstvo ili
neprijateljstvo sa strankom, srodstvo koje nije obuhvaćeno tačkom 2. ovog člana itd. Da bi se
zaista i ostvario razlog za pristrasnost, potreban je ne samo dokaz postojanja razloga za izuzeće
već i dokaz da taj razlog in concreto ugrožava nepristrasnost sudije.
Član 358. Zakona o parničnom postupku propisuje:
1) Stranka podnosi zahtjev za izuzeće sudije čim sazna da postoji koji od razloga za izuzeće,
a najdocnije do završetka rasprave, a ako nije bilo rasprave, do donošenja odluke.
2) Stranka može u pravnom lijeku ili odgovoru na pravni lijek poimenično navesti sudiju
koji ne bi mogao učestvovati u donošenju odluke zbog razloga iz člana 357. ovog zakona.
3) Stranka može tražiti izuzeće samo poimenično određenog sudije koji u predmetu postupa.
7.
4) Stranka je dužna da u zahtjevu navede okolnosti zbog kojih smatra da postoji neki od
zakonskih osnova za izuzeće.5
Ova odredba odgovara sadržaju člana 73. ZPP-a RS (SFRJ) i članu 65. Razlika je u tome što
su prethodni ZPP-i propisivali obavezu stranke da traži izuzeće, nakasnije do završetka rasprave,
odnosno do donošenja odluke. Uz stav (1): Ovim članom predviđa se pravo stranke da traži
izuzeće sudije. Rokovi koji su dati za podnošenje zahtjeva za izuzeće sudije su dati iz razloga
poštovanja načela ekonomičnosti postupka (član 10. ZPP-a). Propuštanje tih rokova nema nekih
značajnih posljedica ukoliko je riječ o apsolutnim razlozima za izuzeće (član 357. tačka 1-4.
ZPP-a), obzirom da je prema članu 227. stav 1. tačka 4. ZPP-a, kao bitna povreda odredaba
parničnog postupka, koja za posljedicu ima ukidanje nižestepene odluke i vraćanje nižestepenom
sudu na ponovni postupak, predviđena i situacija ako je presudu donio sudija koji se po zakonu
morao izuzeti. Ukoliko se radi o relativnom razlogu za izuzeće, pa stranka propusti rok za
isticanje tog razloga, tada ona gubi pravo da ga ističe kako u postupku po žalbi, tako i u postupku
po vanrednom pravnom lijeku. Uz stav (2): Odredba stava 2. ovog člana je vezana za sastav suda
koji odlučuje po pravnom lijeku. Obzirom da stranka unaprijed ne zna kojem će se sudiji njen
predmet dodijeliti u rad, a ukoliko smatra da su se kod nekog od sudija tog suda stekli razlozi za
izuzeće, dužna je to navesti u pravnom lijeku ili u odgovoru na njega. Vodeći računa o sadržaju
odredbe stava 3. ovog člana, to bi značilo da stranka, nakon što dobije informaciju o sastavu
vijeća (u postupku po pravnom lijeku), podnosi zahtjev za izuzeće. Uz stavove (3) i (4): Izuzeće
se ne može tražiti generalno. Zahtjev mora biti određen, uz navođenje imena i prezimena
konkretnog sudije i uz konkretne razloge za izuzeće. Navodi stranke treba da budu što precizniji,
jer je samo na osnovu preciznog i konkretizovanog zahtjeva za izuzeće predsjednik suda u
mogućnosti da odluči da li zaista postoje razlozi za sumnju u nepristrasnost sudije.6
5 Zakon o parničnom postupku (“Sl.novine FBiH” broj 58/03)6 Autorski tim (Zlatko Kulenović, Stjepan Mikulić, Svjetlana Miličić, Jadranka Stanišić, Danka Vučina); (2005.); Komentari Zakona o parničnom postupku u Federaciji BiH i Republici Srpskoj; Savjet/Vijeće Evrope i Evropska komisija; Sarajevo, str.578-581
8.
2.2. Izuzeće po ocjeni suda
U ove razloge spadaju sve one okolnosti, kako ih sam Zakon definiše, koje dovode u
sumnju nepristrasnost sudije. Pored razloga koji ex lege dovode uvijek do izuzeća sudije i svaka
druga okolnost može biti razlog za izuzeće, ukoliko bi mogla da dovede u pitanje nepristrasnost
sudije (iudex inhabilis). Na ovaj način je u potpunosti zagarantovano ostvarenje sudske
nepristrasnosti. Sudija može is am uslijed ovakvih okolnosti da traži izuzeće, ako smatra da one
u očima stranaka dovode u pitanje njegovu nepristrasnost. To će on učiniti u interesu, kako
vlastitog ugleda, tako i ugleda suda u cjelini.7
Član 359. Zakona o parničnom postupku propisuje:
1) O zahtjevu za izuzeće sudije odlučuje predsjednik suda.
2) Ako stranka traži izuzeće predsjednika suda, odluku o izuzeću donosi predsjednik
neposredno višeg suda.
3) O zahtjevu za izuzeće predsjednika Vrhovnog suda odlučuje opšta sjednica ovog suda.
4) Prije donošenja rješenja o izuzeću uzeće se izjava od sudije čije se izuzeće traži, a po
potrebi izvršiće se i drugi izviđaji.
5) Protiv rješenja kojim se usvaja zahtjev za izuzeće nije dozvoljena žalba, a protiv rješenja
kojim se zahtjev odbija nije dozvoljena posebna žalba.8
Ova odredba je gotovo identična sa prethodnim rješenima iz člana 66. ZPPa FBiH, samo što
je član 74. stav 3. ZPP-a RS (SFRJ) u krug lica o čijem se izuzeću odlučivalo uključivao i
predsjednika Vrhovnog vojnog suda ili Saveznog suda. Uz stav (1): O zahtjevu za izuzeće sudije
odlučuje predsjednik suda. Prema stanovišu prakse, propust predsjednika suda se, po ranijem
ZPP-u, ne smatra apsolutnom povredom odredaba parničnog postupka: ”Ne postoji bitna
povreda odredaba parničnog postupka, ako predsjednik suda propusti da odluči o zahtjevu za
izuzeće sudije koji je u rješenju o ukidanju prvostepene presude izrazio stav o nekom pravnom
pitanju (kao član vijeća).” Oblik odluke je rješenje. Ukoliko se rješenjem udovoljava zahtjevu po
osnovu člana 357. tačke 1-4. ZPP-a, govori se o apsolutnim razlozima za izuzeće i tada rješenje o
izuzeću ima deklaratorni karakter. No, ukoliko je i pitanju razlog iz tačke 5. istog člana, riječ je o
relativnom razlogu za izuzeće, i rješenje kojim se udovoljava zahtjevu za izuzeće ima
konstitutivni karakter. Rješenje kojim se odlučuje o zahtjevu za izuzeće sudije nije parnična
radnja suda, već je to akt sudske uprave. Uz stav (2): Zahtjev za izuzeće predsjednika suda se
može tražiti samo ukoliko on u predmetnom sporu vrši dužnost sudije. Uz stav (3): Ukoliko je
riječ o zahtjevu za izuzeće predsjednika Vrhovnog suda, odluku o zahtjevu donosi opšta sjednica
7 Branko Čalija, Sanjin Omanović; (2000.); Građansko procesno pravo; Univerzitet u Sarajevu Pravni fakultet; Sarajevo, str.1058 Zakon o parničnom postupku (“Sl.novine FBiH” broj 58/03)
9.
tog suda. Uz stav (4): Prije nego se donese odluka po zahtjevu za izuzeće, sudija će dati pismeno
izjašnjenje na okolnosti osnova po kojem se traži njegovo izuzeće. Izviđaji će se provesti ukoliko
postoji protivrječnost između navoda zahtjeva za izuzeće i izjave sudije čije se izuzeće traži, a ne
radi se o opštepoznatim okolnostima. Uz stav (5): Protiv rješenja kojim se odbija zahtjev za
izuzeće nije dozvoljena posebna žalba, jer se time sprečava odugovlačenje postupka
zloupotrebom ovog procesnog prava stranaka. Ta odluka se može pobijati žalbom protiv glavne
stvari. Ukoliko drugostepeni sud, prilikom odlučivanja po žalbi protiv prvostepene presude, ne
odluči i po žalbi kojom je odbijen zahtjev za izuzeće sudije, čini povredu odredaba parničnog
postupka, saglasno odredbi člana 209. ZPP-a. Ako trećestepeni sud u postupku revizije nađe da
postoji ova povreda, to će biti razlog za ukidanje drugostepene presude rješenjem i vraćanje
predmeta istom drugostepenom sudu na ponovno suđenje.
Član 360. Zakona o parničnom postupku propisuje:
1) Kad sudija sazna da je stavljen zahtjev za njegovo izuzeće ili čim sazna da postoji neki
od razloga za izuzeće iz člana 357. ovog zakona, dužan je da odmah o tome obavijesti
predsjednika suda, a da postupak nastavi bez odlaganja do donošenja odluke o izuzeću.
Ako se radi o izuzeću predsjednika suda, on će odrediti sebi zamjenika iz reda sudija tog
suda, a ako to nije moguće, postupiće po članu 49. ovog zakona.9
Ova odredba predstavlja suprotno rješenje u odnosu na članove 75. odnosno 67. ranije
važećih propisa u RS i FBiH. Naime, sada važećom odredbom propisano je da sudija nastavlja
rad na predmetu do donošenja odluke o zahtjevu za izuzeće, dok je ranije rješenje predviđalo da
sudija prekida svaki rad, osim onih radnji koje ne trpe odlaganje. Čim sazna da je podnijet
zahtjev za njegovo izuzeće, ili da je ostvaren neki od razloga za izuzeće iz člana 357. ZPP-a,
sudija će o tome odmah obavijestiti predsjednika suda. Time se pokreće postupak propisan
odredbom člana 359. stav 4. ZPP-a, jer se, u pravilu, zahtjev za izuzeće ulaže u spise predmeta
po kojem postupa odnosni sudija, a relativno rijetko se podnosi direktno predsjedniku suda.
Sudija će nastaviti postupak bez odlaganja, a sve do donošenja odluke po zahtjevu za izuzeće.
Međutim, iako je cilj ovakvog rješenja poštovanje načela procesne ekonomije, otvara se dilema
koliko je ovakvo rješenje ispravno za slučaj da predsjednik suda ocijeni da je zahtjev osnovan.
Naime, ukoliko predsjednik suda uvaži zahtjev za izuzeće, a sudija je u međuvremenu preduzeo
određene procesne radnje, na što je obavezan, one neće biti od značaja i moraju se ukinuti, što
upravo dovodi do kršenja načela ekonomičnosti, jer je potrebno ispitati zakonitost vršenja tih
radnji, sada po drugom sudiji kojem se predmet dodjeljuje u rad. Takvo postupanje dovodi dalje
do povećanja troškova postupka (npr. zastupanje po punomoćniku advokatu, troškovi uviđaja,
troškovi dolaska svjedoka radi saslušanja i slično), koji se moraju nadoknaditi. Pri tome, stranku
9 Zakon o parničnom postupku (“Sl.novine FBiH” broj 58/03)10.
koja je podnijela zahtjev za izuzeće ne smije se opteretiti obavezom plaćanja tako nastalih
troškova, niti bi suprotna stranka bila dužna da ih snosi. Ipak, dio stručne javnosti ne smatra da
preduzimanje parničnih radnji za vrijeme do donošenja odluke o zahtjevu za izuzeće predstavlja
(bitnu) povredu odredaba parničnog postupka. Cijenimo da je vjerovatno ispravnije bilo rješenje
iz prethodnog Zakona o parničnom postupku (član 75. ZPP-a RS, odnosno član 67. ZPP-a
FBiH), prema kojem je sudija dužan obustaviti svaki rad na predmetu, a ako je u pitanju izuzeće
iz osnova postojanja okolnosti koje dovode u sumnju u njegovu pristrasnost taj sudija može
preduzimati samo one radnje koje ne trpe odlaganje, do donošenja odluke o zahtjevu za izuzeće.
S tim u vezi, a vodeći računa da je rješenje o izuzeću sudije akt sudske uprave, primjereno bi bilo
odredbama člana 359. ZPP-a dodati i odredbu u vezi posebnog roka u kom predsjednik suda
mora donijeti odluku po zahtjevu za izuzeće. Taj rok bi trebalo da bude što je moguće kraći (3
dana).
Član 361. Zakona o parničnom postupku propisuje:
1) Odredbe ovog zakona o izuzeću sudija primjenjivaće se shodno i na zapisničare.
2) O izuzeću zapisničara odlučuje sudija.10
Ova je odredba ostala ista kao i članovi 76. i 68. prethodnih zakona u RS i FBiH. Izvršena su
samo neophodna prilagođenja u pogledu lica koje odlučuje o izuzeću zapisničara, jer je ranije za
suđenje u prvom stepenu bilo nadležno vijeće, a sada je sudija pojedinac. Uz stavove (1) i (2):
Razlozi za izuzeće sudije (član 357. ZPP-a) vrijede i za zapisničare. Sudija odlučuje o zahtjevu
za izuzeće zapisničara u svakoj fazi postupka, zaključno sa dostavljanjem cjelokupnog spisa
drugostepenom sudu radi odlučivanja po žalbi (član 215. ZPP-a).11
3. PRAKTIČNI PRIMJERI10 Zakon o parničnom postupku (“Sl.novine FBiH” broj 58/03)11 Autorski tim (Zlatko Kulenović, Stjepan Mikulić, Svjetlana Miličić, Jadranka Stanišić, Danka Vučina); (2005.); Komentari Zakona o parničnom postupku u Federaciji BiH i Republici Srpskoj; Savjet/Vijeće Evrope i Evropska komisija; Sarajevo, str.581-584
11.
Primjer rješenja kojim se zahtjev za izuzeće usvaja:
Bosna i Hercegovina
__________________
_________________
Broj:
Tuzla,_________. godine
OPĆINSKI SUD U TUZLI, predsjednik suda_______, odlučujući o zahtjevu sutkinje _______,
u predmetu tužioca _____________, protiv tuženog ___________radi_________, dana
________. godine, u predmetu broj: ______, donio je
R J E Š E NJ E
USVAJA SE ZAHTJEV za izuzeće sutkinje ovog suda ________ od postupanja u predmetu broj
_______. Nalaže se pisarnici ovog suda da predmet broj __________ rasporedi u rad
sudiji__________.
O b r a z l o ž e nj e
Pismenim podneskom od ____________ godine sutkinja ________ je zatražila izuzeće
od postupanja u predmetu tužioca _______protiv tuženog_______radi _______, navodeći da je
sa tuženim _________ srodnik u pravoj liniji, te da ta činjenica predstavlja razlog za njeno
izuzeće od postupanja u tom predmetu.
Nakon uvida u spis, ocjene navoda iz zahtjeva za izuzeće, predsjednik suda nalazi da
navodi koji se iznose kao razlog za izuzeće – srodstvo sa tuženim − predstavljaju razlog koji bi
mogao dovesti u sumnju nepristrasnost postupajućeg sudije, da je isti opravdan i kao razlog za
izuzeće propisan odredbom člana 357. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku FBiH, te je
u skladu sa članom 359 istog zakona, donesena odluka kao u izreci rješenja. Po utvrđenoj
signaturi za suđenje u ovoj pravnoj stvari određen je sudija____________.
POUKA: Protiv ovog rješenja nije dopuštena posebna žalba.
Predsjednik suda
______________
Primjer rješenja kojim se zahtjev za izuzeće odbija:
12.
Bosna i Hercegovina
_________________
_________________
_________________
Broj:
____,______. godine
OPĆINSKI SUD U ______, predsjednik suda_____________, odlučujući o zahtjevu _________,
advokatice iz _______, kao punomoćnice tužioca za izuzeće sutkinje _____ u pravnoj stvari
tužioca _________________, protiv tuženog _________ radi _____, v. sp. ____ KM, dana
________godine u predmetu broj: _____ donio je
R J E Š E NJ E
ODBIJA SE ZAHTJEV za izuzeće sutkinje ovog suda _________ od postupanja u predmetu broj
________.
O b r a z l o ž e nj e
Pismenim podneskom od __________. godine, _________, advokatica iz ________, kao
punomoćnica tužioca ____________, podnijela je zahtjev za izuzeće postupajuće sutkinje
____________. U zahtjevu se navodi da je postupajuća sutkinja povodom izjavljene revizije
tužioca na rješenje ovog suda i rješenje Kantonalnog suda ________ kojim je odbijen prijedlog
tužioca za povrat u prijašnje stanje, a koja rješenja je Vrhovni sud Federacije Bosne i
Hercegovine ukinuo i vratio predmet na ponovno suđenje, odredila vještačenje po vještaku
medicinske struke na okolnost da li je „punomoćnica tužioca mogla predvidjeti svoje
zdravstveno stanje, odnosno da li se radi o povredama i stanju zdravlja koje se nije moglo
predvidjeti, a predstavlja razlog što punomoćnica tužioca nije mogla pristupiti na zakazano
ročište _________godine“, koje vještačenje je određeno suprotno odredbama člana 8. Zakona o
parničnom postupku, zatim što je određivanjem novog vještačenja suprotno odredbi člana 149.
tačka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku nezakonito postupala, na što je od strane
punomoćnice tužioca upozorena, te da se na osnovu toga izvodi zaključak da sudija vodi
postupak nezakonito i pristrasno, iz kojih razloga podnosilac zahtjeva traži izuzeće postupajuće
sutkinje _____________.
Izjašnjavajući se o navodima iz zahtjeva za izuzeće, sutkinja ___________ navodi da
smatra da zahtjev nije osnovan, da je ona kao postupajuća sutkinja sve radnje u postupku
13.
poduzela i poduzima u skladu sa zakonom i uputama revizijskog suda. Nadalje, sutkinja navodi i
to da smatra da je i tužiocu i tuženom u ovoj pravnoj stvari omogućen adekvatan pristup sudu, te
smatra da je tokom postupka profesionalno i korektno obavljala svoju dužnost, da ni jednom
poduzetom procesnom radnjom nije prekršila zakon, te da je zahtjev za izuzeće neosnovan.
Nakon uvida u spis, ocjene navoda iz zahtjeva za izuzeće, predsjednik suda nalazi da
razlozi na temelju kojih punomoćnica tužioca ______________, advokatica iz _______,
zahtijeva izuzeće sutkinje ______________, a to je određivanje provođenja dokaza vještačenjem
po vještaku medicinske struke u suprotnosti sa odredbama Zakona o parničnom postupku, zbog
čega tužilac dovodi u sumnju zakonitost u postupanju sutkinje, nisu razlozi za izuzeće sutkinje u
smislu odredbe člana 357. Zakona o parničnom postupku. Naime, činjenica da tužilac nije
zadovoljan odlukom sutkinje o provođenju određenog dokaza nije dovoljna za donošenje
zaključka da sutkinja __________ pokazuje u svom postupanju pristrasnost na štetu tužioca,
nego bi to predstavljalo razlog koji tužilac eventualno može koristiti u žalbi.
Na temelju iznesenog a u skladu sa članom 359 Zakona o parničnom postupku donesena
je odluka kao u izreci rješenja.
POUKA: Protiv ovog rješenja nije dopuštena posebna žalba.
Predsjednik suda
______________
Kontrolna lista razloga zbog kojih sudija ne može suditi
- ako je sam stranka, zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke;
14.
- ako je sa strankom u odnosu suovlaštenika, suobveznika ili regresnog obveznika;
- ako je u istom predmetu saslušan ili predložen kao svjedok ili vještak;
- ako mu je stranka ili zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke srodnik po krvi u pravoj
liniji do bilo kog stepena;
- ako mu je stranka ili zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke srodnik u pobočnoj liniji
do četvrtog stepena;
- ako mu je stranka ili zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke bračni, odnosno
vanbračni partner ili srodnik po tazbini, odnosno srodnik bračnog ili vanbračnog partnera
do drugog stepena, bez obzira da li je brak, odnosno vanbračna zajednica prestala ili ne;
- ako je staralac, usvojitelj ili usvojenik stranke, njenog zakonskog zastupnika ili
punomoćnika;
- ako je u istom predmetu učestvovao u donošenju odluke nižeg suda ili drugog organa;
- ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju nepristrasnost.12
ZAKLJUČAK:
12 Autorski tim (Carolyn Engel Temin, Biljana Novak, Vahida Halilovi, Predrag Krsmanović, Fatima Imamović, Mirsada Džindo, Fatima Mrdović); (2006.); Priručnik za parnični postupak za sudije BiH; USAID; Sarajevo
15.
U određenim slučajevima sudija može sam po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke,
predložiti svoje izuzeće u sljedećim slučajevima:
- ako je sam stranka u postupku,
- ako je zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke,
- ako je stranka, zakonski zastupnik ili punomoćnik, njegov srodnik po krvi u prvoj liniji
do bilo kojeg stepena, a u pobočnoj liniji do četvrtog stepena; ili mu je bračni ili
vanbračni partner ili srodnik po tazbini, odnosno srodnik vanbračnog partnera, do drugog
stepena; bez obzira da li je brak ili vanbračna zajednica prestala;
- ako je staralac,usvojilac ili usvojenik stranke, njegovog zakonskog zastupnika ili
punomoćnika;
- ako je u donošenju odluke nižeg suda ili drugog organa sudjelovao u istom predmetu;
- ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristrasnost.
Prijedlog za izuzeće se može podnijeti odmah po saznanju, a najkasnije do završetka glavne
rasprave, a ako nije bilo rasprave do donošenja odluke. Prijedlog za izuzeće se može podnijeti
samo poimenično. O zahtjevu odlučuje predsjednik suda, a ako se traži izuzeće predsjednika
suda odlučuje predsjednik neposredno višeg suda.
Prijedlog mora biti obrazložen sa navodima okolnosti koje opravdavaju izuzeće, a sudija čije
se izuzeće traži daje izjavu o navedenim okolnostima. Protiv rješenja kojim se zahtjev usvaja nije
dopuštena žalba, a protiv rješenja kojim se odbija prijedlog nije dopuštena posebna žalba, ali
stranka u žalbi na odluku o predmetu spora može prigovoriti i na odluku o izuzeću.
Ove odredbe se odnose i na zapisničara u postupku.
Na razloge za izuzeće po sili zakona sud pazi po službenoj dužnosti u toku cijelog postupka.
Čim sudija sazna da postoji koji od tih razloga, dužan je da prekine svaki rad na tom predmetu i
o tome obavjesti predsjednika suda.
LITERATURA:
16.
1. Čalija Branko, Omanović Sanjin; “Građansko procesno pravo”, Univerzitet u Sarajevu
Pravni fakultet, Sarajevo, 2000 god.
2. Autorski tim (Zlatko Kulenović, Stjepan Mikulić, Svjetlana Miličić, Jadranka Stanišić,
Danka Vučina); (2005.); Komentari Zakona o parničnom postupku u Federaciji BiH i
Republici Srpskoj; Savjet/Vijeće Evrope i Evropska komisija; Sarajevo
3. Autorski tim (Carolyn Engel Temin, Biljana Novak, Vahida Halilovi, Predrag
Krsmanović, Fatima Imamović, Mirsada Džindo, Fatima Mrdović); (2006.); Priručnik za
parnični postupak za sudije BiH; USAID; Sarajevo
4. Zakon o parničnom postupku (“Sl.novine FBiH” broj 58/03)
5. Bilten sudske prakse Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine: NIP Službeni list SRBiH,
Sarajevo, 1984-1991.
6. http://predmet.sinergija.edu.ba ( preuzeto 17.03.2014.god. u 13:30h )
17.