Jacques DerridaSTRUKTURA, ZNAK I IGRA U OBRADI LJUDSKIH ZNANOSTI

Esej „Struktura, znak i igra...“ je predavanje koje je Jacques Derrida održao na međunarodnom simpoziju o strukturalizmu na sveučilištu „Johns Hopkins“ 1966. Izlaganje počinje s pojmom središta u strukturi da bi dokazao kako središte može biti i unutar i van cjeline, s tim da središte ne pripada cjelini. Nakon toga slijedi pristup pojmu prisutnosti iz čega izvodi zaključak da u odsutnosti nekog središta ili porijekla možemo govoriti samo o obradi /discours/, dok je drugi dio predavanja velikim dijelom komentar i kritika Levija-Straussa. Derrida dekonstruira poznati Levi-Straussov pojam bricoleura kao čovjeka koji se služi instrumentima koji su mu na raspolaganju, a koji se razlikuje od inženjera koji bi trebao sam izgraditi sustav, a s tim da je i to mit, razlika između jednog i drugog je fiktivna. „Ako čovjek pod bricolage smatra nužnost da se pojmovi posuđuju iz teksta baštine koja je manjeviše uništena, moramo ustvrditi da je svaka vrsta obrade bricoleur. Inženjer, kojega Levi-Strauss sprostavlja bricoleuru, trebao bi biti onaj koji gradi cjelinu svog jezika, sintaksu i rječnik. U tom smislu inženjer je mit.“Derrida je francuski filozof postmodernizma, začetnik pokreta dekonstukcije. Dekonstrukcija znači izvući na vidjelo ono što tekst skriva, otkrivanje praznina i proturječja, dekonstrukcija je otkrivanje slijepih točaka prema kojima tekst nužno gravitira. Te slijepe točke ili „bijeli prostori“ stvaraju binarne opozicije, koje su nužne jedino kako bi artikulirale tekst. . Derrida dekonstruira binarne opozicije, dokazujući da jedna nije bitnija od druge te da one ne postoje zasebno, već izlaze jedna iz druge u svakom trenu mjenjanjući svoj oblik i poziciju. Stoga čak više nisu opozicije, već zajednička i jedinstvena cjelina koja nema svoj središte i ishodište, nego je sama svoj početak i kraj. Po Derridi, sveukupna znanost je određena kao strukutra koja ima svoje središte, središnji pojam koji daje značenje ostalima. Tako to središte postavlja pravila i restrikcije promjena elemenata u takvoj strukturi dok se pritom ne mijenja. Tekst koji čitamo uvijek sadrži i nešto drugo, neovisno o svjesnoj volji autora ili njegovoj namjeri. Za Derridu, jezik je neprestana igra supstitucija, suplement znakova bez ikakve stalnosti smisla u pojmovima, jednoznačno čitanje i tumačenje nekog teksta je nemoguć. Jedan tekst postoji u odnosu prema drugim tekstovima, pa je zbog toga namjera u nekom djelu redovito iznevjerena, a sav jezik je figurativan.Suplement – Odnos između pisma i govora pruža strukturu koju Derrida nalazi u brojnim tekstovima i koju on naziva logikom nadopune ili dodatka /supplement/. Polje slobodne igre je Derridi polje neograničene supstitucije u zatvaranju konačne cjeline. To polje dopušta te neograničene supstitucije samo zato što je konačno, odnosno umjesto da je preveliko , nešto u njemu nedostaje, tj. središte koje zaustavlja i započinje slobodnu igru supstitucije. Čovjek ne može odrediti središte, znak koji ga nadopunjuje, koji zauzima njegovo mjesto u odsutnosti – jer se znak dodaje, događa se u dodavanju, iznad i povrh, te dolazi kao dodatak, suplement. Diferans – pojam koji je osmislio Derrida, a trebao bi označavati neprekidni proces razlikovanja. Derrida želi istaknuti pored prostorne i vremensku razliku, budući da novi pojam neizbježno nastaje pod novim okolnostima, dislokacijom /deplacement/ starog pojma, što dovodi, kako do prostornog premještaja, tako i do vremenske odgode. Diferans je struktura i pokret koji ne možemo shvatiti prema načelu prisutnost/odsutsnot. Diferans je bitna igra razlika, tragova razlika i prostornih razlika kojime se elementi

odnose jedan prema drugome. Ono što preostaje nakon prelaska jedne faze u drugu u procesu razlike jest trag, poznati Derridin trace. Možemo ga shvatiti uz pomoć hrvatskog fonema bor koja se razlikuje od riječi bar te ona tek u osjećaju traga razlikovanja, na temelju tih razlikovnih zvukova steče svoju razlikovnu vrijednost.

Derridin krajnji zaključak se svodi na slobodnu igru, koju pronalazi i kod Levi-Straussa.