james joyce - portret umjetnika u mladosti, giacomo joyce

8/12/2019 James Joyce - Portret Umjetnika u Mladosti, Giacomo Joyce

1/309


2/309

JAMES JOYCE

PORTRET UMJETNIKA U MLADOSTI

GIACOMO JOYCE


3/309

ENGLESKI ROMAN

u 10 knjiga

Izdaje

Sveuilina naklada Liber

DirektorSlavko Goldstein

Glavni urednik

Milan Miri

Urednik

Vera iin-ain


4/309

JAMES JOYCE

PORTRETUMJETNIKA U

MLADOSTI

GIACOMO JOYCE

Zagreb

1981


5/309

Naslov izvornika

James Joyce

A PORTRAIT OF THE ARTIST AS A YOUNG MAN Estate of James

Joyce

Likovna oprema

Alfred Pal

Tehniki urednik

Kate Zorzut


6/309

PORTRET

UMJETNIKAU MLADOSTI

Preveo

Leo Dri


7/309


8/309

Et ignotas animam dimittit in artes

Ovidije:Metamorfoze, VIII, 188


9/309


10/309

I

Jednom davno, i to u dobro staro vrijeme, ila je niz cestukravica-mukavica, i ta je kravica-mukavica, to je ila niz cestu,srela jednog ljupkog malenog djeaka kojega su zvali glavica-kudravica...

Otac mu je pripovijedao tu priu: otac ga je gledao krozmonokl; imao je dlakavo lice.

On je bio glavica-kudravica. Kravica je dola niz cestu gdjeje ivjela Betty Byrne: ona je prodavala limunov kola.

O, cvjetovi divlje rue

Na livadici zelenoj

On je pjevao tu pjesmu. To je bila njegova pjesma.

O, zelene luze na livadici zelenoj.

Kad pomokri postelju, najprije je toplo, onda postaje

hladno. Majka mu je stavljala votano platno. Ono je neobinomirisalo. Njegova je majka bila ugodnijeg mirisa negoli njegovotac. Ona je na klaviru svirala mornarski ples. On je plesao:

Tralala lala

Tralala tralalali

Tralala lala

Tralala lala.


11/309

Ujak Charles i Dante su pljeskali. Njih dvoje su bili starijiod njegova oca i majke, ali ujak Charles je bio stariji od Dante.

Dante je u svom ormaru imala dvije etke. etka sasmeim barunastim hrptom bila je za Michaela Davitta, aetka sa zelenim barunastim hrptom bila je za Parnella. Dantemu je uvijek davala cachou-slatki, kad bi joj donio komadsvilenog papira.

Vanceovi su stanovali na broju sedam. Imali su drugogaoca i drugu majku. To su bili Eileenin otac i majka. Kad oboje

odrastu, on e se oeniti Eileenom. On se skrivao pod stolom.Majka mu je govorila:

O, Stephen e zamoliti za oprotenje.

Dante je rekla:

O, ako nee, doi e orlovi i iskljuvati mu oi.

Iskljuvati mu oi,

Oprotenje,

Oprotenje,

Orlovi e doi.

Oprotenje,

Orlovi e doi,

Iskljuvati mu oi,

Oprotenje.

Prostrana su igralita vrvjela djeacima. Svi su vikali, aprefekti su ih bodrili glasnim povicima. Veernji je zrak biomutan i hladan, a nakon svakog napada i udarca nogometaamasna kona lopta proletjela je u sivoj svjetlosti poput kakveteke ptice. On se zadravao na rubu svoga reda, sakriven

pogledu svoga prefekta, izvan dohvata surovih nogu, gradei


12/309

se od vremena do vremena da tri. inilo mu se da mu je tijelositno i nejako u gomili igraa, a oi su mu bile nepouzdane isuzile su. Rody Kickham nije bio takav: postat e kapetan

treeg razreda, govorili su svi momci.Rody Kickham bio je pristojan momak, ali Opaki Roche bio

je gad. Rody Kickham imao je titnike u svome broju i koaricuza kruh u blagovaonici. Opaki Roche imao je velike ruke.Puding petkom nazivao je psom u pokrivau. A jednog je danazapitao:

Kako ti je ime?

Stephen je odgovorio:Stephen Dedalus.

Onda je Opaki Roche kazao:

Kakvo je to ime?

A kad Stephen nije znao odgovoriti. Opaki Roche jezapitao:

ta je tvoj otac?Stephen je odgovorio:

Gospodin.

Onda je Opaki Roche zapitao:

Je li inovnik?

Vukao se od toke do toke na rubu svoga reda potravimalo od vremena na vrijeme. Ali ruke su mu bile modrikasteod studeni. Ruke je turnuo u postrane depove svoga sivogodijela opasanog remenom. Remen se protezao preko njegovadepa. A remenom je takoer znailo zadati kojem druguudarac. Neki je momak jednog dana kazao Cantwellu: Dat u tija sad, na, remenom!

Cantwell je odvratio:

Idi i bori se u igri. Zvizni Cecila Thundera remenom. Tobih htio vidjeti. On bi tebi dao nogom u stranjicu.


13/309

To nije bio lijep nain izraavanja. Majka mu je rekla nekane razgovara s neuglaenim momcima u kolidu. Draga majka!Kad mu je prvog dana u predvorju dvorca kazala zbogom,

presavila je svoju koprenu do nosa, kako bi ga poljubila: a nos ioi bili su joj crveni. Ali on se gradio da ne vidi da e se onarasplakati. Bila je ona lijepa majka, ali ne tako lijepa kad biplakala. A otac mu je dao dva komada od pet ilinga kaodeparac. I otac mu je kazao neka, ako to zatreba, napiepismo kui i neka, to god uinili, nikad ne tuaka drugove.Onda se rektor na vratima dvorca rukovao s njegovim ocem imajkom, sutana mu je leprala na povjetarcu, i kola s njegovim

ocem i majkom su se odvezla. Maui rukama doviknuli su muiz kola:

Zbogom, Stephen, zbogom!

Zbogom, Stephen, zbogom!

Upao je u vrtlog guve i, uplaivi se sijevajuih oiju iblatnih kopaki, sagnuo se da pogleda izmeu nogu. Momci suse borili i stenjali, a noge su im se doticale i udarale i gazile.Onda su ute kopake Jacka Lawtona izbacile loptu i sve suostale kopake i noge potrale za njom. On je malo potrao zanjima, a onda stao. Bilo je beskorisno dalje trati. Uskoro e svipoi kui za praznike. Poslije veere promijenit e u uionicibrojku to je bila prilijepljena s unutarnje strane stola odsedamdeset i sedam u sedamdeset i est.

Bilo bi bolje da je u uionici negoli ovdje vani na studeni.Nebo je bilo blijedo i hladno, a u dvorcu su gorjela svjetla. Pitaose je s kojeg je prozora Hamilton Rowan bacio svoj eir nanisku ogradu i je li onda bilo cvjetnih gredica ispod prozora.Jednog dana, kad je bio pozvan u dvorac, podvornik mu jepokazao tragove vojnike tanadi u drvu vrata, i dao mu komadkolaa to su ga jeli lanovi drube. Bilo je ugodno i toplogledati svjetla u dvorcu. Bilo je kao u nekoj knjizi. Moda je

Leicesterska opatija ovakva. A u itanci doktora Cornwella bile


14/309

su zgodne reenice. Bile su poput pjesama, ali su zapravo bilesamo reenice po kojima se uilo pravilno pisati rijei.

Wolsey umrije u Leicesterskoj opatiji.Gdje ga pokopae opati.

Rakita je vrsta vrbe.

Rak pak bolest ivih bia.

Bilo bi lijepo leati na sagu ispred vatre u kaminunaslonivi glavu na ruke i razmiljati o tim reenicama.Zadrhtao je kao da je na koi osjetio hladnu sluzavu vodu. Biloje podlo od Wellsa, etrdeseterostrukog pobjednika, to ga jegurnuo u jarak pun otpadne vode zato to nije htio mijenjatisvoju malenu burmuticu za Wellsov osueni, raspucani kesten.Kako li je voda bila hladna i sluzava! Neki je momak jednovidio kako je veliki takor skoio u tu prljavu pjenu. Majka sadsjedi uz vatru s Dante ekajui da Brigid donese aj. Poloila je

noge na zatitnu reetku, a njene su ukraene papue takovrue i tako ugodno toplo miriu! Dante je mnogo toga znala.Ona ga je nauila gdje je Mozambiki tjesnac, i koja je najduarijeka u Americi, i kako se zove najvie brdo na Mjesecu. OtacArnall zna vie od Dante, jer je sveenik, ali i njegov otac i ujakCharles su kazali da je Dante pametna i naitana ena. A kad biDante nakon objeda ispustila onaj zvuk i onda stavila ruku nausta: to je bila garavica.

Neki se glas oglasi daleko na igralitu:

Svi unutra!

Onda povikae drugi glasovi iz donjeg i treeg reda:

Svi unutra! Svi unutra!

Igrai se okupie, zagrijani i blatni, i on je iao meu njimasretan to odlazi unutra. Rody Kickham je drao loptu zazamatenu uzicu. Neki ga je momak zamolio neka mu dopusti


15/309

da je jo jedanput udari: ali on je hodao ni ne odgovorivionome momku. Simon Moonan mu je kazao neka to ne ini, jerprefekt gleda. Onaj se momak okrene k Simonu Monanu i ree:

Svi znamo zato to kae. Ti si McGladeov prisisa.Prisisa bila je neobina rije. Momak je tako nazvao

Simona Moonana, jer je Simon Moonan obiavao vezatiprefektu na leima prazne rukave njegova talara, a prefekt bi segradio da se ljuti. Ali prizvuk te rijei bio je ruan. Jednom jeprao ruke u toaleti hotela Wicklow, i njegov je otac nakonpranja povukao lanac epa, te je prljava voda potekla kroz rupu

praonika. I dok je polako otjecala kroz rupu u praoniku, on jerazabrao neki zvuk poput ovoga: sis. Samo glasnije.

Sjeajui se toga i bijelog praonika osjeti studen, a ondavruinu. Tamo su bile dvije slavine, i kad biste ih otvorili, iznjih bi potekla voda: hladna i vrua. On osjeti studen, a ondaneznatnu vruinu: mogao je vidjeti natpise otisnute naslavinama. Bilo je to vrlo neobino. I zrak ga je u hodnikuhladio. Bio je neobian i vlaan. Ali uskoro e upaliti plin i pline gorei davati od sebe neki lagani um slian pjesmici. Uvijekisto: i kad drugovi prestanu govoriti u sobi za igru, mogli ste gauti.

Bio je sat rauna. Otac Arnall je na plou napisao neki tekizadatak, a onda kazao:

Dakle, tko e pobijediti? Naprijed, York! Naprijed,Lancaster! Stephen se trudio koliko je god mogao, ali zadatak jebio preteak, i on se osjeao zbunjen. Malena svilena znaka sbijelom ruom, privrena na prsima njegova haljetka, poelaje treperiti. On nije bio dobar u raunu, ali se trudio koliko jegod mogao, kako York ne bi izgubio. Lice oca Arnalla inilo sevrlo ljutito, ali on nije bio srdit: smijao se. Onda je Jack Lawtonpucnuo prstima, a otac Arnall je pogledao u njegovu biljenicui kazao:


16/309

Tono! Bravo Lancaster! Crvena rua je pobijedila. Hajdesad, York! Naprijed!

Jack Lawton ga pogleda. Maleni svileni znak s crvenom

ruom inio se vrlo iv, jer je on nosio modri mornarskihaljetak. Stephen osjeti da se i njegovo lice zarumenjelo pripomisli na sve oklade na pobjednika u osnovama raunanja:Jack Lawton ili on. Kadto je Jack Lawton izborio kartu prvogmjesta, a kadto je on dobio kartu prvog mjesta. Njegov je bijelisvileni znak treperio i treperio dok je rjeavao idui zadatak isluao glas oca Arnalla. Onda nestade sve njegove revnosti iosjeti kako mu je lice gotovo hladno. Pomisli da mu je licezacijelo blijedo, kad osjea da je tako hladno. Nije mogaopronai rjeenje zadatka, ali to nije bilo vano. Bijele rue icrvene rue: lijepo je bilo misliti o njihovim bojama. I karteprvog mjesta i drugog i treeg bile su takoer lijepih boja:ruiaste i ukastobijele i blijedoljubiaste. Lijepo je bilo mislitina blijedoljubiaste i ukastobijele i ruiaste rue. Moda jedivlja rua tih boja, i on se sjeti pjesme o cvjetovima divlje rue

na malenom zelenom travnjaku. Ali nema zelene rue. Nomoda ju je mogue nai negdje na svijetu.

Oglasi se zvono i onda razredi poee redom izlaziti iz sobaidui hodnikom prema blagovaonici. On je sjedio gledajui dvakomadia maslaca na svome tanjuru, ali nije mogao jesti vlanikruh. Stolnjak je bio vlaan i mekan. Ali iskapio je vruivodnjikavi aj to ga je nespretni sudoper, opasan bijelom

pregaom, ulio u njegovu alicu. Pitao se da li je i sudoperovapregaa vlana, i jesu li svi bijeli predmeti hladni i vlani.Opaki Roche i Saurin pili su kakao, to su im ga njihovi roditeljiposlali u limenkama. Kazali su da ne mogu piti taj aj, da je tajaj splaina. Njihovi su oevi bili inovnici, govorili su drugovi.

Njemu su se svi djeaci inili vrlo udni. Svi su imali oevei majke i razliitu odjeu i glasove. eznuo je za domom, dapoloi glavu u majino krilo. Ali to nije bilo mogue: i zatopoeli da svri igra i uenje i molitve, pa da se nae u postelji.


17/309

Ispije jo jednu alicu vruega aja, a Fleming ree:

to je? Boli li te to ili je to drugo?

Ne znam odvrati Stephen.

Muno ti je u elucu ree Fleming jer ti je liceblijedo. Proi e to.

Ali njemu nije bilo muno u elucu. inilo mu se da mu jemuno u srcu, ako je mogue da bude muno u srcu. Fleming jevrlo pristojan to ga je ono zapitao. Htio je zaplakati. Nalaktiose na stol i poeo zatvarati i otvarati une koljke. Svaki put,kad bi ih otvorio, razabrao bi amor u blagovaonici. Ta je buka

bila slina onoj vlaka u noi. A kad bi ih zatvorio buka biprestala poput one vlaka to ulazi u tunel. Tako je buao vlakone noi u Dalkeyju, a kad je zatim uao u tunel, buka jeprestala. Sklopio je oi i vlak je opet krenuo buei, a ondautihnuo. Opet buka, prestanak buke. Zgodno je bilo sluatikako bui i prestaje buiti, a onda opet buka do tunela i ondatiina.

Onda su momci iz viih razreda poeli dolaziti po sagu usredini blagovaonice, Paddy Rath i Jimmy Magee i panjolac,kojemu je bilo doputeno da pui cigare, i maleni Portugalac,koji je nosio vunenu kapu. A onda stolovi donje linije i stolovitree linije. I svaki je momak hodao drukije.

On je sjeo u kut sobe za igru, gradei se da promatra igrudomina, i jedanput je ili dvaput na trenutak razabrao pjesmicu

plina. Prefekt je stajao kraj vrata s nekim djeacima, a SimonMoonan je vezao njegove rukave. Neto im je pripovijedao oTullabegu. Onda je otiao od vrata, a Wellsje priao k Stephenui zapitao:

Reci nam, Dedalus, poljubi li ti svoju majku prije negoto pode u postelju?

Stephen odgovori:

Da.


18/309

Wells se okrene k drugim djeacima i ree:

O, eto, tu je momak koji kae da svake veeri poljubisvoju majku prije nego to poe u postelju.

Drugi djeaci prestanu igrati i okrenu se smijui se. Stephenporumeni pod njihovim pogledima i ree:

Ne.

Wells ree:

O, evo momka koji kae da ne poljubi svoju majku prijenego to poe u postelju.

Svi se opet nasmiju. Stephen se pokua nasmijati s njima.Osjeti da mu je cijelo tijelo vrue i na trenutak se zbuni. Koji jepravi odgovor na ono pitanje? On je dao dva, a Wells se ipaknasmijao. Ali Wells mora znati pravi odgovor, jer je u treemrazredu klasine. Pokua pomisliti na Wellsovu majku, ali se neusudi pogledati Wellsovo lice. Wellsovo mu se lice nije svialo.Bio je to onaj Wells, etrdeseterostruki pobjednik, koji ga jejuer gurnuo u jarak pun otpadne vode jer nije htio s njim

zamijeniti svoju malu burmuticu za njegov osueni, raspucanikesten. Bilo je podlo to je to uinio to su kazali svi momci. Ikako li je voda bila hladna i sluzava! A neki je djeak jednovidio kako je veliki takor skoio pljusnuvi u tu prljavu pjenu.

Hladna sluz jarka prekrila mu je cijelo tijelo: i kad seoglasilo zvono za uenje i razredi stali redom izlaziti iz svojihsoba za igru, on je u svojoj odjei osjetio hladni zrak hodnika i

stubita. Jo je uvijek pokuavao smisliti kakav je ispravanodgovor. Je li u redu poljubiti majku ili nije u redu poljubitimajku? to li to znai: poljubiti? Podigne lice kao kad kaelaku no, a onda majka sagne svoje lice. To znai poljubiti.Majka bi stavila svoje usne na njegov obraz: njene su usnice bilemekane i ovlaile mu obraz: i stvarale njeni neznatni um: pc.Zato li to ljudi ine sa svojim obrazima?

Sjedei u uionici otvorio je poklopac stola i izmijeniobrojke, prilijepljene iznutra, od sedamdeset i sedam u


19/309

sedamdeset i est. Ali boini su praznici bili jako daleko: nojednom e doi, jer se zemlja neprestano okree.

Na prvoj stranici njegova zamljopisa bila je slika Zemlje:

velika lopta okruena oblacima. Fleming je imao kutiju olovakau boji i jedne je veeri za vrijeme slobodnog uenja obojioZemlju zeleno, a oblake smee. Bilo je to poput onih dvijuetaka u Danteinom ormaru, etka sa zelenim barunastimhrptom za Parnella i etka sa smeim barunastim hrptom zaMichaela Davitta. Ali on nije kazao Flemingu neka ih oboji timbojama. Fleming je to uinio sam.

Otvori zemljopis da naui zadau, ali nije mogao nauitinazive gradova u Americi. Bila su to sve razliita mjesta to sunosila ove razliite nazive. Sva su bila u razliitim zemljama, azemlje su bile na kontinentima, a kontinenti na svijetu, a svijetu svemiru.

Okrene prvi list zemljopisa i proita to je tamo zapisao:sebe, svoje ime i gdje se nalazi.

Stephen Dedalus

prvi razred

Clongowes Wood College

Sallins

Grofovija Kildare

Irska

Evropa

Svijet

Svemir

To je bilo napisano njegovim rukopisom: a Fleming je jedneveeri u ali napisao na suprotnoj stranici:


20/309

Stephen Dedalus se zovem,

Irska mi je rodni dom.

Clongowes mi prebivalite,

Nebu udim nadom svom.

Proita stihove natrake, ali onda to nije bila poezija. Ondaproita prvu stranicu od dna do vrha, dok nije stigao do svogaimena. To je on: i ponovno proita stranicu do dna. to je nakonsvemira? Nita. Ali ima li to oko svemira, gdje on prestaje prijenego to pone nitavilo? To ne mora biti neki zid, ali moe biti

tanka crta oko svega. Vrlo je oholo misliti o svemu i svaemu.To moe samo Bog. Pokua pomisliti kakva to mora biti velikamisao, ali je mogao pomisliti samo na Boga.

Bog se zvao Bog upravo onako kako se on zvao Stephen.Dieuje Bog na francuskom, a i to je Boje ime. I kad se tko moliBogu i kae Dieu, onda Bog odmah zna da je osoba koja se moliFrancuz. Ali premda Bog ima razliita imena u svim razliitim

jezicima na svijetu i premda Bog razumije to kau svi ljudi kojise mole na razliitim jezicima, ipak Bog ostaje uvijek onaj istiBog, i pravo ime Bogu je Bog.

Veoma se umorio ovako razmiljajui. Osjeti da mu je glavavrlo teka. Okrene prvi list i umorno se zagleda u zelenuokruglu Zemlju usred smeih oblaka. Zapita se je li pravo bitiza zeleno ili za smee; jer Dante je jednoga dana izrezala svojim

noicama zeleni barunasti hrbat sa etke to je bila za Parnellai kazala mu da je Parnell zao ovjek. Zapita se prepiru li se otome kod kue. To se naziva politikom. Pri tom su bile dvijestrane: Dante je bila na jednoj strani, a njegov otac i gospodinCasey na drugoj, ali njegova majka i ujak Charles nisu bili ni najednoj strani. Svakog je dana bilo neto o tome u novinama.

Muilo ga je to nije tono znao to znai politika i to nijeznao gdje prestaje svemir. Osjeti se malen i slab. Kad e bitipoput momaka iz razreda pjesnitva i govornitva? Oni imaju


21/309

snane glasove i velike cipele i ue trigonometriju. To je jo jakodaleko. Najprije dolaze praznici, a onda idue polugodite, ionda opet praznici, pa opet polugodite i jo praznici. To je

poput vlaka to ulazi u tunel i izlazi iz njega, i poput amoradjeaka koji jedu u blagovaonici kad otvara i zatvara unekoljke. Polugodite, praznici; tunel, pa van; buka, nema buke.Kako li je to daleko! Bolje je poi u postelju i spavati. Jo samomolitva u kapelici, a onda u postelju. Zadre i zijevne. Bit elijepo u postelji, poto se plahte malo ugriju. Isprva su takohladne kad se uvue. Zadre od pomisli kako su isprvahladne. Ali onda se ugriju i onda moe zaspati. Lijepo je bitiumoran. Ponovno zijevne. Veernja molitva, a onda u postelju:zadre i htjede zijevnuti. Za nekoliko minuta bit e lijepo.Osjeti kako se neka ugodna toplina die iz hladnih drhtavihplahta. Sve toplije i toplije, dok ne osjeti toplinu po cijelomtijelu, jaku toplinu; jaka toplina, a ipak je malo drhtao ineprestano osjeao potrebu da zijeva.

Zvono se oglasi za veernju molitvu, i on krene s drugima

iz uionice, pa niz stubite i du hodnika prema kapelici.Hodnici su bili mutno osvijetljeni, i kapelica je bila mutnoosvijetljena. Uskoro e svagdje biti mrano i sanjivo. U kapelicije bio studeni noni zrak, a mramor je bio boje mora u noi.More je hladno danju i nou, ali nou je hladnije. Hladno je itamno ispod valobrana kraj oeve kue. Ali kotli stoji na ploiu ognjitu, kako bi zgotovili pun.

Prefekt kapelice molio je iznad njegove glave, a njegovopamenje znalo je responzorije:

O,Gospode, otvori nae usnice

I neka naa usta izreknu slavljenje Tebe.

Prikloni nam se i pomozi nam, o Boe!

O,Gospode, priteci nam u pomo!


22/309

Kapelica je bila puna hladnog mirisa noi. Ali to je bio svetimiris. Nije bio poput onog mirisa starih seljaka koji su klealipri nedjeljnoj misi u pozadini kapelice. Ono je bio miris zraka i

kie i treseta i pamune tkanine. Ali to su bili vrlo poboniseljaci. Oni bi mu puhali straga na iju, uzdiui u molitvi. Onisu iz Clanea, kazao je neki momak: tamo su malene kolibe, ividio je neku enu gdje stoji u vratima s djetetom u naruju,dok su kola prolazila iz Sallinsa. Lijepo bi bilo koju no spavatiu toj kolibi ispred vatre od treseta to se dimi, obasjanplamenom, u toplom mraku, udiui miris seljaka, zraka i kie itreseta i pamune tkanine. Ali, jao, cesta je tamo, izmeu

stabala, mrana! Izgubili biste se u mraku. Bojao se i pomislitikako bi to bilo.

Zauje glas prefekta kapelice gdje izgovara posljednjumolitvu. I on se pomoli za zatitu od onog mraka vani ispodstabala.

Usrdno Te molimo, o Gospode, pohodi ovaj stan i protjeraj iz

njega sve napasti avola. Neka Tvoji sveti aneli prebivaju ovdjekako bi nas ouvali u miru, i neka Tvoj blagoslov uvijek bude nanama, po Kristu, Gospodinu naem. Amen.

Prsti su mu drhtali dok se svlaio u spavaonici. Govorio jeprstima neka se poure. Morao se svui, potom kleknuti iizgovoriti svoju molitvu i nai se u postelji prije nego to

smanje plin, kako ne bi poao u pakao kad umre. Svukao jearape i brzo navukao svoju spavaicu i drui kleknuo uzpostelju i ponovio svoju molitvu brzo, brzo, bojei se da e sesmanjiti plin. Osjeti kako mu se tresu ramena dok je mrmljao:

Boe, blagoslovi moga oca i moju majku i uvaj miih!

Boe, blagoslovi moju malenu brau i sestre i uvaj mi ih!

Boe, blagoslovi Dante i ujaka Charlesa i uvaj miih!


23/309

Prekriio se i brzo se uspeo na postelju i, skupivi skutspavaice pod noge, skutrio se ispod hladnih bijelih plahta

tresui se i drui. Ali on nee poi u pakao kad umre; idrhtanje e prestati. Neki glas zaeli djeacima u spavaonicilaku no. On na trenutak proviri iznad pokrivaa i ugledanaokolo svoje postelje uti zastor to ga je okruivao sa svihstrana. Svjetlo se polako smanji.

Prefektove su cipele otile. Kamo? Niz stubite i duhodnika, ili u njegovu sobu na kraju? Vidio je mrak. Je li istina

ono o crnom psu to oiju velikih poput kolskih svjetiljakaobilazi nou? Kau da je to duh nekog ubojice. Dugi drhtajstraha prostruji mu tijelom. Ugleda mrano predvorje udvorcu. Stari su sluge u starinskoj odjei bili u prostoriji zaglaanje iznad stubita. Bilo je to davno. Stari su sluge bili tihi.Vatra je gorjela, ali predvorje je ipak bilo mrano. Neki se likuspeo stubitem iz predvorja. Nosio je bijeli maralski plat;lice mu je bilo blijedo i udno; rukom je pritiskao bok. udnimje pogledom motrio stare sluge. Pogledali su ga i prepoznalilice i platsvoga gospodara i znali su da je zadobio smrtonosnuranu. Ali tamo kamo su gledali, bila je samo tama: samo mraninijemi zrak. Njihov je gospodar zadobio smrtonosnu ranu naprakom bojitu, daleko preko mora. Stajao je na bojnom polju;rukom je pritiskao svoj bok; lice mu je bilo blijedo i udno inosio je bijeli maralski plat.

O, kako li je hladno i neobino razmiljati o tom! Sav jemrak bio hladan i neobian. U njemu su blijeda neobina lica,velike oi poput kolnih svjetiljaka. U njemu su duhovi ubojica,likovi marala to su na bojnim poljima daleko preko morazadobili smrtonosne rane. to li to hoe kazati da su im licatako udna?

Usrdno Te molimo, o Gospode, pohodi ovaj stan i protjeraj iznjega sve...


24/309

Kui za praznike! To e biti lijepo: drugovi su muispripovjedili. Ukrcati se u kola vani pred vratima samostana u

rano zimsko jutro. Kola se kotrljaju po ljunku. Klicanjerektoru!

Hura! Hura! Hura!

Kola prolaze kraj kapelice i svi skidaju kape. Veselo se vozeseoskim cestama. Koijai pokazuju bievima premaBodenstownu. Momci kliu. Prolaze kraj farmerske kueVeselog farmera. Klicanje za klicanjem, i opet klicanje. Voze se

kroz Clane, klicanje i klicanje. Seoske ene stoje uz vrata, tu itamo stoje mukarci. Ljupki miris u zimskom zraku: mirisClanea: kia i zimski zrak i treset to tinja i pamuna tkanina.

Vlak je pun djeaka: dugi, dugi okoladnosmei vlak saukastobijelim trakama. Kondukteri dolaze i odlaze,otvarajui vrata, zatvarajui ih, zakljuavajui i otkljuavajuiih. To su mukarci u tamnomodrom i srebru. Imaju srebrne

zvidaljke, a njihovi kljuevi stvaraju ivahnu glazbu: klik, klik;klik, klik.

I vlak juri dalje ravnicom i kraj Allenovog brda. Prolazebrzojavni stupovi, prolaze. Vlak se kotrlja i kotrlja. Znao je to. Upredvorju oeve kue su obojene svjetiljke i vijenci zelenihgrana. Oko velikog zidnog ogledala je boikovina i brljan, ioko lustera spletena je boikovina i brljan, zelena i crvena boja.Oko starih portreta na zidovima je crvena boikovina i zelenibrljan. Boikovina i brljan za njega i za Boi.

Divno...

Cijela obitelj. Dobro doao kui, Stephen! amordobrodolice. Majka ga poljubi. Je li to u redu? Sad mu je otacmaral: vie negoli kakav inovnik. Dobro doao kui, Stephen!

Stropot...


25/309

Zvek kolutia zastora to se pomiu uzdu ipaka,pljuskanje vode u praonicima. amor ustajanja i odijevanja ipranja u spavaonici: pljesak ruku dok prefekt hodajui amo-

tamo govori djeacima da poure, da ne gube vrijeme. Blijedosunevo svjetlo otkri razgrnute ute zavjese, razbacane postelje.Njegova je postelja vrlo vrua, i lice i tijelo su vrlo vrui.

Ustane i sjedne na rub svoje postelje. Slab je. Pokua navuiarapu. Strahovito je tvrda pod prstima. Sunano svjetlo jeudno i hladno.

Fleming zapita:

Zar ti nije dobro?On nije znao, a Fleming nastavi:

Vrati se u postelju. Rei u McGladeu da ti nije dobro.

Bolestan je.

Tko?

Kai McGladeu.

Vrati se u postelju.Je li bolestan?

Neki drug mu je drao ruke dok je on skinuo arapu tomu je visila s noge i uvukao se natrag u vruu postelju. Zguriose izmeu plahta zadovoljan njihovom mlakom toplinom. uoje drugove da razgovaraju o njemu dok su se odijevali za misu.Bilo je podlo uiniti ono, gurnuti ga u onaj jarak s o tpadnom

vodom, govorili su.Onda njihovi glasovi umuknue: otili su. Neki glas uz

njegovu postelju ree:

Nemoj me odati, Dedalus, sigurno nee, zar ne?

Tu je bilo Wellsovo lice. On ga pogleda i zamijeti da jeWells uplaen.

Nisam htio. Sigurno nee?


26/309

Otac mu je rekao neka da ne oda druga, makar to onuinio. On odmahne glavom i odvrati ne i osjeao se sretan.Wells ree:

Nisam htio, potena rije. Bila je samo ala. ao mi je.Lice i glas nestadoe. Bilo mu je ao, jer se uplaio. Uplaio

se da nije neka bolest. Rakita je vrsta vrbe a rak bolest ivihbia: ili koja druga bolest. Bilo je tome davno kad je na igralitu,u predveerje, dok se on uljao od toke do toke po krilu svojelinije, neka velika ptica nisko proletjela u sivoj svjetlosti.Leicesterska je opatija bila osvijetljena. Tamo je umro Wolsey.

Pokopali su ga sami opati.To nije bilo Wellsovo lice, bilo je prefektovo. On se nije

pretvarao. Ne, ne: uistinu je bolestan. Ne pretvara se. I osjeti nasvome elu prefektovu ruku. I osjeti kako mu je elo toplo ivlano pod prefektovom hladnom vlanom rukom. Takav jepod prstima takor, sluzav i vlaan i hladan. Svaki takor imadva oka da gleda. Glatko sluzavo krzno, malene, malene nogeuzvinute za skok, crne sjajne oi da gleda. Oni znaju kako seskae. Ali takorska pamet ne moe shvatiti trigonometriju.Kad su mrtvi, lee na boku. Onda im se osui krzno. Oni susamo mrtvi predmeti.

Prefekt je opet bio tu, i to je bio njegov glas to je kazao damora ustati, da je deurni sveenik kazao da mora ustati iodjenuti se i poi u bolesniku sobu. I dok se odijevao to jebre mogao, prefekt ree:

Moramo urno poi k bratu Michaelu, jer teturamo!Strano je kad teturamo! Te tur amo, a ti tamo!

Bilo je vrlo ljubazno to govori tako. Sve to samo zato da ganasmije. Ali on se nije mogao nasmijati jer su mu usnice i obrazidrhtali: i onda se prefekt morao smijati sam.

Prefekt vikne:

Naprijed mar! Jedan, dva, sijeno, slama!


27/309

Poli su zajedno niz stubite i du hodnika i krajkupaonica. Prolazei kraj tih vrata, s nejasnim se osjeajemstraha sjetio tople kaljue boje treseta, toplog vlanog zraka,

pljuska vode, runika to su mirisali na lijek.Brat Michael je stajao na vratima bolesnike sobe, a krozvrata tamnog ormaria zdesna dopirao je zadah lijekova.Potjecao je od boica na policama. Prefekt neto ree bratuMichaelu, a brat Michael odgovori nazvavi prefektagospodinom. Imao je crvenkastu kosu protkanu sjedinama iudan izraz lica. Bilo je udno da e uvijek ostati samo brat.Takoer je bilo udno da ga niste mogli nazvati gospodinom,jer je bio samo brat laik i drukiji od ostalih. Zar on nije biodovoljno poboan, pa da se izjednai s ostalima?

U prostoriji su bile dvije postelje, a u jednoj je postelji leaoneki djeak: i kad su uli, uzviknuo je:

Hej! To je mladi Dedalus! to ga nosi amo?

Noge ree brat Michael.

Bio je to neki momak iz treeg razreda gimnazije i, dok seStephen svlaio, zamolio je brata Michaela neka mu donesekomad prepeenog kruha s maslacem.

Ah, dajte! ree.

Ima ti dosta masla na glavi! odvrati brat Michael. Sutra, im doe lijenik, dobit e otpusnicu.

Ma nemojte! ree momak. Jo nisam zdrav.

Brat Michael ponovi;

Dobit e otpusnicu, kad ti kaem.

Sagne se da potakne vatru. Imao je duga plea slina dugimpleima tramvajskog konja. Ozbiljno je tresao araem i kimaoglavom momku iz treeg razreda gimnazije.

Onda je brat Michael otiao, a momak se iz treeg razreda

nakon nekog vremena okrenuo k zidu i zaspao.


28/309

To je bila bolesnika soba. Bio je, dakle, bolestan. Jesu lipisali kui da jave njegovoj majci i ocu? Ali bilo bi bre da kojisveenik sam poe te im javi. Ili da on napie pismo da ga taj

sveenik preda.

Draga majko!

Bolestan sam. Htio bih kui. Molim te doi i odvedime kui. U bolnici sam.

Tvoj sin koji Te voli,

Stephen

Kako li su bili daleko! Vani iza prozora je hladna sunanasvjetlost. Razmiljao je hoe li umrijeti. I u sunani dan se moeumrijeti. Mogao bi umrijeti prije nego to doe njegova majka.Onda e u kapelici sluiti crnu misu, kao to su mupripovijedali drugovi, kao kad je umro Little. Svi e momcipribivati misi odjeveni u crno, svi tunih lica. I Wells e biti

tamo, ali nitko ga nee ni pogledati. Bit e prisutan rektor ucrnoj halji ukraenoj zlatom, a na oltaru i oko odra stajat evisoke ute svijee. I polagano e iznijeti lijes iz kapelice ipokopati ga na malenom groblju drube uz glavni drvoredlipa. A Wellsu e onda biti ao zbog onoga to je uinio. I zvonoe polagano zvoniti.

uo je zvonjavu. U sebi je ponovio pjesmu koju ga je

nauila Brigid:

Din-don! Tue bat!

Zbogom tebi, mila mati!

Na staro me groblje prati.

Gdje ve lei i moj brat.

Uz moj koveg crne boje

est anela neka stoje:


29/309

Dva da mole, dva da poju.

Dva da nose duu moju.

Kako li je to bilo lijepo i tuno! Kako li su lijepe rijei tokau Na staro me groblje prati! Drhtaj mu proe tijelom. Kakotuno i kako lijepo! Htio je tiho zaplakati, ali ne nad sobom:zbog rijei, tako lijepih i tunih, poput glazbe. Zvono! Zvono!Zbogom! O, zbogom!

Hladna je sunana svjetlost bivala sve bijeda, a brat Michaelje stajao uz rub njegove postelje sa zdjelicom govee juhe. To

mu je bilo drago, jer su mu usta bila vrua i suha. uo ih je gdjese igraju na igralitu. I dan se odvijao u koli ba kao da je onbio tamo.

Zatim je brat Michael otiao, a onaj mu je djeak iz treegrazreda rekao neka se svakako vrati da mu ispripovjedi svevijesti iz novina. Kazao je Stephenu da mu je ime Athy i da muotac ima mnogo trkaih konja koji su sjajni skakai, i da bi

njegov otac dao bratu Michaelu dobar savjet za klaenje, kad bion to zaelio, jer je brat Michael vrlo pristojan i pripovijeda munajnovije vijesti iz novina to ih svaki dan dobivaju u dvorcu. Unovinama ima svakojakih vijesti: nesree, brodolomi, sport ipolitika.

Sad je u novinama sve sama politika ree. Govoreli i tvoj i roditelji o tom?

Da odvrati Stephen.I moji ree on.

Zatim se malo zamisli, te ree:

Ima neobino prezime, Dedalus, a i moje je prezimeneobino, Athy. Moje je prezime ime nekog grada. Tvojeprezime kao da je latinsko.

Zatim zapita:

Jesi li vjet zagonetkama?


30/309

Stephen odgovori:

Ne ba osobito.

Onda on ree:

Moe li odgonetati ovo? Po emu je grofovija Kildareslina nogavicama hlaa?

Stephen se zamisli kakav bi mogao biti odgovor, a ondaree:

Predajem se.

Jer je u njoj stegno ree on. Razumije li alu? Athy

je grad u grofoviji Kildare, a, athighse izgovara isto tako i znaistegno.

O, razumijem ree Stephen.

To je stara zagonetka objasni on.

Za trenutak nastavi:

uj!

to? zapita Stephen.

Zna ree tu zagonetku moe zadati i na druginain.

Uistinu? zapita Stephen.

Istu zagonetku ree. Zna li taj drugi nain?

Ne odvrati Stephen.

Zar se ne moe domisliti tog drugog naina? zapita.

Govorei, gledao je Stephena iznad pokrivaa. Onda jeponovno legao na jastuk kazavi:

Ima drugi nain, ali ti ga neu rei.

Zato mu nije htio rei? I njegov je otac, koji ima trkaekonje, zacijelo inovnik poput Saurinova oca i oca OpakogRochea. Pomisli na svoga oca i kako mu je uvijek davao po

iling kad bi ga zamolio novi od est pennyja, i bi mu ao toon nije inovnik kao to su oevi drugih djeaka. Zato su ga


31/309

onda poslali ovamo s njima? Ali otac mu je rekao da on tu neebiti stranac, jer je njegov praujak tu predao sveano pismoosloboditelju prije pedeset godina. Ljude toga doba moete

prepoznati po njihovoj starinskoj odjei. Njemu se to inilouzvieno doba: i pitao se je li to bilo ono doba kad su djeaci uClongowesu nosili modre kapute s mjedenim pucetima i uteprsluke i kape od kunieva krzna i pili pivo kao veliki i imalivlastite hrtove za lov na zeeve.

Pogleda prema prozoru i zamijeti da je danja svjetlostpostala slabija. Zacijelo je svjetlost nad igralitem oblanosiva. Sigralita se nije uo amor. Razred sigurno izrauje zadatke, ilimoda otac Arnall ita iz knjige neku legendu.

Bilo je udno to mu nisu dali nikakav lijek. Moda e gadonijeti brat Michael kad se vrati. Govorili su da ti u bolnicidaju neki smrdljivi napitak. Ali on se sad osjea bolje negoprije. Bit e lijepo osjeati se pomalo sve bolje. Onda moedobiti koju knjigu. U knjinici ima neka knjiga o Nizozemskoj.U njoj su udna strana imena i slike neobinih gradova ibrodova. ovjek je s tom knjigom tako sretan.

Kako li je tmurno svjetlo kraj prozora! Ali bilo je to lijepo.Vatra se die i njen odsjev pada na zid. Bilo je to poput valova.Netko je dodao ugljena, i on je zauo glasove. Razgovarali su.Bio je to um valova. Ili su valovi razgovarali meu sobom,diui se i sputajui.

Vidio je itavo more valova, duge tamne valove gdje se

diu i padaju, tamne u noi bez mjeseine. Siuno svjetlotreperilo je na kraju lukobrana gdje ulazi brod: i vidio jemnotvo ljudi skupljenih uz rub vode da vide brod to ulazi unjihovu luku. Neki visoki mukarac stoji na palubi gledajuiprema niskoj mranoj obali: i pri svjetlu na kraju lukobranarazabere njegovo lice, alobno lice brata Michaela.

Vidio je kako die ruku prema ljudima i uo kako govori

snanim alobnim glasom nad vodama:


32/309

On je mrtav. Vidjeli smo ga gdje lei na odru.

Jecaj tuge odjeknu meu ljudima:

Parnell! Parnell! Mrtav je!

Pali su na koljena jecajui u tuzi.

I vidio je Dante u haljini od smeeg baruna i sa zelenimbarunastim ogrtaem to joj je visio niz ramena, dok jeponosno i utke prolazila kraj ljudi koji su kleali uz rub vode.

* * *

Velika vatra, visoko natrpana i arka, plamtjela je nareetki, a ispod krakova lustera opletena brljanom stajao jeprostrt boini stol. Vratili su se kui pokasno, meutim, veerajo nije bila gotova: ali bit e gotova za as, kazala je njegovamajka. ekali su da se otvore vrata i da uu sluavke noseivelike posude pokrivene tekim metalnim poklopcima.

Svi su ekali: ujak Charles sjedei daleko u sjeni prozora,Dante i gospodin Casey smjestivi se u naslonjae s obiju stranaognjita, Stephen na stolcu izmeu njih, poloivi noge nazagrijanu izboinu na ognjitu. Gospodin Dedalus se gledao uvelikom zidnom ogledalu iznad okvira kamina; zasue vrhovebrkova, a onda, razmaknuvi skute svoga kaputa, stane leimaokrenut raarenoj vatri: s vremena na vrijeme izvukao bi rukuispod skuta da zasue vrh brka. Gospodin Casey je naslonioglavu u stranu i smijeei se tapao prstima izraslinu na svomvratu. I Stephen se takoer smijeio, jer je sad znao da nijeistina da gospodin Casey ima kesu srebrnjaka u svom grlu.Nasmijeio se pomislivi kako ga je zavaravao srebrnasti zvukto ga je znao izvoditi gospodin Casey. A kad je kuao otvoritiaku gospodina Caseyja da vidi je li tamo sakrivena kesasrebrnjaka, razabrao je da mu se prsti ne mogu ispruiti: a


33/309

gospodin Casey ree da su se ta tri prsta zgrila kad jeizraivao roendanski dar za kraljicu Viktoriju.

Gospodin Casey je tapao izraslinu na svom vratu i

pospanim se oima smijeio Stephenu: a gospodin Dedalus muree:

Da, dobro, to je tako. O, etnja je bila lijepa, zar ne,Johne? Da... Ba me zanima hoe li ve jednom ta veera. Da...O, dakle, danas smo se nadisali ozona oko Vrha. Da, zaista.

Okrene se k Dante i ree:

Vi se niste ni maknuli iz kue, gospoo Riordan?

Dante se namrti i odvrati kratko:

Ne.

Gospodin Dedalus spusti skute kaputa i poe k ormaru.Izvadi veliki kameni krag whiskyja iz pretinca i polako napunibocu od bruena stakla, saginjui se s vremena na vrijeme davidi koliko je natoio. Vrativi zatim krag u pretinac, nalijemalo whiskyja u dvije ae, doda malo vode i vrati se s njimado kamina.

Samo naprnjak, Johne ree toliko da ti probuditek.

Gospodin Casey uzme au, iskapi je i postavi kraj sebe naokvir kamina. Onda ree:

Da, ne mogu a da ne pomislim na naega prijatelja

Christophera koji pravi...Prasne u smijeh i zakalje se, te doda:

... pravi taj ampanjacza one momke.

Gospodin Dedalus se glasno nasmije.

Je li to Christy? zapita. Jedna bradavica na njegovojelavoj glavi lukavija je od cijelog opora lisica.

On spusti glavu, sklopi oi i, dobro oblizavi usnice, stadegovoriti glasom vlasnika hotela.


34/309

I tako slatko govori kad neto kae, zar ne? Podbradakmu je tako znojan i mokar. Bog mu pomogao.

Gospodin Casey se jo borio s napadajem kalja i smijeha.

Stephen se nasmije razabravi i uvi vlasnika hotela u liku iglasu svoga oca.

Gospodin Dedalus stavi monokl na oko i, zagledavi se unjega, zapita mirno i ljubazno:

A emu se ti smije, tene nijedno?

Uoe sluavke i postavie posude na stol. GospoaDedalus ue za njima i razmjesti ljude.

Sjednite ovamo ree ona.

Gospodin Dedalus poe do ela stola i ree:

Dakle, gospoo Riordan, sjednite ovamo. Sjedni, Johne,junaino moja.

On pogleda onamo gdje je sjedio ujak Charles i ree:

Onda, gospodine, ptica eka jo samo vas.

Poto su svi zauzeli svoja mjesta, on stavi ruku napoklopac, ali je povue, rekavi brzo:

Hajde, Stephen.

Stephen ustane da izgovori molitvu prije jela.

Blagoslovi, Gospodine, i nas, i ove Tvoje darove to emo ihTvojom milou primiti po Kristu Gospodinu naem. Amen. Svi seprekrie, a gospodin Dedalus s uzdahom zadovoljstva digne sposude teki poklopac po rubu kojega su poput biserja uokrugblistale kapljice.

Stephen pogleda tustog purana, to je prije leao nakuhinjskom stolu privezanih krila i nogu i nataknut na rotilj.Znao je da je njegov otac platio za nj jednu gvineju u Dunnovojtrgovini u ulici DOlier i da ga je onaj ovjek neprestano tuckaopo prsnoj kosti da pokae kako je dobar: i sjeao se ovjekovaglasa kad je kazao:


35/309

Uzmite ovoga, gospodine. To je pravi ljepotan.

Zato je gospodin Barrett u Clongowesu svoju palicunazivao puranom? Ali Clongowes je bio daleko: i topli teki

miris purana i unke i celera dizao se s tanjura i iz zdjela, ivelika je vatra bila visoko zgrnuta i arila se na reetki, a zelenibrljan i crvena boikovina izazivali su osjeaj takve sree, i kadbude veera dovrena, donijet e veliki puding s groicama,ukraen oljutenim bademima i granicama boikovine, smodrikastom vatrom to se razlijeva oko kolaa i s malomzelenom zastavicom to e leprati na vrhu.

Bila je to njegova prva prava boina veera, i on pomislina svoju malenu brau i sestre gdje ekaju u djejoj sobi, bakao to je i on esto ekao da doe puding. iroki niski ovratniki etonski kaputi inili su da se osjeti neobino i starije: i tojutro, kad ga je majka dovela dolje u salon, odjevena za misu,njegov je otac zaplakao. Bilo je to zato to se sjetio svoga oca. Iujak Charles je tako rekao.

Gospodin Dedalus pokrije zdjelu te pone pohlepno jesti.Onda ree:

Jadni stari Christy, sav se ve naherio od svojihlupetina.

Simone ree gospoa Dedalus gospoi Riordannisi dao umaka.

Gospodin Dedalus dohvati zdjelicu s umakom.

Zar nisam? klikne. Gospoo Riordan, oprostitejadnom slijepcu.

Dante pokrije svoj tanjur rukama i ree:

Ne, hvala.

Gospodin Dedalus se obrati ujaku Charlesu.

Treba li tebi to, gospodine?

Ne moe mi biti bolje, Simone.


36/309

Tebi, Johne?

Sve je u redu. Samo nastavi jesti.

Mary? Evo, Stephen, evo neto od ega e se najeiti.

On izdano nalije umak na Stephenov tanjur i poloizdjelicu opet na stol. Onda zapita ujaka Charlesa je li mesomekano. Ujak Charles nije mogao govoriti, jer su mu usta bilapuna, ali je potvrdno kimnuo glavom.

Bio je ono dobar odgovor to ga je na prijatelj daokanoniku. Zar ne? zapita gospodin Dedalus.

Nisam mislio da se toliko krije u njemu ree gospodinCasey.

Platit u vam vae lukno, oe, kad prestanete pretvaratikuu boju u glasaku daaru.

Lijep odgovor ovjeka koji se smatra katolikom svomsveeniku ree Dante.

Sami su krivi ree ljubazno gospodin Dedalus. I

budala bi im znala rei da bi bolje bilo kad bi svoju panjuograniili samo na vjeru.

I to je vjera ree Dante. Oni vre svoju dunostpouavajui ljude.

Mi odlazimo u kuu boju ree gospodin Casey uposvemanjoj poniznosti da se molimo svomu Stvoritelju, a neda sluamo izborne govore.

I to je vjera ponovi Dante. Oni su u pravu. Onimoraju uputiti svoje stado.

I s oltara propovijedati politiku, zar ne? zapitagospodin Dedalus.

Dakako ree Dante. To je pitanje javnog morala.Sveenik ne bi bio sveenik, kad ne bi svom stadu kazao to jepravo i to je krivo.


37/309

Gospoa Dedalus poloi na stol svoj no i viljuku,govorei:

Zaboga, smilujte se, ne raspravljajmo o politici, barem ne

na ovaj dan u godini.Posve ispravno, gospoo ree ujak Charles. Dakle,

Simone, sad je dosta. Sad vie ni rijei.

Da, da brzo ree gospodin Dedalus.

On odvano otkrije zdjelu i zapita:

Dakle, tko eli jo purana?

Nitko ne odgovori. Dante ree:Lijepo reeno za svakog katolika!

Gospoo Riordan, preklinjem vas ree gospoaDedalus prekinite sad ovu temu.

Dante se okrene k njoj i ree:

I neka sjedim ovdje i sluam kako se podrugujusveenicima moje crkve?

Nitko ne kae ni rijei protiv njih ree gospodinDedalus sve dok se ne mijeaju u politiku.

Irski biskupi i sveenici kazali su svoju rije odvratiDante i mora ih se posluati.

Neka ostave politiku na miru ree gospodin Casey jer e moda ljudi ostaviti njihovu crkvu.

ujete li? ree Dante okrenuvi se prema gospoiDedalus.

Gospodine Casey! Simone! ree gospoa Dedalus. Prestanite.

Zlo! Zlo! ree ujak Charles.

to? vikne gospodin Dedalus. Zar smo ga trebalinapustiti na zapovijed engleskog naroda?


38/309

On vie nije bio vrijedan da nas vodi odvrati Dante.Bio je ope poznati grenik.

Svi smo mi grenici, i to crni grenici ree mirno

gospodin Casey. Proklet bio ovjek koji izazove sablazan! izusti gospoa

Riordan. Bilo bi mu bolje da mu je oko vrata svezan mlinski kameni da bude baen u dubinu mora, nego da sablazni koga od ovih mojihnajmanjih. To je jezik Duha svetoga.

I to vrlo lo jezik, ako mene pitate ree mirnogospodin Dedalus.

Simone! Simone! ree ujak Charles. Djeak.Da, da ree gospodin Dedalus. Ja sam mislio na...

Mislio sam na lo jezik onog kolodvorskog nosaa. Dakle, to jeu redu. Evo, Stephen, pokai svoj tanjur, staro mome. Pojedito, evo.

On natrpa jelo na Stephenov tanjur i poslui ujaka Charlesai gospodina Caseyja velikim komadima purana i zalije ih

umakom. Gospoa Dedalus je malo jela, a Dante je sjedilapoloivi ruke u krilo. Bila je rumena u licu. Gospodin Dedaluspreruje viljukom i noem po dnu zdjele i ree:

Evo ukusnog komada, to ga nazivamo biskupom. Akokoja gospoa ili gospodin...

On digne na iljcima viljuke komad mesa. Nitko ne ree nirijei. On ga poloi na svoj tanjur rekavi:

Dobro, ne moete rei da vas nisam pitao. Mislimda jebolje da ga pojedem ja, jer u posljednje vrijeme nisam ba prinajboljem zdravlju.

Namigne Stephenu i stavivi poklopac na zdjelu ponovnose prihvati jela.

Dok je jeo, vladala je tiina. Onda on ree:

Dakle, dan je ipak ostao lijep. Bilo je dolje i dostastranaca.


39/309

Nitko nita ne odvrati. On ponovno zausti:

Drim da je bilo vie stranaca negoli prolog Boia.

Pogleda ostale ija su lica bila sagnuta nad tanjure i, ne

dobivi odgovora, poeka koji trenutak, te ogoreno ree: Dakle, moja je boina veera u svakom sluaju

pokvarena.

U kui, u kojoj nema potovanja prema sveenicimacrkve ree Dante ne moe biti ni sree ni milosti.

Gospodin Dedalus buno baci no i viljuku na svoj tanjur.

Potovanje! ree. Zar prema brbljavcu Bilyju, iliprema onoj bavi crijeva u Armaghu? Potovanje!

Crkveni knezovi ree gospodin Casey s nehajnimprezirom.

Koija lorda Leitrima, da ree gospodin Dedalus.

Oni su pomazanici boji ree Dante. Slue svojojzemlji na ast.

Bava crijeva ree grubo gospodin Dedalus. Tajima ljubazno lice, da znate, samo kad spava. Trebali bistevidjeti toga tipa kad se kojeg studenog zimskog dana naklopina slaninu i kupus. O, Johnny!

On iskrivi lice u bestijalnu grimasu i buno mljasneusnicama.

Doista, Simone ree gospoa Dedalus ne bi smiotako govoriti pred Stephenom. To nije u redu.

O, on e se sjetiti svega toga kad odraste reeuzbueno Dante rijei to ih je uo protiv Boga i vjere isveenika u svom domu.

I neka upamti dovikne joj gospodin Casey preko stola rijei kojima su sveenici i sveeniki sluge slomiliParnellovo srce i natjerali ga u grob. Neka se sjeti i toga kad

odraste.


40/309

Kujini sinovi! vikne gospodin Dedalus. Kad je bioporaen, oni su ga, odvrativi se od njega,iznevjerili i razderalipoput takora u kanalu. Podli psi! To im je i slino! Krista mi, to

im je slino!Oni su se ispravno vladali vikne Dante. Poslualisu svoje biskupe i sveenike. Svaka im ast!

Dakle, uistinu je strano rei da ni jedan danu godini ree gospoa Dedalus ne moemo biti bez tih strahovitihsvaa!

Ujak Charles blago digne ruke i ree:

Hajdete, hajdete, hajdete! Zar ne moemo svaki imatisvoje miljenje, bez obzira kakvo ono bilo, a da se neuzbuujemo ovako i ne govorimo runo? To je zaista vrloruno.

Gospoa Dedalus je tihim glasom govorila Dantei, aliDante ree glasno:

Neu utjeti. Branit u svoju crkvu i svoju vjeru, kad je

vrijeaju i po njima pljuju katoliki otpadnici.Gospodin Casey surovo gurne svoj tanjur u sredinu stola i,

nalaktivi se, ree promuklim glasom svom gostoprimcu:

Reci, jesam li ti ispripovjedio pripovijest o onom vrloslavnom pljuvanju?

Nisi, Johne odvrati gospodin Dedalus.

Doista ree gospodin Casey to je vrlo pounapripovijest. Zbila se ne tako davno u grofoviji Wicklow u kojojsad ivimo.

On uuti i okrenuvi se k Dantei ree mirno i prezirno:

I mogu vam kazati, ako ste mislili mene, gospoo, da janipoto nisam katoliki otpadnik. Ja sam katolik, kao to su bilimoj otac i njegov otac prije njega i njegov otac prije njega, koji

bismo radije dali svoje ivote negoli prodali svoju vjeru.


41/309

To vea sramota po vas odvrati Dante da sad takogovorite.

Pripovijest, Johne ree nasmijeivi se gospodin

Dedalus. ujmo ipak onu pripovijest.Uistinu katolik! ponovi podrugljivo Dante. Najcrnji

protestant u zemlji ne bi izgovorio to to sam ula veeras.

Gospodin Dedalus pone kimati glavom amo-tamopjevuei poput pukog pjevaa.

Ja nisam protestant, ponovo vam kaem reegospodin Casey pocrvenjevi.

Gospodin Dedalus, jo pjevuei i maui glavom, zapjevagunajui kroz nos:

Na okup, rimokatolici,

to nikad ne idete k misi.

On uzme svoj no i viljuku i, opet dobro raspoloen,prihvati se jela, te ree gospodinu Caseyju:

ujmo tu pripovijest, Johne. Ona e koristiti naojprobavi.

Stephen uzbueno pogleda lice gospodina Caseyja koji seiznad sklopljenih ruku zagledao preko stola. Volio je sjediti krajnjega uz vatru, gledajui njegovo tamno gnjevno lice. Ali tamne

mu oi nikad nisu bile gnjevne, i ugodno je bilo sluati njegovnehajni glas. Ali zato je bio protiv sveenika? Jer bi ondaDante morala biti u pravu. Ali on je uo svoga oca kako govorida je ona propala opatica i da je istupila iz samostana uAlleghaniesu, kad se njezin brat dokopao novca prodajuidivljacima triarije i lanie. Moda je zbog toga bila takostroga prema Parnellu. I nije voljela da se on igra s Eileen, jer jeEileen bila protestantkinja, a kad je ona bila mlada, poznavalaje djecu koja su se igrala s protestantima, i protestanti su se


42/309

rugali litanijama blaene Djevice. Tornju bjelokosni, znali su rei,Kuo zlatna! Kako li ena moe biti toranj bjelokosni ili kuazlatna? Tko je, dakle, u pravu? I sjetio se one veeri u

bolesnikoj sobi u Clongowesu, tamnih voda, svjetla na krajulukobrana i tunog jecaja ljudi kad su uli za ono.

Eileen je imala duge bijele ruke. Jedne veeri, dok su seigrali lovica, ona mu je oi pokrila rukama: dugim i bijelim injenim i hladnim i mekanim. To je bila bjelokost; hladna bijelatvar. To je bilo znaenje Tornja bjelokosnog.

Pripovijest je vrlo kratka i zgodna ree gospodin

Casey. Bilo je to jednog dana tamo u Arklowu, bio je estokostudeni dan, kratko vrijeme prije voine smrti. Bog mu sesmilovao!

On umorno sklopi oi i umukne. Gospodin Dedalus uzmesa svog tanjura neku kost te zubima otkine s nje malo mesarekavi:

Hoe rei, prije nego to su ga ubili.

Gospodin Casey otvori oi, uzdahne i nastavi:Bilo je to jednog dana tamo u Arklowu. Bili smo tamo na

nekoj skuptini i poto je skuptina zavrila, morali smo krenutikroz mnotvo prema kolodvoru. ovjee, nikad niste uli takverijei prezira i ruganja. Dobacivali su nam najrazliitije pogrde.Dakle, tamo je bila neka stara gospoa, naravno, bila je topijana stara svadljivica, koja je svu svoju panju obratila na

mene. Neprekidno je cupkala u blatu kraj mene derui se ikrijetei mi u lice: Lovac na sveenike! Pariki fondovi! GospodinFox! Kitty OShea!

I to si uinio,Johne? zapita gospodin Dedalus.

Pustio sam da se dere odvrati gospodin Casey. Bioje studeni dan i da mi ne prestane kucati srce, ja sam (oprostiteto to kaem pred vama, gospoo) premetao u ustima grudu

tullamoreskog duhana i, dakako, nisam nipoto mogao izustitini rijei, jer su mi usta bila puna duhanskog soka.


43/309

I onda Johne?

Pustio sam je, dakle, da se dere do mile volje, KittyOSheai sve ostalo, dok nije ta gospoa napokon izustila jednu

pogrdu, to je neu ponoviti da ne uprljam ovaj boini stol nivae ui, gospoo, ni svoje usne.

Umuknuo je. Gospodin Dedalus, digavi glavu od onekosti, zapita:

I to si uinio, Johne?

Uinio! nastavi gospodin Casey. Ona jeprimaknula k meni svoje runo staro lice, izustivi ono, a jasam imao puna usta duhanskog soka. Sagnuo sam se k njoj ifst!ovako u nju.

On se okrene u stranu i pokae kako je pljunuo.

Fst, ovako u nju, tono u njeno oko.

On pljesne rukom po svom oku promuklo kriknuvi odboli.

O, Isuse, Marijo i Josipe! krikne ona. Oslijepjela sam!Oslijepjela sam i utapljam se!

On uuti kaljui i smijui se, te ponovi:

Posve sam oslijepjela.

Gospodin Dedalus se glasno nasmije zavalivi se u svojustolicu, dok je ujak Charles kimao glavom amo-tamo.

Dante je oito bila strahovito srdita i ponavljala, dok su seoni smijali:

Vrlo lijepo! Ha! Vrlo lijepo!

Ono pljuvanje u enino oko nije bilo lijepo. Ali kakva je bilaona pogrda kojom je ena uvrijedila Kitty OShea, to jegospodin Casey nije htio ponoviti? Pomisli na gospodinaCaseyja kako hoda kroz mnotvo ljudi i dri govore iz otvorenekoije. Zbog toga je bio u zatvoru, i sjeti se da je jedne veeri

doao u kuu narednik ONeil i u predvorju tiho razgovarao s


44/309

njegovim ocem, nervozno griskajui koni podbradnjak svojekape. I te noi gospodin Casey nije otputovao u Dublin vlakom,ve su se pred vrata dovezla neka kola, i uo je oca gdje govori

neto o cesti za Cabinteely.On je bio za Irsku i Parnella, a tako i njegov otac: tako je

bila i Dante, jer je jedne veeri za vrijeme glazbe na trgu udarilanekog gospodina kiobranom po glavi zato to je skinuo eirkad je glazba na kraju zasvirala God save the Queen.

Gospodin Dedalus prezirno puhne:

Ah, Johne ree. Istina je. Mi smo nesretan narod to

ga jau sveenici, i uvijek smo to bili i uvijek emo biti, sve dokraja.

Ujak Charles potrese glavom rekavi:

Loe! Loe!

Gospodin Dedalus ponovi:

Narod to ga jau sveenici, narod to ga je Bogzaboravio!

Pokae prema portretu svoga djeda na zidu, sebi zdesna.

Vidi li tog starog momka tamo gore, Johne? zapita.Bio je dobar Irac kad se iz toga nije moglo izvui novca. Bioje osuen na smrt kao pristaa whiteboyizma. Ali znao je reida naim popovskim prijateljima nikad nee dopustiti,nijednom od njih, da sjedne za njegov stol.

Dante ljutito upadne: Ako smo narod to ga jau sveenici, morali bismo se

ponositi time! Oni su zjenica Bojega oka. Ne diraj ih,kae Krist,jer su oni zjenica oka mojega.

Zar zato ne smijemo voljeti svoju domovinu? zapitagospodin Casey. Zar ne smijemo slijediti ovjeka koji je bioroen da nas vodi?


45/309

Izdajica svoje zemlje! odvrati Dante. Izdajica,preljubnik! Sveenici su bili u pravu to su ga napustili.Sveenici su uvijek bili pravi prijatelji Irske.

Jesu li, vjere ti? zapita gospodin Casey.On spusti svoju aku na stol i srdito se namrtivi pone

pruati jedan prst za drugim.

Nisu li nas irski biskupi izdali u doba unije, kad jebiskup Lanigan predao adresu lojalnosti markizu Cornwallisu?Nisu li biskupi i sveenici tisuu osam stotina dvadeset deveteprodali tenje svoje zemlje u zamjenu za katoliku slobodu?

Nisu li denuncirali fenijanski pokret s propovjedaonice i uispovjedaonici? I nisu li oskvrnuli pepeo Terencea BellewaMacManusa?

Lice mu se zaarilo od srdbe, i Stephen osjeti kako se ariri prema njegovim obrazima, potresen izgovorenim rijeima.Gospodin Dedalus prasne u surovi prezirni grohot.

O, bogami vikne zaboravio sam malenog starog

Paula Cullena! Jo jedna zjenica bojega oka!Dante se nagne nad stol i dovikne gospodinu Caseyju:

Tako je! Tako je! Oni su uvijek bili u pravu! Bog iudorenost i vjera prije svega.

GospoaDedalus, zamijetivi njeno uzbuenje ree:

GospooRiordan, ne uzbuujte se odgovarajuiim.

Bog i vjera prije svega! vikne Dante. Bog i vjeraprije cijeloga svijeta!

Gospodin Casey digne stisnutu aku i spusti je uz prasakna stol.

Vrlo dobro, dakle vikne promuklo ako smo dolidotle, onda Irskoj ne treba nikakav Bog!


46/309

Dante se zagleda preko stola, obrazi su joj drhtali.Gospodin Casey se muno digne sa stolca i preko stola nagneprema njoj maui joj rukom pred oima kao da kida pauinu.

Irskoj ne treba Bog! vikne. Dosta nam je Boga uIrskoj! Van s Bogom!

Bogohulnie! avole! krikne Dante i skoi na noge,gotovo mu pljunuvi u lice.

Ujak Charles i gospodin Dedalus povuku gospodinaCaseyja natrag u stolicu, umirujui ga obojica. On je buljiopreda se tamnim uarenim oima, ponavljajui:

Van s Bogom, kaem!Dante estoko odgurnu svoj stolac u stranu te ode od stola

prevrnuvi svoj kolut za ubrus, to se poeo polagano kotrljatipo sagu i zaustavio kraj noge jednog naslonjaa. GospoaDedalus brzo ustane i poe za njom prema vratima. Dante sena vratima naglo okrene i vikne u sobu rumenih obraza idrui od bijesa:

avole pakleni! Mi smo pobijedili! Satrli smo ga! Vrae!Vrata zalupie iza nje.

Oslobodivi se onih koji su ga drali, gospodin Caseyiznenada spusti glavu na ruke i bolno zajeca:

Jadni Parnell! zavapi na glas. Moj mrtvi kralju!

Jecao je glasno i gorko.

Stephen, dignuvi svoje uasnuto lice, razabra da su oinjegova oca pune suza.

* * *

Drugovi su razgovarali u malim grupicama.

Jedan momak ree:


47/309

Uhvaeni su nedaleko Lyonskog brda.

Tko ih je uhvatio?

Gospodin Gleeson i deurni. Bili su u nekim kolima.

Isti momak doda:

To mi je kazao neki momak iz vieg razreda.

Fleming zapita:

Ali, reci nam zato su pobjegli?

Ja znam zato ree Cecil Thunder. Jer su dignulinovac iz rektorove sobe.

Tko ga je dignuo?Kickhamov brat. A svi su ga meusobno podijelili.

Ali to je bila kraa. Kako li su mogli to uiniti?

E, ba ti mnogo zna o tome, Thunder! ree Wells. Ja znam zato su zbrisali.

Kai nam zato.

Rekli su mi da ne smijem odvrati Wells. O, hajde, Wells rekoe svi. Moe nam kazati.

Neemo ni pisnuti.

Stephen sagne glavu naprijed da uje. Wells se ogleda davidi ne dolazi li tko. Onda tiho ree:

Znate li ono misno vino to ga dre u ormaru usakristiji?

Da.

Dakle, oni su ga popili, i po mirisu su otkrili tko je touinio. I zato su pobjegli, ako hoete znati.

A momak, koji je govorio prvi, ree:

Da, to sam uo i ja od onoga momka iz vieg razreda.

Drugovi umuknue. Stephen je stajao meu njima sluajui,

bojao se progovoriti. Zbog lagane munine od strahopotovanja


48/309

osjeti se slabim. Kako li su mogli to uiniti? Pomisli na mranutihu sakristiju. Tamo su bili tamni drveni ormari gdje su tiholeale sloene naborane stole. To nije bila kapelica, ali se ipak

moralo govoriti ispod glasa. Bilo je to sveto mjesto. Sjeti se oneljetne veeri kad je bio tamo da ga odjenu kao nosaa laice,one veeri sveanog ophoda k malenom oltaru u umi.Neobino i sveto mjesto. Djeak koji je nosio kadionicu blago juje njihao amo-tamo kraj vrata, poto je s pomou srednjeg lancabio podigao srebrni poklopac kako bi se odrao ar.1A onda,poto su svi bili odjeveni, on je stao dignuvi laicu premarektoru, i rektor je u nju stavio licu tamjana, a tamjan je

zacvrao na uarenom ugljenu.Momci su tu i tamo u malenim skupovima razgovarali na

igralitu. Uini mu se da su se momci smanjili: bilo je to zatoto ga je dan ranije sruio neki trka, neki momak iz drugoggimnazije. Dvokolica toga momka odbacila ga je lagano natrkau stazu i naoale su mu se razbile u tri komada, i malo muje troske ulo u usta.

Zato su mu se momci inili manji i udaljeniji, a vratnicetako tanke i daleke, i sivo nebo tako visoko. Ali sad nisu igralina nogometnom igralitu, jer su se pripremali za kriket: i nekisu govorili da e voa biti Barness, a drugi pak da e to bitiFlowers. I posvud su na igralitima udarali loptu i bacali rezanei visoke lopte. I sa svih su strana odjekivali zvukovi kriketskihpalica blagim sivim zrakom. ulo se: pik, pak, pok, puk: poput

kapljica vode u vodoskoku, to polagano padajui kaplju uprepuni bazen.

Athy, utei dotle, tiho ree:

Svi se varate.

Svi se naglo okrenu k njemu.

Zato?

1To se zvalo drveni ugljen: gorio je tiho, putajui slab i kiselkast miris dok ga je djeak blago ljuljao.


49/309

Zar ti zna?

Tko ti je kazao?

Reci nam, Athy.

Athy pokae prema igralitu, gdje je Simon Moonan iaosam, udarajui nogom pred sobom neki kamen.

Upitajte njega ree.

Momci pogledae onamo, a onda upitae:

Zatonjega?

Je li on umijean u to?

Kai, Athy. Hajde. Reci, ako zna.Athy spusti glas i ree:

Znate li zato su zbrisali oni momci? Kazat u vam, aline smijete pokazati da znate.

On umukne na trenutak, a onda tajanstveno ree:

Jedne su ih veeri uhvatili u zahodu sa Simonom

Moonanom i Tuskerom Boyleom.Momci ga pogledaju i zapitaju:

Uhvatili?

to su radili?

Athy odvrati:

Mazili se.

Svi su momci utjeli, a Athy doda:Eto, zato.

Stephen pogleda lica drugova, ali svi su oni gledali prekoigralita. Htio je nekoga zapitati o tome. to li znai onomaenje u zahodu? Zato je onih petero momaka iz viegrazreda zbog toga pobjeglo? To je bila neka ala, pomisli. SimonMoonan ima lijepo odijelo, a jedne mu je veeri pokazao kuglu

krcatu punjenim slatkiima to su mu je momci iz nogometnepetnaestorice skotrljali po prostirau u sredini blagovaonice,


50/309

kad je bio na vratima. Bilo je to naveer poslije utakmice protivBective Rangersa, i kugla je bila slina crvenoj i zelenoj jabuci,samo se mogla otvoriti, i bila je krcata punjenim slatkiima. A

Boyle je jednog dana kazao da slon ima dva sjekutia umjestodvije kljove, i zato su ga nazivali Kljovo Boyle, ali neki su gamomci nazivali Lady Boyle, jer je uvijek bio zaokupljen svojimnoktima podrezujui ih.

I Eileen je imala tanke hladne bijele ruke, jer je biladjevojica. Bile su poput bjelokosti, samo mekane. To je biloznaenje Tornja bjelokosnog, ali protestanti to nisu moglirazumjeti, pa su se rugali tome. Jednog je dana stajao kraj nje

promatrajui hotelske nasade. Neki je konobar dizao prugastuzastavu na jarbol, a neki je foksterijer skakutao amo-tamo posunanoj tratini. Ona je turnula ruku u njegov dep u kojem jebila njegova ruka, i osjetio kako joj je hladna i tanka i mekanabila ruka. Ona je kazala da je neobino imati dep: i onda jeposve iznenada odskoila i smijui se potrala niz strmi zavojstaze. Plava joj je kosa leprala iza nje nalik suncem obasjanom

zlatu. Tornju bjelokosni. Kuo zlatna. Stvari se mogu razumjetiako misli o njima.

Ali zato u zahodu? Onamo ide kad ti je nuda. Sav jeoploen debelim kriljevcem, i voda cijeli dan curka iz malenihrupica, i pun je neobinog zadaha ustajale vode. A iza vratajednog zahoda crvenom je olovkom nacrtan bradati mukarac urimskoj odjei s opekom u svakoj ruci, a ispod crtea je

napisano:Balbo je gradio bedem. Neki su ga momci nacrtali tamo za

alu. Imao je smijeno lice, ali bio je vrlo slian mukarcu sbradom. A na zidu drugog zahoda bilo je napisano kosimrukopisom lijepim slovima:

Julije Cezar napisa Debelu Galiju. Moda su oni bilitamo bazato to je to bilo mjesto gdje su neki momci pisali ale. Ali ipak

je bilo udno ono to je kazao Athy, i nain na koji je to rekao.


51/309

To nije bila ala, jer su pobjegli. On je s ostalima gledao prekoigralita i poeo osjeati neki strah.

Napokon zausti Fleming:

I zar emo svi biti kanjeni za ono to su uinili drugi? Ja se neu vratiti, vidjet e ree Cecil Thunder. Tri

dana utnje u blagovaonici i da nas svaki as alju gore po estili osam udaraca.

Da ree Wells. A stari Barrett ima nov nain savijanjapisamca tako da ga ne moe otvoriti i ponovno sloiti kako bidoznao koliko e dobiti palicom po ruci. Ni ja sene vraam.

Da doda Cecil Thunder i studijski je prefekt biojutros u drugom gimnazije.

Pobunimo se predloi Fleming. Hoemo li?

Svi su momci utjeli. Zrak je bio vrlo tih, pa se moglorazabrati udarce kriketskim palicama, samo su bili polaganijinego prije: pik, pok.

Wells zapita:to e biti s njima?

Simona Moonana i Tuskera e iibati ree Athy amomci iz vieg razreda mogu izabrati izmeu ibanja iiskljuenja.

A to li e izabrati? zapita momak koji je govorio prvi.

Svi e izabrati iskljuenje, osim Corrigana odvratiAthy. Njega e iibati gospodin Gleeson.

Je li Corrigan onaj veliki momak? zapita Fleming. Ta on je kadar podnijeti dva Gleesona!

Znam zato ree Cecil Thunder. On je u pravu, aostali se momci varaju, jer se ibanje ubrzo zaboravi, dokmomka kojega iskljue iz kolida prati to cijeli ivot. Osim togaGleeson nee ibati preotro.

I bolje mu je da to ne uini ree Fleming.


52/309

Ne bih htio biti Simon Moonan i Kljovo ree CecilThunder. Ali ne vjerujem da e njih iibati. Moda e ihposlati gore na dvaput po devet udaraca po ruci.

Ne, ne ree Athy. Obojica e dobiti po plemenitomdijelu.

Wells protrlja stranjicu i izusti planim glasom:

Molim, gospodine, pustite me!

Athy se naceri i zavrnuvi rukav svoga haljetka ree:

Tu pomoi nema.Tako mora bit.

Stoga spusti hlae.

I pokai rit.

Momci se nasmijae; ali on osjeti da su malo prestraeni. Utiini blagog sivog zraka razabirao je tu i tamo udarce

kriketskim palicama: pok. To je bio zvuk to se uje, ali ako tepogodi osjetit e bol. I palica kojom udaraju stvara neki zvuk,ali ne takav. Momci su kazali da je nainjena od kitove usi ikoe, a iznutra ispunjena olovom: i zapita se kakvu zadaje bol.Ima razliitih vrsti boli s razliitim vrstama zvuka. Duga tankapalica ima visoki zvidavi zvuk, i zapita se kakva je bol.Zadre i osjeti studen pri pomisli na tu bol: a i zbog onog to jekazao Athy. Ali to je u tome smijeno? Zadre: ali to je bilozato, to se ovjek uvijek strese kad spusti hlae. Isto je tako ukupaonici kad se svue. Zapita se: tko ih mora svui, uitelj ilisam djeak? O, kako li se samo mogu smijati tome?

Pogleda Athyjeve zasukane rukave i koate rukezamazane crnilom. Zasukao je rukave da pokae kako egospodin Gleeson zasukati svoje. Ali gospodin Gleeson imaokrugle sjajne manete i iste bijele zglobove i podebele bijeleruke, a nokti su mu dugi i iljasti. Moda ih obrezuje kao Lady


53/309


54/309

dok se tamjan die u oblacima s obiju strana i dok jedan djeakljulja kadionicu, a Dominic Kelly sam pjeva prvi glas u zboru.Ali Bog, dakako, nije bio u njoj, kad su je ukrali. No ipak je

neobian i velik grijeh samo je i dodirnuti. O tom je razmiljao sdubokim strahopotovanjem; straan i neobian grijeh: uasnuse razmiljajui o tom u tiini, uz neznatnu kripu pera. Aliispiti misno vino iz ormara i biti otkriven po zadahu takoer jegrijeh: ali ne straan i neobian. Od toga, od mirisa vina, osjetisamo malu muninu. Na dan, naime, kad je bio na svojoj prvojsvetoj priesti u kapelici, sklopio je oi i otvorio usta maloisplazivi jezik: i kad se rektor sagnuo da mu da svetu priest,osjetio je slabi vinski zadah po misnom vinu u rektorovu dahu.Rije je lijepa: vino. Nagoni vas na pomisao o tamnom grimizu,jer je i groe to raste u Grkoj ispred kua slinim bijelimhramovima tamnogrimizno. Ali slabi zadah rektorova dahaizazvao je u njega ono jutro na dan njegove prve priesti osjeajmunine. Dan vae prve priesti najsretniji je dan u vaemivotu. I jedno je skup generala zapitao Napoleona koji mu je

najsretniji dan u ivotu. Drali su da e kazati da je to dan kadje pobijedio u kojoj velikoj bici, ili dan kad je postao car. Ali onje kazao:

Gospodo, najsretniji dan u mom ivotu bio je dan na kojisam primio svoju prvu svetu priest.

Ue otac Arnall i zapone sat latinskog, a on je ostao miran,prekrienih ruku, naslonjen na svoju klupu. Otac Arnall

podijeli zadanice, te ree da su sramotne i da ih sve trebaodmah prepisati s ispravcima. Ali najgora od sviju bila jeFlemingova zadaa, jer su stranice bile slijepljene mrljom odcrnila: i otac Arnall je digne za ugao i ree da je uvreda zasvakoga uitelja ako mu tko preda takvu zadanicu. Onda reeJacku Lawtonu neka sklanja imenicu mare, a Jack Lawton jezapeo pri ablativu jednine i nije znao nastaviti u mnoini.

Trebalo bi da se stidi ree strogo otac Arnall.Ti,predvodnik razreda!


55/309

Onda je prozvao djeaka kraj njega, pa idueg i idueg.Nitko nije znao. Otac Arnall bio je posve miran, bio je svemirniji i mirniji, kad su djeaci redom kuali odgovoriti, a nisu

mogli. Ali lice mu je bilo mrano, a oi ukoene, premda mu jeglas bio tako miran. Onda je prozvao Fleminga, a Fleming reeda ta rije nema mnoine. Otac Arnall iznenada sklopi knjigu ivikne na nj:

Klekni tamo nasred razreda. Ti si najljeniji djeak kojegasam igda sreo. Ostali prepiite nanovo svoje zadae.

Fleming se polagano izvue sa svoga mjesta i klekne

izmeu dviju posljednjih klupa. Ostali se djeaci sagnu nadsvoje zadanice i ponu pisati. Tiina ispuni uionicu, aStephen, zagledajui plaho u mrko lice oca Arnalla, zamijeti dase malo zarumenjelo od srdbe to ga je ispunila.

Je li grijeh kad se otac Arnall ljuti, ili je njemu doputeno dase ljuti kad su djeaci lijeni, jer ih tako nagoni da bolje ue, ili seon samo gradi da je srdit? Moda mu je to doputeno, jer esveenik valjda znati to je grijeh, i nee ga poiniti. Ali ako gakoji put poini zabunom, to li e uiniti da bi se ispovijedio?Moda e poi ispovijediti se prorektoru. A ako prorektorpoini grijeh, on e poi k rektoru: a rektor provincijalu: aprovincijal isusovakom generalu. To se naziva red: a uo jekako je njegov otac kazao da su svi oni pametni ljudi. Svi sumogli postati netko i neto u svijetu da nisu postali isusovci. Izapita se to bi bili postali otac Arnall i Paddy Barret, a to bi

bili postali gospodin McGlade i gospodin Gleeson, da nisupostali isusovci. Teko je bilo i zamisliti to bi postali, jer ihmora zamisliti na drugi nain, u kaputima i hlaama razliiteboje, i s bradama i brkovima, i s razliitim eirima.

Vrata se tiho otvore i zatvore. Brzi se apat proirirazredom: studijski prefekt. Na trenutak zavlada mrtva tiina, aonda odjekne glasni prasak palice po posljednjoj klupi.

Stephenovo srce poskoi od straha.


56/309

Ima li ovdje djeaka, koji ele batine, oe Arnall? vikne studijski prefekt. Ima li u ovom razredu lijenih,bezvrijednih danguba koje treba iibati?

On doe do sredine razreda i ugleda Fleminga nakoljenima.

Ho-ho! vikne. Tko je taj djeak? Zato klei? Kakoti je ime, djeae?

Fleming, gospodine.

Ho-ho, Fleming! Lijenina, dakako. Vidi ti se iz oiju. Azato klei, oe Arnall?

Napisao je lou latinsku zadau ree otac Arnall inije znao ni jedno pitanje iz gramatike.

Dakako da nije! vikne studijski prefekt. Dakako danije! Roena lijenina! To mu pie na nosu.

On lupi palicom po klupi i vikne:

Ustani, Fleming! Ustani, mali moj!

Fleming polagano ustane.Prui ruku! vikne studijski prefekt.

Fleming isprui ruku. Palica se spusti uz glasan prasak:jedan, dva, tri, etiri, pet, est.

Drugu ruku!

Palica se opet spusti i odjeknu est glasnih brzih udaraca.

Klekni! vikne studijski prefekt.Fleming klekne turnuvi ruke pod pazuha, lica iskrivljena

od boli, ali Stephen je znao kako su izdrljive njegove ruke, jerih je Fleming uvijek trljao kalofonijem. Ali moda ga je ipakjako boljelo, jer je prasak palice bio straan. Stephenovo je srcedrui udaralo.

Na posao, svi! vikne studijski prefekt. Ovdje nam

ne treba lijenih dokonih danguba, lijenih malih dokonih


57/309

smutljivaca. Na posao, kaem. Otac Dolan dolazit e svaki danda vas vidi. Otac Dolan doi e ve sutra.

Gurne jednog djeaka palicom u bok, zapitavi:

Ti, mali! Kad e otac Dolan opet doi?Sutra, gospodine zau se glas Toma Furlonga.

Sutra i sutra i sutra ree studijski prefekt. Upamtiteto. Otac Dolan, svaki dan. Zapiite si to. Ti, mali. koji si ti?

Stephenovo srce naglo poskoi.

Dedalus, gospodine.

Zato ti ne pie poput ostalih?Ja... moje...

Nije mogao govoriti od straha.

Zato ne pie, oe Arnall?

Razbio je naoale odvrati otac Arnall pa sam gaoslobodio od rada.

Razbio? to li to ujem? Kako ti je ono ime? zapitastudijski prefekt.

Dedalus, gospodine.

Izii, Dedalus. Mali lijeni smutljive. Na licu ti vidim da.si smutljivac. Gdje si razbio naoale?

Stephen dotetura u sredinu razreda, zaslijepljen strahom iurbom.

Gdje s.i razbio te naoale? ponovi studijski prefekt.Na trkaoj stazi, gospodine.

Ho-ho! Na trkaoj stazi vikne studijski prefekt. Znam ja tu fintu.

Stephen zaueno digne pogled i na trenutak razaberebijelosivo ne ba mlado lice oca Dolana, njegovu bijelosivu

elavu glavu s maljama s obiju strana, eline okvire njegovih


58/309

naoala i njegove bezbojne oi to su gledale kroz stakla. Zatoje kazao da zna tu fintu?

Lijena mala dokona bitanga! vikne studijski prefekt.

Razbio sam naoale! Stari aki trik! Da si odmah ispruioruku!

Stephen zatvori oi i isprui ruku to je drhtala, okrenuvidlan prema gore. Osjeti na trenutak kako ju je studijski prefektdodirnuo da je izravna, a onda razabere utanje rukava sutanekad se palica digla uvis da udari. Vrui, arki bolni udaracpoput glasnog praska slomljenog pruta skvrio mu je ruku to

je zadrhtala poput lista u vatri: i od onoga zvuka i boli vruemu suze navru na oi. Cijelo mu se tijelo treslo od straha, rukamu je drhtala, a skvrena, spaljena blijeda aka treperila jepoput otkinutog lista u zraku. Krik mu nahrupi na usnice,molba za oprotenje. Ali premda su mu suze egle oi i udovidrhtali od boli i straha, obuzdao je vrue suze i zatomio krik toga je pekao u grlu.

Drugu ruku! vikne studijski prefekt.

Stephen povue pozlijedenu i uzdrhtalu desnu ruku iisprui lijevu. Rukav sutane ponovo zauti kad se dignulapalica, i odjekne glasni praskavi zvuk, a od divlje, bijesne,reske, estoke boli skvri mu se ruka zajedno s dlanom iprstima u pomodrjelu uzdrhtalu masu. Kipua voda ikne muiz oiju i gorei od stida i patnje i straha uasnut povue ruku ikrikne zacviljevi od boli. Tijelo mu se treslo oduzeto od straha,

a u sramoti i bijesu osjeti kako mu arki krik izvire iz grla, avrue suze teku iz oiju niz usplamtjele obraze.

Klekni! vikne studijski prefekt.

Stephen urno klekne stiskajui o bokove izudarane ruke.Pomislivi kako su izudarane i oteene od boli, u trenutku seraali nad njima kao da nisu njegove ve nekoga drugoga kogamu je ao. I dok je kleao stiavajui u grlu posljednje jecaje i

osjeajui arku resku bol tik uza svoje bokove, pomisli na ruke


59/309

to ih je drao u zraku dlanova okrenutih uvis, i na vrsti dodirstudijskog prefekta kad mu je izravnao drhtave prste, i naizudaranu oteenu pocrvenjelu masu dlanova i prstiju to su se

bespomono tresli u zraku. Na posao, svi do jednog vikne studijski prefekt navratima. Otac Dolan doi e svaki dan da vidi treba li kojidjeak, koja lijena dokona malabitanga batina. Svaki dan. Svakidan.

Vrata se zatvorie za njim.

Utiani razred nastavi prepisivati zadae. Otac Arnall je

ustao sa svoga stolca i poao meu njih, pomaui djeacimablagim rijeima i razlaui im pogreke to su ih nainili. Glasmu je bio veoma blag i tih. Zatim se vratio k svom stolcu ikazao Flemingu i Stephenu:

Vas dvojica se moete vratiti na svoja mjesta.

Fleming i Stephen ustanu, pou na svoja mjesta i sjednu.Stephen, jarko rumen od srama, brzo otvori knjigu

pozlijedenom rukom i sagne se nad nju primaknuvi lice posvek stranici.

Bilo je nepravedno i okrutno, jer mu je lijenik kazao da nesmije itati bez naoala, i to je jutro pisao kui ocu neka mupoalje nove. A otac Arnall je kazao da ne treba uiti, dok mune stignu nove naoale. Eto, nazvati ga pred razredomsmutljivcem i iibati, a on je uvijek dobivao odliku prvoga ili

drugoga u razredu, i bio je voa jorkovaca! Kako je studijskiprefekt mogao znati da je to finta? Osjetio je dodir prefektovihprstiju kad mu je izravnao ruku, i najprije je pomislio da e serukovati s njim, jer su mu prsti bili mekani i vrsti: ali onda je utrenutku razabrao utanje rukava sutane i prasak. Bilo jeokrutno i nelijepo to ga je onda natjerao da klekne u sredinirazreda: a otac Arnall im je obojici kazao da se mogu vratiti nasvoja mjesta, ne pravei izmeu njih nikakve razlike. Sluao je

duboki i blagi glas oca Arnalla dok je ispravljao zadae. Moda


60/309

mu je sad bilo ao, pa je htio biti uljudan. Ali ono je bilonelijepo i okrutno. Studijski prefekt bio je sveenik, ali ono jebilo okrutno i nelijepo. A njegovo bijelosivo lice i bezbojne oi

iza naoala u elinom okviru inili su se okrutnim, jer jenajprije vrstim mekanim prstima izravnao ruku, ali to je bilozato da bi udarac bio vri i glasniji.

To smrdi od podlosti, ba tako! ree Fleming uhodniku, dok su razredi u redu ili u blagovaonicu. Iibatimomka zbog neega za to nije kriv.

Ti si zbilja sluajno razbio naoale, zar ne? zapita

Opaki Roche.Stephen osjeti kako su mu Flemingove rijei ispunile srce te

ne odvrati nita.

Sluajno, dakako! ree Fleming. Ja to ne bih trpio.Ja bih poao gore i kazao rektoru to se zbilo.

Da doda estoko Cecil Thunder i ja sam vidio da jepalicu podigao iznad ramena, a to nije doputeno.

Je li jako boljelo? zapita Opaki Roche.Jako odgovori Stephen.

Ja to ne bih otrpio ponovi Fleming ni od elavca,pa ni od bilo kojeg elavca. To je smrdljivo podla niska pakost,upravo tako. Ja bih bez oklijevanja poao gore k rektoru i svemu to rekao poslije veere.

Da, uini tako. Da, uini to ree Cecil Thunder.

Da, uini to. Da, poi gore i ispripovjedi rektoru sve onjemu, Dedalus ree Opaki Roche jer je kazao da e sutraponovo doi da te iiba.

Da, da. Ispripovjedi rektoru rekoe svi.

A bili su nazoni i neki drugovi iz drugog gimnazije koji susluali, i jedan ree:


61/309

Senat i rimski narod izjavljuje da je Dedalus bionepravedno kanjen.

Bilo je to nepravedno; bilo je nepoteno i okrutno; i on je,

sjedei u blagovaonici, s vremena na vrijeme osjeao u mislimaisto ponienje, sve dok se nije poeo pitati nema li moda ipakneto u njegovom licu to ga ini slinim smutljivcu, i zaelio jeda ima maleno ogledalo da pogleda. Ali to ne moe biti; i ono jebilo nepravedno i okrutno i nepoteno.

Nije mogao jesti crnkaste komadie ribe to su ih dobivalisrijedom za Korizme, a na jednom od njegovih krumpira bio je

trag lopate. Da, uinit e to su mu kazali drugovi. Poi e gorei kazati rektoru da je bio nepravedno kanjen. Tako neto je veuinio netko u povijesti, neka velika linost ija je slika bila upovjesnici. I rektor e izjaviti da je bio kanjen nepravedno, jersu senat i rimski narod uvijek tvrdili da su ljudi koji su uinilitako bili nepravedno kanjeni. To su bili veliki ljudi ija suimena u PitanjimaRichmala Magnalla.

Sva se povijest bavi tim ljudima i onim to su uinili, i otom govore pripovijesti Petera Parleyja o Grkoj i Rimu. SamPeter Parley naslikan je na prvoj stranici. Naslikan je put krozvritinu, s obiju strana obrubljen travom i niskim grmljem: aPeter Parley nosi iroki eir poput protestantskog sveenika iima veliki tap i brzo hoda cestom prema Grkoj i Rimu.

Ono, to je trebao uiniti, bilo je lako. Trebao je samo, potozavri veera i on izie sa svojom skupinom, krenuti ne prema

hodniku, ve nadesno, na stubite to vodi prema dvorcu. Nijetrebao uiniti nita drugo nego okrenuti nadesno i brzo poiuza stepenice, i za pola minute nai e se u niskom mranomuskom hodniku to kroz dvorac vodi prema rektorovoj sobi. Isvi su drugovi kazali da je ono bilo nepoteno, pa i onaj izdrugog gimnazije, koji je rekao ono o senatu i rimskom narodu.

to se moe dogoditi? uo je kako su momci iz vieg

razreda ustali na kraju blagovaonice i uo je njihove korake kad


62/309

su dolazili po prostirau: Paddy Rath i Jimmy Magee ipanjolac i Portugalac, a peti je bio veliki Corrigan kojega eiibati gospodin Gleeson. Zato je studijski prefekt njega nazvao

smutljivcem i iibao ga ni za to: i, napreui svoje slabe oiumorne od suza, promatrao je iroka ramena i sputenu crnuglavu velikog Corrigana kad je prolazio u redu. Ali on je neto iskrivio, a osim toga, gospodin ga Gleeson nee estoko ibati: isjeti se kakav je veliki Corrigan u kupatilu. Koa mu je iste bojekao tresetnosmea voda u plitkom dijelu kupatila, i kad jehodao tim dijelom, noga mu je glasno pljeskala po mokrimploicama, a pri svakom su mu se koraku malo potresla stegna,jer je bio debeo.

Blagovaonica je bila napola prazna, a momci su jo uvijekprolazili u redovima. Moi e poi uza stubite, jer predvratima blagovaonice nikad nema nijednog sveenika niprefekta. Ali ne moe poi. Rektor e pristati uz studijskogprefekta i pomisliti da je to aka smicalica, a onda e studijskiprefekt ipak dolaziti svaki dan, samo e biti jo gore, jer e biti

strahovito ljut na svakoga momka koji zbog njega ode rektoru.Drugovi su mu kazali neka poe, ali oni sami ne bi poli. Onisu ve sve zaboravili. Ne, najbolje je da i on sve zaboravi, amoda je studijski prefekt samo tako kazao da e doi. Ne,najbolje je ukloniti se, jer tako moe bolje izmaknuti kad simalen i mlad.

Drugovi za njegovim stolom se digoe. On ustane i izie u

redu s njima. Mora se odluiti. Pribliavao se vratima. Akopoe dalje s drugovima, nikad nee moi doi gore k rektoru,jer ne moe radi toga otii s igralita. A ako poe, a ipak budeiiban, svi e se drugovi rugati i govoriti o mladom Dedalusukoji je poao k rektoru da se pritui na studijskog prefekta.

Hodao je po prostirau i pred sobom ugledao vrata. Bilo jenemogue, nije mogao. Pomisli na elavu glavu studijskogprefekta okrutne bezbojne oi to su ga gledale, i ou glasstudijskog prefekta koji ga je dvaput pitao kako mu je ime.


63/309

Zato nije mogao upamtiti ime kad mu ga je kazao prvi put?Zar prvi put nije uo, ili je to pitao da se naruga imenu? Velikisu ljudi u povijesti imali takva imena i nitko im se nije rugao.

Ako se htio rugati, mogao se narugati svom imenu. Dolan: to jekao ime neke pralje.

Stigao je do vrata i, skrenuvi brzo nadesno, poe uzastube i prije nego to je mogao odluiti da se vrati, ue u niskitamni uski hodnik to je vodio u dvorac. A kad je preao pragvrata hodnika, zamijeti, ne okreui glavu, da su svi drugoviprolazei u redu gledali za njim.

Prolazio je uskim tamnim hodnikom kraj malenih vrata, tosu bila vrata soba lanova drube. Gledao je preda se i nadesnoi nalijevo kroz mrak, i pomislio da su ono zacijelo portreti. Biloje mrano i tiho, a oi su mu bile slabe i izmuene suzama, panije mogao jasno vidjeti. Ali je pomislio da su ono portretisvetaca i velikih ljudi drube, koji su ga utke gledali dok jeprolazio: sveti Ignacije Loyola drei neku otvorenu knjigu ipokazujui na rijei Ad Majorem Dei Gloriamu njoj, sveti Franjo

Ksaverski pokazujui na svoje grudi, Lorenzo Ricci s beretomna glavi poput nekog razrednog prefekta, tri zatitnikapobone mladei, sveti Stanislav Kostka, sveti Alojzije Gonzagai blaeni John Berchmans, svi mladoliki, jer su umrli mladi, teotac Peter Kenny, sjedei na stolcu zaogrnut velikim platom.

Stigne do odmorita iznad ulaznog predvorja i ogleda se.Ovuda je proao Hamilton Rowan, i to su bili tragovi vojnike

tanadi. I tu su stari sluge vidjeli sablast u bijelom maralskomplatu.

Na kraju odmorita neki je stari sluga pometao pod. On gazapita gdje je rektorova soba i stari sluga pokae premavratima na drugom kraju, gledajui za njim dok nije doao donjih i pokucao.

Nije bilo odgovora. On ponovo pokuca glasnije, i srce mu

poskoi kad je razabrao neki prigueni glas:


64/309

Unutra!

Okrene ruicu i otvori vrata te pipajui potrai ruicuunutranjih vrata presvuenih zelenom tkaninom. Pronae je i

otvori vrata i ue.Ugleda rektora gdje pie sjedei za stolom. Na stolu je bila

lubanja, a soba je neobino sveano mirisala, na staru kounaslonjaa.

Srce mu je brzo lupalo zbog ozbiljnosti mjesta i tiine u tojsobi: i on pogleda lubanju i rektorovo ljubazno lice.

Dakle, mali moj ovjee upita rektor to je?

Stephen proguta gvalju u grlu i odvrati:

Razbio sam svoje naoale, gospodine.

Rektor otvori usta i ree:

O!

Onda se nasmijei i nastavi:

Dakle, ako razbijemo svoje naoale, moramo pisati kui

da nam poalju nove. Pisao sam kui, gospodine ree Stephen otac

Arnall je kazao da ne moram uiti dok ne stignu naoale.

Posve ispravno odvrati rektor.

Stephen ponovno proguta ono to mu je bilo u grlu ipokua obuzdati noge i glas da mu ne dru.

Ali, gospodine...Da?

Otac Dolan je danas doao i iibao me, jer nisam pisaozadau.

Rektor ga utke pogleda, i on osjeti kako mu je krv navrla ulice, a suze na oi.

Rektor zapita:

Tebi je ime Dedalus, zar ne?


65/309

Da, gospodine.

A gdje si razbio svoje naoale?

Na trkaoj stazi, gospodine. Ne

james joyce - portret umjetnika u mladosti, giacomo joyce

Documents