Jezik iz prošlosti i budućnosti

Sudionici iz Hrvatska:

Emil Heršak, dr. sc. (voditelj i predavač),Studij antropologije na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju FFZG-a.

Ana Ćapalija,

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, studentica.

Li Wenyue (李文越 ),Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, doktorantica

Philip Vranešić,Zagrebačka škola ekonomije i managementa.

To da je jezik osnova kulture naglasio je utjecajni talijanski genetičar Luigi Luca Cavalli-Sforza (1922–) u svom radu Geni, narod i jezici (tal. izd. 1996. i hrv. izd. 2008. godine).

Međutim, to da je jezik izraz kulture naglasio je na početku 18. stoljeću njemački mislilac Wilhelm von Humboldt (1767–1835), i slične zaključke možemo naći i kod drugih autora iz prošlosti i današnjice.

BIOLOGIJA I RAZVITAK

BIOLOGIJA I ČOVJEK

Među sisavcima, primati i ljudski preci rano su razvili osobito dobar vid, što je zacijelo bilo važno za prijašnji život u drveću.

No nakon spusta s drveća, hominidni preci čovjeka, za razliku od drugih životinja, stavili su naglasak na uspravni hod.

S druge strane, čovjekova ruka, koja više nije imala ulogu u kretanju, ostala je do danas najmanje specijalizirana u odnosu na "ruke", tj. prednje šake ili stopala, drugih životinja.

I to je dovelo do daljnje prednosti, jer, kako je objasnio francuski antropolog André Leroi-Gourhan (1911–1986), prednji ekstremiteti izravno su povezani s mozgom, i što je ljudska ruka bila manje specijalizana mogla je obaviti i više različitih funkcija, dovodeći zatim i do više povratnih stimulacija za razvitak mozga. Ilustracija iz knjige: André Leroi-Gourhan. Les chasseurs de

la préhistoire, Pariz, 1983.

RANI HOMINID KAO MESOŽDER

Prema zaključku koji je prije par desetljeća iznio britanski antropolog Alan Walker (1938–), došlo je do pet bitnih pomaka kad su prvi hominidni preci ljudske vrste intenzivnije postali mesožderi-grabežljivci ili lovci:

1. Nastala je potreba za većom brzinom kretanja, ili za većim stupnjem društvenosti.

2. Trebalo je pronaći način rezanja mesa… umjesto razvitka zubi, izvan biologije nastupila je rana tehnologije… izrada oruđa za rezanja.

3. Potrebno je bilo preustrojiti fizionomiju crijeva… ili alternativno koristiti neki način pripreme jela za konzumaciju (primjerice, kuhanje vatrom).

4. Nakon prelaska na energetski izdašniju mesnu prehranu, slobodno vrijeme naglo je poraslo, što je osiguralo velik predah za razvitak tehnoloških novina i komunikacijskih sposobnosti (i isto "zabave" kao važan dio kulture).

5. Vrsta mora sniziti svoju populacijsku gustoću, ili smanjenjem tjelesne veličine pojedinaca u populaciji ili proširenjem staništa.

* * *

Ove zaključke koje je Walker naznačio svakako nas dovode do ključne povezanosti među ljudima, koje će utjecati na društva, na tehnologije (oruđe i vatru), na zabavu, i također na osvajanje novih područja u svijetu.

Zagrebački zoološki vrt u Maksimiru… slika "Koliko spavaju?" životinje… najmanje spavaju žirafe (tek pola sati dnevno) i najviše lavova (20 od 24 sati).

TEHNOLOGIJA

Vrsta koja je dobila naziv Homo habilis, "sposoban čovjek", živjela je u Africi prije 2,3 do 1,8 milijuna godina… i smatra se da je taj razvijeni hominid bio prvi ljudski predak koji je počeo izrađivati oruđe (ilustracija: B. Horps).

Razvitak hominida se nastavio nakon H. habilis-a.

Idući tip, H. erectus, koji je danas dobro poznat, nastao je možda prije 1,9 milijuna godina, i održao se do prije nekih 140.000 godina.

Iz toga roda (u širem smislu) izdvojit će se nove vrste. Otkrića s početka našega desetljeća potvrdila su nove vrste… denisovsku, koja je živjela do prije nekih 40.000 godina na Altaju, i također vrstu iz Špilje crvenog jelena na jugu Kine, koja je opstala do kraja ledenoga doba (ili dulje).

Međutim, za nas su ključna sada samo dvije općenito vrlo poznate vrste: H. neanderthalensis, tj. neandertalski čovjek, i – naša rodna linija, H. sapiens.

Prema postojećim nalazima, prvi neandertalci nastali su prije 250.000–200.000 godina, dok su se naši izravni preci pojavili prije 200.000 godina, i to u Africi.

Prvi arhaični moderni čovjek, Homo sapiens idaltu čija je lubanja bila nađena u području Herto Buri u Etiopiji, imao je gotovo isti oblik glave kao i naši ljudi danas.

Homo sapiens idaltu, rekonstukcija Jaya Matternesa (2003).

Emmanuel Roudier (1971–); europski prasvijet – lijevo: neandertalci (2006), desno: kromanjonac (2007).

Roudier – "Susret s iznimnim ljudima" (2010). Slika je povezana s novijim genetskim analizama, koje su potvrdile da jedan dio današnje svjetske populacije ima oko 2% neandertalske DNK. No poslije se utvrdilo da najveći udio neandertalske DNK imaju populacije iz istočne i jugoistočne Azije (što se nije očekivalo), zatim sjeverozapadni Europljani, dok je u Africi taj udio gotovo nula.

Koliko možemo zaključiti… neandertalci i naši preci iz vrste H. sapiens imali su kontakte, i jedan dio neandertalskih gena ušao je u moderne populacije izvan Afrike.

Međutim, neke teme iz ovih prapovijesnih rekonstrukcija, bit će ključne za glava pitanja iz ove tribine, u odnosu na antropologiju budućnosti i jezični razvitak budućnosti.

PRVO… kada je nastao jezik?

DRUGO… kada je jezik postao složeniji, tj. sličan današnjim primjerima?

TREĆE… je li ljudski razvitak preko jezika i kulture ovisio o jačanju razuma ili mašte? [hrv. izraz "mašta" može znači "imaginacija", "fantazija", itd.]

Lucas van Valckenborch (1535–1597), "Babilonski toranj" (1594).

PRVO

Što se tiče početka jezika ili govora, po svoj prilici možemo pretpostaviti da su rani hominidi (i naši najstariji preci) već stvarali zvukove, koji su imali stanovito značenje.

Ipak, koliko možemo zaključiti na osnovi analize životinjskih ili točnije majmunskih "govora", vrlo je dugo trebalo da bi u najranijoj ljudskoj prapovijesti nastao jezik sličan današnjima.

Doduše, postoje teze da je već H. habilis mogao donekle govoriti, i poslije također H. erectus.

Zatim, neandertalac je imao podjezičnu kost vrlo sličnu našoj, pa zbog toga postoji teza da mu je glasovni aparat također bio sličan.

No uzevši u obzir vrlo spori proces u općem razvitku kulture, moglo bi se zaključiti da je "prajezik", i dalje donekle "životinjski" (recimo), ostao ograničen do određenog trenutka.

Lijevo: bonabo Kanzi (1980–) na koricama knjige Zoje Zorine i Anne Smirnove, О čemu su pričali 'govoreći' majmuni (Moskva, 2006).

DRUGO

Kada je mogao nastati složeniji jezik?

Na tu promjenu je možda djelovao jedan katastrofalni događaj… naime, oko 74.000 PD došlo je do hipererupcije područja oko jezera Tobe na Sumatri. Bila je to najveća vulkanska erupcija u posljednjih 250 milijuna godina, i čini se da je vrlo velik dio ljudskih vrsta po svijetu nastradao (osim neandertalaca – čiji je prostor, zbog kretanja erupcijskog efekta, ostao pošteđen).

Međutim, uskoro nakon te katastrofe uslijedila je intenzivna ekspanzija modernih ljudi po svijetu, sve do Australije, Sibira i napokon Europe.

Zato bi se mogla iznijeti hipoteza da je kao reakcija na taj događaj preživjela vrsta koja je imala prednost u komunikaciji… u jeziku… i u kulturi.

TREĆE

Je li razum pojava koja je isto nastala nakon razvitka jezika, i potaknula intenzivniji razvitak ljudske vrste?

Čini se da to nije bio faktor...

Temeljni razum, neka vrsta prirodne logike, postoji i među majmunima, i vrlo je moguće da je takva vrsta "inteligencije" bila dominantna među neandertalcima.

Ali kada su moderni ljudi počeli se širiti po svijetu, nešto se važno promijenilo: nastali su i ukrasi (neupitno)… i vrlo razvijeni oblici simbolike.

Došlo je do velikog pomaka prema umjetnosti… nastale su slike na stijenama u špiljama i drugdje, i isto brojni crteži ili znakovi ukleseni na komadićima kamena, na oruđu, itd.

S tim u vezi, Denis Vialou, jedan od ravnatelja francuskog Nacionalnog prirodoslovnog muzeja, rekao je u jednom intervju da prapovjesničari uglavnom shvaćaju tek materijalnu kulturu iz davne prošlosti… ali iz prapovijesti ne stižu samo predmeti, nego ideje, misli, snovi… slike i prikaze [prema njemu] prenose [neki] smisao… to je stvaranje odnosa razumljivosti, povezivanje jednog elementa s drugim… "uspostava govora između osoba…"

Dakle, govor – preko simbolike – povezuje društvo, ali vrlo velika raznolikost koju nam ta umjetnost prenosi, govori isto o mašti.

Vrijeme kada je nastala složena spiljska umjetnost može se shvatiti kao prekretnica, koja je ubrzala razvitak moderne ljudske vrste.

Kennis i Kennis, "Trgovina"… moderni ljudi i neandertalci… prodaja ukrasa (ogrlica)…

Slike iz špilje Chauvet u Francuskoj, datirana oko 40.000 PD.

Prapovijest i futurizam: desno – prikaz pokreti nosoroga iz Chauveta; desno – umjetničko djelo iz tal. futurizma na početku 20. stoljeća: Giacomo Balla, "Dinamizam psa na uzdi" (1912).

Razdoblje gornjeg paleolitika (fr. magdalénien, 17.000–12.000 PD)

"Alfabetne gravure": 1) Laurie-Basse, Dorogne; 2) Mas d'Azil, 3) Rochebertier; 4) La Madeleine; 5) Gourdan, Haute-Garonne, 6) Lorthet, Hautes-Pyrénées (Joseph Déchelette, Manuel d'archéologie préhistorique celtique et gallo-roamin. Paris: Picard et fils, 1908, str. 235).

BROJ JEZIKA NA SVIJETU – I MEĐUJEZIČNA KOMUNIKACIJA

Od gornjega paleolitika, nakon što je čovjek naselio golemi dio svijeta, znatno se povećao broj osobitih jezika i, općenito, različitih svjetskih kultura.

Prema jednoj hipotezi, ta raznolikost među jezicima znatno se ubrzala u sjevernoj Euraziji nakon završetka ledenog doba, kada su ti sjeverni krajolici također postali vrlo različiti.

Bilo kako bilo, tijekom posljednjih 10.000 godina, tj. do danas, ukupan broj jezika na svijetu procjenjuje se između 7.000 i 5.000, iako ipak broj jezičnih porodica nije tako velik – svega malo više od 20 prema analizi utjecajnog američkog lingvista Josepha Greenberga (1915–2001), i njegovog suradnika i nasljednika Merritta Ruhlena (1944–).

No uz tu procjenu o 7.000–5.000 jezika, postoji statistički podatak da danas oko 200 jezika ima preko milijun govornika.

Međutim, u antropološkom smislu, može se reći da svi ljudski jezici odražavaju sveukupno mišljenje i ideje naše vrste, i zato izumirenje mnogih jezika, prema tom gledištu, označava redukciju ideja i raznih poticaja za nove ideje H. sapiens-a.

Ovo je važno za budući razvitak.

Osim toga, kontakti između različitih jezika utjecali su ne samo na promjene u rječnicima i nekada gramatikama pojedinih jezika, nego su i ti kontakti također poticali novosti, ili pak nove načine razmišljanja.

Prema primjerima posuđenica i slično, možemo zaključiti da su kontakti bili česti tijekom mnogo stoljeća, i to u razdoblju kada je ljudski kulturni (i tehnološki) razvitak bio u usponu.

Što se tiče takvih dodira između susjednih jezika, bilo ih je od davnine – gotovo svuda po svijetu.

Drugo je bilo kulturološko širenje nekih "moćnijih" (uvjetno rečeno) jezika, koji su djelovali na razne sheme povezivanja lingvističkih područja.

Za vrijeme Rimskoga carstva, latinski je djelovao na povezivanje stanovitih područja više-manje u zapadnoj Europi, iako u početku taj jezik nije bio nametnut, što je dovelo također do pomaka i stvaranja današnjih romanskih jezika.

Latinski će poslije, za vrijeme kršćanska, imati novu ulogu… kao vjerski jezik.

I tu će ulogu imati i grčki, poslije crkvenoslavenski (staroslavenski) – i u međuvremenu isto značenje imat će arapski u islamu.

Ti "sveti jezici" bit će važni i u znanosti, u zakonima, u književnosti, itd.

Međutim, radi općih – i ekonomskih kontakata, rano je nastao pojednostavljeni model, koji je dobio naziv lingua franca, za vrijeme križarskih ratova.

Arapi su za vrijeme tih ratova navodno prozvali jezik križara lisān al-firanğ, što je dovelo do europskog naziva lingua franca, koji će se odnositi na vrlo reducirani romanski jezik, u biti na provansalskoj (= okitanskoj) i talijanskoj osnovi – s mnogim arapskim dodatcima, koji će poslužiti za dodire i u vezi s trgovinom i nekim drugim "praktičnim" međuodnosima.

Ta izvorna lingua franca, dakle, nije bila neki postojeći kulturni jezik, nego krajnje skraćeni način komuniciranja, bez fiksnih pravila i isto s mješavinom riječi iz raznih govora.

Arapi će poslije – za vrijeme ekspanzije njihove trgovine prema jugoistočnoj Aziji, potaknuti jednu drugu lingua franca na osnovi reduciranoga malezijskog jezika – i to će poslije biti osnova za današnji "opći jezik" Indonezije (bahasa indonesia).

Zanimljivo je da su ti arapski, odnosno muslimanski trgovci prenijeli na istok izraz "farangi" (izv. ar. Firanğ) ili "ferengi" za trgovački sloj.

Ipak, u nekim komentarima lingua franca će se također povezati s francuskim jezikom, koji je dobio vjerojatno najveće značenje i za vrijeme anžuvinske (i plantagenetske) ekspanzije i isto zbog sve veće uloge šampanjskih sajmova u Europi.

Lingua franca. Šampanjski sajam (oko 1400.) je utjecao na ekspanziju francuskoga.

Sve do kraja 1980-ih (i pogotovo poslije ekonomske krize već 1980. i 1981. godine) ljudi iz Hrvatske, BiH, Slovenije, itd. često su odlazili u Trst da bi kupovali robu i važne predmete koje se tada nisu mogle kupiti u bivšoj Jugoslaviji. I tada se u Trstu rabio skraćeni južnoslavenski jezik za kupovinu, koji se može opisati kao lingua franca. Međutim, već u 16. stoljeće južnoslavenski, pod nazivom "ilirski" jezik, služio je kao lingua franca u istočnom Ssredozemlju, u mletačkim, habsburškim i osmanskim područjima – i papa Urban VIII. naredio je da se uči u svim "europskim sveučilištim" (osim toga, prvi dipl. dogovor između Osmanskog carstva i Rusije bio je napisan na "ilirskom").

Trst (= tal. Trieste)

Međutim, naziv lingua franca ne može se koristiti za "realne" jezike, i zato niti za književni francuski koji je u modernom dobu, pogotovo za vrijeme prosvjetiteljstva i poslije sve do sredine 20. stoljeća, imao diplomatsku, općekomunikacijsku i znanstvenu ulogu u Europi.

S druge strane, u tom razdoblju, drugi jezici u Europi dobivali su državne statuse, što je isto utjecalo ne samo na tradicionalnu kulturu, nego i na opće sustave obrazovanja.

Pogotovo u 19. stoljeću službena jezična struktura u Europi postala je vrlo raznolika, i tada, možda zbog ekspanzije ideja – nastali su mnogi novi izumi i nove znanosti.

Bilo je i pokušaja stvaranja umjetnih jezika, od kojih je najpoznatiji bio "esperanto", koji je izradio Lazar Ludwig Zamenhof (1859–1917).

Zamenhof, tj."Dr. Esperanto", objavio je 1887. u Varšavi prvi udžbenik tog umjetnog jezika, koji je tada nazvao "međunarodnim jezikom".

Esperanto je bio strukturiran kao (gramatički) jednostavan jezik, koji je zbog neutralnosti trebao omogućiti ravnopravnu komunikaciju između govornika različitih narodnih jezika.

I bilo je prijedloga, na početku 20. stoljeća, da se esperanto doista plasira kao međunarodni jezik, također u okviru Lige narode.

Ipak, postojao je otpor.

Jedan veći dio zastupnika u sklopu Lige naroda zagovarao je zadržavanje francuskoga kao međunarodnog diplomatskog jezika – i već nakon 1. svjetskog rata, uvelike zbog utjecaja SAD-a, sve je veći naglasak prelazio na engleski.

ENGLESKI

Sve do prije par desetljeća engleski nije još postigao tu dominaciju koju ima danas u Europi i drugdje u svijetu.

Postojale su, međutim, čak od 19. stoljeća, neke tvrdnje da je engleski "lak jezik" (jer nema padeže, itd.), i da je zato pogodan za komunikaciju između govornika različitih jezika.

Ali znatno drukčiji zaključak izrazio je poslije Edward Sapir (1884–1939), vrhunski američki antropolog koji je pokrenuo lingvističku antropologiju – i također sociolingvistiku.

Prema Sapirovom opisu obilježja engleskoga jezika:

"… iza površnog dojma o jednostavnosti krije se savršen osinjak bizarnih i proizvodnjih primjena…"

(engl. … behind a superficial appearance of simplicity there is concealed a perfect hornet's nest of bizarre and arbitrary usages).

Sapir je zagovarao plasman esperanta kao međunarodnog jezika za razliku od dominantne uloge engleskoga.

Inače, antropolozi su i tadašnje nametanje engleskoga u SAD-u na amerindske populacije vidjeli kao štetno – i općenito su već bili poznati drugi problemi zbog guranja engleskoga.

Primjerice, znameniti pisac Jack London (1876–1916), nakon što je 1907–1908. preplovio Tihi ocean između San Francisca do Australije, vidio je kako su neki lokalni narodi (i isto Kinezi) koristili neke engleske fraze – ali na vrlo čudan način.

Zato je London, poslije povratka u SAD, ubrzo napisao članak "Previše engleskoga" (= "Too much English", Woman's Home Companion, travanj 1909).

Lijevo: Edward Sapir; desno: Jack London na brod "Snark" za vrijeme plovidbe po Tihom oceanu

Složenost engleskoga – kao "osinjak" prema Sapiru, temelji se na nekoliko osobina:

1. Vrlo velik rječnik, zapravo najveći na svijetu… ali više kao posljedica slojevitosti u stilu, i u mnogo manjoj mjeri zbog mnoštva različitih pojmova.

- engleski, primjerice, jedini je jezik u Europi koji ima dvije riječi za "malo" i dvije riječi za "veliko", i vrlo velik broj kontekstualnih sinonima.

- sintaksa je isto specifična, i određuje značenje riječi.

- postoje i golem broj "homonima".

2. Frazeološke konstrukcije isto utječu uvelike na značenje… i mnoge postojeće fraze nisu na prvi pogled jasne.

3. Pogotovo u SAD-u (ali već i u drugim anglojezičnim zemljama), popularni žargon, slang, ušao je u "književni" jezik, bez obzira na logičnost izraza.

4. Fonetika je vrlo složena – i nije ujednačena između različitih anglojezičnih zemalja; osim toga, zbog tzv. "velikog pomaka u samoglasnicima", izgovor čak i općih znanstvenih izraza drukčiji je u engleskom nego u većini europskih jezika.

5. Pravopis nije ujednačen, što dovodi do problema u pisanju i u čitanju (nekada se tzv. spelling učio osam godina u anglojezičnim zemljama, no i danas u tim zemljama, zbog problema s pravopisom, udio dislekcije vrlo je visok).

Engleski rječnik – prevelika količina riječi, s ograničenim mogućnostima generacije novih.

Američki jezični stil – "Hot dog".

Pravi "Hot dog" (foto: Tracey Tomtene).

http://www.etymonline.com/index.php?term=smart

Usporedba samoglasničkih struktura hrvatskoga i engleskog jezika.

Glas /ǝ/ u hrvatskom se prema današnjem pravopisu ne piše, iako je prisutan u riječima "vrh", "prst", itd. (u starom hrvatskom pravopisu pisao se slovom /e/, npr. "verh", "perst"). Engleski primjer u shemi odgovara standardnomu izgovora (received pronunciation) iz Ujedinjenog Kraljevstva, ali postoje mnoge druge, katkad složenije inačice.

Tri engleska pisca koji su govorili o jeziku budućnost: H.G. (= Herbert George) Wells (1866–1946), Aldous Huxley (1894–1963), i George Orwell (= Eric Arthur Blair, 1903–1950).

H.G. Wells (koji je izražavao englesku viktorijansku viziju budućnosti) podržavao je svjetsku prevlast engleskog jezika, dok su Huxley i Orwell vidjeli ozbiljne probleme u svjetskoj dominaciji engleskoga.

JEZIK BUDUĆNOSTI?

Jedna naslovnica roma Aldousa Huxleyja, Vrli novi svijet.

Huxley je reagirao oštro protiv dominacije engleskoga – i točno je zamislio da će širenje engleskoga po svijetu narušiti englesku književnost.Predavao je francuski, i redovito govorio na tom jezik sa svojim prijateljima (što je sve bilo suprotno distopijskoj viziji o Vrlom novom svijetu).

Prve dvije stranice Orwellovog teksta (EH).

TRENUTNA DOMINACIJA ENGLESKOGA

Što je bilo naznačeno u odnosu na engleski ne smije se shvatiti kao kritika toga jezika, ili kao argument da se ne smije učiti.

Treba se učiti – svakako, jer ima važno značenje u nekim sredinama, ali treba voditi računa o tome da je ipak "narodni" i kulturni jezik za stanovite populacije svijeta, i zbog toga nije međunarodno neutralni.

Štoviše, poljsko-australska lingvistkinja Anna Wierzbicka (1938–) u svojoj knjizi "Zarobljeni u engleskom" iz 2013. godine opisala je ozbiljne probleme u raznim znanstvenim analizama koji proizlaze iz kulturne strukture engleskoga.

Dakako, ta struktura je "prirodna" i važna, i treba se održavati i razvijati, ali opća svjetska kultura se narušava kada dolazi do jedne isključive jezične dominacije.

Prije par desetljeća, dok je bilo uobičajeno znati više jezika, nije prevagnula takva monotonija.

I s jedne strane ta monotonija je dovela do zastoja, u znanosti i u drugim sferama koje su obogaćivale naš svijet i naše živote.

U vezi s ekspanzijom engleskoga po svijetu, često možemo naići na komentare o potrebi razvijanja nekog "međunarodnog" engleskoga, koji bi bio drukčije strukturiran od izvornog jezika Britanaca, Amerikanaca, i drugih izvornih govornika engleskoga.

Međutim, osim ograničavanja engleskoga na razinu vrlo sažetog jezika (tzv. Basic English, ili tako nešto), ta je hipoteza vrlo problematična.

Ako bi se engleski, sa svim spomenutim specifičnostima u izgovoru, rječniku, itd. proširio na skroz različita lingvistička područja, bez temeljne koordinacije prema izvornom modelu, dobio bi se veći raspad nego što se dogodilo kada se latinski proširio na ukupno romansko područje.

Čak je David Crystal (1941–), istaknuti zagovornik širenja engleskoga po svijetu, dodao na kraju svoje knjige, "Engleski kao globalni jezik" (English as a Global Language, Cambridge Press, 2003) potpoglavlja pod naslovom "Engleska obitelj jezika", u kojem je priznao da bi se engleski mogao raspasti na mnoštvo različitih jezika ako bi se proširio po svijetu.

S druge strane, postoji upravo problem koji je naznačio Aldous Huxley.

Naime, ta jednojezična ekspanzija povratno bi utjecala također na raspad književnosti kako je Huxley predvidio, što se zapravo već događa, barem donekle.

Štoviše, i Orwellova vizija o manipulaciji nametnutog jezika, postoji danas kao mogućnost, iako je ta dimenzija možda tek na početku.

Karikatura o budućnosti (smrti) engleskoga, zbog širenja po svijetu i redukcije književnosti i stvaralaštva, iz Washington Post-a (21. rujna 2010.)

Citiranost hrvatskih autora. Navodno, vrlo slični podaci postoje i u talijanskom području.

Forsiranje engleskoga kao isključivi strani jezik dovelo je i do pada u citiranosti hrvatskih znanstvenih autora – i čini se da je taj trend prisutan i u drugim europskim zemljama.

POSTOJI LI NEKO RJEŠENJE ZA BUDUĆNOST?

Vizija o nametanju samo jednoga stranog jezika, danas se često forsira kao način razvitka i općega razumijevanja.

Ta je ideja, čini se, bila popularna kod nekih ljudi i prije, ali je današnji efekt ipak redukcija općeg ljudskog znanje, zbog specifičnosti jezika koji se nameće.

Anna Wierzbicka je to odlično opisala.

Da se esperanto raširio kao opći međunarodni jezik, možda bi se izbjegnulo nametanje tek jedne kulture, jer je taj jezik ipak neutralan u kulturno-narodnosnom smislu.

Ali ključno nije samo neutralnost nego održavanje raznovrsnosti komunikacijskih veza, što bi bitno utjecalo na idejne poticaje.

Nekadašnje učenje više stranih jezika dovelo je do boljih takvih rezultata nego danas, iako vidimo da takva tendencija već sve više opada.

Jedno od bitnih poticaja za dominaciju engleskoga bio je razvitak Interneta u SAD-a, nakon čega je engleski postao važan i za računalnu tehnologiju i za korištenje Interneta.

Međutim, što se tiče Interneta, tijekom posljednjih desetljeća dogodilo se nešto drugo.

Drugi jezici su se pojavili na Internetu, i sve više se povećavao njihov broj stranica: prema jednoj procjeni, između 2001. i 2011. broj engleskih www stranica porastao je za 281%, što nije marginalno, ali broj španjolskih stranica porasao je za 743%, kineskih za 1.277%, ruskih za 1.826% i arapskih čak za 2.501%.

Sve u svemu, moguće je pretpostaviti da će uskoro jezična struktura Interneta sve više nalikovati na jezičnu strukturu današnje telefonije.

I može se pretpostaviti da je upravo zbog toga Google pokrenuo prevodilački program između više internetskih jezika.

Isto tako, krenulo se na model usmenih prijevoda preko mobitela i drugih takvih strojeva, i američki fizičar Michio Kaku (1947–) istaknuo je i tu tehniku u svom radu Fizika budućnosti (Zagreb: MATE, 2011).

Dakako, taj je način komuniciranja bio "najavljen" prije više desetljeća u sklopu futurističke serije i filmskih verzija "Zvjezdanih staza".

Kapetan Kirk (William Shatner, 1931–) i liječnik Leonard McCoy (DeForest Kelley, 1920–1999) slušaju suđenje na drugom jeziku u filmu Zvjezdane staze IV. (1989).

Rani primjer "univerzalnog prijevoditelja" iz serije "Zvjezdanih staza" (1967). Drži ga kapetan Kirk, i kraj njega se nalaze Spock (Leonard Nimoy, 1931–2015) i liječnik McCoy.

Zvjezdane staze je bio pokušaj čovječanstva da dosegne zrelost i mudrost na dan kada će ne samo tolerirati, već i posebno cijeniti razlike u idejama i vrstama života. Ako ne možemo naučiti uživati u malim razlikama, čak i u onima među nama samima na ovom planetu, onda ne zaslužujemo istraživati svemir i upoznati raznolikost koja je gotovo sigurno tamo.

Problem engleskih homonima, kada je riječ o izravnim prijevodima govora.

"Mačak u čizmama", vrlo poznata bajka koju je prvi zapisao Giovanni Francesco Straparola (1485–1558) na talijanskom (Il gatto con gli stivali, 1950–1553), može se opisati kao "mačja priča", ali na engleskom izraz cat tale zvuči isto kao i cat tail, "mačji rep". Isto tako "sat" (hour) ima isti zvuk kao i "naš" (our), itd.

Postoji takvi primjeri i u drugim jezicima, ali u engleskom ih ima vrlo mnogo. Štoviše, mali pomaci u izgovorima, pogotovo među strancima koji su naučili taj jezik, mogu dovesti do slične pomake.

Prijevodi hrvatskog izraza "medvjed" na ruski i na talijanski.

Google je pokrenuo prevodilački program, koji je svakako koristan, ali dok engleski ima ulogu "parsera" često nastaju pogreške.

Prijevodi s hrvatskoga (bunar ili zdenac) na talijanski, ruski i bugarski

Idealno rješenje u ovom trenutku – i za kompjuterske prijevode, i također za proširenje barem osnove komunikacije, bio bi sve veći fokus na zonalne konstruirane jezike.

Za razliku od esperanta, zonalni konstruirani jezici temelje se na postojećim jezičnim skupinama – i sažimaju njihove strukture.

Poput esperanta ti su jezici neutralni, tj. nisu državni niti narodni (ili "nacionalni"), ali ipak sadrže kulturne dimenzije i ideje iz zonalnih područja, i zbog toga posredno podržavaju postojeće jezične strukture.

U Europi već postoje germanski i romanski zonalni konstruirani jezici – i u nastavku ćemo vidjeti i slavenski primjer, tj. novoslavenski.

Računalna uloga takvih jezika potencijalno je vrlo korisna – i štoviše, kada se koriste kao "parseri" moguće ih je dalje razvijati i mijenjati, jer su, kako je bilo rečeno, neutralni.

Usmena uloga je ponajprije pomoćna u kontaktu između govornika srodnih jezika, ali budući da su ti zonalni primjeri pojednostavljeni – oni i mogu pomoći da govornici drugih jezika lakše nauče temelje drugih jezičnih područja.

Razumije se, stvaranje zonalnih konstruiranih jezika može biti korisno i u raznim dijelovima svijeta, gdje postoje jezične porodice – i to bi moglo općenito popraviti komunikacije u budućnosti, i poticati ravnopravniju i bogatiju svjetsku globalizaciju.

No zasad ćemo ukratko pogledati samo jezičnu strukturu Europe, prijedlog za obrazovni "trolist" (ili "četverolist") i glavne korisne točke novoslavenskoga.

JEZICI U EUROPI

Tablica na desnoj strani prikazuje broj i postotak govornika jezika iz svih glavnih lingvističkih skupina u Europi, od arktika, Atlantika i Sredozemlja sve do Uralskog i Kavkaskog gorja.

Ukupno zbroj malo je veći od stanovništva Europe (742.452.000, 2013. godine), zbog utjecaja dvojezičnosti, ili zbog problema u općoj klasifikaciji.

Statistika za EU je nešto drukčija, jer nisu uključeni svi slavenski jezici (pogotovo istočnoslavenski), niti germanski (iz Norveške i Švicarske), ni romanski (iz Švicarske), ni turski ili "turkijski" jezici (turski iz Tračke i Istanbula, tatarski, čuvaški, gaugaški, itd.)

Indoarijsku skupinu predstavljaju uglavnom Romi, i iransku Osetinci.

Europa očito ima golemu većinu govornika indoeuropskih jezika (oko 95%), iako treba reći da su i drugi jezici također važni dio njezine kulture.

Europski trolist koji pokriva oko 91% Europe i gotovo najveći dio ostaloga svijeta.

Europski četverolist

KORISNOSTI NOVOSLAVENSKOGA

1. Pasivno razumijevanje za osobe koje govore slavenske jezike.

2. Lako učenje, za ljude iz te prve kategorije.

3. Mogućnost da kao računalni posrednik, "parser", osigura točne prijevode između živih slavenskih jezika.

4. Potencijalno se može povezati s drugim zonalnim konstruiranim jezicima i znatno proširiti računalno prevodilaštvo.

5. Olakšava učenje slavenskih jezika za ljude iz drugih jezičnih skupina.

Kada će se uspijeti srediti izravne zonalne parsere za računalne prijevode… i veze između tih parsera (dakle ne preko engleskoga, koji je specifičan), ona će se i jezici iz "četvrtoga" lista u Europi dobro plasirati. To bi trebao biti plan budućnosti.

v. http://encredebretagne.bzh/livre/divers/tee-shirt-pourquoi-apprendre-lamericain-taille-l/.

LIJEVO – MAČKE IZ TROLISTA; DESNO – MAČKA IZ ČETVEROLISTA

Skandinavske mačketine: Minna Sundberg (v. http://www.sssscomic.com/comic.php?page=195)

Hrvatski mačak koji zna i hrvatski ("Đuro ne!") i ruski ("Юрий/Джуро нет") sigurno će odlično naučiti novoslavenski!