John Fante - Priekaj proljee, Bandini

Predgovor

Sad kad sam ostario, ne mogu se osvrnuti na Priekaj proljee, Bandini, a da mi se taj trag ne gubi u prolosti. Ponekad, kad nou leim u krevetu, neka fraza, ulomak, ili neki lik iz tog ranog djela u stanju me je hipnotizirati, pa u polusnu ispredam reenice i iz toga stvaram neko melodiozno sjeanje na staru spavau sobu u Coloradu, na moju majku ili oca, na moju brau i sestre. Neshvatljivo mije da me neto to sam napisao tako davno moe umiriti kao taj polusan, a ipak se ne mogu natjerati da se osvrnem, otvorim taj prvi roman i iznova ga proitam. Bojim se, ne bih mogao podnijeti da me raskrinka moje vlastito djelo. Siguran sam da vie nikad neu proitati tu knjigu. A siguran sam i u ovo: svi ljudi u mom spisateljskom ivotu, svi moji likovi mogu se pronai u tom ranom djelu. Tamo nema vie nieg od mene, samo sjeanje na stare spavae sobe i zvuk papua moje majke dok ide prema kuhinji.John FanteOvu knjigu s ljubavlju i potovanjem posveujem svojoj majci, Mary Fante; i svom ocu, Nicku Fanteu, s ljubavlju i divljenjem.Priekaj proljee, BandiniDolazio je gacajui po dubokom snijegu. To je zgaen ovjek. Zove se Svevo Bandini i ivi tri bloka niz ulicu. Hladno mu je, cipele su mu pune rupa. Tog ih je jutra zakrpao komadima kartona od kutije za makarone. Makaroni iz te kutije nisu plaeni. Toga se sjetio dok je u cipele stavljao karton.Mrzi snijeg. On je zidar, a snijeg je smrzavao buku meu ciglama koje je zidao. Ide kui, a pita se ima li ikakvog smisla da poe kui? Kad je kao djeak bio u Italiji, u Abruzziju, i tamo je mrzio snijeg. Nema sunca, nema posla. Sada je u Americi, u gradu Rocklinu, u Co-loradu.1 Upravo se vraa iz igranice Imperial. I u Italiji su planine, poput onih bijelih planina nekoliko kilometara prema zapadu. Planine su poput golemih bijelih haljina sputenih okomito na zemlju. Prije dvadeset godina, kad mu je bilo dvadeset, u naborima te divlje bijele haljine gladovao je cijeli tjedan. U planinskoj kolibi naloio je vatru. Zimi je tamo gore opasno. Kvragu i opasnost, rekao je, jer mu je tada bilo tek dvadeset godina, u Rocklinu je imao djevojku i trebao mu je novac. I krov kue se ulegnuo pod teretom snijega.Uvijek gaje muio, taj divni snijeg. Nikad nije dokuio zato nije otiao u Kaliforniju. Ipak je ostao u Co-loradu, u dubokom snijegu, jer sada je bilo prekasno. Di-1 Abruzzi (Abruzzo) je regija u sredinjoj Italiji, na jadranskoj strani. Rocklin je grad u Kaliforniji, a radnja romana zbiva se u Boulderu u Coloradu, gdje se autor kolovao, a ovdje gaje preimenovao u Rocklin. (Sva pojanjenja u knjizi valja uzeti kao opaska urednika.)

JOHN FANTEvan bijeli snijeg je poput divne bijele ene Sveva Bandi-nija, tako bijele, tako plodne, koja lei u bijelom krevetu u kui u Ulici VValnut broj 456, Rocklin, Colorado.Oi Sveva Bandinija prosuzile su na hladnom zraku. Smee, blage, to su enske oi. Na porodu ih je ukrao svojoj majci jer nakon roenja Sveva Bandinija, njegova majka se promijenila, uvijek je bila bolesna, uvijek s boleivim oima nakon njegova roenja, i onda je umrla, pa je na Svevi bilo da ima te tople smee oi.Svevo Bandini je teak sedamdeset kilograma, ima sina koji se zove Arturo koji gaje volio hvatati za obla ramena da osjeti zmije ispod koe. Dobar je to ovjek, Svevo Bandini, miiav, ima enu koja se zove Ma-ria, ije se tijelo i misli tope poput proljetnog snijega ve na samu pomisao na njegova miiava bedra. Ona je tako bijela, ta Maria, kad si je gledao inilo se daje vidi kroz tanki sloj maslinova ulja.Dio cane. Dio cane. To znai Bog je pas, a Svevo Bandini je to govorio za snijeg. Zastoje Svevo veeras na pokeru u igranici Imperial izgubio deset dolara? On je jako siromaan, ima troje djece, makaroni nisu plaeni, kao ni kua u kojoj su troje djece i makaroni. Bog je pas.Svevo Bandini ima enu koja nikad nije rekla: daj mi pare da nahranim djecu, nego ima enu s velikim crnim oima, boleivo blistavim od ljubavi, i te su oi bile nekako posebne, vjeto su mu zagledavale u usta, u ui, u trbuh, i u njegove depove. Te su oi tako pametne na tuan nain, jer su uvijek znale kad je igranica Imperial dobro poslovala. Takve oi na eni! Vidjele su sve stoje bio i sve emu se nadao, ali nikad mu nisu zavirile u duu.To je nekako udno, jer Maria Bandini je ena koja je sve ive i mrtve gledala kap due. Maria zna to jePrieka] proljee, Bandinidua. Dua je besmrtna i ona to zna. Dua je besmrtna. Pa, togod bila, dua je besmrtna.Maria ima bijelu krunicu, tako bijelu da bije zauvijek izgubila ako bije ispustila u snijegu, i molila se za duu Sveva Bandinija i svoju djecu. A kako nije bilo vremena, nadala se da negdje na ovom svijetu netko, neka redovnica u nekom tihom samostanu, netko, bilo tko, ima vremena da se moli za duu Marije Bandini.Ima bijeli krevet koji gaje ekao, u njemu lei njegova ena, topla, eka, a on gaa po snijegu i razmilja o neemu to e jednog dana izumiti. Tek ideja koja mu je javila: snjeni jastuk. Od kutija za cigare napravio je model. Tu je bilo neeg. A onda se stresao kao kad vas sa strane dotakne hladni metal, i odjednom se sjetio koliko je puta ulazio u topli krevet kod Marije, sjetio se siunog hladnog kria na njezinoj krunici koji gaje u hladnim zimskim noima doticao po tijelu poput drhtave male hladne zmije, kako bi se naglo povukao na jo hladniji dio kreveta, zatim je mislio o spavaoj sobi, o kui koja nije otplaena, o bijeloj eni koja beskonano eka strast, i to vie nije mogao podnijeti, pa je u bijesu zagazio u dublji snijeg pored plonika, putajui da mu se bijes ispuca u snijegu. Dio cane. Dio cane.Ima sina koji se zove Arturo, a Arturo ima etrnaest godina i sanjke. Kad je skrenuo u dvorite svoje kue koja nije otplaena, noge su mu same od sebe jur-nule prema vrhovima drvea, leao je na leima, a Artu-rove sanjke su i dalje ile, klizile su prema snijegom prekrivenom grmu ljiljana. Dio cane! Rekao je tom klincu, tom malom gadu, da sanjke ne ostavlja kod ulaznih vrata. Svevo Bandini je osjetio kako mu hladnoa snijega napada ruke poput mahnitih mrava. Ustao je, pogledao prema nebu, akom priprijetio Bogu i gotovo se sruio od bijesa. Taj Arturp. Taj rgali gad! Izvukao je sanjkeJOHN FANTEispod grma ljiljana i sa sustavnom brutalnou otrgnuo klizaljke. Tek kad ih je posve unitio sjetio se da su sanjke kotale sedam dolara i pedeset centi. Stajao je otresajui snijeg s odjee, s onim udnim osjeajem topline u nogama tamo gdje je snijeg uao u cipele. Sedam dolara i pedeset centi baeno u vjetar. Diavolo! Neka si klinac sam kupi nove sanjke. Ionako su mu drae nove.Kua nije otplaena. Ona mu je neprijatelj, ta kua. Ima svoj glas i uvijek govori o njemu, kao papiga, neprestano zvoca istu stvar. Kad god mu daske na trijemu zakripe pod nogama, kua bi bezobrazno rekla: ti me ne posjeduje, Svevo Bandini, i nikad neu biti tvoja. Kad god bi taknuo

kvaku na ulaznim vratima bilo je isto. Petnaest godina ta ga je kua muila i izluivala svojom idiotskom samostalnou. Jednom ju je htio minirati i raznijeti u komadie. A jednom je predstavljala izazov, ta kua tako nalik eni, mami ga daju uzme. Ali za trinaest godina se izmorio i oslabio, a kua je postajala sve arogantnija. Svevo Bandini vie nije mario. / Bankar koji je posjedovao tu kuu bio je jedan od /njegovih najgorih neprijatelja. Od pomisli na lice tog bankara srce bi mu poelo tako tui kao da hoe sagorje-ti. Helmer, bankar. Najgore smee. Koliko je samo puta morao stajati pred Helmerom i govoriti kako nema dovoljno novca da prehrani obitelj. Helmer, uredno poeljane sijede kose, njenih ruku, oi bankara suzile su se kao koljke kad je Svevo Bandini rekao da nema novca za otplatu svoje kue. Morao je to proi bezbroj puta, a Helmerove njene ruke su ga ivcirale. Nije mogao razgovarati s takvim ovjekom. Mrzio je Helmera. Poelio mu je slomiti vrat, iupati mu srce i izgaziti ga nogama. Kad bi mislio o Helmeru mrmljao bi: dolazi i taj dan! To nije njegova kua i ve gaje sam dodir s kvakom podsjeao da mu.ae pripada,.,,..,..,__......... ......... ............._.,,.,....._.Priekaj proljee, BandiZove se Maria, a pred njezinom je crnim oima i mrak bio svijetao. Na prstima se povukao u kut, na stolicu kod prozora sa sputenim zelenim zastorima. Kad je sjeo koljena su mu kljocnula. Kao da su se dva zvonia oglasila za Mariju, a on pomisli kako je glupo da ena toliko voli svog ovjeka. Soba je bila tako hladna. Iz usta mu je izbijala para. Poput hrvaa se muio s vezicama. Uvijek muke s tim vezicama. Diavolo! Hoe li tek kao starac na samrtnoj postelji nauiti vezivati svoje cipele kao svi ostali ljudi?- Svevo? -Da.- Nemoj ih potrgati, Svevo. Upali svjetlo i ja u ti ih razvezati. Nemoj ih u bijesu potrgati.Boe na nebesima! Djevice Marijo! Zar to nije tipino za enu? U bijesu? Zbog ega se trebao razbjesniti? O Boe, dolo mu je da akom razbije prozor! Noktima je trgao vor na vezicama. Vezice! emu uope slue vezice za cipele? Uhhh. Uhhh. Uhhh.- Svevo. -Da.- Ja u. Upali svjetlo.Kad vam hladnoa hipnotizira prste, zapetljana vezica je nepopustljiva kao bodljikava ica. Jednim trzajem iz ramena dao je oduka svom nestrpljenju. Vezica je glasno pukla, a Svevo Bandini je skoro pao sa stolice. Uzdahnuo je, zatim i njegova ena.- Eh, Svevo. Opet si ih potrgao.- Tja - rekao je. - Ne misli valjda da u u cipelama poi u krevet?Spavao je gol, prezirao je donje rublje, ali jednom godinje, s prvim pahuljama snijega, na stolici u kutu uvijek bi ga ekalo zimsko rublje. Jednom se narugao toj zatiti; bjlojeto oae godine, k^4je skom uffiLQod gripe iJOHN FANTEupale plua; bila je to zima kad je ustao iz samrtnike postelje, u bunilu od groznice, s muninom od tableta i sirupa, i oteturao do kuhinjskog ormaria, na silu progutao aku oguljena enjaka i vratio se u krevet da ga skupa sa smru iznoji iz sebe. Maria je vjerovala da su ga njezine molitve izlijeile, a on je nakon toga poeo vjerovati u iscjeljenje enjakom, ali Maria smatra da enjak dolazi od Boga i da nema nikakvog smisla da to Svevo Bandini osporava.On je mukarac i grozio se samog sebe u dugim gaama. Ona je Maria, i od svake mrlje na njegovom rublju, svakog dugmeta i konca, svakog mirisa i dodira, bradavice su joj bridjele od radosti koja je dolazila iz samog sredita zemlje. U braku su petnaest godina, on je rjeit, govorio je dobro i esto o ovome i onome, ali rijetko bi izustio: volim te. Ona mu je ena i rijetko je govorila, ali gaje esto zamarala neprestanim: volim te.Doao je do kreveta, gurnuo ruke ispod pokrivaa i pipajui traio tu neuhvatljivu krunicu. Zatim se zavukao pod plahte i estoko je zgrabio, rukama je obgrlio i sputao svojim nogama. Nije to bila strast, to je tek hladnoa zimske noi, a ona je malena peica koja gaje na poetku privukla svojoj tugom i toplinom. Petnaest zima, svake noi, a ena je topla i prima njegovo tijelo ledenih nogu, dlanova i ruku hladnih kao led; pomislio je na takvu ljubav i uzdahnuo.A maloprije mu je igranica Imperial odnijela zadnjih deset dolara. Kad bi barem ta ena imala

neku manu da zasjeni njegovu vlastitu slabost. Uzmi Teresu De-Renzo. Mogao se oeniti Teresom DeRenzo, ali bila je rasipna, previe je priala, dah joj je zaudarao na kanalizaciju, i ona se - snana, miiava ena - topila od sla/-bosti u njegovom zagrljaju: kad se samo sjeti! A Teresa DeRenzo je bila i via pd njega! Pa, sa enom kaoitoiePriekaj proljee, BandiniTeresa s uitkom bi izgubio deset dolara na pokeru u igranici Imperial. Ve nakon pomisli na taj zadah, na ta brbljava usta, zahvalio bi Bogu to moe spiskati teko zaraen novac. Ali tako nije s Marijom.- Arturo je razbio kuhinjski prozor - rekla je.- Razbio? Kako?- Gurnuo je Federicu glavu kroz prozor.- Taj kurvin sin.- Nije htio. Samo se igrao.- A to si ti uinila? Sigurno, nita.- Stavila sam Federicu jod na glavu. Mala posjekotina. Nita ozbiljno.- Nita ozbiljno! Kako to misli, nita ozbiljno! to si napravila Arturu?- Bio je bijesan. Htio je ii u kino. -I iao je.- Djeca vole kino.- Taj mali prljavi kurvin sin.- Svevo, zato to govori? To je tvoj sin.- Ti si ga razmazila. Sve si ih razmazila.- Na tebe je Svevo. I ti si bio zloesto dijete.- Bio sam - kao sam vrag! Mene ne bi uhvatili kako bratu guram glavu kroz prozor.- Ti nisi imao brae, Svevo. Ali si gurnuo oca niz stepenice i slomio mu ruku.- A to sam mogao kad mije otac... Uh, zaboravi na to.Primaknuo se i zagnjurio lice u njezine pletenice. Nakon roenja Augusta, njihova treeg sina, desno uho njegove ene stalno je vonjalo po kloroformu. Prije deset godina donijela gaje kui sa sobom iz bolnice: ili mu se to samo ini? Zbog toga su se prepirali godinama, jer je neprestano poricala da joj desno uho vonja na kloro-form. I dieca su ookuala i nisu nita osjetila. Ipak,se osrJOHN FANTEjecao, uvijek je tu, kao one noi u bolnikoj sobi kad se nagnuo daje poljubi nakon to se osvijestila, tako blizu smrti, a ipak iva.- Pa to ako sam oca gurnuo niz stepenice? Kakve to ima veze?- Jesi li od toga postao razmaen? Jesi li razmaen?- Kako da to znam?- Ti nisi bio razmaen.Kakvo je to vraje razmiljanje? Naravno daje bio razmaen! Teresa DeRenzo mu je uvijek govorila daje zloban, sebian i razmaen. To gaje veselilo. A ta djevojka - kako se ono zvala - Carmela, Carmela Ricci, prijateljica Rocca Saconea, ona je mislila daje vrag, a bila je pametna, zavrila je koled, Sveuilite Colorado, diplomirala, i rekla mu daje predivna propalica, okrutan, opasan, prava prijetnja mladim enama. Ali Maria - eh Maria, ona je mislila daje aneo, dobar kao kruh. Tja. to Maria zna o tome? Nikad nije ila u koled, ak ni srednju kolu nije zavrila.ak ni srednju kolu. Zove se Maria Bandini, a prije udaje zvala se Maria Toscana i nikad nije zavrila srednju kolu. Bila je najmlaa ki u obitelji s dvije djevojice i jednim djeakom. Tony i Teresa- oboje su zavrili srednju kolu. A Maria? Na njoj je obiteljska kletva, najgora je od svih Toscanijevih, ta djevojka koja je htjela ii svojim putem i nije htjela zavriti srednju kolu. Neobrazovana Toscana. Jedina bez srednjokolske svjedodbe -jo malo pa svjedodba, tri i pol godine, ali ipak bez svjedodbe. Tony i Teresa ih imaju, a Carmela Ricci, Roccova prijateljica, ak se upisala na Sveuilite Colorado. Bog je bio protiv njega. Zato se od svih ena zaljubio ba u tu enu pokraj njega, tu enu bez srednjokolske svjedodbe?........Priekaj proljee, Bandini- Uskoro e Boi, Svevo - rekla je. - Pomoli se. Zamoli Boga da nam bude radostan Boi.

Zove se Maria i uvijek mu je govorila ono to je ve znao. Zar i sam nije znao da uskoro dolazi Boi? Tu je, no petog prosinca. Kad ovjek poe na poinak sa svojom enom etvrtkom naveer, zar mu onda mora rei da e sutra biti petak? I taj klinac Arturo - zato su ga prokleli sinom koji se igra sanjkama? Eh, povera America!2 A trebao bi se pomoliti za radosni Boi. Tja.- Jesi li se utoplio, Svevo?Opet ona, uvijek eli znati da li mu je toplo. Jedva da ima metar i ezdeset, a on nikad ne zna da li spava ili bdije, tako je tiha. ena duh, uvijek zadovoljna na svojoj malenoj polovici kreveta, moli krunicu i eli radostan Boi. Zar je onda udno to ne moe otplatiti kuu, tu ludnicu koju je okupirala ena vjerski fanatik? Mukarac treba enu koja e mu udovoljavati, nadahnuti ga i potaknuti da vie radi. A Maria? Eh, povera America!Spuznula je sa svoje strane kreveta, prstima je u mraku nepogreivo pronala papue na tepihu, a on je znao da prvo ide u zahod, zatim e obii djecu, to je zadnja provjera prije negoli se za tu no vrati u krevet. ena koja se uvijek iskrade iz kreveta da pogleda svoja tri sina. Eh, kakav ivot! Io sono fregato!3Kako ovjek uope moe spavati u ovoj kui, uvijek u meteu, njegova ena uvijek bez rijei ustaje iz kreveta? Prokleta bila igranica Imperial! Imao je ful, dame1 dvojke, a izgubio je. Madonna! A trebao bi se pomoliti za radostan Boi! Kad je takve sree kako moe razgovarati s Bogom! Jesu Christi, ako Bog stvarno postoji, nek onda On odgovori - zato!2 povera America (tal.) -jadna Amerika...3. Ja sono fregato (tal.) - prevaren sam......*.,,JOHN FANTETiho kao stoje otila, opet se stvorila pored njega u krevetu.- Federico se prehladio - rekla je.I on se prehladio - u dui. Njegov sin Federico samo bi kihnuo, a Maria bi mu natrljala prsa mentolom i tu leala pola noi govorei o tome, ali Svevo Bandini je trpio u samoi - nije ga boljelo tijelo: jo gore, boljela ga je dua. Zar uope igdje ima gore boli od one u vlastitoj dui? Je li mu Maria pomogla? Je li ga ikad pitala pati li u tim tekim vremenima? Je li ikad rekla: Svevo, voljeni, kako tvoja dua ovih dana? Jesi li sretan, Svevo? Ima li ikakvih izgleda za posao ove zime, Svevo? Dio Mala-detto!4 A hoe radostan Boi! Kako moe imati radostan Boi kad si sam s tri sina i enom? Proupljenih cipela, nema sree na kartama, bez posla si, skoro slomi vrat na prokletim sanjkama - i hoe radostan Boi! Pa nije on milijuna! Mogao je biti da se oenio nekom drugom enom. Heh: ipak je bio previe glup.Zove se Maria, osjetio je kako pod njim nestaje mekoa postelje i morao se nasmijeiti jer je znao da mu prilazi, malo je otvorio usta da ih primi - tri prsta male ruke, diraju mu usne, odnose ga u topli kraj na suncu - a zatim mu je napuenih usta blago dahnula u nozdrve.- Cara sposa - rekao je. - Draga eno.Usne su joj bile vlane dok gaje ljubila po oima. Tiho se nasmijao.- Ubit u te - apnuo je.Ona se nasmijala, zatim je zastala i osluhnulajesu li djeaci budni u susjednoj sobi.- Che sara, sara - rekla je. - to e biti, bit e. Zove se Maria i tako je strpljiva, ekala gaje, mazila po miiavim bedrima, tako strpljivo, ljubila ga pos-4 MmMnimktto! (tal.) - Boga ti tvoga! (psQykaL, ,....._..........,.........,...........i.:j.......Priekaj proljee, Bandinivuda, a zatim gaje progutala golema vrelina koju je oboavao i ona se ispruila.- Ah, Svevo. Tako je divno!Volio ju je estoko i njeno, bio je ponosan na sebe, cijelo je vrijeme mislio: nije ona tako glupa, ta Maria, zna ona to je dobro. Meu njima je eksplodirao veliki balon to su ga gurali prema suncu, i on je jeknuo od sree otputanja, jeknuo kao ovjek koji je na neko vrijeme u stanju zaboraviti toliko toga, a Maria, posve tiha na svojoj malenoj polovici kreveta, slua lupanje svog srca i pita se koliko je izgubio u Imperijalu. Sigurno dosta; moda deset dolara, jer Maria nije imala srednju kolu, ali je po razmjerima njegove strasti mogla proitati jad tog ovjeka.- Svevo - apnula je. Ali on je vrsto spavao.

Bandini, on mrzi snijeg. U pet izjutra skoio je kao raketa iz kreveta, kreveljei se hladnom jutru, rugajui mu se: bah, taj Colorado, guzica Boje kreacije, uvijek smrznut, tu nema mjesta za talijanskog zidara; eh, proklet je ovim ivotom. Do stolice je doao hodajui na rubovima stopala, zgrabio je hlae i navukao ih razmiljajui kako dnevno gubi dvadeset dolara, sindikalnu nadnicu, osam sati tekog rada, i sve zbog toga! Potegnuo je uzicu zastora; naglo se otpustila i zatropotala kao strojnica, a sobu je okupalo bijelo nago jutro i zapljusnulo ga svjetlou. Zagunao je. Sporca chone: prljava faca, tako je govorio. Sporcaccione ubriaco: pijana prljava faca.Maria je spavala napola svjesna kao maka, a to ju je pomicanje zastora smjesta razbudilo, oi pune smjernog straha.. Jo jeJOHN FANTE- Spavaj. Tko te to pita? Spavaj. -Kolikoje sati?- Vrijeme je da ovjek ustane. Vrijeme je da ena zaspi. Zavei.Nikad se nije uspjela naviknuti na ta rana ustajanja. Njezino je vrijeme sedam sati, ne raunajui vrijeme provedeno u bolnici, ijednu zgodu kad je ostala u krevetu sve do devet, pa je od toga dobila glavobolju, ali taj ovjek za kojeg se udala uvijek zimi skae iz kreveta u pet, a ljeti u est sati. Znala je za njegove muke u bijelom zatvoru zime; znala je da, kad za dva sata ustane, on e ve poistiti svaku grudu snijega po dvoritu i po stazama, pola bloka niz ulicu, ispod uadi za rublje, daleko dolje niz prilaz, gomilajui ga visoko, razbacujui naokolo, pakosno ga komadajui svojom plosnatom lopatom.Tako je i bilo. Kad je ustala i obula papue, prstiju nateenih kao ocvalo cvijee, pogledala je kroz kuhinjski prozor i ugledala ga tamo vani u prilazu, iza visoke ograde. Div od ovjeka, patuljasti div skriven s druge strane dva metra visoke ograde, ija se lopata na trenutak pomalja na vrhu, baca hrpe snijega natrag prema nebu.Ali nije naloio vatru u pei. O ne, on nikad ne loi vatru u pei. Stoje on - ena, da treba naloiti vatru? Ponekad i jest. Jednom ih je odveo u planine na peeni biftek, i nitko osim njega nije smio naloiti vatru. Ali pe! Stoje on-ena?Bilo je hladno tog jutra, tako hladno. Zubi su joj cvokotali kao da hoe poispadati. Tamno zeleni linole-um pod njezinim nogama mogao je biti komad leda, i sama pe je ledena gromada. Kakva je to pe! Tiranin, neukrotiva i zle udi. Uvijek ju je nagovarala, tjeila, ugaala joj, crnoj medvjedici od pei sklonoj estim napadima bunta, a ona se opire Mariji koja ju hoe zaariti; m|-Priekaj proljee, Bandinizovoljna pe koja je neko bila topla, izlijevala je slatku toplinu, a onda odjednom poludi, zaari se od vreline i prijeti da e unititi cijelu kuu. Samo je Maria mogla izai na kraj s tom crnom gromadom udljivog eljeza, i ona je stavljala granicu po granicu, potpirivala slabani plamen, dodavala cjepanice, jo jednu pa jo jednu, dok nije poela presti, eljezo se poelo ugrijavati, pe iriti, od vreline je poela skakutati sve dok od zadovoljstva, poput kakva idiota, nije poela mrmljati i jeati. Ona je Maria i ta pe voli samo nju. Neka Arturo ili August ubace komad ugljena u njezina pohlepna usta i ona e od vlastite groznice poludjeti, spalit e i napuhnuti boju na zidovima, postat e zastraujue uta, komad pakla koji sike zbog Marije, kad evo ti nje mrgodne ali sposobne, krpa joj je u ruci dok ju tu i tamo draka, dok vjeto zatvara ventile i protrese joj utrobu sve dok se ne vrati u svoju glupavu normalnost. Maria, ruke joj nisu vee od ocvalih rua, ali taj crni vrag njezin je rob i ona je doista voli. Ona je odrava blistavom, pakosno se bljeska, njezin niklani tvorniki natpis zlobno se ceri poput usta tako ponosnih na svoje divne zube.Kad se vatra konano rasplamsala i progunala svoje dobro jutro, ona je stavila vodu za kavu i vratila se prozoru. Svevo je u kokoinjcu, zadihano se oslanja na lopatu. Kokoi su izile iz upe, kvocaju dok ga promatraju, tog ovjeka koji je u stanju podignuti srueno bijelo nebo s tla i baciti ga preko ograde. Ali s prozora je vidjela da mu se kokoi ne pribliavaju previe. Znala je zato. To su njezine kokoi; jedu joj iz ruke, ali njega mrze; pamte ga kao onog koji ponekad dolazi subotom naveer da ubije. To je u redu; bile su veoma zahvalne stoje raistio snijeg tako da mogu eprkati po zemlji, to su cijenile, ali mu nikad nee vjerovati kao to vjeruju eni koja im prilazi prosipajui kukuruz iz malenih ruku,. J page-

JOHjN FANTEIdi; kad im je donijela pageta, poljubile su je Junovima; ali uvajte se tog ovjeka.Zovu se Arturo, August i Federico. Sada su budni, oi su im smee, okupane u blistavoj crnoj rijeci sna. Svi su u jednom krevetu, Arturo ima dvanaest, August deset, a Federico osam. Djeaci, mali Talijani, glupiraju se, po trojica u krevetu, smiju se svojim bezobraznim alama. Arturo, taj puno zna. Sada im je rekao to to zna: iz usta mu u hladnoj sobi izlaze rijei u bijeloj vruoj pari. On puno toga zna. Puno je toga vidio. Vi nemate pojma to sam vidio. Ona je sjedila na stubama trijema. Bio sam ovoliko od nje. Sve sam vidio.Federico, ima osam godina.- ta si vidio, Arturo?- Zaepi konano, ti mali blesane. Ne govorim tebi!- Neu rei, Arturo.- Uh, zaepi konano. Jo si premali!- Onda u rei.Zatim su ga udruenim snagama izbacili iz kreveta. Pao je na pod i poeo cmizdriti. Hladni zrak gaje odjednom bijesno zgrabio i izbockao s deset tisua iglica. Vrisnuo je i pokuao se vratiti pod pokrivae, ali bili su jai, pa je trao oko kreveta i krenuo u majinu sobu. Ona je oblaila pamune arape. On je vritao na sav glas.- Izbacili su me! Arturo je kriv! Arturo je kriv!- Cinkarou! - doviknuli su iz susjedne sobe.On joj je tako prekrasan, taj Federico; njegova koa joj je tako divna. Primila ga je u naruje i rukom mu prela po leima, utipnula za prekrasnu malu guzu, vrsto ga zagrlila, zapahnula vrelinom, a on se zamislio nad njezinim mirisom, pitajui se kakva gaje to ugoda snala, ,Jakp.izjutra_._..........._.__,................._.,Priekaj proljee, Bandini- Spavaj u maminom krevetu - rekla je.Brzo se popeo, ona ga je uukala u deke, tresui ga od zadovoljstva, a njemu je bilo tako drago stoje na maminoj strani kreveta, s glavom u gnijezdu to ga je napravila mamina kosa, jer nije volio tatin jastuk; bio je nekako kiseo i otar, a mamin je ugodno mirisao i to ga je proelo toplinom.- Znam jo neto - rekao je Arturo. - Ali neu rei.August ima deset godina; ne zna mnogo toga. Naravno daje znao vie od svog bedastog brata Federica, ali ni upola toliko kao brat pored njega, Arturo, koji puno toga zna o enama i takvim stvarima.- A ta e mi dati ako ti kaem - ree Arturo.- Dat u ti novi za sladoled.- Novi za sladoled! Jaka stvar! Kome po zimi treba novi za sladoled?- Dat u ti ga idueg ljeta.- Fukaj se s tim. A ta e mi sada dati?- Dat u ti sve to imam.- Mo mislit. ta ima?- Nema nita.- Dobro. Onda ti neu nita rei.- Ti ni nema nita za re.- Vraga nemam!- Reci badava.- Badava pokuava.- Ti lae, eto zato. Ti si laljivac.- Nemoj mi to govoriti!- Ti si laljivac ako nee rei. Laljivac!Zove se Arturo, ima etrnaest godina. Pljunuti otac u minijaturi, bez brkova. Gornja mu se usna izvijala ukazujui na blagu okrutnost. Po licu su mu bile razbacane pjege poput mrava na kolau. Bio je najstariji, mis-

JOHN FANTElio daje stvarno vrst, i nikakav blentavi mlai brat ne moe mu tek tako rei daje laljivac. Nakon pet sekundi August se previjao. Arturo gaje ispod pokrivaa drao za noge.- Lomi mi prste - rekao je.- Ajoj! Nogeee! -Tkoje laljivac! -Nitko!Njihova je majka Maria, ali zovu je mama, ona je sada s njima, i dalje ustraena pred majinskim dunostima, i dalje zbunjena. A sada August; lako mu je biti majkom. Imao je plavu kosu, pa joj je po stotinu puta na dan, niotkuda, dolazila ta misao kako njezin drugi sin ima plavu kosu. Mogla je poljubiti Augusta kad je htjela, nagnuti se i osjetiti tu plavu kosu, izljubiti ga po cijelom licu i oima. Dobar je djeak taj August. Imala je dosta problema s njim, naravno. Slabi bubrezi, rekao je tada doktor Hewson, ali to je prolo i madrac izjutra vie nikad nije bio mokar. August e odrasti u finog mladia, nikad nee mokriti u krevetu. Stotinu je noi provela na koljenima pokraj njega dok je spavao, zrnca njezine krunice kuckala su u tami dok se molila Bogu; molim te Dobri Boe, nemoj da mi vie sin mokri u krevetu. Stotinu, dvije stotine noi. Doktor je rekao daje to od slabih bubrega; ona je to zvala Bojom voljom; a Svevo Bandini je to zvao prokletim nemarom i namjeravao je Augusta poslati da spava u kokoinjcu, bez obzira na tu plavu kosu. Svata je predlagano kao lijek. Doktor je prepisao tablete. Svevo bi posegnuo za remenom od britve, ali ona ga je uvijek u tome spreavala; a njezina majka, Donna Toscana je inzistirala da August pije vlastitu mokrau. Ali ona se zove Maria, kao Spasiteljeva majka, i ona je ila kod te druge Marije po kilometrima i kilometrima krunice. Dakle, August je prestao, zar ne? Kad biPriekaj proljee, Bandinirano izjutra zavukla ruku ispod njega, zar nije bila suha i topla? A zato? Maria je znala zato. Nitko drugi to ne moe objasniti. Bandini je rekao: Boe moj, i vrijeme je; doktor je rekao da su tablete pomogle, a Donna Toscana je tvrdila da bi to davno prije prolo da su je samo sluali. ak je i August bio zadivljen i oduevljen u tim jutrima kad bi se probudio i osjetio daje suh i ist. Sjeao se onih noi kad se budio i ugledao majku na koljenima pored sebe, licem prema njemu, zrnca kuckaju, njezin dah u njegovim nosnicama, a proaptane sitne rijei, Zdravo Marijo, Zdravo Marijo, ulaze mu u nos i oi sve dok leei tako izmeu dvije ene ne bi osjetio neku jezivu melankoliju, neku bespomonost koja gaje guila i nagonila da udovolji objema. Jednostavno vie nee pikiti u krevet.Lako je biti Augustu majka. Mogla se igrati plavom kosom kad god je htjela, jer je on bio oaran njom i toliko je toga htio znati o njoj. Toliko je toga uinila za njega, ta Maria. Omoguila mu je da odraste. Omoguila mu je da se osjea kao pravi djeak, i Arturo ga vie nije mogao zadirkivati i bockati zbog slabih bubrega. Kad je svake noi na neujnim stopalima dolazila do njegove strane kreveta, dovoljno mu je bilo da osjeti kako mu topli prsti glade kosu da se prisjeti kako su ona i ta druga Maria od mlakonje napravile pravog deka. Nije ni udo stoje tako dobro mirisala. A Maria nikad nije zaboravila tu udesno plavu kosu. Otkud takva to samo Bog zna, i ona je bila tako ponosna.Doruak za tri djeaka i mukarca. On je Arturo, ali to mrzi i hoe da ga zovu John. Preziva se Bandini, a hoe da bude Jones. Njegova majka i otac su Talijani, ali on eli biti Amerikanac. Njegov je otac zidar, ali on hoe igrati za Chicago Cubse. Oni ive u Coloradu, u Rockli-nu, deset tisua stanovnika, a on hoe ivjeti u Denveru,JOHN FANTEPriekaj proljee, Bandiniudaljenom pedesetak kilometara. Bio je pjegav, a to mu se nije svialo. Iao je u katoliku kolu, a htio je ii u dravnu. Imao je djevojku koja se zvala Rosa, ali ona gaje mrzila. Bio je ministrant, ali je bio vrag i mrzio je ministrante. Htio je biti dobar djeak, ali toga se plaio, jer se pribojavao da e ga prijatelji nazvati dobricom. On je Arturo i voli svog oca, ali ivi u strahu od onog dana kad e odrasti i kad e moi srediti svog oca. Oboavao je svog oca, a za majku je mislio daje slabi i daje glupa.Zato se njegova majka razlikuje od drugih majki? Bila je takva i svakog je dana to vidio. Oduevljavala ga je majka Jacka Hawleya: davala bi mu kekse i od toga bi mu srce ustreptalo.

Majka Jima Tolanda ima sjajne noge. Majka Carla Molle uvijek nosi kariranu haljinu; kad je mela pod u kuhinj i staj ao j e na stranj em trij emu u ekstazi, gledao gospou Molla kako mete, oima je gutao kretnje njezinih bokova. Imao je dvanaest, pa kad je shvatio da ga njegova majka vie ne ushiuje potajno ju je zamrzio. Uvijek je ispod oka promatrao majku. Volio je svoju majku, ali ju je i mrzio.Zastoje njegova majka doputala Bandiniju da joj zapovijeda? Zato ga se boji? Kad su u krevetu, a on lei budan i znojan od mrnje, zato njegova majka puta Bandiniju da joj to radi? Kad izie iz kupaonice i doe u njihovu spavau sobu, zato se smijei u tami? Nije je mogao vidjeti kako se smijei, ali je to znao, na licu joj je ta no, toliko je zaljubljena u tamu i skrivena svjetla koja joj obasjavaju lice. Tada ih je oboje mrzio, ali nju je najvie mrzio. Dolo muje daje pljune, i jo dugo nakon to bi se vratila u krevet mrnja bi mu ostala na licu, miii na obrazima bili su mu od toga zategnuti.Doruak je gotov. uo je oca kako trai kave. Zato njegov otac mora cijelo vrijeme vikati? Zar ne moe tie govoriti? Cijelo je susjedstvo znalo sve to se doga-alo u njihovoj kui, jer se otac neprestano derao. Mo-revevi, prvi susjedi - njih se nikad ne uje, nikad; tihi Amerikanci. Ali njegovom ocu nije bilo dosta stoje Talijan, morao je biti buni Talijan.- Arturo - pozvala gaje majka. - Doruak.Kao da i sam nije znao daje doruak gotov! Kao da ve cijeli Colorado ne zna daje obitelj Bandini za dorukom!Mrzio je sapun i vodu, i nije mogao shvatiti zato se svako jutro treba umivati. Mrzio je kupaonicu, jer nisu imali kadu. Mrzio je etkice za zube. Mrzio je pastu za zube koju je kupovala njegova majka. Mrzio je obiteljski ealj, uvijek prljav od buke s oeve kose, nije mogao smisliti svoju kosu jer se nije dala poeljati. A vie od svega, mrzio je svoje lice osuto pjegama poput deset tisua penija razbacanih po tepihu. U kupaonici je jedino volio labavu dasku u kutu. Tu je skrivao Grimizni zloin i Strane prie .- Arturo! Jaja se hlade.Jaja. O Boe, kako je mrzio jaja.Stvarno su bila hladna; ali ne hladnija od pogleda njegovog oca koji gaje promatrao kad je sjeo. Zatim se sjetio, a taj muje pogled rekao da gaje majka otkucala. O Isuse! Tko bi mislio da e ga vlastita majka otkucati! Bandini je glavom pokazao prema prozoru s osam okana na drugoj strani sobe, jedno nedostaje, otvor je prekriven krpom za sue.-1 tako si ti bratu gurnuo glavu kroz prozor?Toje bilo previe za Federica. Opet je sve to vidio: Arturo je bijesan, Arturo ga gura prema prozoru, lom stakla. Odjednom je Federico poeo plakati. Sino nije plakao, ali sada se sjetio: iz kose mu se cijedi krv, majka mu ispire ranu, govori mu neka bude hrabar. Bilo je5 svojevremeno popularni Sundromani ,d ^, , ^ ,,,.,M AJOHN FANTEstrano. Zato sino nije plakao? Ne sjea se, ali sada plae, prstima tare suze iz oiju.- Zavei! - rekao je Bandini.- Neka tebi netko gurne glavu kroz prozor -jecao je Federico. - Pa da vidimo hoe li ti zaplakati!Arturo gaje prezirao. Zastoje morao dobiti mlaeg brata? Zastoje morao stajati ispred prozora? Kakvi su to ljudi ti Digii? Pogledaj mu oca. Gledaj ga kako vilicom gnjei jaje da mu pokae koliko je ljut. Pogledaj samo taj umanjak na oevoj bradi! I na brkovima. On je ustvari jedan Veliki Mlakonja, pa mora imati brkove, ali zar je ba morao kroz ui trpati ta jaja? Zar nije u stanju pronai usta? O Boe, ti Talijani!Ali Federico je utihnuo. Sinonje muenitvo vie ga nije zanimalo; u mlijeku je pronaao mrvu kruha i to gaje sjetilo na brod koji plovi oceanom; drrrrrr, iao je motorni brod, drrrrrr. A to daje ocean od pravog mlijeka - moe li se onda na Sjevernom polu dobiti sladoled? Drrrrrr, drrrrrr. Odjednom se opet sjetio prole noi. Oi mu se napunie suzama te je zajecao. Ali mrva kruha je tonula. Drrrrr, drrrrrr. Nemoj potonuti, motorni brode! Nemoj potonuti! Bandini gaje gledao.- Za ime Isusovo! - rekao je. - Hoe li konano popiti to mlijeko i prestati se glupirati?

Izustiti ime Kristovo bez razloga, to je kao da ste Mariju oamarili po ustima. Kad se udala za Bandinija, nije zamijetila da psuje. Na to se nikad nije naviknula. A Bandini na sve psuje. Prve engleske rijei koje je nauio bile su jebote bog. Jako se ponosio svojim psovkama. Kad je bio bijesan davao si je oduka na dva jezika.- Dobro - rekao je. - Zato si bratu gurnuo glavu kroz prozor?- Otkud znam? - rekao je Arturo. - Uinio sam to, i eto.Priekaj proljee, BandiniBandini je od uasa zakolutao oima.- A kako zna da te sada neu prebiti na mrtvo ime?- Svevo, rekla je Maria. Svevo. Molim te.- ta sad ti hoe? - rekao je.-Nije bilo namjerno, Svevo -nasmijeila se. -Bilo je sluajno. Djeca ko djeca.S treskom je bacio ubrus. Stegnuo je zube i objema se rukama primio za kosu. Zatim se zaljuljao u stolici, naprijed-natrag, naprijed-natrag.- Djeca ko djeca! -imitirao ju je. -Taj mali gad je bratu gurnuo glavu kroz prozor, a djeca ko djeca! Tko e platiti taj prozor? Tko e platiti doktora kad brata gurne u provaliju? Tko e platiti advokata kad ga poalju u zatvor jer je ubio brata? Ubojstvo u obitelji! O Deo uta me! O Boe, pomogni mi!Maria je odmahnula glavom i nasmijeila se. Arturo je iskrivio usta u ubilaki cerek: dakle i njegov je otac protiv njega, ve ga optuuje za ubojstvo. August je tuno klimnuo glavom, ali bio je jako sretan to nee postati ubojica kao njegov brat Arturo; a August - on e biti sveenik; moda e biti tamo kako bi mu dao posljednju pomast prije negoli Artura poalju na elektrinu stolicu. A Federico - on je sebe vidio kao rtvu srdbe svog brata, vidio je sebe kako opruen lei na pogrebu; svi njegovi prijatelji iz Svete Katarine su tamo, klee i plau; uh, to je grozno. Oi mu opet zaplivae u suzama i on gorko zaplae, pitajui se hoe li dobiti jo jednu au mlijeka.- Mogu dobiti motorni brod za Boi? - rekao je. Bandini gaje zapanjeno pogledao.- Samo nam jo to treba u ovoj obitelji - rekao je. Zatim je sarkastino palucnuo jezikom: - eli li motor-ni brod,. Fpdericp? Onaj to ide pu pu pt pu?JOHN FANTE- E taj hou! - nasmijao se Federico. - Onaj to ide pupu pupu pu pu!Ve je bio u njemu, vozio gaje po kuhinjskom stolu, preko Plavog jezera gore u planine. Bandinijev cerek natjerao gaje da ugasi motor i baci sidro. Sada je bio jako tih. Bandinijev cerek nije prestajao, prolazio je kroz njega. Federico je opet htio zaplakati, ali se nije usudio. Spustio je pogled prema praznoj ai mlijeka, spazio par kapi na dnu i polako ih ispio, kradom pogledavajui oca preko ruba ae. Tamo je sjedio Svevo Bandini - cerekao se. Federico je osjetio kako mu se koa jei.- Ajme meni - cvilio je. - to sam to ja napravio?utnja je prekinuta. Svi su odahnuli, ak i Bandini, koji je dovoljno dugo izvodio tu scenu. Tiho je progovorio.- Nita od motornog broda, shvaa? Nikakvih motornih brodova.I to je sve? Federico je zadovoljno odahnuo. A cijelo je vrijeme mislio kako je otac otkrio da muje upravo on ukrao sitni iz radnih hlaa, razbio ulinu svjetiljku na uglu, na ploi nacrtao sestru Mary Costance, grudom u oko pogodio Stellu Colombo i pljunuo u krstionicu u Crkvi svete Katarine.Umilno je rekao: - Ne elim motorni brod, tata. Ako ti ne eli da ga imam, onda ga ni ja ne elim, tata.Bandini je s odobravanjem klimnuo svojoj eni: tako treba odgajati djecu, govorilo je njegovo klimanje. Ako eli da klinac neto napravi, samo ga otro pogledaj; tako treba odgajati djeake. Arturo je poistio ostatak jaja iz svog tanjura i podrugljivo pomislio: Isuse, kakav je glupan njegov stari! Poznavao je on Federica, znao je kakav je prljavi mali gad taj Federico; ta umilna o prevariti, i odjednom je poa-Priekaj proljee, Bandinilio to ga cijelog nije izbacio, a ne samo glavu, i glavu i noge i sve skupa, van kroz taj prozor.- Kad sam bio mali - poeo je Bandini. - Kad sam bio mali tamo u Starom Kraju...Federico i Arturo su naglo ustali od stola. To su dobro znali. Znali su da e im priati po deset

tisuiti put kako je zaraivao deset centi nosei kamenje na leima, kad je bio mali, tamo u Starom Kraju, kamenje je nosio na leima, kad je bio mali. Taje pria hipnotizirala Sve-va Bandinija. To prisjeanje potiskivalo je i brisalo misli o bankaru Helmeru, rupama u cipelama, kui koja nije otplaena i djeci koju valja prehraniti. Kad sam bio mali: to je pravi san. Protekle godine, prelazak oceana, sve vie usta koja treba hraniti, nevolja stie nevolju, godina za godinom; i time se moe hvaliti ba kao daje stekao veliko bogatstvo. S time nije mogao kupiti cipele, ali to je proivio. Kad sam bio mali... Maria, koja je iznova sluala, pitala se zato to uvijek kae, uvijek potuje godine i pravi se starijim.Stiglo je pismo Donne Toscane, Marijine majke. Donna Toscana s velikom crvenim jezikom, ne toliko velikim da zadri navalu sline kad god bi pomislila na svoju ker udanu za Sveva Bandinija. Maria je prevrtala pismo. Tamo gdje je Donna svojim velikim jezikom ob-lizala kuvertu ljepilo je bilo zadebljano. Maria Toscana, Ulica Walnut 345, Rocklin, Colorado, jer se Donna nije htjela koristiti imenom svoje keri nakon udaje. Teka, divlja slova kao da su iscurila iz krvavog kljuna nekog sokola, pismo seljanke koja je netom zaklala kozu. Maria nije otvorila pismo; znala je to tu pie.Bandini je uao na stranja vrata. U rukama je nosio veliki komad blistavog ugljena. Odloio gaje u kantu za ugljen iza pei. Ruke su mu bile prljave od crne praine, Nauiitio &e; Miomu kodvratoo nositi uRlien; to ieJOHN FANTEenski posao. Nervozno je pogledao prema Mariji. Ona je glavom pokazala prema pismu naslonjenom na oteeni slanik na utom stolnjaku od votanog platna. Grub rukopis njegove punice izvijao mu se pred oima poput siunih zmija. Mrzio je Donnu Toscanu do te mjere da je to graniilo sa strahom. Kad god bi se sreli, sukobljavali su se kao mujak i enka. Sa zadovoljstvom je pocrnjelim, prljavim rukama primio pismo. Uivao je u grubom trganju, ne obraajui panju na njegov sadraj. Prije nego stoje poeo itati pismo, prodorno je pogledao svoju suprugu kako bi joj jo jednom dao do znanja koliko mrzi tu enu koja joj je podarila ivot. Maria je bila bespomona; to nije bila njezina svaa, ignorirala ju je cijelog svog branog ivota, a to bi pismo unitila da joj Bandini nije zabranio ak i otvaranje majinih poruka. On je zlobno uivao u pismima njezine majke, stoje uasavalo Mariju; bilo je neeg mranog i stranog u tome, kao da zaviruje pod mokri kamen. Bilo je to bolesno zadovoljstvo muenika, ovjeka koji je na svoj nain uivao u kanjavanju punice, jer se ova radovala njegovoj bijedi sada kad su mu nadola teka vremena. Bandini je to oboavao, taj progon, jer je u njemu budio neki neobuzdani poriv da se opija. Rijetko je neumjereno pio jer bi mu bilo slabo, ali pismo Donne Toscane posve ga je zaslijepilo. Posluilo mu je kao povod da potrai zaborav jer, kad je pijan, mogao je histerino mrziti svoju punicu, mogao je zaboraviti, mogao je zaboraviti svoju kuu koja nije otplaena, svoje raune, teku monotoniju braka. Bio je to bijeg: dan, dva dana, tjedan hipnoze - a Maria se sjeala razdoblja kad je bio pijan po dva tjedna. Pred njim se nisu skrivala pisma Donne Toscane. Dolazila su rijetko, a znaila su samo jedno: Donna e provesti jedno poslijepodne s njima. Daje dola bez daje Bandini vidio pismo, BandioLbimao da mu je sna.sak-Priekaj proljee, Bandinirila pismo. Kad je zadnji put to uinila, Svevo je izgubio kontrolu i estoko pretukao Artura jer mu je presolio makarone - beznaajan prijestup, koji, naravno, u normalnim okolnostima ne bi ni primijetio. Ali pismo je bilo skriveno i netko je zbog toga morao platiti.To najnovije pismo datirano je dan ranije, 8. prosinca, na blagdan Bezgrenog zaea. Dok je Bandini itao, lice mu je pobijelilo, a krv mu se povukla kao kad pijesak guta oseku. U pismu je stajalo:Draga moja Marijo!Danas je sveti blagdan nae Blaene Djevice, pa idem u crkvu da se pomolim za tebe koja pati. Moje je srce s tobom i tom jadnom djeicom, tom ukletom tragedijom u kojoj ivi. Molila sam Blaenu Djevicu neka ti se smiluje, neka donese sreu tim malianima koji ne zasluuju svoju sudbinu. U nedjelju poslijepodne sam u Rocklinu, a odlazim onim autobusom u osam sati. Ljubim i grlim tebe i tvoju djecu.

Donna ToscanaBandini je odloio pismo i poeo gristi ionako raspucane nokte, a da nije ni pogledao svoju enu. Prstima je cupkao donju usnu. Negdje u njemu poelo je kuhati. Ona je to osjetila, kako nadolazi iz kutova sobe, iz zidova i s poda, taj vonj koji se komeao posve izvan nje. Kako bi se pribrala, poravnala je bluzu.Popustljivo je rekla: - E sad, Svevo...Ustao je i utipnuo je za bradu, zlobno se smjekajui da joj stavi do znanja kako taj izljev emocija nije ozbiljan, i napustio sobu.- O Marijo! - zapjevao je, u glasu mu nije bilo muzike, samo je mrnja izbacivala ljubavne stihove iz nj egova grla. - O Marijo, Q Marij o! QuqnfQMfflrifi per-JOHN FANTEPriekaj proljee, Bandinidato per te! Fa me dor me! Fa me dor me! 0 Marijo, o Marijo! Koliko sam besanih noi proveo zbog tebe! O, pusti me spavati, moja draga Marijo!Nije se mogao zaustaviti. Sluala je kako mu sta-njene potplate struu po podu poput kapljica vode poprskanih po tednjaku. ula je kako je zamahnuo svojim pokrpanim i prepravljenim kaputom dok gaje oblaio. Zatim trenutak tiine, a onda je ula kako je kresnula ibica i znala je daje zapalio cigaru. Njegov bijes nije mogla podnijeti. Umijeati se, znailo bi dati mu povod da se na nju obrui. Dok je prilazio ulaznim vratima, zadrala je dah: ta su vrata bila ostakljena. Ali ne - tiho ih je zatvorio i otiao. Uskoro e se sresti sa svojim dobrim prijateljem, Roccom Sacconeom, kamenorescem, jedinom ljudskim biem koje je doista mrzila. Rocco Sacco-ne, prijatelj iz djetinjstva Sveva Bandinija, pijanica i neenja koji je pokuao sprijeiti Bandinijev brak; Rocco Saccone koji je cijele godine nosio bijelu odjeu od flanela i odvratno se hvalisao svojim zavoenjima udanih Amerikanki subotom naveer na plesnjaku u Odd Fel-lows Hallu. Mogla je vjerovati Svevu. Mozak e mu se utopiti u moru viskija, ali ne bije prevario. To je znala. Doista? Nestalo joj je daha pa se sruila u stolicu i zaplakala zagnjurivi lice u dlanove.2.U osmom razredu kole svete Katarine bilo je petnaest do tri. Sestra Mary Celia, koju je uljalo stakleno oko, bila je jako loe volje. Lijevi kapak i dalje se trzao posve izvan kontrole. Dvadeset uenika, jedanaest djeaka i devet djevojica, promatralo je kapak koji se trzao. Petnaest do tri: jo petnaest minuta. Nellie Doyle, kojoj je tanka haljina zapela izmeu guzova, navodila je ekonomske uinke Eli Whitneyjeva stroja za egreniranje pamuka, a dva djeaka iza nje, Jim Lacey i Eddie Holm, umirala su od smijeha, ali ne glasno, zbog haljine koja joj je zapela izmeu guzova. Neprestano su upozoravani da se pripaze ako kapak na staklenom oku stare Celije pone poskakivati, ali pogledaj tu Doyleovu!- Ekonomski uinci stroja za egreniranje pamuka Elija Whitneya bez presedana su u povijesti pamuka -rekla je Nellie.Sestra Mary Celia skoila je na noge.- Holm i Lacey! - naredila je. - Ustanite! Nellie je zbunjeno sjela, a dva djeaka su ustala.Laceyeva koljena su kljocnula, razred se hihotao, La-cey se cerekao i onda je pocrvenio. Holm se zakaljao sputene glave dok je itao natpis na svojoj olovci. Prvi put je u ivotu proitao taj natpis i bio je zateen da tu pie samo Walter Pencil Co.- Holm i Lacey - rekla je sestra Celia. - Dosta mi je ve cerekanja lupea u mom razredu. Sjednite! - Zatim se obratila cijeloj grupi, ali, ustvari, govorila je samoJOHN FANTEdjeacima, jer s djevojicama je rijetko imala problema: - A sljedei klipan kojeg uhvatim kako ne prati nastavu, morat e ostati do est sati. Nastavi, Nellie.Nellie je opet ustala. Lacey i Holm, zaueni to su se tako lako izvukli, gledali su na drugu stranu, obojica ustraeni kako e se opet poeti smijati ako je Nellie-na haljina jo uvijek onako uvuena.- Ekonomski uinci stroja za egreniranje pamuka Elija Whitneya bez presedana su u povijesti pamuka -rekla je Nellie.Lacey se apatom obratio djeaku ispred sebe.

- Hej, Holm. Pogledaj samo onog Bandinija. Arturo je sjedio na drugoj strani razreda, u treojklupi. Glavu je spustio nisko, prsa prislonio na klupu, a uz tintarnicu je postavio maleno ogledalo u koje je gledao dok je vrhom olovke prelazio du nosa. Brojao je svoje pjege. Sino prije spavanja liceje natrljao limunovim sokom: to bi navodno trebalo posve oistiti pjege. Brojao je, devedeset tri, devedeset etiri, devedeset pet... Obuzeo gaje osjeaj besmisla ivota. Pogledaj samo, cia zima, sunce se tek nakratko pomalja kasno poslijepodne, a po nosu i obrazima izbrojao je jo pet pjega: ukupno ih je devedeset i pet. Kakvog smisla ima ivot? A sino je upotrijebio sok od limuna. Tko je ta laljivica koja je u jueranjem izdanju Denver Posta, u rubrici za domainstvo, napisala kako pjege bjee poput vjetra od limunova soka? Kao da nije bilo dovoljno loe to ima tolike pjege i stoje, koliko mu je poznato, on je jedini pjegavi Digi na svijetu. Otkud mu samo te pjege? S koje je obiteljske strane naslijedio ta sitna crvenkasta obiljeja zvijeri? Tmurno je poeo brojati po lijevom uhu. Jedva je uo slabani izvjetaj o ekonomskim uincima stroja za egreniranje pamuka Elija Whitneya. Sada je odgovarala Josephine Perlotta: kome je dovraga staloPriekaj proljee, Bandinido toga to Perlotta ima za rei o stroju za egreniranje pamuka? Ona je Digi - kako bi ona mogla ita znati o stroju za egreniranje pamuka. U lipnju, Bogu hvala, zavrit e ovu usranu katoliku kolu i upisati se u normalnu srednju kolu, gdje je Digia malo i ne dre se skupa. Na lijevom uhu ve je doao do sedamnaest, dvije vie nego juer! Proklete pjege! Sada je neki novi glas govorio o stroju za egreniranje pamuka; glas je kao tiha violina vibrirao u njegovom tijelu, zaustavljao mu dah. Odloio je olovku i duboko uzdahnuo. Stajala je ispred njega -njegova prekrasna Rosa Pinelli, njegova ljubav, njegova djevojka. E ti stroju za egreniranje pamuka! E ti divni Eli Whitneyu! O Rosa, kako si lijepa. Volim te, Rosa, volim te, volim, volim!Bila je Talijanka, naravno; ali to ona tu moe? O pogledaj joj kosu! Pogledaj joj ramena! Pogledaj tu ljupku zelenu haljinu! Posluaj taj glas! O Rosa! Reci im, Rosa! Reci im o tom stroju za pamuk! Znam da me mrzi, Rosa. Alija te volim, Rosa. Volim te, i jednog dana vidjet e me kako igram za New York Yankse, Rosa. Bit u tamo na sredini igralita, draga, i ti e mi biti cura, sjedit e u loi kod tree baze, ja u utravati, bit e to pred sam kraj utakmice, a Yanksi e zaostajati za tri boda. Ali ne brini nita, Rosa! Stii emo ih, tamo su trojica spremna za napad, pogledat u te, ti e mi dobaciti poljubac, a ja u raspaliti lopticu daleko preko zida igralita. To e ui u povijest, draga. Poljubit e me i ja u ui u povijest!- Arturo Bandini!Tada vie neu biti pjegav, Rosa. Nee ih vie biti - uvijek nestanu kad odraste.- Arturo Bandini!JOHN FANTEPriekaj proljee, BandiniPromijenit u ime, Rosa. Zvat e me Banning, Banning Bambino6: Art, Bandit s palicom...- Arturo Bandini!Sada je uo. Nestalo je urlikanje gomile na finalu amerikih liga. Digao je pogled i vidio kako se sestra Ce-lia naginje za katedrom, lupa akom, dok joj se lijevo oko trza. Gledali su ga, svi su ga gledali, ak mu se i Rosa smijala, a kad je shvatio daje matao na glas, eludac mu se okrenuo. Drugi su se mogli smijati ako su to htjeli, ali Rosa - ah Rosa, njezin je smijeh bio ubojitiji od ostalih, osjeao je kako ga ranjava i mrzio ju je: ta Digika, ki Digia rudara koji je radio u onoj selendri od Louis-villea: prokleti prljavi rudar. Zove se Salvatore; Salvato-re Pinelli, radio je najgore poslove u rudniku. Moe li on sagraditi zid koji e trajati godinama, stotinu, dvije stotine godina? Tja - ta budala, on ima rudarski kramp i lampu na kacigi, mora se sputati pod zemlju i zaraivati za ivot kao prokleti prljavi digiki takor. On se zove Arturo Bandini, pa ako itko u ovoj koli ima s tim problema, neka to kae sad i razbit e mu nos.- Arturo Bandini!- Dobro - otegnuto je odgovorio. - Dobro, sestro Celia. uo sam vas.Zatim je ustao. Razred gaje gledao. Rosa je neto apnula djevojici do sebe, smijuljei se kriomice iza ruke. Vidio je tu kretnju i dolo mu je da povie na nju, mislei da mu je neto rekla zbog pjega, ili zbog velike zakrpe na koljenima, ili zbog toga to se nije oiao, ili zbog prepravljane oeve

koulje koja mu nikako nije pristajala.- Bandini - rekla je sestra Celia. - Ti si izvan svake sumnje idiot. Upozorila sam te da bolje pazi. Takva6 Banning Bambino (eng./tal.) - slobodno prevedeno: mali prokletnikglupost mora se nagraditi. Ostat e poslije kole sve do est sati.Sjeo je, a zvono u tri sata histerino se oglasilo po hodnicima.Ostao je sam sa sestrom elijom koja je za katedrom ispravljala zadanice. Nije ga zamjeivala, a lijevi joj se kapak iritantno trzao. Tog zimskog popodneva na jugozapadu se pojavilo blijedo, bolesno sunce, nalik izlizanom mjesecu. Sjedio je nalaken na klupu i promatrao hladno sunce. S druge strane prozora, inilo se da jele u drvoredu postaju jo hladnije pod svojim tunim bijelim teretom. Negdje na ulici uo se povik nekog djeaka, zatim zveckanje lanaca za snijeg. Mrzio je zimu. Mogao je zamisliti igralite za bejzbol iza kole, prekriveno snijegom, poetna crta zatrpana nevjerojatnom teinom - itav taj prizor, tako samotan, tako tuan. to se moe raditi zimi? Bio je skoro zadovoljan to tu sjedi, a kazna gaje zabavljala. Uostalom, ruje bilo dobro sjediti kao i bilo gdje drugdje.- elite li da neto napravim, sestro Celia? - upitao je.Ne diui pogled sa zadanica, odgovorila je: -Hou da mirno sjedi i bude tiho - ako je to mogue. Nasmijeio se i otegnuo: - U redu, sestro. Cijelih deset minuta bio je miran i tih.- Sestro - rekao je. - Hoete da obriem plou?- Za to je netko plaen - rekla je. - Ustvari, mislim da tom ovjeku i previe za to plaamo.- Sestro - rekao je. - Volite li bejzbol?- Nogomet je moj sport - rekla je. - Mrzim bejzbol. Dosadan mi je.- To je zato jer ne shvaate suptilniju stranu te igre.JOHN FANTE- Tiho, Bandini - rekla je. - Ako moe. Promijenio je poloaj, bradu je poloio na ruke ipaljivo ju promatrao. Lijevi kapak se neprestano trzao. Pitao se kako je dobila stakleno oko. Oduvijek je sumnjao da ju je netko pogodio lopticom za bejzbol; sada je bio gotovo siguran u to. U Svetu Katarinu dola je iz Fort Dodgea, u Iowi. Pitao se kakav bejzbol igraju u Iowi, ima li tamo puno Talijana.- Kako ti je majka? - upitala je.- Ne znam. Dobro, ini mi se.Prvi put je digla glavu s posla i pogledala ga. - Kako to misli, ini mi se. Zar ne zna? Tvoja je majka jako dobra osoba, predivna osoba. Ona ima duu anela.Koliko mu je poznato, jedino on i njegova braa pohaaju tu katoliku kolu besplatno. kolarina je iznosila samo dva dolara mjeseno po ueniku, ali za njega i brau to bi bilo est dolara mjeseno, a nisu nikad plaali. Ta ga je iznimka strano pekla, taj osjeaj da drugi plaaju ali ne i on. Ponekad bi njegova majka stavila par dolara u omotnicu i rekla mu neka je preda Sestri nadstojnici, za raun. To je bilo jo odurnije. Uvijek se estoko protivio. Meutim, Augustu nje bilo teko isporuiti te povremene omotnice; tovie, tomu se radovao. Zbog toga je mrzio Augusta, zbog toga stoje isticao njihovo siromatvo, stoje uvijek sa zadovoljstvom podsjeao asne na to da su siromani. Ionako nikad nije htio ii u kolu asnih sestara. Mogao ju je otrpjeti samo zbog bejzbola. Kad mu je sestra Celia rekla da njegova majka ima predivnu duu, znao je da je mislila kako je njegova majka imala hrabrosti da se rtvuje i trpi zbog tih malih omotnica. Ali po njemu, tu nije bilo nikakve hrabrosti. To je bilo grozno, to je mrzio, po tome su on i njegova braa drugaiji od ostalih. Zato, to ustvari nije znao - ali tako je bilo, taj osjeaj po kojemu se u svojimPrieka] proljee, Bandinioima oni razlikuju od svih ostalih. Na neki nain to se uklapa u shemu koja ukljuuje njegove pjege, ianje, zakrpe na koljenima i to to je Talijan.- Ide li ti otac nedjeljom na misu, Arturo?- Naravno - rekao je.Grlo mu se stisnulo. Zato mora lagati? Njegov je otac na misu iao samo na Badnjak ujutro, i ponekad na uskrnju nedjelju. Lagao ili ne, bio je zadovoljan to mu je otac prezirao misu. Nije

znao zato, ali to mu je godilo. Sjetio se to mu je otac rekao. Svevo je rekao: ako je Bog posvuda, zato bih onda nedjeljom iao u crkvu? Zato ne bih poao dolje do kartanice? Zar Bog nije i tamo? Njegova bi se majka uvijek stresla od uasa nad takvom teologijom, ali pamtio je njezin neuvjerljiv odgovor, onaj isti koji je nauila na vjeronauku prije toliko godina. To je naa kranska dunost, stoji u vjeronauku. to se njega tie, on ponekad ide na misu, a ponekad ne ide. Kad ne bi iao, obuzeo bi ga uasan strah, osjeao bi se jadno i ustraeno sve dok na ispovijedi to breme ne bi zbacio sa sebe.U etiri i trideset sestra Celia bila je gotova s ispravljanjem zadanica. On je sjedio odsutan, umoran i izmuen vlastitim nestrpljenjem da neto napravi, bilo to. Razred je bio u polumraku. Na tmurnom istoku pomolio se mjesec, a ako se uspije iskobeljati, bit e to bijeli mjesec. Rastuio se u tom polumraku. To je razred u koji tiho ulaze asne na debelim potplatima. Prazne klupe alobno su govorile o djeci koja su otila, a njegova klupa kao da se s tim slagala: njena topla intima kazivala mu je neka ode kui kako bi mogla biti sama s drugima. Izgrebenoj i oznaenoj njegovim inicijalima, umrljanoj tintom, toj je klupi bilo dosta njega kao to je i njemu bilo dosta te klupe. Sada su se gotovo uzajamno mrzili, a ipak su imali dovoljno strpljenja jedno za drugo.JOHIN FANTESestra Celia je ustala i skupila papire.- U pet moe otii - rekla je. - Ali pod jednim uvjetom...Radoznalost oko toga kakav je to uvjet nestala je u njegovoj apatiji. Ispruenih nogu pod klupom ispred sebe, jedino se mogao guiti u vlastitom gaenju.- Hou da ode odavde u pet sati i poe do Svetog sakramenta, hou da zamoli Blaenu Djevicu neka blagoslovi tvoju majku i donese joj sreu koju zasluuje - nesretnica.Zatim je otila. Nesretnica. Njegova majka - nesretnica. Obuzeo gaje oaj i oi su mu zasuzile. Posvuda je isto, uvijek njegova majka - nesretnica, uvijek nesretna i nesretna, uvijek takva, ta rije, uvijek u njemu i oko njega, pa je odjednom zaplakao u tom polumranom razredu, jecao je na sav glas, plakao i guio se, ne zbog toga, ne zbog nje, zbog njegove majke, ve zbog Sveva Ban-dinija, svog oca, lica svog oca, tih kvrgavih ruku svog oca, zbog zidarskog alata svog oca, zbog zidova koje je njegov otac sazidao, stuba, tukatura, spalionica i katedrala, i sve je to bilo prekrasno, zbog onog stoje osjeao kad bi njegov otac pjevao o Italiji, o talijanskom nebu, o Napuljskom zaljevu.U petnaest do pet njegov je jad ishlapio. Razred je bio gotovo posve u tami. Rukavom je obrisao nos i osjetio kako mu srce ispunjava spokoj, dobroduje, mir zbog kojeg je narednih petnaest minuta predstavljalo pravo sitnicu. Htio je upaliti svjetlo, ali Rosina kua je bila iza prazne parcele s druge strane ulice, te je sa stranjeg trijema mogla vidjeti kolske prozore. Mogla bi vidjeti upaljena svjetla i to biju podsjetilo kako je on jo uvijek u razredu.Rosa, njegova djevojka. Mrzila gaje, ali bila mu je djevojka. Zna li koliko je voli? Je li ga zbog toga mrzi-Priekaj proljee, Bandinila? Moe li vidjeti to se to zbiva u njemu, da li mu se zato smije? Priao je prozoru i ugledao svjetlo u kuhinji Rosine kue. Negdje pod tim svjetlom Rosa hoda i die. Moda sada ui, jer Rosa je jako marljiva i ima najbolje ocjene u razredu.Okrenuo se na drugu stranu i priao njezinoj klupi. Bila je posve drugaija od svega u toj prostoriji: bila je istija, djevojaka, povrina joj je svjetlija i bolje ulatena. Sjeo je na njezinu stolicu i obuze ga snaan osjeaj. Rukama se hvatao za dasku, posegnuo je u malenu ladicu gdje je drala knjige. Prstima je napipao olovku. Paljivo ju je pregledao: vidio se slab trag njezinih zuba. Poljubio ju je. Poljubio je knjige koje je tamo naao, sve su bile uredno sloene i omotane mirisnim, istim, bijelim votanim platnom.U pet sati posve gaje obuzela ljubav prema Rosi, Rosa, Rosa, neprestano je ponavljao dok je silazio niz stubite i ulazio u zimsku veer. Crkva svete Katarine je tik do kole. Rosa, volim te!U transu je iao kroz tamu koja je skrivala prolaz u sredini, na vrhovima prstiju i elu jo osjea hladnou svete vodice, koraci mu odjekuju u crkvi, miris tamjana, miris tisua pogreba i tisua krtenja, slatki miris mrtvih i opori miris ivih mijeao mu se u nosnicama, prigueno treperenje svijea, jeka njega samog kako na prstima ide kroz dugi prolaz, a u srcu mu: Rosa.

Kleknuo je pred Sveti Sakrament i pokuao se pomoliti kako mu je reeno, ali misli su mu lutale i plovile snatrei o njezinom imenu, i odjednom je shvatio daje poinio grijeh, veliki i straan grijeh upravo tu pred Svetim Sakramentom, jer je zloesto razmiljao o Rosi, razmiljao o njoj onako kako je to zabranjeno vjeronaukom. vrsto je sklopio oi pokuavajui sprijeiti zlo, ali ono se vratilo jo jae, zamislio je greni prizor bez premca.JOHN FANTEPriekaj proljee, Bandinineto to mu nikad prije u ivotu nije palo na pamet, pa je ostao zapanjen ne samo zbog uasa svoje due pred Bogom, nego zbog vrtoglave ekstaze te nove misli. Nije to mogao podnijeti. Zbog toga bi mogao umrijeti: Bog bi ga mogao smjesta zgromiti. Ustao je, prekriio se i pobjegao, istrao je uasnut iz crkve, ta grena misao kao da gaje na krilima pratila. I kad je izaao na sleenu ulicu pitao se kako je uope izvukao ivu glavu, jer taj bijeg kroz onaj dugi prolaz kojim su u crkvu uneseni toliki mrtvi kao da nije imao kraja. Kad se naao na ulici i ugledao prve zvijezde, vie nije bilo ni traga onim pokvarenim mislima. Bilo je previe hladno. Ubrzo je poeo drhtati, jer iako je obukao tri dempera, nije imao ni topli kaput ni rukavice, pa je pljeskao rukama da se ugrije. Htio je proi pored Rosine kue, premda je to dulji put do doma. Kua Pinellijevih smjetena je ispod topola, dvadesetak metara od plonika. Zastori na dva prozora prema ulici bili su navueni. Stajao je na poetku staze prekrienih ruku, zavuenih pod pazuha da se utopli, oekujui neki znak od Rose, njezinu siluetu kako promie s one strane prozora. Cupkao je nogama, iz usta mu je izbijala bijela para. Nema Rose. Zatim se sagnuo da u dubokom snijegu na stazi promotri malene djevojake otiske stopala. Rosini - u tom dvoritu nema nikog osim Rose. Ledenim je prstima zahvatio snijeg s otiskom stopala, objema ga rukama podigao i odnio sa sobom niz ulicu...Kod kue je zatekao brau kako veeraju u kuhinji. Opet jaja. Iskrivio je usta dok je stajao kod pei, grijui ruke. August progovori, usta natrpanih kruhom:- Donio sam drva, Arturo. Ti donesi ugljen. -Gdjeje mama?- U krevetu - ree Federico. - Dolazi baka Donna.- Tata je ve pijan?- Nije kod kue.- Zato baka mora dolaziti? - ree Federico. - Tata se uvijek napije.- Uh, ta stara kuja! - ree Arturo.Federico je volio psovke. Nasmijao se. - Ta stara angrizava kuja - rekao je.- To je grijeh - ree Augusto. - To su dva grijeha. Arturo se podrugljivo nacerio. - Kako to misli,dva grijeha?- Jedan zbog psovke, drugi jer ne potuje oca i majku.- Baka Donna mi nije majka. -To ti je baka.- Jebe nju. -I to je grijeh.- Uh, zavei gubicu.Kad je ugrijao ruke, uzeo je veliku i malu kantu iza pei i nogom otvorio stranja vrata. ustro maui kantama iao je ravno ucrtanom stazom do spremita za ugljen. Ugljena je bilo sve manje. To znai da e majka dobiti svoje od Bandinija koji nikako da shvati zato se troi toliko ugljena. Znao je da na skladitu ugljena poduzea Big 4 vie nema kredit. Napunio je kante divei se domiljatosti svog oca u izbjegavanju plaanja. Nije ni udo to mu je otac pijan. I on bi se napio kad mi morao nabavljati stvari, a da je bez novaca.Buka ugljena sruenog u limene kante uznemirila je Marijine kokoi u kokoinjcu s druge strane staze. Pospano su se teturale na mjeseini stoje natopila dvorita, gladno zurei u djeaka koji se pojavio na vratima spremita. Pozdravile su ga kvocanjem gurnuvi svoje smijene glave kroz ianu ogradu. uo ih je, pa se uspravio gledajui ih s mrnjom.JOHN FANTE- Jaja - rekao je. - Jaja za doruak, jaja za ruak, jaja za veeru.Izabrao je komad ugljena veliine svoje ake i odmaknuo se da odmjeri udaljenost. Stara smea koko najblie njemu pogoena je u glavu, komad ugljena joj je skoro otkinuo glavu odbijajui se po kokoinjcu. Zate-turala je, pala, polako ustala i opet pala, dok su ostale krijetale od straha i

nestale pod strehom kokoinjca. Stara smea koko je opet na nogama, bezglavo skaku-ui po dvoritu prekrivenom snijegom, ostavljajui u cik-caku svijetlocrvene, neobine tragove po snijegu. Umirala je polako, vukui okrvavljenu glavu za sobom dublje u snijeg uz ogradu. S ledenim zadovoljstvom je promatrao patnje te ptice. Kad se zadnji put stresla, pro-gunao je i ponio kante ugljena do kuhinje. Nakon nekoliko trenutaka se vratio i uzeo mrtvu koko.- A zato si to napravio? - ree August. - To je grijeh.- Uh, zaepi gubicu - ree prijetei mu akom.Priekaj proljee, Bandini3.Maria je bolesna. Federico i August su na vrhovima prstiju uli u mranu spavau sobu gdje je leala, tako hladnu od zime, tako toplu od miomirisa s toaletnog stolia; osjeao se slabi miris mamine kose, snaan miris Bandinija, njegove odjee negdje po sobi. Maria je otvorila oi. Federico samo to nije zaplakao. August je bio uznemiren.- Gladni smo - rekao je. - Gdje te boli? -Ustat u-rekla je.uli su kako joj kripe zglobovi, vidjeli kako joj se krv vraa u bijele obraze, osjetili pljesnivost njezinih usana i jad njezina ivljenja. August je to mrzio. Odjednom je u svom dahu osjetio taj okus pljesni.- Gdje te boli, mama?Federico je rekao: - Za kog nam vraga baka Don-na mora dolaziti u kuu?Ustala je osjeajui muninu. Stisnula je zube da sprijei navalu povraanja. Stalno je bila bolesna, ali njezine su bolesti oduvijek bile bez simptoma, bol bez krvi ili modrice. Soba se poela okretati od njezina oaja. Braa su skupa poeljela da pobjegnu u kuhinju, gdje je bilo svijetlo i toplo. Osjeali su krivnju.Arturo je sjedio s nogama na cjepanicama pored pei. U kutu je leala mrtva koko, iz kljuna joj se cijedila crvena boja. Kad je Maria ula nije se iznenadila. Arturo je gledao Federica i Augusta koji su gledali majku. Bili su razoarani jer ju mrtva koko nije uznemirila.JOHN FANTE- Odmah nakon veere svi se morate okupati - rekla je. - Sutra dolazi baka.Braa su sjela gunajui i cendrajui. Nisu imali kadu. Kupanje znai nalijevati vodu u korito na kuhinjskom podu, posao koji je Arturo sve vie mrzio, jer je sad ve odrastao i gotovo da vie nije mogao stati u korito.Preko etrnaest godina Svevo Bandini je neprestano obeavao da e postaviti kadu. Maria se sjeala prvog dana kad je s njim ula u tu kuu. Kad joj je pokazao ono stoje laskavo nazvao kupaonicom, brzo je dodao da e ve idui tjedan postaviti kadu. Nakon etrnaest godina na tome je i ostalo.- Idui tjedan - rekao bi. - Pobrinut u se za tu kadu.To je obeanje postalo dijelom obiteljskog folklora. Djeaci su uivali. Iz godine u godinu Federico ili Arturo bi pitali: - Tata, kad emo dobiti kadu? - a Bandini bi vrsto obeao idui tjedan, ili prvog dana u tjednu.Kad bi se nasmijali uvi ga kako to neprestano ponavlja, pogledao bi ih i rekao da budu tiho i neka uu-te. - Stoje kog vraga tako smijeno? -1 on je, kad bi se kupao, gunao i psovao korito u kuhinji. Djeaci su ga mogli uti kako se jada na ivot i buno obeava.- Idui tjedan, tako mi Boga, idui tjedan!Dok je Maria pripremala koko za veeru, Federico je poviknuo: - Meni batak! - i s depnim noiem nestao iza pei. Sjedei na drvenom sanduku za trijee rezbario je brodove da plove dok se bude kupao. Napravio je i poslagao tuce brodova, velikih i malih, tu je dovoljno drva da se do pola napuni korito, da ne spominjemo vodu koju e istisnuti njegovo tijelo. Ali un vie timPriekaj proljee, Bandinibolje: mogao bi ak prirediti pomorsku bitku, pa makar morao sjediti na nekima od svojih rezbarija.August je zgrbljen u kutu uio latinsku liturgiju za ministrante. Otac Andrew dao mu je molitvenik kao nagradu za iznimnu pobonost tijekom mise, jer je takva pobonost pravi trijumf fizike izdrljivosti; dok se Arturo, koji je takoer bio ministrant, mekoljio na koljenima kleei za dugog sluenja Velike mise - ili bi se e-ao, zijevao, ili bi zaboravio to treba odgovoriti sveeniku -

Augusta se nikad nije moglo okriviti zbog takvog neposluha. Doista, August je bio jako ponosan na vi-e-manje neslubeni rekord koji dri u Drutvu ministra-nata. To znai: on moe kleati posve uspravno sklopljenih ruku dulje od bilo kojeg drugog ministranta. Ostali ministranti otvoreno su priznali Augustovu nadmo na tom podruju, i nitko od etrdeset pripadnika tog drutva nije ga se usudio izazvati. To to njegov talent za dugotrajno kleanje nije osporavan esto je znalo nervirati ampiona.Augustova velika pobonost i njegovo besprijekorno sluenje kao ministranta, Mariji je predstavljalo neizmjerno zadovoljstvo. Kad god bi asne ili neki od upljana spomenuli kako je August nadaren za slubu, blistala je od sree. Nikad nije propustila nedjeljnu misu na kojoj je sluio August. Dok je kleala u prvom redu, tik do glavnog oltara, pogled na njezina sina u sutani i misnoj koulji do kraja ju je ispunjavao. Njegova halja dok je hodao, njegova predanost slubi, njegovi neujni koraci po dubokom crvenom tepihu, bio je to san u budnom stanju, raj na zemlji. Jednog dana August e biti sveenik; sve ostalo je beznaajno; ona moe patiti i ropski raditi; moe neprestano umirati ali rnHiln if RmiK........JOHN FANTEslugu, po tome je posveena, izabrana, majka sveenika, u srodstvu s Blaenom Djevicom...S Bandinijem je bilo drugaije. August je jako poboan i eli postati sveenik - si. Ali Chi copro! Za kojeg vraga, proi e ga to. Prizor s njegovim sinovima kao ministrantima vie gaje zabavljao nego to mu je davao duevno zadovoljstvo. Kad je u rijetkim prilikama iao na misu i vidio ih, obino na Boi ujutro kad ta sjajna katolika ceremonija poprima svoj najrazraeniji oblik, nije mogao suzdrati smijeh dok bi gledao svoja tri sina kako sveano prolaze crkvom. Tada ih nije vidio kao posveenu djecu ogrnutu skupom ipkom koja su posve blizu Svemoguem; ta slubena odora prije je isticala kontrast, pa ih je jednostavnije i bolje vidio kakvi doista jesu, ne samo svoje sinove nego i druge ministrante -divljake, bezobraznu djecu kojoj je neudobno i koju svrbe teke sutane. Od pogleda na Artura koji se guio od uskog celuloidnog ovratnika podignutog do uiju, na njegovo crveno i nateeno pjegavo lice, na njegovu estoku mrnju prema cijeloj ceremoniji, Bandini bi glasno hihotao. to se tie malenog Federica, i on je takav, vrag u najboljem izdanju. Bez obzira na aneoske uzdahe ena, Bandini je znao daje djeacima neugodno, da se srame i uasno dosauju. August eli biti sveenik; uh, proi e ga. Odrast e i zaboraviti na sve to. Odrast e i bit e muko, ili e ga on, Svevo Bandini, na mrtvo prebiti.Maria je primila mrtvu koko za noge. Kad ju je rasporila i poela istiti djeaci su zaepili nos i pobjegli iz kuhinje.- Meni batak - ree Federico.- uli smo te i prvi put - ree Arturo.Bio je loe volje, savjest gaje pekla zbog ubojstva tgkpkpj., Poinio je srnrtni grijeh, Uijeubrjanje kokoiPriekaj proljee, Bandinisamo manji grijeh? Leei na podu u dnevnom boravku, dok gaje vrelina trbuaste pei arila sa strane, tmurno je mozgao o tri elementa koja po vjeronauku, tvore smrtni grijeh: prvo, greno djelo; drugo, puna svijest o tome; tree, potpuna suglasnost s time.Misli su mu se uspinjale u tmurnoj spirali. Sjetio se one prie sestre Justine o ubojici koji je i u budnom stanju i u snu pred sobom neprestano vidio izoblieno lice ovjeka kojeg je ubio; ta gaje prikaza muila, optuivala ga sve dok prestravljeni ubojica nije priznao i pred Bogom izrekao svoj gnusni zloin.Je li mogue da e i On tako patiti? Ta sretna koko koja nije nita slutila. Prije sat vremena taje ptica bila iva, spokojna na svijetu. Sada je mrtva, hladnokrvno ubijena njegovom rukom. Hoe li ga do kraja ivota progoniti lik te kokoi? Buljio je u zid, treptao oima i duboko disao. Tamo je - mrtva koko gleda ga ravno u oi, pakosno kvoca! Skoio je na noge, pourio do spavae sobe i zakljuao vrata:- O Djevice Marijo, pusti me na miru! Nisam to htio! Kunem se Bogu da ne znam zato sam to uinio! Molim te, draga kokoi! Draga kokoi, kajem se to sam te ubio!Smjetaje poeo izgovarati cijeli niz Zdravo Marija i Oenaa dok ga koljena nisu zaboljela, dok

nije zakljuio kako je etrdeset pet Zdravo Marija i devetnaest Oenaa dovoljno za pravu pokoru. Ali praznovjerje oko broja devetnaest nagna ga da izusti jo jedan Oena, kako bi ih bilo dvadeset. Onda je, muen grizo-dujem o moebitnoj uskogrudnosti, izrekao jo dvije Zdravo Marije i dva Oenaa kako bi izvan svake sumnje; dokazao da nije praznovjeran,, da ne vjeruje u broje-JOHN FANTEve, jer je vjeronauk izriito osporavao bilo kakvo praznovjerje.Mogao je nastaviti s molitvama, ali majka ga je pozvala na veeru. Na sredinu stola u kuhinji stavila je tanjur prepun smee prene piletine. Federico je procvi-lio i poeo kuckati vilicom po svom tanjuru. Poboni August je pognuo glavu i prije jela izrekao molitvu. Jo dugo nakon to je zavrio s molitvom ostao je pognut, vrat gaje bolio, pitajui se zato majka nije nita rekla. Federico je gurnuo Artura, a onda pokazao dugi nos pobonom Augustu. Mariaje gledala prema pei. Okrenula se s kutlaom za umak u ruci i ugledala Augusta, njegovu pokorno sputenu zlaanu kosu.- Ti si dobar djeak, Auguste - nasmijeila se. -Dobar djeak. Bog te blagoslovio!August je podignuo glavu i prekriio se. Ali do tada je Federico ve poharao piletinu, a oba batka su nestala. Jedan je Federico glodao, a drugi je sakrio izmeu nogu. August je srdito pogledom preao po stolu. Sumnjao je na Artura, koji je sjeo bez apetita. Zatim je Maria sjela. U tiini je mazala margarin na kruh.Arturova usta bila su iskrivljena u grimasi dok je promatrao vruu, raskomadanu koko. Prije sat vremena taje koko bila sretna, nije znala za ubojstvo koje joj se spremalo. Pogledom je okrznuo Federica kome je iz usta ispadalo dok je prodrljivo gutao sono meso. Arturu se smuilo. Mariaje gurnula tanjur s piletinom blie njemu.- Arturo - ne jede nita.Vrhom viljuke je nevoljko bockao po mesu. Naao je izdvojeni komad, jedni komad koji je jo gore izgledao kad ga je stavio na svoj tanjur - eludac. Boe, molim te neka vie nikad ne naudim ivotinjama. Oprezno je griznuo. Nije loe. Jako je ukusno. Zagrizao je iz-Priekaj proljee, Bandininova. Nacerio se. Posegnuo je jo jednom. Jeo je s tekom, traei bijelo meso. Znao je gdje je Federico sakrio drugi batak. Zavukao je ruku ispod stola i maznuo ga Fe-dericu iz krila a da to nitko nije primijetio. Kad je pojeo batak, nasmijao se i mlaem bratu na tanjur bacio kost. Federico je gledao uzbueno pipajui po krilu:- Proklet bio - ree. - Proklet bio, Arturo. Lupeu jedan.August je prijekorno pogledao mlaeg brata odmahujui utom glavom. Proklet je grena rije; vjerojatno nije smrtni grijeh, ali svakako je grijeh. Zbog toga se jako rastuio i bilo mu je drago to ne psuje kao njegova braa.Nije to bila velika koko. Poistili su tanjur na sredini stola, a kad su ostale samo kosti, Arturo i Federico su ih oglodali i posisali sr.- Dobro je to tata nee doi kui - rekao je Federico. - Inae bi trebali neto i njemu ostaviti.Maria im se nasmijeila, tako umazanima umakom, mrvice piletine bile su i po Federicovoj kosi. Uklonila ih je i upozorila djecu neka pred bakom paze kako se ponaaju.- Ako budete jeli kao veeras, od nje neete dobiti poklone za Boi.Jalova prijetnja. Boini pokloni bake Donne! Arturo je gunao. - Uvijek nam daje pidame. Kvragu i pidame!- Kladim se da je tata ve pijan - ree Federico. -On i Rocco Saccone.Mariaje tako vrsto stisnula ake da su pobijelile. - Ta ivotinja - rekla je. - Ne spominjite ga za ovim stolom!

JOHN FA.NTEArturo je shvaao mrnju svoje majke prema Roc-cu. im bi joj se pribliio, osjetila bi strah i silno se uznemirila. Njezina nesklonost prema njegovom dugogodinjem prijateljstvu s Bandinijem bila je beskrajna. Zajedno su odrasli u Abruzziju. U mladosti, prije braka s njom, zajedno su upoznali ene, a kad je Rocco dolazio u kuu, on i Svevo su znali zajedno bez rijei piti i smijati se, mrmljali bi na talijanskom dijalektu i grohotom se smijali na nekom divljem jeziku brundanja i uspomena,

prepunom aluzija, a ipak besmislenom i uvijek o nekom svijetu kojem nikad nije pripadala i nikad nee moi pripadati. Pretvarala se da joj nije stalo stoje Bandini radio prije braka, ali taj Rocco Saccone i njegov prostaki smijeh, u kojem je Bandini uivao i sudjelovao, predstavlja tajnu iz prolosti koju udi saznati, jednom je za svagda raskrinkati, jer je mislila da kad se tajne iz mladosti pred njom raskriju, privatni jezik Sveva Bandinija i Rocca Sacconea zauvijek e nestati.Nakon stoje Bandini otiao, kua vie nije bila ista. Nakon veere, djeaci su omamljeni hranom legli na pod dnevne sobe, uivajui u prijateljskoj pei u kutu. Arturo je dodao ugljena, pa je radosno zujala i mljackala, tiho se smijui dok su je obilazili utaenih apetita.U kuhinji Maria je oprala sue, svjesna da jedan tanjur manjka, jedna je alica manje. Kad ih je stavila na policu, Bandinijeva teka, okrnjena alica, vea i nes-pretnija od ostalih, kao daje bila uvrijeena to za veerom nije koritena. U ladici gdje je drala pribor za jelo, na svjetlu je zablistao Bandinijev no, njegov omiljeni, najotriji i najopakiji no u cijeloj garnituri.Sada je kua izgubila identitet. Labava indra zajedljivo je aptala na vjetru; elektrine ice trljale su se o natkriveni stranji trijem, podrugljivo se smijui. Ogla-Priekaj proljee, Bandinisio se svijet neivih stvari, poeo je razgovarati sa starom kuom, a kua je, uivajui kao neka baba, klepetala o nezadovoljstvu unutar svojih zidova. Daske pod njezinim nogama kripale su od kukavnog zadovoljstva.Bandini noas nee biti kod kue.Spoznaja da nee doi kui, misao daje vjerojatno negdje pijan u gradu, da namjerno ostaje vani, bila je uasna. Sve to je na svijetu bilo zlobno i destruktivno kao daje vrebalo na tu injenicu. Ve je osjeala kako je okruuju sile mraka i strave, u sablasnoj formaciji prikradaju se kui.Kad je pospremila sue, oistila sudoper i pomela pod, njezin je dan naglo skonao. Nema vie nieg ime bi se pozabavila. U etrnaest godina pod slabim svjetlom toliko je toga saila i pokrpala da ju joj se oi estoko opirale kad god bi se toga latila; dobivala je glavobolju, pa je to morala odgoditi dok se ne razdani.Ponekad je listala stranice enskih magazina, kad bi ih negdje nala; ti pomodni blistavi magazini koji su na sav glas proklamirali ameriki raj za ene: prekrasan namjetaj, prekrasne haljine, o estitim enama koje u kvascu nalaze romansu, o pametnim enama koje raspravljaju o toalet papiru. Ti magazini, te slike predstavljaju mutnu kategoriju: Amerike ene. Uvijek je s divljenjem govorila o tome to amerike ene rade.Vjerovala je tim slikama. Satima je mogla sjediti u staroj stolici za ljuljanje kod prozora u dnevnom boravku, neprestano okreui stranice enskog magazina, sustavno liui vrh prsta i okreui stranice. Bila je izmuena uvjerenjem kako je odvojena od tog svijeta amerikih ena.Tu njezinu stranu Bandini je zajedljivo ismijavao. Primjerice, on je cisti Talijan, iz obitelji koja je dugi nizJOH.N FANTEnarataja seljaka. A ipak, kad je dobio dravljanstvo, nikad se nije izjanjavao kao Talijan. Ne, on je Amerikanac; ponekad bi mu sentimenti zavrtjeli glavom te je poelio glasno istaknuti kako je ponosan na svoje podrijetlo; ali u svakoj razumnoj prigodi bio je Amerikanac, pa kad mu je Maria govorila to amerike ene rade i to oblae, kad je spomenula ime se bavi neka susjeda, ona Amerikanka iz nae ulice, to gaje razbjesnilo. Jer, bio je jako osjetljiv na klasne i rasne razlike, najvie zbog patnji koje je to za sobom vuklo, i tome se ogoreno protivio.On je zidar, za njega na cijelom svijetu ne postoji poziv koji bi bio vie svet. Moe biti i kralj; moe biti osvaja, ali to god bio - mora imati kuu; naravno, koju su sagradili lanovi sindikata, po sindikalnom cjeniku. To je vano.A Maria, izgubljena u bajkama enskih magazina, duboko je uzdisala nad elektrinim peglama, usisivaima, automatskim strojevima za rublje i elektrinim tednjacima, trebala je samo sklopiti stranice te zemlje iz mate i pogledati oko sebe: tvrde stolice, izlizani tepisi, hladne sobe. Trebala je samo okrenuti ruku i zagledati se u dlan ispucan od daske za pranje da shvati kako ona ipak nije prava Amerikanka. Nita na njoj, ni njezin ten, ni ruke, ni njezina stopala; ni hrana koju je jela, ni zubi kojima je vakala - nita na njoj, ama ba nita nije odavalo njezino srodstvo s

Amerikankama.U srcu nije imala potrebu za knjigama ili magazinima. Imala je svoj nain kako da pobjegne, vlastiti prolaz prema spokoju: svoju krunicu. Taj niz bijelih zrnaca, te siune spone pohabane na desetak mjesta, koje na okupu dri bijeli konac i koji se pak redovito kida, to je, zrnce po zrnce, njezin tihi bijeg iz ovog svijeta. ZdravoFricekaj proljee, BandiniMarijo, milosti puna, Gospodin s tobom. I Maria bi se poela uspinjati. Zrnce za zrncem, ivot i ivljenje su nestajali. Zdravo Marijo, Zdravo Marijo. Obuzeo ju je san u budnom stanju. Umirivala ju je strast bez puti. Besmrtna ljubav pjevuila je melodiju vjerovanja. Otila je; bila je slobodna; vie nije bila Maria, Amerikanka ili Talijanka, siromana ili bogata, s elektrinim strojem za rublje i usisivaem ili bez svega toga; ruje zemlja gdje sve ima. Zdravo Marijo, Zdravo Marijo, stalno iznova, tisuu i stotinu tisua puta, molitva za molitvom, san tijela, bijeg uma, smrt pamenja, nestanak boli, duboko tiho snatre-nje u vjeri. Zdravo Marijo i Zdravo Marijo. Zbog toga je ivjela.Veeras joj je bijeg po zrncima, osjeaj radosti koji ulijeva krunica, ve bio u mislima prije negoli je ugasila svjetlo u kuhinji i pola u dnevni boravak gdje su se njezini brundavi, grogirani sinovi ispruili po podu. Fe-derico se prejeo. Ve je utonuo u dubok san. Leao je na boku razjapljenih usta. August je leao na trbuhu, tupo zurio u Federicova usta i razmiljao kako e kad bude zareen za sveenika sigurno dobiti neku bogatu upu i svake veeri blagovati piletinu.Maria je utonula u stolicu za ljuljanje kod prozora. Od poznatog kripanja njezinih koljena Arturo se uznemireno trgnuo. Iz depa na pregai izvadila je krunicu. Sklopila je crne oi i pokrenula umorne usne, apui jasno i intenzivno.Arturo se okrenuo i zagledao u majino lice. Mozak mu je grozniavo radio. Treba lije prekinuti i traiti deset centi za kino, ili da se potedi te gnjavae tako da ode u spavau sobu i ukrade ih? Nema opasnosti da ga uhvate. Kad bi njegova majka poela krunicu, vie ne biJOHN FANTEotvarala oi. Federico je spavao, a to se Augusta tie, on je previe glup i svet da zna to se uope dogaa na svijetu. Ustao je i protegnuo se.- Hm... idem po neku knjigu.U ledenoj tami spavae sobe svoje majke podig-nuo je madrac kod podnoja kreveta. Prstima je napipao nekoliko kovanica u pokrpanoj novarki, po pet i po jedan cent, ali nije naao deset centi. A onda je uhvatio poznati mali novi od deset centi. Vratio je novarku na njeno mjesto u opruzi i osluhnuo. Zatim je bunim koracima i glasno zvidukajui uao u svoju sobu i uzeo prvu knjigu koju je naao na stoliu.Vratio se u dnevni boravak i legao na pod pored Augusta i Federica. Kad je pogledao knjigu, napravio je gadljivu grimasu. Bila je o ivotu svete Tereze Malog Cvijeta Isusovog. Proitao je prvu reenicu na prvoj stranici. Svoj u raj iskoristiti inei dobro na Zemlji. Sklopio je knjigu i gurnuo prema Augustu.- Bljak - rekao je. - Ne da mi se itati. Mislim da u malo van da vidim sanjka li se tko na brijegu.Maria nije otvorila oi, ali je malo otvorila usta da pokae daje ula i da odobrava njegov plan. Zatim je polako odmahnula glavom. Tako mu je rekla da ne ostane do kasno vani.-Neu-rekao je.Utopljen i razdragan pod uskim demperima, malo je trao a malo etao ulicom Walnut, pored tranica do Dvanaeste, gdje je na uglu presjekao kod benzinske stanice, preao most, stoje bre mogao protrao kroz park, jer su ga mrane sjene topola plaile, i za manje od deset minuta zadihan je stao kod neonskog znaka za kino Isis. Kao i inae pred kinima malih gradova, tu se nalazila grupa momaka njegovih godina, bez novca, pokorno e-Priekaj proljee, Bandinikajui da se glavni vratar odobrovolji i da ih moda, ovisno o raspoloenju, besplatno pusti, jer je druga projekcija te veeri ionako ve odavno poela. I on je tu esto stajao, ali veeras je imao deset centi pa je, dobroduno se nasmijeivi momcima, kupio kartu i polako uao.Prezrivo je odmahnuo razvoau u odori koji mu je priprijetio prstom i sam pronaao svoje mjesto u mraku. Prvo je izabrao mjesto u zadnjem redu. Nakon pet minuta premjestio se dva reda blie.

Ubrzo se opet premjestio. Malo-pomalo, dva po tri reda, i probio se do blistavog ekrana, dok se na kraju nije naao u prvom redu, dalje nije mogao. Tu je sjeo, stisnuta grla s isturenom Adamovom jabuicom, zurei gotovo ravno u strop, dok su Gloria Borden i Robert Powell igrali u Ljubavi na rijeci.Smjesta je podlegao arima te celuloidne droge. Bio je siguran daje nevjerojatno nalik na Roberta Po-wella, a podjednako je bio uvjeren kako je Gloria Borden zapanjujue slina njegovog lijepoj Rosi: stoga se osjeao ba kao kod kue, grohotom se smijui domiljatim komentarima Roberta Powella, drhtei od neizmjernog uitka kad god bi Gloria Borden iskazivala strasti. Postupno je Robert Powell izgubio svoj identitet i postao Arturo Bandini, a Gloria Borden se polako pretvorila u Rosu Pinelli. Nakon pada velikog aviona, Rosa je leala na operacijskom stolu i upravo je Arturo Bandini obavljao neizvjesnu operaciju kako bi joj spasio ivot, a djeaka u prvom redu oblio je znoj. Jadna Rosa! Suze su mu tekle niz lice, pa je nestrpljivo rukavom obrisao nos koji je curio.Ali znao je, cijelo vrijeme je imao neki osjeaj da e taj mladi doktor Arturo Bandini napraviti medicinsko udo, i naravno tako je i bilo! Oas je zgodni doktor Iju-JOHN FANTEbio Rosu; bilo je proljee i svijet je prekrasan. Odjednom, bez rijei upozorenja, film je zavrio, a Arturo Bandini, mrcajui i plaui, sjedi u prvom redu kina Isis, uasno mu je neugodno i posve je zgaen nad svojim kukavikim sentimentima. Cijelo kino ga gleda. U to je bio siguran, jer je toliko sliio Robertu Powellu.Efekti te omamljujue zabave polako su poputali. Kad su se svjetla upalila i realnost vratila, pogledao je naokolo. Deset redova od njega nitko nije sjedio. Pogledao je preko ramena u masu blijedih, beskrvnih lica u sredini i pri dnu kina. U trbuhu je osjetio strujni udar. Panino je hvatao dah. U malom bezbojnom moru jedan je lik blistao poput dijamanta, oi blistave od ljepote. To je Rosino lice! A trenutak ranije spasio ju je na operacijskom stolu! Ali to je tako jadna la. On je tu, jedini u deset praznih redova. Skupivi se tako da mu je vrh glave gotovo nestao, osjeao se kao lopov, kriminalac, dok je krao jo jedan pogled na to divno lice. Rosa Pinelli! Sjedila je izmeu oca i majke, dvoje ekstremno debelih Talijana s dvostrukim podbratkom, skoro na samom dnu kina. Nije ga mogla vidjeti; bio je siguran daje predaleko da bi ga prepoznala, a ipak je pogledom preskoio tu udaljenost meu njima i vidio je mikroskopski tono, vidio je razbaruene uvojke kako joj izviruju ispod eiria, tamnu ogrlicu oko vrata, zvjezdani bljesak njezinih zuba. Dakle i ona je gledala taj film! Te Rosine crne, nasmijane oi, one su sve to gledale. Je li mogue daje zamijetila kako slii na Roberta Povvella?Ali ne: stvarno nije bilo nikakve slinosti; stvarno nije. To je samo film, bio je u prvom redu, bilo mu je vrue i znojio se pod svim onim demperima. Bojao se dotaknuti si kosu, podignuti ruku i poravnati kosu. Zna da mu raste prema gore i daje neuredna kao korov. LjudiPriekaj proljee, Bandiniga uvijek prepoznaju, jer nikad nije poeljan i nikad nije podian. Moda gaje Rosa ve spazila. Uh - zato se nije poeljao? Zato uvijek zaboravlja takve stvari? Sve je dublje tonuo u svom sjeditu, kolutao je oima ne bi li vidio stri li mu kosa iznad gornjeg ruba sjedita. Polako, centimetar po centimetar, podignuo je ruku da poravna kosu. Ali nije mogao. Bojao se da bi ona mogla vidjeti njegovu ruku.Kad su se svjetla opet ugasila, odahnuo je. Ali kad je poela druga predstava shvatio je da mora poi. Guio gaje neki neodreeni sram, svjestan je starih dempera, svoje odjee, pamtio je kako mu se Rosa smijala, bojao se da biju, ako odmah ne ode, mogao sresti u predvorju kad s roditeljima bude odlazila. Nije mogao podnijeti pomisao na susret s njima. Prodorno bi ga gledali; Rosine oi titrale bi od smijeha. Rosa je sve znala o njemu; svaku misao i svako djelo. Rosa zna daje od majke ukrao deset centi, a njoj to treba. Samo e ga pogledati i znat e. Mora zbrisati; mora izai van; neto se moe dogoditi; svjetla se mogu opet upaliti i ona e ga ugledati; moe izbiti poar; svata se moe dogoditi; jednostavno mora ustati i otii odatle. Mogao bi s Rosom biti u razredu ili na kolskom igralitu; ali ovo je kino Isis, a on u toj bijednoj odjei izgleda kao neka bijedna propalica, drugaiji od svih ostalih, i ukrao je novac: nema nikakvog prava da bude tu. Ako bi ga Rosa pogledala, s lica bi mu proitala daje ukrao novac. Samo deset centi, neznatan grijeh, ali kako god

gledali to je grijeh. Ustao je i u tiini brzo proao kroz dugi prolaz izmeu redova, lica okrenuta na drugu stranu, rukama zaklanjajui nos i oi. Kad je iziao na ulicu, kao bievima zaskoila gaje neizmjerna nona hladnoa, pa je poeo trati, vjetar gaje bockao L0 licu, obasipao svjeim, novim[mislima.JOHN FANTEKad je doao do staze koja vodi prema prednjem trijemu, pogled na sjenu njegove majke u prozoru ublaio mu je tenziju u dui; osjeao je kako mu se koa lomi kao val, od navale osjeaja je zaplakao, krivnja je tekla iz njega, preplavila gaje, nekud odnosila. Otvorio je vrata i naao se u svojoj kui, u toplini svog doma, i to je bio dubok i lijep osjeaj. Braa su otila lei, ali Maria se nije pomaknula, i on je znao da nije ni otvorila oi, da sa slijepom vjerom prstima beskonano premee krunicu. Uh ovjee, izgledala je sjajno, njegova majka, ba je dobro izgledala. O Boe, ubij me jer sam prljavo pseto, a ona je ljepotica i trebam umrijeti. O mama, pogledaj me, ukrao sam deset centi, a ti se i dalje moli. O mama, ubij me vlastitim rukama.Pao je na koljena i od straha, radosti i krivnje pri-vinuo se uz nju. Stolica se pomaknula od njegovih jecaja, u ruci joj je zazveckala krunica. Otvorila je oi i nasmijeila mu se, tankim gaje prstima blago milovala po kosi, govorei da bi se morao oiati. Njegovi su joj jecaji godili kao milovanje, ulijevali su joj osjeaj njenosti prema krunici, osjeaj stapanja krunice s jecajima.- Mama - prostenjao je. - Neto sam uinio.- U redu je - rekla je. - Znam.To gaje iznenadilo. Kako je uope mogla znati? Tih je deset centi besprijekorno pokupio. Prevario je nju, Augusta i sve ostale. Sve ih je prevario.- Molila si krunicu, pa te nisam htio gnjaviti - lagao je. - Nisam te htio prekidati usred krunice.Nasmijeila se. - Koliko si uzeo?- Deset centi. Mogao sam sve uzeti, ali uzeo sam samo deset centi.- Znam.Priekaj proljee, BandiniTo gaje uzrujalo. - Ali kako zna? Jesi li me vidjela da uzimam?- Voda je jo topla u koritu - rekla. - Odi se okupati.Ustao je i poeo svlaiti dempere. -Ali kako si znala? Jesi li gledala? Jesi li povirila? Mislio sam da uvijek zatvorenih oiju moli krunicu.- A kako ne bi znala? - nasmijeila se. - Uvijek mi uzima po deset centi iz novanika. Ti si jedni koji to radi. Svaki put znam. Pa to mogu znati po zvuku tvojih koraka!Razvezao je cipele i odgurnuo ih. Ipak je njegova majka stvarno pametna ena. Ali to ako se idui put izu-je i bos se uulja u njezinu sobu? Duboko je razmiljao o tom planu dok je nag poao u kuhinju da se okupa.S gaenjem je primijetio daje kuhinjski pod mokar i hladan. Njegova dva brata napravili su kaos u toj prostoriji. Odjea im je bila razbacana, a jedno korito je bilo puno sivkaste sapunjave vode s komadiima namoena drva: Federicove pomorske bitke.Te je veeri bilo previe hladno za kupanje. Odluio je lairati. Napunio je korito, zakljuao kuhinjska vrata, uzeo primjerak Grimiznog zloina i smjestio se da proita priu Ubojstvo nizato, golje sjedio kod toplih vrata pei, s nogama do lanaka uronjenim u korito za kupanje. Nakon stoje itao onoliko koliko je mislio da bi trajalo uobiajeno kupanje, sakrio je Grimizni zloin na stranjem trijemu, oprezno dlanom jedne ruke namoio kosu, trljao runikom suho tijelo sve dok nije postalo svijetloruiasto, i drhturei utrao u dnevni boravak. Maria gaje gledala kako ui kod pei i runikom trlja kosu gunajui o tome kako mu je grozno kupati se us-di,Doksey^JOHN FANTEstoje izveo majstorsku varku. Maria se nasmijeila. Dok se povlaio na poinak, ugledala je oko njegova vrata kolu