Jon Krakauer - Bez daha

Osobni obračun s tragedijom na Mt. Everestu

Ljudi vrte svoje uloge u tragedijama jer ne vjeruju da u civiliziranom svijetu one stvarno postoje, no one se uistinu stalno događaju.Jose Ortega y GassetPredgovorU ožujku 1996. godine časopis Outside poslao me u Nepal da sudjelujem u komercijalnoj ekspediciji1 na Mount Everest i napišem članak o tome. Otišao sam kao jedan od osmero klijenata ekspedicije koju je vodio Rob Hali - poznati novozelandski alpinist i vodič. Desetog svibnja stigao sam na vrh, no cijena tog uspona ispala je neizmjerno visoka.Od petoro članova ekipe s kojima sam stigao na vrh, četvoro je, uključujući i Roba Halla, nestalo u strahovitom nevremenu koje se neočekivano obrušilo na nas dok smo još bili visoko na planini. Dok sam sišao do baznog logora, devetoro penjača iz četiri ekspedicije već je bilo mrtvo, a do kraja

svibnja poginulo ih je još troje.Događaji na ekspediciji su me strašno potresli i bilo je vrlo teško napisati članak za časopis. Ipak, pet tjedana nakon povratka s ekspedicije dostavio sam rukopis u Outside i članak je objavljen u rujanskom broju. Nakon završenog posla nastojao sam izbaciti Everest iz glave, ali to se pokazalo nemogućim. Opsjednuto sam lutao u zbrci nesređenih emocija i pokušavao shvatiti događaje i okolnosti koje su uzrokovale stradavanje mojih prijatelja.članak u Outsideu bio je točan koliko su to okolnosti dopuštale: pojedini događaji bili su frustrirajuće zamršeni, sjećanja preživjelih zbog iscrpljenosti, manjka kisika i šoka bila su prilično zbrkana, a krajnji rok za predaju bio je kratak. Kao ilustraciju mogu spomenuti kako sam tijekom pisanja članka s troje ljudi razgovarao o jednom događaju visoko na planini kojem smo svi svjedočili. Nismo se mogli složiti u tako važnim činjenicama kao što su vrijeme događaja, što je tko rekao, pa čak niti tko je bio prisutan. U danima nakon objavljivanja članka otkrio sam da neki događaji nisu točno prikazani. Većinom su to bile manje pogreške koje se neizbježno uvlače u novinarske radove. Jedna od zabluda, međutim, nije ni u kojem slučaju bila malena i imala je razoran učinak na prijatelje i obitelj jedne od žrtava.^od pojmom komercijalne ekspedicije podrazumijevaju se one koje pružaju uslugu vođenja, tj. u kojima medu sudionicima postoji odnos vodič-klijent7Jednako loše kao spomenute nedorečenosti djelovalo je i sažimanje teksta uvjetovano ograničenim prostorom u časopisu. Urednik časopisa Outside, Mark Brvant, i izdavač, Larry Burke, napravili su iznimku dodijelivši mi prostor od 17.000 riječi - to je četiri do pet puta više od uobičajenog. Ipak, niti to nije bilo dovoljno da se točno opiše tragedija. Uspon na Everest do srži je uzdrmao moj život i postalo mi je neobično važno da događaje opišem u potpunosti, bez ograničenja o veličini članka. Ova je knjiga plod tog poriva.Kolebljivost i nepouzdanost ljudskog uma na velikim visinama učinili su rekonstrukciju događaja problematičnim. Kako bih izbjegao potpuno oslanjanje na vlastite doživljaje, s većinom protagonista sam proveo dugotrajne i višekratne razgovore. Gdje god je to bilo moguće, vlastite sam bilješke upotpunio podacima iz dnevnika ljudi koji su boravili u baznom logoru, gdje su misli mnogo sabranije. čitatelji Outsidea možda će primijetiti određene razlike u odnosu na podatke iz članka — prvenstveno po pitanju vremena događaja. Naime, revizija događaja nakon objavljivanja članka rasvijetlila je neke nejasnoće.Više pisaca i urednika savjetovalo mi je da ne pišem knjigu tako brzo kao što sam to učinio. Savjetovali su mi da čekam dvije-tri godine jer ću s vremenskom distancom dobiti na objektivnosti. Njihovi savjeti su naravno bili razumni, ali ih nisam poslušao jer me je ekspedicija neprestano izjedala. Mislio sam da će pisanje knjige o tragediji očistiti Everest iz mog života.Naravno da nije. Štoviše, i sam se slažem s mišljenjem da je čitatelj zakinut kad čita tekst koji je napisan u svrhu katarze, ali nadao sam se da ću nešto postići otvaranjem duše u trenutku dok su rane još svježe, a tjeskoba neiskvarena. Želio sam da moji doživljaji budu grubo i bezobzirno iskreni, bez patine vremena koja bi ih izmijenila.Neki medu ljudima koji su me upozoravali da ne pišem tako brzo, upozoravali su me i da ne idem na Everest. Bilo je stvarno mnogo dobrih razloga da ne odem, ali želja za odlaskom na Everest je uistinu nešto iracionalno. To je pobjeda želja nad realnošću. Svako tko takvu želju nosi u sebi i ukaže mu se mogućnost da je ispuni, odmah će tu mogućnost zgrabiti bez obzira na racionalne argumente.Istina je da sam bio potpuno svjestan svih razloga, ali ipak sam otišao. Učinivši to, postao sam svjedokom nečega što će još vrlo dugo biti teret mojoj duši. Postao sam svjedokom stradavanja divnih ljudi.Jon Krakauer Seattlestudeni 1996.8SudioniciMount Everest, proljeće 1996. godine1

Komercijalna ekspedicija Adventure ConsultantsRob HaliMike GroomAndy »Harold« HarrisHelen WiltonDr. Caroline MackenzieAng Šering Šerpa3Ang Dorje ŠerpaLakpa Ciri ŠerpaArita ŠerpaNavang Norbu ŠerpaCudlum ŠerpaCongba ŠerpaPemba ŠerpaTendi ŠerpaDoug Hansendr. Seaborn Beck WeathersYasuko Nambadr. Stuart HutchinsonFrank FischbeckLou Kasischkedr. John TaškeJon KrakauerSušan AllenNovi Zeland, voda i glavni vodič Australija, vodič Novi Zeland, vodičNovi Zeland, voditeljica baznog logoraNovi Zeland, ekspedicijska liječnicaNepal, sirdar u baznom logoruNepal, visokogorski sirdarNepal, visokogorski nosačNepal, visokogorski nosačNepal, visokogorski nosačNepal, visokogorski nosačNepal, kuhar u baznom logoruNepal, radnik u baznom logoruNepal, pomoćnik u kuhinjiSAD, klijentSAD, klijentJapan, klijentKanada, klijentHong Kong, klijentSAD, klijentAustralija, klijentSAD, klijent i novinarAustralija, treker2Na popisu nisu spomenute sve osobe koje su u proljeće 1996. bile prisutne na Mt. Everestu^Budući da je jezik Šerpa samo fonetski i da u pogledu pisanja njihovih imena ne postoje jasni međunarodno prihvaćeni standardi, u knjizi su njihova imena pisana fonetski. Isto se odnosi na neke manje toponime, (op.p.)9Nancy Hutchinson Kanada, trekerKomercijalna ekspedicija

Scott Fischer Anatolij Boukrijev Neal Beidleman dr. Ingrid HuntLopsang Jangbu Šerpa Ngima Kale Šerpa Navang Topče Šerpa Taši Cering Šerpa Navang Dorje Šerpa Navang Sia Kia Šerpa Navang Tendi Šerpa Tendi Šerpa »Veliki« Pemba Šerpa Pemba Šerpa Sandy Hill Pittman Charlotte Fox Tim Madsen Pete Schoening Klev Schoening Lene Gammelgaard Martin Adams dr. Dale Kruse Jane BrometMountain MadnessSAD, voda i glavni vodič Kazahstan, vodič SAD, vodičSAD, voditeljica baznog logora, ekspedicijska liječnica Nepal, visokogorski sirdar Nepal, sirdar baznog logora Nepal, visokogorski nosač Nepal, visokogorski nosač Nepal, visokogorski nosač Nepal, visokogorski nosač Nepal, visokogorski nosač Nepal, visokogorski nosač Nepal, visokogorski nosač Nepal, kuhar u baznom logoru SAD, klijent i novinarka SAD, klijent SAD, klijent SAD, klijent SAD, klijent Danska, klijent SAD, klijent SAD, klijent SAD, novinarkaIMAX/IWERKS filmskaDavid Breashears Jamling Norgaj ŠerpaEd Viestrus Araceli Segarra Sumivo Tsuzuki Robert Schauer Paula Barton Viestrusekspedicija MacGillivrav FreemanaSAD, voda i redatelj filmaIndija, zamjenik vode i suradnik nafilmuSAD, alpinist i suradnik na filmu Španjolska, alpinist i suradnik na filmu Japan, alpinist i suradnik na filmu Austria, alpinist i suradnik na filmu SAD, voditeljica baznog logora10Audrev Salkeld Liz Cohen Leisl ClarkV. Britanija, novinar SAD, filmski producent SAD, filmski producent i pisacTajvanska nacionalna ekspedicija»Makalu« Gau Ming-Ho Chen Yu-Nan Kami Dorje Šerpa Ngima Gombu Šerpa Mingma Cering ŠerpaJohanesburška ekspedicija lan Woodall Bruce Herrod Cathy O'Dovvd Deshun Deysel Edmund February Andy de Klerk Andy Hackland Ken Woodall Tirry Renard Ken Owen Philip Woodall Alexandrine Gaudin dr. Charlotte Noble Ken Vernon Richard Shorey Patrick Conroy Ang Dorje Šerpa Pemba Tendi Šerpa Jangbu Šerpa Ang Babu Šerpa Dava ŠerpaTajvan, vodaTajvan, alpinistNepal, visokogorski sirdarNepal, visokogorski nosačNepal, visokogorski nosačSunday TimesaV. Britanija, vodaV. Britanija, zamjenik vode i fotograf Južnoafrička rep., alpinist Južnoafrička rep., alpinist Južnoafrička rep., alpinist Južnoafrička rep., alpinist Južnoafrička rep., alpinist Južnoafrička rep., alpinist Francuska, alpinist Južnoafrička rep., sponzor i treker V. Britanija, voditelj baznog logora Francuska, administrativna pomoćnica Južnoafrička rep., ekspedicijski liječnik Južnoafrička rep., novinar Južnoafrička rep., fotograf Južnoafrička rep., radijski novinar Nepal, visokogorski sirdar Nepal, visokogorski nosač Nepal, visokogorski nosač Nepal, visokogorski nosač Nepal, visokogorski nosačMeđunarodna komercijalna ekspedicija Alpine AscentsTodd Burleson SAD, voda i glavni vodičPete Athans SAD, vodičJim Williams dr. Ken Kamler Charles Corfield Becky JohnstonSAD, vodičSAD, klijent i ekspedicijski liječnikSAD, klijent

SAD, treker i scenaristMeđunarodna komercijalna ekspedicijaMal DuffMike TruemanMichael Burnsdr. Henrik Jessen HansenVeikka GustafssonKim SejbergGinge FullenJaakko KurvinenEuan DuncanV. Britanija, vodaHong Kong, zamjenik vodeV. Britanija, voditelj baznog logoraDanska, ekspedicijski liječnikFinska, alpinistDanska, alpinistV. Britanija, alpinistFinska, alpinistV. Britanija, alpinistKomercijalna ekspedicija Himalavan GuidesHenry Todd Mark Pfetzer Ray DoorV. Britanija, voda SAD, alpinist SAD, alpinistŠvedska solo ekspedicijaGoran Kropp Frederic Bloomquist Ang Rita ŠerpaŠvedska, alpinist Švedska, snimateljNepal, visokogorski nosač i član filmske ekipeNorveška solo ekspedicija Petter NebyNorveška, alpinistNovozelandska komercijalna ekspedicija na PumoriGuy Cotter Novi Zeland, vođa i vodičDave Hiddleston Novi Zeland, vodičChris Jilet Novi Zeland, vodič12Američka komercijalnaDan Mazur Jonathan Pratt Scott Darsnev Chantal Maudit Stephen Koch Brent Bishop Diane Taliaferro Dave Sharman Tim Horvath Dana Lynge Martha Lyngeekspedicija na Pumori i LhotseSAD, vodaV. Britanija, drugi vodaSAD, alpinist i fotografFrancuska, alpinisticaSAD, alpinist i snowboarderSAD, alpinistSAD, alpinistV. Britanija, alpinistSAD, alpinistSAD, alpinisticaSAD, alpinisticaNepalska ekspedicija za čišćenje EverestaSonam Gjalčen Šerpa Nepal, vodaHimalajska bolnica u Feričeu dr. Jim Litch SAD, liječnik

dr. Larry Silver SAD, liječnikLaura Ziemer SAD, asistenticaEkspedicija indijsko-tibetanske granične policije(osvajali Everset s tibetanske strane)Mohindor Singh Harbhajan Singh Cevang Smanla Cevang Paljor Dorje Morup Hira Ram Taši Ram Sange Šerpa Nadra Šerpa Košing ŠerpaIndija, vodaIndija, zamjenik vode i alpinistIndija, alpinistIndija, alpinistIndija, alpinistIndija, alpinistIndija, alpinistIndija, visokogorski nosačIndija, visokogorski nosačIndija, visokogorski nosačJapanska — Fukoka ekspedicija na Everest(osvajali Everest s tibetanske strane)Koji Yada Japan, vodaHiroshi Hanada Japan, alpinistEisuke Shigekawa Japan, alpinistPasang Sering Šerpa Nepal, visokogorski nosačPasang Kami Šerpa Nepal, visokogorski nosačAni Gjalzen Nepal, visokogorski nosač14Vršni greben, pogled s Južnog vrha, 10. svibnja, 13 sati. Fis-cher je sa začelja slikao niz penja-ća na putu prema vrhu. Može se vidjeti da su trojica već prošla Hi-llarvjevu stepenicu, a četvrti se upravo nalazi na sredini Stepenice.I* • 'Hillarvjeva stepenica. Ova strma uzvisina na vršnom grebenu, koja se nalazi nekih 60 metara ispod samog vrha, predstavlja jedno od penjački i tehnički najzahtjevnijih mjesta na normalnom putu za Everest.Gužva na Hillarvjevoj stepenici, 10. svib nja oko 14 sati i 15 minuta. Ovu je sliki snimio Scott Fischer na dnu Stepenice. Li jevo, u prvom planu, Doug Hansen čeK svoj red za uspon po Stepenici.Pogled niz vršni greben, 10. svibnja, ok< 16 sati i 10 minuta. Fischer je s vrha Hi llarvjeve stepenice snimio Lenea Gammel gaarda, Tima Madsena i Charlotte Fox n; silazu. U gornjem desnom kutu slabo si vide Neal Beidleman i Sandy Pittman.Vrh Everesta8848 mJužni vrhOvdje je nađeno tijelo I Roba Halla i zadnji put je viđen Andv Harris.Hillarvjeva stepenicaDoug Hansen je zadnji putviđen na uskom vršnom grebenu između Stepenice i Južnog vrha.Balkon8400 mMjesto na kojem je nađeno tijelo Scotta Fischera»Prenoćište«iesro na kojem su Neal Beidleman, Klev Schoening, Tim Madsen, Charlotte Fox, Sa-ndy Pittman, Lene Gammelgaard, Taši Cer-ing, Ngavang Dorje, Mike Groom, Beck Weathers i Yasuko Namba proveli olujnu noć s 10. na 11. svibnja; Weathers i Namba ovdje su ostavljeni u uvjerenju da su

oboje mrtvi, a ujutro 11. svibnja tu ih je našao Stuart Hutchinson.Vršne padine Mt. Everesta snimljene s vrha Lhotsea. Dobro se vidi Everestov zaštitni znak - perjanica oblaka koje vjetar otpuhuje s ruba Jugoistočnog grebena, normalnog puta za vrh.Rob Hali, trideset i pet godina, Novozelanđanin, vođa ekspedicije Adventure Consultantsa.Scott Fischer, četrdeset godina, Amerikanac, vođa ekspedicije Mountain Madnessa.Lijevo: Andy Harris, trideset i jedna godina, Novozelanđanin, vodič na Hallovoj ekspediciji.Desno: Doug Hansen, četrdeset i šest godina, Amerikanac, član Hallove ekspedicije, poštanski djelatnik koji je obavljao dva posla kako bi mogao platiti ostvarenje sna o usponu na Everest.Yasuko Namba, Japanka, i ica Hallove ekspedicije; s četrdeset i sedam godina postala je najstarija žena k je osvojila Everest.Snažni vjetrovi tuku vrh Everesta, 12. svibnja. Silazeći s logora IV, Krakauer se na 76 m osvrnuo prema vršnom djelu planine na kojem su Hali, Harris, Hansen i Fischer izj bili živote. Namba je preminula na Južnom sedlu, samo dvadesetak minuta od sigurne logora.PRVO POGLAVLJEVrh Everesta, 10. svibnja 1996., 8040 mPonekad se čini da oko vršnih dijelova ovih veličanstvenih planina postoji ucrtana granica preko koje čovjek ne može prijeći. U stvari, radi se o činjenici da je na visinama iznad 7500 m utjecaj niskog zračnog pritiska na ljudsko tijelo toliko snažan da je svako teže penjanje nemoguće te da i osrednje nevrijeme može biti smrtonosno. U posljednjoj rundi uspona tek savršeni vremenski i snježni uvjeti pružaju malu mogućnost za uspjeh, no tada niti jedan penjač nije u situaciji da može birati svoj dan...Ne, uopće nije začuđujuće što Everest nije osvojen u prvih nekoliko pokušaja; štoviše, bilo bi iznenađujuće daje osvojen od prve jer to nije u duhu velikih planina. Moguće je da smo u svojoj opčinjenosti mogućnostima koje nam pružaju nova oprema i tehnike penjanja ili vremenom kada se tehnikom lako dolazi do rezultata, postali pomalo bahati. Zaboravljamo da je planina ta koja i dalje drži glavne karte te da će nam ona pokloniti uspjeh — ako i kada to njoj odgovara. Zbog čega bi, uostalom, planinarstvo i dalje bilo tako privlačno?Eric Shipton, 1938. Na toj planiniStajao sam na vrhu svijeta — jednom nogom u Kini, a drugom u Nepalu. Očistio sam led s maske za kisik, ramenom zaklonio lice od vjetra i odsutno buljio u bespuća Tibeta. Tek sam djelomično i maglovito bio svjestan da se ispod mene pruža veličanstven pogled. Mjesecima sam maštao o ovom trenutku i osjećajima koji dolaze uz njega, no sada kad sam se napokon našao na cilju, doslovno stojeći na vrhu Mt. Everesta, jednostavno nisam mogao skupiti dovoljno snage da bih imalo mario za to. Bilo je rano poslijepodne 10. svibnja 1996. Nisam spavao pedeset sedam sati. Jedina hrana koju sam u protekla tri dana uspio natjerati u sebe bila je zdjelica15mesne juhe i šaka kikirikija. Tjedni mučnog kašlja izmorili su moja pluća i svako normalno disanje pretvorili u tegobne pokušaje. Visoko u troposferi, na 8848 m, tako je malo kisika dolazilo do mozga da su mi mentalne sposobnosti spale na nivo trapavog djeteta. U takvim okolnostima nisam bio sposoban osjećati ništa drugo osim hladnoće i umora.Na vrh sam stigao nekoliko minuta poslije Anatolija Boukrijeva, vodiča zaposlenog na američkoj komercijalnoj ekspediciji, i malo prije Andvja Harrisa, vodiča na novozelandskoj ekspediciji čiji sam i ja bio član. Obojicu sam dobro upoznao u proteklih šest tjedana, iako sam Boukrijeva već od prije donekle poznavao. Snimio sam nekoliko zajedničkih fotografija s njima i krenuo natrag. Na satu je pisalo 13 i 17. Sve zajedno, na vrhu svijeta proveo sam manje od pet minuta.Nekoliko trenutaka kasnije zastao sam kako bih snimio još jednu fotografiju: sliku jugoistočnog grebena po kojem smo došli na vrh. Dok sam izoštravao sliku na dvoje penjača koji su se penjali prema vrhu, pozornost mi je zaokupilo nešto što do tada nisam primijetio. Na jugu, gdje je nebo do prije sat vremena bilo savršeno čisto, skupili su se oblaci koji su zatvorili Pumori, Ama Dablam i još neke manje vrhove u okolici Everesta.Kasnije — nakon što je pronađeno šest tijela i nakon što je prekinuta potraga za još dva, nakon što je Bečku Weathersu, članu mojeg tima, zbog gangrene amputirana desna ruka, ljudi su pitali: Zašto?

Ako se vrijeme počelo kvariti, zašto penjači nisu poštovali upozorenja? Zašto su se iskusni himalajski vodiči nastavili penjati vukući za sobom, u očitu smrtonosnu zamku, grupicu neiskusnih amatera (od kojih je svaki platio 65.000 dolara da sigurno stane na Mt. Everest)?Nitko ne može govoriti u ime voda tih dviju komercijalnih ekspedicija o kojima je riječ — obojica su mrtvi. No, osobno mogu potvrditi da ništa od onoga što sam vidio tog svibanjskog prijepodneva nije slutilo na smrtonosnu oluju. Mojoj hipoksijom pomućenoj pameti oblaci iznad Bijele doline1 izgledali su bezazleno i zanemarivo. Blješteći na sjajnom popodnevnom suncu izgledali su poput bezopasnih ovčica koje se gotovo svakog poslije-podneva nakupljaju iznad doline kao posljedica kondenzacije.Kad sam započeo sa silaskom počeo sam se brinuti, no ta briga nije imala nikakve veze s vremenom. Tlakomjer na mojoj boci s kisikom pokazivao je da je gotovo prazna. Morao sam što brže sići dolje.Najviši dio jugoistočnog grebena Mt. Everesta je vitka krijesta kičasto urešena stijenama i ispuhanim snijegom, koja poput zmije dugačke 500 m'Bijela dolina - velika ledena dolina sa svih strana zatvorena 8000 m visokim gorostasima. Poznata je i pod imenom Zapadni Cwm - ovo ime joj je dao George Leighu Mallorv koji ju je prvi ugledao za prve ekspedicije na Everest, 1921. godine, sa sedla Lo La (visokog prijevoja na granici Nepala i Tibeta). Cwm [kjum] je velški izraz za dolinu.16vijuga između glavnog vrha i susjednog, nižeg, Južnog vrha. Prolazak tim nazubljenim grebenom ne predstavlja veliki tehnički problem, ali put je cijelo vrijeme zastrašujuće izložen. Tako me po odlasku s vrha čekalo petnaestak minuta opreznog gmizanja iznad 2 km dubokog bezdana. Na kraju sam stigao do zloglasne Hillarvjeve stepenice — izrazitog skoka na grebenu koji zahtijeva određene tehničke manevre. Upravo kad sam se ukopčao u fiksno uže2 u namjeri da se spustim niz stepenicu, dočekala me zabrinjavajuća situacija.U podnožju stepenice, desetak metara poda mnom, gotovo petnaest ljudi čekalo je u redu za uspon. Trojica su se već penjala po užetu kojim sam namjeravao sići. Bez mnogo izbora, iskopčao sam se od zajedničke sigurnosne niti i stao sa strane.Zastoj su napravili penjači iz triju ekspedicija: članovi moje ekspedicije, tj. skupine klijenata koju je vodio proslavljeni Novozelanđanin Rob Hali; komercijalne ekspedicije koju je vodio Amerikanac Scott Fisher; i nacionalne tajvanske ekspedicije. Dok sam ja nestrpljivo brojao sekunde, gomila se puževim korakom, što je iznad 8000 m standardna brzina, vukla preko Hillarvjeve stepenice.Uskoro je stigao Harris, koji je otišao s vrha nedugo poslije mene. Želio sam sačuvati ono malo kisika što je ostalo u boci, pa sam ga zamolio da gurne ruku u moj ruksak i zatvori ventil. On je to učinio, a ja sam se slijedećih deset minuta osjećao iznenađujuće dobro: glava mi se očistila i smanjio mi se umor. No, ubrzo mi se počelo magliti pred očima i uhvatila me vrtoglavica - bio sam na rubu gubitka svijesti.Hipoksičan3 i umoran, Harris je umjesto da zatvori dovod kisika zabunom otvorio ventil do kraja. Boca se ubrzano počela prazniti i uskoro sam potratio zadnje kapi kisika iz boce. Druga boca čekala me stotinjak metara niže, na Južnom vrhu, no da bih stigao do nje morao sam prijeći najizlože-niji dio cijelog puta, bez pomoći dodatnog kisika.Naravno, prvo sam morao čekati da se raziđe gužva. Skinuo sam sada beskorisnu masku, zabio cepin u smrznutu podlogu i naslonio se na greben. Izmjenjivao sam retoričke čestitke s penjačima koji su prolazili, a u sebi sam polako kipio: »Daj požuri, požuri! Dok se vi ovdje vučete, ja gubim milijune moždanih stanica!«2fiksno uže - uže koje se radi povećanja sigurnosti organizirano učvršćuje i ostavlja na opasnijim i tehnički zahtjevnijim mjestima u dijelovima smjera gdje prolazi veći broj ljudi, (op.p)^Hipoksija - nedostatak kisika u organizmu. Uzrokuje fiziološke promjene u tijelu, a teško pogađa mozak čije funkcije mogu drastično oslabjeti. U visokim planinama uvjetovana je smanjenim tlakom kisika u zraku, (op.p)171

1Većina penjača koji su prolazili pripadala je Fisherovoj ekspediciji, ali pred sam kraj pojavilo se dvoje članova moje ekipe: Rob Hali i Yasuko Namba. Yasuko je u svojoj četrdesetosmoj godini bila na 40 minuta od toga da postane najstarija žena koja se popela na Everest i druga Japanka koja je osvojila najviše vrhove svih kontinenata, tzv. »Sedam vrhova«. Bila je to žena ozbiljne i suzdržane naravi čija je sitna grada (svega četrdesetak kilograma) prikrivala njezinu čvrstu odlučnost: zadivljujuće snažna želja bila je njezina glavna snaga na usponu tom planinom.Nešto kasnije na vrh stepenice uspeo se i Doug Hansen, još jedan član naše ekspedicije. Poštanski djelatnik iz predgrađa Seattlea postao je moj najbliskiji prijatelj na planini. »Imam ga!«, viknuo sam kroz vjetar i nastojao zvučati ushićenije nego što sam se osjećao. Doug je, iscrpljen, kroz masku promumljao nešto nerazumljivo, kilavo mi protresao ruku i nastavio migoljiti prema vrhu.Posljednji je stigao Scott Fischer. Njega sam viđao još u Seattleu, gdje smo obojica živjeli. Bio je poznat po legendarnoj snazi i motivaciji: 1994. se uspeo na Everest bez dodatnog kisika, pa sam se iznenadio vidjevši ga kako se vuče i kako prebijeno izgleda. Skinuo je masku da nas pozdravi: »Vozdra!« uzviknuo je poznati pozdrav s usiljenom radošću. Na pitanje kako se osjeća odlučno je uzvratio da se osjeća dobro: »Samo malo vučem guzicu danas. Ne znam zašto, a nije ni važno.« Budući da je sad Hillarvjeva stepenica napokon bila slobodna, brzo sam zaobišao na cepin nalakćenog Fis-chera, ukopčao se u narančasto uže i spustio preko ruba.Na Južni vrh stigao sam u tri. Rijeke magle već su se prelijevale preko 8501 m visokog vrha Lhotsea i okružile su vršnu piramidu Everesta. Vrijeme više nikako nije izgledalo bezazleno. Zgrabio sam novu bocu kisika, pričvrstio je za regulator i požurio dalje u sve gušće oblake. Ubrzo nakon silaska s Južnog vrha počeo je padati snijeg i vidljivost je otišla k vragu.Stotinjak metara iznad mene, gdje je s kobaltno plavog neba sunce još uvijek milovalo površinu globusa, moji prijatelji su slavili uspon na vrh svijeta: grlili su se, razvijali zastave, slikali — i trošili dragocjene otkucaje kazaljke sata. Nitko od njih nije ni slutio da dolazi strašno iskušenje. Nitko nije posumnjao da bi na kraju ovog dugačkog dana svaka minuta mogla značiti život.18DRUGO POGLAVLJEDehra Dun, Indija, 1852., 681 mJedne zime, daleko od planina, u Knjizi čuda Richarda Halli-burtona pronašao sam izblijedjelu sliku Everesta. Bila je to loša preslika bijelih planinskih vrhunaca koji su stremili prema groteskno tamnom, izgrebenom nebu. Everest se nalazio u pozadini krajobraza i nije se doimao najvišim, ali to nije bilo važno. Bio je najviši — barem tako kaže legenda. Ključ slike, taj koji je dječaku omogućio da ude u nju, da stane na vjetrom ispuhani greben i da krene prema vrhu planine — bili su snovi. Sada više nego ikada...Bio je to jedan od ljepših snova. Jedan od onih koji dolaze s odrastanjem. Siguran sam da moj san o Everestu nije bio samo moj. Za mnogo mladića i odraslih ljudi najviša točka na Zemlji, nedodirljiva i potpuno nepoznata, stajala je mirno na svom mjestu i čekala da joj se približe.Thomas F. Hornbein Everest: Zapadni grebenPojedini dijelovi događaja ostali su nejasni, zamagljeni stvaranjem mita. Vrijeme radnje je 1852. Mjesto su uredi Državnog trigonometrijskog zavoda Indije1 smješteni na sjevernim obroncima Dehra Duna. Prema najvjerodostojnijoj verziji tog događaja, u sobu Sir Andrevva Waugha, predstojnika Indijskog zavoda, uletio je jedan od činovnika ushićeno vičući kako je Rad-hanath Sikhdar, bengalski kompjutor koji radi u uredima u Kalkuti: »...otkrio najvišu planinu na svijetu!« (U to doba pojam »kompjutor« opisivao je vrstu posla, a ne uređaj.) Planini o kojoj je bila riječ, a koja se nalazila u lancu Himalaje, u zabranjenom kraljevstvu Nepal, istraživači su 24-col-nim teodolitom još prije tri godine izmjerili kut pod kojim se uzdiže i dali joj ime Kota XV.1 Great Trigonometrical Survev of India19)k Sikhdar nije prikupio i obradio sve podatke s terena, nitko nij ia oko Kote XV ima išta spomena vrijedno. 5|0vyQLs#h šest postaja s kojih je vrh bio izmjeren nalazilo se u sjeverne Indiji, tj. na više od 150 km udaljenosti. Istraživači koji su snimili Kotu vid jeli su samo njezin vrh, a sve ostalo bilo

im je zaklonjeno drugim planina ma koje su se nalazile bliže, a od kojih su neke izgledale mnogo većima Međutim, prema Sikhdarovoj preciznoj trigonometrijskoj računici (koja obzir uzima i zakrivljenost Zemlje, atmosfersku refrakciju, otklon od ver tikale i dr.) Kota XV nalazila se na 8842 metara nadmorske visine, a to )t najviša točka na planetu.2Devet godina nakon što je Sikhdarova računica službeno potvrđena, t 1865. godine, Waugh je Koti XV dao ime Mount Everest. Ime je dobila p Sir Georgeu Everestu, Waughovom prethodniku na mjestu predstojnika. L to vrijeme su Tibetanci, koji žive sjeverno od planine, već imali mnogo ljepše ime za nju - Qomolangma\ tj. »Božica, majka svijeta«; a Nepalci ko žive južno — Sagarmatha, tj. »Božica neba«. Waugh je svjesno zanemario t narodna imena (iako se službena politika zalagala za zadržavanje lokalnih povijesnih imena) i Everest je postalo ime koje se zadržalo u upotrebi.Sad, kada je Everest bio prepoznat kao najviša planina na svijetu bilo j« samo pitanje trenutka kada će ljudi krenuti u njegovo osvajanje. Nakon što je američki istraživač Robert Peary 1909. osvojio Sjeverni pol (barem je tak' tvrdio), a Roald Amundsen 1911. doveo norvešku ekspediciju na Južni poi Everest (kojeg se često naziva Trećim polom) je postao najpoželjniji cilj na Zemlji. Cijenjeni alpinist i kroničar ranog himalajskog planinarstva Gunt-her O. Dvrenfurth pisao je kako je osvajanje vrha »stvar univerzalne ljudske težnje iz koje nema povratka i u kojoj cijena nije važna«.Kako se kasnije pokazalo, ta cijena uopće nije zanemariva. Nakon Sik-hdarovog otkrića izgubljeno je dvadeset i četvoro ljudskih života, napori petnaest ekspedicija i 101 godina prije nego što je Everest napokon osvojerMedu alpinistima i poznavateljima geologije Everest nije osobito cijenjen po svojoj ljepoti. Užasno je zdepast, preširokih temelja i pregrubo2Prema najnovijim mjerenjima, koja koriste lasere i najnoviju Doppler satelitsku transmisiju, Everest je visok 8848 m odnosno 29028 stopa, što je svega 6 metara razlike od Sikhdarove računice.3[Comolungma]20»istesan«. No ono što mu nedostaje u eleganciji grade, Everest nadoknađuje svojom kompaktnošću i ogromnom masivnošću.Poput trostrane piramide isklesane u mrkom kamenu i prekrivene sjajnim ledom, izdiže se više od 3600 metara iznad dolina u svojem podnožju i upečatljivo označava nepalsko-tibetansku granicu. Prvih osam ekspedicija bile su britanske. Sve su pokušale osvojiti vrh sa sjevera — iz Tibeta. Razlog tome nisu slabosti koje planina pokazuje s te strane, već otvaranje dugo zatvorenih tibetanskih granica 1921. godine, dok je Nepal i dalje ostao zatvoren.Prvi osvajači Everesta najprije su morali proći napornih 700 km tibetanske visoravni da bi od Darjilinga stigli do podnožja planine. Osim toga, njihova oprema je prema današnjim standardima bila prilično neprimjerena, a tadašnje znanje o smrtonosnom utjecaju ekstremnih visina vrlo slabo. Unatoč tome, Edward Felix Norton, član treće britanske ekspedicije, već je 1924. godine dosegao visinu od 8575 m — samo 273 m ispod vrha. Na toj visini porazili su ga iscrpljenost i snježno sljepilo, ali njegov uspjeh vjerojatno nitko nije dostigao slijedeće dvadeset i četiri godine.Kažem »vjerojatno« zbog događaja koji su uslijedili samo četiri dana nakon njegovog pokušaja, 8. lipnja. S prvim zrakama svjetla iz najvišeg su logora prema vrhu krenuli George Leigh Mallorv i Andrevv Irvine - članovi iste britanske ekspedicije.Mallorvjevo je ime nerazdvojivo vezano uz Everest. On je bio pokretačka snaga prve tri ekspedicije. Svjetski je poznata njegova cinična izjava: »Zato jer je tamo«. Nju je tijekom jedne turneje s predavanjima po Sjedinjenim Državama dao zajedljivom novinaru kao odgovor na pitanje zašto se toliko želi popesti na Everest. Te, 1924., godine imao je 38 godina, troje male djece i bio je u braku. Radio je kao upravitelj škole. Krećući se u krugu ljudi iz viših slojeva engleskog društva razvio je snažan osjećaj za lijepo i bio je idealist s izrazito romantičnim osjećajima. Izrazito lijep, atletski građen i šarmantan, postao je miljenik Lvttona Stracheva i cijele Bloomsburv grupe4. Za vrijeme boravka u šatorima visoko na Everestu, Mallorv i prijatelji su na glas čitali Hamleta i Kralja Leara.

I dok su se Mallorv i Irvine tog jutra probijali prema vrhu, polako su ih prekrili oblaci i ostalim članovima ekspedicije onemogućili da prate njihovo napredovanje. U deset do jedan oblaci su se na trenutak razmaknuli i Noel Odell je kratko, ali sasvim jasno vidio Mallorvja i Irvinea visoko na planini.^Bloomsburv Group - ime dodijeljeno skupini engleskih pisaca, filozofa i umjetnika koji su se između 1907. i 1930. godine okupljali u nekoliko kuća londonske četvrti Bloomsburv, gdje su raspravljali o estetskim i filozofskim temama. Neki od znamenitih članova grupe bili su E. M. Forster, C. Bell, slikari Vanessa Bell (1879-1961.) i Duncan Grant (1885-1978.), J. M. Kevnes, pisac Leonard Woolf (1880-1969.), V. Woolf i Lvtton Strachev. (op.p.)21Iako su kasnili oko 5 sati od predviđenog vremena, sigurno i odvažno si napredovali prema vrhu.Te noći se Mallorv i Irvine nisu vratili u svoj šator, zapravo više ih nikad nitko nije vidio. Planina ih je progutala. Nikad se nije saznalo je li netko od njih dvojice uspio stati na vrh. Njihova sudbina postala je legendarna, a o njihovom uspjehu se i dan danas vode rasprave. Prema postojećim podacima, oni nisu osvojili vrh i bez čvrstih dokaza njihova imena nikada neće pratiti slava prvih osvajača Everesta5.Nepal je 1949. godine, poslije mnogih stoljeća zatvorenosti, napokoi otvorio granice za strance. Samo godinu dana kasnije, komunistički režim u Kini zatvorio je granice Tibeta. To je premjestilo pozornicu uspona na južnu stranu Everesta. Do 1953. godine već je treća britanska ekspedicija krenula u osvajanje vrha s nepalske strane. Ovu, treću ekspediciju, sponzorirala je vojs ka. Imala je samo jedan cilj, a krasili su je glomaznost i velik broj ljudi. Nakon dva i pol mjeseca čudovišnih napora napokon je na jugoistočnom grebenu, na visini od 8500 m, ukopan visinski logor. Već slijedećeg dana, 29. svibnja, iz njega su prema vrhu krenuli Edmund Hillarv i Tenzing Norgav.Udišući komprimirani kisik, visoki Novozelanđanin i spretni, iskusni Šerpa do 9 su sati stigli na Južni vrh te dalje nastavili pratiti uspinjući vrtoglavi greben Jedan sat kasnije našli su se pod onim što će Hillarv opisati kao »najgori prob lem na grebenu: više od deset metara visok stjenoviti skok... tako glatki komad stijene mogao bi grupici dobrih penjača negdje u toplim dolinama predstavljati zanimljiv penjački problem za nedjeljno poslijepodne. Međutim, to je ovdje bila nepremostiva prepreka za naša onemoćala tijela«. Hillarv se ipak uspio uglaviti u pukotinu nastalu između ruba stijene i zapuha snijega te po njoj polako napredovati. Dok ga je Tenzing osiguravao, Hillarv se malo pomalo uspinjao pre ma vrhu skoka, kasnije prozvanog »Hillarvjeva stepenica«. Iako je penjanje bili vrlo napeto - nije bilo tehnički zahtjevno. Hillarv je bio uporan:»... a tada sam se uhvatio preko ruba stijene i uspio izvući iz pukotine na široku policu. Na polici sam nekoliko trenutaka nepomično ležao i pokušavai doći do zraka. Tada sam prvi put donio čvrstu odluku da nas više ništa neće spriječiti da dođemo do vrha. Zauzeo sam dobar položaj za osiguravanje i dao Tenzingu znak da dođe gore. Navlačio sam uže iz sve snage, a Tenzing se polaki probijao kroz pukotinu. Kad je stigao do mene, bio je potpuno iscrpljen. Izgledao je poput gorostasne ribe, poslije dugotrajne borbe izvučene na suho.«nastojanju da se rasvijetli njihova sudbina neprestano se vode rasprave i istraživanja. 1999. godine pokrenuta je istraživačka ekspedicija koja je na 8100 m pronašla Mallorvjevi tijelo. Tada prikupljeni dokazi govore o tome da su Mallorv i Irvine zajedno pali, ali Irvineov, sudbina i dalje ostaje nepoznata. Uslijedile su i druge istraživačke ekspedicije kojima je cilj bi< pronaći Irvinea, ili barem fotoaparat koji je on gotovo sigurno nosio sa sobom. Očekuje se d bi pronalazak fotoaparata mogao odgovoriti na pitanje jesu li osvojili vrh. (op.p.)22Prkoseći umoru obojica su nastavila preko nazubljenog grebena prema vrhu. Hillarv je počeo gubiti samopouzdanje:»... hoćemo li imati dovoljno snage da izdržimo do kraja? Prošao sam oko još jednog stupa i opazio da greben dalje popušta te da odavde možemo vidjeti daleko u Tibet. Iznad sam vidio samo zaobljeni snježni stožac. Nekoliko zamaha cepinom, par opreznih koraka i s Tenzingom sam stajao na vrhu.«I tako su malo prije podneva, 29. svibnja 1953. godine, Hillarv i Tenzing postali prvi ljudi koji su

stupili na vrh Mount Everesta.Tri dana kasnije, vijest o usponu stigla je do britanske kraljice Elizabete na samom početku njezine vladavine. Londonski Times objavio ju je 2. lipnja u svom ranom izdanju. Vijest je do Timesa stigla šifriranom radio porukom kako bi se konkurenciju spriječilo da je otme. Proslijedio ju je mladi dopisnik James Morris koji je dvadeset godina kasnije stekao ugled velikog pisca, promijenio spol i ime James u Jan. četrdeset godina kasnije Morris u svojoj knjizi Ustoličenje Everesta: prvi uspon i događaj koji je okrunio kraljicu piše:»Teško je zamisliti zadovoljstvo koje je slučajno poklapanje tih dvaju događaja (ustoličenja kraljice i osvajanja Everesta) izazvalo u Velikoj Britaniji. Britanci su upravo izašli iz strogog režima u kojem su živjeli od Drugog svjetskog rata i morali su se suočiti s gubitkom kolonija i moći u svijetu. U javnosti je vladalo vjerovanje da je izbor novog vladara znak za novi početak, tzv. »novo Elizabetino doba«. Ustoličenje je tog 2. lipnja 1953. nosilo u sebi simboliku nade i radosti u kojoj su britanski patrioti i lojalisti vidjeli trenutak vrhunske slave. I da zadovoljstvo bude veće, upravo su tog dana stigle vijesti iz najudaljenijih krajeva nekadašnjeg Kraljevstva: tim britanskih alpinista uspio je osvojiti najveći ovozemaljski cilj istraživača i pustolova — vrh svijeta...To je u Britancima izazvalo buru emocija koje su se ispoljavale kroz ponos, domoljublje, nostalgiju za ratnom slavom i hrabrošću, vjeru u bolju budućnost. .. Ljudi tog vremena i danas se vrlo živo sjećaju tog kišnog jutra u Londonu, kad su očekujući ustoličenje čuli vijest da je Vrh svijeta takoreći - njihov«.Tenzing je postao nacionalni heroj kojeg su svojatali Indija, Nepal i Tibet, a Edmund Hillarv proglašen je vitezom zaradivši i titulu Sir. Hilla-rvjeve slike osvanule su na poštanskim markama, u stripovima, knjigama i filmovima, na naslovnicama časopisa. Pčelar oštrog lica, rodom iz Auck-landa, preko noći je postao jedan od najslavnijih ljudi na svijetu.***Hillarv i Tenzing osvojili su Everest oko mjesec dana prije nego što sam ja začet. Zato nisam mogao sudjelovati u općoj euforiji koja se nakon tog događaja proširila svijetom. Prema sjećanju jednog prijatelja, to je u suštini bilo usporedivo sa spuštanjem ljudi na mjesec. Ipak, deset godina kasnije jedan je drugi događaj utjecao na daljnji tijek mog života.23Davne 1963. godine, 22. svibnja, Tom Hornbein i Willi Unsoeld prvi su stigli na vrh preko zastrašujućeg Zapadnog grebena. Do tada je Everest bio osvojen već četiri puta. Jedanaestero ljudi stiglo je gore preko dva sada već jasno definirana smjera: s juga preko Južnog sedla i jugoistočnog grebena te sa sjevera preko Sjevernog sedla i sjeveroistočnog grebena. Zapadni greben je toliko teži od oba ta smjera da je Hornbein-Unsoeldov uspon dan danas ostao jedan od najznačajnijih uspona u povijesti alpinizma.Onog dana kad su se penjali na vrh, morali su prijeći preko zloglasnog stjenovitog kršljivog skoka - Žute pruge. Za svladavanje skoka su upotrijebili svu snagu i vještinu. Nikad prije nije na takvoj visini bilo ispenjano nešto toliko tehnički teško. Kad su se napokon našli na vrhu Žute pruge, više nisu bili sigurni da će se moći po njoj i vratiti. Zaključili su da im je jedina nada da živi sidu s planine — da se s vrha spuste po Južnom grebenu. Silazak po nepoznatom terenu, u kasnim satima i na zadnjim rezervama kisika u boci bio je izuzetno smion plan.Na vrh su stigli u šest i petnaest, taman kad je sunce počelo zalaziti. Bili su prisiljeni bivakirati iznad 8500 m, što je tada bio najviši bivak u povijesti. Noć je bila hladna, ali dovoljno milostiva da nije puhao vjetar. Iako su se Un-soeldovi prsti smrznuli i kasnije ih je morao amputirati, obojica su preživjela avanturu i ispričala svoju priču.Tada sam imao devet godina. Živjeli smo u mjestu Corvallis, u Ore-gonu, odakle je bio i Willi Unsoeld. Tridesetšestogodišnji profesor teologije bio je blizak prijatelj mojeg oca i povremeno sam se družio s njegova dva sina, Regonom i Devijem. Nekoliko mjeseci prije odlaska u Nepal, popeo sam se s Willijem, Regonom i svojim ocem na svoj prvi vrh — nezamjetan krater vulkana u području Cascade visok oko 2700 m. Sasvim predvidljivo, epski pothvat na Everestu 1963. ostavio je snažan utisak na moju predpu-bertetsku maštu. Dok su idoli mojih prijatelja bili slavni sportaši i astronauti, moji heroji bili su Hornbein i Unsoeld.

Potajno sam sanjario da ću jednog dana otići na Everest i više od deset godina ta je ideja gorjela u meni. Kad sam prešao dvadesetu, penjanje me zaokupilo do te mjere da sam potpuno zanemarivao sve ostalo. Osvajanje planinskog vrha bila je jedina opipljiva i stvarna vrijednost u mom životu, jedino što je imalo smisao. Sveprisutna opasnost vezana uz penjanje davala je tome ozbiljnost, nešto što je svakako izostajalo u ostalim dijelovima mog života. Svaki uspon opijao me novom perspektivom, poput napojnice za izvršenje zadatka na rubu egzistencije.Penjanje mi je osiguralo i osjećaj pripadnosti. Postati penjač značilo je priključiti se zatvorenoj, vrlo idealističkoj i neiskvarenoj skupini ljudi koja uglavnom prolazi neprimijećeno od ostatka svijeta. Kulturu penjanja karakterizira visok stupanj kompeticije i sirovog mačizma, no glavna preokupacija njezinih poklonika usmjerena je samo na ostavljanje dojma unutar iste skupine. Uspeti24se na planinu tek je od sporedne važnosti u odnosu na način na koji je uspon izvršen: štovanje se zaslužuje kada se najteži smjerovi ispenju s minimalnom količinom opreme i sa što više stila. Nitko nije bio toliko štovan kao takozvani free solisti: idealisti koji se penju potpuno sami i bez ikakve opreme.Tih sam godina živio da bih se penjao. Preživljavao sam s pet ili šest tisuća dolara godišnje radeći kao tesar ili od lova na losose, tek toliko da skupim za novo putovanje u Bugaboo, Teton ili na Aljasku6. Negdje sredinom mojih dvadesetih godina ugasila se i dječačka fantazija o usponu na Everest. Tada je u krugovima alpinističke elite postalo pomodno degradirati vrijednost Everesta kao »vrhunskog dosega«. Planina kojoj je nedostajalo ljepote i, posebno, tehničkih teškoća nije se mogla smatrati vrijednim ciljem u karijeri ozbiljnog alpinista, a ja sam to tada svakako nastojao biti. Počeo sam s visoka gledati na najvišu planinu na svijetu.Podrugljiv stav prema Everestu korijene je imao u činjenici da je do 1980. godine vrh preko Južnog sedla i jugoistočnog grebena, tj. najlakšim pristupom, osvojen više od stotinu puta. U krugu mojih prijatelja jugoistočni greben se zvao »staza Jakova«7. Naš stav dodatno je učvrstio uspon Dicka Bassa iz 1985. godine. Bogatog pedesetpetogodišnjeg Teksašana sa siromašnim penjačkim iskustvom na vrh je dovukao izvanredni mladi alpinist — David Breashears. Taj događaj popratila je i oluja nekritične medijske pažnje.Do tada je Everest bio na dobrom glasu i bio je područje u koje je uistinu dirala samo planinarska elita. Prema riječima Michaela Kennedvja, urednika penjačkog časopisa Climbing. »Biti pozvan na ekspediciju na Everest bila je čast. čast koju je netko mogao zaslužiti tek nakon što je dugo stjecao iskustva na nižim planinama. A osvajanje samog vrha dizalo je penjača u najviši razred penjačkih zvijezda.« Sve to je promijenio Bassov uspon. Osvajanjem Everesta on je postao prva osoba koja je osvojila »Sedam vrhova«8, a to ga je ostvarenje učinilo poznatim. Bio je to događaj koji je potaknuo gomile drugih »vikend penjača« da na isti način pristupe penjanju u ulozi klijenta, a Everest je grubo gurnut u svoje postmodernističko doba.penjačkom smislu neka od najzanimljivijih područja Sjeverne Amerike, (op.p.) ''jak - tibetansko govedo (op.p.)^»Sedam vrhova« čine najviši vrhovi svih kontinenata: Everest u Aziji (8848 m), Aco-ncagua u Južnoj Americi (6691 m), McKinlev, poznat i kao Denali, u Sjevernoj Americi (6195 m), Kilimanjaro u Africi (5896 m), Elbrus u Europi (5643 m), Mt Vinson na Aljasci (4898 m) i Kosciusko u Australiji (2230 m). Nakon što je Dick Bass osvojio svih sedam vrhova, kanadski penjač Patrick Morrow argumentirao je da Australija pripada Oceaniji, a da u toj kontinentalnoj masi Kosciusko nije najviši vrh, već mnogo zahtjevnija Carsteszova piramida (5041 m) koja se nalazi u Indoneziji te da nije Bass prvi osvojio »Sedam vrhova«, već on - Morrovv. Više je kritičara projekta »Sedam vrhova« istaknulo da bi mnogo teži i izazovniji rezultat bio osvojiti druge vrhove po visini na svakom kontinentu, od kojih neki predstavljaju vrlo zahtjevne ciljeve.25»Bassov uspjeh inspirativan je za Walter Mitty9 tipove kao što sam ja< objašnjavao mi je Beck Weathers prošlog travnja za vrijeme pristupa baznon logoru. Cetrdesetdevetogodišnji patolog iz Dallasa bio je jedan od deveton klijenata na Hallovoj ekspediciji. »Bass je pokazao da Everest nije nešt( nemoguće za obične ljude. Ako si u odgovarajućoj formi i ako imaš dovoljne visoka primanja,

jedini problem koji ti preostaje je kako na dva mjesec; ostaviti posao i obitelj.«Brojevi pokazuju da pronalaženje vremena u svakodnevnoj strci kac niti visoke cijene usluga vođenja za vrlo velik broj penjača nisu nepremosti va prepreka. Gužva na svih »Sedam vrhova«, a posebno na Everestu, u pos ljednjih se pet godina povećala do zapanjujućih razmjera. Tržište je brzo od govorilo na potražnju, pa se jednako tako povećao i broj turističkih agencij; koje organiziraju vođenje na »Sedam vrhova« — a posebno na Everest. L proljeće 1996. godine trideset različitih ekspedicija vrpoljilo se pod padinama Everesta, a barem deset bilo je organizirano na komercijalnom principu.Gomile turista koje se slijevaju prema Everestu ostavljaju za sobom hrpe smeća, narušavaju njegovu iskonsku ljepotu i ugrožavaju sigurnost uspona. Srećom, nepalska je vlada to na vrijeme prepoznala. Smislila je rješenje koje je trebalo zadovoljiti dva cilja: ograničiti broj posjetitelja i povećati priliv novca u siromašnu državnu blagajnu. Rješenje je nađeno u povećanju cijena dozvola za penjanje. Ministarstvo turizma je 1991. godine za ekspediciju na Everest bilo koje veličine naplaćivalo 2300 dolara, a godinu dana kasnije cijena je narasla na 10.000 dolara za ekipu od najviše devet članova plus 1200 dolara za svakog dodatnog člana.No, usprkos većim cijenama penjači su i dalje opsjedali Everest. U proljeće 1993., na četrdesetu godišnjicu prvog uspona, s nepalske je strane na vrh išlo rekordnih petnaest ekspedicija, tj. gotovo 300 ljudi. Te je jeseni Ministarstvo ponovno dignulo cijenu dozvole - ovaj put na zapanjujućih 50.000 dolara za tim od samo 5 članova, plus dodatnih 10.000 dolara za svakog sljedećeg člana, s tim da ih najviše može biti sedam. Osim toga, vlada je propisala da svake sezone s nepalske strane može biti najviše četiri ekspedicije.Ono o čemu vlasti nisu vodile računa bila je mnogo niža cijena kineske dozvole za uspon iz Tibeta — samo 15.000 dolara za ekspediciju bilo koje veličine, a dopušten je bio neograničen broj ekspedicija u sezoni. To je rijeke osvajača premjestilo iz Nepala u Tibet i ostavilo stotine nepalskih Šerpa bez posla. Takva promjena izazvala je veliko nezadovoljstvo i pritiske na ne-palsku vladu koja u proljeće 1996. ukida ograničenje od četiri ekspedicije.9 »Tajni život Waltera Mittvja«, jedna je od najljepših i najboljih priča Jamesa Thurbera. Naslovni lik postao je sinonim za nesigurne, povučene srednjovječne osobe koje u vlastitoj imaginaciji vode uzbudljiv život i uživaju poštovanje okoline, (op.p.)26No, istovremeno se cijena dozvole podiže na 70.000 dolara za najviše 7 članova plus 10.000 za svakog dodatnog. S obzirom da je prošlog proljeća s nepalske strane u osvajanje Everesta krenulo šesnaest ekspedicija, čini se da visoka cijena dozvole i nije neki posebno ograničavajući čimbenik.Razvoj komercijalnih ekspedicija u prošlom desedjeću je, čak i prije katastrofalnih događaja iz predmonsunske sezone 1996. godine, bio vrlo osjedjivo pitanje. Tradicionaliste je vrijeđala činjenica da se najviši vrh na svijetu prodaje bogatim dokoličarima, od kojih bi neki bez usluge vođenja vjerojatno imali ozbiljnih problema da dođu na vrh pitome planine kao što je npr. Mount Rainer. Puritanci su prigovarali da je Everest obeščašćen i ponižen.Kritičari komercijalizacije Everesta rado su isticali primjere u kojima se nekad sveti vrh uspio naći u zamršenom klupku američkog pravosuđa. Naime, neki klijenti (koji su platili visoke cijene da budu odvedeni na vrh) nisu dobili očekivano, pa su tužili svoje vodiče. Pete Athans, ugledni vodič koji se jedanaest puta penjao na Everest i četiri puta bio na vrhu govori: »Tu i tamo naletiš na klijenta koji misli da je kupio kartu za vrh s garancijom... Neki ljudi jednostavno ne razumiju da se ekspedicija na Everest ne može uspoređivati sa švicarskom željeznicom.«Na žalost, nisu sve parnice oko Everesta bespredmetne. Neodgovorne i nekvalificirane tvrtke više su puta naštetile klijentima ne osiguravši obaveznu logističku potporu za uspon, npr. kisik. U pojedinim slučajevima vodiči su sami otišli na vrh. Njihovim ogorčenim klijentima ostala je samo spoznaja da su na put povedeni tek radi podmirivanja računa. Jedan je voda komercijalne ekspedicije iz 1995. nestao s desecima tisuća dolara svojih klijenata prije nego što je ekspedicija uopće krenula.***U ožujku 1995. nazvao me glavni urednik časopisa Outside i predložio da se pridružim

komercijalnoj ekspediciji na Everest koja bi trebala krenuti za pet dana. Želio je da napišem članak o rastućoj komercijalizaciji planine i pratećim kontroverzama. Namjera urednika nije bila da me pošalje u osvajanje vrha. Ekspediciju sam trebao pratiti iz baznog logora na ledenjaku Rongbuk, s tibetanske strane planine. Ozbiljno sam razmotrio ponudu, čak rezervirao let avionom, cijepio se... i otkazao u posljednjoj minuti.S obzirom na prijezir koji sam godinama gajio prema Everestu, izgledalo je kao da sam odustao od principa. Zapravo, poziv iz Outsidea neočekivano je probudio moju već zaboravljenu želju. Odbio sam ponudu samo zato jer sam smatrao da će biti nepodnošljivo frustrirajuće provesti dva mjeseca u sjeni Everesta bez napuštanja baznog logora. Ako trebam putovati na drugi27kraj svijeta i tamo provesti osam tjedana daleko od žene i doma, onda želin i priliku da se popnem na vrh.Zamolio sam Marka Brvanta, urednika časopisa, da razmotri odgodi putovanja na godinu dana, što bi mi dalo dovoljno vremena da se fizici pripremim. Raspitao sam se i bi li mi časopis želio rezervirati mjesto u nek( od uglednijih vodičkih agencija, za što bi morali platiti 65.000 dolara. Tim bi mi se pružila i prilika da idem na vrh. Priželjkivao sam to, ali nisam očekivat da će pristati. Tijekom posljednjih petnaest godina napisao sam više od šez deset članaka za Outside, a putni troškovi predviđeni za obavljene zadatk rijetko su kad prelazili 2-3 tisuće dolara.Brvant se savjetovao s izdavačem i nazvao me nekoliko dana kasnije Obavijestio me da nisu baš lako spremni platiti 65.000 dolara, ali istovre meno smatraju komercijalizaciju Everesta važnom pričom. »Inzistiraš li n; tome da i sam pokušaš osvojiti vrh«, nastavio je, »Outside će pronaći načini da ti to omogući.«***Posljednjih trideset šest godina smatrao sam se dobrim alpinistom Ostvario sam neke teške penjačke projekte. Na Aljasci sam napravio težak prvenstveni uspon u stijeni Losovog zuba i solo uspon u stijeni đavolje palca10. Ovo posljednje uključivalo je i tri tjedna samoće na udaljenom ledt njaku. Napravio sam i solidan broj prilično ekstremnih leđnih uspona Kanadi i Koloradu. Na samom rogu Južne Amerike ispenjao sam zastra šujuću, kilometar i pol visoku, granitnu vertikalu Cerro Torrea — stijenu koju su nekad smatrali najzahtjevnijom na svijetu. U tom kraju svijeta sa Božji bijes pretvara se u vjetar («la escoba de Dios« kako ga nazivaju lokalci), pa sam u skutima Cerro Torrea neprestano bio šiban vjetrovima od 180 km/h i prekriven mrazom.No te su se lude avanture dogodile prije mnogo godina — neke od njih i prije desetljeća, u mojim dvadesetima i tridesetima. Sada sam bio u svojoj četrdeset i prvoj godini: brada mi je posijedila, zubi su se pokvarili, kilogm mi su se taložili u predjelu trbuha. Dani penjačke slave bili su daleko. Bi sam u braku, ludo sam volio svoju ženu, a i ona mene. Izgradio sam pristo nu karijeru i prvi put u životu živio iznad granice siromaštva. Moju strast z penjanjem pomalo su zamijenila sitna mala zadovoljstva koja čine život ljepšim.10Mooses Tooth i Devils Thumb28Niti jedan uspon iz moje prošlosti nije me odveo niti do srednje visokih nadmorskih visina. Istini za volju, nikad nisam bio više od 5250 m, što je ispod baznog logora na Everestu.Kao gorljivi proučavatelj povijesti planinarstva znao sam da je od prvog britanskog pokušaja iz 1921. Everest ubio više od 130 ljudi. To je otprilike jedna smrt na svaka četiri osvajača vrha. Znao sam i da je većina ljudi koji su stradali na Everestu bila mnogo snažnija od mene i da su imali mnogo bogatije iskustvo na velikim visinama. No, otkrio sam da dječački snovi teško umiru i da razum kod njih ne pomaže. Krajem veljače 1996. godine nazvao me Brvant i obavijestio da na ekspediciji Roba Halla jedno mjesto čeka na mene. Pitao je jesam li siguran da to želim, a ja sam bez razmišljanja ispalio: »Da.«TREćE POGLAVLJEIznad sjeverne Indije, 29. ožujka 1996.Dao sam im lako razumljivu usporedbu. Rekao sam da govorim o Neptunu, o običnom planetu Neptunu, a ne o Raju jer Raj ne poznajem. Prema tome, kada govorim o tebi—govorim o tebi i ni o

čemu drugome. E, sad: gore na Neptunu postoji jedan veliki planinski masiv ... moram vas upozoriti da su tamo na Neptunu ljudi prilično bedasti, većinom zato jer žive zatvoreni u vlastitom svijetu. No, neki od njih, a o njima ja želim pričati — neki od njih su se potpuno posvetili tim planinama. Da ne povjeruješ, rekao sam, život ili smrt, imalo to smisla ili ne — oni su svo svoje slobodno vrijeme i svu životnu energiju usmjerili u penjanje po planinama, ne bi li time stekli slavu. Penju se i spuštaju po najstrmijim padinama. I svi se vraćaju ponositi. Mnogi su to mogli, rekao sam, jer čak i na Neptunu većina tih ljudi ide u lov na slavu sigurnijim putovima i po lakšim padinama. Iznenađujuće je to, zar ne? Bez obzira koliko je put bio zahtjevan, svi su bili ponosni, a to se stvarno vidjelo. Vidjelo se u ozarenim licima, vidjelo se u zadovoljstvu koje je sjalo u njihovim očima. A bilo je to na Neptunu, kao što sam već rekao... na Neptunu, a ne u Raju i tu se vjerojatno više ništa ne može promijeniti.John Menlove Edwards Pismo čovjekaDva sata nakon što smo linijom 311 Thai Airwaysa krenuli iz Bangkoka prema Kathmanduu, ustao sam iz svojeg stolca i krenuo prema kokpitu aviona. Stao sam odmah pored zahoda i čučnuo kraj malog prozorčića nadajući se da ću vidjeti planine. Nisam se razočarao: preko cijelog horizonta pružali su se nazubljeni himalajski vrhunci. Ostatak leta proveo sam lica zalijepljenog za hladan pleksiglas, očarano naslonjen na kantu za smeće punu praznih boca mineralne vode i ostataka hrane.30Odmah sam prepoznao Kanchenjungu1 — s 8585 metara bila je treći najviši vrh na Zemlji. Petnaest minuta kasnije na obzoru se pojavio Makalu — peti najviši vrh, a onda na kraju i nezamjenjivi profil samog Everesta.Grebeni planine spajali su se u crnoj piramidi koja je parala nebo. Preko nje je brzinom od 200 kilometara na sat jurio uragan koji je sa sobom nosio ledene kristaliće i u liku bijelog plašta ih razbacivao po istoku. Sad, kad sam se nalazio u relativnoj sigurnosti metalnog orla koji me vodio kroz rajska bespuća, vrh Everesta je izgledao jednako visoko kao i moj nevidljivi nebeski put. Ideja da se pješice popnem na letnu visinu Airbusa 300 tog mi se trenutka učinila besmislenom, pa čak i nemogućom. Dlanovi su mi se oznojili.četrdeset minuta kasnije čvrsto sam stajao na du u Kathmanduu. Nakon carinskih formalnosti dovukao sam dvije velike torbe do predvorja aerodroma. Ovdje me dočekao visoki golobradi mladić. »Jeste li vi Jon?«, upitao je na pitkom novozelandskom naglasku istovremeno uspoređujući moj lik sa slikom na fotokopiji putovnica Hallovih klijenata. Pružio mi je ruku i predstavio se: »Ja sam Andy Harris, vodič u Hallovoj ekipi.« Došao je da me preveze do hotela.Očekivao je još jednog klijenta koji je trebao stići istim letom iz Bang-koka: Loua Kasischkea, pedesettrogodišnjeg odvjetnika iz mjesta Bloomfield Hills pored Michigana. Kasischke je bio visoki, sijedi, atletski građen čovjek patricijske suzdržanosti u nastupu koji je još sat vremena tražio svoje torbe po aerodromu. Intermezzo sam iskoristio za razmjenu iskustava s nekih težih uspona koje smo Andy i ja prošli. Njegova neutaživa glad za penjanjem i neiskvareni planinarski entuzijazam vratili su moja sjećanja u vrijeme kad mi je penjanje bilo najvažnija stvar na svijetu i kad sam smisao svog postojanja vrednovao imenima planina na koje sam se popeo i na koje sam tek želio doći.Trenutak prije nego što je Kasischke stigao s aerodromske carinske službe pitao sam Andyja koliko puta je bio na Everestu. »Zapravo«, povjerio mi se dobro raspoloženi mladić, »ovo će mi biti prvi put, isto kao i tebi. Bit će zanimljivo vidjeti kako mi to ide.«Hali nam je rezervirao smještaj u hotelu Garuda. Ta lijepa zgrada u srcu Thamela, turističke četvrti Kathmandua smještena je uz usku aveniju zakrčenu rikšama i uličnim trgovcima. Garuda je već dugo zanimljiv ekspedicijama na putu u Himalaju. Zidovi hotela pokriveni su potpisanim fotografijama poznatih alpinista koji su boravili u njemu: Reinhold Messner, Peter Habeler, Kitty Calhoun, John Roskelley, Jeff Lowe. Dok sam se uspinjao stubištem prema svojoj sobi, prošao sam pored velikog postera otisnutog u četiri boje naslovljenog »Himalajska trilogija«. Na posteru su bile slike Everesta, K2 i Lhotsea - najvišeg, drugog i četvrtog najvišeg vrha na Zemlji. Ispred slika planina s postera se smiješio lik bradatog alpinista. Mali naslov[Kančendzengu]

31ukazivao je na to da je penjač na slici upravo voda moje ekspedicije - Rob Hali. Poster je u stvari bio reklama za Hallovu tvrtku »Adventure Consultants«, a slavio je njegov impresivan poduhvat iz 1994. kad je u samo dva mjeseca osvojio sva tri vrha sa slike.Sat vremena kasnije upoznao sam Halla. Imao je više od 190 cm i bio je mršav poput metle. U licu je imao neki milostivi izgled, a djelovao je starije od svojih trideset i pet godina. Takav je dojam ostavljao zbog dubokih bora nakupljenih oko očiju, a možda i zbog autoritativnog stava. Nosio je šarenu havajsku košulju i izlizane traperice, na jednom koljenu zakrpane uravnoteženom jin-jang zakrpom. Jedan neposlušni pramen smeđe kose spustio mu se preko lica, a gusta duga brada vapila je za šišanjem.Odmah se dokazao kao susretljiv čovjek i vješt sugovornik, obdaren britkom novozelandskom duhovitošću. Led je razbio upustivši se u neobično dugačak vic o francuskom turistu, budističkom svećeniku i osobito čupavom jaku. Vragolasto nas je pogledao, zastao na trenutak, a zatim je ne zadržavajući zadovoljstvo upravo ispričanom pričom, prasnuo u gromoglasan zarazan smijeh. Dopao mi se taj čovjek.Hali je rođen u mjestu Christchurch na Novom Zelandu. Bio je najmlađi od devetoro djece katoličke radničke obitelji. Još kao dječak bio je pronicljiv i analitičan, pa ipak je s petnaest godina ispao iz škole zbog sukoba s nekim izuzetno autokratičnim profesorom. 1976. je počeo raditi za »Alp Sports«, lokalnu manufakturu penjačke opreme. »Počeo je s jednostavnijim poslovima, npr. za šivaćim strojem, ali zahvaljujući impresivnim organizacijskim sposobnostima, koje su dolazile do izražaja već sa šesnaest, sedamnaest godina, uskoro je vodio cijelu proizvodnju poduzeća«, prisjeća se Bili Atkinson, danas priznati penjač i vodič koji je nekad također radio u Alp Sportsu.Nekoliko godina Hali je bio običan planinar, ali u vrijeme kad je počeo raditi za Alp Sports počeo se baviti i penjanjem u suhoj stijeni i ledu. Atkinson, koji je bio Hallov najčešći penjački partner, prisjeća se kako je Hali brzo učio: »Imao je dar da brzo usvoji bilo čije sposobnosti i stajališta«.S devetnaest godina (1980.) bio je član ekspedicije koja je preko zahtjevnog sjevernog grebena osvojila Ama Dablam, vrh nenadmašne ljepote visok 6795 metara i 10 kilometara udaljen od Everesta. Tijekom boravka na ekspediciji, koja je ujedno bila prvi Hallov posjet Himalaji, napravio je mali izlet do baznog logora pod Everestom i tada donio odluku da će se jednog dana popesti gore. Za taj cilj trebalo mu je deset godina i tri pokušaja, ali se u svibnju 1990. napokon uspio popesti na vrh i to kao voda ekspedicije u kojoj je sudjelovao i Peter Hillarv, sin Sira Edmunda. Hali i Hillarv bili su zvijezde direktnog prijenosa s vrha za radijsku emisiju emitiranu širom Novog Zelanda. Na 8848 metara nadmorske visine primili su i čestitke državnog premijera Geoffreva Palmera.32Tada je Hali već bio alpinist profesionalac. Poput većine svojih kolega skupe je himalajske ekspedicije financirao sponzorstvima, a bio je dovoljno razborit i znao je da će lakše doći do novca ako njegovi uspjesi budu dobro medijski popraćeni. Pokazalo se da je izuzetno tolerantan na popularnost i pojavljivanje u medijima. »Točno«, prisjeća se Atkinson, »Rob je oduvijek imao sklonosti publicitetu.«Hallov najbolji partner i najbliži prijatelj 1988. godine postao je Gary Bali, vodič iz Aucklanda. Zajedno su osvajali Everest 1990. Ubrzo po povratku na Novi Zeland smislili su plan o osvajanju najvišeg vrha svakog od sedam kontinenata, isto što je napravio i Dick Bass, ali podigli su granicu kvalitete tako što su si za cijeli poduhvat zadali rok od sedam mjeseci2. S Everestom, najtežim djelom septeta, iza leda i s potporom Power Builda, velike elektroenergetske kompanije, Hali i Bali ubrzo su krenuli dalje. Svega nekoliko sati prije isteka sedmomjesečnog roka stajali su na vrhu posljednjeg — 4897 metara visokog Mt. Vinsona na Antarktici. To im je donijelo slavu u domovini.Usprkos uspjehu, Halla i Balla brinule su dugoročne mogućnosti opstanka u profesionalnom penjanju. Atkinson kaže: »Da bi nastavio dobivati sponzorst-va od kompanija, penjač mora stalno pomicati granicu. Novi uspon mora biti teži i spektakularniji od prethodnog. Spirala zahtjeva postaje sve teža i jednom više nećeš moći njome naprijed. Rob i Gary znali su da će prije ili kasnije doći do točke u kojoj neće moći dalje ili će doživjeti nesreću i poginuti.«»Stoga su odlučili promijeniti smjer i prebaciti se na visokogorsko vođenje. Kao vodič ne penješ se

smjerovima koje bi možda najradije izabrao, no izazov postaje sposobnost da klijenta sigurno odvedeš na planinu i spustiš. To je također neka vrsta zadovoljstva. No, to je i mnogo održiviji način privređivanja nego beskrajno traženje sponzorstava. Ako nudiš dobar proizvod, čeka te bezgranično tržište klijenata.«Tijekom projekta »Sedam vrhova u sedam mjeseci« Hali i Bali došli su na ideju da krenu u poslovni projekt vođenja klijenata na Sedam vrhova. Bili su uvjereni da postoji nepresušno tržište sanjara koji imaju dovoljno novca, a premalo iskustva da se sami popnu na najviše planine kontinenata. Stoga su osnovali poduzeće koje su krstili Adventure Consultants.Ubrzo su stekli impresivne rezultate. U svibnju 1992. doveli su šestero klijenata na vrh Everesta. Godinu dana kasnije, na dan kad je na Everestu bilo četrdeset ljudi, doveli su na vrh novih sedam klijenata. No, kad su se vratili kući, dočekala ih je neočekivana javna kritika. Sir Edmund Hillarv optužio ih je da doprinose komercijalizaciji Everesta. »Mase amatera koje za novac bivaju odvedene na vrh stvaraju nepoštovanje prema planini«, ljutio se Sir Edmund.Hillarv je na Novom Zelandu jedna od najuvaženijih ličnosti. Njegova kršna pojava krasi novčanicu od pet dolara. Neugodno i žalosno iskustvo2Bassu je za to trebalo četiri godine.33bilo je za Halla kad ga je javno kritizirao taj polubog, »super alpinist« koji je bio jedan od njegovih dječačkih idola. »Hillarv je na Novom Zelandu neka vrst živućeg nacionalnog bogatstva« kaže Atkinson. »Ono što Hillarv kaže, to nosi veliku težinu i sigurno jako boli kad si u njegovoj nemilosti. Rob se želio javno obraniti, ali shvatio je da mu suprotstavljanje takvoj ličnosti predstavlja unaprijed izgubljen sukob.«Pet mjeseci kasnije, pošto je Hillarvjeva kritika pomalo izblijedila, Hali je doživio još teži udarac. Gary Bali je, u listopadu 1993., za vrijeme uspona na 8167 metara visok Dhaulagiri, šesti najviši vrh na svijetu, umro od moždanog edema — naticanja mozga uzrokovanog nedostatkom kisika na velikim visinama. Bali je u komi i teško dišući umro na Hallovim rukama, u malom šatoru visoko na planini. Slijedećeg dana Hali je sahranio svojeg prijatelja u ledenjačkoj pukotini.Nakon ekspedicije je u intervjuu novozelandskoj televiziji sumorno opisao kako je uzeo njihovo najdraže penjačko uže i njime spustio Balla u dubine ledenjaka. »Penjačko uže na neki simbolični način povezuje penjačke partnere i od njega se nikad ne odvajate«, rekao je Hali, »a ja sam ga tada samo propustio kroz svoje ruke.«Helen Wilton, koja je radila kao manager u baznom logoru pod Eve-restom 1993., '95. i '96., dobro se sjeća tih dana: »Rob je tada bio potpuno shrvan, ali tugu je nosio duboko u sebi. To je bio njegov način da se nosi s problemima.« Hali je odlučio nastaviti s agencijom Adventure Consultants. Na svoj uobičajen način nastavio je održavati poduzeće, njegovu infrastrukturu i poslovanje. Nastavio je biti izuzetno uspješan u vođenju amatera na velike i daleke planine.Između 1990. i 1995. Hali je na Everest doveo trideset i devetoro penjača, tj. troje više nego što ih je ukupno došlo na vrh u prvih dvadeset godina poslije Hillarvjevog prvenstvenog uspona. Hali je s pravom poduzeće Adventure Consultants nazvao »vodećim svjetskim poduzećem u organizaciji penjanja na Everest, s više uspješnih uspona od bilo kojeg drugog poduzeća«. Brošure koje je slao potencijalnim klijentima poručivale su:»Željni ste avanture? Možda sanjate o posjetu drugim kontinentima ili o usponu na visoku planinu. Većina ljudi ne usuđuje se dirnuti u svoje snove, a rijetki se usuđuju podijeliti ih s nekim ili prihvatiti njihov izazov.Adventure Consultants je poduzeće specijalizirano za organizirano vođenje na planine. Mi znamo kako vaš san pretvoriti u stvarnost i pomažemo vam ostvariti cilj. Nećemo vas odvući na planinu! Morat ćete teško raditi, ali jamčimo vam sigurnost i uspjeh.Onima koji se usude slijediti snove, iskustvo će pružiti nešto što se ne može opisati riječima. Pozivamo vas da SVOJU PLANINU ispenjete s nama.«34Hali je 1996. vođenje na Everest naplaćivao 65.000 dolara po osobi. To je, po bilo kojim kriterijima, mnogo novca. Toliko iznosi hipoteka na moju kuću u Seattleu. Spomenuta svota nije uključivala put

do Nepala ili osobnu opremu. Niti jedna kompanija nije bila tako skupa. Dapače, neki od njegovih konkurenata naplaćivali su samo trećinu te cijene. Ipak, zahvaljujući Hallovom izuzetnom uspjehu, poduzeće nije imalo problema s popunjavanjem kapaciteta za ovu, njegovu osmu ekspediciju na Everest. Ako ste čvrsto zagrizli za taj vrh i mogli ste nekako izaći na kraj s golemim svotama, onda je Adventure Consultants bila tvrtka za vas.***Ujutro 31. ožujka, dva dana nakon što smo se okupili u Kathmanduu, svi članovi ekspedicije Adventure Consultantsa prešli su uzletište aerodroma Tribhuvan i ukrcali se u Mi-17, helikopter ruske proizvodnje u vlasništvu Asian Airlinesa. Trošna ostavština iz afganistanskog rata izgledala je kao da ju je netko složio u vlastitom dvorištu, a bila je velika poput autobusa s 27 sjedećih mjesta. Jedan od članova posade zatvorio je vrata i svakome dodao komadiće vate kojima smo začepili uši. Krntija se vinula u zrak zaglušujućom bukom od koje se tresla utroba.Pod su popunile transportne vreće, ruksaci i plastične bačve. Ljudski teret bio je smješten uz stijenke letjelice, okrenut prema unutra i stisnut u niske klupe. Razorna buka turbina svaku je konverzaciju izbacila s dnevnog reda. Putovanje je bilo neudobno, ali nitko se nije žalio.Tom Hornbein je daleke 1963. svoj put prema Everestu započeo dugačkim trekingom iz Banepe, mjesta dvadesetak kilometara udaljenog od Khatmandua. Trebao mu je trideset i jedan dan da stigne do baznog logora. Kao i većina suvremenih osvajača, mi smo izabrali jednostavnije rješenje kojim se preskaču beskrajni kilometri strmih i prašnjavih putova. Helikopter nas je trebao ostaviti u Lukli, udaljenom selu na 2800 metara nadmorske visine. Pod pretpostavkom da se nećemo razbiti, ovaj let bi nam trebao skratiti Hornbeinov put za neka tri tjedna.Pogledom sam kružio po prostranoj unutrašnjosti helikoptera i pokušavao upamtiti imena svojih »suigrača«. Osim vodiča, Roba Halla i Andvja Harrisa, tu je bila Helen Wilton - tridesetdevetogodišnja majka četvero djece koja je već treću sezonu dolazila ovamo u ulozi voditelja baznog logora. Caroline Mackenzie, izvrsna alpinistica i liječnica u kasnim dvadesetima, ovdje je u ulozi ekspedicijske liječnice. Ona, kao i Helen, neće ići dalje od baznog logora. Lou Kasischke — uglađeni odvjetnik kojeg sam sreo na aerodromu. Osvojio je šest od Sedam vrhova isto kao i Yashuko Namba - šutljiva četrdesetsedmogo-dišnjakinja koja je radila kao šefica kadrovske službe u tokijskom ogranku35Federal Expressa. Beck Weathers — četrdeset devet godina, brbljavi patolog i Dallasa. Stuart Hutchinson - tridesetčetverogodišnjak, pomalo trapavi kardi olog iz Kanade, stipendist na znanstvenom projektu. Ovdje je na godišnjen odmoru. John Taške, anesteziolog iz Brisbanea, sa svojih je pedeset šest godin bio najstariji član ekspedicije. Penjanjem se počeo baviti nakon umirovljenja i australske vojske. Frank Fischbeck - izdavač iz Hong Konga, dotjeran i otm jen pedesettrogodišnjak. On je već tri puta u ulozi klijenta pokušavao osvoji ti Everest: 1994. je stigao do Južnog vrha, svega stotinjak visinskih metan ispod vrha. Doug Hansen — četrdeset šest godina, poštanski radnik iz Ame rike koji je s Hallom već 1995. pokušao stići na vrh, ali je, kao i Fischbeck, sti gao do Južnog vrha i morao odustati.Nisam znao što da mislim o tim ljudima. Po vanjštini i po iskustvu nisu uopće bili nalik na okorjele penjače s kojima sam obično odlazio u planine Međutim, izgledali su kao ugodni i pristojni ljudi. činilo se da u cijeloj grupi nema seronja, barem do sada nitko nije stigao pokazati tu karakternu osobinu. činilo mi se da nemam ništa zajedničkoga sa svim tim ljudima, osin s Dougom. Žilav, težačke fizionomije, s licem koje je podsjećalo na staru iz gužvanu loptu. Dvadeset sedam godina radio je u pošti. Pričao mi je kako j za put zaradio u noćnim smjenama na pošti i na gradilištu preko dana. Prije nego što sam počeo pisati, i sam sam osam godina radio kao stolar. Zbog toga i zato što smo bili iz istog poreznog razreda, bili smo malo drukčiji od drugil klijenata. U Dougovom društvu sam se osjećao nekako najbolje.Najviše od svega mi je bilo neobičan odlazak na penjanje u tako velikoj grupi, grupi potpunih stranaca. Osim jednog putovanja na Aljasku od prije dvadeset jedne godine, sve moje prethodne ekspedicije bile su izvedene s jednim ili dvojicom prijatelja koje sam dobro poznavao, ili sam išao potpuno sam.

Osjećaj povjerenja prema penjačkom partneru u alpinizmu mnogo znači Svaka radnja koju penjač napravi ima posljedice na sigurnost cijelog naveza. Posljedice loše vezanog uzla, pad, odvaljeni kamen ili bilo koja nesmotrena radnja odrazit će se na penjačkog partnera jednako kao i na penjača koji ju je izazvao. Zbog toga nije ništa neobično kada su penjači vrlo oprezni po pitanju druženja i izbora partnera za penjanje.No, povjerenje u partnera luksuz je kojeg si teško mogu priuštiti on koji potpišu ugovor kao klijenti na komercijalnim ekspedicijama. Ovdje si povjerenje poklanja vodiču. Kada je helikopter sletio u Luklu, bio san uvjeren da svaki od klijenata živi u nadi kao i ja: da je Hali dovoljno oprezan da odbije klijente sumnjivih sposobnosti te da je sposoban neutralizirati slabosti svakog klijenta.36čETVRTO POGLAVLJEPakding, 31. ožujka 1996,2800 mOnima koji putem nisu tratili vrijeme, dnevne bi rute završavale kasno poslijepodne. Naravno, i to je bilo već mnogo kasnije od podnevnih vrućina i trenutaka kad bi nas goruća stopala tjerala da prvog Šerpu pitamo: »Koliko još do logora?« Uskoro smo spoznali daje odgovor nepromjenjiv: »Jošsamo dva tri kilometra, Sahib ...«Večeri su bile mirne. Pastelne boje razmazale bi zalazak po mirnom zraku, svjetlo bi žmirkalo iza grebena na kojem ćemo sutra kampirati, a oblaci su nestajali u tragu našeg sutrašnjeg puta. Uzbuđenje je raslo iz dana u dan i nosilo moje misli sve bliže Zapadnom grebenu...Sa smirajem dana dolazio je i osjećaj usamljenosti, no nesigurnost se sve rjeđe vraćala. U tim trenucima osjećao bih se klonulo, kao da cijeli život ostavljam iza sebe. Znao sam (ili sam samo vjerovao) da će mi, kad jednom budem na planini, taj osjećaj pomoći da se potpuno posvetim zadatku. Ipak, povremeno sam se pitao nisam li cijeli taj put prešao samo zato da bih pronašao nešto što sam već davno prije izgubio.Thomas F. Hornbein Everest: Zapadni GrebenIz Lukle je put prema Everestu vodio na sjever, kroz mračni kanjon rijeke Dudh Kosi. Ledeno hladna i divlja rijeka, korita ispunjenog gromadama stijena, nosila je vodu s ledenjaka. Prvu noć našeg trekinga proveli smo u zaseo-ku Phakding. Šačica koliba bila je stisnuta na maloj zaravni u padinama iznad rijeke. Kako je padala noć, zrak je prožimala sve oštrija hladnoća. Ujutro, kad^¦Sahib - izraz poštovanja pri obraćanju Europljanima koji se koristio u kolonijalnoj Indiji, (op.p)37smo krenuli dalje, kristalići leda sjajili su s listova rododendrona. Ipak, Everest se nalazi na 28. paraleli — tik do tropa, pa je temperatura porasla čim je sunce nadvisilo okolne grebene i osvijetlilo dno kanjona. Malo -prije podneva prešli smo klimavi most rastegnut visoko iznad rijeke (ujedno četvrti prijelaz preko rijeke tog jutra). Sada sam već bio samo u kratkim hlačama i majici, a kapljice znoja slijevale su mi se preko obraza.Poslije ovog mosta prašnjavi je put u strmim zavojima, penjući se kroz mirisnu borovu šumu, napustio obale rijeke. Spektakularni ledeni vrhovi Thamserkua i Kusum Kangrua parali su nebo puna tri kilometra iznad nas. Ova je predivna zemlja topografski razvedenija od bilo kojeg drugog krajobraza na Zemlji... ali ovdje ne caruje divljina. Ne caruje već stotinama godina.Svaki komadić obradive zemlje pretvoren je u terasu na kojoj se uzgaja ječam, gorka heljda ili krumpir. Nizovi molitvenih zastava razapeti su duž obronaka. Prastare budističke čortene i zidovi od posebno biranog mani kamenja čuvaju čak i najviše gorske prijelaze. Put iznad rijeke svako je malo bio zakrčen turistima, jakovima4 punim tereta, svećenika odjevenih u crveno i bosonogih Šerpa koji su se svijali pod teretom loživog drva, kerozina ili gaziranih pića. Oko sat i pol hoda od rijeke prešao sam preko širokog grebena, prošao pored niza obora za jakove i našao se u predgrađu Namche Bazara — kulturnog i trgovačkog središta Šerpa. Namche se nalazi na oko 3500 metara. Smjestio se na širokoj, blago nagnutoj terasi oblika ogromnog tanjura koja je po pola dijelila strme obronke planine. Po tim strmim obroncima razbacano je još više od stotinu kuća međusobno povezanih uskim putovima i kozjim stazicama. Sve izgleda kao da će se svakog časa sjuriti u dolinu. Uz donji rub naselja opazio sam »Khumbu Lodge«, odmaknuo deku koja je predstavljala ulazna vrata i u jednom kutu ugledao svoje suputnike kako piju čaj od limuna.

Sada me je Rob Hali upoznao s trećim vodičem, Mikeom Groomom. Tridesettrogodišnji limar iz Brisbanea (Australija), kose boje mrkve i suh poput maratonca, vođenjem se bavio honorarno. Godine 1987. je na silazu s 8586 m visoke Kanchenjunge bio prisiljen provesti noć na otvorenom što ga je koštalo smrzotina na stopalima i amputacije svih nožnih prstiju. Tajt-čorten — vjerski spomenik sličan kapelici, obično izgrađen od kamena, a često sadrži i svete relikvije. Još se naziva i stupa.^mani - molitveno kamenje je plosnato kamenje u koje je na sanskrtu uklesana tibetanska budistička mantra Om mani padme hum («pozdrav dragulju u lotosu«). Kamenje se postavlja na sredinu puta i tvori mani zid koji razdvaja put na dva dijela. Budistički protokol nalaže da se mani zid zaobilazi uvijek tako da prolazniku bude s lijeve strane.^Točnije rečeno, velika većina Jakova koji se mogu vidjeti u Himalaji u stvari su križanci jaka i goveda: zopkiji - mužjaci ili zornije - ženke. Ženke Jakova, kad su čiste sorte, nazivaju se nak. Ipak, većina zapadnjaka teško međusobno razlikuje te kudrave životinje i sve ih naziva jakovima.38nemili događaj nije ga odvratio od izgradnje karijere himalajca, pa se kasnije, bez dodatnog kisika, popeo na K2, Lhotse, Cho Oyu, Ama Dablam i na kraju Everest (1993.). Izuzetno miran i oprezan, bio je ugodan u društvu. Govorio je samo kad bi mu se netko obratio, a i tada je bio vrlo tih.Večerom je dominirao razgovor trojice klijenata. Svi redom bili su liječnici: Stuart, John i posebno Beck. Ta se shema ponavljala kroz veći dio ekspedicije. Srećom, John i Beck su bili duhoviti, no Beckovi monolozi često su prelazili u vrijeđanje i u razmetljive bujice argumenata protiv »pišljivih« liberala. U jednom trenutku te večeri zaboravio sam se i pokušao mu proturječiti. Na neki od njegovih komentara reagirao sam s mišljenjem da mi se čini kako je dizanje stope minimalne plaće razumna i potrebna politika. Vrlo dobro informiran i vješt sugovornik kao što je Beck, napravio je pravu sprdačinu od moje nespretne izjave i ostavio me bez argumenata. Sve što sam mogao je pjeniti se vezanog jezika i buljiti u stol.Beckovo vrijeđanje na tvrdom istočnoteksaškom dijalektu nije presta-jalo, pa sam uskoro morao ustati i maknuti se od stola. Nastavio je nabrajati gluposti za koje je kriva država, a ja sam se vratio u glavnu prostoriju i produžio do šanka da naručim pivo. Ovdje je radila sitna, nježna Serpani koja je upravo primala narudžbu od grupe američkih turista. »Mi gladni. Mi htjeti jesti krum-pi-ra. Jak bur-ger. Co-ca co-la. Imati?« — obratio joj se na prenaglašeno pojednostavljenom engleskom čovjek rumenih obraza pri tome gestikulirajući čin hranjenja.»Želite li vidjeti kartu jela?«, odgovorila je djevojka na tečnom engleskom s blagim kanadskim naglaskom. »Trenutno imamo velik izbor jela. Vjerujem da još ima i svježe pečene pite od jabuka, ukoliko biste to željeli za desert.«Treker i dalje nije mogao vjerovati da mu se mala tamnoputa ženica iz lokalnih brda obraća na izvrsnom engleskom, pa je nastavio svoju komičnu gestikulaciju popraćenu naricanjem: »Meni! Dobro, dobro! Da, da mi htjeti vidjeti meni!«Šerpe su vječita enigma strancima koji ih doživljavaju kao romantičnu dekoraciju. Ljudi koji slabo poznaju demografske prilike u Himalaji obično misle da su svi Nepalci - Šerpe. No, u Nepalu, zemlji veličine Sjeverne Ka-roline^ u kojoj ima oko 20 milijuna stanovnika i više od 50 različitih etničkih skupina, živi manje od 20.000 Šerpa. Oni su planinski narod, budisti čiji su preci došli sa sjevera - iz Tibeta, prije četiri-pet stoljeća. Rijetka naselja Šerpa raštrkana su na području istočnog Nepala, a veće zajednice mogu se pronaći na području Sikkima i Darjilinga u Indiji. No, središnje područje njihove rasprostranjenosti je Khumbu — mala skupina dolina u^Nepal je površinom od 145.000 km2 gotovo tri puta veći od Hrvatske, (op.p)39koje se slijevaju vode s južnih obronaka Everesta. To je izuzetno neprohoc na regija potpuno »čista« od cesta, automobila ili bilo kakvih vozila kotačima.Budući da je obrada zemlje u visokim, hladnim i strmim područjir vrlo teška, tradicionalna ekonomija Šerpa temelji se na trgovini izmed Tibeta i Indije te uzgoju Jakova. Prva britanska ekspedicija na Everes 1921. godine, i odluka da se u njoj zaposli Šerpe kao pomoćnu radnu snag izazvala je veliku promjenu kulture ovog naroda.

Budući da je Kraljevina Nepal držala granice zatvorene do 1949., prvi devet odiseja na Everest bilo je prisiljeno krenuti u osvajanje vrha sa sjever: iz Tibeta, i nikad nisu prolazile blizu regije Khumbu. Svih devet ekspedh ja kretalo je za Tibet iz Darjilinga, kamo je emigrirao velik broj Šerpa i gc su medu naseljenim kolonijalistima već imali reputaciju radišnih, su retljivih i sposobnih ljudi. K tome su, zahvaljujući činjenici da ih je većin generacijama živjela u naseljima na tri do četiri tisuće metara nadmorsk visine, unaprijed bili tjelesno tolerantniji na teškoće koje izaziva velika nac morska visina. Zahvaljujući preporukama A. M. Kellasa, škotskog liječnik koji je mnogo putovao i penjao se sa Šerpama, britanska ekspedicija n Everest iz 1921. godine unajmila ih je u velikom broju za prenošenje opre me i za pomoć u logorima. Tu praksu nastavljaju gotovo sve ekspedicije sedamdeset pet godina kasnije.Bilo to dobro ili loše, ekonomija i kultura naroda regije Khumbu post la je u posljednja dva desetljeća čvrsto vezana za sezonske najezde trekera alpinista kojih svake godine bude oko 15.000. Šerpe koji su prošli planinarsk tehničko obrazovanje i koji su radili visoko na planinama - posebno oni k( su se uspeli na Everest — uživaju veliko štovanje u svom narodu. Na žalost, or koji postanu alpinističke zvijezde također ulaze medu ljude u opasnosti o pogibije: još od 1922. kad je na britanskoj ekspediciji sedam Šerpa stradalo lavini, oni su stalno žrtve planinskih nesreća — na Everestu njih pedeset i troje Zapravo, više od trećine stradalih na Everestu bili su Šerpe.Konkurencija za tih dvanaest do osamnaest radnih mjesta na uobiča jenoj ekspediciji na Everest je, usprkos nesrećama, među Šerpama velika Najveća konkurencija među Šerpama je za mali broj radnih mjesta koja otvaraju za iskusne alpiniste. Oni mogu očekivati zaradu od 1400 do 250( dolara za dva mjeseca hazarderskog posla, a to je vrlo atraktivna plaća u na rodu koji je zaglavio u nemilosrdnom siromaštvu u kojem je godišnji pri hod po čovjeku oko 160 dolara.Sve veći broj turista iz zapadnih zemalja potaknuo je izgradnju pre noćišta i čajnih restorana u čitavoj regiji, ali najviše novih kuća može se vidjet u Namche Bazaru. Na putu do Namchea prošao sam pored bezbroj nosača koj su iz nizinskih šuma gore nosili svježa drva za ogrjev. Njihove naprtnjaa40bile su teže od četrdeset kilograma, a za taj samodestruktivan fizički posao bili su plaćeni oko tri dolara po danu.Dugogodišnje posjetitelje ove regije žalosti taj turistički bum i promjene koje su s njime došle. To su područje zapadnjački alpinisti svojevremeno nazivali Rajem na Zemlji, pravim Šangri-Laom. Danas su cijele doline raskrčene kako bi se zadovoljila povećana potražnja za ogrjevnim drvom. Mladež na okupljalištima u Namcheu radije nosi traperice i majice s ikonografijom Chicago Bullsa nego tradicionalnu odjeću. U obiteljima se večeri provode oko video-playera s kojeg dolaze posljednji Schvvarzeneggerovi uradci.Promjene koje su se dogodile u regiji Khumbu sigurno nisu najbolje što se moglo dogoditi, ali nisam čuo mnogo Šerpa kako žale zbog toga. Tvrda valuta koju donose trekeri i alpinisti, ali i donacije od dobrotvornih udruga koje dolaze s tim posjetiteljima, potaknuli su izgradnju škola, medicinskih centara, smanjili su smrtnost dojenčadi, izgradili mostove te dovukli struju do Na-mchea i drugih sela. čini mi se da je zapadnjačko žaljenje za dobrim starim vremenima, kad je Khumbu bio pitoresknije i jednostavnije mjesto, malo pretjerano. Većina ljudi koji žive u ovoj surovoj zemlji ne protivi se tome da bude iskvarena kulturom novog svijeta ili prljavim ljudskim napretkom, a zadnje što žele je da budu sačuvani kao eksponati nekog antropološkog muzeja.Put između uzletišta u Lukli i baznog logora pod Everestom dobar hodač, aklimatiziran na visinu, može proći za dva do tri dana dugog hodanja. Budući da nas je većina stigla do Lukle izravno s razine mora, Hali je bio oprezan i nametnuo nam je sporiji ritam kojim smo se postepeno prila-godavali na sve rjeđi zrak. U principu, nismo hodali više od tri do četiri sata dnevno, a nekoliko dana čak nismo nikuda išli.Trećeg travnja, nakon aklimatizacijskog dana u Namcheu, nastavili smo put prema baznom logoru. Dvadeset minuta nakon izlaska iz sela stigao sam do zavoja iza kojeg me dočekao zadivljujući pogled. Dudh Kosi tekla je kroz duboki kanjon šesto metara poda mnom. Urezala je svoj put u stijene i sjajila s njihovih dubina poput vijugave srebrne žile. Kao čuvar na kraju doline, tri tisuće

metara iznad mene se nadvijao ogromni osunčani vrh Ama Dablama... A još dvije tisuće metara iznad njega bljeskala se piramida samog Everesta. Bila je malo skrivena iza Nuptsea. Kao i uvijek, s vrha se protezao vodoravni plašt snijega odavajući snagu vjetra na planini.Sigurno pola sata buljio sam u vrh pokušavajući si predstaviti kako je to stajati na točki koju stalno tuku oluje. Iako sam već bio na stotinama vrhova, Everest je toliko drukčiji od svega što poznajem da je taj pokušaj41prelazio moć moje imaginacije. Vrh se doimao tako hladan, visok i tal nemoguće daleko... činilo mi se da bih isto osjećao i da sam na putu , Mjesec. Kad sam napokon krenuo dalje u glavi su mi se miješali osjeća nestrpljenja i pretjeranog straha.Kasno popodne stigao sam u Tengboče6 - najveći i najvažniji budist čki samostan u Khumbuu. Congba Šerpa, nakrivljen čovjek koji nas je s^ držao na okupu poslom ekspedicijskog kuhara, ponudio se da dogovori sa tanak s rimpočeom — »glavnim lamom u cijelom Nepalu, koji je«, objasni nam je Congba, »vrlo sveti čovjek. Upravo jučer je završio s razdobljem til meditacije. Zadnja tri mjeseca nije progovorio ni riječ. Bit ćete mu pr gosti, a to je jako dobar predznak.« Doug, Lou i ja dali smo čongbi po st rupija (oko dva dolara) za obredne kate — bijele svilene šalove koje će rin poče posvetiti. Skinuli smo cipele i Congba nas je odveo do male prostorij iza glavnog svetišta.Tu nas je dočekao nizak okruglast čovjek sjajnog čela. Odjeven crvenu svećeničku odjeću sjedio je prekriženih nogu na brokatnom jastuki Djelovao je vrlo staro i vrlo umorno. Congba se naklonio s poštovanjen nešto kratko rekao i potom nam dao znak da pridemo bliže. Rimpoče je sva kog od nas blagoslovio i stavio nam oko vrata kate koje smo kupili. Nako toga se blagonaklono nasmiješio i ponudio nas čajem. »Ovu katu biste treba nositi do vrha Everesta,«7 ozbiljnim glasom mi se obratio Congba. »Ona ć udovoljiti Bogu i čuvat će vas na planini.«Nisam poznavao pravila ponašanja u društvu tako svete osobe, živ reinkarnacije nekog prastarog i uzvišenog lame, pa sam se pribojavao da bil nesvjesno mogao nekoga uvrijediti ili napraviti faux pas. Dok sam raz mišljao o tome i srkao čaj, Njegova Svetost otišla je do susjedne sobice, vra tila se s velikom knjigom bogato ukrašenih korica i uručila mi je. Obrisat sam prljave ruke o hlače i nesigurno otvorio knjigu. Bio je to foto album Rimpoče je nedavno boravio u Americi, a knjiga je čuvala slike s tog puto vanja: Njegova Svetost u Washingtonu ispred Lincolnovog memorijalnoj centra i ispred Muzeja zrakoplovne i svemirske tehnologije, Njegova Svetos u Kaliforniji ispred luke u Santa Monici. Uzbuđen i široko se smijući poka zao mi je dvije najdraže fotografije u cijelom albumu: Njegova Svetost po red Richarda Gerea i Njegova Svetost sa Stevenom Segalom.^Za razliku od tibetija, s kojim je srodan, šerpa nije pisani jezik, pa su zapadnjac prisiljeni oslanjati se na njegovu fonetiku. Posljedica je da ne postoji jedinstvo u izgovara nju riječi i imena u jeziku šerpa. Zato se Tengboče u literaturi pojavljuje i kao Tengpoče il Tjangboče, a slične razlike postoje i kod drugih riječi.''lako je tibetansko ime za vrh Qomolangma, a nepalsko Sagarmatha, većina šerpa t razgovoru koristi ime »Everest«, čak i kad razgovaraju međusobno.42***Prvih šest dana trekinga ubrzo je postalo samo lijepa uspomena. Put nas je dalje vodio kroz polja borovice, patuljastih breza, borova, rododendrona i očaravajućih gromada, pored gromoglasnih vodopada i žubora gorskih potoka. Vrhovi o kojima sam čitao kao dijete poput uzdignutih mačeva su zakrivali nebo. Većinu naše opreme nosili su jakovi i nosači, pa sam u ruksaku imao samo jaknu, par pločica slatkiša i foto aparat. Tako lagan mogao sam se nesputano prepustiti uživanju u šetnji ovom egzotičnom zemljom. S vremena na vrijeme pao bih u nekakav trans, ali euforija je kratko trajala. Prije ili kasnije iz sna bi me trgnula silueta Everesta i prisjećanje na svrhu i cilj ovog putovanja.Svatko od nas je imao svoj ritam hoda. Cesto bismo stajali da se okrijepimo u čajanama uz cestu ili popričamo s prolaznicima. Primijetio sam da često putujem u društvu Douga Hansena, poštanskog djelatnika, i Andvja Harrisa, Hallovog mladog vodiča. Andy, kojeg su prijatelji zvali Harold, bio je

krupan i čvrst čovjek građen poput braniča iz američkog nogometa, grubog i muževnog pogleda za kakav se dobivaju uloge u reklamama za cigarete. Tijekom južne zime radio bi kao vodič za skijanje iz helikoptera, a ljetima bi radio kao suradnik na istraživačkim projektima na Antarktici ili kao vodič u novozelandskim Južnim Alpama.Putem prema baznom logoru Andy je čeznutljivo govorio o ženi s kojom živi — liječnici Fioni McPherson. Jednom dok smo sjedili na kamenu uz put iz ruksaka je izvadio njezinu sliku. Bila je visoka, atletski građena plavuša. Upravo su bili usred gradnje kuće na brdu pored Queenstowna. Andy je s uzbuđenjem proživljavao uspomene na mala zadovoljstva kao što su piljenje greda i zabijanje čavala. Priznao je kako nije bio siguran treba li prihvatiti posao na ovoj ekspediciji: »Bilo mi je prilično teško napustiti Fionu i kuću. Taman smo završili krov... No kako bi itko mogao propustiti priliku da ode na Everest... Pogotovo kad možeš biti vodič na ekspediciji Roba Halla.«Iako Andy još nije bio na Everestu, nije bio stranac u Himalaji: 1985. godine penjao se na Cobutse, 6683 m visok vrh nekih 50 km zapadno od Everesta, a u jesen 1994. proveo je četiri mjeseca pomažući Fioni u vođenju medicinske klinike u Feričeu - mračnom zaselku na vjetrometini, na 4300 m.Kliniku je financirala humanitarna organizacija Himalayan Rescue Association s primarnim ciljem da liječi visinom izazvane bolesti (iako su davali i besplatne zdravstvene usluge lokalnom stanovništvu) te da educiraju trekere o opasnostima penjanja na velike visine bez aklimatizacije. Ustanovljena je 1973. nakon što je četvoro članova jednog japanskog trekinga pod-leglo posljedicama visinske bolesti u blizini današnje klinike. Prije njezina43osnutka, akutna visinska bolest ubila bi jednog do dvoje od 500 trekera ko] su prošli kroz Feriče. U vrijeme našeg posjeta to je bila manja građevina četiri sobe u kojoj je odvjetnica Laura Ziemer radila s dvojicom američki! liječnika, Larrvjem Silverom i Jimom Litchom. Gospoda Ziemler pojasnil nam je kako uzrok za tu alarmantnu stopu smrtnosti nisu bile nesrei visoko u planinama. Žrtve su bile »obični trekeri koji inače nikad nisu i izvan označenih staza«.Sada je, zahvaljujući edukacijskim seminarima i hitnoj pomoći koju volonterski pružalo osoblje klinike, stopa smrtnosti smanjena na najvi jedan smrtni slučaj na 30.000 trekera. U klinici su radili idealisti sa Zapad koji za svoj posao nisu dobivali nikakvu naknadu, štoviše čak su mora plaćati svoje putne troškove. Posao u klinici ipak je privlačio visokokvalifi cirano osoblje iz cijelog svijeta i smatrao se prestižnom prilikom. Naša ek pedicijska liječnica, Caroline Mackenzie, također je radila na klinici i to jesen 1994. s Fionom i Andvjem.Jan Arnold radila je na klinici 1990. godine. Te je godine Hali prvi pu osvojio Everest. Jan, priznatu i samouvjerenu liječnicu upoznao je na put prema Everestu i očarala ga je na prvi pogled: »Zamolio sam je da izađe s mnom čim se vratim s Everesta«, prisjetio se prve noći našeg boravka u seli »Za prvi izlazak ponudio sam joj izlet na Aljasku i uspon na Mt. McKink Prihvatila je.« Vjenčali su se dvije godine kasnije. Jan se 1993. s Halloi popela na Everest, a 1994. i 1995. bila je pod Everestom kao ekspedicijsk liječnica. Da nije u osmom mjesecu trudnoće, i ove bi godine bila s nam na ekspediciji, no ovaj put posao je prepustila doktorici Mackenzie.U četvrtak, 4. travnja, poslije prve večere u Feričeu, Laura Ziemer i Jir Litch pozvali su Halla, Harrisa i Helen Wilton, voditeljicu našeg bazne logora, u kliniku na »čašicu razgovora«. Tijekom večeri njihov razgovi dotaknuo je i temu neizbježnih opasnosti vezanih uz penjanje i vođenje i Everest. Hali, Harris i Litch u potpunosti su se slagali da će se prije ili ka nije na Everestu dogoditi nesreća koja će odnijeti velik broj života. Litcl koji je Everest prošlog proljeća osvojio s tibetanske strane, živo se sjeća t diskusije: »Robu ni na kraj pameti nije bilo da bi se to moglo dogoditi upr;1 vo njemu. On se brinuo da će morati 'spašavati stražnjicu nekome iz drut^ ekspedicije', a smatrao je najvjerojatnijim da će se ta tragedija dogoditi n mnogo opasnijoj sjevernoj strani vrha - tibetanskoj strani.«***U subotu, 6. travnja, u svega par sati uspona od Feričea stigli smo d donjeg ruba ledenjaka Khumbu. Gotovo 20 km dug ledeni jezik spušta se44

južnih obronaka Everesta i trebao bi nam poslužiti kao svojevrstan put do vrha. Ovdje, na gotovo 5000 m, napustili smo posljednje tragove zelenila. Nad dolinom je lebdjela maglica. Na vrhu rubne morene stajalo je dvadeset kamenih spomenika u turobnom nizu — spomen na alpiniste, većinom Šerpe, stradale na Everestu. Od sada, pa do kraja ekspedicije, našu će svakidašnjicu činiti beživotan i bezbojan svijet stijena i vjetrom ispuhanog leda. Usprkos odmjerenom tempu pristupa osjećao sam vrtoglavicu i stalno mi je nedostajalo zraka — počeo sam osjećati posljedice visine.Put je dalje na mnogim mjestima bio zameten dvometarskim nanosima zaostalim od zime. Kako je sunce topilo ledenu podlogu, ona je slabjela i oko podneva su naši jakovi propadali u snijeg do trbuha. Goniči su ih negodujući tjerali da idu dalje i istovremeno se Hallu žalili kako će se vratiti u dolinu. Kasno poslijepodne stigli smo do sela Lobuje gdje smo u brzo sklepanom i izuzetno prljavom prenoćištu našli zaklon od vjetra.Lobuje je bilo sumorno mjesto. Grupica niskih, ruševnih kućica nagurala se uz rub ledenjaka. Mjesto je bilo pretrpano Šerpama i alpinistima iz cijelog niza različitih ekspedicija, trekerima iz Njemačke, stadima iscrpljenih jakova... i svi su se namjerili na Everestov bazni logor udaljen još čitav dan hoda. Rob je objasnio da je gužva nastala zbog neobično trajnih i visokih snježnih nanosa koji su do jučer sprečavali jakove da dodu do baznog logora. Zaselak ima pola tuceta prenoćišta i sva su bila potpuno zauzeta. Na nekoliko postojećih blatnih otoka, jedinih mjesta koja nisu bila pod snijegom, nagurali su se šatori. Masa nosača iz dalekih dolina Raia i Tamanga odjevenih u tanke dronjke i zagrnutih u platnene plašteve bivakirala je u nišama stijena i pod gromadama na okolnim padinama.Tri ili četiri postojeća poljska zahoda bila su doslovno preplavljena izlučevinama. Ta je slika bila tako odbojna da je većina ljudi, jednako Ne-palaca i zapadnjaka, svoje potrebe zadovoljavala vani, gdje god bi se za to ukazala mogućnost. Smrdljive hrpice ljudskog izmeta bile su razbacane posvuda i bilo je nemoguće ne ugaziti u njih. Potočić topljenog snijega koji je prolazio kroz naselje u stvari je bio otvorena kanalizacija.Glavna soba u našem prenoćištu bila je opremljena drvenim platformama koje su predstavljale ležajeve za tridesetak ljudi. Pronašao sam jedan slobodan ležaj, otjerao što je moguće više muha i ušiju s prljavog madraca i rasprostro svoju vreću za spavanje. Na susjednom zidu bila je mala metalna pećica koja je sagorijevala sušeni jakov izmet. Temperatura je nakon zalaska sunca pala debelo ispod nule i u sobu su uskoro nahrupili nosači bježeći od okrutne noćne hladnoće. Budući da izmet slabo gori čak i u najboljim uvjetima, a posebno na 5000 m — u kisikom siromašnom zraku, prenoćište je ispunio trpak miris gustog dima. Prenoćište se zadimilo kao da se ispušna cijev autobusa prazni ravno u sobu. Te sam noći dva puta uz žestok kašalj45bježao van po zrak. Oči su mi do jutra bile potpuno krvave i upaljene, nos mi je bio ispunjen crnim naslagama čade, a za uspomenu sam dobio suhi kašalj koji me pratio do kraja ekspedicije.U Lobujeu smo prema Robovom planu trebali provesti samo jedan dan aklimatizacije. Do baznog logora čekalo nas je još desetak kilometara puta. Naši Šerpe trebali su stići tamo par dana prije, pripremiti logor za naš dolazak i već započeti opremanje puta uz niže obronke Everesta. No, uvečer 7. travnja u Lobuje je dojurio glasnik s uznemirujućim vijestima iz baznog logora: Tenzing, mladi Šerpa zaposlen kod Roba, pao je u 50 m duboku ledenjačku pukotinu. četvorica preostalih Šerpa izvukli su ga natrag živog, ali teško ozlijeđenog — vjerojatno sa slomljenom natkoljenicom. Rob nam je smrknut i blijed objavio da će s Mikeom Groomom u zoru krenuti naprijed kako bi koordinirali Tenzingovo spašavanje. »Zao mi je što vam to moram reći, ali morat ćete ostati u Lobujeu s Haroldom dok ne dovedem stvari pod kontrolu.«Kasnije smo saznali da su se Tenzing i ostala četvorica penjali po relativno blagom djelu ledenjaka Khumbu u svrhu izviđanja puta iznad logora I. Hodali su jedan iza drugog, što je svakako bilo pametno, ali pri tome nisu koristili uže — a to je bilo grubo kršenje pravila. Tenzing je bio blizu ostale četvorice, gazio je točno u otiske stopala ostalih, ali odjednom je propao kroz tanak sloj snijega koji je skrivao duboku ledenjačku pukotinu. Prije nego li je išta uspio reći, poput kamena je odletio u samo srce ledenjaka.Evakuacija helikopterom sa 6200 metara je gotovo nemoguća - zrak je ovdje prerijedak da bi

osigurao dovoljno potiska za rotore, tj. svako spuštanje, uzlijetanje ili letenje na mjestu bilo je preopasno. Zbog toga je Tenzinga trebalo spustiti nekih 1000 m niže, do baznog logora, i pri tome proći ledopad ledenjaka Khumbu - jedno od najstrmijih i najopasnijih mjesta na cijeloj planini. Akcija spašavanja Tenzinga zahtijevala je mnogo napora.Rob je uvijek veliku pažnju posvećivao dobrobiti Šerpa koji su za njega radili. Prije nego što smo krenuli iz Kathmandua sve nas je posjeo i dao nam neobično strogu lekciju o tome kako da Šerpama pokažemo zahvalnost i dužno poštovanje. »Šerpe koji rade za nas najbolji su u ovom poslu. Oni rade izuzetno težak posao za malu naknadu. Želim da svi dobro upamtite da bez njihove pomoći mi nemamo apsolutno nikakve šanse da osvojimo Everest. Ponovit ću to još jednom: bez pomoći Šerpa niti jedan od nas nema nikakve šanse da se popne na planinu.«U jednom razgovoru Rob mi je pričao kako je kritizirao vode nekih ekspedicija za nemar prema Šerpama. 1995. godine na Everestu je stradao mladi Šerpa, a Hali je vjerovao da se nesreća dogodila jer je mladiću »dozvoljeno da se penje visoko bez odgovarajuće pripreme. Smatram da odgovornost za taj i slične nesretne događaje snose oni koji vode takva putovanja.«46Riječ je o sudbini Šerpe Kami Rite koji je prošle godine dobio posao kuhara na komercijalnoj američkoj ekspediciji. Snažan i ambiciozan, dvadesetd-vogodišnji mladić ustrajno je lobirao da mu se dozvoli rad u višim dijelovima planine na mjestu visokogorskog nosača. Zahvaljujući njegovoj predanosti i entuzijazmu želja mu se nakon nekoliko tjedana ostvarila — usprkos činjenici da nije imao penjačkog iskustva i nije prošao nikakvu tehničku obuku.Normalni put na visini od 6700 do 7600 metara prolazi strme i podmukle padine susjednog Lhotsea. Kao mjeru sigurnosti, ekspedicije fiksiraju seriju užadi od dna do vrha te dionice, a od penjača se očekuje da se samoosiguraju tako što u fiksno uže ukopčaju kratku gurtnu sa svog pojasa. Kami - mlad, neiskusan i željan dokazivanja — nije smatrao nužnim da se ukopča u uže. Jednog popodneva, dok je nosio teret uz obronke Lhotsea, kratko je na vrlo tvrdom ledu izgubio oslonac i pao do dna stijene više od 600 metara.Cijelom je događaju svjedočio Frank Fischbeck, član naše ekipe. Tada je po treći put pokušavao osvojiti Everest, a bio je klijent tvrtke koja je zaposlila Kamija. Zabrinutim glasom prepričavao nam je kako se nesreća dogodila upravo kad se penjao uz užad u gornjem djelu dionice: »Pogledao sam gore i ugledao čovjeka kako se tropošta nizbrdo. Vrištao je, proletio pored mene i ostavio krvavi trag na snijegu.«Nekoliko penjača požurilo je do mjesta gdje se Kami zaustavio, ali on je već preminuo od ozljeda dobivenih prilikom pada. Tijelo je preneseno do baznog logora, gdje su mu, prema budističkom obredu, prijatelji tri dana donosili jelo. Nakon toga je prenesen do sela pored Tengbočea i kremiran. Dok je Kamijevo tijelo izjedao plamen, njegova si je neutješna majka oštrim kamenom razbila glavu.U svitanje 8. travnja 1996. slučaj Kamija Rite snažno je odjekivao u Ro-bovim mislima. Zato je s Mikeom žurio prema baznom logoru koliko god su ga noge nosile - želio je Tenzinga izvući s planine živog.47PETO POGLAVLJELobuje, 8. travnja 1996., 5000 mNakon što smo prošli svijet visokih ledenih tornjeva Fantomskog prolaza, stali smo na tvrdo tlo rasutih stijena u dnu velikog amfiteatra. Ovdje je ledopad u oštrom zavoju krenuo prema jugu pod imenom Khumbu. Na rubnoj moreni uz širi luk tog zavoja, na 5400 m, smjestili smo bazni logor. Ovdašnje velike gromade davale su lažnu sliku mirnog mjesta, no stalno je premještanje sitnog kamenja pod našim nogama ispravljalo taj doživljaj. Sve što smo ovdje mogli doživjeti, vidjeti ili čuti — bio to ledopad, morena, lavine ili hladnoća — nije pripadalo gostoljubivoj sredini. Tu nije bilo potoka, ništa nije raslo... potpuno beživotan svijet u raspadu koji će nam sljedećih sedam mjeseci, tj. dok ne osvojimo vrh, biti dom.Thomas F. Hornbein Everest: Zapadni grebenUbrzo pošto je Lobuje 8. travnja prekrio veo noći, ispred našeg prenoćišta je zakrčila Andvjeva

radio-stanica. Javio se Rob s vijestima iz baznog logora. Uspjeli su spasiti Tenzinga, ali im je za to trebao cijeli dan i pomoć 35 Šerpa iz različitih ekspedicija. Vezali su ga za nosila improvizirana od aluminijskih ljestava i zahvaljujući tome su ga mogli nositi, vući i spuštati po užetu na putu kroz ledopad. Rob se sada odmarao od napornog spašavanja. Ako vrijeme ostane dobro, u svitanje će doći helikopter i prevesti Tenzinga u bolnicu u Kathmanduu. S osjetnom dozom olakšanja Rob nam je dao dozvolu da ujutro krenemo prema baznom logoru.I mi, klijenti, također smo osjetili značajno olakšanje. Osim toga što je Tenzing spašen, ništa manje nije nam značila i činjenica da odlazimo iz Lobujea. U nečistom okolišu John i Lou su pokupili neku zaraznu crijevnu infekciju. Helen, voditeljica baznog logora, patila je od visinom izazvane glavobolje koja nikako nije prestajala, a moj kašalj se značajno pogoršao nakon druge noći provedene u zadimljenoj prostoriji.48Ove, već treće noći u Lobujeu, odlučio sam od dima pobjeći u šator, a na istu ideju došao je i Andy. Odmah pored prenoćišta stajao je šator koji je nakon odlaska Roba i Mikea ostao prazan. Oko 2 u noći, u njemu me probudila Andvjeva silueta. Sjedio je i stenjao. »Hej, Harolde!«, promumljao sam iz vreće za spavanje. »Jesi li dobro?«»Nisam baš siguran. čini se da mi je loše od nečega što sam pojeo za večeru.« Sljedećeg trenutka već je očajnički tražio početak zatvarača na vratima šatora i jedva je stigao gurnuti glavu van da povrati. Nakon što je izbacio sadržaj želuca nekoliko je minuta ostao nepomično klečati, napola vireći iz šatora. Zatim je naglo ustao, odjurio nekoliko metara dalje, svukao hlače i prepustio se bučnom napadu proljeva. Ostatak noći proveo je vani, svako malo mučno izbacujući sadržaje svog probavnog sustava.Ujutro je bio iscrpljen i dehidriran. Helen mu je predložila da ostane u Lobujeu dok ne skupi nešto snage, ali Andy je to odlučno odbio. »Nema načina kojim biste me mogli natjerati da provedem još jednu noć u ovoj usranoj rupi«, negodovao je s glavom položenom između koljena. »Danas idem s ostalima do baznog logora, pa makar morao i puzati .«Do 9 sati svi smo se spremili i krenuli na put. Dok je većina grupe žurno krenula prema baznom logoru, Helen i ja ostali smo pratiti Andyja kojem je samo premetanje noge pred drugu predstavljalo izuzetan napor. Svako malo bi stao, oslonio se na skijaške štapove i par minuta odmarao. Kad se sabrao i skupio dovoljno snage, nastavio bi borbu s koracima.Put je prvih nekoliko kilometara vrludao između nestabilnih stijena rubne morene ledenjaka Khumbu, a zatim se spustio na sam ledenjak. Ovdje su sitan pijesak, šljunak i granitne gromade pokrili većinu površine, ali svako malo put bi prešao preko otoka čistog prozirnog leda koji se hladno svjetlucao na suncu poput dijamanta. Otopljeni led tekao je niz bezbroj površinskih i ispodpovršinskih kanalića čiji se žubor na površini ledenjaka stapao u beživotan žamor.Oko podneva smo stigli do mjesta zvanog Fantomski prolaz — bizarnog planeta ledenih tornjeva i šiljaka od kojih su najveći imali oko trideset metara. Snažno sunčevo zračenje, koje ih je izgradilo, ukrasilo ih je i radioaktivno tirkiznim sjenama. Tornjići su se poput zubiju morskog psa izdizali iz okolnog krša dokle god je sezao pogled. Helen je ovuda prošla već mnogo puta, i znala je da se približavamo cilju.Nekoliko kilometara dalje, na mjestu gdje ledenjak radi oštar zavoj prema istoku, izbili smo na vrh dugačke padine, a pred nama se pojavio šareni grad plastičnih kupola. Poput pjega na ledu dekoriranom kamenim gromadama smjestilo se više od tri stotine šatora koji su udomili alpiniste i nosače iz četrnaest ekspedicija. Trebalo nam je dvadeset minuta da u ovom kaosu lociramo49našu »četvrt«. Dok smo prolazili posljednje brežuljke do nas se sjurio Rob uzvikujući pozdrav: »Dobro došli u bazni logor Everesta!« Visinomjer na mojem ručnom satu pokazivao je 5350 m.Improvizirano naselje, koje će sljedećih nekoliko tjedana biti naš dom, smjestilo se na vrhu velikog amfiteatra kojeg su okruživali nepregledni zidovi planina. Na strminama iznad logora visjeli su ledenjaci s kojih su neprestano curile ogromne lavine leda. Oko 400 m istočno ledenjak Khumbu se, stiješnjen u uski prolaz između stijena Nuptsea i zapadnog grebena Everesta, razlijevao u kaotičan svijet ledenih gromada. Amfiteatar je bio otvoren prema jugozapadu, i zato izložen suncu. Za

mirnih i čistih poslije-podneva vani je bilo dovoljno toplo da se ugodno može sjediti u majici. No, istog trena kada bi sunce zašlo za stožast vrh Pumorija (7165 m visok vrh zapadno od baznog logora) temperatura bi se sakrila u mišju rupu. Uvečer sam tonuo u san uz serenade koje je stvarala lomljava i pucanje leda - podsjetnik da živim na rijeci leda koji putuje.Udobno i šareno naselje logora tvrtke Adventure Consultants, dom za četrnaestero zapadnjaka (Šerpe su nas zvali »sahib«) i još toliko Šerpa, bilo je potpuno u suprotnosti s negostoljubivim okolišem. Naš je glavni šator — zajednička blagovaonica ovalne forme — bio opremljen velikim kamenim stolom, stereo radio-prijemnikom, knjižnicom i rasvjetom koja se napajala iz solarnih ćelija. Pored njega se nalazio logistički šator sa satelitskim telefonom i telefaksom. Tuš je bio improviziran od gumene cijevi i vjedra koje je kuhinjsko osoblje punilo toplom vodom. Svakih par dana na jakovima su stizali svježi kruh i povrće. Svako jutro Congba i Tendi su nam, u duhu tradicije negdašnjih kraljevskih ekspedicija, u šatore donosili vrčeve toplog čaja.čuo sam mnogo priča o tome kako su nepregledne horde posjetitelja Everest pretvorile u veliko smetlište. Komercijalne ekspedicije nosile su najlošiju reputaciju u tim pričama. Uistinu, tijekom '70-ih i '80-ih ovo je mjesto nalikovalo na veliko smetlište, no posljednjih je godina postalo prilično čisto - svakako najčišće koje sam vidio od Namche Bazara... a komercijalne ekspedicije svakako su najzaslužnije za tu čistoću.Vodiči, koji su iz godine u godinu ovamo dovodili klijente, morali su stalno gledati ono što jednokratni posjetitelji nisu. Zato su Rob Hali i Gary Bali dio svoje ekspedicije iz 1990. godine posvetili tome da iz baznog logora uklone 5 tona otpada. Nakon toga su Hali i još neki vodiči započeli suradnju s vladom u Kathmanduu na donošenju pravilnika koji bi poticali alpiniste i ostale posjetitelje da ovo područje održavaju čistim. Tako je 1996.50na dozvolu za uspon dodana i akontacija od 4.000 dolara koja se vraćala pošto bi ekspedicija s Everesta u Namche ili Kathmandu vratila prethodno definiranu količinu otpada. Pravilnik je nalagao da se trebaju ukloniti čak i bačve u kojima se skupljao otpad iz naših zahoda.U baznom je logom vrilo kao u mravinjaku. Od svih Baza, upravo je naša predstavljala neku vrst središta za sve logore. To se može zahvaliti velikom poštovanju koje je uživao Hali. Kad god bi izbio neki problem - nesuglasica sa Šerpama, potreba za hitnom medicinskom pomoći ili savjet o strategiji penjanja, ljudi bi dolazili u naš glavni šator po pomoć. Hali je nesebično pomagao svakome, pa tako i najljućim konkurentima. Tu posebno mislim na Scotta Fischera.Fischerov logor je bio vrlo upadljiv zahvaljujući velikoj reklami za kavu Starbucks, koja je jednim krajem bila pričvršćena za granitnu gromadu veličine manje kuće. Od našeg logora bili su udaljeni 5 minuta hoda. Fisher je 1995. uspješno vodio ekspediciju na 8047 m visok Broad Peak1 u pakistanskom Karakorumu, i to mu je (do sada) bilo jedino vođenje na 8-tisuć-njak. Na Everest je išao četiri puta, no uspio je samo 1994. i ne u ulozi vodiča. Sada se našao pod Everestom kao vođa komercijalne ekspedicije i poput Halla imao je osam klijenata.Svi ljudi koji su svoju poslovnu karijeru gradili kroz uspone na najviše svjetske vrhove, činili su svojevrstan mali klub. Fischer i Hali bili su poslovni konkurenti, ali kao što i dolikuje članovima takvog kluba, njihovi putovi su se često spajali, pa su na neki način bili i prijatelji. Sreli su se '80-ih u ruskom Pamiru, a 1989. te 1994. su zajedno boravili na Everestu. Imali su ozbiljne planove o udruživanju snaga poslije ove ekspedicije. Prvi zajednički projekt trebao je postati Manaslu - 8163 m visok i tehnički vrlo zahtjevan vrh u središtu Nepala.Vezu između Halla i Fischera učvrstio je događaj iz 1992. Sreli su se pri usponu na K2, drugi najviši vrh na svijetu. Hali se penjao s Garvjem Ba-llom, svojim prijateljem i poslovnim suradnikom; a Fischer sa svjetski poznatim američkim alpinistom Edom Viestrusom i Charliem Maceom. Na silazu s vrha Fischer, Viestrus i Charlie naletjeli su na Halla kako u žestokoj oluji tetura noseći polusvjesnog Balla, koji je već bio u životno opasnom stupnju visinske bolesti i nije više mogao hodati. Trojica pridošlica pomogla su Hallu da preko lavinama ispranih dijelova planine odvuče Balla te mu'Na svijetu postoji četrnaest 8-tisućnjaka. Iako nacijama s drugim mjernim sustavima od metričkog to nije »okrugla« vrijednost (npr. Amerikancima to znači vrhove iznad 26.246 stopa) ipak je medu

alpinistima prestižni rezultat osvojiti svih, upravo tih, 14 vrhova. To je prvi usp^o ostvariti poznati Reinhold Messner, a do 1996. isto je uspjelo još samo četvorici.51tako spasi život. (Godinu dana kasnije Bali je od posljedica visinske bolesti preminuo na Dhaulagiriju.)Fischer je imao četrdeset godina. Bio je druželjubiv, kršne grade, duge plave kose vezane u rep i prepun energije. Odrastao je u mjestu Basking Ridge u državi New Jersev i tamo je s četrnaest godina naTV-u slučajno naletio na emisiju o planinarenju. Istog trena bio je »zaražen«. Sljedećeg ljeta otišao je u Wyoming gdje je upisao tečaj boravka u prirodi u organizaciji Nacionalne škole za boravak u prirodi (NOLS ). čim je završio srednju školu preselio se na zapad i tamo zaposlio kao sezonski instruktor u NOLS-ovim školama. U središte vlastitog svemira postavio je penjanje i uopće se nije osvrtao za sobom.S osamnaest godina se, radeći za NOLS, zaljubio u tečajku Jean Priče. Sedam godina kasnije njih dvoje su se vjenčali i preselili u Seattle, gdje su dobili dvoje djece: Andy je '96. imao devet, a Katie Rose pet godina. Priče je stekla dozvolu komercijalnog pilota i postala kapetanica u tvrtki Alaska Airlines — prestižan i dobro plaćen posao koji je dozvoljavao Scottu da se stalno penje. Osim toga, Jeanini prihodi omogućili su mu da 1984. pokrene agenciju Mountain Madness.Ako pretpostavimo da je naziv Hallove tvrtke Adventure Consultants reflektirao njegov pedantan i metodičan pristup penjanju, onda je Mountain Madness4 još preciznije naznačavao Scottov osobni stil. Do ranih dvadesetih već je bio na glasu po nepromišljenom stilu penjanja. Kroz cijelu svoju karijeru, ali posebno u mladim danima, imao je dovoljno sreće da preživi čitav niz nezgoda koje su ga lako mogle koštati glave. Barem dva puta je, penjući se bez osiguranja, pao na tlo s visine veće od 25 m — u Wyo-mingu i u Yosemiteu. Još kao mladi instruktor na NOLS-ovom tečaju u području Wind Rivera pao je više od 20 m u ledenjačku pukotinu na ledenjaku Dinwoody. No, vjerojatno najveću mrlju nosi iz kanjona Provo u državi Utah s penjanja zaleđenog slapa Nevjestin veo5. Iako tek neiskusan početnik u leđnom penjanju, odvažio se da u zahtjevnom slapu pokuša ostvariti prvenstveni uspon koji je za mnoge penjače bio prestižan cilj. Ovdje je naišao na dvojicu iskusnih alpinista i krenuo se s njima utrkivati. Na visini od nekih tridesetak metara izgubio je uporište i (opet) tresnuo na tlo.Fischer se, na čuđenje nekolicine nazočnih tom incidentu, nakon pada ustao i bez riječi otišao s poprišta noseći relativno male ozljede. Za vrijeme kopitanja u padu cjevasti šiljak drške cepina probio mu je list noge i izbio2NOLS - National Outdoor Leadership School 3 Adventure Consultants - Savjetnici za avanture ^Moutain Madness — Planinska ludost 5Bridal Veil Falls52na drugu stranu. Kad je iščupao šiljak iz noge odstranio je i dio tkiva, što je na nozi ostavilo dovoljno veliku rupu da se kroz nju može provući olovka. Fischer nije smatrao nužnim da troši svoje ograničene zalihe novca na plaćanje liječničke pomoći za tako beznačajnu ozljedu, pa se sljedećih pola godine nastavio penjati s otvorenom i gnojnom ranom. Petnaest godina kasnije ponosno mi je pokazao par sjajnih ožiljaka veličine kovanica koji su se smjestili iznad ahilove tetive.Don Peterson, priznati američki alpinist koji je upoznao Fischera ubrzo nakon pada u slapu, kaže: »Scott je išao iznad svih granica.« Peterson je postao neka vrsta Fischerovog mentora i penjao se s njim tijekom sljedeća dva desetljeća. »Bio je nevjerojatan. Nije bilo važno koliko boli mora uložiti u neki poduhvat. Ignorirao bi to i nastavio dalje. Nije bio tip čovjeka koji odustaje zbog žulja na nozi.«»Scott je imao gorljivu ambiciju da postane veliki alpinist, da bude jedan od najboljih u svijetu. Sjećam se što je radio u NOLS-ovom kampu. Imali smo tamo neku vrstu primitivne teretane. Scot bi redovito odlazio u teretanu i vježbao tako naporno da bi povraćao. Svaki dan! Ne susrećete često takvog čovjeka.«Ljudima se dopadala njegova energija, velikodušnost, prostodušnost i dječački entuzijazam. Imao je istaknutu druželjubivu i privlačnu osobnost kojom je stalno stjecao nove prijatelje. Stotine ljudi, pa

čak i oni koje je sreo jednom ili dvaput u životu, rekli bi za njega da im je najbolji prijatelj. Osim toga, bio je vrlo zgodan: izgrađena figura, kao isklesana iz kamena, dobro bi pristajala svakoj filmskoj zvijezdi. Bilo je malo žena koje su mogle odoljeti njegovoj pojavi, a niti on nije bio imun na njihovu pažnju.Nezasitan u svemu, Fischer je trošio velike količine kanabisa (ali ne dok bi radio!) i pio je u količinama štetnim po zdravlje. Njegova radna soba -ured Mountain Madnessa u Seattleu, služila je kao svojevrstan skriveni klub. Nakon što bi djecu odveo u krevet, u njemu bi se s prijateljima rado opustio uz nargilu i pregledavanje slika s hrabrih planinskih podviga.Tijekom '80-ih je napravio niz dojmljivih uspona koji su mu donijeli slavu na lokalnom nivou, no to ga nije zadovoljavalo. Njega je zanimala svjetska alpinistička slava. Usprkos stalnim naporima da nade unosnog sponzora, nije mu uspjelo steći povjerenje onih koji su sponzorirali neke od njegovih cjenjenijih kolega. Stalno se brinuo da ga neki od tih vrhunskih penjača ne cijene koliko je zaslužio.Njegova pouzdana prijateljica, ujedno publicistkinja i česta penjačka partnerica, Jane Bromet, kaže: »Bilo mu je važno da postane čuven«. Jane je za Outside Online preko interneta izvještavala o ekspediciji Mountain Madnessa na Everest. »Žudio je za tim. Mnogi ljudi nisu vidjeli kako je ranjiv i53užasno ga je smetalo što nije široko prihvaćen kao izvrstan alpinist. Osjećao se omalovaženim i to ga je stvarno boljelo.«Ipak, u proljeće 1996., kad je kretao u Nepal, imao je dobru zalihu poštovanja i prepoznatljivosti za koje je smatrao da mu pripadaju. Najviše je na to utjecalo organiziranje ekspedicije nazvane »Ekspedicija za čistu Sagar-mathu«6 1994. godine. Tada je stigao na vrh bez dodatnog kisika, a zajedno sa svojom ekipom je s planine uklonio više od 2 tone otpada. Ovo je bilo vrlo korisno za okoliš, a pokazalo se i vrlo značajnim za dobar glas u javnosti. U siječnju 1996. vodio je visoko profitabilnu humanitarnu ekspediciju na Kilimanjaro, najviši vrh Afrike. Ekspedicija je prikupila pola milijuna dolara za humanitarnu udrugu CARE. Zahvaljujući tim dvjema ekspedicijama, Fischer je u vrijeme odlaska na Everest 1996. bio često prisutan u medijima Seattlea, a njegova penjačka karijera bila je u procvatu.Novinare je često zanimalo što Fischer misli o opasnostima vezanim uz alpinizam te kako ih je uklopio u svoje bračne i roditeljske obaveze. Fischer bi odgovarao kako sada mnogo manje riskira nego što je činio u mladosti, daje postao mnogo oprezniji i konzervativniji penjač. Malo prije odlaska na Everest rekao je Bruceu Barcottu, lokalnom piscu: »Sto posto se vraćam natrag... I moja žena je uvjerena u to. Ona nije zabrinuta kad vodim klijente, jer tada uvijek donosim promišljene odluke. Vjerujem da se nesreće uvijek dogode zbog ljudske pogreške, a to je ono što nastojim ukloniti. U mladosti sam proživio mnogo penjačkih nezgoda. Možete mi sada navesti svakakve uzroke za nesreće, ali prvenstveno je to uvijek ljudski faktor.«Usprkos Fischerovim pozitivnim uvjerenjima, putovanja vezana uz njegovu alpinističku karijeru bila su u neskladu s obiteljskim životom. Obožavao je svoju djecu i bio je neobično pažljiv otac, ali zbog penjanja je stalno bio mjesecima odsutan. Propustio je sedam od ukupno devet sinovih rođendana. U stvari, prema riječima njegovih prijatelja, njegov brak je u vrijeme odlaska na Everest 1996. bio u velikoj krizi, a položaj mu je pogoršavala financijska ovisnost o Jean.Mountain Madness je, poput većine sličnih poduzeća, od samih početaka bio financijski marginalan poduhvat: Fischer je 1995. zaradio svega 12.000 dolara. No, stvari su u posljednje vrijeme ipak krenule na bolje i to prvenstveno zahvaljujući rastu Fischerove popularnosti i nastojanjima njegove partnerice i voditeljice ureda Karen Dickinson. Njezine organizacijske sposobnosti i razboritost su uspješno kompenzirali Fischerovu neučinkovitost i nesiguran modus operandi. Nakon što je uočio Hallovu uspješnost u vođenju Everesta, ali i visoke premije koje je na račun toga mogao naplaćivati, Fischer je zaključio da se i on treba ubaciti u »vode« Everesta. Mountain^»Sagarmatha Environmental Expedition«54Madness bi brzo mogao postati profitabilno poduzeće, kad bi se mogao dostići Hallov uspjeh.Novac Fischeru sam po sebi nije mnogo značio. Nije bio materijalist, ali žudio je za poštovanjem —

od strane obitelji, njegovih kolega i društva u cjelini, a znao je da u suvremenom poretku novac znači uspješnost.Sreo sam ga u Seattleu 1994., nekoliko tjedana nakon povratka s pobjedonosnog Everesta. Nisam ga dobro poznavao, ali imali smo zajedničkih poznanika i često bismo se susreli na mjestima okupljanja alpinista ili penjačkim tulumima. Tada me je povukao za rukav i pričao mi o planovima za komercijalnu ekspediciju na Everest. Uvjeravao me da bih trebao poći i napisati članak za Outside. Kad sam mu rekao da bi za nekoga s tako ograničenim iskustvom u velikim visinama bila ludost da odmah krene na Everest, odgovorio mi je: »Ma daj, iskustvo je precijenjena vrijednost. Nije stvar u visini, nego u vrlini pozitivnog stava, prijatelju. Ti to sigurno možeš. Napravio si neke prilično opaljene uspone, a oni su, vjeruj mi, mnogo teži nego što je uspon na Everest. Everest smo i ti i ja već davno riješili, imamo ga u malom prstu. Kažem ti, za nas je uspon na Everest kao šetnja po uredno popločenom putu.«Scott je uspio pobuditi moje zanimanje, vjerojatno više nego što je bio svjestan. Bio je nemilosrdno uporan. Pričao je o Everestu svaki put kad bismo se vidjeli, ali ne samo meni, već i Bradu Wetzleru, jednom od urednika časopisa Outside. Uvelike zahvaljujući tom lobiranju, časopis je do siječnja 1996. donio odluku da će me poslati na Everest - vjerojatno, naglasio je Wetzler, kao člana Fischerove ekspedicije. Scott je to doživio kao gotov posao.No, mjesec dana prije predviđenog polaska nazvao me Wetzler s objavom o promjeni plana: Rob Hali je dao mnogo bolju ponudu pa je Wetzler predložio da idem s agencijom Adventure Consultants, a ne s Mountain Madness. Fischera sam poznavao i bio mi je drag, a o Hallu nisam tada mnogo znao, pa mi je ta ideja u prvi mah bila odbojna. Popričao sam o tome s dobrim prijateljem. On me informirao o dobrim kvalifikacijama Roba Halla, pa sam ipak promijenio stav i s entuzijazmom prihvatio putovanje Hallovom agencijom — Adventure Consultants.Jadnog sam dana u baznom logoru pitao Halla zašto mu je toliko stalo da me ima u ekipi. Ljubazno mi je objasnio da mu uopće nije bilo važno da baš ja budem u ekipi, niti mu je bio važan publicitet koji bi trebao dobiti objavom mojeg članka. Ono što ga je zanimalo je vrijednost reklame koju je trebao dobiti iz ugovora sklopljenog s Outsideom.Prema uvjetima ugovora Outside je trebao platiti samo 10.000 dolara od njegove uobičajene cijene za Everest, a ostatak bi se prebio kroz skupi oglasni prostor u časopisu čija ciljana publika voli avanture. To je publika iz koje dolaze njegovi klijenti. »I ono što je najvažnije«, rekao je Hali, »to je55američko tržište. Vjerojatno osamdeset ili devedeset posto potencijalno; tržišta za komercijalne ekspedicije na Everest i Sedam vrhova nalazi se i Americi. Poslije ove sezone, nakon što se Scott postavio na tržište ekspedi cija na Everest, Mountain Madness će imati veliku prednost pred Adventure Consultants samo zato što je u Americi. Da bismo se uspješno mogli nosi ti s tom konkurencijom, moramo u Americi nastupiti agresivnije.«Kad je Fischer doznao da odlazim s Hallovom ekspedicijom, bio je pre neražen. Nazvao me iz Colorada i uvjeravao da neće Hallu prepustiti pob jedu. Nisam ga nikad vidio tako ljutitog. (Kao ni Hali, tako se niti Fische nije zamarao s prikrivanjem činjenice da nisam ja taj za kojeg je zainteresiran već publicitet i reklama u časopisu.) Na kraju, ipak nije bio spreman kon kurirati Hallovoj ponudi.Scott je sasvim normalno prihvatio moje sudjelovanje na Hallovoj eks pediciji. Jednog dana sam posjetio njegov bazni logor gdje me toplo dočekao, ponudio kavom i prijateljski zagrlio. Doimao se vrlo sretnim što me vidi.***Usprkos brojnim blagodatima civilizacije koje smo dovukli u bazn logor, nije se moglo pobjeći od činjenice da se nalazimo više od 5 km iznae mora. Neprestano mi je nedostajalo zraka i kod svake bih radnje brzo osta jao bez daha. Šetnja do glavnog šatora, na ručak, prilično bi me uspuhala Ako bih prebrzo ustao, uhvatila bi me vrtoglavica. Duboki, grubi kašalj koj, sam pokupio u Lobujeu svakog se dana pogoršavao. Slabo sam spavao -uobičajen simptom blažeg oblika visinske bolesti. Gotovo svake noći bih si tri-četiri puta budio s osjećajem gušenja. Ogrebotine i rane nikako nisi zarastale. Apetit je netragom nestao, a probavni sustav, koji je za svoj rae trebao kisik, podbacivao

je u preradi hrane koju sam silom uspijevao ugurati u sebe. Kao rezultat svega toga moje je tijelo počelo razgrađivati same sebe. Ruke i noge postupno su se stanjivale i počele nalikovati na motke.Neki od mojih suputnika su u nečistom okolišu i rijetkom zraku prošli još gore. Andy, Mike, Caroline, Lou, Stuart i John stalno su trčali na zahod. Helen i Doug su patili od teških glavobolja. Doug je bol opisao: »Kao da ti netko gura iglu medu oči.«Dougu je to bio drugi pokušaj osvajanja Everesta s Hallom. Prošle je godine Hali njega i još dvojicu klijenata prisilio na odstupanje samo 100 metara ispod vrha. Već je bilo prilično kasno, a vrh je bio zatrpan slojem dubokog i nestabilnog snijega. »Bio je taaako blizu...«, prisjećao se Doug sa čeznutljivim smiješkom. Hali se sažalio nad Dougom zbog tog neuspjeha i ove je godine značajno smanjio njegov račun ne bi li ga potaknuo na još56jedan pokušaj. Doug se vratio i sada nam je priznao: »Vjeruj mi, nije prošao niti jedan dan, a da nisam na to mislio.«Od svih klijenata na ekspediciji samo smo se Doug i ja često penjali bez korištenja vodičkih usluga. Iako on nije bio neki elitni alpinist, imao je petnaest godina iskustva, a to je sasvim dovoljno da se zna brinuti za sebe. Ako će itko od nas stići na vrh, onda bi to trebao biti on: bio je snažan, vrlo motiviran i jedini je već bio visoko na Everestu.Nedavno je navršio četrdeset sedam godina. Bio je već 17 godina razveden. čitav niz žena ga je ostavio kad su se umorile od konkurencije planina. Par tjedana prije ovogodišnjeg polaska na Everest ponovno se zaljubio i upustio u vezu. Prvih dana ekspedicije obilno su se dopisivali faksovima, ali onda je odjednom prošlo nekoliko dana, a nije bilo niti glasa od nje. Doug je bio utučen: »Vjerojatno se opametila i otpisala me... A zaista mi je bila draga. Mislio sam da bi od ove veze moglo nešto biti.«Kasnije, istog dana, uletio je u moj šator uzbuđeno mašući novim faksom: »Karen Marie se seli u područje Seattlea! Uh! To bi moglo biti ozbiljno. Bolje mi je da se popnem na Everest i skinem tu točku s dnevnog reda prije negoli se predomisli.«Osim dopisivanja sa svojom novom djevojkom, Doug je sate provedene u baznom logoru provodio pišući razglednice polaznicima osnovne škole Sunrise - javne škole u Kentu, koji su prodajom majica pomogli financiranje njegovog odlaska na ekspediciju. Pokazao mi je mnogo razglednica. »Neki ljudi imaju velike snove, neki male« pisalo je u razglednici za Vanessu. »Bez obzira što radiš, nikad nemoj prestati sanjati.«No, najviše je vremena posvetio pisanju pisama svojoj već odrasloj djeci koju je sam podigao - devetnaestogodišnjoj Angie i dvadesetsedmogodišnjoj Jamie. Njegov šator je bio postavljen odmah do mojeg i svaki put kad bi dobio faks od Angie, zadovoljno bi ga čitao na glas: »Ha, čovječe, kako je moguće da zgubidan poput mene odgoji tako dobro dijete?«Što se mene tiče, napisao sam svega par razglednica i faksova. Umjesto toga, većinu vremena u baznom logoru provodio sam razmišljajući o tome kako ću se snaći na velikim visinama, posebno iznad 7000 m, u tzv. »zoni smrti«. Moje sposobnosti tehničkog penjanja u stijeni i ledu bile su mnogo veće nego sposobnosti drugih klijenata, pa i velikog broja vodiča, no tehničke kvalifikacije na Everestu nisu vrijedile gotovo ništa. Osim toga, na velikim visinama proveo sam manje vremena od bilo kojeg prisutnog alpinista. U stvari, ovdje u baznom logoru, na samom »dnu Everesta« već sam bio više nego ikad prije u životu.Halla to nije zabrinjavalo. Objasnio mi je kako poslije sedam ekspedicija na Everest već ima vrlo efikasan plan aklimatizacije kojim će svima57omogućiti da se prilagode smanjenim količinama kisika u atmosferi. (N visini baznog logora količina kisika u zraku je upola manja nego na morsko razini, a na vrhu Everesta ona iznosi samo trećinu morske.) Ljudsko tijek se na više načina prilagodava uvjetima povećane nadmorske visine: povećava se broj udisaja, mijenja se pH krvi, drastično se povećava broj crvenih krvnih zrnaca koja prenose kisik, no to je proces koji traje tjednima.Hali je planirao da ćemo se prije uspona na 8848 m visok vrh samo ti puta dizati iznad baznog logora i to svaki put za 600 metara više. Prema njemu, na taj bi se način naša tijela dovoljno

pripremila za siguran uspon. Kad sam mu iznio svoje sumnje, Hali me sa samouvjerenim smiješkom umirio: »Uspjelo je 39 puta, prijatelju. Svega nekoliko ljudi, od svih koj sam odveo na vrh, bilo je tako očajno kao što si sada ti.«58ŠESTO POGLAVLJEEverest, bazni logor, 12. travnja 1996., 5360 mSto je put neizvjesniji i napor veći, to će na kraju balade slada krv teći žilama alpinista. Opasnosti koje ga prate služe samo da izoštre njegova čula i ojačaju kontrolu. U alpinizmu vrijedi pravilo koje je vjerojatno isto kod svih opasnih sportova: napor i koncentraciju svjesno povećavati da bi se um pročistio od nevažnih stvari. Jednako izgleda i model života, ali on je većeg volumena i s malim pomacima u vrijednostima. Ima ijedna velika razlika: za razliku od normalnog života, gdje se pogreške mogu ispraviti ili nekim kompromisom svesti na podnošljivu mjeru, ovdje je svaki korak, ma koliko malen ili kratak bio, od životne važnosti.A. Alvarez Divlji bog: Studija suicidaUspon na Everest je dugotrajan, glomazan proces. To je u odnosu na penjanje kakvo ja poznajem nalik mamutskom projektu. Naš tim je brojao ukupno 26 ljudi, uključujući Šerpe. Održati takav tim sitim, sigurnim i zdravim na 5300 m i 150 km od najbliže ceste nije trivijalan posao. Halla je privlačio izazov organizacije i zato je nenadmašivo održavao stvari na svojem mjestu. Vrijeme u baznom logoru provodio je udubljen u kompjutorske ispise s logističkim pojedinostima: jelovnici, potrošni materijal, alati, lijekovi, oprema za komunikaciju, dinamika punjenja visinskih logora, raspoloživost Jakova... Bio je prirodno nadaren inženjer i obožavao je održavati logorsku infrastrukturu, elektroniku i sve ostalo što je tražilo majstora. U beskonačnost je mogao čeprkati po solarnom električnom sustavu ili čitati stara izdanja časopisa Popular Science.U duhu Mallorvjeve, ali i većine drugih ekspedicija, Hallova strategija bila je prvo opskrbiti planinu svom potrebnom opremom. Šerpe su postavili četiri visinska logora, svaki oko 600 m više od prethodnog. U svaki je trebalo ruksak po ruksak dopremiti određenu količinu hrane, goriva za kuhanje i kisika - sve do najvišeg: logora IV na Južnom sedlu, na 7925 m.59S njega bismo, ako sve bude išlo prema planu, za mjesec dana trebali krenuti na vrh.Od klijenata se nije očekivalo da dijele trud oko opremanja visinskih logora1, ali svako malo smo morali ići na aklimatizacijske »izlete« iznad baznog logora. Rob je najavio da će se naš prvi aklimatizacijski uspon dogoditi 13. travnja. Bio bi to jednodnevni izlet do logora I. Logor se nalazio na vršnom rubu ledopada, tj. oko 800 m vertikalno iznad baze.Zato smo 12. travnja, moj 46. rođendan, cijelo popodne proveli provjeravajući i pripremajući penjačku opremu. Dok smo birali odjeću za uspon, namještali penjačke pojaseve, vezali pupčane vrpce i podešavali dereze, uspjeli smo opremu razbacati po cijelom kampu. Nalikovao je buvljaku skupe robe. Iznenadio sam se, ali i zabrinuo, kad sam vidio kako Beck, Stu-art i Lou raspakiravaju potpuno nove ili vrlo malo nošene cipele. Nisam siguran jesu li bili svjesni koliko time riskiraju. Prije dvadeset godina i sam sam, na teži način, naučio da odlazak na ekspediciju u neprovjerenim, teškim i krutim, a nerazgaženim planinarskim cipelama stvara teške ozljede na nogama prije nego što se cipele razgaze.Povrh svega, Stuart je tek ovdje otkrio da mu dereze uopće ne pristaj na te nove cipele. Srećom, Rob je bio dovoljno pronicljiv i posjedovao je bogatu zalihu alata, pa je na dereze uspio učvrstiti remenčić koji ih je učinir funkcionalnima.Dok sam pripremao ruksak za sutrašnji dan počeo sam uviđati da međi mojim suputnicima - klijentima ima malo onih koji su pored svojih zahtjevnih poslovnih i obiteljskih obveza u proteklih godinu dana imali prilike otići na penjanje više od jednom ili dva puta. Iako su svi naočigled bili i izvrsnoj formi, živjeli su živote u kojima se forma stječe na pokretnoj trac i sličnim spravicama, a ne u brdima. Ta me spoznaja šokirala. Fizička kon dicija je vjerojatno najvažniji segment planinarenja, ali tu postoje i drug izuzetno važni detalji — niti jedan od njih se ne može uvježbati u teretani.Prekorio sam se zbog takvog razmišljanja: možda sam ja običan snob Ipak smo svi bili jednako

euforični. Svi su zbog činjenice da će sljedećeg jutra napokon zabijati svoje dereze u tijelo ove slavne planine bili jednak uzbuđeni kao i ja.Put do »jedinice« proći će ledenjakom Khumbu do njegovog vrha, tj do polovice donjeg dijela planine. Ova veličanstvena rijeka leda svoj pu započinje kod rubne pukotine na 7000 m nadmorske visine i teče više od'Od samih početaka ekspedicija na Everest, bilo komercijalnih ili ne, one se za poslov prijenosa opreme i stvari na planinu uglavnom oslanjaju na Šerpe. Klijenti na vodenim ek pedicijama uopće ne nose teret na planinu (osim malih količina osobne opreme), dok čla novi nekomercijalnih ekspedicija dio tereta ipak podijele sa Šerpama.60km relativno blagom dolinom nazvanom Bijela dolina. Na svom putu po dolini ledenjak putuje preko raznih izbočina i udubina na kojima se lomi, stvarajući pukotine u svojoj tjelesini. Neke od tih pukotina bile su toliko uske da ih čovjek može lako prekoračiti, ali neke su bile i preko 20 metara široke, više od 100 m duboke i protezale su se s jednog kraja ledenjaka na drugi u duljini od 1 km. Te velike pukotine bile su zamorne prepreke na našem usponu, a skrivene pod površinskim snijegom predstavljale su i veliku opasnost. No, poteškoće koje su ledenjačke pukotine postavljale pred alpiniste kroz mnogo godina posjeta su se pokazale predvidivim i prebrodivim problemom.Pravi problemi nastajali su na mjestu ledopada. Alpinisti se niti jednog dijela smjera preko Južnog sedla nisu bojali kao ledopada. Prije prolaska kroz donji dio Bijele doline, ledenjak se na visini od oko 6100 m lomio preko velikog strmog skoka i ovdje stvarao taj znameniti ledopad — tehnički najzahtjevnije mjesto na cijelom smjeru.Na tom je mjestu brzina ledenjaka iznosila oko 1 m na dan. Putujući preko strmog i nepravilnog terena, usporavajući i ubrzavajući, masa se leda lomila u kaotičan svijet ledenih blokova - seraka, od kojih su neki bili veliki poput poslovnih zgrada.Smjer mora proći kroz ledopad — ispod, iznad i između tih nestabilnih gromada, pa se svaki prolazak ovuda može doživjeti i kao partija ruskog ruleta: prije ili kasnije bilo koji od seraka može se premjestiti i pasti bez ikakvog upozorenja. Možeš se samo nadati da u tom trenu nećeš biti tamo. Prva žrtva ledopada bio je Jake Breitenbach, penjački partner Hornbeina i Unsoelda - ovdje ga je zdrobila lavina seraka. Bilo je to 1963. godine, a od tada do danas je na ledopadu poginulo još osamnaestoro ljudi.Prošle je zime Hali, kao što je to činio i prijašnjih zima, razgovarao s vodama ekspedicija na Everest planiranih za ovo proljeće i dogovorio se da formiraju zajednički tim koji će biti odgovoran za postavljanje i održavanje onog dijela smjera koji ide preko ledopada. Za taj će posao svaka ekspedicija na planini odabranom timu platiti 2200 dolara. Proteklih je godina takav plan bio opće prihvaćen, iako ne od svih ekspedicija. No, nije oduvijek bilo tako.Rastrošna američka ekspedicija na Everest 1988. godine bila je prva koja je došla na zamisao o naplaćivanju prolaska osiguranim putem. Oni su svim nazočnim ekspedicijama dali na znanje da svaka koja želi proći kroz ledopad putem koji su oni osmislili, opremili i održavaju, treba platiti najmanje 2.000 dolara. Neki su bili preneraženi. Nisu shvaćali da Everest više nije samo planina, već i pitanje komoditeta. Najveće zgražanje i negodovanje došlo je od Roba Halla, koji je tada vodio mali niskobudžetni novozelandski tim.Hali se žalio da Amerikanci »siluju duhovnu stranu planina« i primjenjuju sramotni oblik iznuđivanja u planini. No, Jim Frush koji je vodio61američku ekspediciju bio je neumoljiv autoritet i nije se pomaknuo s mjesta. Na kraju je Hali pristao na uvjete i stisnutih zuba Frushu poslao ček kojim si je otvorio prolaz kroz ledopad. Dvije godine kasnije Hali se prosvijetlio i počeo razumijevati logiku »naplate cestarine«. Dapače, od 1993. do 1995. volontirao je na uređivanju tog dijela smjera, pa je i sam primao naknadu za taj posao. U proljeće 1996. odabrao je da se odrekne odgovornosti za ledopad. Zapravo, bio je sretan što će za to platiti vodi konkurentske komercijalne ekspedicije2 koju je vodio veteran na Everestu, Škot Mal Duff. Mnogo prije nego što smo mi uopće došli do baznog logora, tim Šerpa uposlen kod Duffa probio je i opremio vijugavi put između seraka. Pri tome su potrošili gotovo 2 km užeta i postavili

nekih šezdesetak aluminijskih ljestava preko razlomljene površine ledenjaka. Ljestve su bile vlasništvo nekog poduzetnog Šerpe iz sela Gorak Šep, koji je svake godine na njihovom iznajmljivanju dobro zaradio.Napokon, došlo je do toga da sam i ja, u nedjelju 13. travnja, u 15 minuta do 5 sati ujutro, svojim derezama u podnožju ledopada grabio u hladne boje svitanja.Okorjeli stari alpinisti, koji u malom prstu nose znanje o tome kako da se »za malo« izbjegnu nevolje u planini, rado će mladim štićenicima objasniti da im opstanak jako ovisi o slušanju svog unutrašnjeg glasa. Alpinističke priče obiluju penjačima koji su nekog dana odlučili ostati u vreći za spa vanje jer su osjetili lošu »vibru« i zahvaljujući tome su preživjeli katastroc koja je pomela druge ljude.Ni sam nisam odbacivao potencijalnu vrijednost praćenja podsvjesni upozorenja. Dok sam čekao da Rob prođe dio puta ispred nas, iz leda po mojim nogama stalno su dopirali pucnjevi, kao kad bi se pod nogam lomile grane. Od svakog pucnja i tutnja iz dubine putujućeg leda sam s prenuo. Problem je stvarao moj kukavički ego: vrištao je da ću poginuti nas tavim li dalje i činio bi to svaki put kad dignem nogu. Svu snagu volje sa~ usmjerio na to da se oglušim na parodiju unutrašnje imaginacije i odlučn pratim Roba na putu kroz jezoviti plavi labirint.Prošao sam već mnogo ledopada, ali nikad prije nisam bio na tako zas trašujućem kao što je Khumbu. Normalno je da se u ledopadu nailazi n vertikalne ili čak prevjesne detalje u kojima je potrebno primijeniti prav2Iako koristim termin »komercijalna« za sve ekspedicije organizirane tako da na nji netko zaradi novac, nije pravilo da sve uključuje i vođenje klijenata. Npr. Mal Duff je sv jim klijentima osiguravao organizaciju, svu potrebnu infrastrukturu za ekspediciju na Ev rest (hranu, šatore, boce s kisikom, fiksna užeta, pomoć Šerpa i dr.), ali nije uz to sudjel vao i kao vodič. Klijenti u njegovom timu trebali su biti dovoljno iskusni da se sami mo sigurno popeti na Everest i sići dolje. Cijena takve ekspedicije po čovjeku je mnogo man od 65.000 dolara koliko su naplaćivali Hali i Fischer.62majstorstvo korištenja cepina i dereza. Na Khumbu ledopadu svakako nije nedostajalo takvih detalja, ali oni su svi već bili opremljeni ljestvama, fiksnim uzetima ili oboma, učinivši tako uobičajene alate i tehnike nepotrebnima za njihovo savladavanje.Uskoro sam shvatio da se na Everestu čak niti uže - najosnovniji pe-njački alat - ne koristi na uobičajen način. Normalna je pojava u penjanju da su dvoje ili troje penjačkih partnera svi (na)vezani na jedno uže, obično dužine 50 m. Time je svaki od članova naveza direktno odgovoran za sigurnost ostalih. Takvo navezivanje je vrlo odgovoran i povjerljiv čin, no potreba za većom brzinom na ledopadu uvjetovala je da se svatko od nas penje samostalno, bez ikakve veze s drugim penjačima.Duffovi Šerpe su razvukli uže koje se protezalo od dna do vrha ledopada. Za moj pojas bila je vezana 1 m dugačka uzica sa sponkom ili žimarom na drugom kraju, tzv. pupčana vrpca. Sigurnost pri usponu nije se dobivala mojim navezivanjem na penjačkog partnera, već ukapčanjem pupčane vrpce u fiksno uže i njezinim pomicanjem po užetu u skladu s mojim penjanjem. Penjući se na ovaj način na najbrži mogući način smo prolazili opasne dijelove puta kroz ledopad. Osim toga, nismo morali povjeravati svoj život partneru čije znanje i iskustvo ne poznajemo. Kako se kasnije ispostavilo, niti jednom u trajanju cijele ekspedicije se nisam morao navezati na uže s drugim penjačem.S jedne strane opremljeni ledopad gotovo da nije zahtijevao poznavanje alpinističke tehnike penjanja, no zato je tražio cijeli novi repertoar vještina u njihovu zamjenu, npr. hodanje po klimavim ljestvama koje su pre-moštavale zastrašujuće ponore, u tvrdim planinskim cipelama i derezama. Takvih jezovitih prijelaza je bilo mnogo i nikako se nisam mogao priviknuti na njih.Baš kad sam balansirao na jednim klimavim ljestvama i oprezno premještao nogu s jedne prečkice na drugu, led se na rubovima pukotine, na koje su se ljestve oslanjale, počeo tresti kao da ga je zadesio potres. Trenutak kasnije začulo se muklo tutnjanje seraka koji se odlomio upravo negdje iznad nas i krenuo nizbrdo. Srce mi je stalo u grlu, ali lavina je prošla nekih pedesetak metara od nas. Nismo je ni vidjeli i nije napravila nikakvu štetu, ali je trebalo proći nekoliko minuta da dođem

k sebi, da vratim život u tijelo i pregazim do drugog kraja ljestava.Stalno kretanje ledenjaka, koje je često bilo vrlo silovito, stvaralo je određenu nesigurnost kod svakog prelaska preko ljestava. Kako se ledenjak micao, pukotine su se smanjivale i drobile ljestve poput čačkalica, ili su se širile pa su ljestve ostajale visjeti na uzetima. Tu i tamo samo su naizgled dodirivale rubove pukotine, a u stvari nigdje nisu bile oslonjene. Popodnevno63sunce otapalo je snijeg i led na ledopadu, pa su se sidrišta3 namijenjena osiguranju ljestava i užad za rukohvate sve više klimali. Usprkos svakodnevnom održavanju, postojala je stalna i realna opasnost da bi neko uže moglo popustiti pod težinom čovjeka.Ledopad je bio zamoran i zastrašujuć, ali nosio je u sebi i osobitu privlačnost. Kad je svitanje opralo mračni veo s neba, na razlomljenom se ledenjaku probudio trodimenzionalni krajobraz nestvarne ljepote. Temperatura je bila -14°C, dereze su grebale ledenu površinu, pratio sam fiksno uže koje me vodilo kroz visoki labirint kristalno plavih stalagmita. Strme stjenovite padine, kroz čije je podnožje tekla ova rijeka leda, uzdizale su se sa svake strane ledenjaka poput ramena zloćudnog boga. Opijen divljom ljepotom koja me okruživala i sve većim umorom prepustio sam se nesputanom užitku uspona... i na sat ili dva zaboravio da me je strah.Za vrijeme odmora, negdje na zadnjoj četvrtini puta do »jedinice«, Hali je spomenuo kako je ledopad u boljem stanju nego što ga je on ikada vidio: »Ovaj smjer je proljetos k'o cesta.« No, samo malo dalje, na 5800 m, užad nas je dovela do podnožja ogromnog seraka čija je ravnoteža prkosila gravitaciji. Bio je visok poput zgrade od 12 katova, a nad našim glavama nadvio se za 30° više od vertikale. Smjer je do ovog mjesta pronalazio prirodne prolaze, ali sada je oštro krenuo preko prevjesa. Jedini put koji je izbjegavao prijeteće tone leda ovog seraka išao je ravno preko njega, a mi smo se tuda morali popesti.Sve je bilo jasno: sigurnost je proporcionalna brzini. Svom silom sam krenuo prema relativnoj sigurnosti vrha seraka. Upotrijebio sam svu žustrinu koju sam mogao izvući iz sebe, ali nisam bio aklimatiziran pa je najveća brzina bila samo malo bolja od puzanja. Svakih četiri-pet koraka morao sam stati, osloniti se na uže i duboko se nadisati hladnog, suhog i rijetkog zraka u očajničkim pokušajima da se oporavim.Uspio sam se popesti na vrh seraka, a on se nije srušio! Bez daha sam pao na njegov ravni vrh, a srce mi je lupalo kao da želi iskočiti iz prsa. Malo kasnije, oko pola devet, prošli smo posljednji serak i stigli na vrh samog ledopada. Sigurnost logora I ipak me nije baš mnogo umirila. Stalno sam razmišljao o grozljivoj nestabilnoj gromadi koju smo malo prije prošli i činjenici da ću ispod njezinog labilnog pročelja morati proći još barem sedam puta želim li stići na Everest. Zaključio sam da alpinisti koji se podrugljivo odnose prema ovom smjeru kao »stazi Jakova« nikad nisu prošli kroz ovako opaki ledopad.^Sidrišta koja su služila za učvršćivanje ljestava i užadi bila su utvrđena snježnim il leđnim klinovima, ovisno o vrsti podloge u koju su se stavljala. Snježni klinovi su oko ln dugački aluminijski štapovi koji se zabijaju u podlogu, a leđni klinovi, namijenjeni za tvrde podloge, su 20 cm dugačke titanske cijevi s navojem pomoću kojeg se zavijaju u led.64Prije odlaska iz baznog logora Rob je najavio da se točno u 10 sati, bez obzira jesmo li svi stigli do logora I ili ne, vraćamo natrag. Morali smo to učiniti prije nego što podnevno sunce »rasklima« ledopad. U dogovoreno vrijeme do »jedinice« su stigli samo Rob, Frank Fischbeck, John Taške, Doug Hansen i ja. Yas-huko Namba, Stuart Hutchinson, Beck Weathers i Lou Kasischke, koje su vodili Mike Groom i Andy Harris, bili su sedamdesetak visinskih metara ispod nas. Rob se tada oglasio na radio i sve nas usmjerio dolje.Sad smo prvi put vidjeli jedni druge u akciji i mogli smo procijeniti prednosti i nedostatke ljudi s kojima ćemo u narednim tjednima dijeliti sudbinu. Doug i John (koji je s 56 godina bio najstariji član ekspedicije) djelovali su pouzdano, ali Frank me impresionirao. Ovaj ljubazan gospodin iz Hong Konga, koji se bavio izdavaštvom, jutros je krenuo sasvim polako, ali uskoro nam je demonstrirao iskustvo koje je stekao na prijašnjim ekspedicijama. Niti jednog časa nije promijenio ritam hoda i do vrha ledopada je tiho prošao pored svih koji su bili ispred njega. Niti jednog trena

nije se uspuhao.Za razliku od njega, Stuart, koji je bio najmlađi i naizgled najjači klijent u cijelom timu, iz baznog je logora krenuo na čelu kolone, no uskoro se počeo umarati i do vrha ledopada je na začelju prolazio kroz tešku agoniju. Lou, koji se žalio na bolove u nozi ozlijeđenoj još prvog dana trekinga, bio je spor ali ustrajan, a Beck i, posebno, Yasuko djelovali su vrlo nepouzdano.Više puta su se oboje doveli u opasnost da padnu s ljestava. Yasuko gotovo uopće nije znala koristiti dereze4. Andy, koji je glasio kao nadaren i vrlo strpljiv učitelj i koji je, kao novak medu vodičima na Everest, dobio zadatak da na začelju vodi najsporije klijente, cijelo je jutro proveo podučavajući Yasuko osnovnim tehnikama penjanja u ledu.Bez obzira na nedostatke u našem timu, Rob je na vrhu ledopada objavio da je sasvim zadovoljan svakim od nas. Poput ponosnog oca rekao je da smo: »...svi uspon izveli jako dobro s obzirom da je ovo bio prvi izlet iznad baznog logora. Mislim da ove godine imamo dobar i snažan tim.«Za povratak do baznog logora trebalo nam je samo malo više od jednog sata. Zadnjih stotinjak metara s olakšanjem sam skinuo dereze. Sunce me sad već pržilo kao da želi probušiti rupu u mojoj glavi. Nešto kasnije, u blagovaonici baznog logora, usred razgovora s Helen i Congbom, uhvatila me strašna glavobolja. Takvo što nisam nikad doživio: u sljepoočnicama sam osjećao razornu bol, a u valovima su me obuzimale groznica i mučnina. Nisam mogao izgovoriti složenu rečenicu. U strahu da sam proživio neku^Yasuko je već koristila dereze pri usponima na Aconcaguu, McKinlev, Elbrus i Vin-son, ali niti jedan od tih uspona ne podrazumijeva mnogo penjanja u ledu. Usponi na te planine vode uglavnom preko blagih snježnih padina i točila.65vrst moždanog udara, ustao sam u pola riječi i pokupio se u svoj šator. Tu sam se uvukao u vreću i pokrio kapom preko očiju.Nisam imao pojma odakle se odjednom pojavila takva glavobolja, jaka poput zasljepljujuće migrene. Znao sam da to nije zbog promjene u visini, jer se pojavila tek po povratku u bazni logor. Sigurno mi je devastirajuće UV zračenje spalilo mrežnice i skuhalo mozak. Sto god bio uzrok, bol je bila snažna i nije popuštala. Slijedećih nekoliko sati ležao sam u šatoru i pokušavao se isključiti iz okolnog svijeta. Kad bih, čak i iza zatvorenih kapaka, samo malo pomaknuo oči, uzburkao bih plamen boli. U sumrak više nisam mogao izdržati. Iskobeljao sam se iz šatora i odvukao do liječničkog šatora po pomoć.Ekspedicijska liječnica, Caroline, dala mi je neki jaki analgetik koji sam popio s malo vode. Nakon par gutljaja povratio sam pilule, vodu i ostatak ručka. Caroline je nešto promumljala zamišljeno promatrajući bljuvotinu na mojim cipelama. »Mislim da ćemo pokušati s nečim drugim.« Sad mi je dala tabletu protiv povraćanja koju sam otopio pod jezikom, a onda sam progutao dvije pilule analgetika. Nakon sat vremena bol je počela jenjati i ja sam, gotovo plačući od sreće, utonuo u dubok san.***Kunjao sam u vreći za spavanje i uživao u tome kako sunce polako tjera sjenu sa šatora, kad odjednom začuh Helenin glas: »Jon! Telefon! Linda!« Uskočio sam u sandale i odjurio do šatora za komunikacije. Zgrabio sam slušalicu dahćući poput trkaćeg konja.Satelitski telefon i telefax nije veći od običnog prijenosnog računala. Razgovori su skupi (oko 5 dolara/min) i veza nije uvijek štimala, no činjenica da je moja supruga mogla biranjem trinaesteroznamenkastog broja u Sea-ttleu razgovarati sa mnom pod Mount Everestom bila je zapanjujuća. Ovaj telefonski razgovor bio je veliki luksuz, ali Linda nije mogla prikriti rezig-niranost u svom glasu. »Dobro sam, ali željela bih da si pored mene.«Prije osamnaest dana, nakon što me je otpratila na aerodrom, svladala ju je tjeskoba. Sad mi je pričala o tome: »Dok sam se vozila s aerodroma nisam mogla prestati plakati. Opraštanje od tebe mi je bio jedan od najžalosnijih trenutaka u životu. Na neki način sam računala s tim da se više nikad nećeš vratiti i to me je strašno ražalostilo. Osjećala sam se tako glupo i beznadno.«Petnaest godina smo u braku u koji smo stupili nepromišljeno. U tjedan dana sam je zaprosio, otišli smo do matičara i potpisali »ugovor«. Tada sam imao 26 godina. Donio sam odluku da prestajem s

alpinizmom i počinjem s ozbiljnim životom.66Linda se također penjala kad sam je upoznao. Bila je jako dobar penjač, ali prekinula je s time nakon loma ruke, ozljede leđa i razboritog promišljanja o rizicima penjanja. Nikad joj nije palo na pamet da me nagovara na prestanak penjanja, ali moja samostalna odluka da prestanem s time ju je ohrabrila da se uda za mene. Ipak, u trenutku donošenja odluke o prekidu penjanja nisam dovoljno poštovao njegov značaj u mom, inače vrlo prosječnom životu — nisam bio svjestan koliko mi je penjanje ušlo u krv. Nisam bio svjestan kolika će praznina nastati na mjestu gdje je nekad bilo penjanje. Za manje od godinu dana izvadio sam uže iz ormara i vratio se stijenama. Do 1984., kad sam otišao u Švicarsku da se tamo popnem kroz poznatu sjevernu stijenu Eigera, naš je brak bio na samom kolapsu. Alpinizam je bilo u temeljima naših problema.U vrijeme poraza pod Eigerom, naš je odnos bio prilično hladan, ali brak je nekako ipak uspio preživjeti te teške dane. Linda je shvatila da ne mogu bez penjanja i prihvatila je taj moj nagon. Počela je alpinizam doživljavati kao temeljnu ekspresiju nekog stranog, nedovitljivog dijela moje osobnosti, koji je nemoguće iskorijeniti. Vjerojatno bi prije Sizif dovršio posao nego ja ostavio penjanje. Poslije svega što smo proživjeli, usred te renesanse u vezi, časopis Outside je sredio moj odlazak na Everest.Ispočetka sam se pretvarao da odlazim više kao profesionalni novinar nego kao alpinist, da sam prihvatio posao zbog toga što je komercijalizacija Everesta zanimljiva tema, a i honorar je privlačan. Lindi i svima ostalima koji su izražavali sumnju u moje himalajske kvalifikacije sam tumačio da ionako ne očekujem da ću se visoko penjati. »Vjerojatno ću ići samo malo iznad baznog logora... samo da malo okusim što to znači biti na velikoj visini.«To je naravno bilo - sranje. Uzevši u obzir vrijeme trajanja ekspedicije i vrijeme koje sam trebao uložiti u trening, mogao sam komotno ostati kod kuće i više novaca zaraditi pišući o drugim stvarima. Ovaj posao sam prihvatio zato jer sam bio opčinjen Everestom. Istina je da sam želio osvojiti Everest više od bilo čega na svijetu. Istog trena kad sam prihvatio odlazak u Nepal poželio sam da se na Everestu popnem svaki metar koji će mi noge i pluća moći podnijeti.Kad me Linda vozila na aerodrom, već je odavno prozrela moju obmanu. Dobro je znala koja je moja stvarna želja i upravo se toga bojala. »Ako stradaš,« govorila je s dozom ljutnje i očaja, »nećeš samo ti biti taj koji plaća ceh. Znaš da ću ja plaćati do kraja svog života. Zar ti to nije važno?« »Neću poginuti«, odgovorio sam. »Ne budi malodušna.«67SEDMO POGLAVLJELogor 1,13. travnja 1996., 5950 mPostoje ljudi za koje nemoguće stvari imaju posebnu privlačnost. Nisu oni eksperti za takve probleme. Jednostavno, njihovi snovi i ambicije su dovoljno jaki da otklone sumnje koje nose oprezniji ljudi. Njihovo najjače oružje su odlučnost i vjera. U najboljem slučaju smatramo ih ekscentricima, a u lošijem luđacima...Everest je privlačio svoj dio takvih ljudi. Njihovo planinarsko iskustvo bilo je nikakvo ili slabo. Sasvim sigurno, niti jedan od njih nije imao toliko iskustva da bi uspon na Everest za njega bio razuman cilj. Svi su oni imali tri zajedničke osobine: vjeru u sebe, veliku odlučnost i izdržljivost.Walt Unsvrarth EverestOdrastao sam sa željama i uvjerenjima bez kojih bih u životu bio mnogo sretniji. Mnogo sam razmišljao i stekao sam dalek i odsutan pogled sanjara, jer ono što me stalno privlačilo i odvlačilo moju pažnju bile su udaljene visine. Nisam bio siguran što ću postići pukom upornošću, ali cilj je bio visok i svaka sumnja ili odbijanje od njega činilo me odlučnijim da ostvarim barem jedan veliki san.Earl Denman Sam na EverestNa. obroncima Everesta u proljeće 1996. nije nedostajalo sanjara. Kvalifikacije velikog broja ljudi koji su došli s namjerom da se popnu na vrh bile su slabe poput mojih, ili čak još slabije. Kad je napokon došao trenutak vrednovanja naših sposobnosti, pokazalo se da barem polovica populacije baznog logora živi u dubokoj zabludi. No, to baš i nije bilo nešto novo na

68ovim prostorima. Everest je oduvijek privlačio hvalisavce, lovce na slavu, beznadne romantike i druge koji su imali slab doticaj sa stvarnošću.Jedan od njih bio je Earl Denman, siromašni kanadski inženjer koji je u ožujku 1947. po Darjilingu razglasio svoju namjeru da se popne na Everest. Imao je vrlo malo planinarskog iskustva i nije imao službenu dozvolu za ulazak u Tibet. Ipak, nekako mu se posrećilo da uvjeri dvojicu Šerpa da podu s njim. Bili su to Ang Dawa i Tenzing Norgav (upravo onaj Tenzing koji će kasnije s Hillarvjem postati prvi osvajač Everesta).Tenzing je 1933. imao sedamnaest godina. Emigrirao je iz Nepala u Darjiling u nadi da će tog proljeća dobiti posao na ekspediciji uglednog britanskog alpinista Erica Shiptona. Nadobudni mladi Šerpa te godine nije bio izabran, ali ostao je u Indiji i 1935. je dobio posao u novoj Shiptonovoj ekspediciji, »Britanskoj ekspediciji na Everest«. U vrijeme kad je Denman krenuo u svoju avanturu, Tenzing je već tri puta bio na padinama Everesta. Kasnije je priznao da je bio svjestan bezizglednosti Denmanovog plana, ali jednostavno nije mogao odoljeti čarima te planine:Cijeli je plan bio besmislen. Prvo: vjerojatno uopće nećemo ući u Tibet. Drugo: ako i uspijemo vjerojatno će nas uloviti, a tada smo svi zajedno upali u veliku nevolju. Treće: niti jednog trenutka nisam vjerovao da bi ekipa kao što smo bili mi imala ikakve šanse popesti se gore, čak i ako bismo ikad stigli do planine. četvrto: takav pokušaj bio je vrlo opasan. Peto: Denman nije imao novaca niti da isplati nas dvojicu, a kamoli da plati odštetu našim obiteljima, ako nam se što dogodi. I tako dalje, i tako dalje... Svaki imalo razuman čovjek bi odbio njegovu ponudu, ali ja nisam mogao reći 'ne'. Moje je srce htjelo ići, a Everest me vukao k sebi više od bilo koje druge sile na Zemlji. Nekoliko minuta sam razgovarao s Ang Daivom i tada smo donijeli odluku: »Dobro«, rekao sam Denmanu, »Možemo pokušati.«Dok je mala ekspedicija putovala Tibetom, dvojica Šerpa počela su cijeniti Kanađanina. Nije bio iskusan, ali bio je izuzetno hrabar i jak Kad su stigli na obronke planine i kad se morao suočiti sa stvarnošću, Denman je priznao da nema novaca. Na 6700 m razbila ih je oluja. Denman je prihvatio poraz, sva trojica su se okrenula natrag i sretno vratila u Darjiling - pet tjedana nakon polaska.Takve sreće nije bio egocentrični engleski idealist Maurice Wilson. On je bio uvjeren da se bezbroj ovozemaljskih kvarnih iskušenja može prevladati odricanjem i vjerom u Božju moć. Motiviran neobuzdanom željom da pomogne ljudima, zaključio je da bi uspon na Everest bio savršen način populariziranja njegovog vjerovanja. U entuzijastičnoj ideji osvajanja Everesta, trinaest godina prije Denmana, planirao se malim avionom preko Tibeta zaletjeti u69padine Everesta i nastaviti pješice do vrha. činjenica da nije znao apsolutne ništa o alpinizmu niti o letenju avionom nije ga uopće uznemiravala.Kupio je Gypsy Moth, avion s platnenim krilima, dao mu ime Ever Wresć i naučio osnove letenja. Zatim je pet tjedana proveo u skitnji brdirm Snowdonie i područja jezera English ne bi li naučio ono što je smatrao da treba znati o alpinizmu. Napokon, u svibnju 1933. sjeo je u svoj avion i kren uo prema Everestu putem preko Kaira, Teherana i Indije.Tada je već privukao prilično zanimanje medija. Budući da nije dobio dozvolu nepalske vlade za let preko Nepala, sletio je u Purtabpore u Indiji, prodao avion za petsto funti i kopnenim putem otišao do Darjilinga. Tamo je saznao da mu je uskraćena i dozvola za ulazak u Tibet. Nije odustao. U proljeće 1934. unajmio je trojicu Šerpa, maskirao se u budističkog svećenika, prevario vlasti pokrajine Raj i, skrivajući se, propješačio put od gotovo 500 km kroz šume Sikkima i Tibetansku visoravan. Sredinom travnja bio je u podnožju Everesta.Brzo je napredovao prema vrhu prolazeći kroz stijenama zakrčen istočni dio ledenjaka Rongbuk. No, kako je zanemario planiranje puta po ledenjaku, stalno se gubio... Ni tada se nije predao.Do sredine svibnja uspio se probiti na vrh ledenjaka, na 6400 m, i tu je pronašao zalihe hrane i opreme zaostale od Shiptonove neuspjele ekspedicije iz 1933. Odavde se Wilson počeo uspinjati padinama koje vode na Sjeverno sedlo. Stigao je do 6900 m, a tada mu se na putu ispriječio vertikalni ledeni zid. Morao se vratiti natrag, na mjesto gdje je naišao na Shiptonove stvari. I dalje nije odustajao. U svoj je dnevnik 28. svibnja zapisao: »Ovo će biti moj posljednji pokušaj i osjećam

da ću uspjeti.« Još jednom je krenuo na planinu...Godinu dana kasnije, kada se Shipton vratio na Everest, njegova je ekspedicija u podnožju Sjevernog sedla naišla na smrznuto Wilsonovo tijelo. Jedan od alpinista koji su našli tijelo, Charles Warren, napisao je: »Nakon kratke rasprave odlučili smo ga sahraniti u ledenjačku pukotinu... Svi smo mu odali priznanje i mislim da smo svi bili uznemireni zbog tog događaja. Mislio sam da sam postao imun na slike smrti, ali... Na neki način on je radio ono što smo radili i mi. Zbog toga i zbog okolnosti u kojima smo se nalazili ta nas je tragedija uznemirila više nego što smo očekivali.«***Suvremene inkarnacije Wilsona i Denmana na obroncima Everesta fenomen su koji izazva žestoke polemike. Netko bi ih mogao nazvati sanjarima'»Vječna borba«70(kao i neke članove mog tima). Pitanje o tome tko spada na Everest a tko ne mnogo je zamršenije nego što se to na prvi pogled čini. činjenica da je klijent platio velik iznos novca za sudjelovanje na komercijalnoj ekspediciji ne podrazumijeva sama po sebi da on ili ona nisu kvalificirani za alpinizam. Barem na dvije komercijalne ekspedicije proljeća 1996. sudjelovali su himalajski veterani koje se itekako može smatrati kvalificiranima i po najstrožim standardima.Dok sam 13. travnja na logoru I čekao ostatak ekipe, pored mene je prošao dvojac iz ekipe Mountain Madnessa. Djelovali su vrlo impresivno. Jedan od njih bio je Klev Schoening - tridesetosmogodišnji konstruktor iz Seattlea i bivši član američke skijaške reprezentacije. Bio je izuzetno snažan, no imao je vrlo malo iskustva s velikih visina. S njim je bio njegov ujak, Pete Schoening, živa himalajska legenda koja se nakon dugog izbivanja vratila himalajskim izazovima.Pete je imao šezdeset osam godina, bio je zbijen, blago pognutog držanja i odjeven u iznošeni Gore-Tex. Davne 1958. godine odradio je povijesnu ulogu glavne pogonske snage pri prvenstvenom usponu na 8068 m visok Hidden Peak u Karakorumu, u Pakistanu2. No, još je poznatiji po herojstvu s neuspjele ekspedicije na K2, 1953. godine (iste godine kad su Hillarv i Tenzing osvojili Everest).Tada je osmeročlani tim bio zarobljen visoko na K2 u divljoj oluji. čekajući uspon na vrh, jedan od članova (Art Gilkev) zadobio je trombople-bitis — po život opasno grušanje krvi inducirano razrijeđenim zrakom velikih nadmorskih visina. Svima je bilo potpuno jasno da je Artova jedina šansa brzi spust u dolinu. Oluja je bjesnjela planinom, no akcija spašavanja je krenula usprkos njoj i to preko strmog Abruzzijevog grebena. Na 7600 m George Bell se okliznuo i za sobom povukao još četvoricu alpinista. Shoe-ning je tada refleksnim omatanjem užeta oko sebe i cepinom uspio zadržati njihov i svoj pad te istovremeno držati Arta. Ova nevjerojatna priča ušla je u anale alpinističkih priča pod jednostavnim imenom »Sidrište«3.Danas sam imao prigodu gledati Petea Schoeninga kao klijenta na Fi-scherovoj ekspediciji. Bio je u pratnji dvojice vodiča: Neala Beidlemana i Anatolija Boukrijeva. Kad sam Beidlemana, snažnog penjača iz Colorada, pitao kakav je osjećaj biti vodič nekome kao što je Schoening, brzo me ispravio kroz samoprijegorni smiješak: »Netko poput mene ne može voditi Schoeninga. Ja samo mogu smatrati velikom čašću da sam član njegovog tima.« Schoening je sklopio ugovor s Fischerom samo zato da bi izbjegao2To je ujedno i najviši vrh koji su Amerikanci prvenstveno osvojili.^Sidrište u penjaćkoj terminologiji predstavlja mjesto na kojem se organizira najbolja moguća točka za potrebe osiguravanja penjačkog partnera, fiksiranja užeta, izvlačenja ljudi iz provalija i dr. (op.p)71beskonačnu gnjavažu oko dobivanja dozvole, dopreme kisika, šatora, isplai nadnica, organizacije Šerpa i drugih logističkih detalja, a ne zato jer mu trebao vodič.Nekoliko minuta nakon što su prošli prema svom logoru I, pojavila s Charlotte Fox. Ona je također bila Fischerov klijent. Dinamična trideseto-mogodišnja učiteljica skijanja iz Aspena već je osvojila dva osamtisućnjak. 8035 m visok Gasherbrum II u Pakistanu i 8153 m visok Cho Oyu, odma u Everestovom susjedstvu. Kasnije sam saznao da je na Duffovoj ekspedic ji sudjelovao 28-godišnji Finac Veikka Gustafsson u čiji su alpinistički kai ton već bili upisani Everest, Dhaulagiri, Makalu i

Lhotse.Usporedbe radi, niti jedan od Hallovih klijenata nikad prije nije bio r osamtisućnjaku. Ako je Pete Schoening bio alpinist u klasi međunarodr nogometne zvijezde, onda smo svi mi, Hallovi klijenti, bili hrpica decentnii amatera iz nekog provincijskog nogometnog kluba koja pokušava kupit svoju međunarodnu slavu. Pa ipak, Hali nas je na vrhu ledopada nazva »dobrim i snažnim timom«. Moguće je da smo stvarno bili dobar tim, reci mo u odnosu na prijašnje ekipe koje je Hali vodio. Međutim, meni je bil potpuno jasno da nitko od nas nema šanse stići na Everest bez pomot Halla, njegovih vodiča i Šerpa.S druge strane, naša je ekipa još uvijek bila mnogo kompetentnija 7 postavljeni cilj nego brojne druge ekipe viđene na planini. Bilo je tu ljudi vrlo sumnjivim sposobnostima, npr. na komercijalnoj ekspediciji koju > vodio neki Englez također upitnih himalajskih kvalifikacija. No, najmanj kompetentni ljudi za Everest nisu bili klijenti na komercijalnim ekspedici jama, već članovi tradicionalnih — nekomercijalnih ekspedicija.Dok sam silazio prema baznom logoru, naletio sam na par sporijil penjača odjevenih u vrlo neprikladnu odjeću i opremljenih vrlo čudnon opremom. Odmah je bilo jasno da oni slabo poznaju standardne alate tehnike potrebne za kretanje po ledenjaku. Jedan od njih se stalno spotica< o svoje dereze i posrtao. Dok sam čekao da prijeđu preko vijugave ledenjačk pukotine koja je bila premoštena s dvama klimavim ljestvama, u šoku san promatrao kako svi zajedno, gotovo u korak, istovremeno prelaze preko ljes tava - nepotrebno opasna radnja. U kratkom pokušaju razgovora na mojo strani pukotine uspio sam saznati da su članovi tajvanske ekspedicije.Tajvanci su već bili na lošem glasu. U proljeće 1995. njihov je tim stiga< na Aljasku u namjeri da se popnu na McKinlev. To im je bio dio priprema z Everest. Na vrh je stiglo devetoro penjača, ali sedmoro ih je na silazu zapelo i oluji — izgubili su se i morali provesti noć na 5900 m bez zaklona. Nacionaln park je odmah pokrenuo rizičnu i skupu akciju spašavanja.72Na zahtjev nadzornika u Parku odgovorili su Alex Lowe i Conrad Anker, jedni od najboljih alpinista u SAD. Prekinuli su svoj uspon i s 4300 m odjurili u pomoć tajvanskim penjačima. Uz velike poteškoće i riskirajući vlastite živote spustili su bespomoćne Tajvance s 5900 na 5200 m, gdje je po njih došao helikopter. Ukupno pet tajvanskih penjača evakuirano je s planine helikopterom, od toga dvojica s teškim smrzotinama i jedan mrtav. »Jedan je stradao, ali da Alex i ja nismo pritekli u pomoć ubrzo bi stradala još dvojica. Već smo ih ranije primijetili jer su djelovali tako nespremno... Nismo bili pretjerano iznenađeni kad smo čuli da su u nevolji«, prokomentirao je Anker.Voda tajvanske ekspedicije bio je veseljak Gau Ming-Ho, fotograf-slo-bodnjak koji je sam sebi nadjenuo nadimak »Makalu« (po znamenitom himalajskom vrhu). On je također bio iscrpljen i promrznut, a sišao je s planine uz pomoć dvojice aljaških vodiča. »Kad su ga vodiči doveli dolje, Makalu je svakom prolazniku vikao 'Pobjeda! Pobjeda! Stigli smo na vrh!' kao da se tragedija uopće nije dogodila. Da, da, taj mi se tip činio prilično opaljenim.« sjeća se Anker. Preživjeli protagonisti debakla na McKinlevu pojavili su se 1996. s južne strane Everesta, a Makalu Gau opet je bio njihov voda.Njihova pojava zabrinula je sve prisutne ekspedicije. Postojala je realna opasnost da bi Tajvanci i ovdje mogli doživjeti nevolje te da bi im alpinisti s drugih ekspedicija morali priskočiti u pomoć. Time bi se riskirali novi životi i zaustavilo druge penjače na putu za vrh. No, Tajvanci ni pod koju cijenu nisu bili jedina grupa takvog kalibra u našem susjedstvu. Odmah do nas bio je logor 25-godišnjeg norveškog alpinista Pettera Nebvja, koji je ovamo stigao s namjerom da ostvari solo uspon Jugozapadnom stijenom — jednim od tehnički najzahtjevnijih i najopasnijih smjerova na planini. Nije ga ometala činjenica da se njegovo himalajsko iskustvo sastojalo od samo dva uspona na susjedni Island Peak (6180 m visoki izdanak na grebenu pored Lhotsea za koji nije potrebno ništa više tehničkog znanja od običnog hodanja).Bila je tu i ekspedicija iz Južnoafričke Republike. Bila je to prva južnoafrička ekspedicija u povijesti koja je dobila dozvolu za uspon na Everest. Sponzorirao ju je tamošnji vodeći dnevni list - johanesburški Sunday Times. Tim je pucao od nacionalnog ponosa, a prije polaska čak su primili blagoslov predsjednika Nelsona Mandele. U ekipi su zajedno sudjelovali i bijelci i crnci, a cilj im je

bio da budu prva ekspedicija koja će dovesti tamnoputog čovjeka na vrh. Voda je bio lan Woodall, tridesetosmogodišnji mišoliki brb-ljavac koji je obožavao prepričavati anegdote o svojim hrabrim poduhvatima^Iako je Neby najavio solo uspon, za tu je svrhu uposlio osamnaest Šerpa da mu nose opremu, fiksiraju užeta, postave kampove i vode ga planinom.73iz okrutnog rata između Južnoafričke Republike i Angole u kojem je bi komandos.Woodall je na ekspediciju poveo trojicu najboljih južnoafričkih alpinis ta koji su trebali činiti osovinu ekspedicije: Andy de Klerk, Andy Hacklam i Edmund Februarv. Višerasni dekor ekspedicija je temeljila na Februarvju 40-godišnjem paleoekologu i penjaču međunarodnog glasa. »Roditelji si mi dali ime po Sir Edmundu Hillaryju. Od malih nogu sanjam o tome da ći se popesti na Everest. No, važnije od toga je da u ovoj ekspediciji vidim i snažni simboliku za mladu naciju koja je na putu ujedinjenja i demokratizacije, naci ju koja pokušava zaboraviti svoju prošlost. Ja sam odrastao u vremenu aparthej da i vrlo sam ogorčen na taj režim, ali sada smo mi nova nacija. čvrsto san uvjeren da je zemlja na dobrom putu. Velika bi stvar bila kad bismo svijeti pokazali da crnci i bijelci iz Južne Afrike mogu zajedno osvojiti Everest.«Cijela je nacija stajala iza te ekspedicije. De Klerk je komentirao kaki je: »Woodall izvrsno odabrao vrijeme za lansiranje takvog projekta. S pres tankom apartheida Južnoafrikanci su napokon mogli putovati kamo si htjeli i naše su se sportske ekipe natjecale širom svijeta. Upravo smo osvoji! Svjetski ragbijaški kup. Bilo je vrijeme opće euforije i rasta samosvijesti Stoga su svi objeručke podržali Woodallov projekt, a ekspedicija je laki skupila mnogo novaca — protuvrijednost od nekoliko stotina tisuća ame ričkih dolara — bez da je itko postavljao mnogo pitanja.«Osim trojice alpinista, britanskog fotografa i sebe — sve redom muška raca, Woodall je u ekspediciju želio uključiti i ženu. Prije odlaska iz Južn Afrike pozvao je šest kandidatkinja na fizički naporan, ali tehnički nezahtje van uspon na 5895 m visok Kilimanjaro. Na kraju dvotjednog testiranj; izbor je sveo na dvije žene: 26-godišnju bijelu instruktoricu novinarstv; Cathy O'Dovvd čiji je otac bio direktor najveće kompanije u Južnoj Africi i 25-godišnju nastavnicu tjelesnog odgoja Deshun Deysel. Obje su žene stek le pravo da krenu na ekspediciju iako niti jedna nije imala nikakvog alpini stičkog iskustva. Woodall je odlučio da će za vrijeme pristupa baznom lo goru ocijeniti koja će od njih dobiti mjesto u ekipi za vrh.Još 1. travnja, mog drugog dana puta prema baznom logoru, naletu sam na Februaryja, Hacklanda i de Klerka na putu od Namche Bazar; prema Kathmanduu. Razlog njihovog putovanja od planine pojasnio mi ji de Klerk, inače moj prijatelj: »Nas trojica i Charlotte Noble, ekspedicijsk; liječnica... odustali smo od ekspedicije prije nego što smo uopće stigli d( baznog logora. Woodall je totalni luđak. Potpuno je opsjednut nadzorom Više mu ništa nismo mogli vjerovati. Više nismo znali kad govori istinu, ; kad laže. Nismo mogli svoje živote prepustiti u ruke takvom tipu. Eto, zatc smo odustali.«74Woodall je uvjerio de Klerka i ostale kako se već penjao u Himalaji te da je bio i iznad 8000 m. U stvarnosti, Woodallovo se cijelo himalajsko iskustvo sastojalo od uspona do 6492 metra u ulozi klijenta na komercijalnoj ekspediciji Mala Duffa koja je 1990. godine osvajala Annapurnu.Pored toga, Woodall se na ekspedicijskoj internet stranici hvalio vojnom karijerom u britanskoj vojsci, prema kojoj je napredovao do voditelja elitne planinske izviđačke jedinice koja je većinu vježbi obavljala u Himalaji. Sunday Timesu je izjavio kako je bio instruktor u Kraljevskoj vojnoj akademiji u Sandhurstu, u Engleskoj. Kako se kasnije ispostavilo, ta elitna izviđačka jedinica kojom je upravljao Woodall uopće ne postoji, a Woodall nikad nije bio instruktor u Sandhurstu. Nikad nije niti sudjelovao u ratu s Angolom. Prema riječima glasnogovornika britanske vojske, Woodall je služio kao plaćeni svećenik.Osim toga, Woodall je za dozvolu nepalskog Ministarstva turizma pripremio izmijenjeni popis imena koja sudjeluju na ekspediciji5. Svi su bili uvjereni da su na dozvoli navedene obje žene, Cathy O'Dovvd i Deshun Devsel, a konačna odluka o tome koja će na vrh trebala bi biti donijeta u baznom logoru. Nakon što je napustio ekspediciju, de Klerk je otkrio da na dozvoli uopće nema

Deshun, ali su navedeni Woodallov šezdesetdevetogo-dišnji otac i Francuz Tierry Renard, koji je Woodallu platio 35.000 dolara da ga uključi u južnoafrički tim. De Klerk je prema tome zaključio da Woo-dall nikad nije imao namjeru pustiti Devsel na planinu.Dodatna sol na ranu de Klerku, koji je oženjen Amerikankom i ima dvojno državljanstvo, bilo je Woodallovo inzistiranje da svi putuju s južnoafričkom putovnicom. U suprotnom neće moći sudjelovati na ekspediciji. Kako se de Klerk prisjeća: »Napravio je veliku scenu oko toga jer smo bili prva južnoafrička ekspedicija i sve u vezi s tim. Poslije je ispalo da on sam nije imao južnoafričku putovnicu. On uopće nije bio državljan Južnoafričke Republike, već Britanac i u Nepal je ušao s britanskom putovnicom.«Woodallova prijevara pretvorila se u međunarodni skandal koji je zauzeo naslovnice u novinama širom negdašnjeg Britanskog Kraljevstva. No, on je ostao vrlo hladan na optužbe i kritike, a svoj je tim maksimalno moguće izolirao od ostalih ekspedicija. Osim toga, otpustio je Kena Vernona i Richarda Shoreya, novinara i fotografa Sunday Timesa. Nije ga smetalo to što je sa Sunday Timesom sklopio ugovor kojim pristaje da za financijsku potporu dnevnika njihova dva novinara mogu pratiti ekspediciju cijelim putem, niti to što kršenje tog dogovora podrazumijeva raskid ugovora.^Samo osobama navedenim na službenoj dozvoli, koja stoji 10.000 dolara po glavi, dozvoljeno je ići iznad baznog logora. To se pravilo strogo provodi, a svako kršenje se kažnjava zabranama i izgonom iz Nepala.75Urednik Sunday Timesa, Ken Owen, godišnji je odmor sa suprugom odlučio provesti u Nepalu, tako da se poklopi s trajanjem ekspedicije. Na treking prema baznom logoru vodila ih je Woodallova djevojka, Francuskinja Alexandrine Gaudin. U Feričeu su saznali što je Woodall napravio fo tografu i novinaru. Zgranuti urednik poslao je vodi ekspedicije prosvjednu notu u kojoj objašnjava da dnevnik nema namjeru povući Vernona i Shoreva iz priče te da je novinarima naređeno da se vrate na ekspediciju. Kad je Woodall dobio pismo, razbjesnio se i iz baznog logora požurio do Feričea da se raspravi s Owenom.Owen kaže da je za vrijeme rasprave od Woodalla crno na bijelo traži« da vidi je li Devselino ime na popisu u dozvoli. Woodall mu je odgovorio da ga se to ne tiče.Owen je tada predbacio da je Devsel svedena na »tamnoputi simbol koji ostatku ekipe treba dati poticaj južnoafričkog duha«. Woodall je tad zaprijetio Owenu da će ubiti njega i njegovu ženu, a malo zatim je kro zube prosiktao: »Odrubit ću tu tvoju jebenu glavu i nabit' ti je u guzicu!«Ubrzo nakon toga novinar Ken Vernon stigao je u južnoafrički bazni logor. Prvo o čemu je izvijestio, s Hallova satelitskog faxa, bio je incident s »kiselom gospodom ODowd koja me je obavijestila da nisam dobrodošao u logor.« Kasnije je Vernon napisao za Sundaj Times:Objasnio sam joj da me ne može izbaciti iz logora za koji je moj poslodava dao novac. Kad je vidjela da ne odustajem, rekla je da postupa prema »uputa ma gospodina Woodalla.« Shorey je već izbačen iz logora, pa bih i ja treba krenuti za njim jer ovdje neću dobiti zaklon niti hranu. Noge su mi još bile sla be od puta do baze pa sam, prije nego odlučim hoću li se dalje boriti ili ću odw tati, zamolio za šalicu čaja. »Nema šanse,« odgovorila je gđa O'Doivd i prišL sirdaru Ang Dorjeu: »Ovo je Ken Vernon. O njemu smo vam govorili. Ne smije te mu pomoći ni na koji način.« Ang Dorje je snažan čovjek, kao od kamen, odvaljen. Zajedno smo već mnogo pričali uz čang. Pogledao sam ga upitno: »Ca niti šalicu čaja?« Ovaj častan čovjek je u najboljim manirima gostoljubivost Šerpa pogledao gđu ODoivd i rekao: »Sranje.« Primio me pod ruku, odvukac do glavnog šatora te pred mene stavio lončić vrućeg čaja i tanjur kolača.Nakon što je Owen u Feričeu »dobio hladnu pljusku« postao je uvjerei da »raspoloženje medu članovima ekspedicije drastično opada te da bi Kei Vernon i Richard Shorev mogli biti u opasnosti.« Zato je Vernonu i Shorevi ipak naredio da se vrate kući, a dnevnik je objavio odluku kojom raskid, sponzorski ugovor s ekspedicijom.76Budući da je Woodall već dobio novac od sponzora, ovaj je čin imao samo simboličko značenje i nije imao gotovo nikakav utjecaj na ostatak ekspedicije. Osim toga, Woodall je odbio mogućnost da

odustane od vođenja ekspedicije ili pristane na bilo kakav kompromis. Nije ga dirnulo niti pismo predsjednika Mandele s apelom za izmirenje medu članovima ekspedicije. Woodall je ustrajao u namjeri da ekspedicija na Everest nastavi kako je planirano, a to znači i s njim na čelu.Nakon što se ekspedicija raspala, Februarv je u Cape Townu izrazio svoje nezadovoljstvo. Drhtavim glasom je, boreći se s osjećajima, izjavio: »Možda sam bio naivan, ali nisam mogao podnijeti još jedan aparthejd. Penjati se na Everest u društvu s Andrewom i ostalima na simboličan način bi pokazalo da je stari sustav slomljen, no Woodall nema plemenitih poriva proizašlih iz rođenja nove Južne Afrike. On je ukrao san cijele nacije i iskoristio ga za ostvarivanje svojih interesa. Odluka o napuštanju ekspedicije bila je najteža odluka u mom životu.«Odlaskom Februarvja, Hacklanda i de Klerka u ekspediciji nije ostao niti jedan alpinist (osim Francuza Renarda koji je samo formalno bio na popisu članova ekspedicije). Nitko nije imao niti minimum alpinističkog iskustva, a barem dvoje od njih, prema riječima de Klerka, »nije znalo kako staviti dereze na noge.«Norveški solist, Tajvanci i posebno Južnoafrikanci bili su česta tema razgovora u našem glavnom šatoru. Jednom je, krajem travnja, Rob namrgođeno promrmljao: »Bojim se da s toliko nekompetentnih ljudi na planini ova sezona neće proći bez problema.«77IOSMO POGLAVLJELogor 1,16. travnja 1996., 5943 mSumnjam da bi itko mogao uživati u životu na velikim visinama — uživati u uobičajenom smislu te riječi. U samom penjanju se, koliko god ono bilo iscrpljujuče, može pronaći određeno zadovoljstvo. No, svakom alpinistu velik dio vremena mora proći u ekstremnoj bešćutnosti visinskog logora — kada nema niti zadovoljstva penjanja. Nemoguće je pušiti; svako jelo tjera te na povraćanje; zbog potrebe reduciranja tereta nema ničeg za čitanje (osim štiva koje dolazi s naljepnica na konzervama); svud naokolo razliveno je ulje iz ribica, mlijeko u prahu i razni sirupi. Osim stvarno kratkih trenutaka u kojima se može uživati u ljepoti planina, čovjek nema apsolutno ničeg drugog za promatranje osim nereda u šatoru i ispijenog, bradatog lica svojeg partnera (čije je hripavo disanje obično, srećom, nadglasano fijukanjem vjetra). Ipak, najgori od svega je osjećaj potpune bespomoćnosti i nemogućnosti da se bilo što poduzme u hitnom slučaju. Cesto me tješilo prisjećanje kako sam prije samo godinu dana oduševljeno maštao o mogućnosti sudjelovanja u ovakvoj avanturi. Tada je to izgledah kao neostvarivi san... Visina utječe na um - taj gospodar tijela postaje trom i mutan... zato sad imam samo jednu želju: dovršiti posao zbog kojeg sam ovdje i spustiti se u mnogo ugodniju klimu.Eric Shipton Na toj planiniNakon dvodnevnog odmora u baznom logoru krenuli smo na drugi aklima-tizacijski pohod. U svitanje 16. travnja ponovno sam se, s nelagodom probijao kroz ledopad — taj tmurni i kaotični zaleđeni svijet. No, primijetio sam da dišem lakše nego prošli put. Moje tijelo se počelo prilagodavati Usprkos umirujućoj spoznaji, strah od klimavih seraka ostao je jednako velik Potajno sam se nadao da je onaj ogromni prevjesni serak na 5800 m i protekla dva dana pao. Neki tip iz Fischerovog tima u međuvremenu mu j< dao ime Mišolovka. Na žalost, serak je i dalje bio na mjestu, nagnut čak viš<78nego prije. U nastojanju da se što prije izvučem iz njegove prijeteće sjene, ponovno sam svoj krvožilni sustav doveo na kušnju. Ponovno sam se na vrhu seraka, dišući na škrge i tresući se od viška adrenalina, srušio na koljena.Za razliku od prvog aklimatizacijskog pohoda, kada smo na logoru I ostali samo sat vremena, sada smo ovamo došli na dvije noći. Nakon toga ćemo nastaviti prema logoru II, gdje bismo, prije vraćanja u bazni logor, trebali ostati još tri noći.U 9 sati stigao sam do »jedinice«. Ovdje sam zatekao Ang Dorjea1, dvade-setdevetogodišnjeg mladića profinjenih manira, stidljivog i blagog karaktera, ali zadivljujuće snage. Naš visokogorski sirdar2 je u tvrdo smrznutom ledu kopao terase za šatore. Budući da ostali još nisu stigli, uzeo sam

rezervnu lopatu i krenuo mu pomoći. Nakon svega par minuta morao sam sjesti na tlo potpuno iscrpljen. Ang Dorje se od srca nasmijao: »Što je, Jon, ne osjećaš se dobro? Ovo je tek logor I, šest tisuća metara. Zrak je ovdje još prilično gust.«Ang Dorje potječe iz Pangbočea. Malo naselje s kamenim kućama, na visini od 4000 m, smjestilo se uz terase krumpira na siromašnim padinama planine. Osnove penjanja na planinu naučio je još kao mali dječak od svog oca koji je bio štovani visokogorski nosač. S desetak godina otac mu je oslijepio od katarakte i Ang Dorje je morao napustiti školu kako bi uzdržavao obitelj.Ubrzo su ga zapazili Kanađani Marion Boyd i Graem Nelson. Sudjelovali su na treking pohodu na kojem je Ang radio kao kuhar. Boyd se prisjeća: »Nedostajala su mi djeca. Kako sam upoznavao Ang Dorjea, sve više me je podsjećao na najstarijeg sina. Bio je bistar i znatiželjan, rado je učio i bio je gotovo bezgrešno savjestan. Nosio je težak ruksak, a iz nosa mu je na većim visinama gotovo svaki dan curila krv. Bilo je vrlo zanimljivo s njim na trekingu.«Boyd i Nelson tada su Ang Dorjeovu majku zamolili za dopuštenje da uz novčanu potporu vrate dječaka u školu. »Nikad neću zaboraviti njegov prijemni ispit«, kaže Boyd. »Bez toga se nije mogao upisati u regionalnu osnovnu školu u Khumdžungu, koju je izgradio Sir Edmund Hillarv. Bio je nizak rastom i djelovao je nezrelo. Zajedno s ravnateljem i još četvoro učitelja bili smo nagurani u malu sobicu nasred koje je stajao Ang Dorje. Dok je iz glave izvlačio gradivo naučeno za ovaj ispit vidljivo su mu klecala koljena.'Ne treba ga zamijeniti sa Šerpom iz južnoafričke ekspedicije koji ima isto ime. Ang Dorje, kao i Pemba, Lakpa, Ang Šering, Navang, Dava, Nima i Pasang su vrlo česta imena u Šerpa. Svako od tih imena je 1996. pod Everestom bilo prisutno u više ekspedicija, što je i medu nama unosilo zabunu.^Sirdar je glavni Šerpa. U Hallovoj ekspediciji imali smo sirdara baznog logora — Ang Šeringa, koji je bio odgovoran za sve Šerpe zaposlene na ekspediciji i visokogorskog sirdara — Ang Dorjea, koji je bio podređen Ang Šeringu, ali nadređen svim visokogorskim nosačima kad nisu bili u baznom logoru.79Uh, svi smo se dobro preznojili. Položio je ispit, ali je morao sjesti u razred s djecom mladom od sebe.«Ang Dorje je postao dobar učenik i dovršio obrazovanje osmogodišnje škole. Nakon toga se vratio planinarskoj turističkoj industriji. Boyd i Nelson, koji su se nekoliko puta vraćali na Khumbu, svjedočili su njegovom odrastanju. »Kad je napokon izborio pristup do kvalitetnije prehrane, brzo se preobrazio u visokog i snažnog mladića«, prisjeća se Boyd. »Bio je izuzetno sretan kad je u bazenu, u Khatmanduu, naučio plivati. Sjećam se s kakvim oduševljenjem nam je javio tu vijest. S dvadeset pet godina naučio je voziti bicikl i neko vrijeme bio ljubitelj Madonnine glazbe. Kad nam je uručio svoj prvi poklon - pažljivo odabran tibetanski sag, postali smo svjesni da je odrastao. Sada je on želio dati, a ne više uzimati.«Ubrzo je stekao reputaciju snažnog i pouzdanog alpinista koja se proširila medu zapadnjačkim turistima, pa je na ekspedicijama napredovao do sirdara. Napokon, 1992. je dobio posao na Hallovoj ekspediciji na Everest. Do naše ekspedicije već je tri puta bio na vrhu svijeta. S velikim poštovanjem i simpatijama Hali mu se obraćao kao »glavnom čovjeku«. Više puta je spomenuo da sudjelovanje Ang Dorjea smatra ključnim za uspjeh ekspedicije.Sunce je već bilo visoko kad je posljednji iz moje grupe stigao do logora I. Do podneva su visoki cirusi s juga zapjenili plavo nebo, a tri sata kasnije nebo nad ledenjakom u potpunosti su prekrili gusti oblaci. Uskoro je snijeg, uz golemu buku vjetra, zabijelio šatore. Nevrijeme je potrajalo cijelu noć i kad sam slijedeće jutro izašao iz šatora zagazio sam u gotovo pola metra svježeg snijega koji je prekrio ledenjak. Deseci lavina obrušavali su se s okolnih padina, no logor je bio na sigurnome.Do četvrtka, 18. travnja, nebo se pročistilo. S prvim svjetlom skupili smo opremu i krenuli prema logoru II, koji se nalazio 6,5 km dalje i 500 metara iznad nas. Put nas je vodio uz blage padine Bijele doline - najvišeg kanjona na svijetu. Taj potkovasti klanac u tijelu Everesta izdubio je ledenjak Khumbu. Njegov gornji dio zatvorila je široka smrznuta stijena Lhotsea, desni dio činile su 7860 m visoke zidine Nuptsea, a lijevi masivna Evere-stova jugoistočna stijena.Kad smo krenuli, bilo je brutalno hladno. Ruke su mi se pretvorile u krute i bolne štapove. Ipak,

čim su se pojavile prve zrake sunca, stakleno ledeni zidovi doline skupili su i pojačali njihovu toplinu poput ogromne solarne ćelije. Za čas sam se preznojavao i počeo se pribojavati glavobolje kakva me već dotukla u baznom logoru. Zato sam se skinuo do podmajice i pod šiltericu stavio grudu snijega. Sljedeća tri sata ustrajno sam grabio ledenjakom, stajući povremeno samo da bih se napio vode i dopunio zalihu snijega pod kapom.80Na 6400 m sam, već prilično omamljen vrućinom, stigao do nekog velikog paketa umotanog u plavu plastičnu plahtu. Na ovoj visini mozak mi je radio prilično usporeno, pa mu je trebalo minutu ili dvije da shvati kako se u stvari radi o — ljudskom tijelu. Neko sam vrijeme zbunjen i šokiran buljio u leš. Rob Hali mi je te večeri rekao da nije siguran, ali misli da je na tom mjestu prije tri godine stradao neki Šerpa.Logor II nalazio se na 6500 m i sastojao se od nekih 120 šatora razmještenih po golom kamenju rubne morene. Visina se ovdje udomila kao zla sila koja me potpuno omamila kao kad bih popio previše lošeg vina. Isuviše malak-sao da bih bilo što jeo ili čitao, sljedeća dva dana proveo sam u šatoru, s glavom medu rukama i nastojeći se što manje naprezati. U nedjelju sam se već osjećao bolje. Izašao sam iz skrovišta i otišao još 300 m iznad logora kako bih ubrzao aklimatizaciju i održao formu. Ovdje, na vrhu Bijele doline, pedesetak metara od glavnog puta, ugledao sam još jedno ljudsko tijelo. Točnije, samo donju polovicu. Način odijevanja i staromodne kožne gojzerice sugerirali su da je žrtva bila Europljanin i da je tijelo ležalo na planini barem petnaest godina.Prvi leš šokirao me na nekoliko sati, sada sam se sabrao gotovo odmah. Rijetko koji prolaznik ovdje bi truplima pored kojih prolazi posvetio više od kratkog pogleda. Cini se da je ovdje vladalo neizgovoreno pravilo po kojem su se svi pretvarali da mumificirani ostaci nisu stvarni — kao da se nitko nije usudio priznati što je ovdje na kocki.***Dan nakon što smo se vratili u bazni logor, u ponedjeljak 22. travnja, otišao sam s Andvjem Harrisom u posjet južnoafričkom logoru. Namjera nam je bila istražiti zašto su postali toliko izolirani. Njihov logor nalazio se petnaestak minuta niže od našeg, na nanosu ledenjačkog krša. S para visokih aluminijskih stupova vijorile su se nepalska i južnoafrička zastava zajedno s reklamama Kodaka i Applea. Andy je provirio glavu kroz ulazna vrata njihovog glavnog šatora i izvukao svoj najljubazniji osmijeh: »Dobar dan, jeT ima koga kod kuće?«Saznali smo da se lan Woodall, Cathy O'Dovvd i Bruce Herrod vraćaju s logora II i da upravo prolaze kroz ledopad. Woodallova djevojka, Alexan-drine Gaudin, i njegov brat Philip bili su ovdje. Ovdje je bila i suha žena koja se predstavila kao Deshun Devsel. Ponudila nas je čajem. Svi troje zatečenih uopće nisu marili za glasine o Ianovom ponašanju kao ni za one koje predviđaju neminovan raspad njihove ekspedicije. Deysel nam je s entuzijazmom pričala kako se neki dan po prvi put penjala u ledu. Pokazala nam je obližnji serak na kojem su i penjači iz drugih ekspedicija vježbali penjanje. »Bilo je81vrlo uzbudljivo. Nadam se da ću za koji dan krenuti na ledopad.« Nastojao sam je ispitati što misli o Ianovom nepoštenju i kako se osjećala kad je čula da su ostali bez dozvole za uspon na Everest, no Devsel je bila toliko radosna i nerealna da nisam imao želudac za vođenje takvog razgovora. Dvadeset minuta kasnije Andy je pozvao cijeli njihov tim, uključujući lana, da nam dodu u posjet.Kad smo se vratili u naš logor, zatekli smo Roba, dr. Caroline Mackenzie i Ingrid Hunt (liječnicu iz Fischerovog tima) kako vode napeti razgovor s nekim na planini. Fischer je jutros, silazeći s logora II, prošao pored Navang Topčea, jednog od svojih Šerpa, koji je iscrpljen sjedio na ledenjaku na 6400 m. Krezubi i slatkorječivi Navang imao je trideset i osam godina, dolazio je iz doline Rolvaling i bio je veteran himalajskog penjanja. Tri dana nosio je opremu i obavljao razne poslove iznad baznog logora, ali drugi Šerpe žalili su se da mnogo sjedi i izbjegava posao.Navang je Fischeru priznao da se ne osjeća dobro te da se već dva dana ne može nadisati zraka. Fischer mu je naredio da odmah side do baznog logora, no u kulturi Šerpa postoje mačoidni elementi ponašanja zbog kojih mnogi muškarci ne žele priznati svoje fizičke slabosti. Nitko ne očekuje da bi Šerpa mogao oboljeti od visinske bolesti, posebno ne onaj iz doline Rolvaling, koja je

poznata po snažnim penjačima. Oni koji stvarno osjete posljedice visine i otvoreno to priznaju bit će za buduće angažmane na ekspedicijama stavljeni na crnu listu. Tako se dogodilo da je Navang ignorirao Sco-ttovu naredbu i, umjesto da ode dolje, otišao je noćiti u logor II.Kad je tog poslijepodneva stigao do šatora već je bio u deliriju. Teturao je poput pijanca i iskašljavao krvavi sekret — imao je simptome naprednog slučaja plućnog edema izazvanog visinom, tzv. HAPE-a3. HAPE je zagonetna, potencijalno smrtonosna bolest kod koje se pluća pune tekućinom, a koju se uobičajeno dobiva prebrzim usponom na velike visine4. Jedini pravi lijek za HAPE je brzi silazak s planine. Ukoliko žrtva ostane na planini, smrt je vrlo vjerojatan ishod.Za razliku od Halla, koji je inzistirao da iznad baznog logora svi budemo stalno na okupu i pod strogom paskom vodiča, Fischer je svoje klijente puštao da se u aklimatizacijskom razdoblju slobodno i neovisno kreću planinom. Zato je u trenutku dolaska Ngavanga na logor II tamo bilo čak četvoro Fischerovih klijenata - Dale Kruse, Pete i Klev Schoening te Tim Madsen - a niti jedan od vodiča. Akciju spašavanja morali su započeti klijenti. Tog zadatka prihvatili su se Klev Schoening i Madsen. Tim je imao trideset i tri godine, redar na skija-lištima u Aspenu. Nikad prije ove ekspedicije nije bio iznad 4300 m, a ovdje se pojavio na nagovor svoje djevojke — himalajske veteranke Charlotte Fox.^High Altitude Pulmonarv Edema^Pretpostavlja se da korijen problema leži u međudjelovanju smanjenog tlaka kisika u atmosferi i velikog tlaka u plućnim arterijama na način da arterije ispuštaju tekućinu u pluća.82Kad smo Harris i ja ušli u Hallov šator, dr. Mackenzie je preko radija davala upute nekome na logoru II: »... dajte Ngavangu acetazolamid dek-sametazon i deset miligrama nifedipina pod jezik... Da, svjesna sam rizika, ali dajte mu to... Vjerujte mi, opasnost da mu nifedipin smanji krvni tlak na kritičnu razinu manja je od opasnosti da umre od HAPE-a prije nego što ga uspijemo spustiti dolje. Molim vas, vjerujte mi! Samo mu dajte lijek! Odmah!«Niti jedan lijek nije pomagao. Nije pomogao niti dodatni kisik, pa niti to što su ga smjestili u Gamov/u vreću5. Stoga su Schoening i Madsen u svitanje započeli spuštanje Ngavanga, koristeći ispuhanu Gamowu vreću kao sanjke. U isto vrijeme je Neal Beidleman s timom Šerpa krenuo njima u susret.Presreli su ih tek u sumrak, u blizini vrha ledopada i tu su preuzeli spašavanje. Schoening i Madsen vratili su se na logor II. Bolesni Navang imao je toliko tekućine u plućima da je, kako se Beidleman prisjeća: »... disanje zvučalo poput skupljanja ostataka soka slamkom s dna čaše. Na pola puta niz ledopad Navang je s lica skinuo masku za kisik. Želio je iz nje izvaditi sekret koji mu je otežavao disanje. Kad je izvukao ruku osvijetlio sam je čeonom svjetiljkom. Rukavica mu je bila potpuno natopljena krvlju. Tada sam ga pogledao u lice, a ono je također bilo prekriveno krvlju.«»Oči su nam se susrele i mogao sam vidjeti koliko je uplašen« nastavio je Beidleman. »Kratko sam razmislio, nagnuo se nad njega i najmirnije što sam mogao rekao mu da se ne brine - da mu krv curi s posjekotine na usnici. I To ga je malo smirilo i nastavili smo dalje.« Svako fizičko naprezanje pogor-šalo bi Ngavangovo stanje pa ga je Beidleman u više navrata podignuo na svoja leda i nosio. Negdje iza ponoći stigli su u bazni logor.Sljedećeg dana Fischer je razmotrio mogućnost helikopterske evakuacije u Kathmandu (po cijeni od pet do deset tisuća dolara). No, i Fischer i i dr. Mackenzie procijenili su da će se Ngavangovo stanje drastično popravi-ti sada kad je bio 1100 m niže od logora II — spuštanje od samo 1000 m je i najčešće dovoljno za potpuni oporavak od HAPE-a. Zato su ga, umjestohelikopterom, krenuli pratiti niz dolinu pješice. No, odmah ispod baznog logora Navang je kolabirao i morali su ga vratiti na liječenje u bazni logor. Ovdje mu se stanje nastavilo pogoršavati. Kad ga je dr. Hunt pokušala smjestiti u Gamowu vreću, Navang je to odbio tvrdeći da on ne boluje od HAPE-a ili bilo kojeg drugog oblika visinske bolesti. Uslijedio je poziv američkom liječniku Jimu Litchu — uvaženom specijalistu za područje gorske medicine koji je tog proljeća vodio kliniku u Feričeu. Zamolili su ga da hitno dode u bazni logor i pomogne u skrbi oko Ngavanga.

^Plastična vreća veličine mrtvačkog sanduka koja se može napuhati i u njoj se simuli-, rati atmosferski tlak nižih nadmorskih visina.IiZa to vrijeme Fischer je bio na putu za logor II, odakle je trebao pomoć Timu Madsenu da se spusti. Madsen se potpuno iscrpio prilikom spašavanj; Ngavanga te je i sam došao natrag s blagim oblikom HAPE-a. Dok nije bik Fischera, dr. Hunt se konzultirala s liječnicima u baznom logoru i trebala ji sama donijeti neke kritične odluke. Jedan od njenih kolega primijetio je d; je »Ingrid bila preopterećena«.Dr. Ingrid Hunt imala je oko dvadeset i pet godina. Tek je završila staži ranje u općoj medicini. Neko vrijeme je volontirala u nizinama istočnoj Nepala, ali nije imala prethodnog iskustva s gorskom medicinom. Fischer; je srela sasvim slučajno, prije par mjeseci kad je u Kathmanduu dovršaval; njegovu dozvolu za Everest. Tada ju je pozvao na ekspediciju u dvojakoj ulozi kao ekspedicijsku liječnicu i voditeljicu baznog logora.Iako je u prvi čas, u siječanjskom odgovoru na Fischerovu pozivnicu, dvo jila, Hunt se na kraju odlučila prihvatiti neplaćeni posao i stigla je u Nepal kra jem ožujka. Bila je odlučna da sudjeluje u uspjehu ekspedicije. Zahtjevi istovre menog vođenja baznog logora i pružanja medicinske pomoći ekipi od neki! dvadeset i pet ljudi ipak su bili više nego što je ona očekivala. (Za usporedbu Rob Hali je za posao koji je Hunt radila besplatno plaćao dvoje vrlo iskusni! ljudi — Caroline Mackenzie za ekspedicijsku liječnicu i Helen Wilton za vodi teljicu baznog logora.) U prilog svim problemima i obavezama, Hunt je tako der imala problema s aklimatizacijom, pa je gotovo cijelo vrijeme boravka i baznom logoru patila od teških glavobolja i »nedostatka zraka«.Nakon što je Navang kolabirao i nakon što je vraćen u bazni logor, nij< mu stavljena maska s kisikom iako mu se stanje pogoršavalo. Djelomično j< za to bio kriv sam, tvrdoglavo ustrajući na tome da on nije bolestan. Prošac je gotovo cijeli dan bez ikakvog napretka. Oko sedam uvečer iz Feričea j< stigao dr. Litch. Odmah je zatražio da se Ngavanga stavi na kisik poc najvećim pritiskom i da se odmah pozove helikopter.Navang je sad već neprestano prelazio iz svjesnog u nesvjesno stanje izuzetno je teško disao. Helikoptersko spašavanje zatraženo je za srijedi ujutro, 24. travnja, no snijeg je onemogućio let. Tada je Navang stavljen n; nosila i uz pratnju dr. Hunt odnesen prema Feričeu na leđima Šerpa.Hallovo naborano čelo odavalo je zabrinutost. »To s Ngavangom ne id< dobro«, rekao je. »Ima jedan od najgorih slučajeva plućnog edema koji san ikad vidio. Trebali su ga prevesti helikopterom još jučer, dok je to bilo moguće Da je bila riječ o nekom od Scottovih klijenata, a ne o Šerpi, mislim da bi s< stvari odvijale drukčijim tokom. Za Ngavanga bi sad moglo biti prekasno.«Do klinike u Feričeu stigli su u srijedu navečer, poslije dvanaestosatno^ putovanja. Usprkos činjenici da se sada nalazio na 4200 m (tj. na visini gotove istoj kao i selo u kojem je proveo većinu života) Ngavangovo stanje se i dalje pogoršavalo. Hunt je bila prisiljena staviti ga u Gamovvu vreću, usprkos njegovi84protivljenju. On nije razumio korist od te vreće, pa je tražio da dode budistički lama i da mu u vreću stave molitvene knjige prije nego je zatvore.Da bi Gamowa vreća ispravno radila, netko mora cijelo vrijeme stajati uz nju i nogom upumpavati svježi zrak. Do srijede navečer Hunt je bila premorena od skrbi za Ngavanga. Posljednjih 48 sati praktički je neprekidno pazila na njega, pa je odgovornost za pumpanje sada prepustila Ngavango-vim prijateljima. Dok se odmarala, jedan od njih je kroz plastični prozorčić vreće opazio da se na ustima Ngavanga nakupila pjena i da je prestao disati. Hunt je odmah otvorila vreću, pristupila postupku oživljavanja i u pomoć pozvala dr. Larrvja Silvera, jednog od volontera koji su radili na klinici. On je kroz dušnik Ngavanga gurnuo cjevčicu i preko gumene »ambu pumpe« upumpavao mu zrak u pluća. Navang je počeo disati, ali do tada njegov mozak nije dobivao kisik već četiri-pet minuta.Dva dana kasnije, u petak 26. travnja, vrijeme se napokon dovoljno popravilo da omogući helikoptersku evakuaciju i Navang je prevezen u Kath-mandu. Ondje su liječnici zaključili da je

pretrpio teška oštećenja mozga. Pretvorio se u biljku. Tijekom sljedećih nekoliko tjedana polako je nestajao, praznog pogleda i ruku pripijenih uz tijelo. Mišići su mu propali, a težina je pala ispod 35 kg. Preminuo je sredinom lipnja, ostavivši za sobom ženu i četiri kćeri.***Začudno, većina alpinista na Everestu o Ngavangovoj je sudbini znala manje od desetaka tisuća ljudi koji su bili tko zna gdje u svijetu. Ova devijacija u informiranosti mogla se zahvaliti internetu. Nama, u baznom logoru, to je izgledalo nestvarno. članovi ekspedicije mogli su satelitskim telefonom razgovarati s ostatkom svijeta. Mogao si od prijatelja sa, na primjer, Novog Zelanda, koji je surfao internetom, saznati što Južnoafrikanci rade na logoru II.Barem pet internetskih stranica objavljivalo je novosti pristigle od svojih dopisnika u baznom logoru6. Južnoafrička ekspedicija održavala je web-stranicu, kao i Mal Duffova Međunarodna komercijalna ekspedicija. Nova, PBS-ov televizijski show, producirao je opsežnu i vrlo informativnu web-6Usprk os razvikanoj »neposrednoj interaktivnoj vezi između padina Mount Everesta i World Wide Weba« tehnološka ograničenja onemogućavala su stvarno neposredno povezivanje baznog logora na internet. Zato su izvjestitelji slali izvještaje glasom ili faksom preko satelitskog telefona suradnicima u nekom od gradova svijeta (New York, Boston, Seattle). Elektronska pošta za bazni logor primana je u Kathmanduu, ispisana na papir i jakovima prenošena do baznog logora. Isto tako, sve fotografije koje su se pojavile na webu prvo su putovale na jakovim leđima, pa avionom do kancelarija web-urednika. Razgovori koji su se mogli ćuti na webu vođeni su putem satelitskog telefona s daktilografom u New Yorku.85stranicu sa svakodnevnim novostima pristiglim od Liesl Clark i Audreya Salkelda, uglednog poznavatelja događaja na Everestu, koji su bili članovi IMAX-ove ekspedicije Freemana MacGillivrava. (Voden nagrađenim snimateljem i izvrsnim alpinistom Davidom Breashearsom, koji je 1985. vodio Dicka Bassa na Everest, IMAX-ov tim je u produkciji teškoj 5,5 milijuna dolara snimao film o usponu na Everest.) Fischerova ekspedicija imala je dva dopisnika koji su izvještavali za dvije konkurentske kuće.Jedan od dopisnika s Fischerove ekspedicije bila je Jane Bromet, koja je dnevne izvještaje slala za Outside Online'. Ona nije bila klijent i nije imala dopuštenje za uspon iznad baznog logora. Drugi dopisnik bila je Sandy Hill Pittman koja je bila klijent. Ona je namjeravala ići skroz do vrha i slati dnevne izvještaje za NBC Interactive Media tijekom cijelog puta.Sandy je bila medu najvišim i najbrbljavijim osobama pod Everestom to; proljeća. Bila je bogata priučena alpinistica pristigla iz krugova jet-seta. Ovdje s< našla na svom trećem pokušaju osvajanja Everesta, ove godine odlučnija negi ikad da osvoji vrh i time dovrši svoj vrlo razvikani pohod na Sedam vrhova.Prvi put se Pittman 1993. pridružila ekspediciji koja je trebala osvojiti vrh preko Južnog sedla i jugoistočnog grebena. U baznom logoru pojavil. se sa svojim devetomjesečnim sinom Boomom i njegovom dadiljom koja g. je trebala čuvati. Na ekspediciji je doživjela mnogo problema, ali uspjela ji stići do 7300 m.Vratila se 1994. nakon što je od sponzora uspjela ishoditi više od 250 tisuća dolara da si osigura pratnju četvorice najboljih sjevernoameričkih alpinista: Breashearsa (koji je bio pod ugovorom za snimanje filma o ekspediciji za NBC), Stevea Swensona, Barryja Blancharda i Alexa Lowea. Lovve - možda najbolji svestrani alpinist na svijetu — bio je unajmljen kao Sandyn osobni vodič i za to je dobio pristojnu svotu novaca. četvorica alpinista su, prije Sandynog dolaska, razvukla užad dijelom puta uz izuzetno tešku i opasnu stijenu Kangšunaga, liticu na tibetanskoj strani planine. Pittmanica se po fiksnoj užadi i uz veliku pomoć Lowea popela do 6700 m, no i ovaj put je morala odustati od uspona na vrh. Opasno nestabilni snježni uvjeti prisilili su cijeli tim na povlačenje.Iako sam već mnogo puta slušao o njoj, nisam je osobno sreo do pristupa baznom logoru, kad smo banuli jedno pred drugo na sedlu Gorak Sep.^Nekoliko časopisa i dnevnih novina greškom je izvijestilo da sam ja bio dopisnik Outside Onlinea. Zabuna je nastala iz činjenice da me je Jane Bromet intervjuirala u baznom logoru i prijepis

razgovora poslala na Outside Online. Ja, međutim, nisam ni na koji način bio povezan s Outside Onlineom. Na Everest sam otišao po zadatku časopisa Outside. Ou tside je neovisna kuća (smještena u Santa Feu, Novi Meksiko) koja s Outside Onlineom (smještenim u Seattleu) radi samo u djelomičnom partnerstvu kako bi preko njih publicirala elektronsku inačicu svojeg časopisa na internetu. Sve dok nisam stigao u bazni logor, nisam niti slutio da je Outside Online pod Everest poslao svog izvjestitelja.86fcPrije četiri godine Men's Journal platio mi je da napišem članak o putovanju Janna Wennera i njegovih prijatelja od New Yorka do San Francisca na Har-ley-Davidson motorima. Jann Wenner je poznati, izuzetno bogati izdavač časopisa Rolling Stone, Men's Journal i Us, a medu njegovim dobrostojećim prijateljima-suputnicima bili su Rocky Hill, Sandvn brat, i Bob Pittman, njezin suprug i suosnivač MTV-a.Zaglušujući kromirani Hog, kojeg mi je Jann posudio, pružao je uzbudljivu vožnju, a motoristi u grupi bili su uistinu prijateljski raspoloženi. No, imao sam vrlo malo zajedničkog s njima. U zraku je stalno visjela činjenica da sam s njima u ulozi Jannovog najamnog radnika. Tijekom večera su Bob, Jann i Rocky uspoređivali karakteristike vlastitih aviona (Jann mi je savjetovao Gulfstream IV za sljedeću priliku kad kupujem avion), raspravljali su o vlastitom bogatstvu i pričali o Sandy. Ona se u tom trenutku penjala na Mount McKinlev. Kad je Bob čuo da sam i ja alpinist, predložio je da jednom povedem Sandy na turu. Sad, četiri godine kasnije, bili smo na istoj turi.Sandy je bila energična i neposredna osoba, nekih 5 cm viša od mene. Njezina kratka kosa redovito je bila savršeno dotjerana, čak i ovdje na 5000 m. Odrasla je u sjevernoj Kaliforniji gdje ju je otac, još kao djevojčicu, upoznao sa čarima kampiranja, planinarenja i skijanja. Očarana ljepotom i slobodom koju pružaju planine nastavila ih je istraživati i u studentskim danima. Posjeti planinama drastično su se smanjili nakon što se, po raspadu prvog braka, sredinom 70-ih preselila u New York.Na Manhattanu se snalazila na razne načine: radila je kao nakupac u Bonwit Telleru, voditelj nabave u Mademoiselle, urednica u časopisu Bride's, a zatim se 1979. udala za Boba Pittmana. Obožavala je biti u središtu medijske pozornosti, pa je uspjela svoj lik izgraditi u neizostavnu pojavu njujor-ških društvenih kolumna. Družila se s poznatim ljudima kao što su Blaine Trump, Tom i Meredith Brokaw, Isaac Mizrahi, Martha Stewart. Kako bi što jednostavnije putovali između svojeg imanja u Connecticutu i stana na Central Park Westu (ispunjenog skupim umjetninama i uniformiranom poslugom), Bob i Sandy kupili su helikopter i naučili kako se njime upravlja. Na naslovnicu časopisa New York stigli su 1990. kao »naj par godine«.Ubrzo nakon toga Sandy je započela svoju razgalamljenu kampanju da postane prva Amerikanka koja će osvojiti Sedam vrhova. Posljednji — Everest, pokazao se prevrtljivim, pa je u ožujku 1994. Sandy izgubila utrku s četrdesetsedmogodišnjom planinarkom, inače primaljom, Dolly Lefever s Aljaske. To je nije pokolebalo da s istim žarom nastavi napadati Everest.Beck Weathers je jedne večeri u baznom logoru primijetio: »Kad se Sandy ide penjati, ona to ne čini kao ti ili ja«. Beck je 1993., istovremeno sa Sandy, bio voden na Mt. Vinson na Antartici. Ona je putovala s drugom grupom, a Beck se sa smiješkom prisjeća kako je: »...sa sobom donijela ogromnu187vreću punu gurmanskih specijaliteta. četvoro ljudi je trebalo samo da je p< digne. Donijela je i mali televizor i video-player kako bi u šatoru mogla gl dati filmove. Mislim, hej, moraš joj skinuti kapu: nema baš puno ljudi koji takvim stilom idu u planine.« Sandy je s drugima nesebično dijelila sve što donijela i »u društvu je bila ugodna i zanimljiva osoba«.Za ovu ekspediciju ponovno se opskrbila opremom koju nije uobič jeno vidjeti u penjačkim logorima. Dan prije odlaska u Nepal, u jednom o svojih prvih izvještaja na NBC Interactive Media napisala je:»Sva moja osobna oprema je spremna... Ima jednako toliko računalne i eh troničke opreme koliko i

penjačke... Dva IBM laptopa, video kamera, tri običt fotoaparata, jedan Kodakov digitalni, dva kasetofona, CD plajer, pisač i dovoljt (nadam se) solarnih ploča i baterija da pokrenem cijelu tu mašineriju... Nezamislivo bi bilo otići bez bogate zalihe omiljene kave i espresso aparata. S obziroi da ćemo na Everestu biti oko Uskrsa, ponijela sam i četiri čokoladna uskrsna ja ta. Potraga za uskrsnim jajetom na 5500 m visine? Vidjet ćemo!«Te joj je večeri kolumnist Billy Norvvich upriličio oproštajnu zabav kod Nella na Manhattanu. Na popisu gostiju našli su se i Bianca Jagger Calvin Klein. Da obogati večer, Sandy se pojavila u ekspedicijskoj odje( koju je navukla preko večernje haljine, a doživljaj je upotpunila visokogoi skim cipelama, derezama, cepinom i redenikom sponki.Po dolasku u Himalaju nastojala je zadržati navike ležernog života najvećoj mogućoj mjeri. Za vrijeme pristupa baznom logoru mladi Serp imenom Pemba redovito joj je razmotavao vreću za spavanje i slagao ruksal Kad je, početkom travnja, s ostatkom Fischerove grupe stigla do baznog logc ra, iz gomile vlastite prtljage izvadila je sakupljene novinske članke koji su s bavili njome i podijelila ih drugim žiteljima baznog logora. Nakon par dan redovito su počeli stizati kuriri koji su nosili pakete poslane DHL-om. Pake su uključivali posljednje brojeve časopisa Vogue, Vanity Fair, People, Allure. Si pe su bili fascinirani reklamama za žensko rublje i testerima za parfeme.članovi Fischerove ekspedicije bili su prilično jedinstvena i složna grup i uspjeli su zanemariti Sandyne specifičnosti te ju uklopiti medu sebe kao di< tima. Jane Bromet prisjeća se kako je: »...Sandy ponekad bila stvarno napor na jer je stalno morala biti u središtu pažnje, stalno bi imala potrebu pričati < sebi. No, nije zato bila loša osoba. Nije kvarila raspoloženje u grupi. Bila j puna energije i stalno u pokretu.«Neki od alpinista, koji nisu bili u Fischerovoj ekspediciji, gledali su na nji kao na potpunog amatera. Njezin neuspješni pokušaj uspona 1994. preko sti jene Kangšunaga pratila je televizijska reklama za Vaseline Intensive Care (koj je bio glavni sponzor ekspedicije). Reklama je izazvala veliko negodovanji88mnogih alpinista jer je u njoj Sandy Pittman predstavljena kao »alpinist svjetskog ranga«. No, ona nikad nije nešto takvo rekla o sebi. Dapače, u jednom članku za Men's Journalisticala je kako je htjela da Breashears, Lowe, Svvenson i Blanchard »budu svjesni da nisam pobrkala lončiće i zamijenila njihova svjetska dostignuća sa svojim hobističkim sposobnostima.«Njezini pratioci s te ekspedicije nisu nikad rekli ništa uvredljivo o njoj, barem ne u javnosti. Dapače, Breashears je postao Sandvn blizak prijatelj, a Swenson ju je neumorno branio od kritika. Swenson mi je na jednoj zabavi poslije te ekspedicije pojasnio svoje stavove: »Gledaj, možda Sandy i nije neki penjač, ali tamo u stijeni Kangšunaga je bila potpuno svjesna svojih mogućnosti. Istina je da smo Alex, Barry, David i ja sve ispenjali i postavili svu užad, ali i ona je sudjelovala na svoj način - svojim pozitivnim stavom, nabavkom novaca i natezanjem s medijima.«Ipak, Sandy Pittman je morala pretrpjeti klevete. Mnogo ljudi našlo se povrijeđeno njenom razmetljivošću i besramnom željom za slavom. Joanne Kaufman napisala je o Sandy za Wall Street Journal:Gospoda Pittman je u određenim visokim krugovima bolje poznata po penjanju na društvenoj ljestvici nego po penjanju na planine. S gospodinom Pittmanom postala je pravi inventar večernjih zabava visokog sloja i redovita rubrika trećerazrednih tračerskih kolumni. »Mnoge je muške frakove izgužvala neprestano se lijepeči na njih«, tvrdi nekadašnja poslovna suradnica gospodina Pittmana koja je inzistirala da ostane anonimna. »Nju zanima samo publicitet i sumnjam da bi se penjala po planinama kad za to nitko ne bi znao.«Pošteno ili ne, onima koji su prezirali Sandy Pittman ona je predstavljala ekstrakt svega lošeg što se moglo pripisati projektu »Sedam vrhova« Dicka Bassa, projektu koji je srozao ugled najviših planina. Sandy Pittman, zatvorena u svome svijetu novca, plaćenog pratećeg osoblja i nepokolebljive samodopadljivosti, nije previše marila za zamjerke i prezir koji je izazivala kod drugih. Zatvorila se u svoj svijet, poput Emme iz romana Jane Austen.89DEVETO POGLAVLJE

Logor II, 28. travnja 1996., 6500 mSami sebi pričamo priče kojima uljepšavamo život... Tražimo smisao u samoubojstvu, ili društvenu i moralnu poruku u višestrukom ubojstvu. Ono što smo vidjeli doživljavamo na nama najprihvatljiviji način. Upotpunosti smo podređeni pripovjedačkoj kreativnosti i spajanju nespojivih slika u cjeline — pogotovo ako smo pisci. Živimo u svijetu »uvjerenja« s kojima smo naučili zamrznuti promjenjivu realnost osobnih iskustava.Joan Didion Bijeli albumAlarm na ručnom satu zazvonio je u 4 sata ujutro, no ja sam već odavn bio budan. Veći dio noći probdio sam boreći se da u oskudnoj atmosfei dođem do malo zraka. Zvono je samo označilo početak odbojnog rituala ust janja: treba izaći iz sigurnosti i topline vreće u nemilosrdnu hladnoću na visi ni od 6500 metara. Prije dva dana, u petak 26. travnja, krenuli smo iz bazno logora na logor II. Taj beskrajan dan hoda označavao je početak naše treće završne faze aklimatizacije te kraj priprema za završni uspon. Ovog jutra tre bali bismo se dignuti do logora III - na 7300 m, i tamo provesti noć.Rob je želio da točno u 4 i 45 budemo spremni za polazak. Mislio sat da mi je 45 minuta sasvim dovoljno za pripremu, ali jedva sam se stig. obući, ugurati u usta čokoladicu i malo čaja te pričvrstiti dereze na cipei čeonom svjetiljkom sam osvijetlio jeftini termometar obješen o jaknu koji sam noćas koristio kao jastuk. U tijesnom šatoru za dvije osobe bilo je 13 ispod nule. »Doug!« povikao sam na vreću pored mene. »Vrijeme je za po kret, prijatelju. Jesi li budan?«»Budan?« jedva je izgovorio. »Zašto misliš da sam noćas uopće spavao Potpuno sam iscrpljen i mislim da nešto nije u redu s mojim grlom. Presta sam za ta sranja.«Naša smrdljiva noćašnja isparavanja kondenzirala su se na unutrašnjo stijenki šatora i pretvorila se u tanak sloj leda. Dok sam u mraku tražio odjeću90nisam mogao izbjeći dodirivanje niskih najlonskih zidova. Na svaki bi dodir sa stijenki počeo padati snijeg koji je već prekrio cijelo dno šatora. Grozničavo drhteći uvukao sam se u troslojno čupavo polipropilensko podo-dijelo i u vanjsko odijelo od vjetronepropusnog materijala te navukao glomazne plastične cipele. Zatezanje vezica na cipelama bio je izuzetno bolan proces. Protekla dva tjedna se, u neprestanoj hladnoći, stanje mojih promr-zlih prstiju stalno pogoršavalo.Nekako sam se iskobeljao iz logora i krenuo za svjetiljkama Roba i Franka. Vijugali smo između ledenih tornjeva i kamenih gromada te uskoro dosegli tijelo ledenjaka. Sljedeća dva sata uspinjali smo se padinom blagom poput »babv-lifta« na skijalištu i njome smo stigli do rubne pukotine. Bili smo na gornjem rubu ledenjaka Khumbu. Sad se iznad naših glava uzdizao izrazito negostoljubivo strm i beskrajno velik ledeni zid - stijena Lhotsea. U niskom jutarnjem suncu presijavala se poput kromiranog čelika. Ispred mene se odjednom, kao da je palo s neba, stvorilo trošno, ali privlačno 9 milimetarsko uže koje je vijugalo preko smrznute strmine. Dohvatio sam njegov kraj, ubacio ga u žimar i započeo s penjanjem.Otkako smo napustili logor nisam se mogao ugrijati. Svjesno sam odjenuo premalo odjeće očekujući »napad« sunca koji se dogodio svakog dana kad je ono doseglo Bijelu dolinu. No, ovog jutra snažan vjetar se spuštao s gornjih dijelova planine i temperaturu stalno držao na nekih — 40°C. U ruksaku sam imao toplu vestu, ali da bih je obukao morao sam najprije skinuti ruksak, pa rukavice i jaknu, istodobno viseći na užetu. U strahu da bih, dok to radim, mogao nešto izgubiti, odlučio sam čekati da stignem do neke zaravni. Stoga sam se penjao i penjao... i bilo mi je sve hladnije i hladnije.Vjetar je dizao oblake snijega koji su se s planine spuštali poput slapova. Sloj leda prekrio mi je stakla zaštitnih naočala i jedva da sam išta vidio kroz njih. U stopalima sam počeo gubiti osjet, a svi prsti su mi se pretvorili u drvene štapiće. Počeo sam razmišljati o tome kako uspon u ovim uvjetima postaje sve opasniji. Bio sam na 7000 m. Nalazio sam se na čelu kolone, petnaest minuta ispred Mikea Grooma. Odlučio sam stati i pričekati ga da raspravimo o nastavku uspona. Trenutak prije nego što je stigao do mene, iz radija koji je nosio u jakni, začuo sam Robov glas. Mike je zastao ne bi li odgovorio na poziv. Sljedeće što sam čuo bilo je njegovo nadvikivanje s vjetrom: »Rob želi da se svi vratimo natrag! Silazimo dolje!«

Bilo je podne kad smo se vratili u logor II. Ovdje smo zastali da procijenimo stanje. Ja sam bio umoran, ali sve u svemu — dobro. John Taške, liječnik iz Australije, dobio je manje promrzline na vrhovima prstiju. Doug je pretrpio velike ozljede. Kad je skinuo cipele, mogli smo vidjeti začetke smrzavanja nekoliko prstiju. Na lanjskoj ekspediciji noge su mu promrzle dovoljno da ostane bez nešto tkiva na palcu i zaradi trajno oštećenje krvotoka.91To ga je učinilo izuzetno osjetljivim na hladnoću. Ove dodatne smrzotine učinit će ga još ranjivijim na okrutne uvjete koji vladaju na planini.Još ozbiljnije od toga bilo je njegovo disanje. Manje od dva tjedna prije polaska na ekspediciju prošao je manju operaciju grla i zbog toga mu je dušnik sada bio izuzetno osjetljiv. Ovog jutra, kad je punim plućima udisao oštar ledeni zrak pun snježnih kristalića, uspio je zamrznuti svoje grlo. »Sjeban sam,« promrmljao je jedva čujnim šapatom čovjek slomljena duha. »Ne mogu više niti govoriti. Uspon je za mene gotov.«Rob ga je pokušao razvedriti: »Hej, Douglas, nećeš se valjda tako lako predati? Pričekaj par dana da vidiš kako će ti biti. Ja znam da si ti zvijer i mislim da nakon par dana odmora još uvijek imaš dobre izglede za uspon na vrh.« Neutješni Doug povukao se u šator i preko glave navukao vreću za spavanje. Bilo ga je teško vidjeti tako deprimiranog. Tijekom ekspedicije postali smo dobri prijatelji. Nesebično je dijelio svoja iskustva s prošlogodišnje ekspedicije. Na samom početku dao mi je kamen Xi — sveti budistički talisman koji je blagoslovio lama iz samostana u Pangbočeu. I sada sam ga nosio oko vrata. Jednako kao sebi, želio sam vrh i Dougu.Današnji dan unio je u našu ekipu nevjericu i depresiju. čak kad bismo uspjeli zanemariti loše dojmove, ostao bi strah koji nam je planina danas usadila — strah za vlastitu sigurnost. No, nije samo naš tim patio od ove boljke. Moral u logoru II srozao se i u još nekoliko ekspedicija.Frustracije su se najviše ispoljile u sukobu između Halla i voda tajvanske i južnoafričke ekspedicije. Razlog je bila odgovornost za fiksiranje više od 1,5 kilometara užeta koje je trebalo osiguravati naš uspon kroz stijenu Lhotsea. Donja polovica puta, dio od Bijele doline do logora III, već je prije kraja travnja bila opremljena nizom užeta. Za dovršetak posla su Hali, Fischer, lan Woo-dall, Makalu Gau i Todd Burleson (voda ekspedicije američke tvrtke Alpine Ascents) sklopili dogovor po kojem bi 26. travnja jedan ili dvojica članova svakog tima udruženo trebali opremiti ostatak puta do 7900 m, tj. prolaz od logora III do logora IV. No stvari se nisu odvijale po planu.Kad su ujutro 26. travnja s logora II krenuli Ang Dorje i Lakpa čiri s Hallove, Anatolij Boukrijev iz Fischerove i jedan Šerpa iz Burlesonove ekspedicije, među njima nije bilo Šerpa iz južnoafričke i tajvanske ekspedicije. Oni su mirno ostali u svojim vrećama za spavanje i odbili suradnju. Kad se Hali vratio u logor II i saznao za incident, odmah je dohvatio radio stanicu i primio se posla oko raščišćavanja nejasnoća. Kami Dorje Šerpa, sirdar tajvanske ekspedicije pristojno se ispričao na propustu i obećao da će to pokušati nadoknaditi. No kad je Hali dobio Woodala, bahati je voda južnoafričke ekspedicije uzvratio serijom optužbi i uvreda.92»Smirimo malo strasti!« vikao je Hali. »Mislio sam da smo se nešto dogovorili.« No, Woodal je odgovorio kako su Šerpe ostali u vrećama samo zato jer ih nitko nije došao probuditi. Hali mu je uzvratio da ih je Ang Dorje više puta pokušao probuditi ali su ga oni ustrajno ignorirali.Sada je Woodal ponovno povisio ton: »Ili si ti prljavi lažac ili tvoj Šerpa!«, te zaprijetio kako će poslati nekoliko svojih Šerpa da šakama izravnaju račune s Ang Dorjem.Negativan naboj ostao je visjeti između naše i južnoafričke ekspedicije i dva dana nakon ovog nemilog događaja. U prilog lošem raspoloženju stigle su i loše vijesti o zdravlju Navang Topčea. Usprkos tome što se nalazio na maloj nadmorskoj visini, njegovo stanje se nastavilo pogoršavati. Liječnici su zaključili da uzrok problema nije samo HAPE, već je došlo do komplikacija zbog neke starije kronične plućne bolesti, moguće tuberkuloze. Za razliku od liječnika, Šerpe su vjerovali da je jedna od sudionica Fischerove ekspedicije razljutila Everest, tj. Sagarmathu — Božicu neba, pa je Božica svoj gnjev iskalila na Ngavangu.Dotična osoba upustila se u ljubavnu vezu sa članom ekspedicije koja je osvajala Lhotse. Budući da u gustom polunaselju baznog logora nema mjesta privatnosti, »skroviti« susreti ljubavnika, koji su

se odvijali u šatoru ove žene, pomno su popraćeni od drugih članova ekspedicije, posebno Šerpa koji bi sjedili oko šatora, prisluškivali zvukove i hihotali se. Kažiprstom su ubadali u zatvorenu šaku druge ruke smijuljeći se aluziji na spolni čin i tiho zamorili o tome kako [X] i [Y] »miješaju sokove«.Usprkos tome što su se Šerpe zabavljali na račun ljubavnika (i usprkos njihovom inače bizarno slobodnom udovoljavanju vlastitim seksualnim nagonima) izvanbračni spolni odnos, k tome još na obroncima svete planine, smatrali su potpuno nedopustivim. Kad god bi se vrijeme kvarilo našao bi se barem jedan Šerpa koji bi upro prstom prema nebu punom mračnih oblaka i zabrinuto promrmljao: »Netko je miješao sokove. To donosi nesreću. Zato sad dolazi oluja.«Na ovo praznovjerje osvrnula se i Sandy Pittman u svom dnevniku s ekspedicije 1994. godine, koji je na internetu objavljen 1996.:29. travnja 1994.Mt. Everest, bazni logor (5400 m), stijena Kangšunag, Tibet... tog je popodneva poštar svima donio pisma od kuće uključujući ijedan časopis s obnaženim ženama koji je prijatelj nekog penjača poslao ovome iz šale... Polovica Šerpa sakrila se u šatoru kako bi pažljivije promotrila taj časopis, dok se druga polovica zgražala nad katastrofom koju će, bili su uvjereni, donijeti bilo kakav pogled prema tom časopisu. Božica Oomolangma ne dopušta »džigi džigi«, ili bilo što prljavo na svetoj planini.93Budizam koji se prakticira u visokim dijelovima Khumbua posjeduje jasnu animističku crtu: Šerpe ovog kraja štuju cijelu gomilu božanstava i duhova koji nastanjuju kanjone rijeka i vrhove planina. Za siguran prolaz kroz taj zavodljiv, ali opasan krajolik od presudne je važnosti dostojno odati poštovanje cijelom zboru bogova.Ove su godine, kao zapravo i svake, Šerpe u baznom logoru izgradili cijeli niz brižno složenih i lijepih kamenih čortena kojima nastoje udovoljiti Sagarmathi. Po jedan za svaku ekspediciju. Središte našeg baznog logora krasio je metar i pol visok savršeno složeni kameni kubus na čijem vrhu se nalazila kruna od pažljivo izabranog šiljatog kamenja. Iz krune je stršao tri metra visok drveni jarbol s vitkom granom borovice na vrhu. S jarbola se u svim smjerovima preko cijelog logora pružalo pet dugih užeta na kojima su visjele živo obojene molitvene zastavice1 koje su nas štitile od zla. Svaki dan prije svitanja sirdar baznog logora — nešto više od četrdeset godina stai ugledni Šerpa Ang Šering - zapalio bi borovičine grančice na vrhu čortene i obavio molitveni obred. Prije odlaska prema ledopadu svi stanovnici logora, kako Šerpe tako i zapadnjaci, morali su proći pored oltara kroz slatke oblake dima. Oltar nam je uvijek morao biti s desne strane i tada bismo primili blagoslov Ang Šeringa.Budizam kakav su prakticirali Šerpe, usprkos velikoj pažnji posvećenoj sličnim ritualima, je ugodno elastična i nedogmatična religija. Na primjer, da bi ostao u milosti Sagarmathe niti jedan tim nije u prvom odlasku smio u ledopad ući bezpuje, posebnog vjerskog obreda. No, kada je došao trenutak da obavimo puju, nježni i mršavi lama zadužen za obred nije imao snag za put iz udaljenog sela. Ang Šering je razglasio kako je sasvim u redu da se uputimo kroz ledopad bez obreda jer je Sagarmatha razumjela našu ozbiljnu namjeru da ga obavimo ubrzo po povratku.Fleksibilnost, ili labava stajališta, postojala su i glede bludničenja na padinama Everesta: iako su im usta bila puna prohibicije, nemali broj Šerp je zanemario i to pravilo - ove 1996. je evala ljubav između Šerpe i Amerikanke angažirane na IMAX-ovoj ekspediciji. Zbog toga je bilo neobično tc što su za Ngavangovu bolest krivili samo izvanbračne avanture koje su si zbivale u šatoru Mountain Madnessa. Kad sam tu nekonzistentnost spomenuo Fischerovom dvadesettrogodišnjem penjačkom sirdaru Lopsang Jang buu, objasnio mi je kako pravi problem nije bio u tome što je jedna od članic'Na molitvenim zastavicama ispisane su molitve - najčešće poznata molitva Om mah padme hum, koje se raznose božanstvu dok zastavica vijori na vjetru. U prilog pisanir molitvama na zastavicama se često nalazi i lik konja s krilima. Konji su u astrologiji Šerp sveta bića i vjeruje se da oni posebnom brzinom molitve odnose u nebo. Molitvene zastavict se na jeziku Šerpa zovu lung ta, što u doslovnom prijevodu znači »krilati konj«.94

Fischerove ekspedicije »miješala sokove« u baznom logoru, već to što je sa svojim ljubavnikom nastavila spavati i visoko na planini.Deset tjedana nakon ekspedicije, Lopsang je ovako objasnio svoja uvjerenja: »Mount Everest je Bog... za mene, za svakoga. Samo muž i žena spavati zajedno — to dobro. Ali kad [X] i [Y] spavati zajedno — to nesreća za moj tim... Zato ja kažem Scottu: Molim te, Scott, ti si voda. Molim te, reci [X] da ne spava s dečkom u logor II. Molim te. Ali Scott se smije. Prvi dan [X] i [Y] u šator zajedno, odmah poslije Navang Topče bolestan na logor II. I sada je mrtav.«Navang je bio Lopsangov ujak. Bili su veoma bliski i Lopsang je bio u spa-siteljskom timu koji je noću 22. travnja Ngavanga spuštao s ledopada. Kada je Navang u Feričeu prestao disati, Lopsang se (uz Fischerov blagoslov) sjurio iz baznog logora dolje da prati ujaka na helikopterskom letu u Kathmandu. Zbog tog kratkog izleta u Kathmandu i brzog povratka u bazni logor Lopsang je ostao prilično iscrpljen i relativno slabo aklimatiziran, što nije bilo dobro za Fischerovu ekspediciju. Fischer se na njega oslanjao barem toliko kao što se Hali oslanjao na svog visokogorskog sirdara Ang Dorjea.Na nepalskoj strani Everesta je 1996. godine bio cijeli niz velikih hima-lajaca — veterani kao što su Hali, Fischer, Breashears, Pete Shoening, Ang Dorje, Mike Groom i Robert Schauer (Austrijanac, član IMAX-ovog tima). No, četvoro ljudi isticalo se u grupi velikih. Oni su na visinama iznad 8000 m posjedovali zadivljujuću snagu i zato su činili zasebnu ligu: Ed Viestrus, Amerikanac, zvijezda IMAX-ovog filma; Anatolij Boukrijev, vodič iz Kazah-stana koji je radio za Fischera; Ang Babu Šerpa koji je radio na južnoafričkoj ekspediciji; i Lopsang.Lopsang je bio izuzetno prpošan, ali i vrlo simpatičan, druželjubiv i zgodan. Odrastao je u pokrajini Rolvaling i bio je jedinac. Nije pušio ni pio, što je neobično za Šerpu. Rado se smijao pri čemu se isticao njegov zlatni sjekutić. Iako je bio sitnije grade i vrlo vitak, svojim je snažnim nastupom, radoholičarskim navikama i izuzetno atletskoj naravi zaslužio status Deiona Sandersa ledenjaka Khumbu. Fischer je znao reći da Lopsang ima potencijala da postane »novi Reinhold Messner« - slavni tirolski alpinist i daleko najbolji himalajac svih vremena.Lopsang je veliki skok napravio 1993., s dvadeset godina, kao nosač na indijsko-nepalskoj ekspediciji na Everest koju je vodila Indijka Bachendri Pal. Kao najmlađem članu ekspedicije, automatizmom mu je dodijeljena sporedna uloga, no njegova snaga je bila toliko impresivna da je u posljednjem trenutku pridružen jurišnom timu za vrh. Bez dodatnog kisika 16. svibnja se popeo na vrh.95Pet mjeseci nakon Everesta popeo se s japanskom ekspedicijom na Cho Oyu. U proljeće 1994. radio je za Fischera na projektu »Ekspedicija za čistu Sagarmathu« i po drugi put, bez dodatnog kisika, osvojio vrh. U rujnu te godine sudjelovao je u norveškom pokušaju osvajanja Everesta po Zapadnom grebenu. Tad ga je pokosila lavina. Nakon što ga je nosila 70 metara, Lopsa-ng je uspio zaglaviti cepin, zaustaviti svoj pad te spasiti život sebi i dvojici partnera na užetu. Njegov ujak Mingma Norbu Šerpa nije bio navezan na uže i lavina ga je odnijela u smrt. Iako je ta smrt teško pogodila Lopsanga, on nije izgubio želju za penjanjem.U svibnju 1995. treći je put osvojio Everest, ponovo bez dodatnog kisika. Ovoga puta bio je uposlenik Hallove ekspedicije. Tri mjeseca kasnije popeo se na 8049 m visok Broad Peak u Pakistanu, ponovno radeći za Fischera. Kad je ove godine krenuo s Fischerom na Everest imao je tek tri godine alpinističkog staža, a u tom razdoblju već je sudjelovao na najmanje deset himalajskih ekspedicija i izgradio je reputaciju visokogorskog alpinista najvećeg kalibra.Fischer i Lopsang su u vrijeme zajedničkog uspona na Everest 1994. godine izgradili veliko uzajamno poštovanje. Obojica su posjedovala bezgraničnu energiju, neodoljiv šarm i vještinu velikih zavodnika žena. Oponašajući Fischera, kao uzora i mentora, Lopsang je počeo nositi dugu kosu vezanu u rep. Jednom mi je prilikom karakteristično neskromno pričao kako je Scott: »...vrlo snažan čovjek, i ja sam vrlo snažan. Zajedno smo dobar tim. Scott ne plaćati dobro kao Hali ili Japanci, ali ja ne treba novac. Gledam budućnost, a Scott je moja budućnost. On mi kaže 'Lopsang, moj jaki Šerpa! Ja tebe učiniti poznatim.'... Mislim da Scott ima puno veliki planovi za mene u Mountain Madness.«

96DESETO POGLAVLJEStijena Lhotsea, 29. travnja 1996., 7100 mAmerikanci nisu gajili neku jedinstvenu simpatiju prema alpinizmu, kao stoje to slučaj s ljudima u alpskim zemljama ili s Britancima koji su, uostalom, izmislili taj sport. U tim zemljama ljudi su se rađali s nekim prirođenim razumijevanjem alpinizma. Kad biste prolaznika na ulici pitali za mišljenje, on bi vam odgovorio da je to možda nepotrebno izazivanje rizika, ali i nešto što se mora činiti. Takvo opće prihvaćanje u Americi nije postojalo.Walt UnsworthEverestDan poslije prvog pokušaja da stignemo do logora III bio je obilježen jakim vjetrom i bezobraznom hladnoćom. Svi iz Hallove ekspedicije, osim Douga koji je na logoru II ostao liječiti bolesno grlo, krenuli su u drugi pokušaj. Ponovno me čekao tristometarski uspon uz beskrajno dugačku liticu Lhotsea. Penjao sam se po najlonskom užetu koje nije imalo kraja i što je vrijeme više odmicalo to sam sve više posustajao. Kroz debelu rukavicu držao sam žimar koji bih svako malo pomaknuo po užetu. Kad bih pomaknuo žimar, cijelom težinom bih se oslonio na uže da u sebe uvučem dva bolna i teška udisaja, zatim bih podignuo lijevu nogu i zabio derezu u led, očajnički uvukao dva nova udisaja zraka i krenuo na primicanje desne noge. Ponovno udisaj iz dna pete i izdisaj, pa opet udisaj i izdisaj i novo pomicanje žimara tridesetak centimetara više. Posljednja tri sata naprezao sam se do krajnjih granica. Počela me moriti činjenica da ću do mjesta za odmor tako morati još barem jedan sat. U bunilu sam napredovao prema maloj grupi šatora koji bi trebali biti smješteni negdje usred strmih litica ovih gorostasa. Napredovanje se doslovno moglo mjeriti u centimetrima na minutu.97Ljudi koji se ne bave planinarenjem, tj. većina čovječanstva, često smatraju alpinizam nepromišljenom aktivnošću, dionizijskim lovom na opasnosti. No, uvjerenje da su alpinisti samo ovisnici o adrenalinu koji u stijenu odlaze po svoj fiks potpuno je pogrešno, barem ovdje na Everestu. Ono što sam radio ovdje gore nije imalo nikakve sličnosti s bungee jumpingom, skokovima iz aviona ili vožnji motora 200 km/sat.Kada se napusti udobnost baznog logora, uspon na Everest postaje pravi kalvinistički pothvat. Omjer osjećaja bijede i zadovoljstva bio je nemjerljivo veći u korist bijede. Više nego na bilo kojoj planini koju sam posjetio. Brzo mi je postalo jasno da je penjanje na Everest prvenstveno vježba izdržavanja patnji. Iz tjedna u tjedan bili smo podvrgnuti fizičkom mučenju, emocionalnom sivilu, trpljenju... i počeo sam uviđati da nas većina očekuje da će kroz tu golgotu doći do stanja nekakvog blaženstva.Naravno, ne spadaju svi osvajači Everesta u tu skupinu. U gomili motiva bilo je i ne tako plemenitih: slava, karijerizam, vježbanje taštine, puka želja za hvalisanjem ili čista zarada. No ipak, tih je »niskih pobuda« bilo mnogo manje nego što bi kritičari očekivali. Zapravo, ono što sam s vremenom imao priliku vidjeti na planini prisililo me da postupno promijenim predrasude koje sam gajio prema nekim članovima moje ekspedicije.Uzmimo, na primjer, Bečka Weathersa koji je toga časa bio 150 m ispod mene. Blizu začelja duge kolone ljudi izgledao je kao mala crvena točkica na ledu. Taj mi je čovjek na prvi pogled bio antipatičan: blebetavi patolog iz Dallasa s ispodprosječnim planinarskim iskustvom koji, u stilu pravog napuhanog i bogatog republikanca, ovdje kupuje uspon na Everest za svoju zbirku trofeja. No, što sam ga dulje poznavao, više sam ga cijenio. Usprkos tome što su mu nove, nerazgažene plastične cipele od nogu napravile par raspadnutih krvavica, Beck je ustrajno nastavio šepati uzbrdo - iz dana u dan, gotovo ne spominjući strašne bolove koje je sigurno morao trpjeti. Bio je stoički čvrst i usmjeren. Cak i ono što sam smatrao arogancijom, sada sam počeo doživljavati kao puku brbljavost. Beck nije zlo mislio o bilo kojem čovjeku na svijetu (čak niti o Hillarv Clinton). Njegov optimizam i veseli karakter bili su toliko snažni da mi se počeo jako dopadati, usprkos predrasudama.Kao sin uspješnog vojnog pilota djetinjstvo je proveo putujući s roditeljima između vojnih baza. Primirio se u mjestu Wichita Falls gdje je pohađao koledž. Završio je visoko medicinsko

školovanje, oženio se i postao otac dvoje djece. A onda je 1986., ulazeći u četrdesetu, proveo odmor u Ko-loradu. Ovdje su ga začarale planinske sirene, pa je uskoro završio osrednji planinarski tečaj u Nacionalnom parku »Rocky Mountain«.Nije neuobičajeno da medu liječnicima ima preambicioznih ljudi, niti je Beck prvi liječnik kojeg je potpuno preuzeo novi hobi. No, alpinizam nije poput tenisa ili golfa i sličnih zabava koji su omiljeni medu njegovim kolegama98i suvremenicima. Ono što alpinizam traži od čovjeka su fizička i psihička borba, a nudi vrlo ozbiljne opasnosti i ozljede. Zbog toga alpinizam nije samo puka zabava. To je slika života, samo je uklopljena u mnogo grublji krajobraz. Ipak, ništa u životu nije Bečka toliko obuzelo. Njegova supruga, Peach, bila je sve zabrinutija zbog promjena koje je alpinizam unosio u njihovu obitelj. Još ju je više pogodilo kad je Beck, nedugo po početku bavljenja alpinizmom, objavio odluku da krene u projekt »Sedam vrhova«.Koliko god njegova opsesija bila sebična i pompozna, ona nije bila jedinstvena. Istu ozbiljnost i namjeru počeo sam raspoznavati i kod Loua Ka-sischkea — pravnika iz mjesta Bloomfield Hills; kod Yasuko Nambe — tihe Japanke koja je svakog jutra za doručak jela knedle; i kod Johna Taskea — pedesetšestogodišnjeg anesteziologa iz Brisbanea koji se počeo penjati nakon umirovljenja u vojsci.Taške se jednom prilikom požalio: »Kad sam napustio vojsku, kao da sam izgubio orijentir.« U vojsci je bio velika faca. Odlikovani pukovnik specijalne zrakoplovne postrojbe koja je ekvivalent poznatih zelenih beretki. čovjek koji je u dva navrata služio u ratnom Vijetnamu izlazak iz uniforme dočekao je potpuno nespreman za život u civilu. »Otkrio sam da uopće ne znam razgovarati s ljudima. Brak mi se raspao. Ispred mene je bio samo dugački mračni tunel koji je završavao negdje tamo sa starošću i smrću. Tada sam otkrio alpinizam. Taj mi je sport dao ono što mi je najviše nedostajalo u civilnom životu: izazov, prijateljstvo i zadatak s ciljem.«Moje simpatije prema Taskeu, Wathersu i drugim članovima ekspedicije sve su više rasle, pa sam se počeo nelagodno osjećati u ulozi novinara. Nisam osjećao sputanost kad je trebalo otvoreno pisati o Hallu, Fischeru ili Sandy Pittman, osobama koje su već godinama agresivno tražile pozornost medija. No, »obični« članovi ekspedicije bili su nešto drugo. Nitko od njih nije u trenutku potpisivanja ugovora s Hallom znao da će na ekspediciji sudjelovati i novinar — osoba koja će kradomice zapisivati njihove riječi, bilježiti njihova djela i koja će njihove slabosti podijeliti s potencijalno nesklonom publikom.Po završetku ekspedicije Weathers je dao intervju televizijskom programu Turning Point. U djelu intervjua koji nije bio emitiran, Forrest Sawyer (novinar ABC Newsa) upitao je Bečka kako se osjećao s obzirom na činjenicu da je u ekspediciji sudjelovao novinar. Beck je odgovorio:To je djelovalo dosta stresno. Stalno mije nad glavom visjela misao: hej, pa ovaj čovjek će po povratku kući napisati priču koju će pročitati milijuni ljudi. Znate, svakome od nas bilo bi OK raditi budalu od sebe samo pred ljudima iz svojeg tima. No, sada je s nama bio još netko tko bi mogao na stranicama nekog99časopisa pisati o nama kao o lakrdijašima, a čitatelji će kritički ocjenjivati trud i kvalitetu svakog klauna. Brinuo sam se da bi takva situacija mogla ljude povesti dalje nego što bi u normalnoj situaciji željeli ići. Naravno, to vrijedi i za vodiče: oni su ti kojima je posao ljude dovesti na vrh, a (opet isto) o njima će se pisati i njima će javnost suditi.Sawyer je kasnije postavio još jedno pitanje: »Jeste li stekli dojam da je Rob Hali pod većim pritiskom zbog nazočnosti novinara u ekspediciji?« Beckov odgovor je glasio:Nezamislivo mi je da bi to mogao ignorirati. Rob živi od posla vodiča. Najgora stvar koja mu se može dogoditi jest da se netko od njegovih klijenata povrijedi. .. Dvije godine ranije imao je izvrsnu sezonu, u svakom slučaju. Doveo je sve klijente na vrh, a to je izuzetan uspjeh. Uvjeren sam daje Rob mislio kako je naša grupa dovoljno jaka da ponovi taj uspjeh. Mislim da postoji pritisak pojavljivanja u vijestima ili časopisu. O tome vam ovisi uspjeh ili neuspjeh u poslu.***

Bilo je već kasno ujutro kad sam stigao do »trojke«. Ovdje su se, na pola puta uz vrtoglavu liticu Lhotsea, na terasi koju su u ledu iskopali naši Šerpe, stisnula tri mala žuta šatora. Lakpa Ciri i Arita još su uvijek bili vrlo zaposleni kopanjem terase za četvrti šator, pa sam nakon kratkog predaha skinuo ruksak i pridružio im se u kopanju. Na 7300 m visine mogao sam cepinom udariti sedam ili osam puta u led, a zatim bih cijelu minutu pokušavao doći do zraka. Nakon sat vremena posao je bio dovršen. Nepotrebno je spomenuti da je moj doprinos bio neznatan.Naš je mali logor bio smješten na spektakularno izloženom mjestu. Nalazio se tridesetak metara iznad logora ostalih ekspedicija. Već tjednima smo živjeli u sumračnom kanjonu i sada je po prvi put na ekspediciji pogled pucao ravno u nebo. Stada nahukanih kumulusa utrkivala su se pod suncem stvarajući u dolini mozaik sjena i zasljepljujućeg svjetla. Sjeo sam na tlo, a noge su visjele nad bezdanom. čekajući prijatelje promatrao sam svijet ispod oblaka. Odozgo sam gledao 6500 m visoke vrhove koji su se do pred mjesec dana nadvijali visoko iznad naših glava. Nakon dugo vremena izgledalo je kao da se stvarno približavam krovu svijeta.Ipak, vrh je još uvijek bio preko kilometar i pol iznad mene, odjeven u nimbus kojeg su stvorili kondenzacija i vjetar. Usprkos tome što su vršni dio planine mlatili vjetrovi od preko 150 km/h, zrak u logoru III bio je gotovo nepomičan. Kako je poslijepodne odmicalo, snažna solarna radijacija činila100me sve mamurnijim - nadao sam se da omamljen postajem zbog vrućine, a ne zbog začetaka moždanog edema.Visinski moždani edem (HACE1) mnogo je rjeđi od visinskog plućnog edema (HAPE), ali smrtnost je mnogo veća. HACE je podla bolest do koje dolazi kad tjelesna tekućina počne istjecati iz kisika žednih krvnih žila u mozgu. Zbog toga mozak počne naticati i biva stiješnjen u lubanji. Bolest se pojavljuje takoreći bez upozorenja. Kako pritisak unutar lubanje raste, motoričke i mentalne sposobnosti pacijenta vrlo brzo propadaju (obično unutar par sati ili čak i brže), a pacijent obično nije svjestan promjena. U daljem razvoju bolesti slijedi koma, a ako se žrtvu brzo ne evakuira na nižu nadmorsku visinu — nastupa smrt.HACE mi je pao na pamet tog popodneva zato jer je samo dva dana ranije Fischerov klijent Dale Kruse, četrdesetčetverogodišnji stomatolog iz Kolorada, sišao s planine s naprednim oblikom HACE-a i to upravo s logora III. Kruse i Fischer bili su dugogodišnji prijatelji. Kruse je bio snažan i vrlo iskusan alpinist. On se 26. travnja popeo iz logora II u logor III, skuhao je malo čaja za sebe i prijatelje i potom legnuo u šator da malo odrijema. »Odmah sam zaspao«, prisjeća se Kruse, »i nastavio spavati gotovo dvadeset i četiri sata. Oko dva popodne, sljedećeg dana, netko me probudio i svi su ubrzo shvatili da nisam sasvim priseban. Naravno, ja toga nisam bio svjestan. Prišao mi je Scott i rekao: 'Smjesta te moramo spustiti dolje.'«Kruse je imao ogromnih poteškoća samo da se odjene. Penjački pojas je stegnuo ispod vanjskog odijela, navukao ga je naopako, a na kraju ga nije ni zatvorio. Na sreću Fischer i Neal Beidleman primijetili su tu pogrešku i ispravili je prije nego što se Kruse počeo spuštati. »Da je slučajno onakav krenuo u spuštanje po užetu odmah bi ispao iz pojasa i pao do Bijele doline«, komentirao je Beidleman.»Bio sam totalno pijan. Nisam mogao hodati bez posrtanja, nisam mogao misliti niti bilo što reći. Stvarno sam se čudno osjećao. U glavi bih imao neku riječ, ali nikako je nisam mogao izgovoriti. Scott i Neal su me odjenuli i namjestili mi pojas, a zatim me je Scott spustio niz fiksove.« Kad je Kruse stigao u bazni logor, kako sam kaže: »...bilo je to još uvijek tri-četiri dana prije nego što ću moći sam izaći iz svog šatora i bez posrtanja prevaliti dvadesetak metara.«Kad je sunce zašlo za Pumori, temperatura je u trenu pala za deset stupnjeva. Kako se zrak hladio, tako se i moja glava bistrila, pa se moja zabrinutostJHigh Altitude Cerebral Edema101zbog HACE-a pokazala nepotrebnom — barem za sada. Sljedećeg jutra smo se, nakon mizerne besane noći na 7300 m, spustili natrag do »dvojke«. Dan kasnije nastavili smo do baznog logora gdje nas je čekao zasluženi odmor i prilika da obnovimo snage za konačni uspon do vrha.

Naša aklimatizacija je službeno završila. Na moje ugodno iznenađenje Hallova strategija pokazala se učinkovitom: nakon tri tjedna boravka n planini zrak u baznom logoru činio mi se izuzetno gust, bogat i razmetljivo zasićen kisikom.Ipak, moj organizam nije radio besprijekorno. Izgubio sam gotovo dese kila mišića — većinom iz ramena, stražnjice i nogu. Potrošio sam doslovno sv> zalihe masnog tkiva, a to me učinilo izuzetno osjetljivijim na hladnoću. No najveći problem dolazio je iz pluća: suhi kašalj koji sam u Lobujeu pokupit još prije nekoliko tjedana značajno se pogoršao. Za jednog osobito agre sivnog napadaja kašlja na logoru III uspio sam slomiti hrskavicu u prsnom košu. Sada sam svaki kašalj osjetio kao oštar ubod između rebara.Iako bi za pet dana alpinisti iz Hallove i Fischerove ekspedicije trebali krenuti na vrh, većina žitelja baznog logora bila je u slično poražavajućen stanju - to je jednostavno bila neizbježna slika života na Everestu. U želji d; što više popravim vlastito stanje, odlučio sam se maksimalno odmoriti, nagutati ibuprofena i što je moguće više utoviti.Od samog početka Hali je planirao da 10. svibnja bude dan našeg uspona na vrh. Izbor je objašnjavao na sljedeći način: »Od četiri uspona n. vrh koja sam imao, dva su bila tog dana. Šerpe bi rekli da je to 'povoljan dan' za mene.« Ipak, bilo je tu i prizemnijih razloga za izbor 10. svibnja: praćenjem dolazaka i odlazaka monsuna pokazalo se da bi najpovoljniji vremenski uvjeti mogli biti upravo na taj dan.Cijelog travnja uraganski vjetrovi šibali su vršnu piramidu Everesta i s nje se redovito pružala mlaznica snijega koja je nalikovala tragu zapaljenog aviona. Cak i kad su dani u baznom logoru prolazili obasjani suncem i i besprijekornoj tišini, oko vrha bi se stvorila ogromna traka vjetrom nošenot snijega. S početkom svibnja rasla su naša očekivanja kada će monsun i> Bengalskog zaljeva u svom naletu prema sjevernom Tibetu potisnuti tu mla-znicu. Ukoliko bi godina bila kao i prošle, tada bi između nestanka vjetrova i dolaska monsuna trebala biti mala rupa mirnog i čistog vremena - unutar nje bio bi izvediv uspon na vrh.Naravno, smjene godišnjih doba u ovim krajevima nisu bile ničija tajna, pa su sve ekspedicije svoje nade polagale u isti period lijepog vremena. Kako bi se na vršnom grebenu izbjegao prometni kolaps, između vođa svih ekspedicija u baznom logoru stvoren je dogovor o rasporedu uspona. Dogovoreno je da Goran Kropp, mladi Šveđanin koji je do Nepala stigao102biciklom iz Stockholma, sam otvori sezonu uspona na vrh na dan 3. svibnja. Zatim bi slijedila ekspedicija iz Crne Gore, pa 8. i 9. svibnja IMAX-ova ekspedicija.Prema dogovoru, 10. svibnja naša je ekspedicija dijelila s Fischerovom. Petter Neby, Norvežanin koji je na vrh želio u solo usponu, prije nekoliko je dana umalo poginuo od lavine kamenja u jugozapadnoj stijeni. Nakon toga tiho je napustio bazni logor i vratio se u Skandinaviju. Komercijalne ekspedicije Amerikanca Todda Burlesona i Petea Athansa, zatim Mala Duffa i još jedna britanska komercijalna ekspedicija — svi su obećali da će se 10. svibnja držati podalje, uključujući i tajvansku ekspediciju. lan Woodall izjavio je da će Južnoafrikanci krenuti na vrh kad god im se prohtije, vjerojatno baš 10. svibnja »i svatko kome to ne odgovara nek se nosi«.Pošto je još jednom dobio lekciju iz Woodallove spremnosti na kooperaciju, Hali je postajao sve bjesniji. Istovremeno ljut i zabrinut, nije se suzdržao od komentara: »Ne bih želio biti u blizini dok će se ova skupina hazardera motati po planini.«103JEDANAESTO POGLAVLJEBazni logor, 6. svibnja 1996., 5400 mKoliko li je alpinizam privlačan zato jer pojednostavljuje ljudske odnose, jer prijateljstvo svodi na čistu suradnju (kao u ratu) i zato jer sve odnose nadomješta Nečim, npr. planinom ili izazovom? Iza mistike avanturizma, psihojizičkog kaljenja i razuzdanih skitnji — sve redom proturječja uvjerenjima ugrađenima u našu kulturu udobnosti i sigurnosti — možda se krije adolescentski bijeg od neizbježnosti starenja, ljudske krhkosti, odgovornosti prema drugima, bilo kakvih slabosti, sporog i dosadnog života...Vrhunski alpinisti... također su osjećajni, zapravo ganutljivi — no samo kad im stradaju prijatelji

koje su cijenili. Iz pera Buhla, Jo-hna Harlina, Bonattija, Boningtona i Hastona izlazi određena, zapanjujuće slična hladnoća — hladnoća koja proizlazi iz kompeticije. Možda je smisao vrhunskog alpinizma upravo u tome da dođeš do točke gdje, kako Haston kaže: »Ako išta pođe po zlu, tada te čeka borba na život i smrt. Ako su tvoji treninzi bili dovoljno dobri — preživjet ćeš, no ako nisu... priroda će učiniti svoje.«David RobertsTrenutak sumnjeDošao je trenutak za naš uspon na vrh. Iz baznog logora krenuli smo 6. svibnja u 4 i 30 ujutro. Vrh se nalazio tri i pol kilometra iznad nas i činio se nezamislivo dalekim. Nastojao sam zanemariti tu činjenicu i koncentraciju usmjeriti samo na logor II — naš današnji cilj. Kad su prve zrake sunca dotakle ledenjak već sam bio na 6100 m, usred Bijele doline i zadovoljan što mi je ledopad iza leda. Kroza nj ću morati proći još samo jednom — na povratku.Do sada me svaki put u Bijeloj dolini dočekala vrućina, pa ni današnji uspon nije bio iznimka. Bio sam na čelu s Andvjem Harrisom. Hodao sam104najbrže što su mi pluća dopuštala i svako malo sam kapu punio snijegom. Nadao sam se stići do logora prije nego što me složi sunčeva radijacija. Kako je jutro odmicalo, sunčeve zrake su postajale sve strmije, a moja je glava postajala sve teža, jezik mi je naticao i sve teže sam disao. Primijetio sam da počinjem gubiti koncentraciju.U 10 sati i 30 minuta smo se Andy i ja napokon dovukli do logora II. Nakon dvije litre Gatoradea naglo mi se vratio život u tijelo: »Uf, dobar je osjećaj napokon biti na putu prema vrhu.« Andy je potvrdno klimnuo glavom. Veći dio boravka na ekspediciji on je trpio razne probavne smetnje i tek sada mu se počela vraćati snaga. Zahvaljujući daru za mentorstvo i izuzetnoj strpljivosti, obično se nalazio na začelju kolone gdje je pazio na najsporije klijente. Jutros mu je Rob otpustio sve kočnice i dozvolio da krene na čelo. Bio je najmlađi vodič u Hallovoj ekipi i jedini koji nikad nije bio na Everestu. Zbog toga je osjećao potrebu da se dokaže pred iskusnijim kolegama. S velikim osmijehom na licu, piljeći prema vrhu, rekao je kratko: »Mislim da ćemo ovu grdosiju uskoro skinuti s tapete.«Nešto kasnije, istog dana, kroz naš je logor na silasku i prilično iscrpljen od solo uspona prošao Goran Kropp. Dvadesetdevetogodišnji Šveđanin je u listopadu 1995. napustio Stockholm na biciklu opremljenom sa 120 kg opreme. Namjera mu je bila napraviti kružno putovanje od mora u Švedskoj do vrha Everesta isključivo vlastitom snagom — bez pomoći Šerpa ili boca kisika. Bio je to izuzetno ambiciozan poduhvat, ali Kropp je imao reference koje su mu davale šansu za uspjeh: već je bio na šest himalajskih ekspedicija i od toga je u solo stilu osvojio Broad Peak, Cho Oyu i K2.Na putu do Kathmandua, dugom više od 12.000 km, orobila su ga djeca u Rumunjskoj, napala rulja u Pakistanu, a u Iranu mu je neki razjareni motociklist zavitlao bejzbolsku loptu u glavu (srećom, imao je kacigu). Kako god bilo, živ, čitav i s filmskom ekipom u pratnji u travnju je stigao do podnožja Everesta i odmah započeo s aklimatizacijskim usponima. Na kraju je u srijedu, 1. svibnja, krenuo iz baznog logora na vrh.U četvrtak poslijepodne stigao je do visinskog logora na Južnom sedlu, na 7900 m. Odmah poslije ponoći sljedećeg dana krenuo je prema vrhu. Svi u baznom logoru cijeli dan su sjedili uz radio stanice i znatiželjno pratili Kroppovo napredovanje. Helen Wilton je na našem glavnom šatoru objesila transparent s natpisom: »Naprijed, Gorane!«Po prvi put u posljednjih nekoliko mjeseci na vrhu nije bilo vjetra, no u snijeg se propadalo do bokova. Napredovanje je bilo sporo i iscrpljujuće, no Kropp se neumoljivo probijao kroz nanose prema vrhu i oko dva popodne stigao do 8750 m, odmah ispod Južnog vrha. Vrh je bio na manje od sat vremena, ali Goran je odlučio odustati. Procijenio je da će biti previše iscrpljen za siguran povratak nastavi li dalje.105»Odustati tako blizu vrha...«, mrmljao je Hali odmahujući glavom dol je promatrao Kroppa na silazu. »Ovaj čovjek očito ima izuzetno dobri sposobnost procjene. Impresioniran sam... zapravo, ovome se više divim neg da je stigao do vrha.« Proteklih mjesec dana Rob nam je više puta ponovk

kako ćemo morati unaprijed znati rok do kad se smijemo penjati - u našen slučaju to bi bilo oko jedan ili najkasnije dva popodne — i morat ćemo g; poštovati bez obzira kako blizu vrha bili. »Svaka budala s malo više upornos ti može se popesti na ovo brdo. No, mnogo je teže s njega vratiti se živ.«Odgovoran Hallov pristup zapravo je skrivao izuzetno veliku želju 7 uspjehom. Dokazao je to nastojanjem da na vrh dovede što je moguće vec broj klijenata. Da bi osigurao uspjeh, mnogo je pozornosti poklanjao sitnin detaljima: zdravlju Šerpa, radu solarnih ploča koje su napajale naš elektrc sustav, oštrini dereza klijenata i tome slično. Hali je obožavao posao vodit i smetalo ga je što neki proslavljeni alpinisti, poput Sir Edmunda Hillarvja nisu dovoljno cijenili težinu ovog zanimanja ili uvažavali profesiju vodiča 1 mjeri koju je ona zaslužila.Rob je odlučio da 7. svibnja bude dan odmora, pa smo svi kasno ustali. Porazbacali smo se oko logora II i požudno buljili prema vrhu. Isprva sam se bavio derezama, pa drugom opremom, zatim sam pokušao čitati neki Hiaasenov roman. Bio sam toliko usredotočen na penjanje da sam stalno čitao jednu te istu rečenicu, bez da sam registrirao ijednu riječ.Na kraju sam ostavio knjigu i snimio nekoliko fotografija Douga. Pozirao je sa zastavom koju su mu školarci iz Kenta dali sa željom da je ponese na vrh. Usputno sam ga preispitao o detaljima na vršnoj piramidi, koje se on dobro sjećao od lani. Doug me ohrabrivao: »Stari, garantiram ti da ćeš stati na vrh i osjećat ćeš se poput gadnog frajera.« Usprkos problemima s grlom zbog kojih je sad već bio na rezervama snage, on je čvrsto odlučio ići na vrh: »Uložio sam previše truda u ovu planinu da bih sada odustao. Prvo ću dati sve od sebe.«Kasno poslijepodne Fischer je stisnutih zuba i neobično sporo proša> kroz naš logor. Djelovao je prilično iscrpljeno. Nešto nije bilo u redu jer je u normalnim okolnostima bio vrlo čvrst i uspravan. Jedna od njegovih omiljenih izjava bila je: »Ako se opustiš, nećeš stići do vrha. Pa, kad smo već ovdje gore, onda ćemo stvari raditi kako to ovdje treba.« Tog trenutka Fisc her nije uopće ostavljao dojam čovjeka koji radi kako treba.On je u razdoblju aklimatizacije svoje klijente poticao da se samostal no kreću planinom, no nekoliko ih se do sada uspjelo naći u problemima. Scott je te probleme mogao riješiti samo tako da hitno ode do klijenta i da106ga otprati do baznog logora. Na taj način već je odradio akcije u kojima je pomogao Timu Madsenu, Peteu Schoeningeu i Dalu Kruseu. Napokon, u vrijeme kad je trebao provesti dan i pol odmora na logoru II, on je napravio turu do baznog logora i natrag kako bi pomogao Kruseu kod kojeg se ponovno pojavio HACE.U »dvojku« je stigao jučer popodne, odmah iza Andvja i mene. Svoje klijente odmah je kod baznog logora ostavio daleko iza, a na začelju je ostavio vodiča Anatolija Boukrijeva sa zadatkom da ostane uz grupu i pazi na sve. No, Boukrijev je ignorirao njegovu zapovijed te je, umjesto da ide u grupi, dugo ostao u vreći za spavanje, tuširao se i iz baznog logora krenuo tek nekih pet sati iza posljednjeg klijenta. Zbog toga Boukrijev nije bio nimalo blizu kad je Kruse na 6100 m kolabirao. Vijest o Kruseovom stanju najprije je stigla do logora II — donijeli su je penjači pristigli iz Bijele doline. Fischer i Beidleman tad nisu imali drugog izbora nego se hitno spustiti u pomoć.Stigli su do Krusea, organizirali spuštanje do baznog logora i nedugo potom, na vrhu ledopada, naletjeli na Boukrijeva - samog. Fischer je oštro ukorio vodiča. Kruse se sjeća tog događaja: »Uh, čovječe, bogami je Scott gadno nasrnuo na Tolija. Vikao je na njega... Zanimalo ga je zašto je toliko daleko iza ostalih i zašto se ne penje s grupom.«Prema Kruseu, ali i drugim Fischerovim klijentima, napetost između njih dvojice cijelo je vrijeme ekspedicije rasla. Fischer je Boukrijevu platio 25.000 dolara za vođenje na Everest, što je vrlo visoka nadnica (drugi vodiči plaćeni su većinom između 10.000 i 15.000 dolara, a iskusni Šerpe primaju nadnicu od samo 1400 do 2500 dolara). No, njegov učinak nije niti približno opravdao očekivanja. »Toli je vrlo jak i tehnički vrlo dobar penjač, ali njegov odnos prema ljudima je vrlo slab. Uopće nije pazio na klijente. Jednostavno nije bio timski igrač«, prisjeća se Kruse. »Ja sam Scottu već prije rekao da se visoko na planini ne bih želio penjati s Tolijem, jer ne vjerujem da bih na njega mogao računati u nevolji.«

Srž problema zapravo je ležala u dvije različite kulture penjanja - Boukrijev je malo drugačije gledao na svoje dužnosti nego Fischer. Moglo bi se reći da, kao tipičan proizvod »ruske škole«, nije cijenio običaj njegovanja slabijih. Istočnoeuropski alpinisti ponašali su se sličnije Šerpama — sami bi teglili terete, fiksirali užad i postavljali smjerove, a manje se brinuli o drugima. Visok i plavokos, izrazito slavenskih crta lica, Boukrijev je bio jedan od najpriznatijih visokogorskih alpinista na svijetu. U životopisu je imao dvadeset godina himalajskog iskustva i dva uspona na Everest bez dodatnog kisika. U skladu s karijerom uspješnog alpinista, razvio je vlastiti pristup načinu na koji se treba penjati na planine i toga se strogo pridržavao. Prilično je otvoreno iznosio svoje mišljenje da je tovljenje i maženje klijenata pogrešan pristup poslu vodiča. Jednom prilikom rekao mi je: »Ako se klijent107nije u stanju popesti na Everest bez pomoći vodiča, onda uopće ne bi trebac biti ovdje. U protivnom bi gore moglo biti velikih problema.«Boukrijevljeva nesposobnost, ili odbijanje, da prihvati ulogu konven cionalnog zapadnjačkog vodiča izluđivala je Fischera. To je ujedno prisilil i njega i Beidlemana da nose neproporcionalno veći dio skrbi o klijentima početkom svibnja pojačani su napori vidljivo počeli uzimati danak na Fisc herovom zdravlju. Kad je 6. svibnja dopratio bolesnog Krusea do baznog logora, obavio je dva telefonska razgovora (s poslovnom partnericom Karer Dickinson i publicistkinjom Jane Bromet1) u kojima je ogorčeno negodovao zbog Boukrijevljeve nepopustljivosti. Karen niti Jane tada nisu n posumnjale da bi im to mogao biti posljednji razgovor s Fischerom.Osmog svibnja napustili smo logor II. Zajedno s Fischerovim timom započeli smo sloiv-motion uspon fiksevima postavljenim uz stijenu Lhotsea. Tik ispod logora III, nekih 600 m iznad Bijele doline, s litice nad nama pojurio je kamen veličine manjeg televizora i parajući zrak prasnuo Andvja Harrisa ravno u prsa. Andy je izgubio ravnotežu, ostao bez zraka i nekoliko minuta ostao nepomično visjeti na užetu. Da slučajno nije imao u uže ukopčan žimar, sigurno bi poletio u smrt. Kad je stigao do šatora izgledat je prilično potreseno, ali uvjeravao nas je da nije ozlijeđen. »Ovako rano sam možda još nerazgiban, ali mislim da ću od ovog sudara imati samo masnice.« Malo prije nego što ga je kamen udario, Andy se uspravljao na noge i gledao prema dolje. Neposredno prije sudara pogledao je gore i kamen ga je samo ogrebao po licu, ali sve skupa bilo je stravično blizu udarca u glavu Andy je samo rekao: »Da me slučajno pogodio u glavu...«, napravio je grimasu dok je vadio stvari iz ruksaka i kraj rečenice prešutio.Logor III bio je jedini koji nismo dijelili sa Šerpama (polica iskopana u ledu bila je premalena za sve), a to je značilo da se ovdje moramo sami bri nuti za prehranu. Kuhanje se uglavnom svelo na otapanje golemih količina leda da bismo dobili tekućinu za piće. Dehidracija je bila neizbježan produkt udisanja suhog zraka na ovim visinama. Zbog toga je svatko od na; popio više od 4 litre tekućine na dan, a to znači da je za potrebe osmero kli jenata i trojice vodiča trebalo otopiti gotovo 50 litara vode.Budući da sam prvi stigao do ovog logora, tu me dočekalo kopanje leda za otapanje. Puna tri sata, dok su moji prijatelji kapali u logor i uvlačili se u'Jane Bromet je sredinom travnja napustila bazni logor i vratila se u Seattle odakle je na internetu nastavila uređivati novosti s Fischerove ekspedicije za Outside online. Vijesti je prikupljala redovitim telefonskim tazgovorima s Fischerom, kao primarnim izvorom informacija.108vreće za spavanje, ja sam s lopaticom cepina kopao led litice Lhotsea. Ledene grude trpao sam u plastične vrećice za smeće i raznosio ih po šatorima na topljenje. Ovdje, na 7300 m, to je bio izuzetno naporan posao. Svako malo netko bi iz šatora viknuo: »Hej, Jon, jesi li još vani? Ako si vani, mogao bi nam donijeti još malo leda!« Uskoro sam dobio jasnu sliku o tome koliko su Šerpe svakodnevno radili da nam udovolje, ali i kako smo mi to slabo znali cijeniti.Kad se sunce počelo povlačiti prema mračnom horizontu i kad je temperatura počela naglo padati, svi su već bili u logoru osim Loua Kasischkea, Franka Fischbecka i Roba koji je prihvatio ulogu »posljednjega«. Oko 16 i 30 Mike Groom je primio radio-poziv od Roba: Lou i Frank su još uvijek par stotina metara ispod logora i kreću se strašno sporo; molio je Mikea da se spusti i pomogne mu.

Mike je žurno stavio dereze na noge i nestao niz fiksiranu užad bez da je trepnuo.Prošao je još gotovo cijeli sat prije nego što se ponovno pojavio u logoru. Za njim su se klatila ostala trojica: Lou je bio toliko umoran da je Robu prepustio svoj ruksak i u logor je stupio potpuno blijed i izvan sebe. Neprestano je mrmljao: »Gotov sam. Ne mogu više. Totalno sam se potrošio...« Nekoliko minuta kasnije na obzoru se pojavio Frank. Njegova pojava djelovala je još jadnije, ali on nije htio dati svoj ruksak Mikeu. Iznenadili smo se kad smo ih vidjeli u takvom stanju. Pa, obojica su do nedavno bili vrlo jaki. Frankova promjena stanja posebno nas je iznenadila. Svi smo od početka mislili da će, ako itko stigne do vrha, to svakako biti on - već je tri puta bio visoko na planini, a doimao se snažnim i spremnim.Kad je mrak prekrio logor, vodiči su nam podijelili boce s kisikom> regulatore i maske: od sada pa do kraja uspona udisat ćemo komprimirani kisik iz boce.Uporaba kisika u bocama pri usponu izaziva polemike još od 1921. godine. Tad su Britanci prvi put eksperimentalno koristili boce. (Skeptični Šerpe odmah su beskorisnim bocama dali ime »English Air«, tj. engleski zrak.) Iz početka je najžešći kritičar flaširanog kisika bio George Leigh Ma-llory, prema kojem je korištenje boca bilo »nesportsko, pa prema tome i ne-britansko ponašanje«. No, uskoro je postalo jasno da je ljudsko tijelo na visinama iznad 7000 m, tj. u zoni smrti, bez tog suplementa mnogo pod-ložnije HAPE-u i HACE-u, hipotermiji, smrzotinama i cijelom nizu drugih opasnosti. Do 1924. godine, tj. do svoje treće ekspedicije na Everest, Ma-llory je počeo vjerovati da se vrh nikako ne može osvojiti bez dodatnog kisika te ga je i sam počeo koristiti.109Pokusi u dekompresijskim komorama tada su već pokazali da bi čovjek naglo prebačen s razine mora na Everest, gdje količina kisika u zraku iznosi samo trećinu morske, u roku od nekoliko minuta ostao bez svijesti, a uskoro bi i preminuo. Usprkos tome, velik broj alpinista nastavio je vjerovati ideji da bi nadareni sportaš, odgovarajućih atletskih sposobnosti i rijetkih fizioloških atributa, a nakon odgovarajućeg razdoblja aklimatizacije, ipak mogao osvojiti vrh bez dodatnog kisika. Bilo je alpinista koji su, povlačeći paralele od takvog razmišljanja do logičkih krajnosti, tvrdili da korištenje dodatnog kisika predstavlja prijevaru.Reinhold Messner, slavni tirolski alpinist, 1970. je godine postao jedan od vodećih protivnika penjanja s dodatnim kisikom. Tada je izjavio da će se popesti na Everest »na pravedan način« ili nikako. Par godina nakon toga je s dugogodišnjim partnerom, Austrijancem Peterom Habelerom, zaprepastio alpinističku javnost ostvarivanjem te namjere: 8. svibnja 1978. godine, u 13 sati po lokalnom vremenu, stigli su na vrh smjerom preko Južnog sedla i jugoistočnog grebena bez korištenja dodatnog kisika. U nekim alpinističkim krugovima to se cijenilo kao prvi pravi uspon na Everest.Njihov povijesni poduhvat ipak nije u svim krugovima primljen s jednakim entuzijazmom, poglavito medu Šerpama. Većina njih jednostavno nije željela vjerovati da bi zapadnjaci uopće mogli napraviti takav poduhvat na kojem su padali i najjači Šerpe. Špekuliralo se o tome da su Messner i Habeler koristili minijaturne boce s kisikom skrivene u odjeći. Tenzing No-rgay i još neki ugledni Šerpe potpisali su peticiju kojom se tražilo da nepal-ska vlada provede službenu istragu o vjerodostojnosti ovog uspona.No, dokazi koji su potvrđivali uspon bez dodatnog kisika bili su vrlo čvrsti. Dvije godine kasnije Messner je ušutkao nevjerne duše ponovnim usponom na Everest bez kisika, s tibetanske strane, usred sezone monsuna i potpuno sam - bez pomoći Šerpa ili bilo kog drugog. O usponu kroz guste oblake i snježnu mećavu kojim je 20. kolovoza 1980. u 15 sati stigao na vrh rekao je sljedeće: »Neprestano sam bio u agoniji; nikad u životu nisam bio toliko iscrpljen.« U Kristalnom obzoru, knjizi o tom usponu, ovako opisuje bitku koja se odvijala u posljednjim metrima uspona:Kad stanem, moje tijelo postaje potpuno beživotno. Osjećam samo izgaranje pluća pri udisajima... Jedva se mičem. Nema beznađa, nema sreće, nema zabrinutosti. Nisam izgubio suštinu svojih osjećaja — izgubio sam osjećaje. U menije ostala samo volja. Ona također, nakon svakih nekoliko metara, nestaje u beskrajnom umoru. Tada ne mislim ni na što. Jednostavno se puštam da padnem... i nepomično ležim. Beskrajno dugo ostajem prazan. A onda napravim još par koraka.110

Drugi Messnerov uspon na Everest na široko se slavio kao najveći alpinistički poduhvat svih vremena.Pošto su Messner i Habeler dokazali da se Everest može osvojiti bez boca s kisikom, mase ambicioznih alpinista počele su tvrditi da se gore i treba penjati bez njih. Ako je netko imao aspiracija da postane himalajska alpinistička elita, od tada je u svojim usponima morao izbjegavati dodatni kisik. Do 1996. godine šezdesetak je muškaraca i žena došlo na Everest bez boca - petoro od njih nisu se uspjeli vratiti živi.Što se nas tiče... koliko god su neki medu nama bili ambiciozni, nitko nije pomišljao na pokušaj osvajanja Everesta bez dodatnog kisika. čak je i Mike Groom, nakon uspona bez dodatnog kisika od prije tri godine, ovoga puta namjeravao koristiti boce jer je sada bio vodič. Iz osobnog iskustva znao je da jedino tako može ispuniti svoje profesionalne obaveze — mentalno i fizički. Poput većine iskusnih vodiča na ovu planinu, Groom je smatrao da - iako je uspon na visoku planinu bez kisika prihvatljiv i, zapravo, estetski poželjan; vodič mora koristiti dodatni kisik jer u suprotnom postupa krajnje neodgovorno.Na Hallovoj ekspediciji se koristio ruski sustav za kisik — vrhunski proizvod u tom tehnološkom području. Sastojao se od krute plastične maske (kakvu su koristili i piloti MiG-ova u vijetnamskom ratu) koja je gumenim crijevom preko jednostavnog regulatora bila spojena s narančastim spremnikom kisika od čelika i kevlara. Ovi su spremnici bili manji i lakši od onih koji se koriste u ronjenju i svaki je težio oko 3 kg kad je bio pun. Prošli put na logoru III nismo spavali s dodatnim kisikom, no sada, kad smo krenuli na vrh, Rob je inzistirao na tome da ga preko noći koristimo svi. Upozoravao je kako naša »...tijela i umovi svakom minutom boravka na ovim visinama sve više propadaju. Stanice u mozgu odumiru, krv nam postaje gusta i sluzava, kapilare u mrežnicama pucaju i krvare. čak i prilikom odmora srce ludo lupa... Kisik iz boce usporava propadanje tijela i olakšava spavanje.«Imao sam najbolju volju poslušati Roba, no tome se usprotivila moja latentna klaustrofobija. Kad sam stavio masku na lice, počeo sam utvarati da me guši i nakon manje od sat vremena morao sam je skinuti. Ostatak noći proveo sam meškoljeći se bez daha. Svakih dvadeset minuta provjeravao sam nije li vrijeme za ustajanje.Nekih trideset metara ispod našeg logora, na jednako nesigurnom mjestu kao što je bilo naše, smjestili su se šatori većine drugih ekspedicija uključujući Fischerovu, južnoafričku i tajvansku. Rano ujutro, u četvrtak 9. svibnja, dok sam se ja obuvao za uspon do logora IV, tridesetšestogodišnji radnik u čeličani iz Taipeia, Chen Yu-Nan, izašao je iz šatora u namjeri da isprazni crijeva. Izašao je samo u unutrašnjim cipelama robusnih visokogorskih gojzerica - teška pogreška u ponašanju.111Istog trena kad je stao izvan šatora poskliznuo se i jurnuo niz liticu Lhotsea. Klizio je samo dvadesetak metara i naglavce uletio u ledenjačku pukotinu. Imao je ludu sreću što je pukotina zaustavila njegov pad. Šerpe koji su promatrali taj događaj odmah su spustili uže do njega, izvukli ga iz pukotine i pomogli mu da se vrati do šatora. Prošao je s lakšim ozljedama i bio je prilično prestrašen. Nitko s naše ekspedicije u tom trenu nije bio svjestan koliko se blizu nas desila nezgoda.Ubrzo poslije tog događaja, Makalu Gau je s ostatkom svojeg tima krenuo prema Južnom sedlu, a Chena su ostavili da se odmara u šatoru. Iako je Gau uporno uvjeravao Roba i Scotta da nema namjeru 10. svibnja napadati vrh, očigledno je promijenio mišljenje i krenuo gore s nama.Tog je poslijepodneva Jangbu Šerpa, nakon tegljenja opreme do Južnog sedla, silazio s logora IV u logor II. Zastao je u »trojki« da provjeri kako je Chen. Njegovo stanje se pogoršalo: postao je dezorijentiran i trpio je velike bolove. Jangbu je zaključio da Chena treba odmah spustiti, pa je s još dvojicom Šerpa započeo evakuaciju. Oko sto metara prije dna stijene Lhotsea Chen je posrnuo i pao u nesvijest. U »dvojki« je odmah zakrčao Breashearsov walkie-talkie: začuo se Jangbuov glas koji panično tumači da Chen više ne diše.Breashears i Ed Viestrus, njegov partner s IMAX-ove ekspedicije, odmah su im krenuli u susret ne bi li pomogli oživjeti Chena. Nakon četrdeset minuta, kad su stigli do njih, Chen više nije pokazivao nikakve znakove života. Iste večeri Breashears je o događaju izvijestio Gaua na Južnom sedlu: »Makalu, Chen je umro.«

»O.K.«, odgovorio je Gau. »Hvala na informaciji.« Nakon toga uvjerio je članove svoje ekspedicije da Chenova smrt ni na koji način neće utjecati na plan da u ponoć krenu prema vrhu. Breashears je bio zapanjen i prilično ljut: »Upravo sam zaklopio oči njegovog prijatelja. Odvukao sam njegovo mrtvo tijelo u dolinu, a sve što je Makalu imao reći bilo je: 'O.K.' Ne znam, možda je to stvar kulturoloških razlika. Možda je mislio da je najbolji način odavanja počasti Chenu da se nastavi prema vrhu.«U proteklih šest tjedana dogodilo se više ozbiljnih nezgoda: prije našeg dolaska u bazni logor Tenzing je pao u pukotinu; zatim je Navang dobio HA-PE s teškim posljedicama te bolesti; Ginge Fullen (mladi britanski alpinist na ekspediciji Mala Duffa) dobio je na vrhu ledopada srčani udar; Kima Sejberga (također Duffova ekspedicija) udario je komad odvaljenog seraka na ledopadu i slomio mu par rebara. No, nitko nije smrtno stradao — do danas.Vijest o Chenovoj smrti nadvila se nad logor poput tamnog oblaka, ali trideset i troje penjača trebalo je za nekoliko sati krenuti na vrh. Sjenu smrti ubrzo je zamjenilo nervozno iščekivanje. Svi smo bili toliko okupirani mislima o usponu na vrh da nimalo pažnje nismo mogli posvetiti nesreći osobe koja je stradala u našoj blizini. Bit će vremena za sjećanje kad se popnemo na vrh i vratimo u dolinu. Barem smo mislili da je tako.112DVANAESTO POGLAVLJELogor III, 9. svibnja 1996., 7300 mPogledao sam dolje. Nisam imao volje za silaz... Previše rada, previše neprospavanih noći i previše snova utrošili smo da stignemo ovamo. To nije bilo mjesto na koje ćemo se vratiti sljedećeg vikenda. Kad bismo sad krenuli dolje, kad bi to bilo moguće, bio bi to silaz u budućnost označenu velikim pitanjem: Je li moglo biti drukčije?Thomas F. Hornbein Everest: Zapadni grebenUčetvrtak ujutro, 9. svibnja, ustao sam mlitav i mamuran od neprospavane noći. Na jedvite jade sam navukao odjeću, otopio vodu i izašao iz šatora. Dok sam složio stvari u ruksak i pričvrstio dereze, većina članova moje ekspedicije već se penjala prema logoru IV. Medu njima su bili Lou Kasischke i Frank Fischerbeck. Jučer popodne bio sam uvjeren da je ekspedicija za njih završila. Iznenađen i impresioniran oporavkom članova moje kohorte uzviknuo sam frazu posuđenu iz susjednog tabora: »Hej, dečki! Samo tako!«.U žurbi da dostignem svoju ekipu pogledao sam dolje i spazio pedesetak penjača s drugih ekspedicija kako me sustižu. Najbrži medu njima već su bili pred našim logorom. Nikako nisam želio zaglaviti u onome što će sigurno postati pravi prometni čep — u najmanju ruku to bi značilo da ću stalno biti izložen salvama padajućeg kamenja. Zato sam produljio korak i odlučio se približiti čelu kolone. Ipak, pretjecanje sporijih penjača neće biti lak zadatak, jer kroz stijenu Lhotsea se provlačilo samo jedno uže.Svaki put kad bih nekoga pretjecao, morao sam se odmaknuti od užeta, a u tom trenutku bi i osrednji kamenčić bio dovoljan da me lansira prema dnu stijene. U glavi mi je neprestano bljeskalo sjećanje na Andvjev sudar s113palim kamenom. No, pretjecanje sporijih nije bilo samo psihički naporno. Za vrijeme pretjecanja morao sam papučicu gasa držati na dnu i to je trajalo beskrajno dugo. Cijelo vrijeme sam izgledao poput zagušenog juga koji pokušava preteći kolonu vozila na uzbrdici. Do kraja pretjecanja toliko bih se uspuhao da sam bio na rubu povraćanja u masku za kisik.Prvi put u životu penjao sam se s dodatnim kisikom. Trebalo mi je da se naviknem. Na ovim visinama - iznad 7000 m, blagodat korištenja dodatnog kisika bila je neprocjenjiva, ali čovjek nije toga odmah svjestan. Ja sam do te spoznaje došao upravo nakon pretjecanja trojice penjača. Dok sam se borio da dođem do zraka, činilo mi se da me maska guši, ali onog časa kad sam je skinuo postalo je jasno da mi je život bez nje mnogo teži.Do mjesta gdje se prelazi preko kršljive, žute vapnenačke stijene (prozvane Žuta pruga), uspio sam stići na čelo kolone i mogao sam si priuštiti malo mirniji nastavak uspona. Polako, ali sigurno, prošao sam priječnicu na vrhu stijene Lhotsea te se uspeo na vrh razlomljenih škriljastih stijena

nazvanih Ženevsko rebro. Napokon, uspio sam se priviknuti i na disanje kroz masku, a usto sam i na gotovo sat vremena ostavio najbližeg penjača. Samoća je na Everestu bila rijetka privilegija. Bio sam zahvalan što sam je baš danas dobio bar malo.Na vrhu Ženevskog rebra, na 7900 m, zastao sam ne bih li popio malo vode i kratko uživao u pogledu. U rijetkom zraku slika je bila beskrajno čista i oštra. čak su i daleki vrhovi djelovali na dohvat ruke. Veo oblaka povremeno je zaklanjao blistavu sliku vršne piramide Everesta na popodnevnom suncu. Škiljeći kroz teleobjektiv fotoaparata spazio sam četiri točkice kako se gotovo neprimjetno miču jugoistočnim grebenom prema Južnom vrhu. Bili su to alpinisti crnogorske ekspedicije. Ako uspiju, bit će to prva ekspedicija koja je ove godine osvojila Everest. Osim toga, to će značiti da su glasine o nevjerojatno dubokom snijegu izmišljotina, te da bismo i mi mogli stići do vrha. Ipak, oblak snijega upravo otpuhanog s vršnog grebena nije slutio na dobro. Crnogorci su se prema vrhu probijali kroz strahovit vjetar.U jedan poslijepodne stigao sam na Južno sedlo — odskočnu dasku za vrh. Ova široka udubina u grebenu između Lhotsea i Everesta, na 7900 m visine, zapravo je goletni plato dugačak poput četiri, a širok poput dva nogometna igrališta. činili su ga vjetrom išibani led i ispuhane kamene gro-made. Na istoku se, prema Tibetu, ruši oko 2000 metara niz stijenu Kang-šunga, a na zapadu oko 1200 metara prema Bijeloj dolini. Na najzapadnijem dijelu sedla i na jedinom komadiću suhog da, nedaleko od ruba ponora114i utopljeni u više od tisuću potrošenih boca kisika1 smjestili su se šatori logora IV. Ako igdje na svijetu postoji samotnije i otudenije mjesto - ne bih ga želio vidjeti.Kad se zračnim masama na putu ispriječi Everest, najniže mjesto preko kojeg se mogu preliti na drugu stranu upravo je Južno sedlo. Ovdje vjetar postiže nevjerojatne brzine i nije ništa neobično da tu puše jače nego na vrhu. Dok su se na okolnim padinama mirno taložile debele naslage snijega, neprestani uragani koji u proljeće gospodare Sedlom na njemu su suvereno oblikovali krajobraz od golog kamena i leda. Sve na Sedlu što nije smrznuto, jednostavno je pometeno u Tibet.U vrijeme mog dolaska do logora, šestorica Šerpa pokušavala su podignuti šatore za Hallovu ekspediciju. Radili su to na vjetru od nekih 100 km/sat. Pomogao sam im da podignu moj šator: vezao sam jedan njegov kraj za odbačenu bocu kisika i zaglavio je ispod najvećeg kamena kojeg sam mogao pridignuti. Nakon toga sam se uvukao u zaklon da dočekam ostatak grupe i ugrijem promrzle ruke.Kako je poslijepodne odmicalo, vrijeme se kvarilo. Uskoro se na Sedlu pojavio Jangbu Lopsang, Fischerov sirdar, svinut pod teretom od nekih trideset i pet kilograma. Gotovo polovica te mase pripadala je satelitskom telefonu s pratećom opremom: Sandy Pittman imala je namjeru s 8000 m slati izvještaje za internet. Posljednji čovjek iz moje ekspedicije stigao je tek u pola pet, a još kasnije stigli su neki ljudi iz Fischerove. U to vrijeme na Sedlu se već razbuktalo ozbiljno nevrijeme. S mrakom su došli i Crnogorci. Nije im uspjelo. Odustali su ispod Hillarvjeve stepenice.Vremenske prilike i njihov neuspjeh nisu bili dobra uvertira u naš uspon, koji je trebao početi za manje od šest sati. Dolaskom na Sedlo svi su postupili jednako: uvukli su se u najlonska skrovišta i pokušali malo drijemati. Zbog lupetanja stijenki šatora i neizvjesnosti trenutka, ozbiljno spavanje nije dolazilo u obzir.Šator sam dijelio s kanadskim kardiologom Stuartom Hutchinsonom. Rob, Frank, Mike Groom, John Taške i Yasuko Namba bili su u drugom, a'iskorištene boce kisika nakupljale su se na Južnom sedlu od 1950. godine i pomalo ga zatrpavale, no zahvaljujući trajnom projektu uklanjanja otpada koji je ekspedicijom »Sagarmatha Environmental Expedition« 1994. započeo Scott Fischer, danas ih ima mnogo manje nego prije. Veliki doprinos uklanjanju boca dao je Brent Bishop, sudionik te ekspedicije (sin poznatog Barrvja Bishopa, fotografa Nationalgeographica koji je još 1963. bio na Everestu). On je pokrenuo izuzetno uspješnu akciju, financiranu od tvrtke Nike, prema kojoj je Šerpa za svaku bocu viška koju donese s Južnog sedla dodatno plaćen. Neke tvrtke koje vode ekspedicije na Everest (medu njima i Adventure Consultants Roba Halla, Mou-ntain Madness Scotta Fischera i Alpine Ascents International Todda Burlesona) s punim su entuzijazmom podržale Bishopovu akciju. Zahvaljujući

tome, od 1994. do 1996. s visokih je dijelova planine uklonjeno više od 800 boca kisika.115Lou, Beck Weathers, Andy Harris i Doug Hansen u trećem šatoru. Ovs treća ekipa već je bezbrižno drijemala kad su kroz vjetar začuli nepoznati glas: »Pustite ga unutra! Brzo, jer će inače umrijeti!« Lou je otvorio vrata šatora i istog trena ugledao bradato lice kako se nemoćno strovaljuje u njihov šator. Bio je to Bruce Herrod, jedini preostali član južnoafričke ekspedicije sa stvarnim alpinističkim referencama. Ovaj ljubazni tridesetsedmogo-dišnjak vodio je prethodnicu na Južno sedlo.»Bruce je bio u velikoj nevolji«, prisjeća se Lou. »Tresao se u groznici, bio je vrlo bunovan i iracionalan. Ležao je potpuno bespomoćno. Bio je toliko pothladen da je jedva mogao govoriti. Ostatak njegove ekipe očito je bio negdje na Sedlu ili na putu za Sedlo, ali on uopće nije znao gdje bi oni mogli biti, niti kako da pronađe svoj šator. Dali smo mu tekućine i pokušali ga ugrijati.«Niti s Dougom nije bilo dobro. Beck kaže da je: »... Doug izgleda« jako loše. Žalio se da već par dana uopće nije spavao niti jeo. Ipak, bio je odlučan u namjeri da na sebe stavi opremu i krene gore kad dode vrijeme za polazak. Bio sam prilično zabrinut jer sam ga već dobro upoznao. Znan da su ga punu godinu dana izjedale frustracije zbog odustajanja odmah ispod vrha. To ga je žderalo doslovno svaki dan. Bilo je jasno da si neće dozvoliti drugi poraz. Odlučio je ići gore dokle god mu srce tuče.«Te je noći na Sedlu bilo više od pedeset ljudi. Svi su bili stisnuti u gustoj gomili šatora, no usprkos gužvi zrakom je lebdio neki čudni osjećaj usamljenosti. Zbog brujanja vjetra nije bilo nikakvih razgovora medu šatorima. Jo nigdje nisam bio toliko otuđen od ljudi pored mene — emocionalno, du hovno i tjelesno — kao na ovom od Boga zaboravljenom mjestu. S tugom san shvatio da smo samo načelno bili ekipa. Iako bismo za par sati trebali krenuti kao grupa, svatko će se penjati sam. Nećemo biti povezani nikakvim uže tom, niti ćemo dijeliti imalo ozbiljnijeg osjećaja lojalnosti. Svatko od nas bio je zatvoren u svojem svijetu i sa svojim ambicijama. Nisam bio ništa drugačiji. Na primjer, toplo sam se nadao da će Doug stići do vrha, ali ako bi on morao odustati ne bih niti trena oklijevao oko svog nastavka uspona.U nekim drugim okolnostima ovakve spoznaje bi me prilično deprimirale, no sada sam bio toliko zaokupljen vremenskim prilikama da nisam mario ni za što drugo. Ako se vjetar ne počne smirivati, i to odmah, vrh će za nas ostati nedostupan. Prošlog tjedna Šerpe su opremili Sedlo sa 163 kg kisika, tj. 55 boca. Iako je to naizgled mnogo, to je bilo dovoljno tek za jedan pokušaj uspona za trojicu vodiča, osmero klijenata i četvoricu Šerpa. Zalihe kisika su se stalno trošile - i dok smo mirno ležali u svojim šatorima. U slučaju nužde mogli bismo zatvoriti ventile na bocama i na taj način na Sedlu živjeti oko 24 sata. No, zatim bismo bez zavlačenja morali krenuti ili gore ili dolje.Ipak, mirabile visu. Oluja je u 19 i 30 iznenada prestala. Herrod je ispu-zao iz Louovog šatora i oteturao u potrazi za svojom grupom. Temperatura116rje bila debelo ispod nule, ali vjetra gotovo uopće nije bilo — izvrsni uvjeti za uspon na vrh. Hali je pogodio u sridu. čini se da je savršeno isplanirao vrijeme za uspon. »Jonno! Stuart!« viknuo je iz svojeg šatora, »izgleda da je red na nama. Dragi moji, u pola dvanaest budite spremni za rock'n'roll!« U tišini smo počeli spremati opremu za uspon i pili čaj. Svi smo se prilično napatili da bismo stigli do ovog trenutka. Od logora II, od prije dva dana, nisam ništa jeo niti sam spavao — poput Douga. Svaki put kad bih zakašljao osjetio bih bolove u poderanom prsnom košu, kao da mi netko nožem čeprka pod rebrima, i to bi mi izvlačilo suze na oči. No, želim li tulumariti na vrhu svijeta, moram zanemariti te slabosti i stoički nastaviti dalje.Dvadeset i pet minuta prije ponoći na lice sam stavio masku, uključio čeonu svjetiljku i izašao u mrak. Bilo nas je petnaestero: trojica vodiča, puni sastav od osmero klijenata i Šerpe Ang Dorje, Lakpa Ciri, Navang Norbu i Kami. Dvojicu preostalih Šerpa Hali je ostavio u šatorima za podršku i pomoć u slučaju nevolje.Grupu Mountain Madnessa činili su vodiči Fischer, Beidleman i Boukrijev; šestorica Šerpa i klijenti Charlotte Fox, Tim Madsen, Klev Schoening, Sandy Pittman, Lene Gammelgaard i Martin Adams2.

Oni su Južno sedlo napustili pola sata nakon nas. Lopsang je predvidio da će petoro Šerpa ekspedicije Mountain Madnessa ići na vrh, a dvojica će ostati na Sedlu za podršku, no Scott mu je pobrkao račune: »Scott otvori srce i kaže mojim Šerpama: 'Svi mogu ići na vrh.'«3Na kraju, Lopsang je djelomično zanemario Fischerovu odluku i jednom Šerpi, svojem rođaku Pembi »Velikom«, naredio da ostane u logoru. Priznaje: »Pemba ljut na mene, ali ja mu kažem: 'Ti moraš ostati ili ti više neću dati posao.' Zato on ostane u logor IV.«Odmah nakon Fischerove grupe logor je napustio i Makalu Gau sa dvojicom Šerpa. Time je besramno pregazio obećanje da niti jedan Tajvanac neće krenuti na vrh istog dana kad i mi. Južnoafrikanci su također imali u planu da na vrh krenu danas, ali pokajnički uspon s logora III na Sedlo toliko ih je izmorio da uopće nisu izlazili iz svojih šatora.Sve u svemu, u ponoć je trideset i troje alpinista krenulo prema vrhu. Iako smo krenuli kao pripadnici triju ekspedicija, naše su se sudbine već počele ispreplitati — a sa svakim metrom uspona bit će povezane sve tjesnije.2S Fischerove liste za vrh nedostajali su klijenti Dale Kruse - ostao u baznom logoru boreći se s nedavno zadobivenim problemom HACE-a, i Pete Schoening - šezdesetosmogo-dišnji veteran koji je odlučio da ne ide iznad Logora III nakon što su liječnici (Hutchinson, Taške i Mackenzie) iz kardiograma očitali potencijalno opasnu anomaliju u radu srca.^Većina visinskih nosača na Everestu 1996. željela je dobiti priliku da se uspne na vrh. Njihovi skriveni motivi nisu bili ništa drukčiji od motiva zapadnjaka, ali barem djelomično to je bila i sigurnost dobivanja posla. Lopsang je to lijepo rekao: »Kad se Šerpa popne na Everest, lako pronaći posao. Svatko želi zaposliti tog Šerpu.«117***Noć je bila hladna i bajkovito lijepa, a što smo dulje bili vani to je bilo ljepše. Sa smrznutog neba sijalo je bezbroj zvijezda — više nego što sam ikad vidio. Ovalni mjesec dizao se preko 8483 m visokog Makalua i prelijevao bijelu svjetlost po padinama ispod mene. Uopće nije bilo potrebe za čeonom svjetiljkom. Daleko na jugoistoku, uz granicu Nepala i Indije, iznad malaričnih močvara Teraia, kolosalne munje parale su nebo i obasjavale rajske vrtove nestvarnim plamenovima narančaste i plave svjetlosti.Tri sata nakon što smo napustili Sedlo, Frank je zaključio da s današnjim danom nešto nije u redu. Istupio je iz kolone, okrenuo se i vratio u logor. Time je završio njegov četvrti pokušaj osvajanja Everesta.Nedugo potom Doug je također istupio iz kolone. Prema Louovom sjećanju dogodilo se sljedeće: »Bio je malo ispred mene. Odjednom je istupio iz prtine i jednostavno ostao stajati sa strane. Kad sam stigao do njega rekao mi je da mu je hladno, da se osjeća loše te da je odlučio odustati.« Potom je do njega stigao Rob, koji je čuvao začelje kolone. Uslijedio je kratki razgovor koji nitko nije čuo. Nitko ne zna što su pričali, ali Doug se poslije razgovora vratio na prtinu i nastavio s usponom.***Dan prije polaska iz baznog logora, Rob nas je sve okupio u velikom šatoru i ondje nam održao lekciju o važnosti poštivanja njegovih odluka u zadnjem danu uspona: »Nikakvu neposlušnost neću tolerirati.« Pri tome je posebnu pozornost posvetio meni: »Ono što kažem morate bez pogovora poslušati. Gore je moja riječ zakon. Ukoliko se s nečim ne slažete, rado ću to s vama raspraviti, ali kad se vratimo. Nikako dok smo gore! Jasno?«Jasno je da bi najvjerojatniji uzrok sukoba mogla biti odluka o odustajanju prije vrha. No, u njegovoj zabrinutosti bilo je još nešto. Tijekom aklimatizacije Rob nam je dopuštao malo veću slobodu kretanja - na primjer, meni je ponekad dopuštao da odem i dva sata ispred grupe. No, sada je napomenuo da nas u prvoj polovici uspona želi imati sve na okupu. »Dok svi ne stignemo do vrha jugoistočnog grebena«, a to se odnosilo na zarav-nanje na grebenu, na 8400 m, prozvano Balkon - »nitko se ne smije udaljiti više od sto metara od ostalih. To je izuzetno važno jer ćemo se penjati po mraku, a vodiči moraju imati imaju nadzor nad svakime.«Sad, u svitanje 10. svibnja, dok smo se penjali prema vrhu, grupica ljudi na čelu kolone neprestano je zastajkivala i na strahovitoj hladnoći čekala najsporije članove ekspedicije. Ubrzo je došlo do

toga da smo Mike Groom,118Ang Dorje i ja na zasnježenoj polici sjedili gotovo sat vremena tresući se i trljajući malo ruke, malo stopala da se ne smrznu. No, više od hladnoće boljelo je vrijeme prokockano u čekanju.U 3 i 45 Mike je primijetio da smo ponovno predaleko od ostalih i da opet moramo čekati. Prislonio sam se uz neku stijenu nastojeći time izbjeći ledeni vjetar koji je puhao sa zapada. Buljio sam niz strmu padinu i pokušavao prepoznati likove koji su po mjesečini migoljili prema nama. Kad su se približili mogao sam vidjeti da su neki pripadnici Fischerove ekspedicije uspjeli dostići našu. Hallova, Fischerova i tajvanska ekspedicija sada su činile jednu dugu, mjestimično prekinutu liniju. A zatim sam uočio nešto neobično.Oko dvadeset metara niže, visoka figura u žutoj pernatoj jakni i hlačama je uzetom duljine jednog metra doslovno bila pripijena uz leda mnogo manjeg Šerpe u crnom. Šerpa je na licu nosio masku za kisik i kroz nju puhao poput parne lokomotive dok je uz padinu, poput konja koji ore, vukao svog partnera. Taj neobični par zavidnom je brzinom prolazio pored drugih penjača, ali način uspona - tehnika kojom se pomaže onemoćalom ili ozlijeđenom penjaču nazvana short-roping — bio je očigledno vrlo opasan i neudoban za oba člana naveza. Malo po malo i prepoznao sam Šerpu — Fischerovog slavnog sirdara Lopsanga Jangbua, a uskoro i pratitelja u žutom - Sandy Pittman.Vodič Neal Beidleman, koji je također promatrao kako Lopsang tegli Pittmanicu, sjeća se tog prizora: »Kad sam ih dostigao, Lopsang se oslanjao na padinu. Poput pauka se pridržavao za stijene, pri tom čvrsto držeći Sandy na kratkom užetu. Djelovali su nespretno i prilično opasno. Nisam znao što da mislim i što da mu kažem.«Oko 4 i 15 Mike je dao znak da možemo nastaviti s usponom, pa smo Ang Dorje i ja krenuli najbrže što smo mogli s ciljem da se što prije ugrijemo. S prvom svjetlosti koja je rasplamsala istok mogli smo na stjenovitom, terasastom terenu prepoznati široki jarak pun rastresitog snijega. Po njemu smo, prteći put kroz snijeg dubok do koljena, u 5 i 30 stigli do vrha jugoistočnog grebena. Prve zrake sunca upravo su obasjale nebo. U pastelnim bojama jutra i u isprekidanom reljefu na horizontu stajala su tri od pet najviših vrhova na svijetu. Na visinomjeru sam očitao 8414 m.Hali nam je vrlo jasno dao do znanja da nitko ne smije dalje dok se cijela grupa ne okupi na ovoj terasi. Sjeo sam na ruksak i čekao. Kad su posljednji iz naše grupe, Rob i Beck, napokon stigli, ja sam na grebenu sjedio već više od sat i pol. Dok sam čekao, Fischerova i tajvanska ekspedicija prošle su naprijed. Bio sam silno isfrustriran zbog gubljenja toliko vremena i pozicije u koloni. No, istovremeno sam razumio Hallov način razmišljanja i prigušio sam negativne osjećaje.119U svom tridesetčetverogodišnjem alpinističkom iskustvu naučio sar da najveće nagrade u planinarstvu dolaze kroz samopouzdanje, kroz sposob nost odlučivanja u ključnim trenucima, nošenje s posljedicama tih odluk; te iz osobne odgovornosti. Ovdje sam otkrio da jednom kada potpišeš ugc vor kao klijent, više nemaš pravo na tu samobitnost. Odgovoran vodič iz s gurnosnih razloga neće dopustiti klijentu nikakvo odlučivanje, posebno n<0 ključnim pitanjima.Iz istih je razloga kod klijenata cijelo vrijeme trajanja ekspedicije poti cana pasivnost. Šerpe postavljaju smjer, podižu logore, kuhaju i nose terete To nam je značajno uštedjelo energiju i povećalo šanse da stignemo d vrha, ali mene je to činilo prilično nezadovoljnim. Ponekad bih se osjeća kao da nisam ja taj koji se penje na Everest, već netko drugi. Iako sam svo jevoljno prihvatio ulogu klijenta na Hallovoj ekspediciji, nikad joj se nisam uspio prepustiti. Zato sam u 7 sati, kad je Hali napokon stigao do Balkon1 pustio uzde, bio sretan kao dijete.Jedan od prvih pored kojih sam prošao bio je Lopsang. Klečao je iznai hrpice bljuvotine. U normalnim okolnostima bio je najjači čovjek u eh pediciji za koju je radio, iako nikad nije koristio dodatni kisik. Na kraju eh pedicije bio je pun samohvale: »Na svaku planinu na koju se penjem - idem prvi, fiksiram užad. Prošle godine na Everestu s Robom Hallom išao prvi od baznog logora do vrha. Svu užad fiksirao.« Mjesto na začelju Fischerove grupe, na kojem se našao jutros, nije bilo mjesto za njega i govorilo je da nešto nije u redu.

Jučer popodne Lopsang se iscrpio noseći satelitski telefon za Pittma nicu s logora III na logor IV. Taj je telefon bio dodatak već postojećem teretu u njegovom ruksaku. Kad je Beidleman na logoru III vidio Lopsanga svi-nutog pod teretom od trideset i pet kilograma, rekao mu je da nije nužno odnijeti taj telefon do Južnog sedla. Predložio mu je da ga ostavi na logoru III. »Ne želim nositi telefon«, pričao je kasnije Lopsang, »malo zato što jed va radi na logor III i zato jer ne vjerujem da će raditi u jače hladnom surovom na logor IV4. Ali Scott mi kaže: 'Ako ne uzmeš ti, uzet ću ja.' Zat> ja uzmem telefon, vežem ga na svoj ruksak i nosim na logor IV... zbog toga ja vrlo umoran.«Povrh toga, Lopsang je još pet-šest sati iznad Južnog sedla teglio samu Pittmanicu. To ga je postupno sve više iscrpljivalo i napokon udaljilo od mjesta »prvog na brdu«, onog koji postavlja smjer. Lopsangov neuobičajeni izostanak s čela kolone utjecao je na ono što će se kasnije dogoditi, pa je nje gova odluka da vuče Pitmanicu izazvala kritike i osude. Beidleman kaže da^Na Logoru IV telefon uopće nije radio.120mu »uopće nije jasno zašto je Lopsang povukao Sandy. Kao da je zaboravio što bi trebao raditi i koji su mu prioriteti.«Što se tiče Pittmanice, ona uopće nije tražila da ju netko nosi. Logor IV napustila je na čelu Fischerove grupe, a Lopsang joj je neočekivano pristupio, izdvojio je iz kolone i jedan kraj svojeg užeta vezao za karabiner na njezinom pojasu a da ju ništa nije pitao. Drugi kraj na kratkom razmaku je vezao za svoj pojas i počeo je vući. Ona tvrdi da ju je Lopsang vukao uzbrdo protiv njezine volje, no u zraku ostaje pitanje: zašto si je jedna tvrdokorna Nju-jorčanka (bila je toliko samouvjerena da su joj neki Australci u bazom logoru nadjenuli nadimak »Sandy Pit Buli«) dopustila takav tretman i zašto nije jednostavno prekinula pupčanu vezu s Lopsangom? Sve što je morala učiniti jest da rukom posegne za karabinerom i iskopča ga.Pittmanica to nije učinila - kako lijepo kaže - iz poštovanja prema Lopsangovom autoritetu: »Nisam željela povrijediti Lopsangove osjećaje.« Osim toga, dodaje da nije gledala na sat, ali joj se čini da ju je vukao »jedan sat do sat i pol«5, a ne pet do šest sati (kao što to tvrdi nekoliko drugih penjača, pa i sam Lopsang).Što se pak Lopsanga tiče... kad smo ga pitali zašto je vukao Sandy, a već je prije u više navrata prema njoj otvoreno iskazivao prijezir — dao je proturječne odgovore. Peteru Goldmanu (odvjetniku iz Seattlea koji se s Fischerom i Lopsangom 1995. popeo na Broad Peak i koji je bio jedan od Scottovih najstarijih i najvjernijih prijatelja) dao je jednu verziju: u mraku je Pittma-nicu zamijenio s Leneom Gammelgaardom, klijentom iz Danske i čim je u svitanje shvatio pogrešku — prestao ju je vući. Drugom prilikom, u podu-ljem intervjuu sa mnom dao je drugu verziju: uporno je i prilično uvjerljivo tvrdio kako je cijelo vrijeme znao da vuče Sandy Pittman, a tako je odlučio: »... jer Scott želi da svi klijenti dodu na vrh, a ja mislim da će San-dy biti najslabiji član i da će ići najsporije, zato uzmem nju prvu.«Inače vrlo razborit mladi čovjek, Lopsang je bio vrlo privržen Scottu. Bilo mu je prilično jasno koliko je njegovom prijatelju i poslodavcu važno da Pittmanica dode na vrh. Zapravo, u jednom od posljednjih Fischerovih razgovora s Jane Bromet i sam je spomenuo: »Ako Sandy dode do vrha, mogu se kladiti da će s tim završiti na televizijskim predstavama. Što misliš, bi li tada u trenutak svoje slave mogla uključiti i mene?«Prema Goldmanu: »Lopsang je bio potpuno odan Scottu. Vukao bi nekoga na kratkom užetu gore samo kad bi mislio da Scott tako želi.«Pittmanicom sam taj i druge događaje pretresao u sedamdesetominutnom telefonskom razgovoru šest mjeseci po povratku s Everesta. Osim u svrhu rasvjetljavanja nekih događaja vezanih uz to što ju je Lopsang vukao uzbrdo, tražila je da u knjizi ne spominjem niti jedan dio našeg razgovora, pa tu želju poštujem.121Što god motiviralo Lopsanga da vuče Sandy, njegova odluka da to učii nije u tom trenutku izgledala kao posebno opasna pogreška. No, bit će t kamenčić u mozaiku pogrešaka koji je polako dobivao konačni izgled polako i nepovratno broj kamenčića je rastao i bilo je samo pitanje vrem na kada će prijeći preko ograde.

I122TRINAESTO POGLAVLJEJugoistočni greben, 10. svibnja 1996., 8415 mDovoljno je da ti kažem da [Everest] ima najstrmije grebene i najgroznije provalije koje sam ikad vidio, i da su sve priče o blagim snježnim padinama — bajke...Draga moja, sve to skupa je vrlo uzbudljiv posao. Teško je opisati koliko sam svim time opsjednut i što će od svega biti. A sva ta ljepota!George Leigh Mallorv u pismu svojoj supruzi, 28. lipnja 1921.Preživjeti iznad Južnog sedla, u zoni smrti, uvelike znači utrkivati se s vremenom. Kad smo krenuli s logora IV svaki je klijent nosio po dvije boce kisika, a treća ga je čekala u gomili koju su Šerpe donijeli na Južni vrh. Pri štedljivom protoku od dvije litre na minutu, svaka boca trajala je pet do šest sati, tj. i najštedljiviji medu nama imali su dovoljno zaliha do četiri ili j>et popodne. Nakon toga svi ostajemo bez dodatnog kisika. Ovisno o tome kakve su čije fiziološke predispozicije i koliko je tko aklimatiziran, mogli bismo još neko vrijeme funkcionirati u zoni smrti — ali bilo bi to jalovo i kratko bi trajalo. Svakim trenom bili bismo sve više pothladeni, ponašali bismo se sve iracionalnije, počeli bismo dobivati smrzotine, a HAPE i HACE bili bi sve izvjesniji. Svakim trenom smrt bi bila sve bliže.Hali je već četiri puta bio na Everestu i jako je dobro znao koliko su brzina uspona i silaska važne. Bio je svjestan da su penjačke sposobnosti nekih klijenata vrlo klimave i zato se odlučio na fiksiranje užadi preko najzahtjevnijih dijelova puta. Time uspon postaje sigurniji i brži. No, zabrinjavala ga je činjenica da ove sezone još nitko nije stigao do vrha, a to je značilo da na najtežim mjestima užad još nije fiksirana.123Goran Kropp odustao je stotinjak metara niže od vrha, ali ionako se i solo usponu nije zamarao postavljanjem užeta. Crnogorci su stigli čak dalji od njega i fiksirali su užad, ali neiskusni alpinisti sve su zalihe potrošili n; prvih 400 metara iznad Južnog sedla. Ovdje su nepotrebno osiguravali neke relativno blage padine. Zbog toga nas je na nazubljenim skokovima jugois točnog grebena dočekalo svega nekoliko prastarih i ofucanih ostataka o( prošlih ekspedicija, koji su sporadično virili iz leda.Hali i Fischer predvidjeli su takvu mogućnost, pa su još u baznom lc goru organizirali zajednički sastanak s vodičima. Dogovoreno je da će viso kogorski sirdari, Ang Dorje i Lopsang, s još po jednim Šerpom iz svake ekspedicije, krenuti s logora IV sat i pol prije svih ostalih. To bi im trebalo biti dovoljno vremena da fiksiraju užad na najzahtjevnijim dijelovima prije nege stignu klijenti. Beidleman se sjeća da je: »... Rob jasno dao do znanja koliko je važno da se to napravi. Pod svaku je cijenu želio izbjeći nastajanje uskih grla koja oduzimaju dragocjeno vrijeme.«Ipak, iz nepoznatih razloga niti jedan Šerpa nije s Južnog sedla krenuo prije nas. Možda ih je olujni vjetar, koji je puhao do 19 i 30, spriječio da krenu u planirano vrijeme. Nakon ekspedicije, Lopsang je uporno tvrdio da su Hali i Fischer jednostavno odustali od tog plana. Navodno su dobili pogrešnu informaciju prema kojoj su Crnogorci već obavili taj posao do visine Južnog vrha.Ako su te Lopsangove tvrdnje i točne, trojica preživjelih vodiča - Beidleman, Groom i Boukrijev - nisu ništa znali o promjeni plana. Osim toga, da je plan o fiksiranju užadi stvarno bio napušten, tada ne bi bilo potrebe da Lopsang i Ang Dorje krenu s logora IV prvi, kao što su učinili, svaki sa 100 m užeta.Kako god bilo, iznad 8300 m pred nama nije bilo fiksirano niti jedno uže. Ang Dorje i ja stigli smo do Balkona u 5 i 30, čitavih sat vremena ispred ostatka naše grupe. Imali smo dovoljno vremena da odemo naprijed i postavimo užad. No, Hali mi je strogo zabranio svaki odlazak ispred ostalih, a Lopsang je bio daleko ispod nas vukući Pittmanicu. Stoga, u tom trenutku nije bilo nikoga da pomogne Ang Dorjeu.Ang Dorje je uvijek bio tih i mrgodan, ali kad smo gore sjeli i gledali izlazak sunca postao je posebno tmuran. Svi moji pokušaji da s njime započnem razgovor pali su u vodu. Nedostatak smisla za humor pripisao sam bolesnom zubu koji ga je proganjao već dva tjedna... a možda ga je morila i

uznemirujuća vizija koju je imao prije četiri dana: zadnje večeri u baznom logoru Šerpe su, slaveći početak uspona na vrh, ispili veću količinu čanga -gustog, slatkog piva dobivenog iz riže i prosa. Sljedećeg jutra Ang Dorje se probudio prilično mamuran i zabrinut. Prije prolaska kroz ledopad povjerio124je prijatelju da su ga protekle noći proganjali duhovi. Pobožan mladić, kao što je Ang Dorje, nikako nije mogao zanemariti tako zle slutnje.No, možda je jednostavno bio ljut na Lopsanga. Ionako ga je smatrao razmetljivcem. Obojica su bila zaposlena na Hallovoj ekspediciji 1995. i tada se vidjelo da ne mogu raditi zajedno.Te je godine Hallov tim do Južnog vrha stigao prekasno — tek oko 13 i 30, a na posljednjoj dionici vršnog grebena čekao ih je dubok i nestabilan snijeg. Hali je poslao australskog vodiča Guya Cottera i Lopsanga naprijed u izvidnicu. Ta odluka prvo je uvrijedila Ang Dorjea, koji je bio sirdar. Nešto kasnije, Hali je donio odluku o prestanku uspona te je javio Cotteru i Lop-sangu da se vrate natrag. Lopsang je tada već bio ispod Hillarvjeve stepenice i odlučio je ignorirati njegovu zapovijed. Razvezao se od Cottera i nastavio s usponom prema vrhu. Ovakvo nepoštivanje naredbe jako je razljutilo Halla, a Ang Dorje se, likujući, pridružio njegovom nezadovoljstvu.Sad je, usprkos činjenici da su zaposleni u različitim ekspedicijama, Ang Dorje ponovno morao raditi s Lopsangom — ponovno na dan uspona i ponovno je Lopsang izvodio gluposti. Proteklih je šest tjedana Ang stalno radio više nego što se tražilo od njega, no sad je bilo očigledno da mu je svega dosta. Mrzovoljno je sjedio u snijegu pored mene i čekao Lopsanga, a užad je ostala nefiksirana.Zbog toga sam na 8500 m, oko sat i pol nakon pokreta s Balkona, uletio u prvi prometni čep. Gomila ljudi s više ekspedicija stigla je do niza masivnih stjenovitih skokova na kojima je za siguran prolaz bilo potrebno osiguravanje uzetom. Klijenti su se već gotovo sat vremena nemirno vrpoljili u podnožju stijena, a za to vrijeme se Beidleman, umjesto posrnulog Lopsanga, penjao i postavljao uže.Ovdje su nestrpljivost i tehničko neiskustvo Yasuko Nambe umalo izazvali katastrofu. Ova uvažena poslovna žena, uposlena u tvrtki Federal Express u Tokiju, nije se uklapala u stereotip blage i pokorne sredovječne Japanke. Jednom mi je kroz smijeh pričala kako kod kuće čišćenje i kuhanje obavlja suprug. Njezin je odlazak na Everest u Japanu izazvao pravu manju medijsku pompu. Proteklih je tjedana na ekspediciji redovito bila spora i nesigurna, ali danas je, nadohvat vrhu, bila sva naelektrizirana. John Taške je s Yasuko dijelio šator na logoru IV: »Otkad smo stigli na Južno sedlo, Yasuko je bila potpuno usmjerena na vrh — bila je gotovo kao u transu.« Od Sedla je krenula ekstremno snažno i stalno se gurala na čelo kolone.Dok je Beidleman, tridesetak metara iznad nas, tražio prolaz kroz stijenu, neobuzdana Yasuko ukopčala je žimar u uže čiji drugi kraj vodič još nije nigdje pričvrstio. Upravo u trenutku kad je namjeravala opteretiti uže, Mike Groom je spazio njezin naum, spriječio je u tome i pristojno prekorio125zbog nestrpljivosti. Da je slučajno opteretila uže, povukla bi Beidlemana i provaliju, a za njim bi poletjela i sama.Prometni čep u podnožju stijena je sa svakim novopristiglim penjačer bio sve dulji i oni zadnji u redu bili su osuđeni na dodatno zaostajanje. Jutr> je već prilično poodmaklo kad su stigli Stuart Hutchinson, John Taške i Loi Kasischke s Hallom na začelju. Ispred njih su bili Tajvanci koji su se kretal prilično tromo i ovaj zastoj ih je prilično zabrinuo. »Tajvanci su se penjal na vrlo neobičan način - jedan blizu drugoga«, kaže Hutchinson, »poput kriški narezanog kruha, pa ih je bilo gotovo nemoguće prestići. Mnogo smc vremena izgubili čekajući da se popnu po užadi.«Još u baznom logoru, Hali je bio u dilemi hoće li kao krajnji rok za uspon odrediti 13 ili 14 sati. Nakon toga bismo trebali završiti s usponom be obzira na to gdje se u tom trenutku nalazimo. Svoju konačnu odluku nikad nam nije rekao. To je bilo malo neobično jer je inače mnogo pričao o važnosti zadavanja rokova i njihovog poštivanja. Ostali smo na nejasnom dogo voru da će Hali s konačnom odlukom čekati do zadnjeg dana. čekat ć točnu vremensku prognozu, razmotriti sve

okolnosti i osobno će preuzeti odgovornost da svakoga okrene u pravo vrijeme.Do sredine prijepodneva 10. svibnja još uvijek nije objavio svoju odluku o krajnjem roku za uspon. Hutchinson, po prirodi konzervativac, očekivao je da će odluka pasti na 13 sati. Kad mu je, oko 11 sati, Hali priopćio da je vrh još na nekih tri sata pred njima, Hutchinson je počeo gubiti nadu u uspjeh. »činilo mi se potpuno nemoguće da bismo do vrha mogli stići prije 13 sati«, kaže Hutchinson. Uslijedila je kratka diskusija s Taskeom i Kasischkeom. Kasischke se odmah usprotivio priznavanju poraza, no Taške i Hutchinson su bili uvjere ni da neće stići do vrha. U 11 i 30 sva su trojica okrenula vrhu leda i krenu )a dolje. Mai) je s njima pos)ao Šerpe Kami ja i Lakpu Cirija.Odluka o odustajanju sigurno je bila izuzetno teška za svu trojicu, jednako kao i za Franka Fischbecka koji je odustao nekoliko sati ranije. U planinarenju cilj snažno obuzme čovjeka, pa se od njega teško odustaje. Kro/ cijelo trajanje ekspedicije svi smo živjeli prilično mizeran i opasan život. L takvim okolnostima mnogi bi prosječni ljudi već odavno spakirali svoje stvari i otišli kući. Ovako daleko na Everest mogli su stići samo ljudi neobično tvrdokorne naravi.Na nesreću, ti ljudi koji su programirani da ignoriraju vlastitu patnju jednako tako nisu u stanju jasno razlikovati kritične znakove opasnosti i prijetnju. To čini srž dileme pred koju svaki penjač na Everest prije ili kasnije mora doći: da bi uspio moraš biti izvanredno uporan, no ako si pretjerano uporan - imaš dobre šanse da stradaš. Povrh toga, iznad 8000 metara će groznica koju stvara blizina vrha lako zasjeniti svaku razumnu odluku. Zbog toga su padine Everesta pune leševa.126Taške, Hutchinson, Kasischke i Fischbeck potrošili su svaki po 70.000 dolara i proživjeli su tjedne agonija da bi bili nagrađeni jednim jedinim pokušajem uspona na vrh. Svi su oni ambiciozni ljudi i nisu naviknuti na gubljenje, a posebno ne na odustajanje. Pa, ipak, suočeni s vrlo vjerojatnim porazom bili su među rijetkima koji su tog dana donijeli ispravnu odluku.Dalje od stjenovitog skoka, na kojem su John, Stuart i Lou odlučili odustati, više nije bilo užadi. Odavde je put vijugao duž strmog grebena ukrašenog napuhanim snijegom. Greben je završavao na Južnom vrhu kamo sam stigao uli sati i ondje naišao na još gori prometni čep. Malo iznad nas — gotovo da bih je mogao dohvatiti kamenom — i samo malo ispod glavnog vrha, smjestila se strma stjenovita prepreka. Hillarvjeva stepenica. Zatečen, impresioniran i umoran snimio sam par fotografija i sjeo s vodičima Andvjem Harrisom, Nealom Beidlemanom i Anatolijem Boukrijevim. čekali smo da Šerpe fiksiraju uže preko spektakularno nazubljenog vršnog grebena.Primijetio sam da Boukrijev, kao ni Lopsang, nije koristio dodatni kisik. Iako je Boukrijev prethodno već dva puta bio na Everestu bez kisika, a Lopsang tri puta, iznenadilo me što im je Fischer dopustio da obavljaju posao vodiča bez tog dodatka. To svakako nije bilo u interesu njegovih klijenata. Dodatno me iznenadilo kad sam shvatio da Boukrijev nema niti ruksak. Uobičajeno je bilo da vodič nosi ruksak s uzetom, prvom pomoći, opremom za izvlačenje iz ledenjačkih pukotina, dodatnom odjećom i drugom opremom koja bi mogla zatrebati klijentima u slučaju nužde. Boukrijev je bio prvi vodič bez tih dodataka kojeg sam ikada vidio.Kasnije se ispostavilo da je s logora IV krenuo noseći oboje: bocu kisika i ruksak. Objasnio mi je kako nije imao namjeru koristiti kisik, ali je želio uza se imati bocu u slučaju da mu se »baterije isprazne« ili da mu zatreba bliže vrhu. No, kad je stigao do Balkona tamo je ostavio svoj ruksak, a bocu, regulator i masku prebacio u Beidlemanov. Zbog toga što nije udisao dodatni kisik, želio je u strahovito rijetkom zraku iskoristiti sve mogućnosti i teret svesti na minimum.Povjetarac od tridesetak kilometara na sat nosio je s grebena perjanicu oblaka daleko preko stijene Kangšunga, a iznad naših glava nebo je bilo nestvarno plavo. Izvaljen na suncu, na 8750 metara, utopljen u debelo pernato odijelo i u hipoksičnoj letargiji pogledom sam šarao preko krova svijeta i potpuno izgubio pojam o vremenu. Nitko od nas nije mnogo pažnje pridavao činjenici da su Ang Dorje i Navang Norbu, drugi Šerpa iz našeg tima, mirno sjedili pored nas i pijuckali čaj bez imalo žurbe da krenu dalje. Oko 11 i 40 Beidleman je usputno upitao: »Hej, Ang Dorje, ideš li fiksirati uže ili ne?« Uslijedio je brz i nedvosmislen odgovor: »Ne.« Vjerojatno je razlog takvoj odlučnosti bio u tome što ponovno nije bilo niti jednog Fischerovog Šerpe da sudjeluje u poslu.127Uznemiren zbog mnoštva koje se okupilo na Južnom vrhu, Beidleman je pozvao Harrisa i

Boukrijeva da sami postave užad. čuvši to, odmah sam se ponudio u pomoć. Beidleman je iz ruksaka izvadio 50-metarsko uže, ja sam uzeo drugo iz Ang Dorjeovog i u podne smo sva četvorica krenuli fiksirati užad duž vršnog grebena. No, do tada smo već izgubili dodatnih sat vremena.***Dodatni kisik nije blagodat koja od boravka na Everestu stvara ugođaj kao da ste na moru. Regulator na boci propuštao je nešto manje od dvije litre kisika na minutu i iznad Južnog vrha sam poslije svakog težeg koraka morao stati i tri-četiri puta duboko udahnuti. Zatim bih napravio još jedan korak i ponovno stao po nova četiri udaha - to je bio najbrži ritam hoda koji sam mogao postići. Udisao sam mješavinu vanjskog zraka tek mršavo obogaćenu kisikom iz boce. Na 8800 m sam s dodatnim kisikom disao zrak kao na 7800 m bez dodatnog kisika. No, kisik iz boce imao je i neke prednosti koje nije tako lako kvantificirati.Dok sam prolazio oštricom vršnog grebena, uživao sam u neobično varljivom osjećaju sigurnosti i mira. Moja izmorena pluća gutala su mješavinu plinova, a svijet s vanjske strane gumene maske bio je izvanredno živopisan i nestvaran - kao da mi se pred zaštitnim naočalama vrti sloiv-motion film. Bio sam opijen bezbrižnošću, osjećao se neobavezno i potpuno izolirano od vanjskog svijeta. Svako malo morao bih se podsjetiti da je poda mnom, sa svake strane grebena, oko 2000 metara stvarnog bezdana, da je sve na kocki i da ću za jedan jedini šeprtljavi korak platiti životom.Nakon pola sata stigli smo do podnožja Hillarvjeve stepenice, jedne od najpoznatijih dužina u povijesti alpinizma. čine je gotovo vertikalna stijena i led u dužini od oko 12 metara. Na ovom mjestu to djeluje potpuno obeshrabrujuće. No, kao i svakog ozbiljnog alpinista obuzela me želja da se navežem na prvi kraj užeta i povedem navez preko Stepenice. Jasno je bilo da i Boukrijev, Beidleman i Haris jednako tako osjećaju i bila je hipoksična obmana očekivati da bi ijedan od njih klijentu prepustio ovako znamenitu dužinu.Na kraju, Boukrijeva je, kao najiskusnijeg i jedinog medu nama koji je već bio na Everestu, dopala ta dužnost. Beidleman je dobio ulogu drugog u navezu. Boukrijev je majstorski obavljao svoj dio posla, ali na ovoj je visini to bio vrlo spor proces. Dok je on mukotrpno svladavao liticu, ja sam neprestano pogledavao na sat pitajući se hoću li imati dovoljno kisika do kraja. Prvi spremnik ispraznio mi se nakon sedam sati, u 7 ujutro na Balkonu. Uz istu128računicu predvidio sam da će mi ova boca trajati do 14 sati, a očekivao sam (kako glup zaključak) da će mi to biti dovoljno vremena da stignem do vrha i natrag do Južnog vrha gdje će me čekati treći spremnik. Sad je prošlo 13 sati i počele su me moriti ozbiljne sumnje.Na vrhu Stepenice brigu sam podijelio s Beidlemanom i pitao ga bi li bilo pametnije da požurim do vrha umjesto da čekam dok on fiksira uže razvučeno duž grebena. Velikodušno mi je odgovorio: »Kreni gore. Sam ću se pobrinuti za uže.«Polako sam mrcvario posljednje metre uspona. Osjećao sam se kao da ronim, kao da se čitav svijet vrti četvrtinom stvarne brzine. Malo po malo i odjednom sam se našao na vrhu široke ledene piramide ukrašene praznom bocom kisika i izudaranim aluminijskim štapom. Ostaci budističkih molitvenih zastavica žustro su lamatali na vjetru. Iznad mene sad je bilo još samo nebo. Daleko dolje, niz stranu planine koju do sada nisam mogao vidjeti, u beskonačnost se prostirala sivosmeđe obojena tibetanska visoravan.Stajao sam na vrhu. Konačno! U meni je počela kipjeti navala snažnih osjećaja oduševljenja — nakon mnogo, mnogo odgađanja ostvario sam cilj o kojem sam sanjao još kao dječak.No, vrh je uistinu bio tek polovica puta. Svaki poriv za oduševljenjem i samopriznanjem odmah je ugušila neizvjesnost dugog i opasnog silaska koji me tek čekao.129čETRNAESTO POGLAVLJEVrh, 10. svibnja 1996., 13:12,8850 mNe samo tijekom uspona, već i pri silasku moja je volja sve više slabjela. Sto sam se dulje penjao, vrh mi se činio sve beznačajnijim. Prema svemu sam postajao sve ravnodušniji. Više se ni na što nisam mogao koncentrirati, a i pamćenje mi je slabjelo. Mentalni kolaps sada je bio teži od tjelesnog. Tako je ugodno bilo sjediti i ništa ne raditi — a zbog toga i opasno. Smrt zbog

iscrpljenosti je — kao i ona od smrzavanja — jedna od ljepših.Reinhold Messner Kristalni horizontUruksaku sam imao reklamni natpis Outsidea, malu zastavicu na koju je Linda prisila lik neobičnog guštera i još neke uspomene s kojima sam planirao napraviti niz fotografija s vrha. No, nisam dirao stvari u ruksaku. Proganjala me sve tanja zaliha kisika na leđima. Na vrhu sam ostao tek toliko da napravim četiri fotografije Andvja Harrisa i Anatolija Boukrijeva pred bizarnom oznakom vrha, a zatim sam krenuo dolje. Oko dvadeset metara niže prošao sam pored Beidlemana s Martinom Adamsom, jednim od klijenata. U prolazu smo izmijenili pozdrave, zatim sam dohvatio par kamenčića s ispuhanog grebena, stavio ih u džep i pohitao nizbrdo.Malo prije toga primijetio sam da su južne doline prekrili sitni oblačići i sakrili sve osim najviših vrhova. Adams, mali prgavi Teksašanin koji se u osamdesetima obogatio trgovanjem na burzi, iskusni je pilot koji je mnogo sati proveo gledajući oblake pod sobom. Odmah po dolasku na vrh u tim nedužnim jastučićima vodene pare prepoznao je dijamante u kruni olujnih oblaka. Objasnio mi je: »Kad pilot na nebu ugleda takve oblake, zna da se odmah mora izgubiti odatle. To sam na Everestu i učinio.«130Za razliku od Adamsa, ja nisam bio naviknut gledati kumulonimbuse s 9000 m, pa sam potpuno ignorirao ono što je samo malo dalje već bila ozbiljna oluja. Moja jedina briga bile su sve kraće zalihe kisika u boci.Petnaest minuta po odlasku s vrha stigao sam do gornjeg ruba Hillarvjeve stepenice. Ovdje je na užetu fiksiranom preko Stepenice visjela gomila penjača i moj je silazak iznenada zaustavljen. Dok sam čekao da gomila prođe Stepenicom, do mene je stigao Andy. »Jone!«, kazao je. »čini mi se da ne dobivam dovoljno kisika iz boce. Možeš li provjeriti je li možda regulator zaleđen?«Na gumenoj brtvi kroz koju u masku ulazi vanjski zrak odmah sam spazio grudu leda veličine šake. Razbio sam je vrhom cepina, a zatim zamolio Andvja da on na mom regulatoru zatvori protok kisika. Želio sam sačuvati zalihe dok ne prođe gužva. No, on je, umjesto da je zatvori, zabunom otvorio brtvu i deset minuta kasnije ja sam ostao bez dodatnog kisika. Moje kognitivne funkcije, do tog trenutka već ionako polovične, odjednom su zamrle. Osjećao sam se kao da mi je netko dao prekomjernu dozu jakog sedativa.Maglovito pamtim kako je Sandy Pittman prošla pored mene. Za njom su, nakon tko zna koliko vremena, prošli Charlotte Fox i Lopsang Jangbu. Zatim sam ugledao Yasuko. Nju je odmah ispod mene zaustavio zadnji, najstrmiji dio Stepenice. Petnaest minuta sam je nemoćno promatrao kako očajna visi na užetu i pokušava svladati posljednji metar litice. Bila je preumorna da bi u tome uspjela. Napokon je Timu Madsenu, koji je cijelo vrijeme strpljivo čekao ispod nje, dozlogrdilo: rukama ju je primio za stražnjicu i gurnuo na vrh.Nedugo za njima pojavio se i Rob Hali. Prikrivajući sve veću paniku zahvalio sam mu što me doveo na vrh Everesta. »Da«, odgovorio je, »na kraju je ovo ispala sasvim dobra ekspedicija.« Spomenuo je da su se Frank Fischbeck, Beck Weathers, Lou Kasischke, Stuart Hutchinson i John Taške vratili dolje. »Jedino mi je žao što nismo više klijenata doveli na vrh«, promrmljao je prije nego što je nastavio dalje. Usprkos tome što sam već bio prilično omamljen nedostatkom kisika, bilo mi jasno koliko je Hali razočaran zbog činjenice da je petoro od osmero njegovih klijenata odustalo. čini mi se da je razočaranje bilo veće zbog toga što je kompletna Fischerova posada još uvijek putovala prema vrhu.Ubrzo poslije toga, s vrha su stigli Adams i Boukrijev. I oni su morali zaustaviti silaz dok se ne oslobodi uže. Gužva na vrhu Stepenice odmah se povećala dolaskom Makalu Gaua, Ang Dorjea i još nekoliko Šerpa pristiglih po užetu. Ispod nas su ostali još samo Doug Hansen i Scott Fischer. Nakon njih je Stepenica napokon bila slobodna, no sada sam bez dodatnog kisika, na 8800 m, sjedio već više od sat vremena.Mislim da su mi do tog trenutka već cijeli sektori moždane ovojnice zatajili. Pijan i u strahu da ću kolabirati, postao sam zaluđen željom da stignem131do Južnog vrha gdje me čeka treća boca. S krajnjim oprezom i puno paranoje krenuo sam niz

fiksirano uže. Odmah na dnu Stepenice prestigli su me Anatolij i Martin. Silazeći niz greben postao sam iracionalno oprezan. Pridržavao sam se za uže, ali oko 20 metara prije Južnog vrha ono je stiglo do kraja. Nisam želio nastaviti bez kisika.Gore je već bio Andy Harris. Prekapao je po gomili narančastih boca. »Hej, Harolde!«, uzviknuo sam. »Možeš li mi donijeti jednu punu bocu?«Vodič je zabrinuto uzvratio: »Ovdje nema kisika! Sve su boce prazne!« Bila je to vrlo uznemirujuća vijest. Mozak mi je vapio za kisikom i sad sam jednostavno zablokirao. Na sreću, tog je trena do mene stigao Mike Groom. On se 1993. popeo na Everest bez kisika i nije ga pretjerano brinulo da sada nastavi tako. Dao mi je svoju bocu i zatim smo zajedno pohitali do Južnog vrha.Pregledali smo boce i ustanovili da ih ovdje ima barem šest punih. An-dy je i dalje ostao pri svome. Tvrdio je da su sve prazne i nikako ga nismo mogli razuvjeriti.Jedini način da se utvrdi koliko je kisika u boci je da se na nju priključi regulator i zatim na tlakomjeru očita stanje. Andy je to najvjerojatnije i učinio, ali ako mu se regulator napunio ledom mogao je svaku bocu prikazati praznom, čak i ako je bila puna. Na žalost, ove se mogućnosti Neal Beidleman dosjetio tek na kraju ekspedicije. Ona dobro objašnjava Andvjevu tvrdoglavost, a ako se njegov regulator stvarno ispunio ledom i zbog toga nije propuštao dovoljno kisika u masku, tad je objašnjiv i njegov očigledni nedostatak lucidnosti.Koliko god se to sad čini očigledno, niti Mike niti ja se tad nismo dosjetili te mogućnosti. Andy se stvarno ponašao čudno i sigurno je već debelo prešao granicu normalnog za visinske uvjete, ali i sam sam tada bio mentalno ograničen i jednostavno to nisam mogao primijetiti.Na Južnom vrhu od šume nisam vidio drvo, a to dijelom proizlazi iz protokola ponašanja između vodiča i klijenta. Andy je ovdje bio vodič, nepogrešiv, onaj koji pazi na mene i druge klijente; cijelo vrijeme ekspedicije indoktrinirani smo da ne preispitujemo odluke vodiča. Niti jednog trenutka kroz moj ubogaljeni mozak nije prošla pomisao da bi Andy mogao biti u nevolji — da ovoga puta vodič hitno treba pomoć klijenta. Nas smo dvojica bili podjednako iskusni i sličnih fizičkih sposobnosti. Da smo se penjali u drukčijim okolnostima (kao prijatelji, a ne poslovni partneri) ne bi mi se mogao dogoditi takav propust.Budući da je Andy uporno tvrdio kako su sve boce prazne, Mike me upitno pogledao. Uzvratio sam pogled i slegnuo ramenima. Zatim sam se obratio Andyju: »Nema veze, Harolde. Mnogo vike nizašto.« Dohvatio sam jednu bocu, pričvrstio je na regulator i nastavio nizbrdo. S obzirom na to132što će se dogoditi u sljedećim satima, lakoća s kojom sam pobjegao od odgovornosti - taj nedopustivi propust da prepoznam nevolju u kojoj se nalazio Andy - to je bila pogreška koja će me proganjati do kraja života.Oko 15 i 30 napustio sam Južni vrh. Na njemu su ostali Mike, Yasuko i Andy. Odmah potom sam uletio u gusti sloj oblaka i vidljivost je naglo oslabila. U prigušenom svjetlu i jednoličnim bojama teško sam mogao raspoznati gdje završava planina, a gdje počinje nebo. Sada se vrlo lako moglo zakoračiti preko ruba grebena u bezdan i zauvijek nestati. Kako sam se udaljavao od vrha, atmosferske prilike su postajale sve lošije.Na dnu stjenovitih skokova jugoistočnog grebena zaustavio sam se s Mikeom pričekati Yasuko, koja je imala problema sa spuštanjem niz fiksiranu užad. Mike je pokušao stupiti u kontakt s Robom, no radio stanica mu je radila isprekidano i nikoga nije mogao dozvati. Bio sam uvjeren da je situacija pod potpunom kontrolom: Mike je pazio na Yasuko, a Rob i Andy na Douga Hansena — jedinog preostalo Robovog klijenta iznad nas. Zato sam, kad je Yasuko stigla, zamolio Mikea da mi dopusti da sam odem naprijed. »Može«, odgovorio je. »Samo pazi da ne prijedeš preko ruba.«Oko 16 i 45 stigao sam do Balkona. S ove terase na 8400 metara jutros sam promatrao izlazak sunca. Sada sam ovdje s velikim iznenađenjem ugledao Bečka Weathersa - stajao je u snijegu sam i drhtao poput grane na vjetru. Bio sam uvjeren da je Beck već odavno u logoru IV. »Beck!«, uzviknuo sam u šoku. »Koga vraga ti radiš ovdje?«Beck je patio od kratkovidnosti i još prije nekoliko godina podvrgnuo se kirurškoj korekciji vida - radijalnoj keratotomiji1. Na svoju žalost, već na samom početku ekspedicije otkrio je nuspojavu ovog zahvata: slabljenje vida pri niskom atmosferskom daku... A nizak dak zraka je na velikim

visinama normalna pojava. Sto se više penjao - tlak je bio sve niži, a njegov vid sve slabiji.Sad mi se povjerio: »Za vrijeme jučerašnjeg uspona s »Trojke« na »četvorku« mogao sam vidjeti svega par metara ispred sebe. Prilijepio sam se za Tas-kea i čim bi on podigao nogu iz prtine, ja bih svoju odmah stavio na to mjesto.«U ranijim fazama ekspedicije otvoreno je govorio o problemu vida, no kad se približio uspon na vrh, on se zatvorio i nikome, pa ni Robu, nije spomenuo pogoršanje.Usprkos lošem vidu dobro se penjao, osjećao se bolje nego na početku ekspedicije i, kako sam kaže: »Nisam želio odustati prije vremena.«Noćas, kad smo krenuli s Južnog sedla, uspio je održavati tempo primjenjujući strategiju od prethodnog dana - stajao bi u otiske cipela osobe odmah ispred njega. Kad je stigao do Balkona i kad se počelo daniti shvatio'Radijalna keratotomija je kirurški zahvat kojim se od vanjskog ruba rožnice prema središtu napravi niz nevidljivih rezova. Time se rožnica spljošti, a vid korigira.133je da vidi slabije nego ikada. U prilog nevolji, uspio je rukama nehotice utrljati nešto ledenih kristalića u oči i dodatno oštetiti rožnice.»Na jedno oko nisam vidio ništa, a na drugo jedva išta. Potpuno sam izgubio osjećaj dubine«, prisjeća se Beck. »Bilo mi je jasno da ne vidim dovoljno dobro da bih mogao nastaviti s usponom. Svakim novim korakom bio bih u sve većoj opasnosti ili bih bio nekome na teret. Morao sam to reći Robu.«Robu je odmah sve bilo jasno: »Zao mi je, prijatelju, moraš se vratiti. Poslat ću ti nekog od Šerpa u pratnju.« No, Beck nije bio spreman tako lako odustati: »Objasnio sam Robu da postoji dobra mogućnost poboljšanja vida kad se sunce digne i kad mi se zbog jačeg svjetla stisnu zjenice. Htio sam još malo pričekati i zatim krenuti za ostalima.«Rob je razmislio o ovom prijedlogu i zatim odlučio: »OK, pošteno. Dajem ti pola sata da razjasniš tu stvar, no ne mogu ti dopustiti da se prema logoru IV vraćaš sam. Ako ti se vid ne poboljša za pola sata, tada želim da ostaneš ovdje gdje si i sada. Samo tako ću znati gdje si i na povratku s vrha osobno ću te otpratiti dolje. To što ti kažem je vrlo ozbiljna stvar, znaš? Ili odmah kreni dolje ili obećaj da ćeš me ovdje čekati!«»I tako, dao sam mu časnu pionirsku«, pričao mi je Beck dok su mrak i mećava oko nas bili sve gušći. »Držim riječ. Zato sad stojim ovdje.«Kratko poslije podneva pored njega su na silasku prošli Stuart Hutchinson, John Taške i Lou Kasischke s Lhakpom i Kamijem. Weathers im se odbio pridružiti. »Vrijeme je tada još uvijek bilo dobro i nisam imao razloga prekršiti obećanje dano Robu«.Sada je, ipak, padao mrak i vrijeme se sve više kvarilo. Molio sam ga da pode sa mnom: »Proći će još barem dva, tri sata prije nego što dode Rob. Ja ću gledati za tebe. Odvest ću te dolje, to uopće nije problem.« Gotovo sam ga uvjerio da pode sa mnom kad mi je izletjelo da par minuta iza mene idu Mike Groom i Yasuko. To je bila pogreška, a u danu s njih mnogo pokazat će se da je ovo bila jedna od većih.»U svakom slučaju, hvala«, odgovorio je Beck. »Mislim da ću pričekati Mikea. On ipak ima uže i moći će me osiguravati.«»OK«, odgovorio sam. »Ako ti tako želiš... Vidimo se dolje u logoru.« Negdje, u nekom skrivenom kutku duše laknulo mi je što mu neću morati pomagati na problematičnim dijelovima puta koji su nas čekali. Mnogi od njih nisu bili osigurani, mrak je bio sve gušći, vrijeme se ustrajno pogoršavalo, a moje rezerve snage bile su gotovo potrošene. Osim toga, još uvijek nisam imao osjećaj da je nesreća tu — iza ugla. Još uvijek sam bio toliko bezbrižan da sam nakon razgovora s Bečkom odlučio tražiti praznu bocu kisika koju sam prije desetak sati ostavio negdje na Balkonu. Želio sam svoje smeće maknuti s planine, pa sam i ovu bocu stavio u ruksak s druge134dvije (jedna prazna, druga poluprazna). Zatim sam požurio prema Južnom sedlu koje je bilo još dobrih 500 metara niže.***

Sljedećih stotinjak metara išao sam blago nagnutim i širokim jarkom. To je prošlo prilično glatko, no ubrzo su se stvari počele zaplitati. Put je dalje vijugao kroz labirint škriljastih gromada prekrivenih s petnaestak centimetara friškog snijega. Za traženje prolaza kroz ovaj nepredvidivi teren potrebna je potpuna koncentracija, a ja sam sad bio prilično tup. Zbog toga je pronalazak puta kroz labirint postao vrlo neizvjesna borba.Vjetar je izbrisao sve tragove ljudi koji su prošli prije mene, pa sam vrlo teško nalazio pravi put. Partner Mikea Gooma na ekspediciji 1993. godine - Lopsang Šering Butia, iskusni himalajski alpinist, ujedno i nećak Tenzing Norgava - na ovom je mjestu otišao u pogrešnom smjeru i zauvijek je nestao. Nastojao sam zadržati koncentraciju, pa sam počeo glasno pričati sa sobom: »Polako, Jone, saberi se. Saberi se«, ponavljao sam poput mantre. »Pa nećeš valjda ovdje zajebati. Budi ozbiljan. Saberi se.«Sjeo sam na široku, položenu policu u namjeri da malo odmorim noge. Nakon nekoliko minuta iz odmora me prenula zaglušujuća grmljavina: »BUUM!« U strahu sam skočio na noge. Pomislio sam da s padina iznad mene kreće ogromna lavina, no kad sam se okrenuo ništa nisam mogao vidjeti. Zatim novi: »BUUM!« Prije toga na trenutak je sijevnulo i nebo se zasvijetlilo. Shvatio sam da oko mene pucaju gromovi.Jutros, na putu prema gore, dao sam si zadatak da pokušam zapamtiti kuda ide smjer na ovom djelu grebena. Neprestano sam tražio oznake koje bi mi mogle pomoći da upamtim pravi put: »Zapamti da iza grebenčića koji sliči pramcu broda treba skrenuti lijevo. Odatle slijedi tanku liniju snijega dok ona naglo ne skrene desno.« To bi mi puno značilo na silasku. Takvo ponašanje sam prakticirao već godinama. Vježba koju sam ponavljao svaki put kad bih se išao penjati sad bi mi mogla spasiti život. Oko 18 sati nevrijeme je preraslo u pravu neobuzdanu oluju - vjetar je nosio snijeg brzinom većom od 100 km/h. Upravo u to vrijeme stigao sam do užeta koje su Crnogorci postavili preko jedne snježne padine. Nalazio sam se oko 200 metara iznad Južnog sedla. Otriježnjen sve većom snagom oluje, shvatio sam da je najkompliciraniji dio puta u posljednjem času ostao iza mene.Omotao sam uže oko ruke i počeo se spuštati. Prošlo je svega par minuta, kad me zatekao uznemirujuć i poznat osjećaj gušenja. Shvatio sam da više nemam dodatnog kisika. Prije tri sata, kad sam na regulator pričvrstio posljednju bocu, mogao sam vidjeti daje ona samo polovično puna. Pretpostavio135sam da će mi to biti dovoljno za veći dio puta dolje, pa se nisam trudic zamijeniti je punom. I sada sam ostao prazan.Skinuo sam masku s lica, ostavio je da visi oko vrata i iznenađujući, opušteno nastavio dalje. Ipak, bez dodatnog kisika bio sam mnogo sporiji i češće sam se odmarao.Bibliografija Everesta prepuna je priča o halucinacijama uzrokovanim hipoksijom i iscrpljenošću. Frank Smvthe, znameniti britanski alpinist, 1933. je promatrao »dva neobična objekta koji su lebdjeli« iznad njega, na 8000 metara: »Jedan je imao nešto kao umanjena priljubljena krila, a drugi izbo-činu koja je podsjećala na kljun. Nepomično su lebdjeli i usporeno pulsir ali.« Reinholdu Messneru se na solo usponu 1980. godine činilo da uz njega ide nevidljivi penjački partner. Uskoro sam shvatio da je i moja svijest krenula tim putem. Iznenađen i prestravljen ugledao sam samog sebe.Bio sam strahovito iscrpljen i počeo sam osjećati kako mi se svijest na neki čudan način odvaja od tijela i promatra ga s nekoliko metara udaljenosti. Nosio sam zelenu jaknu i neke blesave cipele za golf i iako je, uz olujni vjetai temperatura bila niža od pedeset stupnjeva, meni je bilo neobično vruće.U 18 i 30 bio sam na oko 70 metara iznad logora IV. S neba su nestajali posljednji tragovi svjetla. Između mene i moje sigurnosti stajala je posljednja prepreka: izbočena strmina prekrivena sjajnim, tvrdim ledom, koju sam morao otpenjati bez osiguravanja uzetom. Snježne pahulje nošene vjetrom od 100 km/h nemilosrdno su mi udarale u lice. Svaki nezaštićeni komad kože bio je prekriven korom leda. Šatori su bili nekih 200 metara ispred mene i tek su se povremeno nazirali kroz mećavu. Nisam smio nap raviti niti najmanju pogrešku. U strahu da bih mogao pogriješiti sjeo san da na trenutak povratim snagu za završni silaz.

Istog trena obuzela me letargija. Bilo je neusporedivo ugodnije sjediti i ne činiti ništa nego skupiti inicijativu za silaz niz opasnu padinu — stoga sam sjedio i sjedio dok je oko mene bjesnila oluja. Pustio sam mislima da luta ju i umrtvljeno sjedio — sigurno nekih četrdeset i pet minuta.Zatvorio sam kapuljaču toliko da je ispod nje ostao samo mali otvor z. oči i upravo kad sam s brade sklanjao neupotrebljivu, smrznutu masku za kisik iz mraka iznad mene je izronio Andy Harris. Osvijetlio sam ga čeonom svjetiljkom i ugledavši izobličeno lice refleksno uzmaknuo. Obrazi su mu bil prekriveni debelim slojem leda, jedno oko potpuno zatvoreno, a riječi su jedva izlazile iz njegovih usta. Bio je u gadnom stanju. »Kojim putem do šatora?« promrmljao je u grozničavoj želji da što prije stigne do zaklona.Prstom sam upro prema logoru i istovremeno ga upozorio na ledenu plohu pod nama. »Strmije je nego što se čini!«, nadvikivao sam se s vjetrom.136»Možda bih ja trebao sići prvi i donijeti neko uže iz...« Andy se već okrenuo i počeo silaziti niz padinu. Ostao sam zatečeno zijevati za njim.Sjeo je na stražnjicu i krenuo najstrmijim dijelom padine. »Andy!«, povikao sam za njim. »Ne radi to tako! Past ćeš! Sigurno!« I on je također nešto govorio, ali riječi su nestale u vjetru. Iste sekunde izgubio je uporište, izvrnuo se i naglavačke jurnuo niz ledeni tobogan.Već sam mogao zamisliti njegovo nepomično tijelo razbijeno na dnu ledene padine. Bio sam siguran da je slomio barem nogu, možda i vrat. No, nevjerojatno! Andy je odjednom ustao, dao mi znak da je OK i nastavio posrtati prema logoru, koji je sad bio na nekih 150 metara hoda od njega.Vidio sam sjenke troje-četvoro ljudi koji su stajali ispred šatora i vidio sam bljeskove njihovih čeonih svjetiljki koji su se probijali kroz nalete snijega. Gledao sam Harrisa kako ide prema logoru do kojeg ima još samo desetak minuta. Oblaci su mi na trenutak zatvorili pogled i kad sam ga sljedeći put vidio već je bio na dvadesetak metara od logora. Zatim su opet nahrupili oblaci i više ga nisam vidio. Bio sam siguran da je dohvatio sigurnost logora gdje su ga Culdum i Arita dočekali s toplim čajem. Sjedio sam u oluji. Između mene i logora još je uvijek bila ledena prepreka. Na trenutak me obuzela srdžba i tjeskoba. Bio sam ljut zbog toga što me vodič nije čekao.U mom ruksaku bile su samo tri prazne boce kisika i bočica smrznute limunade; vjerojatno nije bio teži od osam, devet kila. No, ja sam bio umoran i ruksak mi je bio veliko breme. Bojao sam se da neću u komadu sići niz padinu, pa sam se odlučio otarasiti suvišnog tereta. Odbacio sam ruksak i nadao sam se da će stati na mjestu gdje ću ga lako naći. Zatim sam ustao i polako krenuo sa spuštanjem po ledu koji je bio tvrd i gladak kao led na klizalištu.Petnaest minuta kockanja životom i napornog rada s cepinima dovelo me do sigurnosti na dnu ledene strmine. S lakoćom sam uspio pronaći ruksak i deset minuta kasnije bio sam u logoru. Uletio sam u svoj šator ne skidajući dereze s nogu, čvrsto zatvorio ulaz i izvalio se preko smrznutog tla, toliko iscrpljen da nisam mogao niti sjediti. Sve što sam osjećao bio je užasan umor. Toliko iscrpljen nikad nisam bio, ali u glavi sam bio miran. Bio sam na sigurnom. Andy je bio na sigurnom. Ostali će se uskoro vratiti. Ostvarili smo cilj - popeli smo se na Everest. Sad, na kraju, bilo je malo zaribano, ali sve je završilo dobro.Proći će mnogo sati prije nego što shvatim da sve uopće nije ispalo dobro — da je na planini devetnaestoro ljudi ulovljeno u oluji i da se očajnički bore za goli život.137PETNAESTO POGLAVLJEVrh, 10. svibnja 1996., 13:25,8850 mU opasnostima avantura i oluja kriju se mnoge sjene, ali tek ponekad one na poprištu događaja dobivaju lik zlokobnih namjera — nečeg što nije opipljivo, ali čovjekov um i srce ispunjava mišlju o tome kako se u neočekivanom nastanku problema, ili pukom gnjevu, kriju samo zle namjere koje se na njega strmoglavljuju nekontroliranom snagom i neopisivom okrutnošću. Njihova je svrha da iz čovjeka otrgnu sve strahove i nade, blaženstvo iscrpljenosti i želju za odmorom. One ga žele uništiti, smožditi, izbrisati sve što je on vidio, znao, volio, u čemu je uživao ili što je mrzio... a sve to je čovjeku nužno i neprocjenjivo: sunce, sjećanja, budućnost... Cijeli njegov svijet zauvijek žele izbrisati jednostavnim i jezovitim činom oduzimanja života.

Joseph Conrad Lord JimMalo prije 13 i 30 na vrh su stigli Neal Beidleman i klijent Martin Ada-ms. Ovdje su zatekli Andvja Harrisa i Anatolija Boukrijeva; ja sam već osam minuta bio na putu dolje. Neal je snimio nekoliko fotografija, mal« popričao s Boukrijevim i, uvjeren da će ostatak njegove družine uskoro stići sjeo na tlo ne bi li ih dočekao. U 13 i 45 posljednje je korake duž vršnog grebena odradio Klev Schoening. Na vrhu je izvukao sliku svoje žene i dject te uplakan obavio obred vezan uz dolazak na vrh svijeta.Zbog uzvisine na grebenu ispod vrha, koja zatvara pogled na ostatal smjera, Beidleman nije mogao vidjeti gdje su preostali njegovi suputnici Budući da do 14 sati više nitko nije stigao na vrh, Beidleman se počeo bri nuti zbog kašnjenja.Ovaj tridesetšestogodišnji inženjer zrakoplovstva bio je tih, promišljen i izuzetno odgovoran vodič. Zbog toga je bio omiljen medu svim članovima Fi-scherovog i Hallovog tima. Osim toga, bio je jedan od najboljih alpinista n;.138planini. Prije dvije je godine s Boukrijevim osvojio je 8483 m visok Makalu u gotovo rekordnom vremenu, bez kisika i bez pomoći Šerpa. Fischera i Halla upoznao je još 1992., na ekspediciji na K2. Njegova spretnost i brzina tada su ostavili duboki dojam na obojicu. Ipak, budući da je imao relativno siromašno visokogorsko iskustvo (Makalu je bio njegov jedini važniji vrh u Himalaji), u hijerarhiji Mountain Madnessa bio je iza Fischera i Boukrijeva. Položaj mlađeg vodiča odrazio se i na njegovu plaću: za razliku od Boukrijevljevih 25.000 dolara, Beidleman je na Everest vodio za 10.000 dolara.Bio je potpuno svjestan svoje pozicije: »Definitivno sam imao mjesto trećeg vodiča. To sam prihvatio i nisam se želio gurati. Zato nisam uvijek izražavao svoje mišljenje, iako je to ponekad bilo potrebno. Sad se grizem zbog toga.«Beidleman kaže da je, prema Fischerovom nedovoljno razrađenom planu za zadnji dan, Lopsang trebao ići prvi, nositi radio-stanicu i dva užeta koja je trebao fiksirati prije prolaska klijenata; Boukrijev i Beidleman — od kojih niti jedan nije imao radio-stanicu — trebali su biti: »... u sredini ili na čelu kolone, ovisno o tome kako će se klijenti kretati; a Scott, kod kojeg se nalazila druga radio-stanica, trebao je biti zadnji. Kao što je Rob predložio, odlučili smo da dva popodne bude vrijeme za okret: svatko tko u dva popodne ne bude mogao barem pljunuti do vrha morat će odustati i krenuti dolje.«»Scottov posao bio je da klijentima naredi odustajanje«, tumačio je Beidleman. »Razgovarali smo o tome. Objasnio sam mu kako mi je u ulozi trećeg vodiča neugodno klijentima, koji su platili 65000 dolara za uspon, reći da moraju krenuti dolje. Scott se složio da će to biti njegov posao, ali -iz tko zna kojeg razloga — to se nije dogodilo.« U stvari, do 14 sati na vrh su stigli samo Boukrijev, Harris, Beidleman, Adams, Schoening i ja. Da su se Fischer i Hali držali plana, svi bi ostali bili vraćeni prije dolaska na vrh.Vrijeme je teklo, Beidlemana je kašnjenje sve više zabrinjavalo, ali nije imao radio-stanicu da s Fischerom raspravi situaciju. Lopsang, kod kojeg je bio radio, još je uvijek bio negdje ispod vrha. Ranije tog jutra, kad je na Balkonu vidio Lopsanga kako kleči u snijegu i povraća, pokupio je njegovu užad i fiksirao ih na stjenovitim skokovima iznad. No, kako sam kaže: »Na kraj pameti mi nije bilo da uzmem i radio.«Kao rezultat svega toga: »... završio sam sjedeći na vrhu dugo, dugo vremena, svako malo pogledavajući na sat i očekujući da ugledam Scotta. Svaki put kad bih odlučio krenuti dolje ugledao bih nekog od naših klijenata kako migolji uz greben. Stoga bih svaki put sjeo natrag i čekao.«Oko 14 i 10 na vršnom grebenu pojavila se Sandy Pittman, a odmah iza nje i Charlotte Fox, Lopsang Jangbu, Tim Madsen i Lene Gamme-lgaard. Pittmanica je bila užasno spora i malo ispod vrha je jednostavno pala na koljena. Lopsang joj je prišao u pomoć i tada je otkrio da u njezinoj139trećoj boci više nema kisika. Jutros, kad ju je počeo vući uzbrdo, regulator na njezinoj boci otvorio je na maksimalne četiri litre po minuti. Zbog toga je Sandy relativno brzo trošila zalihe kisika. Srećom, Lopsang, koji nije koristio kisik, u ruksaku je nosio jednu punu bocu. Pričvrstio ju je na

Sandvn regulator i zajedno su prevalili posljednjih nekoliko metara do vrha. Ovdje su se pridružili slavlju koje je već trajalo.Otprilike u isto vrijeme stigli su i Rob Hali, Mike Groom te Yasuko Namba. Rob se s dobrim vijestima odmah javio Helen Wilton u bazi. »Rekao je kako je gore hladno i vjetrovito«, prisjeća se Helen. »Zvučao je sasvim dobro. Rekao je da Doug upravo dolazi i čim se pojavi na horizontu vraćamo se dolje... Ako se više ne javim, to znači da je sve u redu.'« Wiltonica je odmah obavijestila ured agencije Adventure Consultants na Novom Zelandu, nakon čega je gomila faksova noseći vijesti o trijumfalnom završetku ekspedicije upućena obiteljima i prijateljima širom svijeta.No, u tom trenutku Doug Hansen nije bio tako blizu vrha kao što je to Hali mislio... a nije bilo niti Fischera. Zapravo, Fischer će stići na vrh tek u 15 i 40, a Hansen neće stići prije 16 sati.Prethodnog poslijepodneva - u utorak 9. svibnja - kad smo se premjestili s logora III u logor IV, Fischer je do šatora na Južnom sedlu stigao tek oko 17 sati. Kad je napokon stigao bio je vidljivo umoran, no učinio je sve kako bi svoju iscrpljenost sakrio pred klijentima. Charlotte Fox, koja je s njim dijelila šator, sjeća se da: »... te večeri nitko nije mogao reći da je Scottu možda loše. Bio je poput gospodina Gung Hoa — svima je dizao moral poput nogometnog trenera prije velike utakmice.«Fischer se u proteklim tjednima zapravo doveo do krajnje mentalne i fizičke iscrpljenosti. Imao je on nadljudske rezerve energije, ali na njih uopće nije pazio i kad je stigao do »četvorke« te su rezerve bile pri kraju. »Scott snažan čovjek«, priznao je Boukrijev poslije ekspedicije. »Ali prije uspon na vrh je umoran, ima puno problem, troši mnogo snaga. Briga, briga, briga. Scott nervozan, ali to drži u sebi.«Fischer je u danu uspona na vrh od sviju skrivao i činjenicu da je možda ozbiljno bolestan. Još 1984., za vrijeme ekspedicije na masiv Anna-purna, dobio je neku mističnu bolest koja se razvila u kroničnu bolest jetre. Godinama je obilazio liječnike i podvrgnuo se bezbrojnim pretragama, no prava dijagnoza nikad nije utvrđena. Fischer se saživio s tom situacijom, odnosio se prema njoj kao prema »cisti jetre«, nekolicini ljudi se povjerio i nastojao se ponašati kao da to nije nešto zabrinjavajuće.Jane Bromet jedna je od rijetkih osoba koja je znala za bolest: »Sto god da je to bilo, imalo je simptome malarije. Imao bi jake napadaje groznice i140znojenja. Ti napadaji složili bi ga u krevet, ali trajali su svega deset do petnaest minuta i zatim bi sve prošlo. U Seattleu je napadaje imao možda jednom tjedno ili tako nekako, no kad je bio pod stresom pojavljivali su se češće. U baznom logoru ih je imao često — svaki drugi dan, nekad i svaki.«Ako je Fischer na logoru IV ili iznad trpio te napadaje, nikome to nije spomenuo. Fox mi je rekla da je u četvrtak navečer: »... odmah po ulasku u šator ušao u vreću i tvrdo spavao sljedeća dva sata.« U deset navečer se probudio, ali bio je vrlo usporen i u logoru je ostao dugo nakon što su njegovi klijenti, vodiči i Šerpe već krenuli prema vrhu.Ostalo je nerazjašnjeno kad je Fischer stvarno napustio logor IV. Možda tek oko 1 sat. Veći dio tog dana vukao se daleko iza svih ostalih i na Južni vrh je stigao tek oko 13 sati. Prvi put sam ga ugledao oko 14 i 45, dok sam na vrhu Hillarvjeve stepenice čekao da se raščisti gužva. Fischer je bio posljednji čovjek koji se popeo na Stepenicu i djelovao je strahovito iscrpljeno.Nakon što smo razmijenili pozdrave i čestitke, kratko je razgovarao s Martinom Adamsom i Anatolijem Boukrijevim. »Hej, Martine!«, brundao je Fischer ispod maske za kisik nastojeći postići veselu intonaciju. »Misliš li da možeš osvojiti Mount Everest?«»Zdravo, Scotte!«, odgovorio je Adams zbunjen što mu Fischer nije čestitao. »Upravo sam to napravio.«Nakon toga je razmijenio par riječi s Boukrijevim. Prema Adamsovom sjećanju, zadnje što je Boukrijev rekao Fischeru bilo je: »Ja silazim s Martinom.« Potom je Fischer nastavio grabiti prema vrhu, a Harris, Boukrijev, Adams i ja krenuli smo se spuštati niz Stepenicu. Nitko nije komentirao Fischerov iscrpljen lik. Nitko nije ni pomislio da bi on mogao biti u nevolji.***

Kad Fischer do 15 i 10 nije stigao do vrha, Beidleman je odlučio nešto učiniti: »Odlučio sam da je krajnje vrijeme da se poberemo s vrha, usprkos tome što se Scott još nije pojavio.« Pokupio je Pittmanicu, Gammelgaarda, Foxovu i Madsena te ih počeo voditi niz vršni greben. Dvadeset minuta kasnije, odmah iznad Hillarvjeve stepenice, naletjeli su na Fischera. »Nisam mu ništa rekao«, prisjeća se Beidleman. »Napravio je nešto kao da nam maše. Izgledalo je kao da mu je teško, ali to je bio Scott, pa se nisam pretjerano brinuo. Pretpostavio sam da će otići do vrha te nas ubrzo dostići i pomoći mi da spustimo klijente.«Beidlemanova najveća briga u tom času bila je Sandy Pittman: »Tada su već svi bili prilično u komi, ali Sandy je izgledala posebno loše. Procijenio sam da moram stalno biti uz nju jer bi u trenu mogla jednostavno kliznuti s grebena. Zato sam stalno provjeravao je li se dobro osigurala, ukopčala u fiksno uže, a tamo gdje užeta nije bilo držao sam je za pojas. Pomno sam pazio141na svaki njezin korak, sve dok ne bismo došli do sljedećeg užeta. Bila je toliko izvan sebe da nisam siguran je li uopće bila svjesna moje nazočnosti.«U blizini Južnog vrha, kad je grupica već uletjela u guste oblake : snježnu mećavu, Pittmanica je ponovno kolabirala. Zamolila je Foxovu z. injekciju deksametazona — snažnog steroida. »Deks«, kako ga popularno zovu, kratkotrajno uklanja negativne učinke visine. Svaki je član Fischerove ekspedicije u plastičnoj kutijici spremljenoj u unutrašnjem džepu svojeg odjela, za slučaj nužde nosio pripremljenu injekciju deksa. »Malo sam po vukla Sandvne hlače i zabila joj injekciju u bedro preko svih slojeva podo dijela«, sjeća se Foxova.Beidleman, koji se u tom trenu bavio pregledom boca na Južnom vrhu, došao je na mjesto zbivanja upravo u trenutku kad je Pittmanica, lica zaro njenog u snijeg, od Foxove dobivala injekciju. »Kad sam stigao do njih i ugledao Sandy kako leži, a Charlotte nad njom s hipodermijskom iglom, kroz glavu mi je prošla samo jedna misao 'Sranje, samo nam još to treba.' Pitao sam Sandy što se zbiva, a za odgovor sam dobio neko nerazgovjetn« mrmljanje«. Prilično zabrinut, Beidleman je zapovijedio Gammelgaardu da svoju punu bocu kisika zamijeni s polupraznom Sandynom. Provjerio je je li njezin regulator na maksimumu, zatim je onako polukomiranu zgrabio za pojas i počeo vući niz strmi jugoistočni greben. »Kad je jednom počela kli zid«, objašnjava, »pustio bih je da curi i pojurio ispred nje. Svakih pedesetal metara omotao bih ruke oko fiksiranog užeta i čekao da udari u mene. I prvo vrijeme je uletavala poput klade. Šiljci njenih dereza probili su mi per nato odijelo i perje je letjelo posvuda.« Na sveopće olakšanje, nakon petnaestak minuta su injekcija i veća količina kisika počeli djelovati - Sandy je došla k sebi i nastavila spuštanje sama.Kad su Mike Groom i Yasuko Namba stigli do Balkona bilo je već oke 17 sati. Beidleman je s klijentima tada bio nekih 150 metara iznad njih. Na Balkonu put ostavlja greben i naglo skreće prema jugu gdje se nalazi logor IV. U jednom trenutku Groom je pogledao prema sjeveru i kroz udare sni jega u škrtom svjetlu prepoznao lik usamljenog čovjeka. Bio je to Martir Adams, daleko izvan pravog smjera. U oluji se izgubio i zabunom krenuo prema stijeni Kangšunaga, prema Tibetu.Istog časa kad je Adams ugledao Grooma i Yasuko, shvatio je pogreški; i polako se počeo vraćati prema Balkonu. »Kad je stigao do nas već je bit prilično izvan sebe«, prisjeća se Groom. »Maska za kisik mu je visjela ispoc' brade, a lice mu je bilo potpuno prekriveno snijegom. Sve što je uspio reći bilo je pitanje: 'Kojim putem do šatora?'« Groom je pokazao prstom, a Adams je istog trena krenuo dalje, ali sada pravim putem, prateći trag koji sam ja ostavio prije nekih desetak minuta.Dok je Groom čekao da se Adams vrati do Balkona, poslao je Nambu naprijed. Sebe je uposlio traženjem torbice fotoaparata koju je ovdje ostavio142na putu prema gore. Dok je švrljao po Balkonu prvi put je shvatio da nije sam: »Bio je gotovo zameten snijegom. Mislio sam da je to netko iz Fischerove grupe i nisam obraćao pažnju. No tad se ta osoba pojavila ispred mene i progovorila, 'Zdravo, Mike', a ja sam shvatio da je to Beck.«Groom je bio iznenađen otprilike kao i ja. Bez mnogo razmišljanja izvadio je uže iz ruksaka i počeo spuštati Teksašanina prema Južnom sedlu. »Beck je bio toliko slijep,« prisjeća se Groom, »da je svakih par koraka zakoračio prema provaliji. Stalno sam ga uzetom morao povlačiti natrag, a mnogo puta je izgledalo kao da će me povući za sobom. To je bila prava igra za živce. Stalno sam

provjeravao koliko sigurno osiguravalište sam napravio i jesu li moje sve uporišne točke čvrste i sigurne.«Jedan po jedan, prateći tragove koje sam ostavio petnaest ili dvadeset minuta ranije, spuštali su se Beidleman i ostali Fischerovi klijenti. Oluja je sve više bjesnila. Adams je bio prvi iza mene, zatim su slijedili Namba, Groom i Weathers, Schoening i Gammelgaard, Beidleman i napokon Pittmanica, Foxova i Madsen.Sto i pedeset metara iznad Južnog sedla, na mjestu gdje strmi jarak prelazi u blagu snježnu padinu, Nambine zalihe kisika su došle do kraja i sićušna Japanka je sjela na tlo. Odbijala je svaki nagovor da se makne odatle. »Kad sam joj pokušao skinuti masku ne bih li joj olakšao disanje«, priča Groom, »odlučno je zahtijevala da joj to ostavim na licu. Nije bilo načina da je uvjerim u to da je potrošila sav kisik iz boce i da je ta maska samo guši. Beck je već bio toliko slab da više nije mogao hodati bez pomoći. Morao sam ga osloniti na svoje rame. Srećom, upravo tada nas je dostigao Neal.« Beidleman je, vidjevši da Groom ima pune ruke posla s Bečkom, primio Yasuko i počeo je vući nizbrdo prema logoru IV. Nimalo ga nije smetalo što je ona Hallov klijent.Sad je bilo već oko 18 i 45. Bio je gotovo potpuni mrak. Beidleman, Groom, njihovi klijenti i dvojica Šerpa, koji su se sa zakašnjenjem materijalizirali iz magle — Taši Šering i Ngavang Dorje — spojili su se u jednu grupu. Oluja je sad vrtoglavo prerasla u pravi uragan i vidljivost je pala na manje od 7 metara.Stigli su do ledene strmine iznad Sedla odakle ih je Beidleman poveo indirektnim smjerom koji zavija daleko prema istoku gdje su padine mnogo blaže. Oko 19 i 30 napokon su dohvatili sigurnost širokog, blagog produžetka Južnog sedla. Ipak, sada je još samo troje ili četvoro ljudi imalo čeonu svjetiljku koja radi, a svi redom bili su na rubu fizičkog kolapsa. Foxova se neprestano oslanjala na Madsena, a Weathers i Namba nisu mogli hodati bez pomoći Grooma i Beidlemana.Beidleman je znao da se nalaze na istočnoj, tibetanskoj, strani Sedla i da se šatori nalaze negdje prema zapadu. No, kretati se prema zapadu značilo je ići ravno u ralje oluje. Vjetrom nošeni komadići leda i snijega udarali su im143u lica divljom žestinom. Oči su im bile izranjavane i nisu mogli vidjeti kamo idu. »Bilo je teško i bolno,« priča Schoening, »pa je stalno postojalo tendencija uzmicanja pred vjetrom i skretanja u lijevo. Tako smo otišli u krivo.«»Na trenutke je puhalo tako jako da nisam mogao vidjeti svoja stopala«; nastavlja Schoenig. »Bojao sam se da će netko sjesti ili se nekako odvojiti od grupe i da ga više nikad nećemo vidjeti. Jednom kad smo dohvatili ravnicu Sedla, počeli smo pratiti Šerpe. Bio sam uvjeren da znaju gdje je logor. No. oni su odjednom stali i zatim se počeli vraćati. Postalo je jasno da nemaju pojma gdje smo. U tom sam trenutku osjetio težak kamen kako sjeda na dno mog želuca. Tada sam shvatio da smo u gadnoj nevolji.«Sljedeća dva sata su Beidleman, Groom, dvojica Šerpa i sedmoro klijenata na slijepo lutali u oluji i nadali se da će naletjeti na logor. Istovremene su postajali sve umorniji i pothladeniji. U jednom su trenutku prošli pored hrpice odbačenih boca kisika, što je ukazivalo na blizinu logora, ali nikakc ga nisu mogli pronaći. »Bio je to potpuni kaos,« prisjeća se Beidleman. »Ljudi lutaju kud' koji, a ja vičem na njih i pokušavam ih natjerati da prate samo jednoga. Napokon, vjerojatno negdje oko deset sati prešao sam prekc tog malog uzvišenja i počeo se osjećati kao da stojim na rubu Zemlje. Odmah ispod sebe sam mogao osjetiti golemi bezdan.«Grupa je uspjela zalutali do najistočnijeg ruba Sedla, do ruba 2000 m visoke stijene Kangšunaga. Bili su na istoj visini kao i logor IV, samo 300 metara od sigurnosti1, ali...: »Znao sam da ćemo vrlo brzo izgubiti nekoga, ako nastavimo lutati u oluji. Bio sam potpuno iscrpljen od navlačenja Yasuko. Charlotte i Sandy su jedva stajale na nogama. Zato sam se na sve derao da ostajemo tu gdje jesmo i čekamo da oluja popusti«, kaže Beidleman.Sa Schoeningom je potražio zaklon od vjetra, ali ništa nisu mogli naći. Svima u grupi boce s kisikom već su davno bile prazne. Zbog toga su postajali sve osjetljiviji na hladnoću, a ona je sad bila ispod -70°C. Na kraju, svi su se stisnuli na vjetrom izribanom komadu leda iza kamene gromade, ne veće od kuhinjskog elementa. »Već sam bila potpuno pothladena,« kaže Charlotte Fox.

»Oči su mi bile smrznute i nisam vjerovala da ćemo se izvući iz toga. Hladnoća je bila strahovito bolna i nisam to mogla više trpjeti. Jednostavno sam se predala, stisnula se na tlu i nadala da će smrt doći brzo.«»Nastojali smo održati toplinu tijela tako što smo se međusobno udarali,« sjeća se Weathers. »Netko je vikao na nas da nastavimo micati rukama i nogama. Sandy je bila histerična i neprestano je urlala: 'Ne želim umrijeti! Ne želim umrijeti!'... Svi ostali su šutjeli.«'Iako bi snažnom penjaču moglo trebati oko tri sata da se popne uz 300 metara vertikale, u ovom slučaju riječ je o udaljenosti na više-manje ravnom terenu, koju bi grupa trebala moći proći za petnaestak minuta, samo kad bi znali gdje su šatori.144Tristo metara zapadno ja sam se tresao u groznici, ali u sigurnosti svoga šatora. Usprkos tome što sam bio zatvoren u vreći za spavanje i što sam na sebi nosio pernato pododijelo i svu ostalu odjeću koju sam imao, nikako se nisam mogao ugrijati. Oluja je bjesnila kao da želi sve rastrgati. Vijavica je svako malo otvorila vrata šatora i punila ga snijegom. Kompletna unutrašnjost bila je prekrivena slojem snijega. Nisam imao snage mariti za tragediju koja se odvijala vani. Stalno sam gubio svijest i opet dolazio k sebi. Bio sam iscrpljen do delirija, dehidriran i trpio sam kumulativne posljedice nedostatka kisika.Negdje rano uvečer u šator je uletio moj cimer, Stuart Hutchinson, snažno me prodrmao i zamolio da pođem s njim van ne bismo li objesili lonce da lupaju na vjetru i upalili svjetla da svijetle u zrak — za slučaj da netko neće znati pronaći put do logora. Bio sam preslab da bih mu uopće mogao odgovoriti. Hutchinson se u logor vratio oko dva popodne i bio je mnogo orniji od mene. Poslije toga je obišao i ostale šatore u želji da podigne Šerpe ili druge klijente. Svima je bilo previše hladno ili su bili preiscrpljeni. Zato je Hutchinson otišao u oluju sam.Te je noći šest puta izlazio iz našeg šatora tražeći nestale penjače, no mećava je bila toliko jaka da se niti jednom nije usudio udaljiti više od desetak metara od logora. »Vjetar je bio strahovit. Snijeg nošen vihorom udarao me poput kiše metaka. Vani sam mogao ostati najviše petnaestak minuta i zatim bih se potpuno pothladen morao vratiti u šator.«***Medu alpinistima zarobljenim na istočnom rubu Sedla i dalje se odvijala drama. Beidleman je odlučio da će biti spreman na prvi znak popuštanja oluje, a malo prije ponoći njegova je budnost bila i nagrađena. Iznad sebe je ugledao par zvijezda. Svima je viknuo da pogledaju. Dolje, pri tlu, vjetar je i dalje ljutito nosio sve pred sobom, ali daleko gore nebo se počelo čistiti. Na horizontu su se pojavile tamne siluete Everesta i Lhotsea. Ugledavši ta dva orijentira, Klevu Schoeningu se učinilo da zna gdje se nalaze. Nakon razmjene vikanja s Beidlemanom, uvjerio je vodiča da zna gdje su šatori.Beidleman je sada pokušao grupu osoviti na noge i natjerati ih da krenu u smjeru koji mu je pokazao Schoening, ali Sandy, Charlotte, Beck i Yasuko bili su nepokretni poput biljaka. Sada je vodiču bilo jasno da netko iz grupe mora stići do šatora i pozvati pomoć jer će svi izginuti. Okupio je sve koji su još imali života u sebi i tako su Schoening, Gammelgaard, Groom i dvojica Šerpa krenuli u oluju po pomoć. Za sobom su ostavili četvero poluživih klijenata i Tima Madsena. On se, odlučan u namjeri da neće napustiti svoju145djevojku, Charlotte Fox, dobrovoljno javio da ostane i pazi na ostale dok ne stigne pomoć.Dvadeset minuta kasnije Beidleman je sa svojom grupom doteturao u logor. Uslijedio je dirljiv susret s vrlo zabrinutim Anatolijem Boukrijevim. Schoening i Beidleman su, jedva govoreći, Kazahstancu objasnili gdje može pronaći petoro klijenata koji su ostali u oluji, a zatim se potpuno potrošeni srušili svaki u svoj šator.Boukrijev je već prije mnogo sati stigao u logor IV, mnogo prije bilo koga iz Fischerovog tima. Točnije: u 17 sati, dok su se njegovi prijatelji koprcali u nevremenu na osam i pol tisuća metara, Boukrijev je u svom šatoru pio čaj i odmarao se. Drugi iskusni vodiči kasnije će preispitivati njegovu odluku da ode toliko daleko od svojih klijenata - izuzetno neobično ponašanje za vodiča. Jedan od klijenata s Fischerove ekspedicije prema njemu ne osjeća ništa drugo do prezira, ustrajući

u tome da je vodič u najvažnijem trenutku »presjekao uže i pobjegao«.Anatolij je s vrha krenuo u dva popodne i ubrzo je bio zaustavljen na vrhu Hillarvjeve stepenice. Istog trena, kad se gužva razišla, odjurio je niz jugoistočni greben bez da je pričekao ijednog klijenta — usprkos tome što je na vrhu Stepenice Fischeru rekao da će pratiti Martina Adamsa. Boukrijev je, stoga, u logor IV stigao dosta prije naleta oluje.Poslije ekspedicije sam ga pitao zašto je odjurio toliko ispred svoje grupe. Kao odgovor mi je uručio transkript intervjua koji je par dana ranije, preko ruskog prevoditelja, dao za Men's Journal. Rekao mi je da je pročitao intervju i potvrdio je njegovu točnost. Odmah sam ga počeo čitati i brzo sam došao do serije odgovora vezanih uz silaz. Pisalo je sljedeće:Na vrhu sam ostao oko sat vremena... Vrlo je hladno, normalno to troši snagu... Smatrao sam da neću biti od koristi ako samo stojim na mjestu i smrzavam se. Bit će mnogo korisnije da se vratim u logor IV i budem spreman odnijeti dodatni kisik onima koji će se vraćati ili da pođem u susret ako netko posrne na silazu... Ako se na toj visini ne krećeš, počinješ na zimi gubiti snagu, a tada više nisi upotrebljiv.Boukrijevljeva osjetljivost na hladnoću bila je, bez sumnje, pojačana činjenicom da nije koristio dodatni kisik; u nedostatku kisika jednostavno si nije mogao dopustiti da na vršnom grebenu čeka sporije klijente. Time se izlagao hipotermiji i ozeblinama. Bez obzira na motive, on je požurio dolje, ispred svoje grupe. U stvari, to je bio njegov stalni oblik ponašanja. Na to jasno ukazuju Fischerova zadnja pisma i telefonski razgovori sa Seattleom.Kad sam ga ispitivao o smislu napuštanja klijenata na vršnom grebenu, Anatolij je ustrajao na tezi da je to bilo za dobrobit cijelog tima: »Za mene je mnogo bolje da se ugrijem na Južnom sedlu i budem spreman nositi boce146s kisikom ako klijentima zatreba.« Zapravo, kratko vrijeme nakon što je pao mrak, oluja prerasla u uragan, a Beidleman s grupom nije našao put do logora, Boukrijev je shvatio da su oni sigurno u nevolji i poduzeo je hrabar pokušaj da im odnese boce s kisikom. No strategija je imala ozbiljni nedostatak: ni Beidleman ni Boukrijev nisu imali radio-stanice, Anatolij nikako nije mogao znati zašto nema ostatka njegovog tima kao niti gdje bi na širokim prostranstvima planine oni mogli biti.Oko 19 i 30 Boukrijev je, usprkos svemu, krenuo u potragu za nestal-ima. Do tada je, prema njegovom sjećanju,... vidljivost pala na svega jedan metar. Sve oko mene je nestalo. Imao sam svjetiljku i počeo sam koristiti kisik ne bih li ubrzao korak. Nosio sam tri boce. Nastojao sam ići brzo, ali vidljivost je bila minimalna... To je kao da si bez očiju, kao da ništa ne vidiš, bilo je nemoguće išta vidjeti. To je vrlo opasno jer možeš pasti u ledenjačku pukotinu. Možeš pasti prema južnoj stijeni Lhotsea, u provaliju duboku 3000 metara. Pokušao sam ići gore, bio je mrak. Nisam mogao pronaći fiksno uže.Nekih dvjesto metara iznad Sedla Boukrijev je spoznao beznadnost svoje misije i odlučio se vratiti u logor, no, kako sam priznaje, ubrzo se izgubio. U svakom slučaju, dobro da je odustao od traženja jer članovi njegovog tima tada više nisu bili iznad Sedla. U to vrijeme Beidleman je sa svojom grupom lutao Sedlom, nekih dvjesto metara ispod Kazahstanca.Oko devet sati vratio se u logor. Bio je zabrinut. Nedostajalo je devet-naestoro penjača. Budući da nije imao ideju o tome gdje bi oni mogli biti, nije mu preostalo ništa drugo osim čekanja. Napokon, u ponoć i 45 minuta u logor su doteturali Beidleman, Groom, Schoening i Gammelgaard. »Klev i Neal su bili potpuno iscrpljeni i jedva su govorili,« prisjeća se Boukrijev. »Rekli su mi da Charlotte, Sandy i Tim trebaju pomoć, da bi Sandy mogla uskoro umrijeti. U grubo su mi opisali gdje bih ih mogao naći.«Kad je čuo da su stigli izgubljeni penjači, Stuart Hutchinson je izašao iz šatora pomoći Groomu. »Odveo sam Mikea do šatora. Vidjelo se da je jako... izuzetno iscrpljen. Razgovijetno je pričao, ali sve je to zvučalo kao riječi umirućeg. 'Moraš okupiti nekoliko Šerpa', rekao mi je. 'Pošalji ih po Bečka i Yasuko.' Zatim je prstom pokazao prema tibetanskoj strani Sedla.«Hutchinsonovi pokušaji da okupi spasilačku ekipu nisu urodili plodom. Culdum i Arka, dvojica Šerpa koji su ostali u logoru IV upravo za slučaj hitne pomoći, otrovali su se ugljičnim monoksidom kod kuhanja u nedovoljno prozračenom šatoru. Culdum je povraćao krv. Preostala

četvorica Šerpa iz našeg tima bili su previše pothlađeni i iscrpljeni od uspona na vrh.Poslije ekspedicije pitao sam Hutchinsona zašto nije, kad je saznao gdje su dvoje izgubljenih, pokušao pokrenuti Franka Fischbecka, Loua Kasischkea147ili Johna Taskea — ili još jednom probuditi mene. Možda smo mogli sami organizirati spašavanje. »Bilo je toliko očigledno da ste svi redom toliko iscrpljeni da nisam niti pomišljao na takvo što. Ti nisi bio samo iscrpljen -bio si u nesvijesti. Procijenio sam da bi tvoja upletenost u pokušaj spašavanja samo pogoršala situaciju. Najvjerojatnije bismo i tebe morali spašavati.« Na kraju je završilo tako da je Stuart opet u oluju krenuo sam. Još jednom je na rubu logora odustao u strahu da neće više moći pronaći put natrag.Istovremeno je, u susjednom logoru, Boukrijev pokušavao organizirati ekipu za spašavanje. Kao i Hutchinson, otkrio je da su svi koje uspijeva probuditi bolesni, iscrpljeni ili previše uplašeni da bi pomogli. Nije se sjetio kontaktirati Hutchinsona ili doći u moj šator, pa su pokušaji obojice ostali nekoordinirani. Ja, zapravo, nisam uopće bio svjestan toga da je nekome potrebno spašavanje. Na kraju je i Kazahstanac odlučio cijelu grupu spasiti sam. Uputio se u ralje uragana i sat vremena lutao po Sedlu, ali nikoga nije pronašao.Nije se predao. Vratio se u logor, od Beidlemana i Schoeninga pokupio dodatne informacije i ponovno se uputio u oluju. Ovoga puta uspio je ugledati slabašnu svjetlost s Madsenove umiruće čeone svjetiljke i tako je uspio pronaći izgubljene penjače. »Nepomično su ležali na ledu,« kaže Boukrijev. »Nisu mogli izustiti niti riječ.« Madsen je još uvijek bio pri svijesti i uglavnom se mogao brinuti za sebe, no Pittmanica, Foxova i Weathers bili su potpuno bespomoćni. Namba nije pokazivala znakove života.Kad su Beidleman i ostali napustili grupu i krenuli u potragu za spasom, Madsen je okupio preostale penjače i ohrabrivao ih da se što više miču ne bi li se zagrijali. »Posjeo sam Yasuko ispred Bečka,« pričao je Madsen, »ali on je tada već bio prilično usporen, a Yasuko se uopće nije micala. Malo kasnije primijetio sam da je legla na leda, a snijeg joj je punio kapuljaču. Nekako je uspjela izgubiti rukavicu - desna ruka bila joj je gola, a prsti su se toliko snažno stisnuli, da nisam mogao otvoriti šaku. Izgledalo je kao da su bili potpuno smrznuti, do kosti.«»Mislio sam da je umrla...«, nastavio je Madsen, »ali nekoliko trenutaka kasnije odjednom se pomaknula. Prestravio sam se: kao da je malo podignula glavu, kao da je željela sjesti. Podigla je desnu ruku i to je bilo to. Legla je natrag i više se nije pomaknula.«Istog trena kad je Boukrijev pronašao izgubljenu grupu shvatio je da će morati nositi ljude i bilo je jasno da će moći nositi samo po jednog čovjeka. Imao je bocu kisika, koju je uz Madsenovu pomoć pričvrstio na Sandvnu masku. Zatim je Madsenu dao znak da će se vratiti što je prije moguće i počeo nositi Charlotte prema logoru. »Kad su otišli,« kaže Madsen, »Beck se skvrčio u položaj fetusa i nije se mnogo micao. Sandy je bila stisnuta u mojem krilu i također se nije micala. Vikao sam na nju: 'Hej, miči tim rukama! Daj da ti vidim ruke!' Kad je napokon sjela i izvukla ruke, vidio sam da nema niti jednu rukavicu — visjele su joj oko zapešća.«148»Pokušavao sam joj vratiti rukavice na ruke, a tad sam odjednom čuo Bečka kako mumlja: 'Ha, upravo sam sve shvatio.' Odmigoljio je malo dalje od nas, oslonio se o kamen i ustao licem okrenutim prema vjetru i s raširenim rukama. Iste sekunde nalet vjetra ga je odbacio na leda i odnio u noć. Nisam ga više vidio.«»Toli se ubrzo poslije toga vratio. Zgrabio je Sandy, pa sam se i ja pokupio nastojeći pratiti njegovu čeonu svjetiljku. Tada sam bio prilično siguran da je Yasuko mrtva, a Beck izgubljen.« Do logora su stigli u 4 i 30. Daleko na istočnom nebu već se počeo rađati novi dan. Kad je Beidleman od Ma-dsena čuo da Yasuko nije uspjela, pao je u očaj i sljedećih tri četvrt sata plakao tužno poput djeteta.149ŠESNAESTO POGLAVLJEJužno sedlo, 11. svibnja 1996., 6:00,7927 mNe vjerujem sažecima, niti putovanju kroz vrijeme, niti ičijoj tvrdnji da razumije što mu je netko ispričao; mislim da svatko tko tvrdi da razumije, a istovremeno ostaje hladan, svatko tko kaže da

piše pun emocija, a skupio ih je u miru i tišini — taj je ili budala ili lažljivac. Da bi se razumjelo mora se doživjeti. Da bi se osjetilo mora se kušati... Poštujem autoritet onoga koji je na koljenima klečao ispred tragedije.Harold Brodkev »Manipulacije«Ušest ujutro Stuart me napokon uspio prodrmati dovoljno snažno da se probudim. »Nema Andvja«, prozborio je tmurnim glasom. »Pregledao sam sve šatore, nigdje ga nema. Mislim da uopće nije došao.«»Nema Harolda!?«, pitao sam. »Nemoguće. Pa vidio sam ga pred logorom.« U šoku i zbunjen navukao sam cipele i izjurio van. Vjetar je i dalje bio snažan — dovoljno da me baci na tlo, ali zora je bila čista, svijetla i vidljivost je bila izvrsna. Cijelim zapadnim dijelom Sedla lutao sam više od sat vremena. Navirivao sam se iza gromada, pipao po ostacima davno napuštenih šatora, ali ni traga Harrisu. Adrenalin mi je pojurio u žile. Suze su mi navrle na oči, a kapci su se istog trena zamrznuli. Kako to da nema Andvja? Nemoguće.Otišao sam do mjesta gdje je prizemljio nakon pada niz ledenu strminu i zatim sam sustavno rekapitulirao put kojim je išao prema logoru. Išao je duž široke, gotovo ravne ledene jaruge. Na mjestu gdje sam ga zadnji put vidio trebao je oštro skrenuti lijevo i proći deset-petnaest metara na stjenovito uzvi-šenje gdje se nalaze šatori.150Sad sam shvatio da je mogao pogriješiti. U slučaju da nije skrenuo, već nastavio ravno, vrlo brzo bi stigao do najzapadnijeg ruba Sedla - u noći kad su nebo i zemlja i sav svijet oko nas bili jednolično bijeli, to se moglo dogoditi vrlo lako, a posebno tako iscrpljenom čovjeku s tegobama od visinske bolesti. Odavde se strmi sivi led Lhotsea rušio 1500 metara do dna Bijele doline. Stajao sam blizu ruba u strahu da mu se primaknem imalo bliže. Na tlu sam spazio jedva vidljiv trag dereze. To bi, na žalost, mogao biti Andvjev trag.Prošle večeri, kad sam stigao u logor, spomenuo sam Hutchinsonu da je Harris na moje oči stigao do logora. Hutchinson je radio-stanicom tu vijest prenio u bazni logor, a ona je satelitskim telefonom otišla do Fione McPherson, žene s kojom je Harris živio na Novom Zelandu. Kad je čula da je on na sigurnom, pao joj je težak kamen sa srca. Sada će, pak, Hallova supruga morati učiniti nezamislivo: ponovno nazvati Fionu i priopćiti joj da je došlo do pogreške — da je Andy nestao i da je vjerojatno mrtav. Zamislio sam kako će izgledati taj telefonski razgovor i koja je moja uloga u cijeloj priči. Noge su mi popustile, pao sam na koljena duboko dišući i ridao dok mi je ledeni vjetar udarao u leda.Nakon sat vremena bezuspješne potrage za Andvjem vratio sam se u šator. Upravo je trajao razgovor između baznog logora i Roba Halla. Kako sam čuo, Rob se trenutno nalazio negdje na vršnom grebenu i zvao je u pomoć. Hutchinson mi je priopćio da su Beck i Yasuko mrtvi, a da je Fischer nestao negdje na grebenu iznad nas. Ubrzo potom su se baterije naše radiostanice ispraznile i mi smo ostali odsječeni od ostatka planine. članovi IMAX-ovog tima, tada na »dvojki«, ubrzo su saznali da smo izgubili vezu. Odmah su pozvali južnoafričku ekspediciju, čiji šatori su bili svega dvadesetak metara od naših. David Breashears — voda IMAX-ove ekspedicije i alpinist kojeg sam poznavao već dvadeset godina — kaže: »Znali smo da Juž-noafrikanci imaju snažan radio koji radi, pa smo zamolili jednog člana njihove ekspedicije da pozove Woodalla na Južnom sedlu. Rekao mu je: 'Slušaj, ovo je hitan slučaj. Gore su ljudi koji umiru. Moramo stupiti u kontakt s preživjelima iz Hallovog tima i organizirati spašavanje. Molim te da posudiš svoj radio Jonu Krakaueru.' No, Woodall je to odlučno odbio. Bilo mu je potpuno jasno o čemu se radi, ali nije htio dati radio.«***Pripremajući članak za Outside, razgovarao sam sa velikim brojem ljudi koji su sudjelovali u Hallovoj i Fischerovoj ekspediciji. S većinom sam razgovarao nekoliko puta. Martin Adams, inače nepovjerljiv prema novinarima,151izbjegavao je oživljavati sjećanja na tragediju i nekoliko je puta odbio moj pokušaj da ga intervjuiram... sve dok nije objavljen članak u Outsideu.Sredinom srpnja sam ga ponovno nazvao i tada je napokon pristao na razgovor. Zamolio sam da mi

ispriča sve čega se sjeća iz dana uspona na vrh. Tog je dana bio jedan od najjačih klijenata i cijelo vrijeme uspona je bio blizu čela kolone — čas ispred, čas iza mene. Imao je natprosječno dobru memoriju, pa sam bio izuzetno znatiželjan da čujem što će mi reći i koliko se to poklapa s mojom pričom.Kasno poslijepodne, 10. svibnja, Adams je krenuo s Balkona i tad me još mogao vidjeti. Bio sam nekih petnaestak minuta ispred njega, ali silazio sam brže i uskoro sam nestao s vidika. »Sljedeći put kad sam te vidio«, kaže Adams, »bio je skoro mrak, a ti si već bio na Južnom sedlu — bio si na tridesetak metara od šatora. Prepoznao sam te po svijetlo crvenom pernatom odijelu.«Ubrzo poslije toga on je stigao do zaravni iznad ledene strmine, koja je meni zadala toliko muke. Na zaravni je pao u manju ledenjačku pukotinu. Nekako se uspio izvući, ali odmah potom je pao u drugu, dublju pukotinu. »Ležao sam u rupi i mislio: 'To je valjda kraj.' Neko vrijeme sam nepomično ležao, no onda sam se pokrenuo i nekako se uspio popesti van i iz te pukotine. Lice mi je bilo potpuno prekriveno snijegom koji se brzo pretvorio u led. A onda sam ispred sebe ugledao nekog kako sjedi na vrhu ledene strmine, lijevo od mene. Imao je čeonu svjetiljku koja je svijetlila, pa sam krenuo prema svjetlu. Još nije bio mrkli mrak, ali bilo je dovoljno mračno da više nisam mogao vidjeti šatore.«»Otišao sam do tog nekoga i priupitao, 'Hej, gdje su šatori?', a taj mi je netko, tko god on bio, prstom pokazao put. Odgovorio sam: 'Da, tako sam i mislio.' Nepoznati čovjek rekao mi je nešto kao: 'Pazi, led je ovdje strmiji nego što se čini. Možda bismo trebali otići dolje po uže i leđne klinove.' No, meni je već svega bilo dosta. Mislio sam: 'Zajebi to. Odoh ja odavde.' Napravio sam dva-tri koraka, spotaknuo se i jurnuo naglavce niz strminu. Dok sam jurio nizbrdo, uspio sam nož cepina zaglaviti za led i okrenuti se nogama prema dolje. Odmah potom sam tresnuo o tlo. Ustao sam, oteturao do šatora i to je uglavnom sve što ti imam reći.«Dok je Adams pričao o susretu s nepoznatim čovjekom i padu niz ledenu strminu, moja su se usta počela sušiti, a leđima su mi prolazili trnci. »Mar-tine«, pitao sam ga na kraju, »što misliš je li onaj netko na vrhu ledene strmine mogao biti ja - Jon?«»Ma vraga, nema šanse!«, nasmijao se. »Ne znam tko je to bio, ali to definitivno nisi bio ti.« No, tada sam mu ispričao o svom susretu s Andvjem Harrisom i naglasio jezovite koincidencije: Harris je doteturao do mene152otprilike u isto vrijeme i na istom mjestu kad je Adams sreo nekoga. Moj razgovor s Harrisom bio je zapanjujuće sličan razgovoru kojeg je Adams vodio s nekim. I, na kraju, Adams je odletio niz strminu naglavce na vrlo sličan način kao što sam ja zapamtio Harrisov pad.Nakon nekog vremena Adams je promijenio mišljenje: »Dakle, taj netko, to si bio ti. S tobom sam razgovarao.« Bio je zaprepašten spoznajom da je pogriješio i da je na Južnom sedlu malo prije mraka zapravo vidio nekog drugog. »A ti si zapravo razgovarao sa mnom. To znači da uopće nisi vidio Harrisa. Opla, prijatelju, mislim da ćeš sad imati posla da razjasniš neke stvari.«Ostao sam zapanjen. Dva mjeseca ljudima sam pričao kako je Harris s Južnog sedla odšetao u smrt, a to se uopće nije dogodilo. Moja pogreška je, u velikoj mjeri i nepotrebno, prouzročila veliku bol Fioni McPherson, An-dvjevim roditeljima - Ronu i Mary Harris, njegovom bratu Davidu i brojnim njegovim prijateljima.Andy je bio velik čovjek — gotovo dva metra visok i oko sto kilograma težak. Govorio je tvrdim australskim naglaskom. Martin je barem petnaest centimetara niži, težak tek šezdesetak kilograma i govori potpuno drugačijim — teksaškim naglaskom. Kako sam ih mogao zamijeniti? Zar sam mogao biti toliko iscrpljen da bih lice prijatelja s kojim sam proveo prethodnih šest tjedana mogao zamijeniti za lik gotovo nepoznate osobe? I, ako se Andy nikad nije vratio u logor IV, što se, za Boga miloga, dogodilo s njim?153SEDAMNAESTO POGLAVLJEVrh, 10. svibnja 1996., 15:40,8850 mZapeli smo zbog iznenadnog dolaska tog lošeg vremena. Ulovilo nas je bez ikakvog logičnog objašnjenja. Uvjeren sam da nema živog čovjeka koji je preživio okolnosti kakve su nas pratile

posljednjih mjesec dana. Usprkos svim nedaćama mogli bismo izdržati do kraja, ali zbog bolesti mog prvog časnika, kapetana Oatesa, zbog potrošenih zaliha goriva i, na kraju, zbog oluje koja nas je ulovila na 20 kilometara od posljednjeg deponija u kojem nas čekaju zalihe za kraj — više nećemo moći. Uz malo sreće možda smo mogli izbjeći ovakav završetak... ali preuzeli smo rizik — bili smo svjesni toga. Sve se urotilo protiv nas i zato se ne smijemo žaliti. Možemo se samo nakloniti Sudbini i do kraja dati najbolje od sebe...Kad bismo preživjeli, ispričao bih priču o upornosti, izdržljivosti i hrabrosti svih ljudi oko mene, priču koja bi dirnula srce svakog Engleza. No, sada će priču pričati ove grube bilješke i naša mrtva tijela.Robert Falcon Scott, U »Poruci narodu« ispisanoj malo prije smrti na Antartici,29. ožujka 1912., iz knjige Scottovo posljednje putovanjeKad je Scott Fischer stigao na vrh, ondje ga je čekao odani prijatelj i sir-dar - Lopsang Jangbu. Bilo je već oko 15 i 40. Šerpa je izvukao radiostanicu iz pernate jakne, pozvao Ingrid Hunt u baznom logoru (nekih 3500 metara niže) i predao je Scottu. »Svi smo uspjeli«, javio je Fischer, »Bože, kako sam umoran.« Nekoliko minuta kasnije došao je i Makalu Gau s dvojicom Šerpa. Pored njih, na vrhu, već dugo je sjedio Rob Hali nestrpljivo čekajući Douga Hansena, a plima oblaka polako je zatvarala vršni greben.154Lopsang kaže da se Fischer svih dvadesetak minuta boravka na vrhu žalio da mu je loše - takvo nešto ovaj vodič stoičke izdržljivosti gotovo nikad nije činio. »Scott meni kaže: 'Premoren sam. Nije mi dobro. Trebam lijek za trbuh'«, prisjeća se Šerpa. »Dao sam mu čaj, ali on popije samo malo, pola šalice. Zato mu kažem: 'Scott, molim, idemo brzo dolje.' Pa smo krenuli dolje.«Fischer je krenuo prvi oko 15 i 55. Iako je cijelo vrijeme uspona koristio dodatni kisik te iako mu je treća boca bila još gotovo puna kad je krenuo s vrha, Lopsang je primijetio da odmah na početku silaska skida masku s lica i prestaje koristiti kisik.Ubrzo nakon Scotta krenuo je Gau sa Šerpama, a tek potom Lopsang. Hali je ostao na vrhu čekati Hansena - sam. čim je Lopsang napustio vrh, tj. oko 16 sati, pojavio se Hansen, u agoniji i strahovito sporo prolazeći zadnju uzvisinu na grebenu. Onog časa kad ga je Hali spazio, pojurio mu je u pomoć.Hallovo obavezno vrijeme za povratak tada je bilo prekoračeno za puna dva sata. Budući da je inače bio konzervativan i izrazito metodičan, njegovi suradnici nisu mogli razumjeti tu neobičnu promjenu ponašanja. Pitali su se zašto nije Hansena okrenuo mnogo ranije, onog trenutka kad je bilo očigledno da je previše spor?Točno godinu dana ranije Hali je okrenuo Hansena u blizini Južnog vrha. Bilo je oko 14 i 30. Naredba za uzmakom tako blizu vrha teško je pogodila Douga. Više puta tijekom ekspedicije rekao mi je da se 1996. na Everest vratio najviše zbog Hallovog nagovora. Rob ga je s Novog Zelanda zvao desetak puta i svaki put nagovarao na ponovni pokušaj. Ovog puta, Doug je bio krajnje odlučan da dode na vrh. Tri dana prije uspona, još na logoru II, priznao mi je: »Pod svaku cijenu želim doći do vrha i maknuti to iz svojeg života. Ne bi mi bilo drago da opet moram proći kroz to sve. Postajem prestar za te gluposti.«Možda je Hallu bilo preteško okrenuti Hansena, nakon što ga je uspio nagovoriti na ponovni pokušaj. Guy Cotter, novozelandski vodič koji je 1992. s Hallom osvojio Everest, radio je na ekspediciji 1995. kad je Hansen morao odustati. On kaže da je »... vrlo teško nekome reći da mora odustati. Ako klijent vidi da je vrh blizu i ako je čvrsto odlučan ići do kraja, nasmi-jat će ti se u lice i nastaviti dalje.« Peter Lev, veteran američkog alpinizma i gorski vodič, za časopis Climbing je nakon katastrofe na Everestu dao sljedeću izjavu: »Mi bismo željeli da nas klijenti plaćaju za donošenje ispravnih odluka, no oni nas u stvari plaćaju da ih dovedemo na vrh.«Što god bio razlog, Hali u 14 sati nije okrenuo Hansena, a nije niti u 16 kad ga je ugledao pod vrhom. Umjesto toga, on je prebacio Hansenovu ruku preko vrata i pomogao mu da prevali posljednjih petnaest metara. Na vrhu su ostali samo minutu do dvije i odmah se uputili na dug silaz.155Lopsang je vidio Hansena kako posrče i zbog toga je zastao - toliko da bude siguran kako su Doug i

Rob sigurno prešli opasnu zaleđenu padinu ispod vrha. U žurbi za Fischerom, koji je sad već bio više od pola sata ispred njega, Šerpa je tada pojurio niz greben. Hali i Hansen su ostali iznad Hillarvjeve stepenice.čini se da je odmah po Lopsangovom prolasku Stepenice Hansen ostao bez kisika i onemoćao. Potrošio je posljednji atom snage da stigne do vrha i ništa nije ostavio u rezervi za silazak. »Gotovo ista stvar dogodila se 1995.«, kaže Ed Viestrus (i on je, uz Cottera, bio vodič na Hallovoj ekspediciji te godine). »Za vrijeme uspona dobro se držao, ali onog trena kad je krenuo dolje izgubio se mentalno i fizički — pretvorio se u zombija. Totalno potrošen.«U 16 i 30 i ponovno u 16 i 41 Hali je radiom javio da se s Hansenom nalazi visoko na vršnom grebenu, da su u nevolji i da hitno trebaju kisik. Na Južnom vrhu čekale su ih dvije pune boce, ali Hali to nije znao. Tamo se još uvijek nalazio Andy Harris. Sada već teško bolestan, Andy se ubacio u vezu i uvjerio Halla da su sve boce na Južnom vrhu prazne (jednako kao što je uvjeravao Grooma i mene). Da je Hali znao da to nije istina, vrlo brzo je mogao sići po njih i vratiti se Hansenu.Groom je u to vrijeme niz jugoistočni greben pratio Yasuko Nambu. Odmah iznad Balkona na radiju je čuo razgovor između Harrisa i Halla. Pokušao je dobiti Halla na vezu i objasniti mu da na Južnom vrhu ima punih boca, ali, kako kaže: »Moj radio je bio neispravan. Mogao sam primiti većinu poziva, ali mene nitko nije mogao čuti. U par navrata Rob je čak uspio čuti moj poziv, ali dok sam mu pokušavao objasniti gdje se nalaze pune boce u vezu bi uletio Andy, uporno ponavljajući da tamo nema punih boca.«Budući da nije znao čekaju li ga naprijed pune boce ili ne, Hali je zaključio da će ostati uz bespomoćnog klijenta i pokušati ga spustiti bez kisika. Kad su stigli do vrha Hillarvjeve stepenice Hali nikako nije mogao Hansena spustiti niz 15 metara litice i njihov silazak je ovdje naglo zaustavljen.Par minuta prije 17 sati Groom je napokon uspio stupiti u kontakt s Hallom i objasniti mu da na Južnom vrhu stvarno postoje dvije pune boce. U 17 i 15 Lopsang je stigao na Južni vrh i ovdje sreo Harrisa.1 čini se da je Harris tada napokon počeo vjerovati da su barem dvije pune boce ostavljene na Južnom vrhu. Naime, Lopsang i Andy su pregovarali o tome da mu Šerpa pomogne odnijeti kisik do Halla i Hansena na Hillarvjevoj stepenici.'Sve do 25. srpnja 1996., kad sam intervjuirao Lopsanga, nisam znao da ga je vidio tamo gore. Iako smo već prije toga razgovarali nekoliko puta, niti jednom ga nisam pitao je li na Južnom vrhu sreo Harrisa jer sam do tada još uvijek bio uvjeren da sam ga u 18 i 30 vidio na Južnom sedlu, 1000 metara niže. Štoviše, Guy Cotter je pitao Lopsanga je li vidio Harrisa, no on je iz nepoznatog razloga — vjerojatno je slabo razumio pitanje — odgovorio da nije.156»Andy kaže da će mi platiti petsto dolara ako odnesem kisik Robu i Dougu«, kaže Lopsang, »ali ja moram paziti na svoju grupu. Moram se brinuti o Scottu. I zato kažem Andvju 'ne' i brzo odem dalje.«Ako je stanje u kojem sam dva sata prije toga vidio Harrisa ikakva indicija, onda je on sad sigurno bio u vrlo teškom stanju. Kad je u 17 i 30 Lopsang krenuo dalje, osvrnuo se da pogleda za Harrisom. Vidio ga je kako se po grebenu polako penje u pomoć Hallu i Hansenu. Bio je to herojski poduhvat koji će ga koštati života.***Stotinjak metara niže, Scott Fischer se borio s jugoistočnim grebenom. Svakim metrom i svake minute bio je sve slabiji i slabiji. Kod stjenovitih skokova na 8660 m morao je svladati niz kraćih, ali kompliciranih spustova niz užad koja je pratila greben. Preumoran da bi se gnjavio s problemima vezanim uz užad, odlučio se za izravni spust niz padinu. Sanjkanje po stražnjici bilo je mnogo jednostavnije od petljanja s užadi, ali podrazumijevalo je dodatan napor: kad se jednom našao ispod stjenovitih skokova morao je za povratak na greben napraviti stotinjak metara dugačku priječnicu uzbrdo i to kroz nerazgaženi, duboki snijeg.Bilo je oko 17 i 20. Tim Madsen je s Beidlemanovom grupom upravo prolazio preko Balkona. Odatle se osvrnuo i primijetio Fischera na početku priječnice: »Djelovao je vrlo umorno. Napravio bi desetak koraka, zatim bi sjeo i odmarao, pa opet nekoliko koraka i opet odmor. Bio je vrlo spor,

ali primijetio sam da ga sustiže Lopsang. Zaključio sam da će biti OK čim ga Lopsang sustigne.«Lopsang je do Fischera stigao oko 18 sati, odmah iznad Balkona: »Scott ne koristi kisik, pa mu ja stavi masku. On kaže, 'Ja sam vrlo umoran, preumoran da idem dolje. Skočit ću.' To kaže mnogo puta, ponaša se kao luđak. Zato ja vežem uže za njega, odmah, jer inače on skoči u Tibet.«Osiguravajući Fischera 20 metarskim uzetom, Lopsang ga je spriječio u namjeri da skoči u Tibet i uspio natjerati da polako krene prema Južnom sedlu. »Oluja je sad jako loše«, priča dalje Lopsang. »BUUM! BUUM! Kao puknuti iz puške, tamo je veliki grom. Dva puta udariti jako blizu ja i Scott. Jako glasno, jako strašno.«S Balkona su nastavili blago nagnutim snježnim jarkom koji se nakon stotinjak metara pretvara u kršljivu, stjenovitu strminu. Fischer više nije imao snage da se bori s ovako izazovnim terenom. »Scott sad ne može hodati. Imam veliki problem«, kaže Lopsang. »Pokušam ga nositi, ali ja vrlo umoran.157Scott velik, a ja malen. Ne mogu nositi. On mi kaže, 'Lopsang, idi dolje. Ir1 dolje.' Ja njemu kažem, 'Ne, ja ostajem ovdje s tobom.'«Lopsang se s Fischerom stisnuo na snijegom prekrivenoj kamenoj polici Oko 20 sati pred njih su kroz urlanje mećave izašli Makalu Gau i dvojic Šerpa. Gau je bio iscrpljen otprilike kao i Fischer, pa niti on nije imao snag za spust preko kršljivog terena. Dvojica njegovih pratitelja tad su ga jed nostavno posjeli pored Lopsanga i Fischera te nastavili silaz.»Ostanem sam sa Scottom i Makaluom jedan sat, možda više«, kaž< Lopsang. »Meni jako hladno, jako umoran. Scott kaže: 'Idi dolje, pošalj Anatolija.' Ja kažem: 'OK. Idem dolje, šaljem gore brzi Šerpa i Anatolij. Zatim napravim udobno mjesto za Scott i idem dolje.«Lopsang je Fischera i Gaua ostavio 400 metara iznad Južnog sedla i nas tavio krčiti put kroz oluju. Zbog loše vidljivosti skrenuo je s pravog smjera otišao na zapad. Kad je shvatio pogrešku, već je bio ispod Sedla. Da bi dc šao do logora, morao se popeti natrag uz sjeverni rub stijene Lhotsea.' Oke ponoći se napokon uspio probiti do sigurnosti. Odmah je obavijestio Ana tolija: »Idem do Anatolijev šator. Kažem Anatoliju: 'Molim te, idi gon Scott je vrlo bolestan, ne može hodati.' Zatim ja odem u svoj šator. Odma spavam. Spavam kao mrtav čovjek.«Dugogodišnji Hallov i Harrisov prijatelj, Guy Cotter, slučajno se 1( svibnja zatekao na svega nekoliko kilometara od baznog logora pod Evere> tom. Vodio je ekspediciju na Pumori. Preko radio-stanice cijeli je dan pratio razgovore s Hallom. U 14 i 15 osobno je razgovarao s Hallom i čestitao mu na ponovnom osvajanju vrha. Tada je sve još bilo u redu. Međutim, Hallovi razgovori s bazom ul6i30tel6i4l, njegovi pozivi za pomoć zbog Dougove nemoći i potrošenog kisika, vrlo su ga uznemirili. U 16 i 5 Cotter se javio Hallu i pokušao ga natjerati da side do Južnog vrha. »Nam jera mi je bila da ga natjeram po kisik«, kaže Cotter. »Svima je bilo jasno d bez kisika ne može ništa učiniti za Douga. Rob je odgovorio da se bez problema može spustiti, ali ne s Dougom.«četrdeset minuta kasnije Hali je i dalje bio s Hansenom na vrhu Hillarvjeve stepenice. U 17 i 36 te ponovno u 17 i 57 uslijedili su razgovori u kojima je Cotter pokušavao Hallu narediti da ostavi Hansena i spusti se sam. »Znam da je zvučalo grozno kad sam ga uvjeravao da napusti klijenta«,2Rano sljedećeg jutra, dok sam tragao za Andvjem Harrisom, u ledu na rubu stijene Lhotsea ugledao sam slabo vidljiv otisak Lopsangove dereze. Pogrešno sam zaključio da je to Harrisov trag koji vodi niz liticu i da je Harris pao u provaliju.158priznaje Cotter, »ali tada je već bilo sasvim izvjesno da je to jedina šansa za Roba.« Hallu, ipak, na kraj pameti nije bilo da ostavi Hansena.Od tada, pa do duboko u noć od Halla nije bilo ni traga ni glasa. U 2 i 46 Cottera je pod Pumorijem probudio dug i isprekidan signal s Hallovog radija: Hali je na naramenici ruksaka imao pričvršćen mikrofon koji se tu i tamo slučajno uključio. »Mislim da Rob nije bio svjestan da odašilje«, kaže Cotter. »čuo sam nečije vikanje. Možda je to bio Rob, ali nisam siguran jer je u pozadini glasno zavijao vjetar. Tko god bio, govorio je nešto kao: 'Hajde, miči se! Nastavi tako!' Vjerojatno je bodrio Douga.«Ukoliko su Cotterove pretpostavke istinite, tada su se Hali i Hansen, možda i Harris s njima, još

uvijek borili s Hillarvjevom stepenicom. Uragan je i dalje bjesnio oko njih. Za dio puta koji se uobičajeno prolazi za manje od pola sata sada im trebalo već više od deset sati.Naravno, to su samo špekulacije. Jedino što je sigurno je da je Hali u 17 i 57 razgovarao s bazom. U to vrijeme s Hansenom je sigurno još bio na Stepenici, a u vrijeme sljedećeg poziva, koji se zbio u 4 i 43 u jutro, Hali je bio na Južnom vrhu. S njim nije bio niti Hansen, niti Harris.U sljedeća dva sata uslijedio je niz razgovora. Rob je bio zabrinjavajuće zbunjen i iracionalan. U 4 i 43 požalio se Carolini Mackenzie, liječnici u baznom logoru, da mu noge više ne funkcioniraju i da je »previše drven da bi se micao«. Hrapavim i jedva čujnim glasom je mumljao: »Harold je prošle večeri bio sa mnom, ali ne znam gdje je sada. Bio je vrlo slab.« Odmah nakon toga je, očito senilan, pitao: »Je li Harold bio sa mnom? Možete li mi reći?«3Hali je sada kod sebe imao dva puna spremnika kisika, ali brtve na njegovoj maski bile su tako zaleđene da plin uopće nije prolazio kroz njih. Javio je da pokušava odlediti brtve. Cotter kaže da su se sad: »... svi počeli osjećati bolje. Bila je to prva pozitivna vijest koju smo čuli.«Bazni logor je u 5 sati posredovao satelitskom razgovoru s Jane Arnold, Hallovom suprugom. Jane je 1993. s Hallom osvojila Everest i sad je bila potpuno svjesna situacije u kojoj se on nalazio. »Srce mi se stisnulo kad sam mu čula glas. Jako je gutao riječi. Zvučao je izgubljeno, kao netko tko polako odlazi. Bila sam tamo gore i znam kako izgleda za lošeg vremena. Jednom smo već raspravljali o tome kako je s vršnog grebena nemoguće organizirati akciju spašavanja. Sam je znao reći: 'Svejedno ti je jesi li tamo ili na Mjesecu.' »^Od mene je tad već stigla sigurna vijest da sam Harrisa u 18:30 vidio na Južnom sedlu. Kad je Hali spomenuo da je Harris s njim na Južnom vrhu, 1000 metara iznad Sedla, većina ljudi je, zahvaljujući mojoj zabludi, pogrešno zaključila da su te Hallove tvrdnje obična nerazumna naklapanja vrlo bolesnog i iscrpljenog čovjeka.159U 5 sati i 31 minutu Hali je uzeo četiri miligrama oralnog deksameta-zona i javio kako i dalje pokušava odštopati zaleđenu masku za kisik. U razgovoru s baznim logorom stalno je zapitkivao u kakvom su stanju Makalu Gau, Fischer, Beck Weathers, Yasuko Namba i ostali njegovi klijenti. Posebno ga je brinuo Andy Harris. Stalno se pitao gdje je. Cotter kaže da su stalno pokušavali skrenuti razgovor od Harrisa, koji je prema svemu sudeći već bio mrtav: »... jer nismo htjeli dati Robu još jedan razlog da ostane gore. U jednom trenutku u razgovor je s »dvojke« uletio Ed Viestrus hineći: 'Ne brini se zbog Andvja; on je ovdje s nama.' »Malo kasnije Mackenzie je Roba upitala kako je Hansen. »Doug?«, odgovorio je Hali. »Doug je otišao.« To je sve što je rekao i zadnji put da ga je spomenuo.David Breashears i Ed Viestrus na vrh su došli 23. svibnja. Nigdje nisu našli Hansenove tragove. Sve što su našli bio je cepin zabijen na vrlo izloženom dijelu grebena gdje prestaje osiguranje fiksnim uzetima, oko 15 metara ispod Južnog vrha. Moguće je da su Hali i/ili Harris uspjeli spustiti Hansena sa Stepenice, stići s njim do mjesta gdje je nađen cepin te da je on odavde pao niz jugozapadnu stijenu. No, to je puko nagađanje.Još je teže odgonetnuti što se dogodilo Harrisu. Kad se zbroje Lopsan-govo svjedočanstvo, Hallovi radio pozivi i činjenica da je još jedan cepin nađen na Južnom vrhu sa sigurnošću prepoznat kao Andvjev, možemo biti sigurni da su Harris i Hali bili zajedno na Južnom vrhu u noći s desetog na jedanaesti svibnja. O mjestu i načinu na koji je mladi gorski vodič dočekao svoj kraj više se ništa ne zna i vjerojatno se nikad neće ni saznati.U 6 sati Cotter je pitao Halla je li ga već obasjalo sunce. »Još malo«, odgovorio je Rob. To je bilo dobro, jer se trenutak ranije žalio kako se od užasne hladnoće neprestano trese. Tužba na zimu je, u prilog primjedbi da ne može više hodati, jako zabrinula ljude u bazi. U svakom slučaju, nakon noći bez skrovišta i kisika provedene na 8750 m u uraganu i temperaturama nižim od 70 °C ispod nule, već je bilo nevjerojatno kako je Hali još uopće živ.Sada je Hali ponovno pitao za Harrisa: »Je li itko, osim mene, prošle noći vidio Harolda?« Tri sata poslije toga i dalje je bio opterećen Andvjevom sudbinom. U 8 sati i 43 minute razmišljao je na glas: »Ovdje ima još neke Andvjeve opreme. Mislio sam da je noćas otišao dalje. čujte, računate li vi njim, ili ne?« Wiltonova je pokušala izbjeći odgovor, ali Rob je bio uporan: »OK. Mislim, njegov

cepin je ovdje, i njegova jakna i još neke stvari.«»Rob«, javio se Viestrus s logora II. »Ako možeš navući jaknu, slobodno je iskoristi. Nastavi ići dolje i brini se samo za sebe. Mi ćemo se pobrinuti za druge. Ti samo pokušaj sići dolje.«160Nakon četiri sata borbe da masku za kisik oslobodi od leda, napokon je uspio. U 9 sati Hali je ponovno udisao dodatni kisik, ali do tada je iznad 8700 metara bez njega proveo više od šesnaest sati. Stotine metara niže, njegovi prijatelji pojačavali su pritisak kojim su ga pokušavali nagovoriti da krene dolje. »Rob, ovdje Helen iz baznog logora«, javila se Wiltonova na rubu suza. »Misliš li na bebu kod kuće? Za par mjeseci ćeš je vidjeti prvi put. Molim te, nastavi ići dolje!«Nekoliko puta Hali je javio da se priprema za silaz i u jednom trenutku svi su bili sigurni da je krenuo s Južnog vrha. Lakpa Ciri i ja smo s logora IV na vjetru piljili u sitnu točkicu koja se polako micala niz gornji dio jugoistočnog grebena. Uvjereni da je riječ o Robu, da napokon silazi dolje, Lakpa i ja smo poskočili od olakšanja i potapšali jedan drugog po leđima. Sat vremena kasnije, optimizam mi je naglo splasnuo kad sam shvatio da je točkica još uvijek na istom mjestu i da to nije Rob, već običan kamen - još jedna visinom uvjetovana halucinacija. Rob, zapravo, nikad nije napustio Južni vrh.***Oko 9 sati i 30 minuta Ang Dorje i Lakpa čiri napustili su logor IV. S termosicom čaja i dvije ekstra boce kisika krenuli su prema Južnom vrhu s namjerom da izvuku Halla. Prihvatili su se izvanredno teškog zadatka. Bou-krijevljevo spašavanje Sandy Pittman i Charlotte Fox prošle noći bilo je zapanjujuće hrabro, ali blijedilo je pred onim u što su se sada upustila dvojica Šerpa: Pittmanica i Foxova bile su dvadesetak minuta hoda od šatora po relativno ravnom terenu; Hali je bio oko 1000 metara iznad logora, tj. iscr-pljujućih osam do devet sati uspona u najboljim vremenskim uvjetima.A uvjeti nisu bili ni najmanje dobri. Vjetar je puhao brzinom većom od 70 km/h, obojica Šerpa bili su pothladeni i vrlo iscrpljeni od jučerašnjeg uspona i povratka po oluji. Prihvatili su se strahovito teške zadaće. Da su se ikako uspjeli probiti do Halla, bilo bi to tek kasno poslijepodne i ostalo bi im jedva sat ili dva danjeg svjetla, a tada bi ih čekao još teži poduhvat njegovog spuštanja. No, njihova odanost Hallu bila je tolika da su obojica zaboravili sve nedaće i krenuli prema Južnom vrhu koliko god su brže mogli.Nedugo pošto su napustili logor, za njima je krenula druga spasilačka ekipa. Njihova namjera bila je da spuste Scotta Fischera i Makalu Gaua, a činili su je dvojica Šerpa iz ekspedicije Mountain Madnessa — Taši Šering i Navang Sia Kia, sitan i uredan čovjek koji se po samostanima ponosno hvalio da je Lopsangov otac — i jedan Šerpa iz tajvanske ekspedicije. Trio je nekih četiristo metara iznad logora stigao do dvojice potpuno onemoćalih161alpinista, koji su ležali na polici gdje ih je Lopsang ostavio. Fischeru su davali kisik, ali on uopće nije reagirao. Vidjeli su da još malo diše, ali ukočeno je buljio prema tlu i čeljusti su mu bile potpuno zgrčene. Šerpe su morali donijeti tešku odluku i zaključili su da za Scotta više nema nade. Gau je bio mnogo bolje - mogao je udisati kisik iz boce, popio je malo čaja te se uz veliku pomoć Šerpa i čvrsto osiguranje mogao polako spuštati prema šatorima. Scott je ostao na polici.Dan je u početku bio sunčan i čist, ali vjetar je i dalje bio jak. Još prije podneva gornji dijelovi planine zatvorili su se u guste oblake. S logora II, tj. preko 2000 m niže, IMAX-ov tim je javio bazi da vjetar s vrha zvuči poput flote Boeinga 747. Usprkos tome što je nevrijeme postajalo sve jače, Ang Dorje i Lakpa Ciri odlučno su se probijali prema Hallu. Na kraju, u tri popodne, još uvijek oko 200 metara ispod Južnog vrha, vjetar i ledene temperature dobili su bitku. Šerpe više nisu mogli. Napravili su junačko djelo, ali nisu uspjeli ostvariti cilj - onog trena kad su se oni okrenuli, sve Hallove šanse bile su izgubljene.Cijelog dana, tog 11. svibnja, Hallovi prijatelji i članovi njegovog tima neprekidno su ga molili da se pokrene, da svu snagu upotrijebi za silaz. Nekoliko puta Hali je javio da se priprema za silaz, ali odmah nakon toga promijenio bi mišljenje i ostao na Južnom vrhu. Cotter, koji je sad već dopješačio do baznog logora pod Everestom, počeo je u 15 i 20 urlati na Halla: »Rob, miči se s tog vrha!«

Hali mu je uzvratio. Bio je ljutit: »Slušaj prijatelju, kad bih sa smrznutim rukama ikako mogao napraviti uzao na fiksnom užetu, već bih šest sati bio na putu dolje. Samo pošaljite par mladića s termosicom čaja ili nečeg sličnog i bit će mi dobro.«»Stvar je u tome, frajeru, da je dečke koji su ti krenuli u susret zaustavio jaki vjetar i morali su se vratiti«, javio se ponovno Cotter, pokušavajući mu na najblaži mogući način objasniti da je propao pokušaj spašavanja. »Zato mislimo da ti je jedina šansa da se sam spustiš niže.«»Ja bih ovdje mogao izdržati još jednu noć, ako bi do jutra, ne kasnije od pola deset-deset, stigli dečki s toplim čajem«, odgovorio je Rob.»Ti si vrlo snažan čovjek, velika faca,« rekao mu je Cotter drhtavim glasom. »Poslat ćemo nekog da dode k tebi do jutra.«U 18 sati i 20 minuta Cotter se ponovno javio Hallu i prespojio mu Jane Arnold. »Daj mi minutu«, reče Rob, »usta su mi suha. Pojest ću malo snijega prije razgovora s njom.« Trenutak kasnije ponovno se javio jezovito izo-ličenim i hrapavim glasom: »Hej, golubice. Nadam se da si u toplom krevetu. Kako si?«162»Ne mogu ti reći koliko mislim na tebe«, odgovorila je Arnold. »Zvučiš mnogo bolje nego što sam očekivala... Je li ti toplo, ljubavi?«»S obzirom na visinu i smještaj može se reći da mi je udobno«, javio je Hali davši sve od sebe da je ne uznemiruje.»Kako su ti noge?«»Još nisam skinuo cipele da provjerim, ali mislim da bih mogao imati gadne smrzotine...«»Kad dođeš kući, sama ću te njegovati dok potpuno ne ozdraviš«, reče Arnold. »Znam da ćeš se izvući. Nemoj misliti da si sam. Šaljem ti svu svoju životnu energiju!«Prije pozdrava, Hali je svojoj ženi rekao: »Volim te. Mirno spavaj, ljubavi. Ne brini se za mene.«Bile su to posljednje riječi koje je više itko čuo od Halla. Te večeri i sljedećeg dana svi su pokušaji da se s njim ponovno uspostavi veza ostali bezuspješni. Dvanaest dana kasnije Breashears i Viestrus su na putu za Everest prošli preko Južnog vrha. Ovdje su našli Hallovo tijelo u plitkoj ledenoj rupi polegnuto na desni bok. Trup mu je bio zatrpan napuhanim snijegom.163OSAMNAESTO POGLAVLJESjeveroistočni greben, 10. svibnja 1996., 8700 mEverest je bio utjelovljenje svih snaga prirode. A protiv sebe imao je snagu duha jednog čovjeka. Sto bi bila da taj čovjek uspije? Već je mogao zamisliti zadovoljna lica svojih prijatelja. Mogao je zamisliti zavist drugih alpinista, ugled koji bi donio Engleskoj, zanimanje širom svijeta, popularnost koju bi stekao, dugotrajno zadovoljstvo koje bi mu život učinilo smislenijim... Vjerojatno to nikad nije glasno izrekao, ali u njegovoj glavi sigurno je živjela ideja »sve ili ništa«. Imao je dvije mogućnosti: odustati po treći puta ili umrijeti. Mallorjjuje ova druga opcija sigurno bila prihvatljivija. Agonija koju bi mu odustajanje donijelo bila je više nego što bi on, kao čovjek, alpinist i umjetnik, mogao podnjeti.Sir Francis Younghusband The Epic of Mount Everest, 1926.Desetog svibnja u 16 sati, otprilike u isto vrijeme kad je onemoćali Doug Hansen oslonjen na rame Roba Halla stigao na vrh Everesta, trojica alpinista iz sjevernoindijske provincije Ladakh javila su u svoj bazni logor vijest kako su stigli na vrh. članovi tridesetdeveteročlane ekspedicije, koji je organizirala indijsko-tibetanska granična policija: Tsevvang Smanla, Tse wang Paljor i Dorje Morup; uspeli su se na vrh s tibetanske strane po smjeru koji ide sjeveroistočnim grebenom. U istom smjeru su 1924. godine neobjašnjivo nestali George Leigh Mallorv i Andrew Irvine.Posljednji visinski logor, postavljen na 8300 m, šestorica Indijaca napustila su tek u petnaest minuta do šest sati.1 U podne su još uvijek bili 300'Kako bi se izbjegle zabune, sva su vremena spomenuta u ovom poglavlju preračunata u nepalsku vremensku zonu (iako se radnja cijelog poglavlja događa u Tibetu). Satovi u Tibetu normalno su prilagođeni pekinškoj vremenskoj zoni koja dva sata i petnaest minuta rani u odnosu na nepalsko vrijeme - npr. kad je u Nepalu 6 sati, u Tibetu je već 8 i 15.

164visinskih metara ispod vrha. Sad su ih prekrili olujni oblaci koji su se kasnije pojavili i s naše strane planine. U 14 sati su trojica članova ekipe bacila ručnik u ring i krenula dolje, no Smanla, Paljor i Morup odlučili su nastaviti usprkos pogoršanju vremena. Jedan od trojke koja je odustala, Harbhajan Singh, kaže da ih je: »... opila blizina vrha.«Uporna trojka je u 16 sati stigla do mjesta za koje su mislili da je vrh. Oblaci oko njih tada su već bili toliko gusti da je vidljivost bila svega tridesetak metara. U Bazu na ledenjaku Rongbuk javili su se s radosnim vijestima. Odmah nakon toga je voda ekspedicije, Mohindor Singh, satelitskim telefonom vijest ponosno proslijedio izravno doministru indijske vlade, Na-rashimi Rau, u New Delhiju. U kratkoj proslavi mali je tim na mjestu koje im se činilo najvišom točkom ostavio molitvene zastavice, kate i par alpinističkih klinova, a zatim se uputio u brzo nadolazeću oluju.Proslavu su, zapravo, odradili na visini od 8704 m, tj. oko dva sata hoda ispod stvarnog vrha koji je u to vrijeme još uvijek stršao iznad oblaka. činjenica da su stali nekih 150 m ispod vrha objašnjava zašto gore nisu vidjeli Hansena, Halla, možda čak i Lopsanga, a niti oni njih.Ubrzo pošto se smračilo, alpinisti smješteni niže na sjeveroistočnom grebenu javili su kako vide dvije čeone svjetiljke na visini od nekih 8600 m -upravo na mjestu izuzetno zahtjevnog skoka poznatog pod imenom Druga stepenica. No, niti jedan od trojice »osvajača« te noći nije se vratio do posljednjeg visinskog logora, niti je itko uspio s njima uspostaviti radio vezu.Sljedećeg jutra, u petnaest do dva - otprilike u vrijeme kad je Anatolij Boukrijev po Južnom sedlu tragao za Sandy Pittman, Charlotte Fox i Timom Madsenom — dvojica japanskih alpinista su u pratnji trojice Šerpa napustila svoj posljednji visinski logor, smješten na istom mjestu gdje je bio logor indijske ekspedicije. Krenuli su prema vrhu i nisu se obazirali na snažan vjetar koji je tukao vrh. Do 6 sati su uspjeli savladati stjenoviti skok na grebenu nazvan Prva stepenica. Odmah potom su dvadesetjednogodišnji Eisuke Shigekwa i dvadesettrogodišnji Hiroshi Hanada skrenuli s puta jer su ugledali jednog od indijskih alpinista, vjerojatno Paljora, kako leži u snijegu. Nakon noći bez zaklona i kisika bio je strahovito promrznut i u bunilu, ali još uvijek živ. Japanski tim nije želio ugroziti svoj uspon, pa su nastavili prema vrhu.U 7 i 15 stigli su do podnožja Druge stepenice, prevjesnog i kršljivog stjenovitog skoka koji se uobičajeno prolazi po aluminijskim ljestvama pričvršćenim za vrh stijene. Njih je još 1975. ostavila kineska ekspedicija i na razočaranje japanskih alpinista one su se sad već doslovno raspadale. Jednim krajem odvojile su se od stijene, pa je Japancima za savladavanje 6 metara visoke stijene trebalo čitavih sat i pol.165Odmah na vrhu Druge stepenice ugledali su Smanlu i Morupa. Britan ski novinar Richard Cowper intervjuirao je Hanadu i Shigekawu odmah po njihovom povratku s vrha, još na 6500 m. Prema članku koji je nakon toga objavio Financial Times, jedan od Indijaca bio je: »... očigledno blizu smrti, dok je drugi puzio po snijegu. Niti jedna riječ nije razmijenjena. Nimalo vode, hrane niti kisika. Japanci su produžili dalje i nakon 50 metara napravili stanku za odmor i zamjenu boca s kisikom.«Hanada je Covvperu rekao: »Nismo ih poznavali. Ne, nismo im dali piti. Nismo razgovarali s njima. Bili su u teškom stanju visinske bolesti. Izgledali su opasno.«Shigekawa pojašnjava: »Bili smo preumorni za pomoć. Iznad 8000 metara čovjek si ne može dopustiti da bude moralist.«Pošto su ostavili Smanlu i Morupa, Japanci su nastavili s usponom, prošli pored molitvenih zastavica i klinova ostavljenih na 8700 m i, u zapanjujućoj demonstraciji ustrajnosti, kroz olujni vjetar uli sati i 45 minuta stigli na vrh. U to se vrijeme, pola sata niz jugoistočni greben — na Južnom vrhu, smrzavao Rob Hali.Na povratku niz sjeveroistočni greben Japanci su na Drugoj stepenici ponovno prošli pored Smanle i Morupa. Morup je, čini se, sada već bio mrtav, a Smanla je bespomoćno visio zapleten na užetu kojim se pokušao spustiti. Pasang Kami, Šerpa zaposlen u japanskoj ekspediciji, oslobodio je Smanlu s užeta, a potom se nastavio spuštati niz greben. Kod prolaska Prve stepenice - mjesta gdje su pri usponu prošli pored Paljora, tada bunovnog i stisnutog u snijegu - japanski alpinisti više nisu

vidjeli ni traga od trećeg Indijca.Tjedan dana kasnije ekspedicija indijsko-tibetanske granične policije ponovno je pokušala osvojiti vrh. Iz visinskog logora su 17. svibnja u jedan i petnaest krenula dvojica Indijaca i trojica Šerpa. Ubrzo su stigli do smrznutih tjela svojih prijatelja. Prijavili su kako je jedan od njih u smrtnom bunilu skinuo svu odjeću sa sebe. Smanla, Morup i Paljor ostavljeni su gdje su i preminuli, a petorica penjača iz njihove ekspedicije nastavila su prema vrhu Everesta. U 7 sati i 40 minuta osvojili su Everest.166DEVETNAESTO POGLAVLJEJužno sedlo, 11. svibnja 1996., 7:30,7927 mVrti se i vrti u luku sve većem,više sokol sokolara ne čuje; sve raspada se; središte propada; svijet nam anarhija preplavlja, od krvi tamna plima se diže i posvuda nevini obred se utaplja.William Butler Yeats »Drugi dolazak«Kad sam se u subotu ujutro, 11. svibnja, oko pola osam vratio u logor IV, počeo sam shvaćati što se sve dogodilo i što se još uvijek događa. Sila ovih spoznaja počela me potapljati u more tjeskobe. Već me je emocionalno i fizički dotukla jednosatna potraga za Andvjem Harrisom, nakon koje sam postao uvjeren da je mrtav. Javljanja Roba Halla s Južnog vrha, koja je preko radija pratio Stuart Hutchinson, jasno su nam dala na znanje kako je naš voda u gadnom škripcu i da je Doug Hansen mrtav. članovi Fischerove ekspedicije koji su veći dio noći proveli izgubljeni na Sedlu izvijestili su da Yasuko Namba i Beck Weathers više nisu medu živima. Za Scotta Fischera i Makalu Gaua vjerovali smo da umiru ili su već mrtvi nekih 350 metara iznad naših šatora.Onog časa kad sam postao svjestan novosti, obuzela me iracionalna bojazan i počeo sam se, gotovo mehanički, povlačiti u sebe. Kao da mi je netko uspavao emocije, a opet ostavio me hipersvjesnim. Kao da sam duboko167u svojoj glavi izgradio bunker i okolno rasulo promatrao škiljeći kroz dobij zaštićenu puškarnicu. Tupo sam gledao u nebo. Boja mu je postala tamn sjena plave. U njoj više nije bilo ničega osim pukih ostataka boje. Nazuđ ljeni horizont zarubila je vatrena korona koja je treperila pred mojim očimJ Pitao sam se krećem li spiralom koja vodi na mračnu stranu ludila. INakon noći provedene bez dodatnog kisika na 8000 m, postao sari slabiji i umorniji nego što sam bio jučer po povratku s vrha. Znao sam dl nekim čudom moramo dobiti nove spremnike kisika ili se moramo spusti ti na niže logore. U suprotnom, svi ćemo nastaviti rapidno propadati. IBrzi program aklimatizacije koji je pripremio Hali, a koji danas korisl većina ekspedicija na Everest, izvanredno je učinkovit: on čovjeku koji jl iznad 5000 m proveo relativno kratka četiri tjedna — uključujući samo jedi no aklimatizacijsko noćenje na 7000 m — omogućuje da se najozbiljnije ukrcl na vlak za Everest.1 No, ta je strategija razvijena s pretpostavkom da će svatkJ iznad 8000 m stalno koristiti kisik iz boce. Kad se dogodi da zalihe ishlape! tada računica pada u vodu. IMalo sam prošetao logorom. Frank Fischbeck i Lou Kasischke ležali su I obližnjem šatoru. Lou je patio od snježnog sljepila — potpuno slijep i nel moćan nesuvislo je mumljao u bunilu. Frank je izgledao poput osobe u teši kom stanju šoka, ali svojski se trudio da Lou pruži što bolju skrb. John TaskJ dijelio je šator s Mikeom Groomom. Obojica su čvrsto spavali ili su bili u nesl vijesti. Koliko god sam bio slab i nesiguran na vlastitim nogama, shvatio sanj da su svi ostali, osim Stuarta Hutchinsona, bili u još gorem stanju. IOd šatora do šatora pokušavao sam pronaći malo kisika, ali svi su spre] mnici bili prazni. Uznapredovala hipoksija udružena sa strahovitim umorj om pojačala mi je osjećaj da se nalazimo u kaotičnoj i beznadnoj situaciji! Zbog neprestanog lupanja stijenki šatora na vjetru komunikacija između šatora bila je nemoguća. Baterije u našem jedinom radiju bile su gotovo pot puno prazne. Stanje granične entropije preplavilo je cijeli logor. Taj ]t osjećaj pojačavala činjenica da je naš tim - koji je proteklih šest tjedana stalno usmjeravan na to da se u potpunosti oslanja na vodiče - ostao bez vodstva Roba i Andvja više nema, a Mike je bio toliko iscrpljen od prethodne noći da

'Hallov tim je prije završnog uspona na vrh, na ekspediciji 1996., na Logoru II (6500 m) ili više od toga proveo samo osam noći. To je danas normalno aklimatizacijsko razdoblje. Do 1990. godine alpinisti su normalno na tim visinama provodili mnogo više vremena, s tim da je bio obavezno uključen i jedan aklimatizacijski izlet na 8000 m. Danas se zna da je stvarna vrijednost tog izleta na 8000 m upitna (zbog negativnih učinaka koje dodatni boravak na toj visini može uzrokovati i tako djelovati suprotno očekivanom), ali ostaje i pitanje da li vrijeme od uvriježenih osam ili devet noći aklimatizacije na 6500 do 7000 m osigurava veću granicu sigurnosti.168je potpuno onemoćao. Ležao je u šatoru potpuno beživotno, s teškim smr-zotinama, nesposoban izustiti i jednu riječ.Pošto smo ostali bez vodiča, prazninu nastalu njihovim izostankom ispunio je Stuart Hutchinson. Visok i discipliniran mladić iz viših slojeva engleskog dijela Montreala, vrstan istraživač u polju medicinskih znanosti, svake dvije do tri godine priuštio bi si veću planinarsku ekspediciju. Na žalost, u svakodnevnom životu imao je malo vremena za penjanje. Kad je kriza zahvatila naš logor, on je učinio sve da ovlada situacijom.Dok sam se ja oporavljao od bezuspješne potrage za Harrisom, Hutchinson je organizirao četvoricu Šerpa da pronađu tijela Weathersa i Nambe, koja su nakon Boukrijevljevog spašavanja Charlotte Fox, Sandy Pittman i Tima Madsena ostavljena na drugom kraju Sedla. Ekipu za traženje vodio je Lakpa Ciri. Hutchinson je bio toliko iscrpljen i hipoksičan da je zaboravio obuti gojzerice, pa je za Šerpama krenuo samo u skliskim unutrašnjim navlakama. Tek kad mu je Lhakpa prstom pokazao na noge, Stuart je shvatio pogrešku i vratio se po cipele. Slijedeći Boukrijevljeve upute Šerpe su ubrzo, na rubu stijene Kangšunaga, na sivom ledu prošaranom kamenim gromadama, pronašli dva tijela. Praznovjerje ih je zaustavilo na nekih dvadesetak metara od tijela — stali su i čekali Hutchinsona.»Oba tijela bila su djelomično prekrivena snijegom«, prisjeća se Hutchinson. »Ruksaci su im bili odbačeni nekih tridesetak metara uzbrdo. Lica i trupla bila su prekrivena snijegom, pa su iz njega virile samo ruke i noge. Preko Sedla je vrištao vjetar.« Prvo tijelo koje je okrenuo bila je Namba. Hutchinson to nije znao dok nije kleknuo pored nje i s lica joj otrgnuo ledenu koru. Zapanjeno je primijetio da ona još diše. Na rukama nije imala niti jednu rukavicu i ruke su joj bile potpuno smrznute. Oči su bile stisnute. Koža na licu bila je blijeda poput bijelog porculana: »To je bilo strašno. Bio sam prestravljen. Bila je više mrtva nego živa. Nisam znao što učiniti.«Zatim se okrenuo Bečku. Ležao je nekih sedam metara dalje od Yasuko. S kose i očiju su mu visjele kuglice leda veličine grožđa. Pošto je skinuo led s njegovog lica, otkrio je da i u Teksašaninu ima života: »Nešto je mumljao. Mislim da je mumljao. Nisam mogao odgonetnuti što želi reći. Nije imao rukavicu na desnoj ruci i zaradio je gadne smrzotine. Pokušao sam ga posjesti, ali nije mogao sjediti. Ne znam može li se biti bliže smrti, a još uvijek biti živ.«Strahovito potresen, Hutchinson je otišao do Šerpa i zamolio Lakpin savjet. Veteran na Everestu čije mišljenje su cijenili jednako Šerpe i zapadnjaci predložio je Hutchinsonu da ostavi Yasuko i Bečka tu gdje jesu. Ako i požive dovoljno dugo da ih dovuku do logora IV, sigurno će umrijeti do trenutka kad će ih se moći transportirati do baznog logora. Osim toga, njihovo spašavanje sigurno će ugroziti živote drugih penjača na Sedlu od kojih većina već sada ima problema da samo sebe spusti dolje.169Hutchinson je zaključio da je Lakpa u pravu. Koliko god to bilo teši — nije bilo izbora: Beck i Yasuko morali su biti prepušteni neumoljivoj su< bini, a zahvaljujući tome će se sačuvati snaga grupe za one kojima će se mc pomoći. Klasičan primjer trijaže. Kad su se vratili u logor, Hutchinson bio na rubu suza i izgledao je poput duha. Na njegovo inzistiranje probudi smo Taskea i Grooma, uvukli se u njihov šator i vijećali o sudbini Yasuko Bečka. Uslijedio je mučan razgovor. Izbjegavali smo poglede u oči. Nako pet minuta sva četvorica smo se složili da je Hutchinson donio ispravn odluku ostavivši Bečka i Yasuko tamo gdje leže.Raspravu smo nastavili s temom popodnevnog silaska u logor II. Tas je inzistirao na tome da ostanemo na Sedlu dok Hali vodi bitku na Južnoi vrhu. »Uopće neću razmišljati o odlasku bez njega«, bio je jasan Taške. 1 je rasprava i tako bila nepotrebna: Kasischke i Groom bili su u toliko lošei stanju da se nikako nisu mogli maknuti odavde.

»Tad sam se sjetio događaja s K2 1986. godine. Počeo sam se brinuti c < ću i sam sudjelovati u sličnom«, kaže Hutchinson. Te je godine, 4. srpnja, secmero himalajskih veterana - uključujući legendarnog austrijskog alpinist Kurta Diembergera — krenulo prema vrhu druge najviše planine na svijeti Šestorica su došla do vrha, ali na silazu ih je zatekla snažna oluja i zarobila logoru na 8003 m. Pet dana oluja nije nimalo popustila, a oni su svakir danom bili sve slabiji i slabiji. Kad je nevrijeme napokon prestalo, samo Die mberger i još jedan alpinist imali su snage da se živi spuste s planine.***U isto vrijeme dok smo mi raspravljali o sudbini Nambe i Weathersa t0 ostanku ili odlasku, Neal Beidleman je pokušavao okupiti Fischerov tin1 pripremiti ih za silazak sa Sedla. Dobro se sjeća kako je to izgledalo: »S\ smo bili rastureni nakon prethodne noći, pa je stvarno bilo teško cijeli ti podignuti i izvući iz šatora. Neke sam doslovno morao udarati da se trgm no bio sam odlučan u namjeri da ih odmah spustim dolje. Mislim da i svaki nepotrebni ostanak na 8000 m samo dodatno izazivanje nevolja. \ dio sam da su prema Robu i Scottu krenule ekipe za spašavanje i zato san svoje napore usmjerio na spuštanje naših klijenata u neki od nižih logora.<Beidleman je napokon uspio okupiti grupu i krenuti s njima prem dolje. Boukrijev je ostao čekati Fischera. Grupa je kratko zastala na 7620 n kako bi Sandy Pittman primila novu injekciju deksametazona, a zatim su n logoru III napravili dugu pauzu za koje su se odmorili i napili. Ovdje ih ji dočekao David Breashears: »Zapanjio sam se kad sam ih vidio. Izgledali si kao vojnici nakon pet mjeseci rovovskog rata. Sandy je emocionalno puki;170i plakala je: 'Bilo je strašno! Jednostavno sam se predala i legla da umrem!' Svi su bili u teškom šoku.«Malo prije mraka i posljednji iz Beidlemanove grupe su se probili niz strmi led u donjem dijelu Lhotseove stijene. Na 150 m prije kraja fiksnih užeta sreli su Šerpe iz nepalske ekspedicije za čišćenje Everesta koji su im pritekli u pomoć. Onog trena kad su svi zajedno nastavili silaz, na njih se fijučući sasula salva kamenja veličine naranči i jedan Šerpa je dobio kamen u stražnji dio glave. Beidleman je sve promatrao s neposredne udaljenosti: »Istog trena je pao na pod.«»Uh, bilo je odvratno«, prisjeća se Klev Schoening. »Zvučalo je kao da ga je netko udario bejzbolskom palicom.« Snažni udarac odnio je s glave Šerpe komad kože veličine kovanice, i onesvijestio ga, a srce i pluća su mu prestali raditi. Počeo je kliziti niz uže, no Schoening je srećom uspio skočiti pred njega i zaustaviti pad. Trenutak kasnije, dok ga je Schoening držao u rukama, drugi kamen doletio je s neba, i opet snažno pogodio Šerpu — ponovno u stražnji dio glave.Usprkos drugom udarcu kamena, Šerpa je nakon nekoliko minuta duboko uzdahnuo i ponovno počeo disati. Beidleman ga je uspio spustiti do dna stijene Lhotsea, a tu ih je već čekala grupica Šerpa koji su ranjenog čovjeka odnijeli u logor II. U tom trenutku, prisjeća se Beidleman: »Klev i ja zurili smo jedan u drugog u nevjerici. Bilo je kao da jedan drugog pitamo: 'Što se to, do vraga, događa ovdje? Što smo to učinili da se planina toliko ljuti na nas?'«***Cijelo vrijeme trajanja ekspedicije, još od travnja, Hali je bio zabrinut zbog mogućnosti da bi se neka ili čak više nekompetentnih ekipa moglo naći u opasnosti iz koje bismo ih morali spašavati, a time bismo ugrozili naš cilj. Koje li ironije, sad smo mi bili ta ekipa koja je zaglibila, a druge ekspedicije su se našle pred odlukom o tome hoće li nam priskočiti u pomoć. Bez imalo okolišanja tri su ekspedicije odmah odgodile svoje planove i u raspored ubacile pomoć penjačima koje je snašla nevolja — ekspedicija »Alpine Ascents International« Todda Burlesona, IMAX-ova filmska ekspedicija s Davidom Breashearsom na čelu i komercijalna ekspedicija Mala Duffa.Ekspedicija Alpine Ascents International koju su vodili Todd Burleson i Pete Athans je u petak, dok smo mi osvajali vrh, stigla u logor III. U subotu ujutro, istog trena kad su saznali za nesreću koja se odvija iznad njih, Burleson i Athans su svoje klijente ostavili vodiču Jimu Williamsu i sa 7000 m požurili na Južno sedlo.171

Breashears, Ed Viestrus i ostatak IMAX-ove ekspedicije tada su bili logoru II. Breashears je odmah prekinuo snimanje i sve snage i zalihe eksped cije usmjerio pokušaju spašavanja. Kao prvo, uspio mi je prenijeti poruku punim baterijama u IMAX-ovom šatoru na Južnom sedlu — do podneva san ih pronašao i tada je Hallov tim ponovno mogao komunicirati s drugiij logorima. Zatim, Breashears je penjačima u nevolji i njihovim spašavateljirrJ ponudio zalihe kisika koje su čekale njegov tim na Sedlu — pedeset spremnik naporno nošenih do 8000 m. Iako je time ugrozio svoj 5,5 milijuna dolara vri jedan projekt, niti jednog trenutka nije oklijevao oko te ponude.Athans i Burleson su u »četvorku« stigli sredinom jutra i odmah su počei dijeliti IMAX-ov kisik. Potom su ostali čekati da vide što će biti od pokušaj spašavanja Halla, Fischera i Gaua. Malo prije 17 sati Burleson je stajao pre< šatorom kad je spazio osobu koja polako i neobično ukočenih koljena koraci prema logoru. »Hej, Pete!«, pozvao je Athansa. »Vidi ovo. Netko dolazi u lol gor.« čovjek nije imao desnu rukavicu i njegova groteskno zamrznuta rukl izložena ledenom vjetru bila je uzdignuta u neobičan »smrznuti« pozdrav. TkJ god da je to bio, Athansa je podsjetio na lik iz niskobudžetnog filma o mumil jama. Kad se mumija približila logoru, Burleson je shvatio da to nije nitkJ drugi do Beck Weathers — ustao iz mrtvih. IDok se prošle noći s Groomom, Beidlemanom, Nambom i ostalim! koprcao na vjetru, Weathersu je bilo: «... sve hladnije i hladnije. Izgubi« sam desnu rukavicu. Lice mi se smrzavalo. Ruke su mi se smrzavale. Cijeloj tijelo mi se kočilo i uskoro sam teško zadržavao koncentraciju. Na kraju sarrl otplovio u neku zaboravnost.« IOstatak noći, ali i veći dio idućeg dana, Beck je proveo ležeći na ledul izložen nemilosrdnom vjetru, kataleptičan i jedva živ. Uopće se ne sjeća da] je Boukrijev došao po Sandy, Charlotte i Tima. Ne sjeća se niti Hutchin-I sona koji mu je očistio led s lica. Više od dvanaest sati bio je u komi. UJ subotu popodne iz nekog neobjašnjivog razloga svjetlo je ušlo u jezgru Bec-I kovog obamrlog mozga i on je polako došao k sebi.»Isprva sam mislio da sanjam«, prisjeća se Weathers. »Onog časa kad sam se osvijestio, mislio sam da ležim u krevetu. Nije mi bilo hladno, niti neudobno. Nekako sam se okrenuo na bok, otvorio oči i ugledao svoju desnu ruku kako strši iznad mene. Tada sam shvatio da je smrznuta i to mi je pomoglo da se vratim u stvarnost. Napokon sam se dovoljno otrijeznio da shvatim kako sam u gadnoj, gadnoj nevolji, da konjica ne dolazi po mene i da bi najbolje bilo da pokušam nešto učiniti sam.«Iako je bio slijep na lijevo oko, a s desnim je dobro vidio svega jedan metar ispred sebe, Beck je krenuo ravno u vjetar ispravno zaključivši da se logor nalazi u tom smjeru. Da se slučajno zabunio, vrlo brzo bi pao niz stijenu Kangšunaga. Rub provalije nalazio se samo desetak metara od mjesta172gdje je ležao, ali niz vjetar. Nakon sat i pol tumaranja spazio je neke »neprirodno plave stijene« koje su, u stvari, bile šatori logora IV.Kad je u šator uletio Burleson, Hutchinson i ja smo slušali javljanje Roba Halla s Južnog vrha: »Doktore! Odmah vas trebamo!« vikao je s vrata. »Uzmite opremu. Beck se pojavio. U lošem je stanju!« Iscrpljeni Hutchinson je odmah ispuzao iz šatora zaprepašten Beckovim iznenadnim uskrsnućem.Hutchinson, Athans i Burleson smjestili su Bečka u slobodni šator, umotali ga u dvije vreće za spavanje s nekoliko boca tople vode i na lice mu stavili masku za kisik. »Nismo vjerovali da bi Beck mogao preživjeti noć«, priznaje Hutchinson. »Jedva sam mu mogao napipati bilo na vratnim arterijama, a to je zadnje bilo koje možeš osjetiti prije nečije smrti. Bio je u vrlo teškom stanju. Pa čak kad bi i preživio do jutra, nisam mogao zamisliti kako bi trebalo izgledati njegovo spašavanje s planine.«Trojica Šerpa koji su krenuli po Fischera i Gaua, sada su se već vratili s Gauom. Pošto su zaključili da Fischeru nema spasa, ostavili su ga na polici na 8290 m. No, sad je Anatolij Boukrijev vidio Beckovo uskrsnuće i nije samo tako htio odustati od Fischera. U 17 sati, uz sve jače nevrijeme, Kazah-stanac se uputio prema Fischeru s namjerom da ga spasi.»Našao sam ga u sedam sati, možda je već bilo i pola osam ili osam«, kaže Boukrijev. »Oko mene mrak. Oluja je vrlo jaka. Njegova maska za kisik je na licu, ali boca je prazna. Nema rukavice, ruke

potpuno gole. Pernato odijelo otvoreno, skinuto s ramena, jedna ruka izvučena. Ne mogu ništa učiniti. Scott je mrtav.« Teška srca, Boukrijev je Fischeru ruksakom, kao mrtvačkim plaštem, prekrio lice. Uzeo je njegov foto aparat, cepin i omiljeni džepni nožić, kojeg je Beidleman kasnije, u Seattleu, dao Scottovom devetogodišnjem sinu.Oluja koja je tukla Sedlo u subotu navečer bila je jača od one prethodne noći. Kad je Anatolij stigao do šatora, vidljivost je pala tek na koji metar i malo mu je nedostajalo da promaši logor.Udišući kisik iz boce (zahvaljujući IMAX-ovom timu) po prvi put u posljednjih trideset sati, utonuo sam u nemiran, mučenički san, usprkos buci koju su stijenke šatora proizvodile na vjetru. Nedugo nakon ponoći, upravo dok sam sanjao Andvja kako pada niz stijenu Lhotsea vukući za sobom uže i pitajući zašto ne primam drugi kraj užeta da zaustavim njegov pad, iz noćne more prodrmao me je uznemireni Stuartov glas: »Jon!«, nadvikivao se s uraganom. »Brinem se zbog šatora. Misliš li da će biti OK?«Cijelu minutu sam se, poput utopljenika koji izlazi na površinu mora, budio iz dubokog, uznemirujućeg sna. Shvatio sam zašto je Stuart zabrinut: vjetar je polovicu našeg zaklona doslovno priljubio na tlo i ona je sa svakim novim udarom sve jače lupala. Nekoliko sipki šatora bilo je neobično svinuto,173a svjetlo čeone svjetiljke otkrilo je da će se dva glavna šava na šatoru svake časa rasprsnuti. Snijeg je prhnuo šatorom ispunivši zrak i prekrivši sve bije lim pahuljama. Puhalo je jače nego što sam ikad i igdje vidio. Jače nego n Patagonijskom ledenom pokrovu, najvjetrovitijem mjestu na Zemlji. At nam šator ne izdrži do jutra, naći ćemo se u velikoj nevolji.Stuart i ja obukli smo na sebe sve što smo imali i smjestili se uz vjetru vitu stranu šatora. Sljedeća tri sata smo se, već ionako iscrpljeni, leđima i ra menima oslanjali na oštećene šipke šatora i suprotstavljali uraganu te tak čuvali cjelovitost našeg plastičnog skloništa. U mislima sam imao uzne mirujuću sliku Roba Halla na Južnom vrhu, na 8750 m, bez kisika i izlo ženog punoj snazi uragana — bez ikakvog zaklona. Usprkos tome što san pokušavao misliti na druge stvari, Rob mi se neprestano vraćao u misli.Malo prije nedjeljnog svitanja Stuartova zaliha kisika se potrošila. »Bt kisika počelo mi je bivati sve hladnije i osjećao sam da postajem pothladen« kaže Stuart. »Počeo sam gubiti osjećaj u rukama i nogama i pomislio san da odlazim k vragu, da nikad neću moći sići sa Sedla ako to ne učinim ovoj jutra.« Dao sam Stuartu svoju bocu i malo prošvrljao okolo dok nisam naša( drugu u kojoj je bilo još malo kisika. Nakon toga smo obojica počeli s paki ranjem za odlazak.Kad sam napokon provirio iz šatora, mogao sam vidjeti da je baren jednog od slobodnih šatora uragan otpuhao sa Sedla. A zatim sam spazic Ang Dorjea. Poput strašila je stajao na strahovitom vjetru i ridao nad sud binom Roba Halla. Kad sam, nakon ekspedicije, o Dorjeovoj tuzi pričac njegovoj prijateljici iz Kanade, Marion Boyd, ona mi je kazala sljedeće »Ang Dorje sebe vidi u ulozi čuvara drugih ljudi — mnogo sam o tome pričah s njim. To je izuzetno važno za njegovu vjeru i pripremu za sljedeći život. Rob je bio voda ekspedicije, ali Ang Dorje je smatrao svojom obvezom d; Robu, Dougu Hansenu i ostalima pruži sigurnost. Kad su oni, na kraju, umrli Ang Dorje se smatrao osobno odgovornim.«Bojeći se da bi Ang Dorje u takvom stanju mogao odbiti sići dolje Hutchinson ga je zamolio da odmah napusti Sedlo. U 8 i 30 je gadno pron rznut Mike Groom bio potpuno uvjeren da su Rob, Andy, Doug, Scott, Y; suko i Beck već sigurno mrtvi. Natjerao se iz šatora, brzo okupio Hutchin sona, Taskea, Fischbecka i Kasischkea te krenuo s njima dolje.U nedostatku drugih vodiča ja sam se dobrovoljno javio da ostanem zadnji i pokupim ono što je ostalo. Dok je očajna grupica polako migoljila prema Ženevskom rebru, odlučio sam se za posljednji pozdrav od Bečka.2Predani budisti vjeruju u sonam - zbroj svih dobrih djela učinjenih za života. Kad ih ima dovoljno, ona omogućuju vlasniku da istupi iz kruga ponovnih rođenja i smrti te se izdigne iz ovog svijeta boli i patnje.174Bio sam uvjeren da je preminuo tijekom noći. Potražio sam njegov šator kojeg je noćašnji uragan

doslovno sažvakao. Vrata su bila širom otvorena. Kad sam provirio unutra, u šoku sam otkrio da je Beck još uvijek živ.Ležao je na leđima raširivši se po dnu polomljenog šatora i grčevito drhtao. Lice mu je bilo odvratno natečeno, preko nosa i obraza razlile su se duboke crne rane od smrzotina. Oluja je s njega otpuhala obje spavaće vreće i ostavila ga nezaštićenog od ledenog vjetra. Sa smrznutim rukama nije mogao navući vreće natrag na sebe ili zatvoriti ulaz šatora. »Jebote! Isusa ti!«, zaplakao je s izrazom lica u kojem su se miješali agonija i očaj. »Sto čovjek mora učiniti da bi mu netko malo pomogao ovdje?« Već je dva-tri sata vikao u pomoć, ali vjetar je daleko nosio njegove vapaje.Probudio se usred noći i otkrio da je: »... oluja prelomila šator i da će ga rastrgati. Vjetar mi je toliko snažno priljubio stijenku šatora na lice da nisam mogao disati. Popustilo bi na sekundu, a zatim bi mi se ponovno obrušilo na lice i prsa istiskujući mi zrak iz pluća. Pored sve te nevolje počela mi je naticati ruka, a na njoj imam taj glupi ručni sat. Kako je ruka naticala, sat me je sve više stezao dok nije zapriječio put krvi u šaku. No, s ovako sje-banim rukama nisam mogao skinuti tu prokletu stvar. Vikao sam u pomoć, ali nitko nije dolazio. Bila je to stravično duga noć. Eh, čovječe, kako sam bio sretan kad sam ti ugledao lice.«Taj čas kad sam ugledao Bečka, toliko me šokiralo njegovo bijedno stanje, ali i činjenica da smo ga već otpisali, da sam gotovo zaplakao. »Sve će biti OK«, lagao sam gutajući plačljive knedle. Pokrio sam ga vrećama za spavanje, zatvorio ulazna vrata i pokušao dignuti porušeni šator. »Ne brini se, prijatelju. Sve je pod kontrolom.«čim sam Bečka smjestio najudobnije što se dalo, pojurio sam do radija i pozvao dr. Mackenzie u bazi. »Caroline!«, vapio sam histeričnim glasom. »Sto da radim s Bečkom? Još je živ, ali mislim da ne može još dugo izdržati. Grozno izgleda!«»Jon... kao prvo, pokušaj se smiriti. Kreni dolje s Mikeom i ostalima. Gdje su Pete i Todd? Zamoli ih da se pobrinu za Bečka i zatim kreni dolje.« U panici sam potražio Athansa i Burlesona, a oni su istog časa pojurili u Beckov šator s čuturicom toplog čaja. Nakon toga sam požurio za svojom grupom i još jednom sam se osvrnuo za Bečkom. Athans se upravo pripremao da u bedro umirućeg Teksašanina injektira četiri miligrama deksame-tazona. Bila su to hvalevrijedna djela, ali teško je bilo zamisliti da bi Weat-hersu više išta moglo pomoći.175DVADESETO POGLAVLJEŽenevsko rebro, 12. svibnja 1996., 7900 mVelika prednost neiskustva samozvanih alpinista je u tome što nisu opterećeni planinarskom tradicijom ili poviješću. Njima se sve čini laganim, a suočeni s problemom na kraju biraju najjednostavnija rješenja. Naravno, to je često uzrok njihovog poraza, ponekad s tragičnim završetkom. No, oni toga nisu svjesni kad kreću u avanture. Maurice Wilson, Earl Denman, Klavs Becker-Larsen — nitko od njih nije znao mnogo o alpinizmu kad su krenuli na svoje beznadno putovanje. Da su znali — ne bi otišli. Njihova odlučnost ih je, usprkos tehničkom neznanju, odvela daleko.Walt Unsworth EverestPetnaest minuta nakon što sam napustio Južno sedlo spazio sam svoju grupu koja je upravo silazila s grebena Ženevskog rebra. Bila je to žalosna slika: svi su već bili potpuno iscrpljeni i za stotinjak metara spuštanja do snježne padine odmah ispod grebena trebalo im je užasno puno vremena. Najtužniji dio te slike, ipak, bio je mali broj ljudi u grupi. Kad smo prije tri dana išli gore bilo nas je jedanaest, sada nas je bilo samo šestoro.Kad sam ih dostigao, na grebenu je bio još samo Stuart Hutchinson i upravo se pripremao za spust po užetu. Primijetio sam da nema glečerice. Usprkos tome što je dan bio oblačan, na ovim visinama je ultraljubičasto zračenje toliko opako da snježno sljepilo nastupa vrlo brzo. »Stuarte!«, viknuo sam kroz vjetar i prstom pokazao prema očima. »Tvoje glečerice!«»Ah, da«, odgovorio je klonulim glasom. »Hvala što si me podsjetio... Hej, kad si već ovdje, bi li mogao pregledati i moj pojas? Strašno sam umoran, više se ne mogu koncentrirati. Bio bih ti zahvalan da me pripaziš jednim okom.« Pogledao sam pojas i odmah primijetio da je kopča samo djelomično

176zatvorena. Da je s tako pritegnutim pojasom opteretio pupčanu vrpcu, on bi se otvorio i Stuart bi odletio niz stijenu Lhotsea. Kad sam mu na to skrenuo pozornost i sam je priznao: »Da, znam. Svjestan sam toga, ali ruke su mi toliko hladne da to ne mogu popraviti.« Skinuo sam rukavice, uh - vjetar je stvarno bio leden, brzo mu zategnuo pojas oko pasa i poslao ga s rebra dolje.Dok se ukapčao u uže odložio je cepin na tlo, a kad se krenuo spuštati cepin je ostao na stijeni. »Stuarte!«, povikao sam. »Cepin!«»Preumoran sam da bih ga nosio«, uzvratio je. »Neka ostane ovdje.« I sam sam bio toliko letargičan da se nisam želio prepirati sa Stuartom. Ostavio sam taj cepin, ukopčao se u uže i krenuo za njim.Nakon sat vremena stigli smo do Žute pruge. Uslijedio je prometni zastoj jer su penjači oprezno otpenjavali strmi vapnenački skok. Dok sam na začelju čekao svoj red, dostigla nas je grupa Šerpa iz Fischerove ekspedicije. Medu njima je bio i Lopsang Jangbu. Bio je potpuno shrvan od žalosti i umora. Stavio sam mu ruku na rame i izrazio žaljenje zbog Scotta. Lopsang je slegnuo ramenima i u suzama promrmljao: »Nemam sreće, strašno nesretan. Scott je mrtav; ja sam kriv. Strašno nesretan. Ja sam kriv. Strašno nesretan.«***Sat i pol iza podneva napokon sam dovukao svoju posrnulu stražnjicu do logora II. Naravno da sam, govoreći racionalno, i dalje bio na velikoj visini - 6500 m, ali ovo je mjesto bilo toliko drukčije od Južnog sedla... ubojiti vjetar je nestao, više se nisam tresao od zime i brinuo zbog smrzotina, štoviše, preznojavao sam se na opakom suncu. Više nisam mislio kako mi život visi na kraju niti.Naš je glavni šator na brzinu pretvoren u poljsku bolnicu. Vodili su je Henrik Jessen Hansen, Danac, Duffov ekspedicijski liječnik, i Ken Kamler, Amerikanac, liječnik i klijent na ekspediciji Todda Burlesona. U 15 sati, dok sam ispijao šalicu čaja, u logor je stigao Makalu Gau u pratnji šestorice Šerpa. Izgledao je kao živa smrt. Liječnici su se odmah bacili u akciju.Polegli su ga, skinuli mu odjeću i dali infuziju. Pregledali su mu smrznute ruke i noge. Bile su mrtvački blijede boje, poput prljavog umivaonika. Kamler je zabrinuto prokomentirao: »Ovo su najgore smrzotine koje sam ikad vidio.« Pitao je Gaua dopušta li mu da snimi te smrzotine za medicinsku dokumentaciju, a Tajvanac je to širokim osmijehom odobrio. Poput vojnika s ratnim ožiljcima, bio je ponosan na ozljede koje je pretrpio.Sat i pol kasnije liječnici su se još uvijek bavili s Gauom, a na radiju se začuo Breashearsov glas: »Silazimo s Bečkom. Do mraka ćemo biti u »dvojki«.«177Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim kako Breashears nije govorio spuštanju tijela s planine, već o spuštanju Bečka dolje — živog. Nisam m< gao vjerovati. Kad sam ga prije sedam sati ostavio na Južnom sedlu, bio sa uvjeren da neće preživjeti jutro.Beck se odbio lako predati i ponovno je ustao iz mrtvih. Poslije sam o Petea Athansa saznao da je nakon injekcije deksametazona Teksašanin dc živio pravu renesansu. »Oko pola jedanaest smo ga uspjeli odjenuti, navu mu pojas i zatim smo otkrili da može samostalno hodati. Bili smo priličn iznenađeni.«Sa Sedla su krenuli tako da je Athans hodao korak ispred Bečka i govori mu kamo da stane, a Burleson ga je straga čvrsto držao za pojas. Beck je pn bacio ruku preko Athansovog ramena i trojka je oprezno silazila s planini »Tu i tamo smo ga morali doslovno prenijeti, ali, stvarno, išao je iznenadi juće dobro«, kaže Athans.Na 7600 m, iznad Žute pruge, presreli su ih Ed Viestrus i Robert Schaut koji su brzo spustili Bečka niz strmu stijenu. Na logoru III u pomoć su ir priskočili Breashears, Jim Wiliams, Veikka Gustafsson i Araceli Segarra. O; morica zdravih alpinista doslovno su prenijeli ranjenog Bečka niz stijenu Lh tsea i to mnogo brže nego što smo to svi mi jutros prošli.Kad sam saznao da je Beck na putu dolje, otišao sam u svoj šator, nav kao cipele i krenuo mu u susret. Očekivao sam da ću ih dočekati na dnu si jene Lhotsea, no s velikim iznenađenjem sam naletio na njih samo dvadc setak minuta od logora. Iako su ga osiguravali kratkim uzetom, Beck je sila zio sam. Breashears i ostali su ga tako brzo dopratili dolje da ih ja, napola ž; uopće nisam

mogao slijediti.Polegli su ga pored Gaua i liječnici su mu odmah počeli svlačiti odjec. »Blagi Bože!«, uzviknuo je dr. Kamler ugledavši Beckovu desnu ruku. »Ov smrzotine su još gore od Makaluovih.« Tri sata kasnije Uvukao sam se u vre ću za spavanje, a liječnici su pod svjetlom čeonih svjetiljki nastavili u mlak' vodi utopljavati Beckove smrznute ekstremitete.Sljedećeg jutra - ponedjeljak 13. svibnja - s prvim danjim svjetlom sai napustio šatore i otišao nekih četiri kilometra niz Bijelu dolinu, do sami ruba ledopada. Ovdje sam, prema uputama koje je iz baznog logora da< Guy Cotter, potražio zaravan na koju bi mogao sletjeti helikopter.Proteklih par dana Cotter je neumorno radio za satelitskim telefonon kako bi sredio helikoptersku evakuaciju s donjeg ruba Doline. Kad bi to uspjelo Beck bi izbjegao silazak beskrajnim uzetima i ljestvama kroz ledopad. Za njeg bi taj put sada bio izuzetno težak i opasan. Bijela dolina se nalazi na granično visini leta helikoptera i letovi ovuda su bili ekstremno opasni. Helikopteri si zadnji put u Dolini bili 1973. godine, kad je talijanska ekspedicija koristila dv;178helikoptera za dopremu opreme iz baznog logora. Jedan od njih srušio se na ledenjak i od tada do danas, dvadeset i tri godine, niti jednom nije pokušan let iznad ledopada.Ipak, Cotter je bio uporan, pa je zahvaljujući njemu američka ambasada uspjela nagovoriti nepalsku vojsku da se upusti u helikoptersko spašavanje iz Bijele doline. Oko 8 sati još uvijek sam u džungli seraka na vrhu ledopada bezuspješno tražio mjesto koje bi moglo poslužiti kao heliodrom. Tada se na radiju začuo Cotterov glas: »Helikopter je krenuo, trebao bi stići svakoga trena. Moraš što prije naći neko dobro mjesto za slijetanje.« Pomislio sam da ću naći komad ravnog tla malo više na ledenjaku i krenuo sam natrag. Ubrzo sam naletio na Bečka kojeg su Athans, Burleson, Gustafsson, Breashears, Viestrus i ostatak IMAX-ove ekipe pratili niz dolinu.U dugoj i uspješnoj karijeri Breashears je stekao bogato iskustvo s helikopterima i odmah je između dvije ogromne pukotine, na 6054 m, pronašao dobro mjesto za heliodrom. Za bambusov štap sam vezao svilenu katu koja će poslužiti kao vjetrokaz, a Breashears je vitaminskim napitkom crvene boje na snijegu označio veliki X na koji će helikopter sletjeti. Par minuta kasnije šestorica Šerpa su na komadu plastike dovukli i Makalua, a već sljedećeg trenutka rijedak zrak žestoko je rasparalo klepetanje helikopterskih rotora.Maslinasti B2, »Alouette«, rasterećen od suvišnog tereta i goriva vozio je potpukovnik Madan Khatri četri. Dva je puta slijetao na označeno mjesto i odustajao u posljednjem trenu. U trećem pokušaju, ipak, Madan je nemirni »Alouette« prizemljio na ledenjak, s repom nadvijenim nad bezdan ogromne pukotine. Motori su ostali brujati punom snagom, a Madan nije skidao pogled s kontrolne ploče. Samo je dignuo jedan prst, davši nam na znanje da može povesti samo jednog putnika. Na ovoj visini, svaki dodatni teret mogao bi prouzročiti havariju prilikom uzlijetanja.Gauova stopala su bila u takvom stanju da on nikako nije mogao hodati, pa smo se Breashears, Athans i ja složili da jeTajvanac taj koji ima prednost u ovom spašavanju. »Zao mi je«, vikao sam Bečku nastojeći nadglasati buku turbina. »Možda će se još jednom vratiti.« Beck je s nevjericom klimnuo.Odnijeli smo Gaua u stražnji dio helikoptera. Stroj je mučno zaružio i istog časa kad su mu se sanjke digle s tla, Madan ga je usmjerio nizbrdo. U trenu je zamakao preko ruba ledopada i nestao u sjeni horizonta. Nastupila je duboka tišina.Pola sata kasnije i dalje smo svi stajali pored heliodroma u raspravi o Beckovom spuštanju niz ledopad. Odjednom se iz doline začulo poznato klepetanje. Zvuk je polako postajao sve glasniji i uskoro smo ugledali mali maslinasti helikopter. Madan nas je nakratko nadletio, okrenuo helikopter nizbrdo i još jednom, ovog puta bez oklijevanja, spustio »Alouettu« na crveni179X. Breashears i Athans ukrcali su Bečka i par sekundi kasnije letjelica je ve bila u zraku i klepetala duž Zapadnog ramena Everesta poput nekog opal jenog metalnog zmaja. Beck i Gau su već sat vremena kasnije bili njegovan u bolnici.Nakon što se spasiteljska ekipa raspršila, ponovno je nastala tišina, a j sam ulovio vremena da sjednem u snijeg. Zabuljio sam se u vlastita stopal i razmišljao o svemu što se dogodilo u posljednja

3 dana. Kako su stvai mogle krenuti naopako? Zar su Andy i Rob i Scott i Doug i Yasuko uistini mrtvi? Koliko god se trudio, nisam mogao naći prikladan odgovor. Ova j nesreća bila strasnija od svega što sam ikada mogao zamisliti, toliko strašn da je moj mozak nije mogao provariti. Odustao sam od pokušaja da shva tim posljedice tragedije koja se desila. Složio sam stvari u ruksak i popu malog nervoznog psa krenuo prema začaranom svijetu ledopada — svijeti seraka na umoru.180DVADESETPRVO POGLAVLJEBazni logor pod Everestom, 13. svibnja 1996., 5360 mSasvim sigurno ću morati trezveno pričati o ekspediciji, jednoj od onih koje postanu neostvarive nadomak cilju... S jedne strane Amundsen je prvi išao tamo gore, prvi je došao i vratio se bez gubitka ijednog života. Niti on, niti njegovi ljudi nisu niti jednom morali uložiti više truda od onog što zahtijeva prosječni dan na polarnoj ekspediciji. S druge pak strane, naša je ekspedicija prošla kroz zastrašujuće opasnosti, iskušenja koja zahtijevaju nadljudsku izdržljivost. Postala je slavna i dobila spomen u propovjedima augustovske katedrale i javnih ličnosti. Došla je do Pola samo da otkrije koliko je nepotrebna bila i da na ledu ostavi mrtva tijela izvrsnih ljudi. Bilo bi podrugljivo ne spomenuti takvu razliku; bio bi gubitak vremena napisati knjigu bez takvog osvrta.Apslev Cherry-Garrad Najgore putovanje na svijetu Priča o sudbonosnoj ekspediciji Roberta Falcona Scotta 1912. godine na Južni polUponedjeljak ujutro, 13. svibnja, napokon sam zakoračio posljednjom padinom na dnu ledopada. Na zaravni su me dočekali Ang Šering, Guy Cotter i Caroline Mackenzie. Guy mi je dodao pivo, Caroline me zagrlila... Sljedeće čega se sjećam je kako sjedim na ledu s dlanovima na licu, a suze mi se prelijevaju kroz prste. Plakao sam kao dijete. Napokon siguran, više nisam mogao skrivati tjeskobu koja se nakupljala proteklih dana. Plakao sam za izgubljenim prijateljima, iz zahvalnosti što sam živ, zbog osjećaja krivnje jer sam ja preživio, a drugi su stradali.181U utorak popodne Neal Beidleman je u logoru Mountain Madnessa pre< vodio komemoraciju za preminule alpiniste. Navang Sia Kia, Lopsangov ote i posvećeni lama, pod metalno sivim nebom je zapalio mirisnu granu borovk i zapjevao budističku svetu pjesmu. Neal je održao kratki govor, Guy takođe Anatolij Boukrijev je oplakivao Scotta Fischera. Ja sam par riječi posveti Dougu Hansenu. Pete Schoening je pokušao podignuti raspoloženje savjetoi da gledamo naprijed. No, kad je komemoracija završila, svi smo se povukli svoje šatore i mrtvačka tišina se nadvila nad Bazu.Sljedećeg jutra došao je helikopter da pokupi Charlotte Fox i Mike Grooma. Oboje su imali smrznuta stopala i trebali su hitnu liječničk pomoć. S njima je otišao liječnik John Taške. Kasnije, malo poslije podne va, Lou Kasischke, Stuart Hutchinson, Frank Fischbeck, Caroline i ja na pustili smo Bazu i krenuli kući. Helen Wilton i Guy Cotter ostali su nadgk dati raspremanje logora Adventure Consultantsa.U četvrtak, 16. svibnja, helikopterom smo prevezeni iz Feričea do sel Sjangboče, odmah iznad Namche Bazara. Dok smo prelazili prljavu pistu prišlo nam je troje Japanaca sumornih lica. Prvi nam je prišao Muneo Nu kita - priznati himalajski alpinist koji je već dva puta bio na Everestu Uljudno se predstavio kao vodič i prevoditelj za drugo dvoje — suprug Yasuko Nambe, Kanichi Nambu, i njezina brata. U sljedećih tri četvrt sat postavili su nam bezbroj pitanja, no ja sam na malo njih mogao odgovoritiYasukina sudbina je sad već postala glavna medijska vijest u Japanu. Jo 12. svibnja - manje od jednog dana nakon što je preminula - u bazni logo je sletio helikopter. Iz njega je, s maskama za kisik na licima, iskočilo neko liko japanskih novinara. Zaustavili su prvog čovjeka kojeg su ugledali američkog alpinista Scotta Darsneja - i obasipali ga pitanjima o Yasuko Sada, četiri dana kasnije, Nukita nas je upozorio da nam se slična novinar ska hajka sprema u Kathmanduu.Popodne smo se ukrcali u ogromni helikopter Mi-17 koji nas je vinuc kroz rupu u oblacima i nakon sat vremena spustio na Međunarodni aero drom Tribhuvan. Kroz vrata smo izašli u šumu mikrofona i televizijskil kamera. Gomila novinara, većinom Japanaca, željela je čuti skraćenu verzi ju tragedije s karakterima likova podijeljenim na negativce i heroje. No kaos i patnje kojima sam svjedočio nije bilo lako pojednostaviti na taj način Kao novinaru, ovo mi je iskustvo »s druge strane stakla« bilo

vrlo poučno Nakon dvadeset minuta iz opsade me spasio konzul američke ambasade David Schensted, i odveo do hotela Garuda.Uslijedili su još teži intervjui - znatiželjni su bili i drugi novinari, pi suhonjavi i mrki dužnosnici Ministarstva turizma. U petak navečer sam h sve veće depresije pobjegao u šetnju kathmanduškom četvrti Thamel. Mršavom dječaku dobacio sam par rupija i za uzvrat dobio mali papirnati182zamotuljak kojeg je krasio lik ljutitog tigra. Vratio sam se u sobu i sadržaj paketića prosuo po listu cigaret-papira. Svijetlozeleni pupovi, ljepljivi od smole, mirisali su na pokvareno voće. Smotao sam džoint i popušio ga do kraja. Zatim sam smotao još jedan i kad sam došao do polovice — soba se počela vrtjeti. Bilo mi je dosta.Ležao sam gol na krevetu i osluškivao zvukove noći koji su dolazili s prozora. Zvona rikši miješala su se trubama automobila, putujućih trgovaca, ženskim smijehom, glazbom iz obližnje gostionice... Nisam se micao, lebdio sam na leđima i pustio da me poput melema prekrije želatinasta pred-monsunska sparina. Razlio sam se po madracu poput maslaca. U neonskoj rasvjeti stražnje strane mojih kapaka trajala je procesija neobičnih vozila i animiranih junaka s velikim nosovima.Okrenuo sam glavu na stranu i uho umočio u mokru mrlju. Suze. Suzama sam močio krevet. Osjetio sam kako iz mračnih dubina na površinu izlazi veliki slinavi mjehur boli i srama. Erupcija gorčine probila je kroz nos i usta. Zajecao sam, a za prvim jecajem slijedio je drugi, pa još jedan, pa još jedan...***Devetnaestog svibnja vratio sam se u SAD. U rukama sam nosio dvije vreće Hansenovih stvari koje je trebalo predati ljudima koji su ga voljeli. Na aerodromu u Seattleu čekala su me njegova djeca, Angie i Jamie, njegova djevojka, Karen Marie, te još neki prijatelji i članovi obitelji. Plakali su, a ja sam se osjećao glupo i mlitavo.Udahnuo sam gusti morski zrak pun mirisa plime i divio se plodnom proljeću. Kao nikad prije uživao sam u vlažnoj, mahovinastoj ljepoti Seatt-lea. Polako, oprezno, Linda i ja smo započeli proces zbližavanja. Jedanaest kilograma ostavljenih u Nepalu osvetoljubivo se vratilo. čarolija života kod kuće — doručak sa ženom, zalazak sunca iza Puget Sounda, mogućnost da noću bos odem u toplu kupaonicu — počela me ispunjavati zadovoljstvom koje je graničilo s oduševljenjem. No, ti su se trenuci miješali sa sjećanjima koje sam donio s Everesta, sjećanjima koja su nisu blijedjela s vremenom.Kuhajući se u osjećajima krivnje, odgađao sam poziv Fioni McPherson, partnerici Andvja Harrisa, i ženi Roba Halla, Jan Arnold. To je trajalo toliko da su njih dvije napokon nazvale mene. Kad se dogodio taj poziv nisam bio u stanju kazati išta čime bih bar malo umanjio Fionin bijes ili ¦zbunjenost. Jan je, pak, više vremena tješila mene, nego ja nju.Oduvijek sam znao da je penjanje opasna igra. Prihvatio sam opasnosti kao neizbježno pravilo igre — bez opasnosti penjanje se ne bi razlikovalo od183stotina drugih načina zabave. Bilo je golicavo poigravati se sa zagonetko smrtnosti, priskrbiti kratka iskustva s ruba te zabranjene granice. Cvrs sam bio uvjeren da je penjanje predivna aktivnost upravo zbog tih opasno.^ a ne usprkos njima.Ali prije putovanja u Himalaju nisam izbliza vidio smrt. Dapače, nik; nisam bio niti na pogrebu. Smrtnost je u mojoj glavi živjela kao hipotetsl mogućnost, obična misao koja je napisana u sažetku. Naravno da je tran formacija misli u iskustvo po tom pitanju, prije ili kasnije, bila neizbježi Ipak, sad kad se to stvarno dogodilo šok od stjecanja iskustva bio je potei ciran pravim pokoljem — sve u svemu, u proljeće 1996. godine Everest ubio dvanaestoro ljudi. Bilo je to najveći broj žrtava u jednoj sezoni otkak je ljudska noga stupila na vrh te planine, tj. prije sedamdeset i pet godina Od šestero penjača s Hallove ekspedicije koji su stigli do vrha, sam Mike Groom i ja smo se uspjeli vratiti živi. četvoro prijatelja s kojima sar se smijao, s kojima sam bljuvao, vodio duge prisne razgovore - zauvijek s otišli. Moji postupci, bolje rečeno nedjelovanje, imalo je direktan utjecaj r smrt Andvja Harrisa. Kad je Yasuko Namba umirala na Južnom sedlu, sam jedva 350 metara dalje ležao u sigurnosti svoga šatora. Nisam mislio njezinu patnju već samo na svoju sigurnost. Tamne

mrlje koje su ti događa ostavili na mojoj savjesti nisu one koje se isperu nakon par mjeseci tugo^ anja ili nakon samospoznaje koja liječi osjećaj krivice.Naposljetku, svoje sam brige odlučio podijeliti s Klevom Schoenir gom. Klev, koji živi blizu mene, također se osjećao grozno zbog pogibi toliko ljudi, ali nije ga morila krivnja zbog toga što je ostao živ. On je to ti mačio na sljedeći način: »Te noći na Sedlu je bjesnila strahovita oluja. Sv snagu sam upotrijebio da spasim sebe i ljude koji su bili sa mnom. Kad sm napokon stigli do šatora, u meni više nije ostalo nimalo snage. Jedna rožnic mi se smrznula i jedva da sam išta vidio. Bio sam pothladen, u deliriju grčevito sam drhtao. Užasno je to što smo izgubili Yasuko, ali ne krivim zbo toga sebe. Duboko u srcu znam da sam za nju učinio najviše što sam mogac Ti također ne bi trebao biti tako samokritičan. Sto si više mogao učiniti nju u stanju u kakvom si bio te večeri?«Vjerojatno ništa, zaključio sam. No, za razliku od Schoeninga, nika. neću biti siguran u to, niti ću ikad moći biti tako spokojan kao što je on.S obzirom da na Everest danas hrle gomile neiskusnih alpinista, bolje rec turista, mnogo ljudi smatra da je takva tragedija bila samo pitanje vremena No, nitko nije očekivao da će se to dogoditi upravo Hallovoj ekspediciji184Njegove ekspedicije su slovile kao najsigurnije i najorganiziranije. Bio je vrlo organiziran i temeljit čovjek, u pričuvi je uvijek imao razrađene planove za hitne situacije. Pa, što se onda dogodilo? Kako objasniti ono što je bilo, ne samo ljudima koji su ga voljeli, već i kritičkoj čitalačkoj publici?Samoprecjenjivanje u tome sigurno ima barem malu ulogu. Hali je postao izuzetno spretan u vođenju ljudi raznih sposobnosti na Everest i zbog toga mu je poraslo samopouzdanje. Mnogo puta je iskoristio prigodu da spomene kako bi bilo koju osobu, razumno fizički pripremljenu, mogao dovesti na vrh. Na kraju krajeva, to su dokazivali njegovi rezultati, a dokazao je i kako zna riješiti nepredviđene probleme.Na primjer, 1995. su Hallovi vodiči, osim spašavanja Hansena, imali i drugi veliki problem - potpuni kolaps Chantal Maudit, slavne francuske alpinistice koja je tada sedmi put išla na Everest bez kisika. Chantal se na 8700 m počela smrzavati, pa su je morali što vući, a što nositi od Južnog vrha do Južnog sedla. »Poput vreće krumpira«, kaže Guy Cotter. Kad su iz te zbrke svi izvukli živu glavu, Hali je sigurno počeo umišljati kako nema te situacije koju ne bi mogao riješiti.Ipak, do ove je godine Hali je stalno uživao savršene vremenske uvjete i to mu je moglo umanjiti kritičnost prosudbe. »Sezonu za sezonom«, kaže David Breashears, koji je bio na više od deset himalajskih ekspedicija i tri puta je stajao na vrhu Everesta, »Rob je na dan uspona imao savršeno vrijeme.« Oluja koja se dogodila 10. svibnja 1996. zapravo nije ništa neobično za tu planinu. To je ovdje normalna pojava. Da je došla dva sata kasnije, vjerojatno bi svi preživjeli. Da je počela sat vremena ranije, vjerojatno bi poginulo osamnaestoro ili dvadesetoro penjača, uključujući i mene.Otkucaji sata sigurno su imali isto toliko utjecaja kao i loše vrijeme. Zastoji na fiksiranim uzetima bili su predvidljivi i moglo ih se spriječiti. Nepoštivanje krajnjeg vremena za uspon nije se smjelo dopustiti. Mi smo to ignorirali i zato smo platili visoku cijenu.Produljivanje roka za uspon vjerojatno je uzrokovano rivalstvom između Fischera i Halla. Fischer do 1996. nije vodio niti jednu ekspediciju na Everest. U poslovnom smislu, bio je pod velikim pritiskom da uspije. Bio je izuzetno motiviran da što više klijenata dovede na vrh, posebno u javnosti eksponiranu Sandy Pittman.S druge strane, Hali nije 1995. nikoga uspio dovesti na vrh i ponavljanje tog neuspjeha u 1996. loše bi utjecalo na njegovu reputaciju — pogotovo -ako bi Fischer bio uspješan. Scott je bio karizmatična ličnost, a njegovu je karizmu Jane Bromet agresivno koristila u marketingu. Fischer se svojski trudio preuzeti Hallovu dominaciju, a Hali je toga bio svjestan. S obzirom na185takve okolnosti, Rob si nije mogao dopustiti da okrene svoje klijente dok klijenti konkurentske tvrtke i dalje išli naprijed.Još treba naglasiti i činjenicu da niti Hali niti Fischer, a niti bilo tko ostalih sudionika, nije u rijetkom zraku ekstremnih visina bio u stan donositi kritične odluke. Kad se pitamo kako je moguće da se dogodila tal katastrofa, stalno treba imati na umu da je lucidna misao na 8800 m nec kučivi

luksuz.Lako je biti mudar poslije svega. U šoku zbog pogibije toliko ljudi kritii umovi brzo su smislili kako treba postupati na planini ne bi li se sprijet katastrofe takvih razmjera. Na primjer, predloženo je da omjer između kl nata i vodiča na Everestu bude standardno jedan prema jedan, tj. svaki klije trebao bi imati svog osobnog vodiča i cijelo vrijeme s njim biti u navezu.Možda bi najbolje rješenje za smanjivanje broja tragedija bila zabra korištenja dodatnog kisika, osim u medicinski hitnim slučajevima. Ostao malen broj lakomislenih alpinista koji bi tada pokušali osvajanje vrha. Veći marginalaca bila bi zbog vlastitih fizičkih ograničenja prisiljena odustati pr nego dodu do mjesta gdje će se naći u velikim nevoljama. Takva bi regula ja drastično smanjila i količine otpada, ali i gužve koje nastaju na plani Mnogo manje ljudi išlo bi na Everest kad kisik ne bi bio dopušten.Na žalost, vođenje ekspedicija na Everest loše je reguliran posao. Adn nistrira ga zastarjela administracija zemlje trećeg svijeta koja je nedovolji pripremljena za procjenu kvalificiranosti vodiča ili njihovih klijenata. Osi toga, dvije države koje kontroliraju pristupe Everestu - Nepal i Kina izuzetno su siromašne i željne »tvrde valute«. Interes vlada obiju zemalja da izdaju što više skupih dozvola za penjanje, koliko god to tržište traži nisu pretjerano spremne uvesti bilo kakve mjere kojima bi umanjile vlasti prihode.Ovo razmatranje uzroka i posljedica događaja na Everestu sigurno korisno jer bi moglo spriječiti neke nove pogibije. No, vjerovanje da će se ranje tragedije iz 1996. u budućnosti smanjiti stopu smrtnosti na Evere može biti samo lijepa želja. Ideja da se stotine napravljenih pogrešaka r pišu s namjerom da se iz njih nešto nauči, obično je samozavaravanje. Al se možete uvjeriti u to da je Rob Hali poginuo zato jer je napravio niz gl pih grešaka, a da ste vi dovoljno mudri da ih izbjegnete - samo će vam b lakše krenuti na Everest. Tamo ćete se ipak suočiti s neizbježnim situacij ma koje idu u prilog tezi da je to ipak ozbiljno opasna i nepredvidiva igiTragična brojka s Everesta 1996. je, na žalost, sasvim normalna poja Usprkos rekordnom broju žrtava u proljetnoj sezoni na Everestu, tih dvana žrtava čini samo 3 posto od ukupnih 398 penjača koji su se te sezone penj iznad baznog logora. To je manje od prosjeka, koji iznosi 3,3 posto. Može186to prikazati i na drugi način: između 1921. i svibnja 1996. na Everestu je stradalo 144 ljudi, a vrh je osvojen nekih 630 puta — odnos jedan prema četiri. U proljeće 1996. stradalo je 12 penjača, a 84 je stiglo na vrh - odnos jedan prema sedam. Dakle, razmatrajući povijesne podatke, 1996. godina je bila relativno sigurna.Uistinu, penjanje na Everest je oduvijek bilo strašno opasno putovanje i uvijek će tako ostati. Bez obzira ide li na Everest neiskusni turist koji gore mora biti voden, ili alpinist s bogatim iskustvom — to je opasno putovanje. Ništa nije vrijedilo to što su prije Halla i Fischera na Everestu stradale cijele bojne elitnih alpinista medu kojima su Peter Boardman, Joe Tasker, Marty Hoey, Jake Breitenbach, Mick Burke, Michel Parmentier, Roger Marshall, Ray Genet i George Leigh Mallory.Sto se tiče komercijalnih ekspedicija, 1996. mi je postalo jasno da vrlo malo klijenata (uključujući i mene) odlazi na Everest svjesno opasnosti i rizika s kojima će se suočiti. Nisu svjesni koliko je iznad 8000 m ljudski život krhak. Svi lakovjernici koji sanjaju o Everestu trebaju znati da će i najjači vodič biti bespomoćan kad u zoni smrti dode do nevolje — a doći će prije ili kasnije. Tamo nitko ne može pružiti pomoć drugome. Zapravo, kako se pokazalo na našoj ekspediciji, najsposobniji vodiči tu ponekad nemaju snage pomoći niti sami sebi. četvoro mojih prijatelja iz ekipe nije stradalo zbog toga što je Hali možda pogriješio - a nitko nije bio bolji od njega - već zato što je na Everestu pravilo da se planovi ruše i da se za to plaća gadna cijena.U svjetlu svih postmortalnih racionalizacija bilo bi pogrešno izgubiti iz vida činjenicu da alpinizam nikad neće biti siguran, predvidiv ili pravilima ograničen sport. To je aktivnost koja idealizira rizik. Najveći idoli ovog sporta uvijek su bile osobe koje su se izložile riziku više od ostalih, a onda uspjele izvući živu glavu. Alpinisti se, jednostavno, ne ističu po mudrosti. Ta teza posebno drži vodu kad su u pitanju penjači na Everest. Povijest je pokazala kako ljudi suočeni s mogućnošću da dohvate najvišu točku na planetu iznenađujuće brzo gube sposobnost zdrave prosudbe. Trideset i tri godine nakon svog uspona Zapadnim grebenom, Tom Hornbein kaže: »Samo je pitanje vremena

kad će se ono što se zbilo ove sezone na Everestu - ponoviti.«Da bi vidio koliko je malo pouka izvučeno iz tragedije 10. svibnja, čovjek ne treba gledati dalje od tjedana koji su uslijedili odmah nakon toga.Dva dana nakon što smo mi napustili bazni logor, Austrijanac Rinhard Wlasich i njegov partner, Mađar, penjali su se s tibetanske strane bez dodatnog kisika. Na 8300 metara iskoristili su napušteni visinski logor nesretne187ladakhiške ekspedicije. Sljedećeg jutra Wlasich se počeo žaliti da mu je loše a uskoro je izgubio svijest. U blizini je bio norveški liječnik koji je ustanovic da Austrijanac pati od teškog oblika cerebralnog i plućnog edema. Usprko tome što se liječnik pobrinuo za kisik i lijekove, Wlasich je do ponoći pre minuo.Za to vrijeme, s nepalske strane planine se IMAX-ova ekspedicija pre grupirala i razmotrila opcije za uspon. S obzirom da je u igri oko filma bik 5,5 milijuna dolara, imali su mnogo interesa da ostanu na planini i nastavi s usponom na vrh. U toj su ekspediciji sudjelovali Breashears, Ed Viestrus Robert Schauer, pa je to nesumnjivo bio najjači i najkompetentniji tim sezone Usprkos tome što su za spašavanje i pomoć penjačima u nevolji potrošil polovicu zaliha kisika s Južnog sedla, uspjeli su taj gubitak gotovo u potpu nosti nadomjestiti od ekspedicija koje su odustajale od uspona.Kad se odvijala naša drama, Paula Barton Viestrus je u ulozi menadžer; IMAX-ove baze nadzirala radio vezu. S obzirom da je jednako dobro pozna vala i Ha.Ua i Fischera, ci događaji su je psihički slomih. Paula je precpos-tavila da će poslije takve katastrofe IMAX-ov tim jednostavno složiti šatore i otići kući. No, uskoro je preko radija mogla čuti razgovor između Breas-hearsa i još jednog penjača u ekipi: voda ekspedicije je na brzinu isplanirao kratki odmor u Bazi, a onda će se krenuti u juriš na vrh.Paula priznaje: »Nakon onoga što se dogodilo nisam vjerovala da ćemc nastaviti s ekspedicijom. Kad sam čula njihov razgovor, jednostavno nisarr više izdržala.« Bila je toliko ljutita da je napustila bazni logor, otišla u Teng-boče i tamo ostala sljedećih pet dana da se smiri.U srijedu, 22. svibnja, IMAX-ova ekspedicija stigla je na Južno sedlo Vrijeme je bilo savršeno i iste noći su krenuli na vrh. Ed Viestrus, koji jt dobio glavnu ulogu u filmu, stigao je na vrh bez korištenja dodatnog kisikž uli sati ujutro.1 Dvadesetak minuta za njim stigao je Breashears, pa Aracel Segarra, Robert Schauer i Jamling Norgaj Šerpa — sin Tenzing Norgaja, prvog osvajača Everesta, i deveti pripadnik obitelji Norgaj koji je stigao na vrh Tog je dana na vrhu bilo šesnaest penjača, uključujući Gorana Kroppa Šveđanina koji je u Nepal došao biciklom iz Stockholma, te Ang Rita Šerpt kojem je to bilo deseto osvajanje Everesta.Na putu prema gore Viestrus je prošao pored smrznutih tijela Fischerć i Halla. »I Jean [Fischerova supruga] i Jan [Hallova supruga] su me zamolile da im donesem neke osobne stvari«, plaho će Viestrus. »Znao sam da Scott ima vjenčani prsten na lančiću i želio sam ga donijeti Jeannie, ali kad sam1 Viestrus je Everest osvojio 1990. i '91., oba puta bez kisika. Treći put bio je gon 1994., kad je radio kao vodič na Hallovoj ekspediciji. Tada je koristio kisik jer je obavljac posao vodiča i drukčiji je postupak smatrao neodgovornim.188došao do njega, jednostavno se nisam mogao natjerati da kopam po njegovom tijelu. Nisam to mogao.« Umjesto da uzme neku uspomenu, Viestrus je na silazu sjeo pored Fischera i proveo par minuta s njim. »Hej, Scott, kako si?«, pitao je Ed prijatelja. »Sto ti se to dogodilo, čovječe?«U petak popodne, 24. svibnja, IMAX-ov tim je silazio s logora IV na logor II. Na putu su sreli preostale članove južnoafričke ekspedicije — lana Woodalla, Cathy O'Dovvd, Brucea Herroda i trojicu Šerpa. Bili su na putu za Južno sedlo i upravo su prelazili Žutu prugu. »Bruce je dobro izgledao«, prisjeća se Breashears. »Snažno mi je prodrmao ruku, čestitao i rekao da se izvrsno osjeća. Pola sata za njim su išli lan i Cathy. Naslonjeni na cepine, izgledali su vrlo loše - potrošeno.«»Smatrao sam da bi bilo pametno malo popričati s njima. Znao sam da su vrlo neiskusni, pa sam ih

upozorio: 'Samo budite pametni. Vidjeli ste što se dogodilo prije par dana. Zapamtite da je dolazak na vrh lakši dio priče -silaz je ono što je teško'«, završio je Breashears.Te su noći Južnoafrikanci krenuli na vrh. Dvadeset minuta poslije ponoći iz logora su krenuli O'Dovvd, Woodall i trojica Šerpa: PembaTendi, Ang Dorje2 i Jangbu, koji su nosili kisik. Herrod je, izgleda, krenuo dvadesetak minuta nakon njih, ali je s vremenom sve više i više zaostajao. Woodal je u subotu, 25. svibnja, u deset minuta do deset sati bazi javio da se s Pem-bom nalazi na vrhu, a da će O'Dovvdova s Ang Dorjem i Jangbuom stići za petnaestak minuta. Herrod, koji nije imao radio, bio je negdje daleko iza.Herroda sam već prije sretao u planinama. Bio je srdačan tridesetsedmo-godišnjak krupne grade. Iako nije imao prethodnih visokogorskih iskustava, bio je dovoljno iskusan planinar, a pored toga proživio je godinu i pol u bespuću Antarktike radeći kao geofizičar. Bio je daleko najbolji alpinist u okrnjenoj južnoafričkoj ekspediciji. Od 1988. je radio kao fotograf-slobodnjak i vjerovao je da će uspon na Everest popuniti prazninu u njegovoj biografiji.Oko 12 i 30 WoodalI i O'Dovvd su s trojicom Šerpa prošli pored Herroda. On je opasno sporim tempom uporno gurao prema vrhu. Ang Dorje mu je predao svoj radio i objasnio gdje ga čeka boca kisika. Na vrh je stigao tek u 17 sati, punih sedam sati iza Woodalla i ostalih koji su u to vrijeme već bili u šatorima na Južnom sedlu.Slučajno se dogodilo da je upravo u trenutku Herrodovog javljanja u bazu njegova djevojka, Sue Thompson, nazvala iz Londona da čuje što se zbiva. Ovdje su joj rekli da je Herrod upravo na vrhu. Dobro se sjeća kako je reagirala: »Jebote! Ne može sad biti na vrhu, pa pet i petnaest je! To nije u redu.«¦^Podsjetnik: ovaj Ang Dorje nije Ang Dorje iz naše ekipe, samo se jednako tako zove.189Sljedećeg trenutka Sue je razgovarala s Herrodom. »Zvučao je sasvin normalno. Bio je svjestan da mu je do vrha trebalo previše vremena i činile se da je sasvim OK, koliko to može biti na vrhu Everesta bez maske koju ji skinuo da bi mogao pričati. čak nije bio ni pretjerano uspuhan.«Kako god bilo, Herrodu je trebalo sedamnaest sati da s Južnog sedla stigm do vrha. Iako nije bilo vjetra, nakupili su se oblaci i mrak se brzo počee spuštati. Bio je potpuno sam na Krovu svijeta, strašno iscrpljen i vjerojatno be; kisika, ili pri kraju sa zalihama. Andy de Klerk, jedna od onih koji su još i travnju napustili ekspediciju, tu je situaciju komentirala sljedećim riječima »Ludost je da su ga pustili gore samog i tako kasno. To je apsolutno glupo.«Herrod je bio na Južnom sedlu kad se zbivala tragedija u našim ekspe dicijama. Osjetio je bijes oluje, čuo je očajničke razgovore, vidio je Beckov« strašne smrzotine. Na dan svog uspona prošao je pored mrtvih tijela Scott; Fischera, pa kasnije Roba Halla. Izgleda da ga se to nije previše dojmilo. Us prkos svom presporom tempu i vremenu koje je neumoljivo odmicalo, or nije obustavio uspon.Poslije razgovora u 17 i 15, Herrod se više nije javljao. »Sjedili smo pored radija u logoru IV i čekali njegovo javljanje«, rekla je O'Dovvd za člana! objavljen u johanesburškom časopisu Mail & Guardian. »Bili smo strašne umorni i uskoro smo zaspali. Probudila sam se sljedećeg jutra u 5 sati. Herroc se nije javljao i shvatili smo da je gotov.«Bruce Herrod smatra se mrtvim - dvanaesta žrtva proljetne sezone m Everestu 1996.190EPILOGSeattle, 29. studenoga 1996., 82 mSad sanjam nježan dodir žene, pjesmu ptica i miris zemlje koja mi klizi kroz prste. Sanjam prekrasne zelene biljke koje sam uzgojio. Kupit ću zemlju. Naselit ću je jelenima i divljim svinjama, pticama, posadit ću topole i javore. Izgradit ću ribnjak po kojem će plivati patke, a ribe će u predvečerje loviti kukce iznad vode. Kroz šumu će voditi putovi, u njihovim krivinama ćemo se gubiti. Doći ćemo do vode, leći na travu, a ondje će stajati mali, neupadljivi natpis: OVO JE PRAVI SVIJET, PRIJATELJI, A MI SMO DIO NJEGA. - B. TRAVEN. ...Charles Bowden Krvava orhidejaNekoliko ljudi s kojima sam bio na Everestu prošlog svibnja javilo mi je kako su uspjeli prevladati

tragediju. Sredinom studenog dobio sam pismo od Loua Kasischkea:Par mjeseci nisam u tim događajima vidio ništa lijepo. No, počeo sam i to uviđati. Everest je bio moje najgore životno iskustvo. Ali to je bilo i prošlo. Sad se usmjeravam na lijepe uspomene. Naučio sam neke značajne stvari o životu,0 ljudima, o sebi. Cini mi se da sad bolje razumijem život. Danas vidim stvari koje nikad prije nisam.Lou se upravo vratio s vikenda koji je proveo kod Bečka Weathersa. Nakon helikopterskog spašavanja Bečku su amputirali ruku do pola podlaktice. Nos mu je također amputiran, a potom rekonstruiran tkivom s uha1 zatiljka. Lou kaže da mu je posjeta Bečku...191...bila jednako žalosna i radosna. Teško je vidjeti Bečka ubogaljenc rekonstruirani nos, ožiljci na licu, život invalida, nedoumice hoće li se mo vratiti medicinskoj praksi i si. No, istovremeno je bilo predivno vidjeti kako sve to prihvatio i nastavio sa životom. On je dobio prave bitke, on je pravi pol jednik.Beck je o svima govorio lijepo. On ne igra dvostruku igru. Nitko ne mo) dijeliti politička uvjerenja s Bečkom, ali sigurno bi se složio sa mnom da prekrasno vidjeti kako se oporavio. Jednog dana, to će mu sigurno na neki nači koristiti.Drago mi je da Beck, Lou i ostali mogu pogledati natrag i vidjeti lije; stvari. Zavidan sam im na tome. Možda ću i ja jednog dana, kad prođe vis vremena, moći vidjeti da nešto dobro proizlazi iz toliko patnje, ali ovog čas to ne mogu.Dok pišem ove retke prošlo je pola godine od povratka iz Nepala. N jedan jedini dan u proteklih šest mjeseci nije prošao, a da me Everest nij obuzeo barem na dva-tri sata. Mira nemam čak ni kad spavam: sjećanja uspona i sve što je bilo poslije opsjedaju me u snu.Nakon što je Outside objavio moj članak o ekspediciji, na adresu čas* pisa je stigao neobično velik broj pisama. Mnogo ljudi je u njima pruža podršku i izrazilo simpatije ljudima koji su se vratili, ali stigao je i pristojai broj pisama koja su dirnula u bolnu točku. Na primjer, odvjetnik s Florir1 je prijekorno napisao:Sve što mogu reći je da se slažem s g. Krakauerom kad kaže: »Moji postup ci — bolje rečeno nedjelovanje — neposredno su utjecali na smrt Andyja Harrisa Slažem se s njime i kad kaže: »[Bio sam] svega 300 metara dalje, ležao u šatori i ništa [nisam] poduzeo...« Nije mi jasno kako može živjeti s time.Neka od najneugodnijih pisama došla su od rođaka onih koji su pogii uli. Jedno od njih stiglo je od sestre Scotta Fischera, Lise Fischer-LuckenbachPrema onome što ste napisali, VI sasvim sigurno niste u stanju razumjet što se događalo u glavama i srcima ljudi na ekspediciji. Sad kad ste VI doma živi i zdravi, sudite o odlukama drugih, razmatrate njihove namjere, ponaša nje, osobnost i motivaciju. Dozvoljavate si da OCJENJUJETE što su trebal učiniti vode, Šerpe, klijenti i donosite arogantne kritike njihovih postupaka. Svi to piše onaj koji je, kad se vrijeme počelo kvariti, pobjegao u svoj šator, u svoji sigurnost...192Kad biste samo malo razmislili o tome što činite ponašajući se KAO DA SVE ZNATE. Već ste jednom pogriješili SPEKULACIJOM o tome što se dogodilo Andjju Harrisu. Nanijeli ste mnogo boli njegovoj obitelji i prijateljima. Sad ste svojim naklapanjem ocrnili i Lopsanga.Ono što čitam to je VAS EGO koji se u grču obračunava s onim što se dogodilo. Nimalo analiza, kritika, prosudbi ili pretpostavki koje iznosite neće vam donijeti toliko željeni mir. Odgovora nema! Nitko nije kriv! Nitko nije pogriješio! Svi su, u danom vremenu i okolnostima, davali sve od sebe.Nitko nikome nije želio nauditi. Nitko nije želio umrijeti.Ovo je pismo bilo posebno uznemirujuće jer je stiglo ubrzo nakon što sam doznao da se lista stradalih povećala za još jedno ime — Lopsang Jangbu. Lopsang se u kolovozu, nakon prolaska monsuna, vratio pod Everest s klijentom iz Japana, kojeg je vodio na Everest preko Južnog sedla i jugoistočnog grebena. Kad su se 25. rujna penjali s logora III na logor IV iznad njih je krenula lavina. Odmah ispod Ženevskog rebra pokupila je Lopsanga, još jednog Šerpu i francuskog

alpinista i povukla ih u smrt. Lopsang je u Kathmanduu ostavio suprugu i dva mjeseca staru bebu.Nisu to bile jedine loše vijesti. Anatolij Boukrijev se još 17. svibnja popeo na Lhotse. Samo dva dana se odmarao u baznom logoru. Rekao mi je: »Umoran sam, ali napravit ću to za Scotta.« Odmah u jesen nastavio je dalje s ciljem da osvoji svih četrnaest osamtisućnjaka, pa se u rujnu popeo na Cho Oyu i 8015 m visoki vrh Xixabangma'. U studenom, kad se vratio kući u Kazahstan, doživio je prometnu nesreću s autobusom kojim je putovao. Vozač je poginuo, a Anatolij je zadobio teške ozljede glave uključujući opasnu i vjerojatno trajnu ozljedu jednog oka2.U listopadu se na internetu, na forumu o južnoafričkoj ekspediciji na Everest, pojavilo sljedeće pismo:Ja sam Šerpa. Siroče. Otac mije kasnih šezdesetih stradao na ledopadu ledenjaka Khumbu dok je nosio teret. Majka mije umrla 1970. nedaleko od mjesta očeve pogibije — u Feričeu. Srce joj je otkazalo pod teretom ruksaka koji je nosila za neku ekspediciju. Troje moje braće i sestara umrlo je iz različitih razloga. Sestra i ja smo posvojeni u Europu i Ameriku.Nikad se nisam vratio u domovinu jer mislim daje prokleta. Moji su preci došli u regiju Solo-Khumbu nakon što su prognani iz doline. Mir su našli u sjeni Sagarmathe, »Majke, božice Zemlje«. Zauzvrat su božici morali osigurati mir i čuvati je od stranaca.1 [Šišpangma]2 Anatolij Boukrijev poginuo je sljedeće godine na Annapurni I. (op.p.)193No, moj narod je otišao drugim putem. Pomogli su strancima da nadu put. sveti mir i svojim nogama stanu na svaku izbočinu Sagarmathe, da pobjedonosm urlaju i u njenim njedrima ostavljaju smeće. Neki od njih su se žrtvovali, drug su izmakli njenom gnjevu ili su ponudili tuđe živote...Vjerujem da su i Šerpe krivi za tragediju 1996. Nemam želje za povratkot jer znam da su ljudi u domovini propali. S njima su jednako tako propali i bt gati, arogantni stranci koji misle da mogu vladati svijetom. Sjetite se Titanika Cak i nepotopivi tonu. Sto su priprosti smrtnici kao VVeathers, Pittman, Fischer Lopsang Tenzing, Messner, Bonington u odnosu na »Majku božicu«? S obziron na sve, dajem riječ da se nikad neću vratiti i biti dio tog svetogrđa.***Everest je zatrovao mnoge živote. Raspale su se mnoge veze. Suprug; jedne od žrtava završila je, zbog depresije, u bolnici. Zadnji put kad sam ra? govarao s jednim prijateljem s ekspedicije, život mu je bio u rasulu. Prizna mi je da se teško nosi s bremenom Everesta, da mu je ugrozio brak. Na posl se ne može koncentrirati, a nepoznati prolaznici mu se rugaju i vrijeđaju ga.Sandy Pittman se, po povratku na Manhattan, zatekla u središtu javnog gnjeva. U kolovozu 1996. je VanitjFair objavio uvredljiv članak o njo; Paparazzi koje je plaćala TV postaja Hard Copy neprestano su čekali ispre^ njezinog stana. Pisac Christopher Buckley je na zadnjoj stranici The Nei Yorkera njezine visokogorske patnje iskoristio za ismijavanje. Do jeseni s. stvari toliko krenule nizbrdo da se Sandy u suzama povjerila prijateljici kak joj sina u (ekskluzivnoj, privatnoj) školi vršnjaci ismijavaju i separiraju. Sandy je bila nespremna i potpuno ju je dezorijentirala razorna snaga kolektivnog gnjeva zbog događaja na Everestu kao i činjenica da je većina tog gnjeva bila usmjerena upravo na nju.Neal Beidleman je pomogao u spašavanju petoro klijenata, pa ipak progone ga smrti koje nije mogao spriječiti - smrt onih klijenata koji nisu bili u njegovoj ekipi i za koje službeno nije bio odgovoran.Razgovarao sam s Beidlemanom nakon što smo se obojica privikli na život u civilizaciji. On se tad prisjetio kako mu je bilo one noći na Južnon sedlu, kako se gubio s cijelom grupom, kako je vjetar strahovito puhao i ka ko je očajnički pokušavao sve održati na životu. »Onog trena kad se u oluj pokazala rupa pomislio sam, 'Hej, ovo sigurno neće potrajati. IDEMO!' N sve sam se derao neka se pokrenu, ali već je bilo jasno da nemaju svi snage da hodaju, ili uopće stoje.«»Plakali su«, nastavio je Neal. »čuo sam da netko viče 'Ne želim umrijeti ovdje!' Morali smo odmah nešto učiniti. Pokušao sam podignuti Yasuko194na noge. Uhvatila me za ruku, ali bila je preslaba da se digne na noge. Ja sam morao ići. Netko je

morao stići do šatora i dovesti pomoć ili bismo svi stradali.«Zastao je. »Ali ne mogu prestati misliti na Yasuko«, glas mu je drhtao. »Bila je tako sitna. Još mogu osjetiti kako me zgrabila za bedro, a onda polako pustila. Nisam se ni osvrnuo.«195RJEčNIK alpinističkih pojmova korištenih u knjizibivak - boravak (najčešće noćenje) na otvorenom. Može biti planiran -boravi se na planiranoj lokaciji u relativnoj sigurnosti uređenog zaklona, šatora ili si.; ili neplaniran — boravi se na zatečenom mjestu u najboljem mogućem improviziranom zaklonu ili bez ikakvog zaklona.cepin - oruđe za penjanje po ledu nalik pijukudereze - željezni potplati, s po 12 šiljaka svaki, koji se vežu s donje strane cipele radi lakšeg hodanja ili penjanja po ledudužina (može i cug) — pojam koji označava dio smjera između dva mjesta osiguravanja, tj. osiguravališta. Najčešće je jednak dužini alpinističkog užeta, tj. 30 do 50 m. Na kraju dužine (cuga) prvi penjač izrađuje stajalište ili osiguravalište s kojeg osigurava drugog penjača dok se ovaj penje prema njemu. Po dolasku drugog penjača na osiguravalište dolazi do smjene nakon koje drugi penjač ponovno osigurava prvog dok se on penje narednu dužinufiksno uže — uže koje se radi povećanja sigurnosti organizirano učvršćuje iostavlja na opasnijim i tehnički zahtjevnijim mjestima u dijelovimasmjera gdje prolazi veći broj ljudi glečerice — zaštitne naočale. Slične su običnim sunčanim naočalama, noimaju jaču zaštitu od ultraljubičastog zračenja i dodatnu zaštituod vjetra.gurtna ili vrpca — još i »pupčana vrpca« ili »paničar«. Veže se jednim krajem za pojas, a na drugom kraju se nalazi okov za osiguranje, npr. alat koji lako klizi uz uže i ne klizi niz uže, a koji se ukopča u fiksno uže (v. žimar). Ovaj patent sprečava pogibeljne padove.karabiner — v. sponkakršljiv - drobljiv, koji se kida i trusiledenjačka pukotina - pukotina u tijelu ledenjaka koja nastaje na mjestima gdje kruto tijelo ledenjaka puca zbog promjena u nagibu podloge (npr. na mjestu gdje ledenjak prelazi preko brežuljka). Pukotine na površini mogu imati širinu od nekoliko decimetara do desetak metara, a mogu biti duboke i stotinjak metara. Pukotine se mogu razlikovati po svom obliku («V-pukotine« su na površini široke i prema dnu se sužuju i »A-pukotine« su na površini uske, a prema dnu se proširuju) i po mjestu postanka (v. rubna pukotina).196leđno penjanje - penjanje po zaleđenim strminama: ledenjacima, zamrznutim stijenama, slapovima i si.ledopad - dio ledenjaka na kojem led zbog velikih strmina (npr. na rubovima litica) više ne može »teći«, već se lomi i pada niz strminumorena — gomile kamenog materijala na ledenjaku koje na njega dospiju padom s postranih obronaka ili trenjem ledenjaka o rubove doline. Gomile tih nanosa putuju zajedno s ledenjakom i stalno se nadopunjuju, pa na površini ledenjaka imaju oblik dugačkih zmijolikih bregova nataloženog kamenja i stijenja. Morene nastaju na rubovima ledenjaka - rubne morene, ali se na mjestima spajanja dvaju ledenjačkih jezika dvije rubne morene mogu spojiti i tako nastaje centralna morena.navez — ekipa penjača koju čine dva (rjeđe više) člana, međusobno povezana uzetomnormalni put — još i via normale, najčešći naziv za najlakši pristup na planinupaničar — v. gurtnaprevjes — dio stijene koji je nagnut više od vertikale (preko 90°) u odnosuna površinu Zemlje priječnica (traverza) - dio puta kroz stijenu {smjera) na kojem se ne ideravno gore, već u stranuprvenstveni uspon — prvi alpinistički uspon kroz neku stijenu, ili na planinu. To je uspon koji se najviše cijeni jer prolazi smjerom (putem) koji je potpuno nepoznat, o njemu nema nikakvih

informacija (o tome kuda penjač treba ići, kakve poteškoće ga očekuju, koliko traje uspon i si.), niti u njemu ima ikakve opreme koja bi penjaču mogla olakšati usponpupčana vrpca — v. gurtnarebro - u alpinizmu pojam koji označava planinski greben koji se pružapoprečno od glavnog grebena planine rubna morena, centralna morena — v. morenarubna pukotina - duboka pukotina u tijelu ledenjaka koja nastaje na njegovom najvišem djelu, tj. mjestu njegovog stvaranja. Ona nastaje tako što se tijelo ledenjaka, putujući prema nizini, odvoji od stijene pod kojom on nastaje i cijelom širinom tog »dodirnog mjesta« ostavlja široku i duboku rupu.serak — nestabilna ledena gromada na ledopadu197sidrište — točka u stijeni na kojoj je organizirano najbolje moguće mjesto za osiguravanje penjača. Za razliku od osiguravališta koje se uklanja kad penjači napuste mjesto osiguravanja, jedno sidrište se koristi mnogo puta, smatra se potpuno sigurnim i dugo ili trajno ostaje u stijeni.sipar - točilosmjer — put kojim prolazi alpinistički problemsponka — metalna alka s bravicom koja omogućuje da se preko nje u alku »ubaci« uže i/ili da se alka ukopča u klin.treking - planinarski pohod po zahtjevnosti između planinarskog izleta i ekspedicije. Obično podrazumijeva putovanje u daleke i egzotične zemlje, uspon na tehnički nezahtjevne i relativno neopasne, ali visoke vrhove, dobru logističku podršku i udobne smještaje za vrijeme putovanja.visokogorske cipele - tip planinarskih cipela namijenjenih kretanju povisokim planinama i surovim klimatskim uvjetima. To je najtvrđi i najtopliji tip planinarskih cipela, mogu biti od kože ili plastike i obično se sastoje od vanjske i unutrašnje cipele.žimar — iz franc. [jumar], mehanička »penjalica« veličine novčanika ukojoj se uže zaglavljuje pomoću stezaljke na opruzi, a radi poput ruke koja klizi uz rukohvat dok se uspinjemo stubištem. Stezaljka popušta kada se penjalicu pomiče uz uže te ona može kliziti uza nj, no kada se penjalicu optereti »prema dolje«, stezaljka se zaglavi za uže i onemogućava klizanje unatrag. Na žimar ukopčan u uže se preko gurtne navezuje penjač i koristi ga za osiguranje od pada na osiguranim planinskim putovima (npr. na mjestima gdje je fiksirano uže).