jovan sterija popović (13. 1. 1806 – 10. 3. 1856) otac...
TRANSCRIPT
JU Narodno pozorište TuzlaUl. Pozorišna 4., 75000 Tuzla,
Bosna i Hercegovina
Telefoni:Centrala: 251-646 i 251 647
Direktor: 251-327Propaganda: 251-645
www.narodnopozoristetuzla.org.baE-mail: [email protected];
narodnopozoriš[email protected]
Izdavač: JU Narodno pozorište TuzlaZa izdavača: Mr. sc. Armin Ćatić;
Uređuju: Aida Bukvić, Mirjana Marković, Adela BajrićFotograf: Samir Aganović
Štampa: “PrintCom” d.o.o. grafički inženjering Tuzla
MEDIJSKI POKROVITELJI:
Medijsko praćenje: RTV 7 - RTV Slon - Vesta radio Web portali:tuzlarije - TIP.ba - TuzlaL!ve - depo.ba - tuzlanski.ba - volimtuzlu.baBH Glas - tuzlainfo.ba - bhtour.ba - boljatuzla.ba - objektivno.ba
POKROVITELJI:
SPONZORI
“UMEL - DALEKOVODMONTAŽA” TUZLA
Jovan Sterija Popović(13. 1. 1806 – 10. 3. 1856) Otac moderne srpske drame rođen u Vršcu u cin-carskoj trgovačkoj porodi-ci. Školuje se u Sremskim Karlovcima, Pešti, Temiš-varu, a studij prava završa-va u Kežmaroku.Književni rad započinje klasicističkom poezijom,
kolebajući se između klasicizma i “dostojevskog predromantizma”, piše tragedije “Nevinost” ili “Svetislav i Mileva”, “Miloš Obilić” i “Nahod Simeon”. Od 1830. godine u Vršcu radi kao profesor latinskog, a potom kao advokat. Istovremeno u pisanju raskida sa romantičarskim iluzijama i okreće se savremenosti.Satirički humor u komedijama “Laža i paralaža”, “Pokondirena tikva”, “Zla žena” i “Tvrdica” ili “Kir Janja” dodjeljuju mu reputaciju “srpskog Molièra”.Od 1840. godine predaje prirodno pravo u kragujevačkom Liceju, a 1842. postaje načelnik Ministarstva prosvete i na tom polažaju ostaje sve do 1848, postavivši temelje modernom školstvu Srbije. Prevodi Voltaira, Kanta, Rousseaua, piše prvi sprski udžbenik retorike i osniva Društvo srpske slovesnosti (preteča Akademije nauka), Narodni muzej...Poslije mnogih seljakanja Sterija se 1853. godine vraća u Vršac i sve do smrti, 1856. provodi život u dubokoj izolaciji.
Narodno pozorište Tuzlaosnovano je kao državna institucija kulture
1949. godine.Pozorišna tradicija Bosne kao i ovog gradamnogo je starija i seže daleko u prošlost.
U Tuzli je osnovano“Prvo bosanskohercegovačko
pozorište” 1898. godine i sarajevskoNarodno pozorište koje je osnovano 1920.
godine, započelo je svoj rad u Tuzli.
DirektorMr. sc. ARMIN ĆATIĆ
Rukovodilac Službe zajedničkih poslova i Marketinga
MIRJANA MARKOVIĆ
Rukovodilac Službe tehnikeMENES MUŠIĆ
Narodno pozorište TuzlaSezona: 2014/2015
Jovan Sterija Popović
Režija: Aida BukvićIgraju:
Remira Osmanović - Fema, bogata udovica Ivana Perkunić - Evica, njena kći Milenko Iliktarević - Svetozar Ružičić Milica Kerošević - Sara, čankoliza kod Feme
Midhat Kušljugić - Jovan, šegrtNenad Tomić - Mitar, Femin brat
Siniša Udovičić - VasilijeŽeljka Marinić - Ančica, služavka
Scenografija i kostimografija: Sabina TrnkaLektor: Radoje Čupić
Izbor muzike: Aida Bukvić
Inspicijent: Dragan KrstićSufler: Izeta Devedžić
Majstor svjetla: Zijad SejdinovićMajstor tona: Selim Ahmedić
Šminkersko-vlasuljarski radovi: Finka ZoranovićKrojački radovi: “MAK konfekcija” d.o.o. Sarajevo
Garderoba: Halema Sadiković, Zehra BabovićRekvizita: Mevlija Kasumović
Stolarski radovi: Džemal HrnjićMajstor scene: Fahrudin Mustačević
Dekorateri: Almir Salihović, Huso Terzić,Senaid Subašić
PREMIJERA: 20. mart 2015. godine
Pokondirena tikva
Tikva – stari izraz za još stariji sud koji je služio za preručivanje vode iz posude u posudu ili iz posude na veš. Ova jednostavna posuda izrađena je od tikve (bundeve) po kojoj je i dobila naziv.Kondir – posuda iz koje se pijaća voda izlivala u sudove za piće. Kroz otvor na vrhu bi se usula voda iz bunara, a blagim naginjanjem bi potekla kroz uži otvor na boku (zanimljivo, ponekad na samoj dršci).„Kada se tikva pokondiri“ – kada nešto jednostavnije forme i namjene umisli da je nešto od većeg značaja.Iako napisan prije skoro dvjesto godine, ovaj tekst je toliko ukorijenjen u ovdašnji mentalitet da je i danas brutalno aktualan. Jer pokondirene tikve su svuda oko nas. Hodaju u skupoj odjeći biranoj bez stila, upotrebljavaju strane riječi kojima ne znaju značenja, okidaju po tko zna koji selfie u kupatilu, ne bi li dobili jedan “lajk” više na Facebooku. No današnje vrijeme interneta i dostupnosti svega i svačega, sada i odmah, možda malo čini život lakšim, ali produbljuje frustracije i jaz među ljudima, nezadovoljstvo se gomila, a potreba za bijegom povećava. Bijeg od samih sebe, vlastitih malih života, traženje utjehe u projekciji nekog savršenog ja u virtualnom svijetu, bez pravog temelja s prijateljeima koji neumorno stišću ikonu “sviđa mi se”. I tako do kraja vremena.