).R.R. Tolken NGU^MCGUGH] 2 h\LhJA 3lLNAhlLl0h FovIjcsI SIImarIIa zajcdno sa AlhLLlhuALL gIazba AInura I \ALAh\LhJA KazIvanjc o VaIarIma I MajarIma prcma znanjIma LIdara KojIma su dodanI AhALALJ pad Humcnora I 0 lh3JLh0\lNA N0Cl l JhLCLN u0L HasIov orIgInaIa: J.B.B. ToIKIcn: THL SILMABILLIOH 3 6$'5$- AINULINDALE VALAKVENTA KVENTA SILMARILION 1. O pocetku dana 2. O Auleu i Javani 3. O dolasku Vilenjaka i zatocenistvu Melkorovom 4. O Tingolu i Melijani 5. O Eldamaru i princevima od Eldalije 6. O Feanoru i oslobadanju Melkora 7. O Silmarilima i nemiru Noldora 8. O pomracenju Valinora 9. O bijegu Noldora 10. O Sindarima 11. O Suncu, Mjesecu i skrivanju Valinora 12. O Ljudima 13. O povratku Noldora 14. O Belerijandu i njegovim kraljevstvima 15. O Noldorima u Belerijandu 16. O Maiglinu 17. O dolasku Ljudi na Zapad 18. O slomu Belerijanda i pogibiji Fingolfinovoj 19. O Berenu i Lutijeni 20. O petoj bitci: Nirnait Arnoidiadu 21. O Turinu Turambaru 22. O slomu Dorijata 23. O Tuoru i padu Gondolina 24. O putovanju Earendilovom i ratu bijesnih AKALABET O PRSTENOVIMA MOCI I TRECEM DOBU 4 Napomena u i:govoru Indeks Dodatak. Elementi u kvenifskim i sindarskim imenima Tabele Rodoslovi I Kuca Finvea II Potomci Olvea i Elvea III Kuca Beora IV i V Kuca Hadora i naroda Haletinog Rasclanfivanfe Jilenfaka O knjizi 5 AlhLLlhuALL 6 AlhLLlhuALL gIazba AInura Bijase Eru, Jedini, koji se u Ardi zove Iluvatar; i on prvo stvori Ainure, Svete, koji bijahu izdanak njegove misli, i bijahu sa njim prije no ista drugo bi stvoreno. I on im se obrati, predlazuci im glazbenu temu; i pjevali su pred njim i on bijase radostan. Ali dugo su pjevali samo svaki za sebe, ili samo nekolicina zajedno, dok su ostali slusali; i svaki je poimao samo onaj dio uma Iluvatarovog iz kojeg je nastao, i u razumijevanju svoje brace sporo napredovahu. Ipak, sto su vise slusali, dolazili su do dubljeg razumijevanja i izrastali u jedinstvu i harmoniji. I bi da Iluvatar sazva sve Ainure i objavi im jednu mocnu temu, otkrivajuci im stvari vece i cudesnije od onih koje bijase dotad razotkrio; i slava njenog pocetka i sjaj njenog zavrsetka zapanji Ainure, tako da se oni poklonise pred Iluvatarom i bijahu bez rijeci. Tada im Iluvatar rece: "Od teme koju vam objavih, hocu da sada stvarate u harmoniji zajedno Veliku Glazbu. I posto vas nadahnuh Neunistivim Plamenom, obznanit cete svoje moci u ukrasavanju ove teme, svaki svojim vlastitim mislima i domisljatoscu, ako mu je volja. A ja cu sjediti i slusat cu i bit cu radostan sto je kroz vas velika ljepota probudena u pjesmu. " 7 Potom glasovi Ainura, kao uz pratnju harfi i lauta, i flauta i truba, i viola i orgulja, i kao u pratnji bezbrojnih zborova koji pjevaju rijecima, pocese da oblikuju temu Iluvatara u veliku glazbu; i zvuk se uzdize u beskrajnim melodijama koje se smenjivahu tkane u harmoniji koja je prelazila granice cujnosti u dubinama i visinama, i prebivalista Iluvatara bijahu ispunjena i preplavljena i glazba i eho te glazbe izade u Prazninu i ona ne bijase prazna. Nikad otad ne stvorise Ainuri ikakvu glazbu nalik na ovu glazbu, mada se prica da ce jos uzviseniju tek imati da stvore pred Iluvatarom zborovi Ainura i Djece Iluvatarove poslije svrsetka dana. Tad ce se teme Iluvatarove svirati ispravno, i otjeloviti se u Bice u trenutku kad se izgovore, jer ce svi tada shvatiti potpuno njegovu namjeru u svome udjelu i svaki ce pojmiti sto drugi razumije, i Iluvatar ce, zadovoljan, podariti njihovim mislima tajni plamen. Ali sad je Iluvatar sjedio i slusao, i dugo mu se to cinjase dobro, jer u glazbi ne bijase mana. Ali dok se tema, razvijala, dode u srce Melkoru da uplete sadrzaje svoje zamisli koji ne bijahu u skladu s temom Iluvatara; jer je nastojao da u njoj uveca moc i slavu udjela njemu dodjeljenog. Melkoru bijahu od svih Ainura dati najveci darovi moci i znanja, i on je posjedovao po dio od svih darova svoje brace. Cesto bi odlazio sam na prazna, pusta mjesta, tragajuci za Neprolaznom Vatrom; jer u njemu je rasla goruca zudnja da Ozivotvori nesto svoje, i cinjase mu se da Iluvatar ne misli o Praznini, a on ne mogase da podnese njeno nistavilo. Ipak on ne nade Vatru, jer ona je uz Iluvatara. Ali posto bijase sam, pocese da mu se zacinju misli nenalik mislima njegove brace. Neke od tih misli sad je upleo u svoju glazbu, i odmah se nesklad pojavi i mnogi koji su pjevali kraj njega obeshrabrise se, i njihova misao se poremeti i njihova glazba pokoleba; ali neki pocese da uskladuju svoju glazbu prema njegovoj vise no prema zamisli koju bijahu imali na pocetku. Onda se nesklad Melkorov sirio sve vise i melodije koje su se cule ranije potonuse u moru neobuzdanih zvukova. A Iluvatar je sjedio i slusao dok se ne ucini da oko njegovog prijestolja bjesni oluja, kao u mracnih voda koje ratuju jedna protiv druge u 8 beskrajnom gnjevu koji se nece obuzdati. Tada Iluvatar ustade, i Ainuri opazise da se smijesi; i on podize lijevu ruku, i nova tema zapoce usred oluje, ista, a opet ne nalik na proslu temu, i ona se osnazi i dobi novu ljepotu. Ali nesklad Melkorov se uzdize u zaglusujucoj buci i hrvase se s njom, i ponovo bi rat zvukova silovitiji no ranije, dok se mnogi od Ainura ne obeshrabrise i prestadose da pjevaju, i Melkor zadobi prevlast. Tada Iluvatar opet ustade, i Ainuri opazise da je ozbiljan; i on podize desnu ruku i gle! treca tema se uzdize usred zbrke, i ne bijase nalik na druge. Jer se u pocetku cinjase njezna i milozvucna, samo mreskanje blagih zvukova u mekim melodijama; ali se nije mogla prigusiti, i poprimala je snagu i dubinu. I cinilo se naposljetku da dvije glazbe teku u isto vrijeme pred sjedistem Iluvatarovim, a bijahu u potpunom nesuglasju. Jedna je bila duboka i siroka i predivna, ali spora i stopljena s neizmjernom tugom, od koje je uglavnom njena ljepota i poticala. Druga sad bijase dostigla svoje vlastito suglasje; ali bila je glasna, i nadmena, i neprestano se ponavljala; i imala je malo harmonije, a vise bucnog jedinstva, kao kad mnogobrojne trube sviraju nekoliko nota. I pokusavala je da ugusi onu drugu glazbu nasilnoscu svog zvuka, ali se cinilo da njene najtrijumfalnije note preuzima ona druga i uplice ih u svoju svecanu temu. Usred ove borbe, od koje se dvori Iluvatara tresose a drhtaj dospijevase u tisine jos nepomucene, Iluvatar ustade po treci put i njegovo lice bijase strasno pogledati. Onda on podize obije ruke, i u jednom akordu, dubljem od Ambisa, visem od Neba, prodornom kao svijetlost oka Iluvatarovog, Glazba prestade. Tada Iluvatar progovori i rece: "Mocni su Ainuri, a najmocniji medu njima Melkor; ali da bi on znao, i svi Ainuri, da sam ja Iluvatar, pokazat cu vam ono o cemu ste pjevali, da mozete da vidite sto ste ucinili. A ti, Melkore, vidjet ces da nijedna tema ne moze da bude odsvirana a da nema svoj konacni izvor u meni, niti itko moze promijeniti glazbu protiv moje volje. Jer za onog koji to pokusa, pokazat ce se da je samo moj instrument u smisljanju neceg jos divnijeg, sto on sam ne bijase zamislio." Tada se Ainuri uplasise, i jos ne pojmise rijeci koje im 9 bijahu recene; a Melkor bi ispunjen sramom iz koga se radao tajni bijes. A Iluvatar se dize u svojoj velicanstvenosti, i pode iz predivnih predjela koje bijase stvorio za Ainure; a Ainuri su ga slijedili. A kad stigose u Prazninu, Iluvatar im rece: "Pogledajte vasu glazbu! " I on im pokaza viziju, darujuci im da vide dok su ranije samo slusali; i oni ugledase jedan novi Svijet koji postade vidljiv pred njima, i njegova kugla bijase oblikovana usred Praznine, i odrzavala se u njoj, ali ne bijase dio nje. I dok su gledali i divili se, ovaj Svijet pocne da raspreda svoju povijest i cinjase im se da zivi i raste. A posto su Ainuri zurili netko vrijeme i sutjeli, Iluvatar rece opet: "Pogledajte vasu Glazbu! Ovo je vase minstrelstvo; i svaki od vas ce u njemu, usred zamisli sto postavih pred vas, pronaci sadrzano sve ono sto mu se mozda cinilo da je sam namislio ili pridodao. A ti ces, Melkore, otkriti sve tajne misli svog uma, i primjetit ces da su one samo dio cjeline i dodatak njenoj slavi. " I mnogo drugog Iluvatar govorase Ainurima tada, i zbog toga sto se sjecaju njegovih rijeci i zbog znanja koje svaki ima o glazbi koju je sam stvorio, Ainuri znaju sto je bilo, sto jest i sto ce doci, i malo je toga sto je njima nepoznato. Ipak, postoji nesto sto ne mogu da vide, ni svaki posebno, ni kad se savjetuju; jer nikome do sebi samom ne otkriva Iluvatar sve sto posjeduje, i u svakom dobu pojavljuje se nesto sto je novo i ne moze da se prorekne, jer ne proistice iz proslosti. I tako, dok se vizija svijeta svirala pred njima, Ainuri vidjese da on sadrzi i ponesto sto oni ne bijahu zamislili. I vidjese, zacudeni, dolazak Djece Iluvatara, i prebivalista koja bijahu za njih pripremljena; i primjetise da oni sami, radeci na svojoj glazbi, bijahu spremali ova boravista, a ipak nisu znali da to ima ikakvu drugu svrhu izvan vlastite ljepote. Jer, Djeca Iluvatarova bijahu zaceta od njega samog i pojavise se u trecoj temi, a ne bijahu u temi koju je Iluvatar predlozio na pocetku, i nijedan Ainur ne imase udjela u njihovom stvaranju. Zato kad ih ugledase, zavoljese ih jos vise, kao bica drugacija od njih, cudna i slobodna, u kojima vidjese opet odraz uma Iluvatarova, i naucise jos malo njegove mudrosti, koja inace bijase skrivena cak i od Ainura. 10 Djeca Iluvatarova su Vilenjaci i Ljudi, Prvorodeni i Sljedbenici. I medu svim divotama Svijeta, njegovim prostranim hodnicima i prostorima, i njegovim ognjenim kolima, Iluvatar odabra da njihovo prebivaliste bude u Dubinama Vremena i medu bezbrojnim zvijezdama. A ovo prebivaliste bi se moglo uciniti nebitnim za one koji uzimaju u obzir samo velicanstvo Ainura, a ne i njihovu strasnu ostrinu; onih koji bi uzeli cijelu povrsinu Arde da bude osnova jednog stuba i sagradili ga tako da kupa njegovog vrha bude ostrija od igle; ili koji uzimaju u obzir samo nemjerljivo prostranstvo Svijeta, koga Ainuri jos uvijek oblikuju, a ne i savrsenu odredenost sa kojom uoblicuju sve sto je u njemu. A kad su Ainuri ugledali ovo prebivaliste u viziji i vidjeli Djecu Iluvatarovu kako se pojavljuju tamo, onda mnogi od najmocnijih medu njima sve svoje misli i zelje skrenuse prema tom mjestu. A od njih Melkor bijase najvazniji, bas kao sto u pocetku bijase najveci od Ainura koji ucestvovahu u Glazbi. I on se pretvarase, cak i pred samim sobom isprva, da zeli da ode onamo i dovede sve u red za dobro Djece Iluvatara, usmjeravajuci nemire nadoslih vrucina i hladnoca na sebe. Ali on prije zudase da potcini svojoj volji i Vilenjake i Ljude, zavidjevsi im na darovima koje im je Iluvatar obecao; i zelio je i sam da ima potcinjene i sluge, i da ga zovu Gospodarem, i da bude vladar nad tudim voljama. Ali drugi Ainuri su promatrali ovo prebivaliste smjesteno u beskrajnim prostorima Svijeta, kog Vilenjaci zovu Arda, Zemlja; i njihova srca su uzivala u svjetlu, a njihove oci, vidjevsi mnogo boja, bijahu ispunjene radoscu; ali zbog huke mora su osjecali veliko nespokojstvo. I promatrali su vjetrove i zrak, i materije od kojih je Arda nacinjena, od celika i kamena i srebra i zlata i mnogih tvari; ali od svih njih vodu su najvise cijenili. I prica se medu Vilenjacima da u vodi zivi i dalje eho Glazbe Ainura vise no u bilo kojoj drugoj materiji sto postoji na ovoj Zemlji; i mnoga od Djece Iluvatara osluskuju jos uvijek nezasitno glasove Mora, a ne znaju zasto slusaju. Sad, onaj Ainu koga Vilenjaci zovu Ulmo vodi posveti svoju misao, i njega od svih najdublje poduci Iluvatar o Glazbi. A o zraku i o vjetrovima najvise je razmisljao Manve, koji je 11 najuzviseniji od Ainura. O gradi Zemlje misljase Aule, kome Iluvatar podari vjestinu i znanje tek malo manje no Melkoru; ali radost i ponos Aulovi su u cinu stvaranja, i u onome sto je stvoreno, a ne u posjedovanju niti u osobnoj nadmoci; stoga on ne daje i ne uzima, i bezbrizan je, prelazeci neprestano na novi posao. I Iluvatar se obrati Ulmou, i rece; "Zar ne vidis kako ovdje, u ovom malom kraljevstvu u Dubinama Vremena, Melkor povede rat protiv tvog podrucja? On je smislio cicu zimu, a ipak ne unisti ljepotu tvojih izvora, ni tvojih bistrih jezera. Pogledaj snijeg, i prepredeno djelovanje mraza! Melkor je zamislio vrucine i vatre neukrotive, a ne iscrpi tvoju zelju niti prigusi sasvim glazbu mora. Pogledaj radije visinu i velicanstvenost oblaka, i vjecno promjenljivih magli; i slusaj kako pada kisa po Zemlji! I u ovim oblacima priblizavas se Manveu, tvom prijatelju, koga volis". Tada Ulmo odgovori: "Uistinu, Voda postade sad ljepsa nego sto je moje srce mastalo, i nisu moje skrivene misli zacele snjeznu pahulju, i u svoj mojoj glazbi ne bijase sadrzano padanje kise. Potrazit cu Manvea da bismo on i ja mogli zauvijek da stvaramo melodije na tvoju radost! " I Manve i Ulmo bijahu od pocetka ujedinjeni, i u svemu sluzise najvjernije cilju Iluvatara. Ali upravo dok je Ulmo govorio, i dok su Ainuri jos zurili u ovu viziju, ona nestade i skri se od njihovog pogleda; i ucini im se da u tom trenutku opazaju jednu novu pojavu, Tminu, koju ranije nisu poznavali, osim u mislima. Ali oni bijahu postali ocarani ljepotom vizije i zaokupljeni razotkrivanjem Svijeta koji je tamo nastajao, i njihove misli bijahu ispunjene time; jer Povijest je bila nepotpuna i ciklusi vremena neoblikovani do kraja kad vizije nestade. I neki kazu da se vizija zavrsi prije ostvarenja Vladavine Ljudi i propadanja Prvorodenih; i zato, mada je Glazba sveobuh-vatna, Valari ne vide kao s vidom Potonja Doba ili svrsetak Svijeta. Tada nemir obuze Ainure; ali Iluvatar ih sazva, i rece: "Znam za zudnju vaseg uma da ono sto vidjeste zaista bude, ne samo u vasoj misli, vec bas kao sto i vi sami jeste, a ipak drugacije. Zbog toga ja kazem: Ea! Neka tako Bude! A ja cu poslati u Prazninu Vatru Neprolaznu, i ona ce biti na srcu Svijeta, i Svijet ce Biti; i oni od vas koji to hoce mogu da sidu u njega." I iznenada 12 Ainuri ugledase u daljini svjetlost, kao neki oblak sa zivim srcem od vatre; i znali su da to nije samo vizija, nego da je Iluvatar stvorio jednu novu stvar; Eu, Svijet koji Jest. Tako se dogodi da od Ainura neki borave jos sa Iluvatarom s one strane granica Svijeta; a drugi se, i medu njima mnogi od najvecih i najuzvisenijih, oprostise od Iluvatara i sidose u Svijet. Ali uvjet Iluvatar postavi, ili ih na to prisili njihova ljubav, da budu u Svijetu zauvijek, dok ne postane savrsen, te su tako oni njegov zivot i on njihov. I zato ih nazvase Valari, Sile Svijeta. Ali kad Valari udose u Eu, bijahu isprva zapanjeni i u nedoumici, jer kao da nista od onoga sto su vidjeli u viziji jos ne bijase stvoreno, i sve je bilo u zacetku i jos neoblikovano, i bilo je mracno. Jer Velika Glazba ne bijase nista drugo do rast i cvijetanje misli u Bezvremenim Hodnicima, a Vizija samo prorocanstvo; a sad su oni usli na pocetku vremena, i Valari razumjese da Svijet bijase samo nagovjesten i unaprijed opjevan, a oni moraju da ga ostvare. Tako otpocese njihovi veliki napori u pustosima neizmjernim i neistrazenim, i u dobima nebrojenim i zaboravljenim, dok u Dubinama Vremena i usred prostranih hodnika Ee ne bi taj cas i to mjesto gdje bi nacinjeno prebivaliste Djece Iluvatara. A u ovom poslu glavni udio su imali Manve i Aule i Ulmo; ali Melkor takoder bijase tamo od pocetka, i uplitao se u sve sto se cini, pretvarajuci to, kad uzmogne, u svoje vlastite zelje i namjere; i on zapali velike vatre. Dok tako Zemlja jos bijase mlada i puna plamena, Melkor je pozeli, i rece drugim Valarima: "Ovo ima da bude moje kraljevstvo; i ja ga proglasavam svojim!" Ali Manve bijase brat Melkorov u umu Iluvatarovom, i bio je glavni instrument druge teme koju je Iluvatar potaknuo protiv nesuglasja Melkorovog; i on sazva mnoge duhove i vise i nize, i oni sidose u prostore Arde i pomagase Manveu da Melkor zauvijek ne bi omeo ispunjenje njihovog napora, a Zemlja svenula prije no sto procvijeta. I Manve rece Melkoru: "Ovo kraljevstvo neces bespravno prisvojiti, jer se mnogi drugi trudise ovdje ne manje od tebe." I desi se razdor izmedu Melkora i ostalih Valara; i tad se Melkor povuce i ode u druge krajeve i cinjase tamo sto ga je volja; ali ne izbaci zudnju za Kraljevstvom Arde iz svog srca. 13 Sad Valari poprimise oblik i boju; i posto bijahu privuceni Svijetu ljubavlju Djece Iluvatara, koju su iscekivali, oni preuzese oblik po uzoru na ono sto bijahu vidjeli u Viziji Iluvatarovoj, osim velicanstva i sjaja. Povrh toga, njihov oblik potice iz njihovog poznavanja vidljivog Svijeta, prije nego samog Svijeta; i potreban im je samo onoliko koliko nama odjeca, koju koristimo, a ipak mozemo da budemo nagi i da ne osjetimo gubitak svog bica. Tako Valari mogu, ako hoce, da idu neodjeveni i tada cak ni Eldari ne mogu jasno da ih vide, iako su prisutni. A kad pozeli da se odjenu, Valari preuzimaju oblicja, neki muska a neki zenska; jer tu razliku u naravi oni su imali od samog pocetka, i ona je samo otjelotvorena u svakom, a ne stvorena izborom, bas kao sto kod nas muskarci i zene mogu da se prepoznaju po odjeci, ali nisu stvoreni njome. Ali oblici kojima se Veliki zaogrcu nisu u svim vremenima nalik na oblike kraljeva i kraljica Djece Iluvatara; jer ponekad mogu da se odjenu u svoju vlastitu misao, vidljivu u oblicjima velicanstva i strave. A Valari privukose sebi mnoge pratioce, neke neznatne, neke uzvisene skoro kao sto su i oni, i zajedno radise naporno na uredenju Zemlje i obuzdavanju njenih bura. Tada Melkor vidje sto se cini, i da Valari hode Zemljom kao vidljive sile, odjevene u odjecu Svijeta, i da su naoko divni i velicanstveni, i blazeni, i da Zemlja postaje kao vrt za njihovo uzivanje, jer su njeni nemiri zauzdani. Njegova zavist tad posta jos veca; i on takoder uze vidljivo oblicje, ali zbog njegove cudi i zlobe, koja je buktala u njemu, to oblicje bijase mracno i jezovito. I on side na Ardu u sili i velicanstvu vecem no ijedan drugi Valar, kao kakva planina sto je zagazila u more, s glavom iznad oblaka, zaodjenuta ledom, s krunom od dima i vatre; a svjetlost ociju Melkorovih bijase kao plamen sto usahnjuje jarom i probada smrtonosnom hladnocom. Tako otpoce prva bitka Valara s Melkorom za vlast nad Ardom; a o ovim metezima Vilenjaci znaju tek nesto malo. Jer ono sto se ovdje otkriva potice od samih Valara, s kojima su Eldalije pricali u zemlji Valinor, i od kojih su ucili; ali nikad Valari ne htjedose mnogo da kazu o ratovima prije pojavljivanja Vilenjaka. Ipak, prica se medu Eldarima da su se Valari trudili uvijek, usprkos 14 Melkoru, da upravljaju Zemljom i da je pripreme za dolazak Prvorodenih; i oblikovali su kopna, a Melkor ih je razarao; doline su dubili, a Melkor ih je podizao; planine su klesali, a Melkor ih je obarao; mora su udubljivali, a Melkor ih je izljevao; i nista ne bi ostavljeno na miru da se trajno razvija, jer isto tako zasigurno kao sto bi Valari otpocinjali nesto da rade, tako bi Melkor to ponistavao ili izopcavao. A ipak njihov trud ne bijase sasvim uzaludan; i mada nigdje i ni u jednom djelu njihova volja ne bi potpuno ispunjena, i sve je bilo po boji i obliku drugacije no sto su Valari isprva zamislili, polako ipak Zemlja bi uoblicena i utvrdena. I tako bi prebivaliste Djece Iluvatara utemeljeno napokon u dubinama Vremena i sred nebrojenih zvijezda. 15 \ALAh\LhJA 16 \ALAh\LhJA KazIvanjc o VaIarIma I MajarIma prcma znanjIma LIdara U pocetku Eru, Jedini, koji se na Vilenjackom jeziku naziva Iluvatar, nacini Ainure iz svoje misli; i oni stvarahu veliku Glazbu pred njim. U ovoj glazbi Svijet otpoce; jer Iluvatar ucini vidljivim pjesmu Ainura i oni je ugledase kao svjetlost u tmini. I mnogi od njih postadose ocarani njenom ljepotom, i njenom povijesti koju vidjese kako pocinje i odvija se kao u nekoj viziji. Zato Iluvatar udahnu njihovoj viziji Zivot; i postavi je u Prazninu, i Tajni Plamen bi poslat da plamsa u srcu Svijeta; i on bi nazvan Ea. Tada se oni od Ainura koji zudahu za njim digose i udose u Svijet na pocetku Vremena; i bijase njihov zadatak da ga ostvare i svojim trudom da ispune viziju koju bijahu vidjeli. Dugo su oni radili u predjelima Ee, cija prostranost je van poimanja Vilenjaka i Ljudi, dok u odredeni cas ne bi stvorena Arda, Kraljevstvo Zemlje. Tada oni odjenuse ruho Zemaljsko, i sidose u nju, i zivljahu u njoj. o VaIarIma Velike medu ovim duhovima Vilenjaci nazivaju Valarima, Silama Arde, a Ljudi ih cesto zovu bogovima. Gospodara Valara 17 ima sedam; a sedam je takoder i Valiera, Kraljica Valara. Ovo bijahu njihova imena na vilenjackom jeziku kakav se govorio u Valinoru, mada oni imaju druga imena u govoru Vilenjaka u Srednjoj Zemlji, a imena medu Ljudima su im mnogobrojna. Imena Gospodara po primjernom redosljedu su: Manve, Ulmo, Aule, Orome, Mandos, Lorijen i Tulkas; a imena Kraljica su: Varda, Javana, Niena, Este, Vaire, Vana i Nesa. Melkor se ne ubraja vise medu Valare, i njegovo ime se ne izgovara na Zemlji. Manve i Melkor bijahu braca u misli Iluvatarovoj. Najmocniji od onih Ainura koji dodose u Svijet bio je u pocetku Melkor; ali Manve je najdrazi Iluvataru i razumije najjasnije njegove namjere. On bijase odreden, kad za to dode vrijeme, da bude prvi od svih Kraljeva: gospodar carstva Arde i vladar svega sto obitava u njemu. U Ardi njegova radost je u vjetrovima i oblacima, i u svim podrucjima zraka, od visina do dubina, od krajnjih granica Vela Arde do povjetaraca sto pusu u travi. Sulimo mu je drugo ime, Gospodar Daha Arde. Sve brze ptice jakih krila on voli, i one dolaze i odlaze na njegov poziv. S Manveom zivi Varda, Gospodarica Zvijezda, koja poznaje sve predjele Ee. Suvise je velika njena ljepota da bi se izrazila rijecima Ljudi ili Vilenjaka; jer svjetlost Iluvatara zivi jos uvijek u njenom licu. U svijetlosti je njena moc i njena radost. Iz dubina Ee ona je dosla da pomogne Manveu; jer Melkora je poznavala prije stvaranja Glazbe i odbila ga je, i on ju je mrzio, i plasio je se vise no svih drugih koje je Eru stvorio. Manve i Varda su rijetko kad razdvojeni, i ostaju u Valinoru. Njihovi dvorovi su iznad vjecitog snijega, na Oioloseu, najdaljoj kuli Tanikvetila, najvise od svih planina na Zemlji. Kad se Manve tamo popne na svoj tron i pogleda ispod sebe, ako je Varda pored njega, on vidi dalje no ijedno drugo oko, kroz maglu, i kroz tamu, i preko mnogo morskih milja. A ako je Manve sa njom, Varda cuje jasnije no ijedno drugo uho zvuk glasova koji placu od istoka do zapada, s brda i dolina, i iz mracnih mjesta koja Melkor nacini na Zemlji. Od svih Velikih koji prebivaju na ovom svijetu Vilenjaci Vardu najvise postuju i vole. Zovu je Elbereta i prizivaju njeno ime iz sjenki Srednje Zemlje, i uzdizu ga u pjesmi pri izlasku zvijezda. 18 Ulmo je gospodar Voda. On je sam. Nigdje ne obitava dugo, vec se krece kako mu volja u svim dubokim vodama po Zemlji ili pod Zemljom. On je po moci iza Manvea, i prije no sto je Valinor nacinjen bijase mu najblizi prijatelj; ali od tada je rijetko isao na savjetovanja Valara, izuzev kad se raspravljalo o necem krupnom. Jer on je zadrzao cijelu Ardu u mislima i nema potrebe ni za jednim stalnim boravistem. Uz to ne voli da ide po kopnu i rijetko ce se zaodjenuti u tjelesni oblik kao sto to cine njemu ravni. Kad bi ga Djeca Iluvatara ugledala, bila bi ispunjena velikom stravom; jer pojava Kralja Mora bijase strasna, kao uspinjuci val koji grabi prema kopnu, s tamnom kacigom, perjanicom od pjene i odorom od oklopa sto se presijava od srebrnih do zelenih sjenki. Trube Manveove su glasne, ali Ulmov glas je dubok kao dubine okena koje samo on vidi. Ipak, Ulmo voli i Vilenjake i Ljude i nikad ih nije napustio, cak ni kad bijahu u nemilosti Valara. Ponekad dolazi neprimjecen na obale Srednje Zemlje, ili prelazi daleko na kopno uz morske rukavce, i tamo muzicira na svojim velikim rogovima, Ulumurima, sto su izradeni od bijele skoljke; a oni do kojih ta glazba dopire cuju je zauvijek potom u svom srcu, i ceznja za morem ih ne napusta nikad vise. Ali onima koji obitavaju u Srednjoj Zemlji Ulmo uglavnom govori glasovima koji se cuju samo kao glazba vode. Jer sva mora, jezera, rijeke, fontane i izvori su u njegovoj vlasti; zato Vilenjaci kazu da duh Ulmoa tece u svim venama svijeta. Tako do Ulmoa, cak i u dubinama, stizu novosti o svim nevoljama i patnjama Arde, koje bi inace bile skrivene od Manvea. Aule ima moc tek nesto manju od Ulmoa. Njegovo gospodstvo je nad svim materijama od kojih je Arda nacinjena. U pocetku radio je mnogo u zajednici s Manveom i Ulmoom; a oblikovanje svih zemalja bijase njegov posao. On je kovac i majstor svih zanata, i uziva u vjesto nacinjenim djelima, ma kako mala bila, isto kao i u mocnoj gradnji u starini. Njegove su klice sto leze duboko u Zemlji i zlato koje je svjetlo kad ga drzis u ruci, nista manje no planinski bedemi i morski bazeni. Noldori naucise najvise od njega, i on uvijek bijase njihov prijatelj. Melkor bijase ljubomoran na njega, jer Aule bijase najslicniji njemu po umu i 19 mocima; i dode do duge bitke medu njima u kojoj je Melkor neprestano osujecivao ili upropastavao djela Auleova, i Aule se umori od popravljanja zbrka i nereda Melkorovih. Obojica takoder zudahu da stvaraju svoja vlastita bica i pojave koje ce biti nove i od drugih nesmisljene, i uzivahu u pohvalama svoje vjestine. Ali Aule ostade veran Eruu i potcinjavase sve sto je cinio njegovoj volji; i nije zavidio djelima drugih, nego je trazio i davao savjete. Dok je Melkor, naprotiv, trosio svoj duh u zavisti i mrznji, dok konacno ne bijase u stanju da stvori nista osim da izopaci misao drugih, i sva njihova djela unistavao, ako je mogao. Supruga Auleova je Javana, Darovateljka Plodova. Ona voli sve biljke sto rastu na svijetu, i sve njihove bezbrojne oblike obuhvata svojim umom, od drveca nalik na drevne kule u sumama, do mahovine po kamenju ili sitnog i skrivenog bilja u zemlji. Po postovanju koje joj ukazuju Javana sledi Vardu medu Kraljicama Valara. Kada ima zenski lik ona je visoka i obucena u zeleno; ali ponekad uzima druge oblike. Ima nekih koji su je vidjeli kako stoji kao drvo pod nebeskim svodom, krunisana suncem; i sa svih njenih grana preljevala se zlatna rosa po goloj zemlji, i zemlja je pocinjala da se zeleni od zita; a korenje drveta bijase u vodama Ulmoovim, a vjetrovi Manveovi su govorili u njegovom liscu. Kementari, Kraljica Zemlje, je njeno drugo ime u jeziku Eldara. Feanturi, gospodari duhova, su braca i zovu ih najcesce Mandos i Lorijen. Ali, to su u stvari imena njihovih prebivalista, a njihova prava imena su Namo i Irmo. Namo, stariji, zivi u Mandosu, koji je na zapadu od Valinora. On je cuvar Kuca mrtvih, i prizivac duhova ubijenih. On nista ne zaboravlja: i zna sve sto ce biti, izuzev onog sto jos uvijek lezi u slobodi Iluvatara. On je citac Sudbine Valara; ali izrice svoje kobi a presude samo na zahtjev Manvea. Vaire Tkalja je njegova supruga, koja uplice sve sto ikada bijase u Vremenu u svoje pripovjedacke tkanine, a dvori Mandosa sto se neprestano sire kako doba prolaze zaodjevaju se njima. Irmo, mladi, je vladar vizija i snova. U Lorijenu su njegovi vrtovi, u zemlji Valara, i oni su najljepsa od svih mjesta na svijetu, ispunjena mnogim duhovima. Este Njezna, koja lijeci od rana i 20 umora, je njegova supruga. Njena odjeca je siva; a odmor je njen dar. Ona ne ide po danu, nego spava na jednom otoku u drvecem osjencanom jezeru Lorelin. Iz vrela Irmoa i Este svi koji prebivaju u Valinoru crpu osvjezenje; i cesto sami Valari dolaze u Lorijen i tu nalaze spokojstvo i olaksanje od tereta Arde. Mocnija od Este je Niena, sestra Feantura; ona zivi sama. Ona poznaje patnju, i zali za svakom ranom koju je Arda pretrpjela u kvarenju Melkorovom. Tako velika bijase njena tuga dok se Glazba razvijala, da se njena pjesma pretvori u jadikovku mnogo prije njenog kraja, i zvuk zalovanja bijase utkan u temelje Svijeta prije no sto on otpoce. Ali ona ne place zbog sebe i oni koji je slusaju uce se sazaljenju i istrajnosti u nadanju. Njeni dvori su zapadno od Zapada, na granicama svijeta; i ona rijetko dolazi u grad Valima, gdje su svi sretni. Radije ide u dvore Mandosa, koji su blizu njenih; i svi oni koji cekaju u Mandosu je dozivaju, jer ona donosi snagu duhu i pretvara tugu u mudrost. Prozori njene kuce gledaju napolje sa zidova svijeta. Najveci po snazi i junackim djelima je Tulkas, koga zovu i Astaldo, Smeli. On je posljednji stigao u Ardu da pomogne Valarima u prvim bitkama s Melkorom. On uziva u rvanju i nadmetanjima u snazi; a ne jase nikakvog konja, jer moze da prestigne sve one koji idu nogama, i neumoran je. Kosa i brada su mu zlatne, a put rumena; oruzje su mu vlastite ruke. On malo mari bilo za proslost ili buducnost, i nije od koristi kao savjetnik, ali je hrabar prijatelj. Njegova zena je Nesa, sestra Oromeova, i ona je isto tako okretna i brzonoga. Voli jelene i oni prate njenu svitu kadgod ide po divljini; ali ona moze da ih prestigne u trku, brza kao strijela, s vjetrom u kosi. Ushicuje se igrom i igra u Valimaru po travnjacima koji su vjecno zeleni. Orome je mocan gospodar. Ako je manje snazan od Tulkasa, strasniji je kada se naljuti; posto se Tulkas uvijek smije, kad se zabavlja ili kad ratuje, i cak se u lice Melkoru smijao u bitkama prije no sto su Vilenjaci rodeni. Orome voljase predjele Srednje Zemlje, i napusti ih nerado i posljednji stize u Valinor; i cesto je u starini prelazio nazad na istok preko planina i vracao se sa svojom vojskom u brda i ravnice. On lovi cudovista i okrutne 21 zvijeri, i ushicuje se konjima i lovackim psima; i voli svo drvece, zbog cega se zove Aldaron, a Sindari ga zovu Tauron, Gospodar suma. Nahar je ime njegovog konja, na suncevoj svijetlosti bijelog, a svjetlucavo srebrnog po noci. Valaroma je ime njegovog velikog roga, ciji zvuk je nalik na radanje Sunca u skerletu ili samu munju koja para oblake. Nad svim rogovima njegove vojske cuo se on u sumama koje je Javana iznjedrila u Valinoru; jer tu je Urome obicno obucavao svoje ljude i svoje zvijeri za gonjenje opakih stvorova Melkorovih. Zena Oromeova je Vana, Vjecno-mlada; ona je mlada sestra Javanina. Svi cvijetovi nicu kad ona prolazi i otvaraju se ako baci na njih pogled; i sve ptice pjevaju pri njenom dolasku. Ovo su imena Valara i Valiera, i ovdje se oni ukratko opisuju, onakvi kakve ih Eldari vidjese u Amanu. Ali ma kako divni i uzviseni da bijahu oblici u kojima se oni prikazase pred Djecom Iluvatarovom, oni nisu nista drugo do maska preko njihove ljepote i moci. I ako se ovdje kaze po malo od svega sto su Eldari nekad znali, to nije nista u usporedbi s njihovim istinskim bicem, koje se proteze u predjele i doba daleko van naseg poimanja. Medu njima Devetoro posjedovahu najvecu moc i bijahu najvise postovani; ali jedan se vise ne ubraja medu njih, i ostaje ih Osmoro Aratara, Uzvisenih od Arde; Manve i Varda, Ulmo, Javana i Aule, Mandos, Niena, i Orome. Iako je Manve njihov Kralj i njemu se pod Eruom zaklinju na vjernost, u velicanstvu oni su jednaki, nadmasujuci van svake usporedbe sve ostale, bilo od Valara ili Majara, bilo od ikoje druge vrste koju Iluvatar posla u Eu. o MajarIma S Valarima dodose drugi duhovi cije postojanje takoder otpoce prije Svijeta, iste vrste kao Valari, ali nizeg ranga. To su Majari, srodnici Valara, i njihove sluge i pomocnici. Njihov broj nije poznat Vilenjacima, a malo njih ima imena u bilo kom od jezika Djece Iluvatara; jer, iako je u Amanu drugacije, u Srednjoj Zemlji Majari se rijetko pojavljivahu u obliku koji Vilenjaci i Ljudi mogu vidjeti. 22 Glavni medu Majarima Valinora, cija se imena pamte u pripovijedanjima o Starijim Danima, su Ilmare, pomocnica Varde i Eonve, barjaktar i glasonosa Manvea, ciju moc u rukovanju oruzjem ne moze nadmasiti nitko na Ardi. Ali od svih Majara Ose i Uinen su najbolje poznati Djeci Iluvatarovoj. Ose je vazal Ulmoa i on je gospodar mora koja umivaju obale Srednje Zemlje. On ne ide u dubine, nego voli obale i otoka, i raduje se vjetrovima Manveovim; jer u oluji uziva, i smije se usred rike valova. Zena mu je Uinen, Gospodarica Mora, cija kosa lezi rasuta po svim vodama pod nebeskim svodom. Sva bica koja zive u slanim tokovima ona voli, i sve trave koje tu rastu; nju dozivaju mornari, jer ona moze da umiri valove, obuzdavajuci zestinu Osea. Numenorejci dugo zivljahu pod njenom zastitom, i gajise prema njoj postovanje isto kao prema Valarima. , Melkor je mrzio more, jer ne mogase da ga potcini. Prica se da pri stvaranju Arde on pokusa da pridobije Osea da mu bude vazal, obecavajuci mu svo gospodstvo i moc Ulmoa, ako bude htio da mu sluzi. Tako se desi u davno vrijeme da se digose velike bure na moru, koje nacinise razaranja po kopnu. Ali Uinen, na molbu Auleovu, obuzda Osea i dovede ga pred Ulmoa; i bi mu oprosteno i on se vrati svom vazalstvu, kome ostade veran. Uglavnom; jer uzi-vanje u nasilju ga nikad ne napusti potpuno, i s vremena na vrijeme bi bjesnio po svojoj volji, bez ikakvog naredenja Ulmoa, svog gospodara. Zato ga oni koji zive kraj mora ili isplovljavaju brodovima mozda vole, ali nemaju u njega povjerenja. Melijana bijase ime Maje koja je sluzila i Vanu i Estu; ona je dugo zivjela u Lorijenu, starajuci se o drvecu koje cvijeta u vrtovima Irmoa, prije no sto je dosla u Srednju Zemlju. Slavuji su pjevali oko nje kudgod da je hodila. Najmudriji od Majara bijase Olorin. On je takoder obitavao u Lorijenu, ali ga je put cesto nanosio u kucu Niene, i od nje se ucio samilosti i strpljenju. O Melijani se mnogo prica u Kventa Silmarilionu. Ali o Olorinu ta prica ne govori; jer, mada je volio Vilenjake, isao je medu njima nevidljiv, ili u obliku jednog od njih, i oni nisu znali 23 odakle dolaze divne vizije ili mudri podsticaji koje je usadivao u njihova srca. U potonjim danima on bijase prijatelj sve Djece Iluvatara, i sazali se na njihove jade; i oni koji su ga slusali budili su se iz beznada i odbacivali uobrazilje mraka. o HcprIjaIcIjIma Posljednje od svih se stavlja ime Melkor, Onaj koji se uzdize u moci. Ali na ovo ime on svojom krivicom izgubi pravo; a Noldori, koji su medu Vilenjacima najvise stradali od njegove zlobe, nece da ga izgovaraju, i nazivaju ga Morgot, Mracni Neprijatelj Svijeta. Veliku moc njemu podari Iluvatar, i on bijase vrsnjak Manveov. Od moci i znanja svih drugih Valara je posjedovao dio, ali ih je preokretao u zle namjere, i rasipao je svoju snagu u nasilju i tiraniji. Jer on zudase za Ardom i svim sto je u njoj, prizeljkujuci da preotme kraljevsku vlast Manveovu i zavlada nad kraljevstvima svih onih koji su mu ravni. Zbog oholosti, on se srozao od velicanstvenosti do prezira prema svemu, osim prema sebi samom, duha razarajuceg i nemilosrdnog. Razumijevanje on preokrenu u vjestinu da izopaci i podvede pod svoju volju sve sto ce mu koristiti, dok ne postade lazov bez srama. On otpoce zudnjom za Svjetloscu, ali kad ne mogase da je ima samo za sebe, spusti se kroz zar i srdzbu velikog izgaranja, dolje u Tamu. I tamu je koristio najvise u svojim zlim djelima na Ardi, i ispunjavao strahom sva ziva bica. Ipak, tolika bijase moc njegovog uspona da se u dobima zaboravljenim nadmetao sa Manveom i svim Valarima, i tijekom dugih godina u Ardi je imao vlast nad vecinom predjela Zemlje. A nije bio sam. Jer od Majara mnoge privuce njegov sjaj u danima njegove uzvisenosti i ostadose mu vjerni i kad se spustise u njegovu tminu; a druge zavede kasnije u svoju sluzbu lazima i izdajnickim darovima. Medu tim duhovima uzasni bijahu Valaraukari, bicevi vatre, koji su se u Srednjoj Zemlji zvali Balrozi, demoni strave. Medu onima od njegovih slugu koji imaju imena, najveci bijase duh koga Eldari zovu Sauron, ili Gortaur Surovi. U svom nastanku bio je jedan od Majara Auleovih, i ostao je mocan u 24 znanjima tog naroda. U svim postupcima Melkora Morgota protiv Arde, u njegovim silnim djelima i u njegovim lukavim prijevarama Sauron je imao udjela, i bio je manje gresan od svog gospodara samo po tome sto je dugo sluzio drugog, a ne sebe. Ali u potonjim godinama on se uzdigao kao sjenka Morgotova i duh njegove zlobe, i sledio ga je spustajuci se istom pogubnom stazom u Prazninu. OVDJE SE ZAVRSAVA VALAKVENTA 25 h\LhJA 3lLNAhlLl0h FOVIJLST SILMABILA 26

1. pogIavIjc 0 ucclku cana Prica se medu mudrima da je Prvi Rat otpoceo prije no sto Arda bijase potpuno oblikovana, i prije no sto bijase icega sto je raslo ili hodilo po zemlji; i za dugo Melkor je imao prevlast. Ali usred rata duh velike snage i smjelosti dode u pomoc Valarima, cuvsi na dalekim nebesima da se vodi bitka u Malom Kraljevstvu; i Arda se ispuni zvukom njegovog smijeha. Tako stize Tulkas Jaki, ciji bijes prelazi kao mocni vjetar, rasprsujuci oblake i tamu pred sobom; i Melkor pobjeze pred njegovom srdzbom i njegovim smijehom, i napusti Ardu, i bijase mir tijekom jednog dugog doba. I Tulkas ostade i postade jedan od Valara Kraljevstva Arde; a Melkor je premisljao u vanjskoj tmini, i potom zamrzi Tulkasa zauvijek. U to vrijeme Valari uredise mora i kopna i planine, a Javana konacno posadi sjemenje koje dugo bijase smisljala. I posto je, kad vatre bijahu ugusene ili zakopane pod prastarim brdima, bilo potrebno svjetlo, Aule na molbu Javaninu nacini dvije mocne svjetiljke za osvjetljavanje Srednje Zemlje, koju bijase sagradio usred okruzujucih mora. Tada Varda napuni svjetiljke i Manve ih posveti, i Valari ih postavise na visoke stupove, mnogo uzvisenije no sto su bilo koje planine iz potonjih dana. Jednu svjetiljku uzdigose kraj sjevera Srednje Zemlje, i ona bi nazvana Iluin; a druga bijase uzdignuta na jugu, i nazvana Ormal; i svjetlost Valara se razli po Zemlji, tako da sve bijase obasjano kao da je neprestano dan. Tada sjeme koje Javana bijase posijala pocne brzo da klija i 27 da nice, i pojavi se mnostvo rastuceg bilja velikog i malog, mahovine i trave i velike paprati, i drvece ciji vrhovi bijahu okrunjeni oblakom kao da su zive planine, a cija podnozja bijahu obavijena zelenim sumrakom. I zvjerinje dode i nastani se u travnatim ravnicama, ili u rijekama i jezerima, ili zivljase u sjenkama suma. Jos uvijek ni jedan cvijet ne bijase procvjetao niti ijedna ptica zapjevala, jer su te pojave cekale i dalje svoje vrijeme u njedrima Javaninim; ali postojalo je bogatstvo njenih zamisli, a nigdje bogatije no u samim sredisnjim dijelovima Zemlje, gdje se svjetlost obje Svjetiljke susretala i mijesala. I tamo, na otoku Almaren u Velikom Jezeru, bijase prvo prebivaliste Valara kad sve stvari bijahu mlade, a novostvoreno zelenilo bijase jos uvijek cudo u ocima stvaralaca; i oni dugo bijahu zadovoljni. Sad, desi se da dok su se Valari odmarali od svog napornog rada i promatrali rast i razvijanje pojava sto bijahu zamislili i zapoceli, Manve odredi jednu veliku svetkovinu; i Valari i sva njihova vojska dodose na njegov poziv. A Aule i Tulkas bijahu umorni; jer vjestina Auleova i snaga Tulkasa bijahu u sluzbi svih, bez prestanka u danima njihovih napora. A Melkor je znao za sve sto se radi, jer cak i tad je imao tajne prijatelje i uhode medu Majarima koje bijase preobratio za svoju stvar; i daleko u tmini bijase ispunjen mrznjom, ljubomoran na delanje onih sto su isti kao on, a koje je zelio da podcini sebi. Zato on prizva k sebi duhove iz prostora Ee koje bijase zaveo da mu sluze, i misljase da je jak. I smatrajuci da je sad doslo njegovo vrijeme, on se primace Ardi i pogleda s visine na nju, a ljepota Zemlje u svom Proljecu ispuni ga jos vise mrznjom. Sad se, dakle, Valari okupise na Almarenu, ne strahujuci ni od kakvog zla, a zbog svijetlosti Iluina ne primijetise sjenku na sjeveru koju je izdaleka bacao Melkor; jer on bijase postao mracan kao Noc Praznine. I pjeva se da na toj svetkovini Tulkas uze za zenu Nesu, sestru Oromeovu, i ona je igrala pred Valarima na zelenoj travi Almarena. Tada Tulkas zaspa, posto bijase umoran i zadovoljan, i Melkor pomisli da je dosao njegov cas. I prijede zato preko Zidova Noci sa svojom vojskom, i dode u Srednju Zemlju daleko na 28 sjeveru; a Valari ne znadose da je tu. Sad Melkor pocne da ukopava i gradi jednu veliku tvrdavu duboko ispod Zemlje, pod mracnim planinama, gdje tracci svjetla Iluina bijahu hladni i blijedi. To utvrdenje dobi ime Utumno. I, mada Valari nisu jos nista znali o tome, ipak se zlo Melkorovo i zlokoban utjecaj njegove mrznje razli odatle, i Proljece Arde bi pokvareno. Zeleno bilje se razbole i istrule, a rijeke bijahu zagusene korovima i muljem, i stvorise se paprati, bujne i otrovne, leglo muva; i sume izrastose mracne i opasne, prebivalista strave; a zvijeri postadose cudovista s rogovima i kljovama i obojise zemlju krvlju. Tada Valari poznadose svakako da je Melkor ponovo na djelu, i potrazise njegovo skroviste. Ali Melkor, pouzdajuci se u snagu Utumna i moc svojih slugu, otpoce iznenada rat i zadade prvi udarac, prije no sto Valari bijahu pripremljeni; i on nasrnu na svjetlost Iluina i Ormala, i obori njihove stupove i razbi njihove svjetiljke. Pri rusenju mocnih stupova kopna se raspukose i mora se uzdigose u uzburkanosti; a kada se svjetiljke prolise, razorni plamen potece po Zemlji. I oblik Arde i simetrija njenih voda i njenog kopna se pokvarise u to vrijeme, tako da prve zamisli Valara nikad kasnije ne bijahu obnovljene. U zbrci i tami Melkor pobjeze, mada ga obuze strah; jer iznad huke mora cuo je glas Manveov kao neki silni vjetar, a zemlja se tresla pod nogama Tulkasovim. Ali on stize do Utumna prije no sto je Tulkas mogao da ga uhvati, i tamo se skrivase. I Valari nisu mogli u to vrijeme da ga nadvladaju, jer veci dio njihove snage bijase potreban da se obuzdaju metezi Zemlje, i da se spasi od sloma sve sto je moglo da bude spaseno od njihovog rada; a poslije su se plasili da ponovo cijepaju Zemlju dok ne saznaju gdje obitavaju Djeca Iluvatara, koja su tek imala da dodu u netko vrijeme koje je bilo skriveno od Valara. Tako se zavrsi Proljece Arde. Prebivaliste Valara na Almarenu bijase potpuno unisteno, i oni nisu imali ni jedno obitavaliste na licu Zemlje. Zato napustise Srednju Zemlju i odose u Zemlju Aman, najzapadniju od svih oblasti na granicama svijeta; jer njene zapadne obale su gledale na Vanjsko More, koje Vilenjaci zovu Ekaja i koje okruzuje Kraljevstvo Arde. Koliko je siroko to 29 more ne zna nitko osim Valara; a iza njega su Zidovi Noci. A istocne obale Amana bijahu konacni zavrsetak Belegaira, Velikog Mora Zapada; i kako se Melkor vratio u Srednju Zemlju i oni ne mogahu jos da ga nadvladaju, Valari utvrdise svoje prebivaliste, i na obalama mora uzdigose Pelori, Planine Amana, najvise na Zemlji. A iznad svih planina Pelorija bijase onaj vis na cijem vrhu je Manve postavio svoje prijestolje. Tanikvetil je ime Vilenjaka za svetu planinu, i Oilose Vjecna Belina, i Elerina Krunisana Zvijezdama, i mnoga su druga imena pored tih; a Sindari govore o njoj u svom kasnijem jeziku kao o Amon Uilosu. Iz svojih dvora na Tanikvetilu Manve i Varda su mogli da gledaju preko Zemlje cak do najudaljenijeg Istoka. Iza bedema Pelorija Valari su utemeljili svoje kraljevstvo u onom predjelu koji se zove Valinor; i ondje bijahu njihove kuce, njihovi vrtovi, i njihove kule. U toj cuvanoj zemlji. Valari skupise veliku zalihu svjetla i svega najdivnijeg sto bijase sacuvano od unistenja; i mnogo drugog jos divnijeg oni nacinise iznova, i Valinor postade ljepsi cak i od Srednje Zemlje u Proljecu Arde; i bijase blazen, jer Besmrtni zivljahu tamo, i tamo nista nije venulo niti se susilo, niti bijase ikakve mrlje na cvijetu ili listu u toj zemlji, niti ikakvog truljenja ili bolesti kod icega zivog; jer i samo kamenje i vode bijahu svete. A kad Valinor bijase potpuno izgraden i kuce Valara utemeljene, usred ravnice iza planina oni podigose svoj grad, Valmar od mnogih zvona. Ispred njegove zapadne kapije bila je jedna zelena humka, Ezelohar, koja se zove takoder i Korolaire; i Javana je posveti, i sjedila je tamo dugo na zelenoj travi i pjevala pjesmu moci, u kojoj bijahu ukomponirane njene zamisli o svemu sto raste u zemlji. A Niena je razmisljala u tisini, i zaljevala humku suzama. U to vrijeme Valari se okupise da cuju pjesmu Javaninu, i sjedahu bez rijeci na svojim prijestoljima vijeca u Mahanaksaru, Prstenu Sudbine, pored zlatnih kapija Valmara; a Javana Kementari je pjevala pred njima i oni su gledali. I dok su gledali, na humci iznikose dva krhka izdanka; tisina bijase nad cijelim svijetom u tom casu, i ne bijase nijednog drugog zvuka izuzev pojanja Javaninog. Uz njenu pjesmu mladice 30 izrastose i postadose lijepe i visoke, i procvjetase; i tako se probudise u svijetu Dva Drveta Valinora. Od svih stvari koje je Javana stvorila njima pripada najveca slava, i oko njihove sudbine tkaju se sve price Starijih Dana. Jedno je imalo lisce tamno zeleno, koje odozdo bijase kao sjajno srebro, i sa svakog od njegovih bezbrojnih cvijetova rosa srebrne svijetlosti je neprestano kapala, i tlo pod njim bijase isarano sjenkama od njegovog treperavog lisca. Drugo je radalo listove mlado-zelene, kao bukva koja se tek otvorila; njihovi rubovi bijahu od svjetlucavog zlata. Cvijetovi se ljuljahu na njegovim granama u grozdovima zutog plamena, svaki u obliku blistavog roga koji je prosipao zlatnu kisu po zemlji; i sa cvijeta tog drveta izbijala je toplota i silna svjetlost. Telperion se jedno zvalo u Valinoru, i Silpion, i Ninkvelote, i imalo mnoga druga imena; a Laurelin je bilo drugo, i Malinalda, i Kulurien, i mnoga imena mu jos bijahu dana u pjesmi. Za sedam sati slava svakog drveta je narastala do punog stupnja i opadala opet do nistavila; i svako se budilo ponovo u zivot jedan sat prije no sto bi drugo prestajalo da sja. Tako je u Valinoru dva puta svakog dana nailazio jedan blagi sat mekseg svjetla, kada su oba drveta bila blijeda i njihovi zlatni i srebrni zraci izmijesani. Telperion bijase starije od drveca i prvo dostize pun rast i procvjeta; i taj prvi cas u kome je ono zasjalo, kao bijelo svjetlucanje srebrnog svitanja, Valari nisu racunali u pricu o satima, vec ga nazvase Cas Otvaranja, i brojali su od njega doba svog kraljevanja u Valinoru. Tako je sestog sata Prvog Dana; i svih radosnih dana otad do Mracenja Valinora, Telperion zavrsavao svoje vrijeme procvata; a u dvanaestom satu Laurelin svoje cvjetanje. I svaki dan Valara u Amanu je sadrzavao dvanaest sati i zavrsavao se sa drugim mijesanjem svjetala, u kome je Laurelin venuo a Telperion rastao. A svjetlost koja se prelijevala sa drveca trajala je dugo prije no sto bi je upio zrak ili bi potonula u zemlju; i rosu Telperina i kisu sto padase sa Laurelina Varda je sakupljala u velike bacve kao svjetlucava jezera, koje bijahu za cijelu zemlju Valara kao bunari vode i svijetlosti. Tako otpocese Dani Blazenstva Valinora; i tako otpoce Racunanje Vremena. 31 A dok su se doba priblizavala casu koji Iluvatar odredi za dolazak Prvorodenih, Srednja Zemlja je lezala u sumraku pod zvijezdama koje Varda bijase nacinila u zaboravljenim dobima njenih napora u Ei. A u tami je Melkor prebivao, i jos uvijek cesto hodio svuda, u mnogim oblicima strave i moci, i upravljao je hladnocom i vatrom, od vrhova planina do dubokih lozionica koje su pod njima; i sve sto bijase okrutno ili nasilno ili smrtonosno u tim danima njemu se pripisuje. Iz ljepote i blazenstva Valinora Valari su rijetko prelazili preko planina u Srednju Zemlju, vec su darovali zemlji iza Pelorija svoju paznju i ljubav. A usred Blazenog Kraljevstva bijahu palace Auleove i tamo je on dugo naporno radio. Jer u stvaranju svih stvari u toj zemlji on imase glavnog udjela, i nacini tamo mnoga prelijepa djela skladnog oblika, i otvoreno i u tajnosti. Od njega potice nauka i znanje o Zemlji i o svemu sto ona sadrzi: bilo ucenost onih koji ne stvaraju, nego teze samo razumijevanju onog sto postoji, bilo znanje svih zanatlija: tkaca, onih koji oblikuju drvo, i onih koji rade u metalu; i oraca i ratara takoder, iako ovi posljednji i svi koji se bave onim sto raste i rada plod, moraju da se obracaju i zeni Auleovoj, Javani Kementari. Aule je onaj koga nazivaju Prijatelj Noldora, jer od njega oni naucise mnogo u potonjim danima, a oni su najvjestiji od Vilenjaka; i na svoj vlastiti nacin, u skladu sa darovima koje im Iluvatar dodjeli, oni pridodase mnogo njegovom poducavanju, ushicujuci se jezicima i pismima, i figurama u vezenju, crtanju, i drvodjelstvu. Noldori takoder bijahu oni koji prvi uspjese da naprave dragulje; a najljepsi od svih dragulja bijahu Silmarili, koji su izgubljeni. A Manve Sulimo, najuzviseniji i najsvetiji od Valara, sjedio je na medama Amana, ne napustajuci u svojim mislima Vanjske Zemlje. Jer njegov tron bijase smjesten u velicanstvu na vrhu Tanikvetila, najvise od planina svijeta, koja je stajala na rubu mora. Duhovi u obliku jastrebova i orlova neprestano su letjeli iz i prema njegovim dvorima; a njihove oci su mogle da vide do dubina mora, i pogled da prodre u skrivene pecine ispod svijeta. Tako mu oni donosahu vijesti o skoro svemu sto se desavalo u Ardi; ipak ponesto bijase skriveno cak i od ociju Manvea i slugu Manveovih, jer gdje 32 je Melkor boravio u svojim mracnim mislima neprobojne sjenke su se prostirale. Manve ne misli na svoju vlastitu cast, i nije ljubomoran na svoju moc, vec upravlja svima u miru. Vanjare je volio najvise od svih Vilenjaka, i od njega oni primise pjesmu i poeziju; jer poezija je radost Manveova, a pjesma rijeci je njegova glazba. Njegova odora je plava, i plava je vatra njegovih ociju, a njegovo zezlo je od safira, koje Noldori izradise za njega; i on bijase naimenovan da bude zastupnik Iluvatarov, Kralj svijeta Valara i Vilenjaka i Ljudi, i glavna odbrana protiv zla Melkorovog. S Manveom je zivjela Varda najdivnija, ona koja se u sindarinskom jeziku zove Elbereta, Kraljica Valara, stvoriteljka zvijezda; i s njima je bilo veliko mnostvo duhova u blazenstvu. A Ulmo bijase sam, i on se nije nastanio u Valinoru, niti je ikad dolazio tamo ukoliko nije bilo potrebe za velikim vecem; od pocetaka Arde zivio je u Vanjskom Oceanu, i jos uvijek zivi tamo. Odande on upravlja protjecanjem svih voda, i osekama, tokovima svih rijeka i dopunjavanjem izvora, kapanjem sve rose i padanjem svake kise u svakoj zemlji pod nebom. U skrivenim mjestima on svoju misao daruje glazbi silnoj i strasnoj; i eho te glazbe tece kroz sve vene svijeta u tuzi i u radosti; jer ako je puna radosti fontana koja se uzdize prema suncu, njeni izvori su u nedosegnutim vrelima tuge u temeljima Zemlje. Teleri naucise mnogo od Ulmoa, i iz tog razloga njihova glazba posjeduje i setu i car. S njim je u Ardu dosao Salmar, onaj koji je napravio rogove Ulmoa, ciji zvuk nitko ne moze nikad da zaboravi kada ga jednom cuje; i Ose i Uinen isto. tako, kojima on podari vladavinu nad valovima i kretanjima Unutrasnjih Mora, i mnogi drugi duhovi pored njih. I tako bi da uz moc Ulmoa cak i pod tminom Melkorovim zivot protjecase i dalje kroz mnoge tajne zile i zemlja ne bijase mrtva; i za sve koji se izgubise u toj tmini ili zalutase daleko od svijetlosti Valara uho Ulmoa bijase uvijek otvoreno; i nije nikad napustio Srednju Zemlju, i kakva god da se razaranja ili promjene mozda dogode on ne prestaje da misli na nju, i nece prestati do kraja dana. A u to vrijeme mraka Javana takoder ne bijase voljna da sasvim napusti Vanjske Zemlje; jer sve bilje koje raste njoj je 33 drago, i zalila je za djelima koja bijase zapocela u Srednjoj Zemlji, a koja je Melkor pokvario. Zato bi, napustajuci kucu Aulea i cvjetne livade Valinora, dolazila s vremena na vrijeme i zaljecivala rane od Melkora; i vrativsi se, uvijek bi nagovarala Valare na onaj rat sa njegovim zlim kraljevstvom koji moraju zasigurno da povedu prije dolaska Prvorodenih. I Orome krotitelj zvijeri bi jahao takoder ponekad u tami neosvijetljenih suma; kao mocni lovac dolazio je sa kopljem i lukom, goneci i ubijajuci cudovista i opake stvorove kraljevstva Melkorovog, a njegov konj Nahar je sijao kao srebro u sjenkama. Tada je uspavana zemlja drhtala pod udarcima njegovih zlatnih kopita, i u sumrak svijeta Orome bi se oglasio Valaromom, svojim velikim rogom, na poljanama Arde; a na to bi planine odjekivale, a sjenke zla bjezale, a sam Melkor bi drhtao u Utumnu, predosjecajuci bijes koji ce doci. Ali samo sto bi Orome prosao, sluge Melkora bi se sakupile ponovo; i zemlja bijase ispunjena sjenama i opsjenom. Sad, sve je receno u vezi sa obicajima Zemlje i njenim vladarima u pocetku dana i dok svijet nije postao onakav kakvog ga Djeca Iluvatarova znaju. Jer, Vilenjaci i Ljudi su Djeca Iluvatara; i posto nisu razumjeli potpuno onu temu kojom su Djeca usla u Glazbu, nitko od Ainura se nije usudio da ista doda njihovom liku. Zato su Valari ovim narodima prije starjesine i vode nego gospodari; i ako su ikad u svojim vezama s Vilenjacima i Ljudima Ainuri pokusali da ih prisile na nesto u cemu oni ne bi htjeli da se njima upravlja, rijetko se to okretalo na dobro, koliko god da je bila dobra namjera. Ainuri su, doduse, imali posla uglavnom sa Vilenjacima, jer je njih Iluvatar nacinio po prirodi slicnijim Ainurima, mada manjim po moci i stasu; dok je Ljudima dodijelio neobicne darove. Jer kaze se da poslije odlaska Valara nastupi tisina, i tijekom jednog dugog doba Iluvatar sjedase sam u mislima. Tada on progovori i rece: "Pogledajte, ja volim Zemlju, koja ce biti kuca za Kvendije i Atanije! A Kvendi ce biti najdivnija od svih zemaljskih stvorenja, i posjedovat ce i zacet ce i iznjedrit ce vise ljepote nego sva moja Djeca; i oni ce imati vece blazenstvo na ovom svijetu. Ali Atanima cu dati jedan novi dar." Tako on odluci da srca Ljudi 34 tragaju izvan svijeta i ne nadu mira u njemu; ali da imaju umijece da oblikuju svoj zivot, medu silama i prilikama svijeta, izvan Glazbe Ainura, koja je kao sudbina za sve ostale; i da od njihovog delanja sve bude, po obliku i djelu, zavrseno, a svijet ostvaren do posljednjeg i najmanjeg detalja. Ali Iluvatar je znao da ce Ljudi, posto su smjesteni usred nemira sila svijeta, cesto skrenuti s pravog puta, i nece koristiti svoje darove u harmoniji; i on rece: "Oni ce takoder u svoje vrijeme otkriti da sve sto cine doprinosi na kraju slavi mog djela." Ipak, Vilenjaci vjeruju da Ljudi cesto predstavljaju patnju za Manvea, koji zna najvise od uma Iluvatarovog; jer cini se Vilenjacima da Ljudi od svih Ainura najvise nalikuju Melkoru, mada ih se on oduvijek plasio i mrzio ih, cak i one koji su mu sluzili. Ujedno s ovim darom slobode ide da djeca Ljudi obitavaju tek kratko vrijeme zivi na svijetu, i nisu vezani za njega, i odlaze brzo, Vilenjacima neznano kuda. Dok, naprotiv, Vilenjaci ostaju do kraja dana, i njihova ljubav prema Zemlji i cjelom svijetu je jedinstvenija i stoga dirljivija, a kako se godine produzuju sve zalosnija. Jer, Vilenjaci ne umiru dok svijet ne umre, ukoliko ih ne ubiju ili ne svenu od tuge (a objema od ovih toboznjih smrti oni su podlozni); niti starost obuzdava njihovu snagu, osim ukoliko se ne umore od deset tisuca vjekova; a kad umru, oni se skupljaju u dvorima Mandosa u Valinoru, odakle se mogu s vremenom vratiti. A sinovi Ljudi zaista umiru i napustaju svijet; zbog toga se zovu Gosti, ili Stranci. Smrt je njihova sudbina, dar Iluvatarov, na kome ce im, kako se Vrijeme trosi, cak i Sile zavidjeti. Ali Melkor baci svoju sjenku na njega, i pomijesa ga s tminom, i okoti zlo iz dobra, i strah iz nade. Ipak, odavno Valari objavise Vilenjacima u Valinoru da ce se Ljudi prikljuciti Drugoj Glazbi Ainura; dok, naprotiv, Iluvatar nije objelodanio kakve su mu namjere sa Vilenjacima poslije kraja Svijeta, a Melkor to nije otkrio. 35

2. pogIavIjc 0 Aulcu l 1a.anl Prica se da je u pocetku Patuljke nacinio Aule u tami Srednje Zemlje; jer tako je silno Aule prizeljkivao dolazak Djece, zelio da ima ucenike koje moze da poduci svom umijecu i vjestinama; da ne bijase voljan da saceka ispunjenje planova Iluvatarovih. I Aule nacini Patuljke bas onakve kakvi su i sada; jer oblici Djece koja ce doci bijahu nejasni u njegovom umu, i jer moc Melkorova vladase vec nad Zemljom; i on je zelio zato da oni budu snazni i nepokolebljivi. Ali, plaseci se da drugi Valari mogu da ga okrive za njegovo djelo, radio je u tajnosti: i nacinio je prvo Sedam Otaca Patuljaka u jednoj dvorani pod planinama u Srednjoj Zemlji. Sad, Iluvatar je znao sto se cini, i bas u casu kad Auleov posao bijase zavrsen, a on bio zadovoljan i poceo da uci Patuljke govoru koji bijase izmislio za njih, Iluvatar mu se obrati; i Aule cu njegov glas i zasuti. A glas Iluvatarov mu rece: "Zasto si to ucinio? Zasto pokusavas ono za sto znas da je izvan tvoje moci i tvoje nadleznosti? Jer, ti si dobio od mene na dar samo svoje vlastito postojanje, i nista vise; i zato bica stvorena od tvoje ruke i uma mogu da zive samo uz pomoc tvog postojanja, pokrecuci se kad ti pomislis da ih pokrenes; a ako su tvoje misli negdje drugdje, stajace zaludni. Da li je to tvoja zelja?" Tada Aule odgovori: "Nisam zelio takvo gospodarenje. Zelio sam bica koja su izvan mene samog, da ih volim i poducavam, da bi i oni mogli da pojme ljepotu Ee, koju si ti uzrokovao. Jer cinjase mi se da ima dovoljno mjesta u Ardi za 36 mnogo onih koji bi mogli da uzivaju u njoj, a ipak je ona najvecim dijelom jos uvijek pusta i nema. I u svom nestrpljenju ucinih ludost. Ipak, stvaranje je u mom srcu samim mojim stvaranjem od tebe poteklo; a dijete s malo razumijevanja koje u igru pretvara postupke svoga oca, moze to da radi ne sa mislju da se naruga, vec zato sto je sin svog oca. A sto sad ja da ucinim, da ne budes ljut na mene dovijeka? Kao dijete svoga oca, nudim ti ova bica, djelo ruku koje si ti stvorio. Radi s njim sto ti je volja. A ne treba li prije da ja unistim djelo svoje lude drskosti?" Tada Aule podize veliki malj da udari Patuljke; a plakao je. Ali Iluvatar se sazali na Aulea i njegovu zudnju zbog njegove poniznosti; a Patuljci se zgrcise pod njegovim maljem i bijahu uplaseni, i sagnuse glave i moljahu za milost. A glas Iluvatarov rece Auleu: "Tvoju ponudu prihvatih upravo kako je i nacinjena. Zar ne vidis da ova bica sad posjeduju svoj vlastiti zivot, i govore svojim glasovima? Inace ne bi ustuknuli od tvog udarca, niti od ikoje zapovjedi tvoje volje." Tada Aule baci malj i bijase radostan, i zahvali se Iluvataru, govoreci: "Neka Eru blagoslovi moje djelo i poboljsa ga!" A Iluvatar progovori ponovo i rece: "Bas onako kako ozivjeh misli Ainura na pocetku Svijeta, tako sad prihvacam tvoju zelju i dajem joj mjesto u njemu; ali ni na koji drugi nacin necu poboljsati djelo tvojih ruku, i kakvim si ga ti nacinio, takvo ce i biti. Ali necu otrpjeti ovo: da se ovi pojave prije Prvorodenih iz moje zamisli, niti da tvoja nestrpljivost bude nagradena. Oni ce spavati sad u mraku pod kamenom, i nece izaci dok se Prvorodeni ne probude na Zemlji; i do tog vremena ti i oni cete cekati, mada to izgleda dugo. A kad dode vrijeme ja cu ih probuditi, i oni ce ti biti kao djeca; i cesto ce nicati kavge izmedu tvojih i mojih, djece koju usvojih i djece po mom izboru." Tada Aule uze Sedam Otaca Patuljaka i polozi ih da pocivaju u mjestima udaljenim jedno od drugog; i vrati se u Valinor, i cekase dok su duge godine protjecale. Posto je trebalo da dodu u danima moci Melkora, Aule nacini Patuljke snaznim da ustraju. Zato su oni cvrsti kao stijena, tvrdoglavi, brzo sklapaju prijateljstva a jos brze postaju neprijatelji, 37 i podnose tezak rad i glad i tjelesni bol s vecom izdrzljivoscu od svih drugih naroda koji se sluze govorom; i zive dugo, daleko duze no sto je vijek Ljudi, ali ne vjecito. Ranije je vladalo vjerovanje medu Vilenjacima u Srednjoj Zemlji da se, posto umru, Patuljci vracaju u zemlju i kamen od kojih su sacinjeni; ali oni sami u to ne vjeruju. Jer oni kazu da Aule Stvaralac, koga oni zovu Mahal, brine o njima, i skuplja ih u Mandosu u posebnim odajama; i da je objavio njihovim Ocima u starini da ce ih Iluvatar posvetiti i dati im mjesto medu Djecom na Kraju. Tada ce njihova uloga biti da sluze Auleu i da mu pomazu u obnavljanju Arde nakon Posljednje Bitke. Pricaju, takoder, da se Sedam Otaca Patuljaka vracaju da zive iznova medu svojim vlastitim suplemenicima i da nose opet svoja drevna imena: od kojih Durin bijase najslavniji u potonjim dobima, otac onog naroda s kojim su Vilenjaci najbolji prijatelji, cije kuce bijahu u Kazad-dumu. Sad, dok se Aule trudio da stvori Patuljke, on je skrivao ovaj rad od ostalih Valara; ali napokon razotkri svoje misli Javani i isprica joj o svemu sto se dogodilo. Onda mu Javana rece: "Eru je milostiv. Sad vidim da se tvoje srce raduje, kao sto uistinu ima i zasto; jer si dobio ne samo oprostaj, vec i nagradu. Ali posto si krio ovu zamisao od mene do njenog ostvarenja, tvoja djeca ce gajiti malo ljubavi prema objektima moje ljubavi. Oni ce voljeti prije svega ono sto nacine vlastitim rukama, kao i njihov otac. Oni ce kopati po zemlji, a za ono sto raste i zivi na zemlji nece mariti. Mnoga drveta ce osjetiti ujed njihove nemilosrdne sjekire." A Aule odgovori: "To ce isto vaziti i za Djecu Iluvatarovu; jer oni ce jesti i oni ce graditi. I mada ono sto pripada tvom kraljevstvu ima vrijednost samo po sebi, i imalo bi vrijednost i kad se nikakva Djeca ne bi pojavila, ipak ce Eru njima dati vlast i oni ce koristiti sve sto nadu u Ardi: mada, po odluci Erua, ne bez postovanja niti bez zahvalnosti." "Ne, ukoliko Melkor ne pomraci njihova srca," rece Javana. I ne bijase umirena, vec je zalila u srcu, plaseci se sto bi moglo da se desi na Srednjoj Zemlji u danima sto ce doci. Zato ona ode pred Manvea, i ne odade Aulea, vec rece: "Kralju Arde, da li je istina, kao sto mi Aule rece, da ce Djeca, kad dodu, imati vlast nad svim 38 djelima mog rada, da cine sto im je volja s njima?" "Istina je," rece Manve. "Ali zasto pitas, kad tebi nije potrebno da te Aule poducava?" Tada Javana zasuti i zagleda se u svoje vlastite misli. I odgovori: "Zato sto je moje srce zabrinuto misleci na dane sto ce doci. Sva moja djela su mi draga. Zar nije dovoljno sto je Melkor morao toliko njih da unisti? Zar nece nista sto sam zamislila biti oslobodeno od vladavine drugih?" "Da je na tebi odluka, sto bi sacuvala?" rece Manve. "Od sveg tvog kraljevstva sto smatras najdrazim?" "Sve ima svoju vrijednost, " rece Javana, "i sve doprinosi vrijednosti drugih. Ali kelvari mogu da lete ili da se brane, dok olvari koji rastu ne mogu. A medu njima drvece mi je srcu priraslo. Dugo ono raste, a brzo ce biti posjeceno, i ako ne plati danak plodom na grani malo ce biti ozaljeno kad propadne. To ja vidim u svojim mislima. Kad bi drvece moglo da govori u ime svega sto ima korenje, i kazni one koji se ogresuju o njih!" "To je cudna misao," rece Manve. "Ipak, ona je bila u Pjesmi," rece Javana. "Jer, dok si ti bio na nebesima i sa Ulmom gradio oblake i izlijevao kise, ja podigoh grane velikog drveca da ih primi, i netko od njih je pjevalo Iluvataru usred vjetra i kise. " Tada Manve sjedase bez rijeci, a misao Javanina koju mu je ona ubacila u srce je rasla i otkrivala se; i spazi je Iluvatar. Tada se ucini Manveu da se Pjesma uzdize jos jedanput oko njega, i on obrati paznju sad na mnogo toga u njoj na sto, iako bijase cuo, ne bijase obracao paznju ranije. I napokon Vizija bijase obnovljena, ali ne bijase sad udaljena, jer on sam bijase u njoj, a ipak vidje da je sve poduprto rukom Iluvatarovom; i ruka ude unutra, i iz nje izadose mnoga cuda koja bijahu dotad skrivena od njega u srcima Ainura. Tada se Manve probudi, i side do Javane na Ezelohar, i sjede kraj nje ispod Dva Drveta. I Manve rece: "O, Kementari, Eru je govorio i rekao: "Da li, dakle, itko od Valara pretpostavlja da ja nisam cuo cijelu Pjesmu, cak i najneznatniji zvuk najneznatnijeg glasa? Gledajte! Kad se Djeca probude, onda ce se i misao Javanina 39 probuditi, i sazvat ce duhove iz daleka, i oni ce otici medu kelvare i olvare, i neki ce se nastaniti u njima i bit ce postovani, i od njihovog pravednog gnjeva ce se drugi plasiti. Za netko vrijeme: dok su Prvorodeni na vrhuncu moci i dok su Drugorodeni mladi. Ali, zar se sad ne sjecas, Kementari, da tvoja misao nije pjevala uvijek sama? Zar se takoder tvoja misao i moja ne susretose, tako da dobismo krila i odletjesmo zajedno, kao velike ptice sto se dizu u visine iznad oblaka? To ce se, takoder, desiti paznjom Iluvatarovom, i prije no sto se Djeca rode, izaci ce s krilima poput vjetra Orlovi Gospodara Zapada. " Tada Javana bijase radosna i ustade, pruzajuci ruke prema nebu, i rece: "Visoko ce se uspeti drvece Kementarino, da Orlovi Kralja mogu da prebivaju u njemu! " A Manve ustade takoder, i cinjase se kao da doseze do takve visine da se njegov glas spusta do Javane sa staza vjetrova. "Ne," rece on, "samo drvece Aulea ce biti dovoljno visoko. U planinama ce Orlovi prebivati, i cuti glasove onih koji nas prizivaju. A u sumama ce zivjeti Pastiri Drveca." Tada se Manve i Javana rastadose tog puta, i Javana se vrati kod Aulea; a on bijase u svojoj kovacnici, i sipao je istopljeni metal u kalup. "Eru je darezljiv,", rece ona. "Sad neka se tvoja djeca cuvaju! Jer zivjet ce jedna sila u sumama, ciji bijes ce oni izazvati na vlastitu pogibelj." "Ipak, bit ce im potrebna drvena grada," rece Aule, i nastavi sa svojim kovanjem.

40 5. pogIavIjc 0 culasku \llcnaka l aluccnlsl.u Nclkuru.un Tijekom dugih doba Valari su prebivali u blazenstvu svijetlosti Drveca iza Planina Amana, a cijela Srednja Zemlja je lezala u sumraku pod zvijezdama. Dok su Svjetiljke sijale, tamo zapoce rast koji sad bijase prekinut, jer sve opet bijase mracno. Ali vec se najstarija ziva bica bijahu pojavila: u morima velike trave, a na zemlji sjenke velikog drveca; a u dolinama u noc zaodjenutih brda bijahu mracna stvorenja, stara i snazna. U ove zemlje i sume Valari su rijetko dolazili, izuzev Javane i Oromea; a Javana bi setala tamo u sjenkama, zaleci sto je rast zaustavljen i nada koju je ozivjelo Proljece Arde iznevjerena. I ona uspava mnoga bica koja se bijahu pojavila u Proljece, da ne bi ostarjela, nego da pricekaju vrijeme budenja koje tek treba da dode. A na sjeveru Melkor je izgradivao svoju silu, i nije spavao, nego je motrio i radio naporno; i zla stvorenja koja bijase zaveo su isla na sve strane, a mracne i dremljive sume obilazila su cudovista i uzasne spodobe. A u Utumnu je okupljao oko sebe svoje demone, one duhove sto prvi pristadose uz njega u danima njegovog sjaja i postadose najslicniji njemu po pokvarenosti: srca im bijahu od vatre, ali bili su zaodjenuti tminom, a uzas im je prethodio; imali su ognjene biceve. Balrozima bijahu oni nazvani u Srednjoj Zemlji u potonjim danima. I u to mracno vrijeme Melkor okoti mnoga druga 41 cudovista raznih oblicja i vrsta koja su dugo uznemirivala svijet; i njegovo kraljevstvo se sirilo sad sve vise na jug preko Srednje Zemlje. A Melkor nacini takoder jednu tvrdavu i oruzarnicu nedaleko od sjeverozapadnih obala mora, da bi se odupro bilo kom napadu koji bi mogao da dode iz Amana. Tim utvrdenjem je zapovijedao Sauron, zamjenik Melkorov; a nazvano je Angband. Dogodi se da Valari odrzase savjetovanje, jer se zabrinuse zbog vijesti koje su Javana i Orome donosili iz Vanjskih Zemalja; i Javana govorase pred Valarima i rece: "Vi, mocnici Arde, Vizija Iluvatarova bijase kratka i brzo nestade, tako da mi mozda ne mozemo da pogodimo u okviru ogranicenog racunanja vremena odredeni cas. Ipak budite sigurni u ovo: taj cas se priblizava, i u ovom dobu nasa nada ce se pokazati i Djeca ce se probuditi. Hocemo li, dakle, ostaviti zemlje njihovog prebivalista puste i pune zla? Hoce li oni hodati u tami dok mi imamo svijetlosti? Hoce li Melkora nazivati gospodarem dok Manve sjedi na Tanikvetilu?" I Tulkas povika: "Ne! Hajde da zaratimo brzo! Zar se nismo odmarali od borbe i suvise dugo, i nismo li sad obnovili svoju snagu? Zar ce samo jedan da se nadmece s nama zauvijek?" A na zahtjev Manveov Mandos progovori, i rece: "U ovom dobu Djeca Iluvatara ce zaista doci, ali ona jos uvijek ne dolaze. Uz to, usud je takav da ce se Prvorodeni pojaviti u tami i da ce prvo sto ugledaju biti zvijezde. Veliko svjetlo ce biti njihova propast. Vardu ce oni uvijek prizivati u nevolji. " Tada Varda izade iz savjeta, i pogleda s vrha Tanikvetila, i ugleda tamu Srednje Zemlje ispod nebrojenih zvijezda, blijedih i dalekih. Tada ona zapoce veliki posao, najveci od svih radova Valara od njihovog dolaska u Ardu. Ona uze srebrnu rosu iz bacvi Telperiona, i njom nacini nove i sjajnije zvijezde za dolazak Prvorodenih; zato onu, cije ime iz dubina vremena i radova na Ei bijase Tintale, Raspaljivacica, Vilenjaci nazvase Elentari, Kraljica Zvijezda. Karnil i Luinil, Nenar i Lumbar, Alkarinkvea i Elemirea ona nacini u to vrijeme, i mnoge druge od drevnih zvijezda okupi zajedno i postavi kao znamenje na nebu Arde: Vilvarin, Telumendil, Soronume, i Anarimu; i Menelmakar, sa njegovim 42 sjajnim pojasom, koji predvida Posljednju Bitku sto ce se desiti na kraju dana. A visoko na sjeveru kao izazov Melkoru ona okaci krunu od sedam mocnih zvijezda, Valakirku, Srp Valara i znamenje sudbine. Prica se da upravo dok je Varda zavrsavala svoje radove, a oni bijahu dugotrajni, kad prvi Menelmakar stupi na nebo i plava vatra Heluina zasvjetluca u izmaglicama iznad rubova svijeta, u tom casu se probudise Djeca zemlje, Prvorodeni Iluvatara. Kraj zvijezdama obasjanog jezera Kuivienena, Vode Budenja, oni ustadose iz sna Iluvatarovog; i dok zivljahu jos uvijek nijemi pokraj Kuivienena, njihove oci ugledase, prvo od svih stvari, zvijezde na nebu. Zato su oni uvijek voljeli sjaj zvijezda, i postovali Vardu Elentari vise od svih Valara. U promjenama svijeta oblici kopna i mora bijahu razbijeni i preoblikovani; rijeke ne zadrzase svoje tokove, niti planine ostase postojane; a do Kuivienena nema povratka. Ali prica se medu Vilenjacima da on lezi daleko na istoku Srednje Zemlje, i na sjeveru, i da to bijase jedan zaljev u Unutrasnjem Moru Helkar; i da to more stajase gdje ranije podnozja planine Iluin bijahu bila, prije no sto ih je Melkor srusio. Mnoge rijeke doticahu odande sa visova na istoku, i prvi zvuk koji cuse Vilenjaci bijase zvuk vode koja tece i zvuk vode kako pada preko stenja. Dugo su oni prebivali u svom prvom domu, kraj vode pod zvijezdama, i hodili Zemljom u cudu; i pocese da govore i da daju imena svemu sto opazise. Sebe nazivahu Kvendi, sto je oznacavalo one koji govore glasovima; jer jos ne bijahu sreli nikakva druga ziva bica koja govore ili pjevaju. A jednog dana se desi da Orome odjaha na istok dok je lovio, i skrenu na sjever kraj obala Helkara i prode ispod sjenki Orokarnija, Planina Istoka. Tada iznenada Nahar zanjisti snazno, i stade kao ukopan. I Orome se zacudi i bijase bez rijeci, i cinjase mu se da u tisini te zemlje pod zvijezdama cuje u daljini kako mnogi glasovi pjevaju. Tako bi da Valari otkrise napokon, i to slucajno, one koje bijahu tako dugo ocekivali. I Orome ugledavsi Vilenjake bijase 43 ispunjen cudenjem, kao da su oni bica nenadana i nepredvidena; jer tako ce uvijek biti sa Valarima. Iz prostora izvan Svijeta, mada sve pojave mogu biti unaprijed osmisljene u glazbi ili nagovjestene u viziji iz daleka, onima koji zaista udu u Eu svaka pojava ce se u svoje vrijeme predstaviti kao nesto novo i neproreknuto. U pocetku Starija Djeca Iluvatarova bijahu snaznija i veca no sto su postala kasnije; ali ne i krasnija, jer iako ljepota Kvendija u danima njihove mladosti bijase iznad svih ljepota koje je Iluvatar stvorio, ona nije nestala, vec zivi na Zapadu, a tuga i mudrost je obogacuju. I Orome zavoli Kvendije, i dade im ime na njihovom vlastitom jeziku Eldar, narod zvijezda; ali to ime su kasnije nosili samo oni koji su ga pratili u putu na zapad. Ali mnogi od Kvendija bijahu ispunjeni stravom zbog njegovog dolaska; a to bijase djelo Melkora. Jer prema onom sto se doznalo kasnije, mudri uveravaju da Melkor, uvijek na oprezu, prvi saznade za budenje Kvendija, i posla sjenke i zle duhove da ih uhode i presrecu. Tako se desavalo, nekoliko godine prije dolaska Oromea, da ako bi ikoji od Vilenjaka zalutao daleko u tudinu, sam ili nekolicina zajedno, cesto bi nestajali i nikad se ne bi vratili; i Kvendi su govorili da ih je Lovac uhvatio, i bijahu uplaseni. I zaista, najdrevnije pjesme Vilenjaka, od kojih se odjeci jos uvijek pamte na Zapadu, pricaju o sjenovitim oblicjima koja su zivjela u brdima Kuivienena, ili bi presla iznenada preko zvijezda; i o mracnom Jahacu na divljem konju koji je gonio one koji lutaju da ih uhvati i prozdere. Sad, Melkor je silno mrzio i plasio se jahanja Oromeovog, i ili je zaista slao svoje mracne sluge kao jahace, ili sirio lazne glasine na sve strane da bi se Kvendi klonili Oromea ako se ikad s njim susretnu. Tako bi da se, kad Nahar zanjisti i Orvme zaista dode medu njih, neki od Kvendija sakrise, a neki pobjegose i izgubise se. Ali oni koji su imali hrabrosti i ostali, opazise brzo da Veliki Jahac nije lik iz tame; jer svjetlost Amana bijase u njegovom licu, i ona privuce sve najplemenitije Vilenjake. A o onim nesretnicima koje je uhvatio u zamku Melkor malo se pouzdano zna. Jer tko od zivih silazi u ponore Utumna, ili istrazuje tamu namjera Melkorovih? Ipak, mudri od Ereseje 44 smatraju da je istina ovo, da svi oni od Kvendija koji dopadose u ruke Melkora, prije no sto je Utumno porusen, bijahu baceni u tamnicu, i postepeno umecem okrutnosti bijahu iskvareni i pretvoreni u robove; i tako Melkior odgoji jezivu rasu Orka u zavisti i poruzi Vilenjacima, kojima oni kasnije bijahu najogorceniji neprijatelji. Jer Orci posjedovahu zivot i mnozise se na isti nacin kao i Djeca Iluvatarova; a nista sto je posjedovalo svoj vlastiti zivot, ili nesto sto nalikuje zivotu, ne mogase nikad Melkor da stvori poslije svoje pobune u Ainulindaleu prije Pocetka: tako kazu mudri. A duboko u svojim mracnim srcima Orci se gnusahu Gospodara kome su sluzili u strahu, onog koji je bio samo izvor njihove bijede. Ovo mozda bijase najpodlije i Iluvataru najmrskije djelo Melkorovo. Orome se zadrza kratko vrijeme medu Kvendima, a onda brzo odjaha natrag preko kopna i mora u Valinor i donese vijesti u Valmar; i isprica o sjenkama koje uznemiravaju Kuivienen. Tada se Valari obradovase, a ipak ih obuzimahu sumnje u toj radosti; i vijecahu dugo koji plan bijase najbolje da sprovedu da bi zastitili Kvendije od sjenke Melkora. A Orome se vrati odmah u Srednju Zemlju i ostade s Vilenjacima. Manve sjedase dugo zamisljen na Tanikvetilu, i potrazi savjet od Iluvatara. I sisavsi zatim u Valmar, on sazva Valare u Prsten Sudbine i tamo dode cak i Ulmo iz Vanjskog Mora. Tada Manve rece Valarima: "Ovo je savjet Iluvatarov kako ga upamtih: da treba da preuzmemo opet vladavinu nad Ardom, po ma koju cijenu, i oslobodimo Kvendije od sjenke Melkora. " Tada Tulkas bijase zadovoljan; ali Aule bijase zalostan, predvidajuci rane svijeta koje ce morati da proisteknu iz te borbe. A Valari se spremise i izadose iz Amana u ratnoj sili, reseni da napadnu Melkorovu tvrdavu i dokrajce je. Nikad nije Melkor zaboravio da je ovaj rat voden zbog Kvendija, i da su oni bili uzrok njegovog pada. A ipak, oni nisu imali nikakvog udjela u tim podvizima, i malo znaju o jahanju sile Zapada protiv sile Sjevera na pocetku njihovih dana. Melkor doceka juris Valara na sjevero-zapadu Srednje Zemlje i cijeli taj kraj bi silno razoren. Ali prva pobjeda vojski 45 Valara bijase brza, i sluge Melkorove pobjegose pred njima u Utumno. Tada Valari predose preko Srednje Zemlje, i postavise strazu nad Kuivienenom; a odonda Kvendi ne znadose nista o velikoj Bitci Sila, izuzev da se Zemlja tresla i jecala pod njima, i da su se vode pomicale, a na sjeveru bijahu svjetla kao od mocnih vatri. Dugotrajna i teska bijase opsada Utumna, i mnoge bitke su se vodile pred kapijama, od cega nista osim glasina nije poznato Vilenjacima. U to vrijeme oblik Srednje Zemlje se promjeni, a Veliko More sto ju je razdvajalo od Amana se prosiri i produbi; i ono provali na obale i nacini duboki zaljev prema jugu. Mnoge manje uvale bijahu nacinjene izmedu Velikog Zaljeva i Helkaraksea daleko na sjeveru, gdje se Srednja Zemlja i Aman skoro dodiruju. Od ovih Zaljev Balar bijase glavni; a u njega se ulijevala mocna rijeka Sirion sa novouzdignutog gorja na sjeveru: Dortoniona i planina oko Hitluma. Zemlje dalekog sjevera bijahu sve opustosene u tim danima; jer tamo Utumno bijase ukopan izuzetno duboko, a njegovi ponori bijahu ispunjeni vatrama i velikim vojskama slugu Melkorovih. Ali na kraju kapije Utumna bijahu razvaljene i na odajama srusene tavanice, a Melkor nade zaklon u najdubljem ponoru. Tada Tulkas istupi kao megdandzija Valara i borase se s njim, i baci ga na lice, i on bi okovan lancem Angainorom koji Aule bijase iskovao, i poveden kao zarobljenik; i tijekom jednog dugog doba u svijetu je vladao mir. Ipak, Valari ne otkrise sve mocne svodove i pecine skrivene opsjenom veoma duboko ispod tvrdava Angbanda i Utumna. Mnogi zli stvorovi i dalje se zadrzavahu ondje, a drugi se rasturise i pobjegose u mrak i tumarahu po pustim mjestima svijeta, cekajuci neki opakiji cas; a Saurona ne nadose. , A kad se Bitka okonca i kad se iz rusevina Sjevera veliki oblaci digose i sakrise zvijezde, Valari odvukose Melkora nazad u Valinor, vezanih ruku i nogu, i s povezom na ocima; i odvedose ga u Prsten Sudbine. Tamo on pade nicice pred noge Manvea i zamoli za oprostaj; ali njegova molba bi odbijena, i bacise ga u tamnicu u utvrdenju Mandos, odakle nitko ne moze da pobjegne, ni Valar, ni Vilenjak, ni smrtni Covjek. Prostrane i cvrste su te odaje, a 46 sagradene su na zapadu zemlje Aman. Tu Melkoru bijase dosudeno da boravi tri duga doba, prije no sto njegov slucaj bude ponovo iznijet na sud, ili on ne bude opet zatrazio oprostaj. Tada se opet Valari sastadose u vecu i podijelise se u raspravi. Jer neki su, a od njih Ulmo bijase glavni, smatrali da Kvendije treba ostaviti slobodne da zive kako im volja u Srednjoj Zemlji, i sa svojim talentima i vjestinama da urede sva podrucja i izlijece njihove rane. Ali vecina se plasila za Kvendije u opasnom svijetu sred opsjena zvijezdama obasjanog sutona; a bijahu uz to ispunjeni ljubavlju prema ljepoti Vilenjaka i zudahu za njihovim drustvom. Na kraju, zato, Valari pozvase Kvendije u Valinor, da budu zauvijek okupljeni tamo pod koljenima Sila u svijetlosti Drveca; i Mandos razbi tisinu, govoreci: "Dakle, tako je sudeno." Od ovih poziva proistekose mnogi jadi koji se potom zbise. Ali Vilenjaci ne bijahu u pocetku voljni da se odazovu pozivima, jer bijahu do tad vidjeli Valare samo u njihovoj srdzbi kad su isli u rat, izuzev Oromea; i bijahu ispunjeni stravom. Zato Orome bi ponovo poslat k njima, i on odabra medu njima poslanike koji ce ici u Valinor i govoriti u ime svog naroda; a to bijahu Ingve, Finve, i Elve, koji kasnije bijahu kraljevi. I dosavsi, oni bijahu ispunjeni strahopostovanjem prema slavi i velicanstvu Valara, i pozeljese silno svjetlost i sjaj Drveca. Tada ih Orome odvede nazad u Kuivienen, i oni govorahu pred svojim ljudima, i savjetovahu ih da se odazovu pozivima Valara i presele na Zapad. Tada dode do prvog razdora medu Vilenjacima. Jer narod Ingveov, i vecina naroda Finvea i Elvea, bijahu pod utjecajem rijeci svojih gospodara, i bijahu voljni da krenu i prate Oromea; i oni bijahu poznati uvijek potom kao Eldari, pod imenom koje je Orome dao Vilenjacima na pocetku, na njihovom vlastitom jeziku. Ali mnogi odbise pozive, posto su vise voljeli svjetlost zvijezda i siroke prostore Srednje Zemlje nego govorkanja o Drvecu; i to bijahu Avari, Nevoljni, i oni se razdvojise u to vrijeme od Eldara, i ne sretose se nikad vise dok mnoga doba ne prodose. Eldari se spremise sad za veliki mars iz svojih prvobitnih domova na istoku; i bijahu rasporedeni u tri grupe. Najmanju grupu, i prvu koja je krenula, predvodio je Ingve, najuzviseniji velikas od 47 sveg